KRITIKA PROGRESIVNOG DILETANTIZMA / Mase i njihova prehrana

MASE I NJIHOVA PREHRANA

Ljudi e bolje spavati ako ne budu znali kako se rade kobasice i kako se vodi politika, navodno je rekao Otto von Bismarck. Dva dogaaja iz nedavne hrvatske povijesti potvruju istinitost te tvrdnje. Prva je bila vijest da su u naim trgovinama navodno pronaene namirnice sa sastojcima od genetski modificiranih organizama u postotku veem od doputenog (1%). Ta je vijest kod nas izazvala prvi pravi sluaj "moralne panike". Ministar zdravstva je objavio da e temeljito ispitati te tvrdnje, njegov pomonik je tvrdio da imamo sredstva da to ispitamo, voditelji laboratorija za ispitivanje kvalitete hrane su tvrdili kako trgovaki lanci nemaju mogunosti provjeriti sastav hrane koju prodaju ve da bi certifikate trebali traiti od proizvoaa, Zelena akcija je zahtijevala dosljednu primjenu Zakona o kvaliteti prehrane, po broju reakcija TV gledatelja ini se da je tema za javnost vrua, a da je klima toplija moda bi bilo i demonstracija. Seljaci, koji trenutno imaju akutnih problema s konkurencijom govedine iz EU, (i otkada se zapravo po prvi put shvatilo znaenje prikljuenja EU), proirili su paniku tvrdnjom da emo iz EU dobivati kravlje ludilo. Ne treba zaboraviti da su neke zemlje, poput Norveke, upravo zbog EU reima poljoprivrede i ribogojstva odustale od prikljuenja. Istodobno, ini se da EU brinu analogne, ali upravo obrnute brige: kako zatititi svoje trite od neprovjerene hrane koja dolazi s istonoga trita. Guardian Weekly proli je tjedan objavio da e EU djelovati kako bi se zatitila od GM hrane uvezene iz Istone Europe, tj. iz zemalja koje e 1. travnja postati dio velikog europskog trita. Najvea poljoprivredna zemlja Istone Europe, Poljska, (isto tako i eka) ve nekoliko godina uzgaja GM itarice, a da nema primjerene laboratorije za testiranje takve hrane. NGO grupe za zatitu okolia optuuju biotech kompanije poput Monsanta i Pioneera da koriste zemlje biveg Istonog bloka kao trojanskog konja kako bi svoje GM proizvode plasirale na trite EU, premda te kompanije posluju legalno u EU ve sedam godina. Problem nije u zakonima, tvrdi Paul Brown. Sve nove lanice imaju zakone o GMO sline ostatku EU. Potekoa je u tome, mogu li one provesti te zakone, ako znamo da njihova sredstva za testiranje nisu adekvatna. (Isto vrijedi i za Hrvatsku). Stoga e prilikom ulaska pridruenih zemalja EU, sljedei

135

UDOVICE I SIROII

korak zajednice biti rjeavanje problema detekcije takve hrane; odnosno zahtjev da se problem rijei u roku od mjesec dana po zvaninom ulasku tih zemalja u Europu. Ako te zemlje same nee moi rijeiti problem, prema rijeima Beate Gminder, glasnogovornice Direktorata za zdravstvo i zatitu potroaa EU, one e morati ugovorno platiti laboratorije iz Europe koji e taj posao obavljati za njih. Na jednom skupu o GMO u Salzburgu, eui se po trnici na glavnom trgu s pseudo-mozartovskim koijama, prisjeam se kako je tadanji ravnatelj Wellcome trusta, Roger Morgan izjavio: Ljudi se ovdje brinu ima li njihova hrana GMO, ali ne brinu koliko je tetnih gena iz izmeta ovih konja upravo palo na ove njihove namirnice. Za znanstvenike koji se bave GMO, taj mini-rat, i moralna panika oko toga tko je zapravo odgovoran za transfer tog smea, kako je namirnice s GMO-om nazvao voditelj nae Zelene akcije, cijela je situacija prilino apsurdna. Srea je da se vodi oko problema koji znanstveno (pa ni kulinarski) gledano ne postoji, jer GMO u hrani nemaju nikakve veze s njezinom kvalitetom. Dosada nije ustanovljen ni jedan sluaj da je promjena gena neke namirnice uzrokovala ikakvu bolest. Za razliku od toga, sjetimo se samo naih brojnih vijesti o salmoneli. Kod nas se primjerice nitko ne buni kada uje da su ljudi umrli od salmonele, a sluajeva zaraze je kod nas bilo vrlo mnogo. Koliko nas odlazi na kolinje? Jedno je vrijeme, utede radi, bilo uobiajeno da se uzorci svinjskog mesa atestiraju s one strane Dunava (jer su testovi bili jeftiniji). ini se da velik dio stanovnitva Hrvatske ima interes da se kontrola kvalitete hrane ne provodi u skladu sa Zakonom. I umjesto da dva milijuna kuna koja e se kod nas troiti za kontrolu kvalitete prehrane troe na akutne probleme stvarno problematine prehrane, mi emo ih troiti za skupa genetska ispitivanja namirnica koja nemaju veze s njihovom kvalitetom. Nema nikakve sumnje da javnost ima pravo znati za sastav prehrane. Zanimljivo je da gotovo sve zemlje odreuju pravila igre za postupke proizvodnje i konzervacije hrane. Recimo, u Sjedinjenim je dravama zabranjeno kiseljenje kupusa. Svjei sir i vrhnje, kao ni brojne vrste europskih sireva, zbog potencijalno tetnih sastojaka fermentacije gljivica i drugih sastojaka u njima takoer ne moete dobiti. Velika je guva u EU nastala oko doputenog sastava piva i njegovih dodataka (glavna zainteresirana strana Njemaka) ili pak okolade i sireva (zainteresirana strana Francuska). Odnedavno je u EU poela velika navala patentiranja imena pojedinih nacionalno-kulinarskih proizvoda. A kada uemo u Europu, nae privatno pecanje rakije bit e zabranjeno.

136

KRITIKA PROGRESIVNOG DILETANTIZMA / Mase i njihova prehrana

Ali isto tako postoje brojni primjeri kada javnost smatra opravdanim zabraniti postupke konzervacije prehrane koje smatra odioznim, unato sudu znanstvenika. Najistaknutiji primjer bila je znanstvena spoznaja da roentgenskim zrakama bez tete moemo zatititi velik dio hrane od njegova kvarenja. to bi se primjerice dogodilo kada bi se u javnosti proirila znanstveno dobro poznata injenica da se rajice, jagode i drugi proizvodi standardno podvrgavaju nuklearnom zraenju, kako bi se unitili nametnici koji dovode do njihova truljenja? (Otkrivam li ja ovdje novu frontu za nae ekologe?) Neke su zemlje zabranile takav postupak, dok ga druge standardno koriste. U svim tim primjerima vidimo potvrde Bismarckove teze. Prvo, oito je da prehrambena politika ima velike veze s velikom politikom, kao i sa znanstvenom politikom, te da je problematika GMO-a u hrani samo jedan mali skup politikih problema prehrane. Javnost odreuje politika a time i prehrambena pravila igre. Drugi korolar (koji se tie nas) mogao bi biti da je nekim narodima vanije kako se radi politika negoli kakav je sastav njihovih kobasica. Ali to me dovodi do glavne teze: u svim povijesnim razdobljima, u svim krajevima svijeta, pobjeivali su oni narodi koji su znali upotrijebiti tehnologiju (recimo bioloku, informatiku ili nuklearnu) za svoje ciljeve. A ludistiko odbacivanje tehnologije kao neeg nezdravog, suprotnog boanskim namjerama, ostavljalo ih je na margini. Stoga e inzistiranje na tome da je GMO hrana nezdrava biti dobar predvialaki okvir za to hoemo li se uope htjeti pridruiti tehnoloki razvijenome svijetu.

137