Broj 38

Godina VII - Broj 38
Srijeda, 10. decembra 2003. godine SARAJEVO
ISSN 1512-7486 Bosanski jezik
PARLAMENTARNA SKUP[TINA BOSNE I HERCEGOVINE

296
Na osnovu ~lana 38. Poslovnika Doma naroda Parlamentarne skup{tine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 27/00) i ~lana 44. Poslovnika Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 20/00), Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine na sjednici Doma naroda, odrànoj 29. oktobra 2003. godine, i na sjednici Predstavni~kog doma, odrànoj 12. novembra 2003. godine, donijela je
ZAKLJUÂK
O FORMIRANJU ZAJEDNI^KE KOMISIJE ZA ODBRAMBENU I SIGURNOSNU POLITIKU I NADZOR NAD RADOM ODBRAMBENIH I SIGURNOSNIH STRUKTURA NA NIVOU BOSNE I HERCEGOVINE I Formira se Zajedni~ka komisija za odbrambenu i sigurnosnu politiku i nadzor nad radom odbrambenih i sigurnosnih struktura na nivou Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zajedni~ka komisija). II Zajedni~ka komisija ima 12 ~lanova, od kojih se {est imenuje iz Predstavni~kog doma a {est iz Doma naroda, s tim da se 2/3 (dvije tre}ine) ~lanova biraju s teritorije Federacije BiH, a 1/3 (jedna tre}ina) s teritorije Republike Srpske. III 1. Zadaci Zajedni~ke komisije su da: a) razmatra i prati provo|enje sigurnosne i odbrambene politike BiH; b) prati rad i razmatra izvje{taje Stalnog komiteta za vojna pitanja i drugih izvr{nih tijela koja se bave pitanjima iz oblasti sigurnosti i odbrane, i o tome izvje{tava Parlamentarnu Skup{tinu Bosne i Hercegovine; c) razmatra i predlaè zakone i amandmane na zakone iz nadle`nosti Komisije; d) razmatra i dostavlja mi{ljenja i preporuke, izmjene i dopune na Prijedlog budèta za odbranu;
e) razmatra izvje{taje o izvr{enju budèta za odbranu, kao i izvje{taje revizora iz oblasti sigurnosne politike BiH; f) razmatra pitanja saradnje BiH s Ujedinjenim narodima, s Organizacijom za sigurnost i saradnju u Evropi, NATO-om, Paktom stabilnosti Jugoisto~ne Evrope i drugim organizacijama i zemljama u oblasti sigurnosti i odbrane; g) razmatra aktivnosti stalnih i privremenih delegacija Bosne i Hercegovine u me|unarodnim i me|uparlamentarnim institucijama iz oblasti sigurnosti i odbrane; h) razmatra i dostavlja mi{ljenja Parlamentarnoj skup{tini BiH o ratifikaciji i implementaciji me|unarodnih ugovora iz oblasti sigurnosti i odbrane; i) ostvaruje saradnju s nadle`nim parlamentarnim komisijama entiteta Bosne i Hercegovine, drugih dràva, kao i s me|unarodnim organizacijama i drugim odbrambenim tijelima. 2. Zajedni~ka komisija vr{it }e parlamentarni nadzor nad radom Agencije za informacije i za{titu Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o Agenciji za informacije i za{titu BiH. Zajedni~ka komisija razmatra i druga pitanja iz oblasti sigurnosti Bosne i Hercegovine. Zadaci Zajedni~ke komisije su privremenog karaktera, do usvajanja zakona iz oblasti odbrane i sigurnosti, odnosno do dono{enja izmjena i dopuna poslovnika o radu Doma naroda i Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine. IV
3. 4.
Prvu sjednicu Zajedni~ke komisije sazivaju predsjedavaju}i oba doma. Zajedni~ka komisija me|u svojim ~lanovima bira predsjedavaju}eg, prvog i drugog zamjenika predsjedavaju}eg iz reda tri konstitutivna naroda, s tim da predsjedavaju}i i prvi zamjenik predsjedavaju}eg ne mogu biti ~lanovi istog doma. V Kvorum za rad Komisije ~ini sedam ~lanova Komisije, od ~ega polovina (1/2) ~lanova Komisije iz svakog doma, uz uslov da ta ve}ina obuhvata najmanje po jednog predstavnika svakog konstitutivnog naroda iz Doma naroda.
Broj 38 - Strana 908
SLU@BENI GLASNIK BiH III
Srijeda, 10. decembra 2003.
Zajedni~ka komisija odlu~uje prostom ve}inom, uz uslov da ona obuhvata najmanje jednu tre}inu ~lanova svakog doma. VI Zajedni~ka komisija }e u svom radu primjenjivati ostale op}e odredbe poslovnika oba doma o komisijama koje nisu u suprotnosti s ovim zaklju~kom. VII Ovaj zaklju~ak stupa na snagu nakon usvajanja u istovjetnom tekstu od strane oba doma Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, a objavit }e se u "Slu`benom glasniku BiH". Broj 01,02-02-1548/03 12. novembra 2003. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma dr. Nikola [piri}, s. r. Predsjedavaju}i Doma naroda Mustafa Pamuk, s. r.
Odluka }e se objaviti u "Slu`benom glasniku BiH". PS BiH broj 114/03 12. novembra 2003. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma dr. Nikola [piri}, s. r. Predsjedavaju}i Doma naroda Mustafa Pamuk, s. r.
VIJE]E MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE

298
Na osnovu ~lana 4. Budèta institucija Bosne i Hercegovine i me|unarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2003. godinu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 5/03), ~lana 16. Zakona o izvr{enju budèta institucija Bosne i Hercegovine i me|unarodnih obaveza Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 5/03) i ~lana 17. Zakona o Vije}u ministara Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 30/03), Vije}e ministara Bosne i Hercegovine na 29. sjednici odrànoj 30. oktobra 2003. godine, donijelo je
297
Na osnovu ~lana IV.3. d) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine, na sjednici Doma naroda, odrànoj 29. oktobra 2003. i na sjednici Predstavni~kog doma, odrànoj 12. novembra 2003. godine, donijela je
ODLUKU
O ODOBRENJU KORI[TENJA SREDSTAVA ZA UNAPRE\ENJE INFORMACIONOG SISTEMA FINANSIJSKOG UPRAVLJANJA (ISFU) UVO\ENJEM MODULA "OBRAÛN I ISPLATA PLA]A ZA ZAPOSLENE U INSTITUCIJAMA BiH" I Odobrava se Ministarstvu finansija i trezora kori{tenje sredstava za unapre|enje ISFU uvo|enjem modula za obra~un i isplatu pla}a u institucijama Bosne i Hercegovine. Sredstva }e se koristiti za nabavku neophodnog hardwera i softwerskih aplikacija potrebnih za cjelovito obuhvatanje obra~una pla}a i naknada zaposlenih u institucijama BiH, provo|enje elektronskog pla}anja i automatskog u~itavanja u Glavnu knjigu trezora. II Izbor dobavlja~a za instaliranje modula obra~una i isplate pla}a izvr{it }e se objavljivanjem tendera u skladu sa Odlukom o postupku nabavke roba, usluga i ustupanju radova za potrebe institucija Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 13/03). Za pripremu tenderske dokumentacije, formiranje kriterija za vrednovanje i u~e{}e u postupku izbora najpovoljnijeg dobavlja~a odobrava se Ministarstvu finansija i trezora angaìranje eksperta iz oblasti informatike. III Rashodi po ovom osnovu evidentirat }e se na teret budèta Ministarstva finansija i trezora za 2003. godinu, Program posebnih namjena, stavka - "Centar za implementaciju ISFU", s tim da ukupno angaìrana sredstva za ove namjene u 2003. godini ne mogu pre}i okvir od 110.000 KM. IV Za realizaciju ove odluke zaduùje se Ministarstvo finansija i trezora.
ODLUKU
O IZBORU ^LANOVA ZAJEDNI^KE KOMISIJE ZA ODBRAMBENU I SIGURNOSNU POLITIKU I NADZOR NAD RADOM ODBRAMBENIH I SIGURNOSNIH STRUKTURA NA NIVOU BOSNE I HERCEGOVINE I U skladu s ~lanom II Zaklju~ka o formiranju Zajedni~ke komisije za odbrambenu i sigurnosnu politiku i nadzor nad radom odbrambenih i sigurnosnih struktura na nivou Bosne i Hercegovine, broj 01,02-02-1548/03 od 12. novembra 2003. godine, u Zajedni~ku komisiju za odbrambenu i sigurnosnu politiku i nadzor nad radom odbrambenih i sigurnosnih struktura na nivou Bosne i Hercegovine imenovani su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. HALID GENJAC, OSMAN BRKA, BO[KO [ILJEGOVI], ZORAN SPASOJEVI] ANTO SPAJI] BRANKO ZRNO, [EFIK D@AFEROVI] SEADA PALAVRI] ADEM HUSKI]
10. MARTIN RAGU@, 11. MOMÎLO NOVAKOVI] i 12. MIRKO BLAGOJEVI]. II Ova odluka stupa na snagu danom dono{enja.
Srijeda, 10. decembra 2003. V
SLU@BENI GLASNIK BiH
ODLUKU
O IMENOVANJU DIREKTORA I ZAMJENIKA DIREKTORA INSTITUTA ZA AKREDITIRANJE BOSNE I HERCEGOVINE I Dr. @ARKO PETROVI], imenuje se za direktora Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine. II MILO[ MARKOVI], imenuje se za zamjenika direktora Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine. III Ova odluka stupa na snagu danom dono{enja. IV Odluka }e se objaviti u "Slu`benom glasniku BiH". VM broj 203/03 6. novembra 2003. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Vije}a ministara BiH Adnan Terzi}, s. r.
Ova odluka stupa na snagu danom dono{enja i objavljuje se u "Slu`benom glasniku BiH". VM broj 201/03 30. oktobra 2003. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Vije}a ministara BiH Adnan Terzi}, s. r.
299
Na osnovu ~lana 17. Zakona o Vije}u ministara Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 30/03), a u vezi sa ~lanom 135. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", br. 21/98 i 10/02), Vije}e ministara Bosne i Hercegovine na 30. sjednici odrànoj 6. novembra 2003. godine, donijelo je
ODLUKU
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O LISTI SLUÂJEVA U KOJIMA SE MO@E KORISTITI PROCEDURA OBRADE POD CARINSKOM KONTROLOM ^lan 1. U Odluci o listi slu~ajeva u kojima se moè koristiti procedura obrade pod carinskom kontrolom ("Slu`beni glasnik BiH", broj 36/00), u ~lanu 3., u listi obradnih operacija, iza rednog broja 7. dodaju se novi redni brojevi 8. i 9. koji glase:
8. Roba koja mora pro}i obradu kojom se osigurava ispunjavanje tehni~kih zahtjeva za njeno stavljanje u slobodni promet Roba svih vrsta koja ne podlijeè mjerama trgovinske politike, za{titnim mjerama ili antidamping mjerama u smislu Zakona o vanjskotrgovinskoj politici Svi oblici obrade
MINISTARSTVO PRAVDE BOSNE I HERCEGOVINE

301
Na osnovu ~lana 6. Zakona o pe~atu institucija Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", br. 12/98 i 14/03), Ministarstvo pravde donosi
UPUTSTVO
O NAÎNU IZRADE, ÛVANJA, VO\ENJA EVIDENCIJE I UNI[TAVANJA PEÂTA INSTITUCIJA BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. Ovim uputstvom utvr|uje se na~in izrade, ~uvanja, vo|enja evidencije i uni{tavanja pe~ata institucija Bosne i Hercegovine. ^lan 2. Izradu pe~ata institucija Bosne i Hercegovine rje{enjem odobrava Ministarstvo pravde. ^lan 3. Pe~ati institucija Bosne i Hercegovine u pogledu sadràja izra|uju se u skladu sa ~lanom 3. Zakona o pe~atu institucija Bosne i Hercegovine, s tim {to se kod diplomatsko-konzularnog predstavni{tva Bosne i Hercegovine sadràj pe~ata ispisuje i na jeziku i pismu zemlje prijema. ^lan 4. Izradu pe~ata institucija Bosne i Hercegovine vr{i pe~atoreznica koju rje{enjem ovlasti ministar pravde. ^lan 5. Ovla{tena pe~atoreznica du`na je da izra|uje pe~ate institucija Bosne i Hercegovine, u skladu sa rje{enjem Ministarstva pravde. ^lan 6. Ovla{tena pe~atoreznica du`na je nakon izrade pe~ata i predaje ovla{tenom licu institucija Bosne i Hercegovine odmah uni{titi sve matrice i probne primjerke. ^lan 7. Izra|ene pe~ate prije upotrebe Ministarstvu pravde radi evidentiranja. naru~ilac dostavlja
9.
Svi oblici obrade, u slu~ajevima kada u{teda uvoznih da`bina koja je rezultat kori{tenja aran`mana ne prelazi vrijednost od 100.000 KM po podnosiocu zahtjeva i po kalendarskoj godini
^lan 2. Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH", a objavit }e se u slu`benim glasilima entiteta i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine. VM broj 202/03 6. novembra 2003. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Vije}a ministara BiH Adnan Terzi}, s. r.
300
Na osnovu ~lana 17. Zakona o Vije}u ministara Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 30/03) i ~lana 10. Zakona o osnivanju Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 10/02), a u vezi sa ~lanom 8. st. 2. i 34. Zakona o dràvnoj slu`bi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", br. 19/02 i 35/03), Vije}e ministara Bosne i Hercegovine na 30. sjednici odrànoj 6. novembra 2003. godine donijelo je
Broj 38 - Strana 910 ^lan 8.
UGOVOR
O NAKNADI TRO[KOVA ZA IZVR[ENJE MJERE PRITVORA I KAZNE ZATVORA IZREÊNE U KRIVI^NOM POSTUPKU OD STRANE SUDA BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. Federalno ministarstvo pravde, Ministarstvo pravde Republike Srpske i Pravosudna komisija Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine se obavezuju da }e omogu}iti izvr{enje mjere pritvora i kazne zatvora izre~ene u krivi~nom postupku od strane Suda Bosne i Hercegovine u svojim ustanovama za izvr{enje mjere pritvora i kazne zatvora. ^lan 2. Federalno ministarstvo pravde, Ministarstvo pravde Republike Srpske i Pravosudna komisija Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine se obavezuju da }e osobama iz ~lana 1. ovog ugovora omogu}iti isti tretman tokom izvr{enja mjere pritvora, odnosno izvr{enje kazne zatvora izre~ene od strane Suda Bosne i Hercegovine kao i svojim osobama-gra|anima koji se nalaze na izdràvanju mjere pritvora, odnosno kazne zatvora u tim ustanovama. ^lan 3. Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine se obavezuje da }e snositi tro{kove izvr{enja mjere pritvora i kazne zatvora izre~ene u krivi~nom postupku od strane Suda Bosne i Hercegovine, a koji se nalaze na izdràvanju mjere pritvora i kazne zatvora u ustanovama Federacije, Republike Srpske i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine. ^lan 4. Tro{kovi izvr{enja mjere pritvora odnosno kazne zatvora iz ~lana 3. ovog ugovora, utvr|uju se u visini od 40,00 (~etrdeset) KM dnevno za jednu osobu. Visina tro{kova se moè mijenjati samo sporazumom izme|u ugovornih strana. Ukupna mjese~na naknada }e se utvrditi na osnovu broja pritvorenih, odnosno osu|enih osoba i broj dana provedenih u ustanovama za izvr{enje mjere pritvora i kazne zatvora. ^lan 5. Federalno ministarstvo pravde, Ministarstvo pravde Republike Srpske i Pravosudna komisija Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine }e izvr{iti fakturisanje tro{kova boravka osoba iz ~lana 3. ovog ugovora, do petog u mjesecu za protekli mjesec i dostaviti ga Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine. Uz fakturu }e se dostaviti i spisak osoba li{enih slobode sa brojem dana pritvora, odnosno kazne zatvora. ^lan 6. Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine se obavezuje da }e nov~ana sredstva iz ~lana 5. ovog ugovora platiti po primitku fakture, najkasnije u roku od osam dana nakon prijema fakture na ra~un Federalnog ministarstva pravde, Ministarstva pravde Republike Srpske i Pravosudne komisije Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine. ^lan 7. Vije}e ministara Bosne i Hercegovine se obavezuje da }e u pogledu ugovorene naknade se pridràvati odredaba ovog ugovora, a u slu~aju ka{njenja nov~ane isplate ima se pravo obra~unati na neispla}eni iznos zatezna kamata u visini mjese~ne kamatne stope koju primjenjuju komercijalne banke.
O ~uvanju pe~ata stara se funkcioner koji rukovodi institucijom Bosne i Hercegovine. ^lan 9. Evidenciju o pe~atima institucija Bosne i Hercegovine vodi Ministarstvo pravde u vidu knjige. Knjiga evidencije o pe~atima sadrì: redni broj, broj i datum rje{enja o odobravanju izrade pe~ata, otisak izra|enog pe~ata, razlog prestanka upotrebe pe~ata, zapisnik o uni{tenju, dokaz o ogla{avanju pe~ata nestalim u "Slu`benom glasniku BiH" i datum prestanka upotrebe pe~ata. ^lan 10. Uni{tavanje dotrajalih i neupotrebljivih pe~ata institucija Bosne i Hercegovine vr{i komisija koju posebnim rje{enjem formira ministar pravde. Zahtjev kojim se pe~ati dostavljaju radi uni{tavanja treba da sadrì: broj primjeraka pe~ata, njihove otiske i razloge zbog kojeg se pe~ati dostavljaju na uni{tenje. Nestali pe~ati ogla{avaju se u "Slu`benom glasniku BiH", odmah po nestanku pe~ata. ^lan 11. Danom stupanja na snagu ovog uputstva prestaje da vaì Uputstvo o na~inu izrade, ~uvanja, vo|enja evidencije i uni{tavanja pe~ata institucija Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 22/98). ^lan 12. Ovo uputstvo stupa na snagu danom objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH". Broj 01/1-463/03 12. novembra 2003. godine Sarajevo Ministar Slobodan Kova~, s. r.
302
Na osnovu ~lana 251. Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 3/03), ~lana 140. Zakona o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 3/03) i ~lana 10. Memoranduma o razumijevanju o pravnoj pomo}i i slu`benoj saradnji u oblasti izvr{enja kazni zatvora i drugih mjera izre~enih u krivi~nom postupku izme|u Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine: - Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine koga zastupa ministar pravde Bosne i Hercegovine; - Federalno ministarstvo pravde koga zastupa federalni ministar pravde; - Ministarstvo pravde Republike Srpske koga zastupa ministar pravde Republike Srpske i - Pravosudna komisija Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine koju zastupa predsjednik Komisije, zaklju~uju
Srijeda, 10. decembra 2003. ^lan 8.
Ustanove iz ~lana 3. ovog ugovora, svakoj osobi kojoj je izre~ena mjera pritvora i kazna zatvora od strane Suda Bosne i Hercegovine }e osigurati smje{taj koji zadovoljava zdravstvene i higijenske potrebe, grijanje, ishranu - tri obroka dnevno, zdravstvenu za{titu te osobnu i kolektivnu higijenu na na~in i u obimu kako je to regulisano postoje}im propisima o izvr{enju mjere pritvora, odnosno kazne zatvora u ustanovama za izvr{enje, osim odobrenih tro{kova zdravstvene za{tite i lije~enja pritvorenih i osu|enih osoba izvan ustanova iz ~lana 3. i drugih tro{kova predvi|enih u ~lanu 185. Zakona o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine. Nadle`ne ustanove }e omogu}iti nadzor nad izvr{enjem mjere pritvora, odnosno kazne zatvora Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, Sudu Bosne i Hercegovine i Tuìla{tvu Bosne i Hercegovine u skladu sa Zakonom. ^lan 9. Ovaj ugovor se zaklju~uje na neodre|eno vrijeme, a primjenjivat }e se od dana njegovog potpisivanja. ^lan 10. Eventualni sporovi nastali primjenom odredaba ovog ugovora rje{avat }e se sporazumno, a ukoliko to nije mogu}e pred nadle`nim sudom u Sarajevu. Broj 01/1-225/03 5. augusta 2003. godine Sarajevo Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine Ministar Slobodan Kova~, s.r. Ministarstvo pravde Republike Srpske Ministar Saud Filipovi}, s.r. Federalno ministarstvo pravde Ministar Borjana Kri{to, s.r. Pravosudna komisija Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine Predsjednik Nada Majinovi}, s.r.
organima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine; Imaju}i na umu da Zakon o pravnoj pomo}i i slu`benoj saradnji u krivi~nim stvarima izme|u Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 13/02, "Slu`bene novine Federacije BiH", broj 25/02, "Slu`beni list RS", broj 34/02, "Slu`bene novine Br~ko Distrikta BiH", broj 6/02), predvi|a pravnu pomo} i slu`benu saradnju u krivi~nim stvarima. Zbog toga zaklju~ujemo slijede}i Memorandum o razumijevanju 1. Ovaj Memorandum o razumijevanju (u daljem tekstu: Memorandum) regulira pravnu pomo} i slu`benu saradnju izme|u Stranaka - Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine u vezi sa svim naredbama o pritvoru u krivi~nim stvarima, svim naredbama u vezi sa izvr{avanjem mjera koje garantiraju prisustvo osumnji~enog ili optuènog, kao {to su dovo|enje ili prijevoz osumnji~enog ili optuènog, kao i svim odlukama tuìtelja kako je to predvi|eno u Krivi~nom zakonu Bosne i Hercegovine, Zakon o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine te izvr{avanje kazne zatvora i drugih sankcija. Svaka od Stranaka }e omogu}iti najvi{i nivo saradnje u provedbi pravne pomo}i i slu`bene saradnje u izvr{avanju kazni zatvora i drugih sankcija. Ako Sud Bosne i Hercegovine naredi hap{enje i pritvaranje, i /ili prijevoz pritvorene ili osu|ene osobe ili svjedoka iz Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, nadle`ni organ vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske ili Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine }e izvr{iti zahtjev. Dodatna naredba ili zahtjev organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske ili Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine nije potreban. Mjera pritvora izre~ena od Suda Bosne i Hercegovine }e se izvr{avati u skladu sa Pravilnikom o ku}nom redu u pritvoru koji donosi ministar pravde Bosne i Hercegovine i sa drugim propisima koji nisu u suprotnosti sa Krivi~nim zakonom Bosne i Hercegovine i Zakonom o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine. Upu}ivanje osu|enih osoba na izdràvanje kazne zatvora vr{i se na osnovu kriterija koje donosi ministar pravde Bosne i Hercegovine. O premje{taju osu|enih osoba odlu~uje Sud Bosne i Hercegovine. O uvjetnom otpustu osu|enih osoba odlu~uje Komisija koju formira ministar pravde Bosne i Hercegovine. O odlaganju izvr{enja kazne zatvora i prekidu izvr{enja kazne zatvora odlu~uje Sud Bosne i Hercegovine. Izvr{avanje presude Suda Bosne i Hercegovine }e se provoditi u skladu sa zakonom koji je na snazi u mjestu gdje je osu|enik upu}en na izdràvanje kazne zatvora.
2.
3.
303 MEMORANDUM
O RAZUMIJEVANJU O PRAVNOJ POMO]I I SLU@BENOJ SARADNJI U OBLASTI IZVR[ENJA KAZNI ZATVORA I DRUGIH MJERA IZREÊNIH U KRIVI^NOM POSTUPKU IZME\U BOSNE I HERCEGOVINE, FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, REPUBLIKE SRPSKE I BR^KO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE Imaju}i u vidu da je ~lanom 251. Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 3/03) predvi|eno da }e Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine i nadle`na ministarstva entiteta, odnosno nadle`ni organ Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine posti}i sporazum u pogledu izvr{enja krivi~no-pravnih sankcija u institucijama i nadle`nosti entiteta, odnosno Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovog zakona; Imaju}i u vidu da ~l. 21. i 22. Zakona o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 3/03), predvi|a pravnu pomo} i slu`benu saradnju izme|u sudova i organa vlasti u cijeloj Bosni i Hercegovini; Imaju}i dalje u vidu da se prema ~lanu 140. Zakona o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine pritvor izvr{ava u ustanovama koje za tu namjenu odredi ministar nadle`nog ministarstva Bosne i Hercegovine u saradnji sa nadle`nim
4.
5.
6. 7. 8. 9.
10. Izvr{avanje drugih sankcija izre~enih u krivi~nom postupku od strane Suda Bosne i Hercegovine ili Tuìtelja Bosne i Hercegovine }e se provesti u skladu sa Zakonom o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine i u skladu sa drugim propisima koji reguliraju izvr{avanje krivi~nih sankcija, a koji nisu u suprotnosti sa odredbama Zakona o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine.
11. U vezi sa sno{enjem tro{kova koji nastanu pri izvr{avanju mjera prema ovom Memorandumu, primjenjivat }e se slijede}e: i. Tro{kovi izvr{avanja mjere pritvora i drugih mjera izre~enih u krivi~nom, postupku, kao i izvr{avanje kazne zatvora i svih odluka tuìtelja, }e se regulirati posebnim sporazumom izme|u Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva pravde, Ministarstva pravde Republike Srpske i Pravosudne komisije Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine. ii. Dnevni tro{kovi pritvora i zatvora }e iznositi 40 (~etrdeset) KM po osobi, osim ako druga~ije nije dogovoreno. 12. Ovaj memorandum }e se objaviti u slu`benim glasilima Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine. 13. Memorandum stupa na snagu potpisivanjem. Broj 01/1-225/03 5. augusta 2003. godine Sarajevo Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine Ministar Slobodan Kova~, s.r. Ministarstvo pravde Republike Srpske Ministar Saud Filipovi}, s.r. Federalno ministarstvo pravde Ministar Borjana Kri{to, s.r. Pravosudna komisija Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine Predsjednik Nada Majinovi}, s.r.
AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA BOSNE I HERCEGOVINE

305
Na osnovu ~lana 10. st. 5. i 6. te ~lana 18.4. stav 1. ta~ka 10. Zakona o osiguranju depozita u bankama Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 20/02), Upravni odbor Agencije za osiguranje depozita BiH na svojoj 13. sjednici odrànoj 28. oktobra 2003. godine donosi
ODLUKU
O VISINI STOPE PREMIJE I Utvr|uje se stopa premije osiguranja u visini od 0,3%. II Utvr|ena stopa premije osiguranja }e se primjenjivati po~ev od 1. januara 2004. godine. III Odluku o visini stope premije osiguranja }e se objaviti u "Slu`benom glasniku BiH". Broj UO-11-13-2/03 28. oktobra 2003. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Upravnog odbora Peter Nicholl, s. r.
PRAVOSUDNA KOMISIJA BR^KO DISTRIKTA BiH

306
Pravosudna komisija Br~ko Distrikta BiH, na osnovu ~lana 12. stav 1. i ~lana 37. Zakona o Pravosudnoj komisiji Br~ko Distrikta BiH, na li~ni zahtjev zamjenika javnog tuìoca Gojka Stjepanovi}a, donijela je 1. augusta 2003. godine slijede}u
KOMISIJA ZA PROVO\ENJE CARINSKE POLITIKE

304
Na osnovu ~lana 3. stav 3. ta~ka a) Odluke o slu~ajevima u kojima se smatra da je roba u nepromijenjenom stanju odnosno kompenziraju}i proizvodi stavljeni u slobodni promet ("Slu`beni glasnik BiH", broj 25/01), Komisija za provo|enje carinske politike, na {estoj sjednici, odrànoj 17. novembra 2003. godine, donijela je
ODLUKU
Razrje{ava se du`nosti zamjenika javnog tuìoca Br~ko Distrikta BiH GOJKO STJEPANOVI], na li~ni zahtjev. Sva prava, du`nosti i obaveze zamjenika javnog tuìoca Br~ko Distrikta BiH prestaju sa 1. augustom 2003. godine. Ova odluka objavit }e se u "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta BiH" i "Slu`benom glasniku BiH". Obrazloènje Zamjenik javnog tuìoca Br~ko Distrikta BiH, Gojko Stjepanovi} podnio je zahtjev za ostavku (razrje{enje) na radno mjesto zamjenika javnog tuìoca Br~ko Distrikta BiH, iz porodi~nih razloga 25. jula 2003. godine, Pravosudnoj komisiji Br~ko Distrikta BiH. Pravosudna komisija Br~ko Distrikta BiH usvojila je zahtjev za ostavku i udovoljila imenovanom, a u smislu ~lana 12. stav 1. ta~ka 1. ~lana 37. Zakona o Pravosudnoj komisiji Br~ko Distrikta BiH. Sva prava, du`nosti i obaveze imenovanom prestaju sa 1. augustom 2003. godine. Ova odluka bit }e objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta BiH". Broj SuPK-462/02 1. augusta 2003. godine Br~ko Predsjednik Pravosudne komisije Nada Majinovi}, s. r.
ODLUKU
O VISINI GODI[NJE STOPE KOMPENZATORNE KAMATE ZA PERIOD OD 1. JANUARA 2004. GODINE DO 30. JUNA 2004. GODINE I Ovom odlukom utvr|uje se visina godi{nje stope kompenzatorne kamate za period od 1. januara 2004. godine do 30. juna 2004. godine. II Visina godi{nje kamatne stope za period utvr|en u ta~ki I iznosi 12,0%. III Ova odluka stupa na snagu trideset dana od dana objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH". Broj 6/03 17. novembra 2003. godine Sarajevo Predsjednik Komisije za provo|enje carinske politike Milenko To{i}, s. r.
USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici odrànoj 27. juna 2003. godine, donio je
je utvrdio da apelant ometa tuìtelje u njihovom pravu da koriste zemlji{te optere}eno slu`no{}u i apelantu je naloèno da na zemlji{tu optere}enom slu`no{}u uspostavi pre|a{nje stanje u roku od osam dana. Apelant je, nakon toga, podnio àlbu Kantonalnom sudu u Sarajevu. 11. Kantonalni sud u Sarajevu je, rje{enjem broj G`-1370/01 od 2. aprila 2002. godine, poni{tio prvostepeno rje{enje broj P-527/01 od 13. septembra 2001. godine i vratio predmet Op}inskom sudu II u Sarajevu na novi postupak. IV - Apelacija a) Navodi iz apelacije
ODLUKU
Odbija se, kao neosnovana, apelacija Z. I., iz Sarajeva, protiv rje{enja Op}inskog suda II u Sarajevu broj P-527/01 od 14. maja 2001. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. Z. I., iz Sarajeva (u daljem tekstu: apelant), podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv rje{enja Op}inskog suda II u Sarajevu, broj P-527/01 od 14. maja 2001. godine. Apelant je zatraìo od Ustavnog suda da preispita ovo rje{enje pozivaju}i se na ~lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. U skladu sa ~lanom 16. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je, 22. aprila 2002. godine, od Op}inskog suda II u Sarajevu i opunomo}nika tuìtelja, zatraìo da dostave svoje odgovore na apelaciju. Odgovor opunomo}nika tuìtelja Ustavni sud je primio 29. aprila 2002. godine. Op}inski sud II u Sarajevu je 27. maja 2002. godine dostavio odgovor na apelaciju. înjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, se mogu sumirati na sljede}i na~in. Apelant je vlasnik 1/1 parcele i ku}e na toj parceli u Sarajevu, naselje Butmir. Apelant je 2000. godine podnio prijedlog Op}inskom sudu II u Sarajevu da pokrene postupak za ure|enje me|a izme|u aplenatove parcele i parcela njegovih kom{ija (M. A. i I. R.). Op}inski sud II u Sarajevu je donio rje{enje broj RS-208/99 od 30. novembra 2000. godine, kojim je uredio me|e izme|u zemlji{ta navedenih lica. M. A. je, nakon toga, podnio àlbu Kantonalnom sudu u Sarajevu, tvrde}i, izme|u ostalog, da apelantove kom{ije imaju pravo kori{tenja zemlji{ta optere}enog slu`no{}u. M. A. i ostali su pred Op}inskim sudom II u Sarajevu, 8. marta 2001. godine, pokrenuli parni~ni postupak protiv apelanta zbog smetanja posjeda. Tuìtelji su, tako|er, zahtijevali da taj sud izda privremenu mjeru otklanjanja svih prepreka za nesmetano pravo slu`nosti puta. Op}inski sud II u Sarajevu je, 14. maja 2001. godine, donio rje{enje broj P-527/01 kojim je izdao privremenu mjeru, po kojoj je apelantu nare|eno da omogu}i tuìteljima da koriste zemlji{te optere}eno slu`no{}u. Protiv ovoga rje{enja apelant je podnio prigovor Kantonalnom sudu u Sarajevu.
12. Apelant se àli da je rje{enjem o izdavanju privremene mjere Op}inskog suda II u Sarajevu od 14. maja 2001. godine prekr{eno njegovo ustavno pravo na pravi~no su|enje zagarantirano ~lanom 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), kao i njegovo pravo na imovinu zagarantirano ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru od 29. aprila 2002. godine punomo}nik tuìtelja je naveo da rje{enjem od 14. maja 2001. godine nisu naru{ena ustavna prava apelanta, te da je apelacija preuranjena s obzirom na to da su postupci jo{ u toku. 14. Op}inski sud II u Sarajevu je u svom odgovoru na apelaciju naveo da apelantova ustavna prava nisu povrije|ena rje{enjem od 14. maja 2001. godine. V - Dopustivost 15. Prema ~lanu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 16. Prema ~lanu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogu}i po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 17. Apelant je zatraìo da Ustavni sud ocijeni ustavnost rje{enja o izdavanju privremene mjere. Apelant se pozvao na ~lan 6. Evropske konvencije i ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 18. Ustavni sud smatra da se na pitanje da li je apelant imao pravedan postupak pred redovnim sudovima ne moè odgovoriti dok sam postupak traje. Na osnovu sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline, {to zna~i da se ocjena ne moè dati dok postupak nije definitivno okon~an (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo v. Spain, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68). S obzirom da osporeno rje{enje Op}inskog suda II u Sarajevu, broj P-527/01 od 14. maja 2001. godine, nije kona~na i obvezuju}a sudska odluka, ova apelacija je preuranjena. 19. Osim toga, osnovni cilj ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da garantira pravi~ni postupak kojim se, izme|u ostalog, utvr|uju gra|anska prava pojedinca. U ovom slu~aju, Ustavni sud mora prvo razmotriti da li postupak u pogledu izdavanja privremene mjere i usvojenog rje{enja u tom smislu utvr|uje gra|anska prava apelanta. 20. ^lan 6. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:
II - Postupak pred Ustavnim sudom 2.
3. 4.
III - înjeni~no stanje 5.
6.
7.
8.
9.
10. Povodom glavnog pitanja, Op}inski sud II u Sarajevu je, 13. septembra 2001. godine, donio rje{enje broj P-527/01. Sud
"Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza [...] svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom [...] ." 21. Evropska komisija za ljudska prava je, u slu~aju X protiv Ujedinjenog Kraljevstva (E 7990/77, DR 24, stav 57. (1978)), zaklju~ila: 4. "[...] Ovaj postupak, zapravo, ne utvr|uje kona~no gra|anska prava, pa ~ak ni privremeno [...] . On samo utvr|uje njegovu [apelantovu] trenuta~nu poziciju do kona~nog ishoda glavnog postupka. U tom smislu, Komisija zaklju~uje da je ovo pitanje van djelokruga ~lana 6. Konvencije, te da se apelantova àlba, shodno tome, mora odbaciti [...] kao inkompatibilna sa odredbama Konvencije." 22. U navedenom kontekstu prethodne ta~ke, Ustavni sud smatra da i u konkretnom slu~aju privremena mjera ne prejudicira glavnu odluku. Privremena mjera prestaje da vaì pravosna`nim okon~anjem parni~nog postupka o glavnoj pravnoj stvari. Ona odre|uje privremenu apelantovu pravnu poziciju do kona~nog ishoda glavnog postupka. Prema tome, postupak dono{enja rje{enja o izdavanju privremene mjere ne odre|uje apelantova gra|anska prava u smislu ~lana 6. stava 1. Evropske konvencije. Apelacija se, iz ovih razloga, mora odbiti po{to ovaj ustavnopravni predmet nije kompatibilan ratione materiae sa Evropskom konvencijom. 23. Uzimaju}i u obzir ~injenicu da osporeno rje{enje ne odre|uje apelantovo gra|ansko pravo, kao i ~injenicu da su pitanja imovine iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zapravo gra|anska prava, a podsje}aju}i na obrazloènje iz ta~ke 22. ove odluke, Ustavni sud nalazi da se ovaj slu~aj nalazi van djelokruga Evropske konvencije. Pobijano rje{enje nije u kona~nom smislu utvrdilo pitanje apelantove imovine. Prema tome, apelacija se u tom smislu mora odbiti kao neosnovana, odnosno kao ratione materiae nespojiva sa Evropskom konvencijom. VI - Zaklju~ak 24. Postupak dono{enja rje{enja o izdavanju privremene mjere ne utvr|uje apelantova gra|anska prava u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelacija se, iz ovih razloga, mora odbiti po{to ovaj slu~aj nije kompatibilan ratione materiae sa Evropskom konvencijom, a samim tim i Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline, {to zna~i da se ta ocjena moè dati tek kada postupak bude definitivno okon~an. 25. Imaju}i u vidu odredbe ~lana 60. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud donosi odluku kojom odbija apelaciju kao neosnovanu kad utvrdi da se ne radi o pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 26. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadi} i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Gali}, Hatidà Hadìosmanovi}, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. ]azim Sadikovi} i prof. dr. Miodrag Simovi}. U 63/01 27. juna 2003. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r.
Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici odrànoj 25. jula 2003. godine, donio je
ODLUKU
Djelimi~no se usvaja apelacija R. R., iz Srpca. Utvr|uje se povreda ~l. II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, i ~l. 6. i 8. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-26/00 od 16. maja 2000. godine, u vezi sa stanarskim pravom apelanta. Odbija se, u ostalom dijelu, apelacija na presudu Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-26/00 od 16. maja 2001. godine. Odbacuje se, kao nedopu{tena, apelacija na presudu Okru`nog suda u Banjoj Luci, broj G`-699/99 od 13. septembra 1999. godine. Nalaè se DP Itris, iz Srpca, da preda u posjed R. R. dvosobni stan u Srpcu, u ulici Petra Ko~i}a broj C/40, u roku od 60 dana od dana objavljivanja ove odluke u "Slu`benom glasniku BiH", pod prijetnjom prinudnog izvr{enja. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. R. R. (u daljem tekstu: apelant), iz Srpca, koga zastupa M. \., advokat iz Banje Luke, podnio je 3. septembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev: 26/00 od 16. maja 2001. godine i presude Okru`nog suda Banja Luke, broj G`-699/99 od 13. septembra 1999. godine. Apelant je traìo da Ustavni sud ocijeni presudu u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te da ukine pomenute presude. Ustavni sud je, 3. septembra 2001. godine, primio apelaciju podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev: 26/00 od 16. maja 2001. godine. Apelant je, 6. novembra 2001. godine, uputio pismo Ustavnom sudu traè}i da se postupak okon~a, jer je 13. septembra 2001. godine primio nalog da iseli iz predmetnog stana. U skladu sa ~lanom 16. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je 22. aprila 2002. godine dostavio apelaciju Vrhovnom sudu Republike Srpske i DP Itris (u daljem tekstu: Itris) radi davanja odgovora. Ustavni sud do dana dono{enja ove odluke nije primio odgovor od Vrhovnog suda Republike Srpske. Ustavni sud je, 12. septembra 2002. godine, primio odgovor od Itrisa. Apelant je dopunio apelaciju 5. novembra 2002. godine. Ustavni sud je, 6. decembra 2002. godine, zatraìo od strana u postupku, Vrhovnog suda Republike Srpske i Itrisa, da dostave svoje odgovore na dopunu apelacije. Odgovori nisu dostavljeni.
3.
4.
5.
6. 7.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 54. i ~lana 60. stav 1. ta~ka 1.
Srijeda, 10. decembra 2003. III - înjeni~no stanje 8.
înjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. Apelant je po profesiji voza~. @ivio je u vanbra~noj zajednici sa B. S. preko 30 godine, sve do njene smrti 1996. godine. Itris je 1986. godine dodijelio stan B. S. u Srpcu, povr{ine 47 m. Nakon zaklju~enja ugovora o kori{tenju stana 1986. godine, B. S. je postala nosilac stanarskog prava nad tim stanom. Apelant, koji je tako|er ìvio u stanu, je nakon njene smrti podnio zahtjev vlasniku stana, Itrisu, za prijenos stanarskog prava. Rje{enjem broj 520/1-96, od 14. augusta 1996. godine, Itris je odbacio apelantov zahtjev kao neosnovan, sa obrazloènjem da apelant nije ispunio uvjete za sticanje stanarskog prava nad predmetnim stanom. Po primitku rje{enja od 14. augusta 1996. godine, apelant je podnio prigovor Upravnom odboru Itrisa, koji je odbio apelanta.
9.
djeca (ro|ena u braku ili van braka, usvojena, pastor~ad), bra~ni drugovi djece, roditelji bra~nih drugova (otac, majka, o~uh, ma}eha, usvojilac), bra}a i sestre, unu~ad bez roditelja, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duàn po zakonu da izdràva ili su ta lica du`na po zakonu da izdràvaju nosioca stanarskog prava, a koja zajedno s njima trajno ìve i stanuju, kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava ìve u ekonomskoj zajednici u istom stanu vi{e od devet godina ili vi{e od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doìvotnom izdràvanju nosioca stanarskog prava." 18. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Slu`beni glasnik RS", br. 19/93 i 22/93) ^lan 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima glasi: "U ~lanu 6. stav 2. mijenja se i glasi: ^lanovima porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bra~ni drug, deca (ro|ena u braku ili van braka, usvojena ili pastor~ad), roditelji bra~nih drugova, bra~ni drugovi dece, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duàn po zakonu da izdràva, a koja sa njim trajno ìve i stanuju". 19. Odluka Visokog predstavnika Republike Srpske" broj 31/99) ("Slu`beni glasnik
10. Apelant je, 1999. godine, pred Osnovnim sudom u Srpcu pokrenuo parni~ni postupak za utvr|enje stanarskog prava. Traìo je da ga sud proglasi nosiocem stanarskog prava nad spornim stanom na osnovu ~injenice {to je dovoljno dugo ìvio u ekonomskoj zajednici. 11. Presudom broj P-160/99 od 5. februara 1999. godine, Osnovni sud u Srpcu je odbio apelantovu tu`bu. Apelant je, nakon toga, uloìo àlbu Okru`nom sudu u Banjoj Luci. 12. Presudom broj G`-699/99 od 13. septembra 1999. godine, Okru`ni sud u Banjoj Luci je uvaìo àlbu, preina~io prvostepenu presudu broj P-160/99 od 5. februara 1999. godine, te zaklju~io da je apelant stekao stanarsko pravo nad spornim stanom. 13. Tuèni je protiv presude Okru`nog suda u Banjoj Luci, broj G`-699/99 od 13. septembra 1999. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske i zahtijevao poni{tenje drugostepene presude. Apelant je, tako|er, izjavio reviziju protiv drugostepene presude u dijelu manje dosu|enih tro{kova spora. 14. Presudom broj Rev:26/00 od 16. maja 2001. godine, Vrhovni sud Republike Srpske je uvaìo reviziju tuènog i potvrdio prvostepenu presudu od 5. februara 1999. godine. Apelantova revizija je odba~ena kao nedopustiva. 15. Apelant je, 3. septembra 2001. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava BiH. IV - Relevantni propisi 16. Porodi~ni zakon ("Slu`beni list SRBiH", br. 21/79 i 44/89) ^lan 246. stav 1. Porodi~nog zakona glasi: "(1) Ako je prestala vanbra~na zajednica koja je trajala duè vrijeme, lice koje iz te zajednice ispunjava uslove iz ~lana 239. ovog zakona, ima pravo na izdràvanje od drugog lica." 17. Zakon o stambenim odnosima ("Slu`beni list SRBiH", br. 13/74, 23/76, 34/83, 12/87 i 36/89) ^lan 6. Zakona o stambenim odnosima u relevantnom dijelu glasi: "Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se: nosilac stanarskog prava i ~lanovi njegovog porodi~nog doma}instva koji zajedno s njim trajno ìve i stanuju, kao i lica koja su prestala da budu ~lanovi toga doma}instva a ostala su u istom stanu. ^lanovima porodi~nog doma}instva nosioca stanarskog prava, u smislu ovog zakona, smatraju se: bra~ni drug,
Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu donesen je Zakon o poni{tavanju odre|enih ~lanova Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. Prema ~lanu 1. Odluke, ~l. 2., 3., 6., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima se ukidaju. Prema ~lanu 2. Odluke, novi Zakon stupa na snagu 28. oktobra 1999. godine. V - Apelacija a) Navodi iz apelacije
20. U apelaciji i dopuni apelacije apelant isti~e da je, presudom Okru`nog suda u Banjoj Luci, broj G`-699/99 od 13. septembra 1999. godine, u dijelu koji se odnosi na tro{kove postupka, povrije|eno njegovo pravo na pravi~an postupak iz ~lana 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), te njegovo pravo na imovinu iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se tako|er àli da je presudom Vrhovnog suda, broj Rev:26/2000 od 16. marta 2001. godine, povrije|en princip demokratije iz ~lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, njegova ustavna prava iz ~l. 6., 8. i 13. Evropske konvencije, te njegovo pravo na imovinu iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom da je Vrhovni sud Republike Srpske donio presudu kojom nije uvaìo njegov zahtjev za stanarsko pravo. Apelant se, tako|er, àli da je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske povrijedila njegova prava iz ~l. 10., 16. i 45. Ustava Republike Srpske. 21. Apelant tvrdi da je Vrhovni sud Republike Srpske pogre{no primijenio Zakon o stambenim odnosima, ne po{tivaju}i pri tome odluku Visokog predstavnika i negiraju}i mu stanarsko pravo nad stanom. Apelant je stekao ovo pravo na osnovu toga {to je sa B. S. ìvio u ekonomskoj zajednici neophodan vremenski period. On, dalje, tvrdi da je presuda, kojom je odbijena njegova revizija, donesena u suprotnosti sa vaè}im zakonima i sudskom praksom suda. b) Odgovor na apelaciju
22. U svom odgovoru na apelaciju, 12. septembra 2001. godine, Itris je naveo da presuda Vrhovog suda Republike Srpske nije povrijedila nijedno ustavno pravo apelanta. Sporni stan
SLU@BENI GLASNIK BiH VII - Meritum
je jo{ uvijek prazan, apelant ìvi u svojoj ku}i u Banjoj Luci, a izvr{ni postupak jo{ nije okon~an. VI - Dopustivost 23. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je po{ao od odredbi ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. ^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini". 24. ^lan 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: "Sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogu}i po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio." 25. Prije svega, u pogledu dijela apelacije u kojoj apelant navodi kr{enje prava iz ~l. 10., 16. i 45. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud nalazi da, prema ~lanu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u Ustavu Bosne i Hercegovine, a ne u ustavima entiteta. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da je apelacija u tom dijelu nedopustiva. 26. Iz stanja spisa proizilazi da apelant pobija apelacijom i presudu Okru`nog suda u dijelu koji se odnosi na tro{kove postupka, pozivaju}i se na bitne povrede odredbi parni~nog postupka kao i na pogre{nu primjenu materijalnog prava, te tvrde}i da je do{lo do povrede njegovog prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. Evropske konvencije i njegovog prava na imovinu iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 27. Apelant, tako|er, pobija presudu Vrhovnog suda Republike Srpske u dijelu kojim se odbacuje njegova revizija u pogledu tro{kova spora, tvrde}i da je do{lo do povrede njegovih ustavnih prava iz ~lana 6., te u dijelu u kojem je odlu~eno u meritumu predmeta, tvrde}i da je do{lo do povrede ~l. 6., 8. i 13. Evropske konvencije. Apelant, tako|er, tvrdi da je do{lo do povrede njegovih prava iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom da je Vrhovni sud Republike Srpske donio odluku kojom odbacuje apelantov zahtjev za stanarsko pravo. 28. Imaju}i u vidu navode iz ta~. 25. i 26. ove odluke, Ustavni sud je apelaciju u dijelu kojim se pobija presuda Okru`nog suda, broj G`-699/99 od 13. septembra 1999. godine, odbacio kao nedopu{tenu jer nisu ispunjene ustavne pretpostavke iz ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, po{to je dio ove presude koji se odnosi na tro{kove spora, rje{enje. 29. U pogledu dijela apelacije kojim se pobija presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, Ustavni sud isti~e da je ova presuda kona~na presuda donesena na osnovu zakona entiteta. Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske je donesena 16. maja 2001. godine, a apelantu je dostavljena nakon 27. jula 2001. godine, jer je ovo datum kada je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske jo{ uvijek bila u postupku dostave pred nièstepenim sudovima. Ustavni sud je primio apelaciju 3. septembra 2001. godine. 30. Dakle, apelacija je dostavljena u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio kona~nu presudu Vrhovnog suda Republike Srpske, tj. u skladu sa ~lanom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. 31. Ustavni sud nalazi da je apelacija u ovom dijelu dopustiva.
32. Prvo pitanje koje Ustavni sud treba da utvrdi jeste da li je presudom Vrhovnog suda Republike Srpske, kojom se odbija apelantova revizija, a koja se odnosi na tro{kove postupka, do{lo do povrede apelantovog prava na pravi~an postupak. 33. Ustavni sud zapaà da se garanti ~lana 6. Evropske konvencije primjenjuju na sve faze postupka za odre|ivanje gra|anskih prava i obaveza, ne isklju~uju}i faze postupka nakon presude u meritumu. Postupak kojim se odre|uje iznos tro{kova postupka se mora sagledavati kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio "utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 23. septembra 1997. godine, stav 25. f). 34. ^lan 151. stav 1. i ~lan 154. stav 1. Zakona o parni~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. 4/77, 36/77, 36/80 i 69/82), koji se u Republici Srpskoj primjenjivao po osnovu ~lana 12. Ustavnog zakona za provo|enje Ustava Republike Srpske, predvi|aju da parni~ne tro{kove sa~injavaju izdaci u~injeni u toku ili povodom postupka, dok }e stranka koja u cjelini izgubi parnicu biti du`na da protivnoj stranci i njenom umje{a~u naknadi tro{kove. ^lan 129. stav 5. Zakona o parni~nom postupku predvi|a da se odluka o tro{kovima u presudi smatra rje{enjem. Prema ~lanu 167. stav 1. navedenog zakona odluka o tro{kovima, sadràna u presudi, se moè napadati samo àlbom na rje{enje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Stav 2. tog ~lana predvi|a da }e vi{i sud jednom odlukom odlu~iti o oba pravna lijeka ako jedna stranka napada presudu samo u pogledu tro{kova, a druga u pogledu glavne stvari. 35. ^lan 378. Zakona o parni~nom postupku predvi|a da je dozvoljena àlba protiv rje{enja prvostepenog suda. Me|utim, ~lan 400. stav 1. predvi|a da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rje{enja drugostepenog suda kojim je postupak pravosna`no zavr{en. 36. Ustavni sud je, prema tome, kao prvo zaklju~io da tro{kovi postupka uvijek predstavljaju sporedni tu`beni zahtjev koji zavisi od postupka u cjelini. U skladu s tim, Zakon o parni~nom postupku ne predvi|a mogu}nost izjavljivanja revizije o tro{kovima postupka ukoliko strana u postupku u isto vrijeme ne pobija odluku u meritumu predmeta. Kao drugo, uprkos ~injenici {to je Vrhovni sud Republike Srpske presudio de facto o meritumu predmeta odlu~iv{i o reviziji druge strane u postupku, taj sud je imao pravo da odbaci apelantovu reviziju kao nedopustivu, s obzirom da ~lan 167. stav 2., primijenjen per analogiam na revizioni postupak, predvi|a tu mogu}nost. Kao tre}e, drugostepeno rje{enje se ti~e isklju~ivo tro{kova parni~nog postupka i ne moè se smatrati rje{enjem koje je okon~alo predmet kako je to predvi|eno ~lanom 400. stav 1. Zakona o parni~nom postupku. 37. Slijede}i navedeno u ta~ki 35. ove odluke, Ustavni sud nalazi da je apelacija protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev:26/2000 od 16. maja 2001. godine, kojom je apelantova revizija odba~ena, neosnovana. 38. Apelant se, dalje, àli da je navedenom presudom Vrhovnog suda Republike Srpske od 16. maja 2001. godine do{lo do povrede ~l. 6. i 8. Evropske konvencije, te ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 39. Ustavni sud podsje}a da, prema ~lanu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima "apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini". U skladu s tim, apelaciona
jurisdikcija Ustavnog suda je ograni~ena na ocjenu ustavnih pitanja. To, u konkretnom predmetu, zna~i da Ustavni sud mora ocijeniti da li odluka koja se ti~e spornog stanarskog prava nad stanom kr{i Ustav Bosne i Hercegovine, a naro~ito ~l. 6., 8. i 13. Evropske konvencije, te ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koji prema ~lanu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine ~ine dio zakona Bosne i Hercegovine i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. 40. Ustavni sud, prije svega, mora ispitati da li je, presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev:26/2000 od 16. maja 2001. godine, donesenom u meritumu predmeta po reviziji tuènog, do{lo do povrede apelantovog ustavnog prava na pravi~an postupak. VII.a) Pravo na pravi~an postupak iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije 41. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: [...] e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantom dijelu, glasi: "Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza [] svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom " 42. Pravo na "pravi~no" su|enje pretpostavlja navo|enje preciznih razloga na osnovu kojih je doti~ni sud donio odre|enu presudu, te navo|enje razloga na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se odluka zasniva. To, nadalje, zna~i da sud mora primijeniti propise koji su na snazi u vrijeme dono{enja odluke. 43. U konkretnom slu~aju apelant tvrdi da je Vrhovni sud Republike Srpske, kao pravni osnov za svoju presudu, primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Slu`beni glasnik RS", broj 19/93) koji nije bio na snazi u vrijeme dono{enja pobijane odluke. 44. Ustavni sud isti~e da je protivnik apelanta izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske 13. septembra 1999. godine. Vrhovni sud Republike Srpske je donio presudu 16. maja 2001. godine. Presuda ovog suda je zasnovana na Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima u verziji iz 1993. godine. Odluka Visokog predstavnika, kojom je izmijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima, je stupila na snagu 28. oktobra 1999. godine. Ova odluka ne sadrì prijelazne odredbe koje se ti~u primjene novog i starog zakona na predmetima koji su, u vrijeme stupanja na snagu novog zakona, jo{ u radu pred sudovima. 45. Ustavni sud zaklju~uje da svaka osoba ima pravo na to da se njen pravni problem tretira u skladu sa relevantnim pravnim odredbama koje su na snazi u vrijeme dono{enja odluke. Isto, u prinicipu, vaì i ukoliko se u toku postupka promijeni i pravni osnov za dono{enje odluke. 46. S obzirom da je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske donesena u vrijeme kada je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima prestao da vaì, Vrhovni sud Republike Srpske je zasnovao svoju odluku na nepostoje}em zakonu. Vrhovni sud Republike Srpske je bio obavezan da primijeni Zakon o stambenim odnosima u verziji koja je uslijedila nakon izmjena i dopuna nastalih citiranom odlukom Visokog predstavnika.
47. Dakle, Ustavni sud zaklju~uje da je presudom Vrhovnog suda Republike Srpske u pogledu stanarskog prava do{lo do povrede apelantovog prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.b) Pravo na po{tivanje privatnog i porodi~nog ìvota iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije 48. Apelant se poziva na ~lan II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 8. Evropske konvencije. ^lan II/3.f) glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: [...] f. Pravo na privatni i porodi~ni ìvot, dom i prepisku." ^lan 8. Evropske konvencije glasi: "1. Svako ima pravo na po{tivanje svog privatnog i porodi~nog ìvota, doma i prepiske. 2. Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, spre~avanja nereda ili spre~avanja zlo~ina, za{tite zdravlja i morala ili za{tite prava i sloboda drugih." 49. Osnovna svrha ~lana 8. Evropske konvencije je u tome da {titi pojedinca od neopravdanog mije{anja dràve u njegov privatni i porodi~ni ìvot, dom ili prepisku. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, termin "dom" obuhvata kako iznajmljen dom, tako i dom u privatnom vlasni{tvu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. novembra 1986. godine, serija A, br. 109, stav 46 f.). U skladu s ovom interpretacijom, Ustavni sud je pro{irio domen ~lana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu postoje}eg stanarskog prava (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 8/99, od 11. maja 1999. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/99). 50. Prema ~lanu 8. Evropske konvencije, dràva ima pravo da se mije{a u apelantovo pravo na dom samo ukoliko je mije{anje u skladu sa zakonom i ako je neophodno i od interesa u demokratskom dru{tvu, kao na primjer u interesu ekonomskog blagostanja zemlje. 51. Prvo pitanje koje Ustavni sud mora ispitati jeste da li je mije{anje bilo "u skladu sa zakonom". înjenica je da je Vrhovni sud Republike Srpske, kao pravni osnov za svoju presudu, primijenio pogre{an zakon, pa Ustavni sud zaklju~uje da mije{anje nije bilo u skladu sa zakonom. Me|utim, to jo{ ne zna~i da se apelantov stan moè automatski smatrati njegovim domom, s obzirom da stan u kome se stanuje bez pravnog osnova, u smislu Evropske konvencije, ne spada u domen za{tite ~lana 8. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, U 6/01, od 31. augusta 2001. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 33/01). Ustavni sud zaklju~uje da je pomenuti stan predstavljao apelantov dom u smislu ~lana 8. Evropske konvencije sve do smrti B. S. Stranke u postupku nisu osporavale ovu ~injenicu. Ustavni sud, dalje, isti~e da Vrhovni sud Republike Srpske, svojom presudom od 16. maja 2001. godine, nije uvaìo apelantov zahtjev za prijenos stanarskog prava nad stanom, pa da je time apelant bio obavezan da iseli iz tog stana. Me|utim, sud mora ispitati da li je apelant imao pravnog osnova da nastavi sa kori{tenjem stana nakon smrti B. S., {to je preduvjet da se stan smatra njegovim "domom" u smislu ~lana 8. Evropske konvencije.
52. Zakon o stambenim odnosima (~lan 6.) predvi|a da se korisnikom stana smatraju nosilac stanarskog prava i ~lanovi njegovog porodi~nog doma}instva koji zajedno s njim trajno ìve i stanuju. ^lanovima porodi~nog doma}instva se smatraju, inter alia, lica koja je nosilac stanarskog prava duàn po zakonu da izdràva ili su ta lica du`na, po zakonu, da izdràvaju nosioca stanarskog prava, a koja ìve zajedno s njima, ili osobe koje ìve u ekonomskoj zajednici zajedno sa nosiocem stanarskog prava vi{e od deset godina. Prema ~lanu 246. Porodi~nog zakona, lice koje ìvi u vanbra~noj zajednici duì period ima pravo da ga to lice izdràva. Prema sudskoj praksi redovnih sudova u Bosni i Hercegovini, termin "duì period" podrazumijeva trajanje vanbra~ne zajednice od najmanje tri godine. Nakon toga, s ta~ke gledi{ta izdràvanja, takav odnos povla~i za sobom posljedice koje su sli~ne onima iz bra~nog odnosa. S druge strane, po mi{ljenju bosanskohercegova~kih sudova, da bi pojedinac stekao status ~lana doma}instva nije neophodno da biv{i i novi nosilac stanarskog prava ìve zajedno u istom stanu pet godina, ve} se ra~una i vrijeme koje su prethodno proveli zajedno. 53. Redovni sudovi su utvrdili da su apelant i B. S. zasigurno ìvjeli zajedno u privatnom smje{taju od 1978. godine. Oni su uselili u predmetni stan 1986. godine. Svjedoci u postupku su potvrdili da je apelant sa B.S. ìvio u predmetnom stanu bez prekida. Tako|er je utvr|eno da je B. S. za 1996. godinu platila komunalne tro{kove samo za jednu osobu. Sudovi su, dalje, utvrdili da je apelant bio prijavljen u Srpcu do 14. aprila 1982. godine. Apelant je, od tog datuma pa do 25. marta 1994. godine, bio prijavljen u Banjoj Luci na adresi gdje ima privatnu ku}u. Nakon toga je ponovo podnio prijavu nadle`nom organu u Srpcu. 54. Dakle, Ustavni sud zaklju~uje da je apelant dovoljno dugo ìvio sa B. S. da bi se mogao smatrati ~lanom doma}instva, uprkos ~injenici {to nije bio prijavljen u Srpcu sve vrijeme. Ustavni sud nalazi da ~injenica {to je B. S. platila tro{kove stanovanja samo za jednu osobu ne moè uticati na apelantov status, po{to su ti tro{kovi inferiorni u pore|enju sa ostalim reìjskim tro{kovima (struja, voda, grijanje...). 55. Iz navedenih razloga, Ustavni sud smatra stan apelantovim "domom" u smislu ~lana 8. Evropske konvencije. Dono{enjem navedene presude, Vrhovni sud Republike Srpske je prekr{io apelantvo pravo na dom iz ~lana 8. Evropske konvencije. VII.c) Pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 56. ^lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sve lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: [...] k. Pravo na imovinu." ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: "Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uìvanje svoje imovine. Niko ne moè biti li{en svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na pravo dràve da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 57. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razli~ita pravila. Prvo, koje je izraèno u prvoj re~enici
prvog stava i koje je op}e prirode, izraàva princip mirnog uìvanja imovine. Drugo pravilo, sadràno u drugoj re~enici tog stava, odnosi se na li{avanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Tre}e pravilo, sadràno u stavu dva ovog ~lana, dozvoljava da dràve potpisnice imaju pravo, izme|u ostalog, da kontroli{u kori{tenje imovine u skladu sa op}im interesom sprovo|enjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu. Ova tri pravila nisu "razli~ita" u smislu da nisu povezana: drugo i tre}e pravilo se ti~u odre|enog ometanja prava na uìvanje imovine, te ih treba tuma~iti u svjetlu op}eg principa navedenog u prvom pravilu. 58. Rije~ "imovina" podrazumijeva {irok spektar vlasni~kih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku Ustavnog suda, U 14/00, od 4. aprila 2001. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 33/01). Pravo na imovinu na koje se poziva apelant bi se moglo primijeniti na apelantov slu~aj ako bi se apelantova imovina mogla smatrati imovinom u skladu sa kriterijima Evropske konvencije. 59. U skladu sa svojom sudskom praksom, Ustavni sud podsje}a da stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasni~ke interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku Ustavnog suda, U 8/99, od 5. novembra 1999. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 24/99. Nadalje, stanarsko pravo obuhvata pravo ~lanova blièg porodi~nog doma}instva na sticanje stanarskog prava nakon smrti nosioca stanarskog prava (vidi odluku Ustavnog suda, U 6/98, od 24. septembra 1999. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/99), te pravo na podno{enje zahtjeva za kupovinu stana u skladu sa relevantnim Zakonom o privatizaciji dràvnih stanova Republike Srpske. 60. Kako je Ustavni sud naveo u stavu 54. ove odluke, apelant je imao status ~lana doma}instva B.S. Ustavni sud je zaklju~io da se pomenuti stan moè smatrati apelantovim "domom" u smislu ~lana 8. Evropske konvencije. Kako je re~eno u prethodnom stavu, stanarsko pravo B. S. obuhvata i pravo apelanta na sticanje stanarskog prava nakon njene smrti. To, dalje, zna~i da predmetni stan za apelanta predstavlja ekonomsku vrijednost. Dakle, Ustavni sud zaklju~uje da se stan moè smatrati "imovinom" u smislu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Me|utim, Vrhovni sud Republike Srpske je svojom presudom negirao to pravo i zaklju~io da apelant nema pravo na prijenos stanarskog prava nad stanom B. S. 61. Prema drugoj re~enici stava 1. ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niko ne moè biti li{en svoje imovine, osim u dru{tvenom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. Ustavni sud podsje}a na svoje zaklju~ke u vezi sa ~l. 6. i 8. Evropske konvencije i zaklju~uje da ometanje apelantovog prava na imovinu nije bilo u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima. 62. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nalazi da je presudom Vrhovnog suda Republike Srpske do{lo do povrede apelantovog prava na mirno uìvanje imovine iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 63. Apelant se pozvao i na povredu ~lana 13. Evropske konvencije, koji glasi: "Svako ~ija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, ~ak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda u~inila lica u vr{enju svoje slu`bene du`nosti." 64. S obzirom da je Ustavni sud utvrdio povrede prava apelanta koja su za{ti}ena ~l. 6. i 8. Evropske konvencije i ~lanom 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno ispitivati ovaj predmet prema ~lanu 13. Evropske konvencije. VIII - Zaklju~ak 65. Na osnovu svega izloènog Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 60. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 66. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadi} i sudije Valerija Gali}, Hatidà Hadìosmanovi}, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. ]azim Sadikovi} i prof. dr. Miodrag Simovi}. U 65/01 25. jula 2003. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r.
5. maja 1999. godine, jer je nastupila relativna zastarjelost za krivi~no gonjenje. 6. Apelant je, 16. juna 1998. godine, podnio tu`bu Op}inskom sudu u Tuzli protiv tuènih: ZOIL "Bosna-osiguranje" Filijala Tuzla i ZOIL "Sarajevo-osiguranje" - Filijala Tuzla, radi naknade {tete, zbog povrede koju je zadobio u pomenutom saobra}ajnom udesu. Apelant je traìo da mu tuèni solidarno plate, kako je precizirano u pismenom podnesku od 10. maja 2000. godine, na ime neimovinske {tete ukupno 9.500 KM i na ime materijalne {tete 400 KM, sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi koju mjese~no utvr|uje Narodna banka Bosne i Hercegovine, uve}anoj za 20% po~ev od 9. oktobra 1994. godine, kao dana dospjelosti, do 1. januara 1997. godine, a od tada do isplate sa zakonskom zateznom kamatom utvr|enom zakonom, te tro{kove postupka. Presudom Op}inskog suda u Tuzli, broj P.1047/98 od 30. maja 2000. godine, tuène ZOIL su obavezane solidarno platiti apelantu, na ime naknade nematerijalne {tete, ukupno 3.840 KM i, na ime naknade materijalne {tete, 400 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 30. maja 2000. godine, kao dana presu|enja, pa do kona~ne isplate, u roku od 15 dana od dana pravosna`nosti presude. Tuèni su obavezani da apelantu naknade parni~ne tro{kove u iznosu od 1.052,51 KM, dok je tuìlac sa vi{kom zahtjeva odbijen. Protiv presude Op}inskog suda u Tuzli apelant je izjavio àlbu zbog pogre{ne primjene materijalnog prava i predloìo da se pobijana presuda preina~i, te udovolji njegovom tu`benom zahtjevu. Kantonalni sud u Tuzli je, presudom broj G`.980/00 od 12. aprila 2001. godine, djelimi~no uvaìo àlbu i prvostepenu presudu preina~io u dijelu dosu|ene kamate na materijalnu {tetu, tako da su tuèni du`ni solidarno platiti zakonsku zateznu kamatu na iznos materijalne {tete od 400 KM po~ev od 24. decembra 1996. godine do isplate. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvr|ena.
7.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici odrànoj 25. jula 2003. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se, kao neosnovana, apelacija N.H., iz Tuzle, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj G`.980/00 od 12. aprila 2001. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. N. H. (u daljem tekstu: apelant), iz Tuzle, koga zastupa M. T., advokat iz Tuzle, podnio je, 9. jula 2001. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj G`.980/00 od 12. aprila 2001. godine. Ustavni sud je, na osnovu ~lana 16. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, 8. novembra 2002. godine, dostavio apelaciju Kantonalnom sudu u Tuzli radi davanja odgovora, {to je Kantonalni sud i u~inio 22. novembra 2002. godine. Radi davanja odgovora apelacija je dostavljena i zajednicama osiguranja imovine i lica (u daljem tekstu: ZOIL), "Bosna-osiguranje" - Filijala Tuzla i "Sarajevo-osiguranje" Filijala Tuzla, kao strankama u postupku u kome je donesena presuda koja se apelacijom pobija, koje su, tako|er, odgovorile na navode iz apelacije (26. novembra 2002. godine i 2. decembra 2002. godine). înjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. Apelant je, kao pje{ak, zadobio povrede u saobra}ajnom udesu, koji se dogodio 9. oktobra 1994. godine na magistralnom putu kod Lukavca, u kojem su u~estvovala dva motorna vozila. Krivi~na prijava Policijske uprave Lukavac, podnesena protiv voza~a tih vozila, odba~ena je rje{enjem Op}inskog tuìla{tva Lukavac, broj KT.17/95 od
8.
9.
3.
10. Op}inski sud u Tuzli i Kantonalni sud u Tuzli su zaklju~ili, na osnovu utvr|enog ~injeni~nog stanja, da u konkretnom slu~aju postoji solidarna odgovornost dva {tetnika (dva putni~ka vozila), a da doprinos apelanta nastanku {tetnog doga|aja iznosi 20%. Svoju odluku o glavnoj stvari sudovi su zasnovali na stavu da se, bez obzira {to je vi{e vozila u~estvovalo u saobra}ajnom udesu, u kome je povrije|en apelant kao pje{ak, radi o jednom {tetnom doga|aju i {tetnoj posljedici koja je nastala uz sadjejstvo radnji, odnosno propusta voza~a dva vozila, a da su radnje me|usobno i vremenski povezane. Dalje, dok je kamata na nematerijalnu {tetu odre|ena od presu|enja, Kantonalni sud u Tuzli je za kamatu na materijalnu {tetu, koja, prema op}im propisima (Zakon o obligacionim odnosima), dospijeva nastankom {tete, obavezao tuène, po~ev{i od 24. decembra 1996. godine, odnosno od prestanka neposredne ratne opasnosti (za ~itav period rata i neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini se nije obra~unavala kamata kakva je predmetna - ~lan 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica, "Slu`bene novine Federacije BiH", broj 6/98). IV - Relevantni propisi 11. Zakonom o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89 i "Slu`beni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94), na op}i na~in su ure|ena, izme|u ostalog, i pitanja naknade {tete. Tako je utvr|eno da je onaj ko drugom prouzrokuje {tetu duàn da je nadoknadi, ukoliko se ne dokaè da je {teta nastala bez njegove krivice (~lan 154.); za {tetu od opasne stvari odgovara njen imalac (~lan 174.); u slu~aju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan isklju~ivom krivicom jednog
5.
imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice, a ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu {tetu koju su oni pretrpjeli (~lan 178.); obaveza naknade materijalne {tete smatra se dospjelom od trenutka nastale {tete (~lan 186.); za pretrpljene fizi~ke bolove, za pretrpljene du{evne bolove, naruènosti..., kao i za strah, sud }e, ako na|e da okolnosti slu~aja, a naro~ito ja~ina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravi~nu nov~anu naknadu (~lan 200.). Prema ~l. 940. i 941. Zakona o obligacionim odnosima, u slu~aju osiguranja od odgovornosti osigurava~ odgovora za {tetu nastalu osiguranim slu~ajem samo ako tre}e o{te}eno lice zahtijeva njenu naknadu, a o{te}eno lice moè zahtijevati neposredno od osigurava~a naknadu {tete koju je pretrpjelo doga|ajem za koje odgovara osiguranik, ali najvi{e do iznosa osigurava~eve obaveze. 12. Zakon o osiguranju imovine i lica ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98), koji se primjenjuje od 19. februara 1995. godine, propisuje u ~l. 73. i 76. da je vlasnik, odnosno korisnik motornog i priklju~nog vozila, duàn sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za {tetu koju upotrebom motornog vozila nanese tre}im licima u slu~ajevima smrti, tjelesne ozljede, naru{avanja zdravlja, uni{tenja ili o{te}enja stvari, a obaveza dru{tva za osiguranje na naknadu po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne moè po jednom {tetnom doga|aju biti ve}a od iznosa {to ga utvrdi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, ako ugovorom o osiguranju nije utvr|en ve}i iznos. Identi~ne odredbe bile su sadràne u ~l. 90. i 93. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ("Slu`beni list R BiH", broj 2/92), koji je bio na snazi u vrijeme kada se desio predmetni {tetni doga|aj (9. oktobar 1994. godine). Dalje, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 6/98), koji je stupio na snagu 17. marta 1998. godine, u ~lanu 37. propisuje da se na iznos naknade {tete (glavnica), odre|ene izvr{nim presudama (sudske presude i sudska poravnanja) i vansudskim poravnanjima iz osiguranja, ne obra~unavaju kamate za ~itav period rata, odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini. 13. Prema Odluci o odre|ivanju najniìh osiguranih iznosa na koje se mora ugovoriti osiguranje od autoodgovornosti za {tete pri~injene tre}im licima pri upotrebi motornog i priklju~nog vozila ("Slu`beni list RBiH", broj 13/94), koja je bila na snazi u vrijeme kada se desio predmetni {tetni doga|aj (saobra}ajni udes), najniì osigurani iznos na koji se korisnik, odnosno vlasnik motornog i priklju~nog vozila, mora osigurati od odgovornosti za {tete po~injene tre}im licima, utvr|ene po jednom {tetnom doga|aju u dinarskoj protivvrijednosti DEM, iznosio je za autobuse i teretna vozila 10.000 DEM, a za ostala motorna vozila 5.000 DEM. V - Apelacija b) a) Navodi iz apelacije 14. Apelant, u svojoj apelaciji, pobija presudu Kantonalnog suda u Tuzli, broj G`.980/00 od 12. aprila 2001. godine, kao i presudu Op}inskog suda u Tuzli, broj P-1047/98 od 30. maja 2000. godine. @ali se da su sudovi, koji su rje{avali u njegovoj pravnoj stvari kao tuìoca protiv tuènih ZOIL "Bosna-osiguranje" - Filijala Tuzla i ZOIL "Sarajevo-osiguranje" - Filijala Tuzla, radi naknade {tete zbog povreda koje je zadobio kao pje{ak u saobra}ajnom udesu u kome su u~estvovala dva vozila, povrijedili njegova ljudska prava na imovinu i na jednakost pred zakonom, koje garantira Ustav Bosne i Hercegovine. Smatra da, zbog toga {to su u saobra}ajnom udesu u~estvovala dva vozila, ima pravo na
naknadu {tete od obje tuène stranke (a ne kumulativno, kako je presu|eno), tim prije {to je tako i u slu~aju kad je rije~ o motornom i prikulju~nom vozilu. Poziva se na stav Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, izraèn u rje{enju Rev-60/97 od 14. augusta 1997. godine ("Bilten Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine", broj 2/97) da: "Kad postoje dvije police osiguranja od odgovornosti prema tre}im licima, za motorno vozilo i za priklju~no vozilo, obje svote na koje je ugovoreno osiguranje uzimaju se u obzir kod ocjene pitanja limita odgovornosti osiguravatelja". Cijene}i da ukupan limit, kada se saberu dvije osigurane sume, iznosi 10.000 KM, on je i traìo naknadu {tete u okviru tog limita, smanjuju}i je po osnovu nesporne ~injenice da je i sam doprinio nastanku {tetnog doga|aja za 20%. Dodaje da je odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o odre|ivanju najniìh iznosa osiguranja akt ekonomske prirode, dakle relevantan je za osigurava~e i cijenu osiguranja, ali ne moè dirati u zakonom za{ti}ena prava, kao {to je slu~aj kod solidarne obaveze, jer svaki osigurava~ odgovara do predvi|enog limita. Dalje isti~e da, iako je prema ~lanu 186. Zakona o obligacionim odnosima {teta dospjela po~ev od saznanja o{te}enog za {tetu i u~inioca, i prema tome, u konkretnom slu~aju, od 9. oktobra 1994. godine kada se desio saobra}ajni udes, sudovi su, rje{avaju}i o kamati na iznos glavnog duga, primijenili odredbu ~lana 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 6/98) prema kojoj se za cijeli ratni period i period neposredne ratne opasnosti ne priznaje i ne obra~unava zakonom predvi|ena kamata, dakle, retroaktivno, povre|uju}i tako njegova ste~ena prava (kao i u svim drugim sli~nim slu~ajevima). Stoga, apelant traì od Ustavnog suda da provede postupak i odlu~i o njegovoj apelaciji. 15. Apelant, izja{njavaju}i se 30. decembra 2002. godine o odgovorima na njegovu apelaciju (ta~. 16. i 17. ove odluke), ostaje kod svojih navoda iz apelacije. Dodaje da se Kantonalni sud u Tuzli pogre{no poziva na odredbu kojom je propisano da se na iznos naknade {tete ne obra~unava kamata za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, jer je sud bio obavezan da neposredno primijeni Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), koja ima prioritet nad drugim zakonima, {to nije u~inio, te se stoga radi o jasnoj povredi prava na jednakost pred zakonom, jer apelant bez prava na kamatu na sredstva koja mu pripadaju ne bi bio ni pribli`no obe{te}en; da se odgovori ZOIL-a na apelaciju svode na pozivanje na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ne doti~u se su{tine ispitivanja ustavnosti zakonske odredbe koja bez ikakvog razloga li{ava jednu grupu gra|ana prava na kamatu za njihova dospjela potraìvanja, iako je ta kamata ugra|ena u propise za sva potraìvanja iz obligacionih odnosa. Odgovori na apelaciju
16. Kantonalni sud u Tuzli je odgovorio da ostaje kod svojih stavova iznesenih u osporenoj presudi. Navodi da se apelant, u vezi sa svojim tvrdnjama da mu je trebalo dosuditi naknadu {tete kumulacijom osiguranih svota, neosnovano poziva na stav Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Bilten Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine", broj 2/97, Rev-60/97 od 14. augusta 1997. godine), jer se u predmetnom slu~aju radi o druga~ijoj ~injeni~noj situaciji; da, prema odredbama ~l. 940. i 941. Zakona o obligacionim odnosima, osigurava~ odgovora za {tetu ako je tre}e lice zahtijeva od njega, i to u granicama svote osiguranja, a time se ne dira u prava o{te}enog da razliku do pune naknade traì od {tetnika u skladu sa ~l.
154. 174. i 178. tog zakona; da apelant nije o{te}en ni dosu|enjem kamate na iznos materijalne {tete, ne od nastanka {tete, nego od prestanka neposredne ratne opasnosti, u skladu sa zakonskim odredbama koje su vaìle u vrijeme dono{enja prvostepene presude, prema kojim se na iznos naknade {tete ne obra~unava kamata za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti. 17. ZOIL "Bosna-osiguranje" d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla u svom odgovoru je navela da su navodi iz apelacije proizvoljni i pau{alni, i da nisu zasnovani na vaè}im propisima koji treba da se primjenjuju dok se ne izmijene, bez obzira {to druga stranka u postupku smatra da su nepravi~ni. ZOIL "Sarajevo-osiguranje" d.d. - Filijala Tuzla smatra, tako|er, da osporenom presudom nisu povrije|ena prava apelanta na jednakost pred zakonom; da se, prema Zakonu o osiguranju imovine i lica i Zakonu o obligacionim odnosima, limit osporene sume odre|uje "po jednom {tetnom doga|aju", te je neosnovan zahtjev apelanta za kumulaciju dva iznosa osigurane sume od po 5.000 KM, jer se konkretno radi o jednom {tetnom doga|aju u kome su u~estvovala dva vozila; da je nejasno da li apelant, u vezi sa dosu|enjem kamata, ustaje sa apelacijom protiv vaè}ih zakonskih odredbi ili isti~e povredu li~nih prava na imovinu. Dodaje i da se {tetni doga|aj desio 1994. godine, dakle prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pa, stoga, smatra da je ovaj slu~aj izvan dometa ocjene Ustavnog suda. VI - Dopustivost a) Nadle`nost Ustavnog suda ratione temporis
Ustavnog suda, ispunio uvjet za iscrpljivanjem pravnih lijekova. 21. Navedena presuda Kantonalnog suda u Tuzli je dostavljena apelantu 14. maja 2001. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 9. jula 2001. godine, odnosno u propisanom roku od 60 dana. 22. Prema tome, apelacija je dopustiva. VII - Meritum 23. Prema ~lanu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadle`nost u pitanjima iz Ustava koja proizilaze iz presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Apelaciona nadle`nost ograni~ena je na ustavna pitanja i Ustavni sud, prema tome, op}enito govore}i, nije nadleàn da vr{i provjere utvr|ivanja ~injenica, kao ni da ponovno tuma~i odluke niìh sudova, osim ukoliko odluke redovnih sudova kr{e ustavna prava. To se de{ava u slu~aju kada odluka redovnog suda ne uklju~uje ili pogre{no primjenjuje ustavna prava, te u slu~aju kada je primjena prava bila o~igledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi ni{tavan, ili kada je do{lo do povrede osnovnih procesnih prava (pravi~an postupak, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi i u drugim slu~ajevima). 24. Apelant navodi da su Kantonalni sud u Tuzli, presudom od 12. aprila 2001. godine i, prethodno, Op}inski sud u Tuzli, presudom od 30. maja 2000. godine, povrijedili njegova ljudska prava koja garantira Ustav Bosne i Hercegovine, i to pravo na imovinu, jer on potraùje nov~ani vid satisfakcije i pravo na jednakost pred zakonom zbog toga: 1. {to su sudovi odluku o glavnoj stvari (nov~ana naknada) zasnovali, suprotno sudskoj praksi, na stavu da se moè primijeniti samo jedan iznos osigurane sume po polici osiguranja, bez obzira {to je rije~ o {teti koju su uzrokovala dva vozila i za koju odgovaraju solidarno dva osigurava~a; 2. {to su odluku o kamati zasnovali na zakonskoj odredbi koja ima retroaktivno djejstvo i zadire u njegova ste~ena subjektivna prava, kao i prava ve}eg broja drugih subjekata. Dodaje i, da je imao mogu}nost revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, on bi mogao ostvariti pravo na nov~anu naknadu, u skladu sa stavom tog suda da se za motorno i za priklju~no vozilo obje svote, na koje je ugovoreno osiguranje, uzimaju u obzir kod ocjene pitanja limita odgovornosti osigurava~a. 25. Ustavni sud isti~e da, u skladu sa ~lanom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najvi{i nivo me|unarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U skladu sa ~lanom II/2. Ustava, prava i slobode odre|ene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i ovi akti imaju prioritet nad ostalim zakonima. a) Pravo na imovinu - ~lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 26. Pravo na imovinu za{ti}eno je ~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 27. ^lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: k) pravo na imovinu". ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
18. ^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini". 19. Nadle`nost Ustavnog suda ratione temporis je princip ograni~en na vrijeme nakon 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu. [tetni doga|aj, saobra}ajni udes u kome je apelant kao pje{ak zadobio povrede, dogodio se prije nego {to je Ustav stupio na snagu. Me|utim, apelant je postupak o svom pravnom zahtjevu po navedenom {tetnom doga|aju pokrenuo 1998. godine i osnovni predmet apelacije je presuda Kantonalnog suda u Tuzli, kojom je kona~no odlu~eno o tom pravnom zahtjevu i koja je, kao i prvostepena presuda Op}inskog suda u Tuzli, donesena u okviru vremenske nadle`nosti Ustavnog suda. Ustavni sud, stoga, ima nadle`nost, u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, da odlu~i o apelaciji protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli. [tetni doga|aj, saobra}ajni udes u kome je apelant povrije|en, moè se uzeti u obzir kao inicijalni doga|aj ukoliko je neophodno da se ocijeni ustavnost pobijane sudske odluke. b) Iscrpljivanje pravnih lijekova i rok
20. ^lanom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda je propisano da "Sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogu}i po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio". U konkretnom slu~aju presuda Kantonalnog suda u Tuzli, broj G`.980/00 od 12. aprila 2001. godine, je kona~na odluka u smislu ~lana 364. Zakona o parni~nom postupku. Apelant je, stoga, prema ~lanu 11. stav 3. Poslovnika
"Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano uìvanje svoje imovine. Niko ne moè biti li{en svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na pravo dràve da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu sa op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni." 28. ^lan 1. Protokola broj 1 sadrì tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, je op}e prirode i iskazuje princip mirnog uìvanja imovine. Drugo pravilo, sadràno u drugoj re~enici tog stava, obuhvata li{avanje imovine i ~ini ga podlo`nim odre|enim uvjetima. Tre}e pravilo, koje se nalazi u drugom stavu, priznaje da dràve ~lanice imaju pravo, izme|u ostalog, nadziranja kori{tenja imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "razli~ita" u smislu da su nepovezana: drugo i tre}e pravilo se odnose na pojedina~ne slu~ajeve ometanja prava na mirno uìvanje imovine te se, stoga, trebaju tuma~iti u svjetlu op}eg principa, iskazanog u prvom pravilu. 29. Pojmovi "imovina" i "svojina", koji se javljaju u ~lanu 1. Protokola broj 1, ne treba da se tuma~e na restriktivan na~in, nego ih treba shvatiti tako da uklju~uju i ste~ena prava pojedinaca, kao {to su nov~ana potraìvanja i druge ekonomske vrijednosti. S druge strane, ~lan 1. Protokola broj 1 {titi samo postoje}u svojinu i imovinu, ali ne uklju~uje prava ili o~ekivanja na sticanje imovine u budu}nosti (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda u slu~aju Marcks protiv Belgije, tom 31., stav 50). 30. Ustavni sud smatra, prema svojoj dosada{njoj sudskoj praksi, da nov~ana potraìvanja nesumnjivo predstavljaju imovinu u smislu ~lana 1. Protokola broj 1 (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 11/01, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 20/02). 31. Konkretni predmet se ti~e postupka radi naknade {tete po osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti za {tetu nanesenu tre}im licima. Ustavni sud konstatira da su Kantonalni sud u Tuzli i, prethodno, Op}inski sud u Tuzli, primijenili relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o osiguranju imovine i lica, odlu~iv{i da su osigurava~i, dva ZOIL-a, du`ni da solidarno plate apelantu na ime naknade {tete odre|eni iznos od sume osiguranja od autoodgovornosti za {tetu tre}im licima (krivnja apelanta za njegovo povre|ivanje je 20%, {to apelant nije osporavao). Sudovi su zaklju~ili da se, bez obzira {to je vi{e vozila u~estvovalo u saobra}ajnom udesu, u kome je apelant povrije|en kao pje{ak, radi o jednom {tetnom doga|aju i jednoj {tetnoj posljedici, koja je nastala uz sadjejstvo radnji odnosno propusta voza~a dva putni~ka vozila, te da su radnje me|usobno i vremenski povezane. Ustavni sud posebno ukazuje na odredbe Zakona o obligacionim odnosima (~l. 940. i 941.), prema kojima, u slu~aju osiguranja od odgovornosti, osigurava~ odgovara za {tetu nastalu osiguranim slu~ajem samo ako tre}e, o{te}eno lice, zahtijeva njenu naknadu, a o{te}eno lice moè zahtijevati neposredno od osigurava~a naknadu {tete koju je pretrpio doga|ajem za koje odgovara osiguranik ({tetnik), ali najvi{e do iznosa osigurava~eve obaveze i, u ~l. 178. i 200. tog zakona, prema kojima se obaveza naknade materijalne {tete smatra dospjelom od trenutka nastanka {tete, a nematerijalne {tete od presu|enja, kao i odredbe ~lana 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica iz 1998. godine, prema kojima se kamata ne obra~unava za ~itav period rata, odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini; na
odredbe u ~l. 73. i 76. Zakona o osiguranju imovine i lica, koji se primjenjuje od 19. februara 1995. godine, koje su identi~ne ranijim odredbama u ~l. 90. i 93. Zakona o sistemu osiguranja imovine i lica, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka konkretnog {tetnog doga|aja. Tim odredbama je propisano da je vlasnik, odnosno korisnik motornog i priklju~nog vozila, duàn sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za {tetu koju upotrebom motornog vozila nanese tre}im licima zbog smrti, tjelesne ozljede, naru{avanja zdravlja, uni{tenja ili o{te}enja stvari, a obaveza dru{tva za osiguranje na naknadu po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne moè po jednom {tetnom doga|aju biti ve}a od iznosa {to ga utvrdi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, ako ugovorom o osiguranju nije utvr|en ve}i iznos. Dalje, kao {to je to Kantonalni sud u Tuzli naveo u odgovoru na apelaciju, pomenute odredbe o osiguranju od autoodgovornosti ne diraju u prava o{te}enog da razliku do pune naknade {tete traì od {tetnika, u skladu sa odredbama ~l. 154., 174. i 178. Zakona o obligacionim odnosima. 32. U pogledu apelantovih navoda da nije ni pribli`no obe{te}en i zbog toga {to je li{en prava na kamatu za svoja dospjela potraìvanja za period do prestanka neposredne ratne opasnosti, primjenom zakonske odredbe koja ima retroaktivno djejstvo, protivno ustavnim principima i me|unarodnim pravnim standardima, a prigovor se ti~e kamate na iznos materijalne {tete koja dospijeva od trenutka nastanka te {tete, Ustavni sud treba prvo razmotriti da li je apelant imao nov~ano potraìvanje za kamatu na iznos materijalne {tete, koje je predstavljalo "imovinu" u smislu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 33. Prema relevantnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima (~lan 186.) apelantu je pripadala kamata za iznos naknade materijalne {tete od trenutka nastanka {tete (od 9. oktobra 1994. godine). Me|utim, efekt ~lana 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica, iz 1998. godine, je bio da se na iznos naknade {tete (glavnica), odre|ene izvr{nim presudama i vansudskim poravnanjima iz osiguranja, ne obra~unavaju kamate za ~itav period rata, odnosno neposredne ratne opasnosti, u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slu~aju, nov~ano potraìvanje naknade {tete po osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti apelantu je reducirano za iznos kamate na naknadu materijalne {tete ({teta iznosi 400 KM) od 9. oktobra 1994. godine, kada je nastala ta {teta, pa do 23. decembra 1996. godine, kada je prestala neposredna ratna opasnost. Prema tome, Ustavni sud treba da odlu~i da li je ovo li{avanje dijela nov~anog potraìvanja za iznos kamate u skladu sa ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno da li su, op}enito, postojali razlozi takve va`nosti da bi se opravdalo retroaktivno zakonodavstvo koje je apelanta li{ilo tog prava. 34. Dakle, osnovno pitanje koje Ustavni sud treba razmotriti, je da li li{avanje apelanta dijela nov~anog potraìvanja naknade {tete iz osnova osiguranja od automobilske odgovornosti, dio koji odgovara kamati na iznos naknade materijalne {tete za period od nastanka materijalne {tete do prestanka neposredne ratne opasnosti, moè biti opravdano i u javnom interesu. 35. Kada se razmatra da li je "li{avanje" imovine "u javnom interesu" mora se odlu~iti da li je uspostavljen "pravedan odnos" izme|u zahtjeva op}eg interesa dru{tva i potrebe da se za{tite osnovna prava pojedinca. Dakle, mora postojati razuman odnos proporcionalnosti izme|u upotrijebljenih sredstava i cilja koji se èli ostvariti, a potrebna ravnoteà ne}e biti utvr|ena ako pojedinci moraju da snose "prevelik teret" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lnnroth protiv [vedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A, br 52, strane 26-28, st. 70 do 73).
SLU@BENI GLASNIK BiH b) Pravo na jednakost pred zakonom
36. Ustavni sud smatra da dràva ima izvjesnu mogu}nost procjene u odre|ivanju koja je ekonomska i socijalna politika najbolja i odgovaraju}a da bi sluìla op}em interesu stanovni{tva (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 26/00, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH", broj 8/02). Vezano za predmetni slu~aj, Ustavni sud podsje}a na te{ku ekonomsku situaciju, naro~ito u periodu rata i neposredno nakon prestanka rata, kada su bile skoro sasvim prestale sve privredne aktivnosti, {to se odraàvalo i na funkcioniranje sistema osiguranja imovine i lica. Ilustrativan primjer je ovaj slu~aj, gdje od dva putni~ka motorna vozila, koja su u~estvovala u saobra}ajnom udesu, jedno vozilo nije bilo osigurano, iako je postojala obaveza osiguranja za sva motorna vozila, a za {tetu po osnovu osiguranja za neosigurana vozila odgovaraju svi osigurava~i na odre|enom podru~ju. Ustavni sud, u tom kontekstu, prihvata da bi za osigurava~e koji su djelovali i u takvim uvjetima bio neopravdano teàk teret da, pored naknade {tete iz osiguranja (glavnica), pla}aju i kamatu na te iznose za period ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti i da bi bili dovedeni u jo{ teì ekonomski poloàj, jer bi zbog izostanka priliva sredstava u periodu rata i neposredne ratne opasnosti po osnovu premija osiguranja, potrebna sredstava morali obezbijediti iz vlastitih sredstava, ~ime bi bili dovedeni i u neravnopravan poloàj u odnosu na druge osigurava~e, a {to bi se nepovoljno odrazilo i na funkcioniranje sistema osiguranja imovine i lica u cjelini. U tom kontekstu Ustavni sud prihvata da postoji op}i interes za predvi|eno ograni~enje nov~anih potraìvanja iz osnova osiguranja od automobilske odgovornosti za iznos kamate za period rata i neposredne ratne opasnosti. 37. S obzirom na te{ku ekonomsku situaciju, koja je cjelovito sagledana u gore pomenutoj Odluci Ustavnog suda broj U 26/00, Ustavni sud zaklju~uje da se cilj, koji je predstavljao motiv za dono{enje zakonske odredbe u ~lanu 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica iz 1998. godine, nije mogao posti}i davanjem finansijske pomo}i dràvnih organa, jer bi to, nadalje, pogor{alo ionako te{ku ekonomsku situaciju i u Federaciji Bosne i Hercegovine i vjerovatno bi bilo potrebno da se pove}aju poreska optere}enja za stanovni{tvo. 38. Ustavni sud isti~e da ~lanom 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica iz 1998. godine o{te}enici nisu li{eni nov~anih potraìvanja po osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti, nego su ta potraìvanja reducirana za iznos kamate u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, kao i da su oni imali mogu}nost razliku naknade {tete traìti i od samih {tetnika. Imaju}i u vidu te{ku ekonomsku situaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine, Ustavni sud prihvata da bi se li{avanje imovine, koje proizilazi iz retroaktivnog zakonodavstva, pod ovakvim okolnostima, moglo smatrati srazmjernom mjerom u javnom interesu i da to ne kr{i ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti odredbe odgovaraju}eg ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud, dakle, nalazi da li{avanje apelanta dijela nov~anog potraìvanja naknade {tete iz osnova osiguranja od automobilske odgovornosti za iznos kamata na naknadu materijalne {tete do prestanka neposredne ratne opasnosti, zadovoljava zahtjeve ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 39. Ustavni sud je ocijenio da navedene presude Kantonalnog suda u Tuzli i Op}inskog suda u Tuzli nisu povrijedile ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti odredbe odgovaraju}eg ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
40. ^lan 26. Me|unarodnog pakta o gra|anskim i politi~kim pravima, koji je naveden u Aneksu I uz Ustav Bosne i Hercegovine, glasi: "Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na podjednaku za{titu zakona. U tom smislu, zakon mora da zabranjuje svaku diskriminaciju i da osigurava svim licima podjednaku i uspje{nu za{titu protiv svake diskriminacije, naro~ito u pogledu rase, boje, spola, jezika, vjere, politi~kog ili drugog uvjerenja, nacionalnog i socijalnog porijekla, imovnog stanja, ro|enja ili svakog drugog stanja". 41. ^lan II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Uìvanje prava i sloboda, predvi|enih u ovom ~lanu ili u me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao {to je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno i socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovna, ro|enje ili drugi status". Dakle, prema ~lanu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, uìvanje prava, predvi|enog Me|unarodnim paktom o gra|anskim i politi~kim pravima i drugim me|unarodnim sporazumima na koje se poziva, za{ti}eno je od svih oblika diskriminacije. Stoga je i nadle`nost Ustavnog suda ograni~ena na ispitivanje da li postoji diskriminacija u vezi sa tim pravima. 42. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, diskriminacija postoji ako se osoba ili grupa osoba u istoj situaciji razli~ito tretiraju, a ne postoji neko objektivno i razumno opravdanje za razli~it tretman (vidi Evropski sud za ljudska prava, Belgijski predmet o jezicima, presuda od 23. jula 1968. godine, serija A, broj 6, strana 86 stav 4. ta~ka 42). Isto se moè primijeniti, mutatis mutandis, na ~lan II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, koji zabranjuje diskriminaciju u pogledu prava garantiranih Evropskom konvencijom i me|unarodnim sporazumima pobrojanim u Aneksu I uz Ustav Bosne i Hercegovine. 43. Ustavni sud podsje}a da se pitanje diskriminacije pojavljuje samo kada su osobe, koje se nalaze u istoj ili sli~noj situaciji, tretirane na razli~it na~in. U konkretnom slu~aju apelant, u pogledu prava na jednaku za{titu pred zakonom, ne daje nikakav razlog na osnovu kojeg se moè zaklju~iti da je bio tretiran druk~ije od ostalih osoba u istoj situaciji. înjenica {to je u nastanku predmetnog {tetnog doga|aja u~estvovalo vi{e putni~kih vozila, kao i to {to relevantna zakonska odredba prema kojoj se za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti ne obra~unava kamata, ne daje osnova za zaklju~ak da je apelant, u vezi sa pravom na naknadu {tete po osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti, tretiran druk~ije od ostalih osoba u istoj situaciji. Stoga Ustavni sud zaklju~uje da nije bilo diskriminacije apelanta u pogledu prava na jednaku za{titu pred zakonom. c) Drugi aspekti
44. Apelant se u svojoj apelaciji àli, op}enito, na povrede ljudskih prava i me|unarodnih pravnih standarda. On, naime, tvrdi da je pobijana presuda suprotna sudskoj praksi i stavu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, u rje{enju broj Rev-60/97 od 14. augusta 1997. godine, da se za motorno i priklju~no vozilo obje svote na koje je ugovoreno osiguranje uzimaju u obzir kod ocjene pitanja limita odgovornosti osigurava~a, te smatra da bi, u slu~aju da je imao mogu}nost revizije Vrhovnom sudu Federacije
SLU@BENI GLASNIK BiH III - înjeni~no stanje 4.
Bosne i Hercegovine, mogao ostvariti pravo na nov~anu naknadu u skladu sa navedenim stavom tog suda. 45. Ustavni sud nije na{ao da ima povrede bilo kojeg ustavnog prava i me|unarodnih pravnih standarda u tom smislu. Prema utvr|enim nadle`nostima, Ustavni sud ne vr{i ocjenu povreda sudske prakse niìh sudova. VII - Zaklju~ak 46. Na osnovu izloènog, a polaze}i od odredbi ~lana 60. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud donosi odluku kojom odbija apelaciju kad utvrdi da podnosiocu apelacije nije povrije|eno neko ustavno pravo zbog kojeg se presuda osporava, odlu~eno je kao u dispozitivu ove odluke. Na osnovu ~lana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadi} i sudije Valerija Gali}, Hatidà Hadìosmanovi}, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. ]azim Sadikovi} i prof. dr. Miodrag Simovi}. U 44/02 25. jula 2003. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r.
înjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine, apelant i Lj. M. progla{eni su krivim zbog krivi~nog djela falsifikovanja isprave iz ~lana 364. stav 2. u vezi sa ~lanom 23. Krivi~nog zakonika Republike Srpske i osu|eni na kaznu zatvora u trajanju od ~etiri mjeseca, s tim da se kazna ne}e izvr{iti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine ne u~ine novo krivi~no djelo. U postupku je utvr|eno da su se apelant i Lj. M., 25. septembra 2000. godine, u Donjoj Pilici, op}ina Zvornik, dogovorili da Lj. M. u mjestu Lon~ari, za 250 DEM, pribavi la`nu saobra}ajnu dozvolu za poluprikolicu registarski broj 937-A-790 marke "FPO26", vlasni{tvo preduze}a u kome je apelant direktor, a za koju je prethodna uredna registracija istekla. Lj. M. je to i u~inio, pribaviv{i od nepoznatih lica u Lon~arima, 27. septembra 2000. godine, saobra}ajnu dozvolu sa potrebnim identifikacijskim podacima, kao i tablicu sa datumom registracije 23. decembra 1999. godine u Zvorniku. Saobra}ajna dozvola je upotrebljavana do 4. oktobra 2000. godine, kada je prilikom kontrole na grani~nom prijelazu Karakaj oduzeta. Osnovni sud u Zvorniku, presudom broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine, proglasio je krivim apelanta i Lj. M. zbog krivi~nog djela falsifikovanja isprave iz ~lana 364. stav 2. u vezi sa ~lanom 23. Krivi~nog zakonika Republike Srpske i izrekao im kaznu zatvora od po ~etiri mjeseca, uvjetno za vrijeme od godinu dana. Protiv presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine, osnovni javni tuìlac u Zvorniku je izjavio àlbu Okru`nom sudu u Bijeljini. Okru`ni sud u Bijeljini, odlu~uju}i povodom àlbe osnovnog javnog tuìoca u Zvorniku, donio je 5. septembra 2001. godine presudu broj K`-215/01.
5.
6.
7.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici odrànoj 25. jula 2003. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se, kao neosnovana, apelacija D. M., iz sela Pilice, op}ina Zvornik, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvl-39/01 od 19. novembra 2001. godine, presude Okru`nog suda u Bijeljini, broj K`-215/01 od 5. septembra 2001. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. D. M. (u daljem tekstu: apelant), iz sela Pilice op}ina Zvornik, koga zastupa J. N., advokat iz Zvornika, podnio je 31. decembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj Kvl-39/01 od 19. novembra 2001. godine, presude Okru`nog suda u Bijeljini, broj K`-215/01 od 5. septembra 2001. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine U skladu sa ~lanom 16. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je 28. juna 2002. godine zatraìo odgovor na apelaciju od Vrhovnog suda. Ustavni sud je primio odgovor na apelaciju od Vrhovnog suda 29. jula 2002. godine. Odgovor na apelaciju dostavljen je punomo}niku apelanta, u skladu sa ~lanom 20. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
8.
9.
Okru`ni sud u Bijeljini je uvaìo àlbu osnovnog javnog tuìoca u Zvorniku i presudu Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine, preina~io u pogledu odluke o kazni, tako da su apelant i Lj. M. zbog djela za koje su progla{eni krivim prvostepenom presudom osu|uju na kaznu zatvora u trajanju od po jedan mjesec, uz primjenu ~l. 39. i 40. Zakona o krivi~nom postupku, s tim da je u ostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjena.
10. Apelant i L. M. podnijeli su Vrhovnom sudu Republike Srpske zahtjev za vanredno preispitivanje pravosna`ne presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine i presude Okru`nog suda u Bijeljini, broj K`-215/01 od 5. septembra 2001. godine. 11. Vrhovni sud, presudom broj Kvl-39/01 od 19. novembra 2001. godine, rje{avaju}i o zahtjevu branioca apelanta i Lj. M. za vanredno preispitivanje pravosna`ne presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine i Okru`nog suda u Bijeljini broj K`-215/01 od 5. septembra 2001. godine, odbio je zahtjev kao neosnovan. IV - Relevantni propisi 12. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`beni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90), koji je u Republici Srpskoj primjenjivan na osnovu ~lana 12. Ustavnog zakona za provo|enje Ustava Republike Srpske i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivi~nom postupku ("Slu`beni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) glase:
3.
Srijeda, 10. decembra 2003. "^lan 427.
Zahtjev za vanredno preispitivanje pravosna`ne presude moè se podnijeti u sljede}im slu~ajevima: 1) zbog povrede Krivi~nog zakona na {tetu osu|enog predvi|ene u ~lanu 365. ta~. 1. do 4. ovog zakona, ili zbog povrede iz ta~ke 5. tog ~lana ako se prekora~enje ovla{tenja odnosi na odluku o kazni, mjeri bezbjednosti ili oduzimanju imovinske koristi; 2) zbog povrede odredaba krivi~nog postupka predvi|enih u ~lanu 364. stav 1. ta~. 1., 5., 8., 9. i 10. ovog zakona, ili zbog u~estvovanja u rje{avanju u drugom, odnosno tre}em stepenu sudije ili sudije porotnika koji se morao izuzeti (~lan 39. ta~. 1. do 5.), ili zbog toga {to je okrivljenom, protivno njegovom zahtjevu, uskra}eno da na glavnom pretresu ili pretresu pred drugostepenim sudom upotrebljava svoj jezik (~lan 7.); 3) zbog povrede prava osu|enog na odbranu na glavnom pretresu ili zbog povrede odredaba krivi~nog postupka u àlbenom postupku, ako je ta povreda uticala na dono{enje pravilne presude. ^lan 429. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosna`ne presude shodno }e se primjenjivati odredbe ~lana 419. st. 1. i 2. ~l. 420,. 421., ~lana 422. st. 1. i 2. i ~lana 423. stav 1. i ~lana 424. ovog zakona. Pri primjenjivanju ~lana 422. stav 1. ovog zakona sud se ne moè ograni~iti samo na to da utvrdi povredu zakona, a odredba stava 2. tog ~lana primjenjivat }e se samo u dijelu o izvr{enju kazne." V - Apelacija Navodi iz apelacije 13. Apelant traì, u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ocjenu ustavnosti presude Vrhovnog suda broj Kvl-39/01 od 19. novembra 2001. godine, presude Okru`nog suda u Bijeljini broj K`-215/01 od 5. septembra 2001. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine, smatraju}i da mu je osporenim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u krivi~nom postupku iz ~lana 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da je povrije|eno njegovo pravo na pravi~no su|enje zato {to u konkretnom slu~aju nije utvr|eno da je on inkriminirano krivi~no djelo izvr{io sa umi{ljajem, a da se krivi~no djelo falsifikovanja isprave iz ~lana 364. stav 2. Krivi~nog zakonika, za koje je progla{en krivim i osu|en, moè izvr{iti samo sa umi{ljajem. Budu}i da zbog toga inkriminisano djelo po zakonu nije krivi~no djelo, jer mu nedostaje bitno obilje`je, tj. umi{ljaj, i da ne postoji osnov za njegovu krivi~nu odgovornost, apelant se poziva na ~lan 6. Evropske konvencije i smatra da treba biti oslobo|en od tu`be. Odgovor na apelaciju 14. Vrhovni sud Republike Srpske, u odgovoru na apelaciju, isti~e da je na osnovu ~lana 247. Zakona o krivi~nom postupku odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje pravosna`ne presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 odn 27. juna 2001. godine i presude Okru`nog suda u Bijeljini, broj K`-215/01 od 5. septembra 2001. godine, smatraju}i da se ovim pravnim lijekom navedene presude ne mogu pobijati, niti je sud koji odlu~uje o zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosna`ne presude ovla{ten da ispituje pravilnost ~injeni~ne osnove
osporenih presuda. Izuzetno, na osnovu ~lana 249. u vezi sa ~lanom 423. Zakona o krivi~nom postupku, sud moè intervenirati samo ako utvrdi da postoji znatna sumnja o istinitosti odlu~nih ~injenica. Vrhovni sud, tako|er, isti~e "da nije duàn i ne smije pobliè obrazlagati za{to sumnja takvog stepena ne postoji i da stoga ovaj prigovor apelanta nije utemeljen, jer bi time otvorio raspravu o ~injenicama". U obrnutom slu~aju, tj. da je Vrhovni sud utvrdio postojanje takve sumnje u pravilnost ~injeni~ne osnove, bio bi duàn obrazloìti takve sumnje. Vrhovni sud na kraju isti~e da ne nalazi za potrebno da daje potpuniji odgovor na apelaciju "zbog toga {to apelacija opet otvara u su{tini ista ~injeni~na pitanja." VI - Dopustivost 15. ^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini." 16. ^lan 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: "Sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogu}i po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio." 17. Vrhovni sud je, presudom broj Kvl-39/01 od 19. novembra 2001. godine, odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Osnovnog suda u Zvorniku broj 89/01 od 27. juna 2001. godine i presude Okru`nog suda u Bijeljini broj K`-215/01 od 5. septembra 2001. godine. 18. Prema stanovi{tu koje je Ustavni sud zauzeo u odluci broj U 16/01 od 5. aprila 2002. godine ("Slu`beni glasnik BiH" broj 24/02): "Pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova zahtijeva da se iscrpe samo oni pravni lijekovi koji su efikasni, a rok od 60 dana za podno{enje apelacije Ustavnom sudu se ra~una od dana kada je apelant primio kona~nu odluku o zadnjem efektivnom pravnom lijeku. Me|utim, kada je pravni lijek nedozvoljen jer formalni uvjeti za ulaganje pravnog lijeka nisu ispo{tovani, ovakav pravni lijek ne moè da se smatra efektivnim i odluka kojom je odba~en ne moè da se uzme za polaznu ta~ku roka od 60 dana." 19. Vrhovni sud, presudom broj Kvl-39/01 od 19. novembra 2001. godine, rje{avaju}i o zahtjevu apelantovog branioca i Lj.M. za vanredno preispitivanje pravosna`ne presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine i presude Okru`nog suda u Bijeljini broj K`-215/01 od 5. septembra 2001. godine, odlu~io je o meritumu apelantovog zahtjeva tako da ga je odbio. Proizilazi da je apelant, koriste}i se ovim vanrednim pravnim lijekom, koristio efikasne pravne lijekove te da, u skladu s tim, rok od 60 dana po~inje te}i od dana dostave ove presude apelantu. S obzirom da je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske donesena 19. novembra 2001. godine, a da je apelant 31. decembra 2001. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kvl-39/01 od 19. novembra 2001. godine, proizilazi da je ona podnesena u roku od 60 dana. VII - Meritum 20. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:
(...) e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. (...)" 21. ^lan II/2. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Prava i slobode predvi|eni u Evropskoj konvenciji za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima." ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu glasi: "Svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom..." 22. Op}i zahtjev ~lana 6. stava 1. Evropske konvencije sadrì princip "pravi~nosti" koji nije formuliran u samom ~lanu, ali je vaàn za razumijevanje njegovog djelovanja. 23. Apelant se àli na navedene procesne i materijalne povrede zakona u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, ukazuju}i na pogre{no utvr|eno ~injeni~no stanje u pravosna`noj prvostepenoj presudi Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. juna 2001. godine. U tom kontekstu tvrdi da je Osnovni sud u Zvorniku, u navedenoj pravosna`noj presudi, povrijedio odredbe ~lana 429. u vezi sa ~lanom 423. stav 1. Zakona o krivi~nom postupku jer je trebao utvrditi da postoji znatna sumnja o istinitosti odlu~nih ~injenica. 24. Odlu~uju}i po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje navedenih pravosna`nih presuda Osnovnog suda u Zvorniku i Okru`nog suda u Bijeljini, Vrhovni sud Republike Srpske je o ovim navodima dao svoje ocjene u svojoj presudi broj Kvl-39/01 od 19. novembra 2001. godine kao i u odgovoru na apelaciju. 25. U ovom pogledu Ustavni sud podsje}a da je njegova nadle`nost, u apelacionim postupcima, ograni~ena "na pitanja koja su sadràna u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadleàn da preispituje ~injeni~no stanje ili tuma~enje i primjenu zakona od redovnih sudova, osim u slu~ajevima u kojima odluke niìh sudova kr{e ustavna prava, tj. to je slu~aj ukoliko je neki redovni sud pogre{no protuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je do{lo do povrede procesnih prava (pravi~no su|enje, pristup sudu, djelotvorni lijekovi i u drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava. (vidi Odluku Ustavnog suda BiH, broj U 39/01 - "Slu`beni glasnik BiH", broj 25/02). 26. Ustavni sud podsje}a da pravo na pravi~no su|enje, inter alia, daje mogu}nost da se predo~e razlozi presude, s obzirom da to omogu}ava apelantu da djelotvorno koristi raspoloìve pravne lijekove (Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassion protiv Gr~ke, presuda broj 12945/87 od 16. decembra 1992. godine, stav 33). Me|utim, ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije ne zahtijeva da sud ispituje sve argumente koje su strane u postupku izloìle u toku postupka, nego samo argumente koje smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloènju presude (Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvje{taji OI, 50, 98, i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, OI 49, 67). Kona~ne odluke àlbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloènja (vidi, Evropska komisija za ljudska prava Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16.
jula 1981, OI 25, 240). U slu~aju navodnih povreda (materijalnog ili proceduralnog) zakona, Ustavni sud treba da provjeri da li je postupak bio pravi~an kao {to je predvi|eno u ta~ki 25. ove odluke. 27. Prema ~lanu 427. Zakona o krivi~nom postupku, povrede iz ovog ~lana mogu postojati samo ako je Krivi~ni zakon pogre{no primijenjen na isto ~injeni~no stanje koje je utvr|eno u pravosna`noj presudi. Zahtjev za vanredno preispitivanje pravosna`ne presude se ne moè podnijeti zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja. S tim u vezi apelant tvrdi da su pogre{no primijenjene i odredbe Zakona o krivi~nom postupku, {to se ustvari svodi samo na povredu ~lana 350. stav 1. ta~ka 1. Zakona o krivi~nom postupku prema kojem }e sud izre}i presudu kojom se optuèni osloba|a optu`be ako djelo za koje se optuùje po zakonu nije krivi~no djelo. Zato je, smatra apelant, njega trebalo osloboditi od optu`be, budu}i da djelo, za koje je optuèn, po zakonu nije krivi~no djelo jer mu nedostaje umi{ljaj kao bitno obilje`je konkretnog krivi~nog djela. 28. U ovom pogledu Ustavni sud smatra da u osporenim presudama nema povrede Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da, provjeravaju}i navode apelanta o povredama (materijalnog i procesnog) zakona, nije na{ao da su u konkretnom slu~aju odlukama niìh sudova povrije|ena prava apelanta. VIII - Zaklju~ak 29. Ustavni sud je utvrdio da je predmetni sudski postupak vo|en u skladu sa zahtjevima ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Zbog toga, a polaze}i od odredbi ~lana 60. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u izreci ove odluke. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadi} i sudije Valerija Gali}, Hatidà Hadìosmanovi}, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. ]azim Sadikovi} i prof. dr. Miodrag Simovi}. U 48/02 25. jula 2003. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH" br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici odrànoj 25. jula 2003. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se kao neosnovana apelacija O.S., iz Sarajeva, podnijeta protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1615/00 od 29. maja 2000. godine. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. O. S. (u daljem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 8. juna 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1615/00 29. maja 2000. godine i rje{enja Federalnog
ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodila~kog rata (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo), broj UP-II-04-41-368/00 od 14. juna 2000. godine. Apelant je zatraìo da Ustavni sud ispita navedene akte u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. Apelant je 8. juna 2001. godine podnio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 29. maja 2001. godine. Ustavni sud je, 11. jula 2002. godine, u skladu sa ~lanom 16. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, zatraìo odgovore od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je, 19. jula 2002. godine, dostavio odgovor na apelaciju. Federalno ministarstvo je, 23. jula 2002. godine, dostavilo odgovor na apelaciju. înjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. Apealnt je ratni vojni invalid, povrije|en 11. oktobra 1993. godine. Rje{enjem prvostepenog upravnog organa, od 10. februara 1999. godine, apelantu je priznato pravo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta. Protiv prvostepenog rje{enja apelant se àlio drugostepenom upravnom organu Kantona Sarajevo koji je, rje{enjem od 8. novembra 1999. godine, preina~io prvostepeno rje{enje i odlu~io da ne potvrdi invaliditet apelanta, jer je ustanovio da je njegov invaliditet niì od 20%.
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i njegovo pravo na zdravstvenu i socijalnu za{titu, zagarantirano ~lanovima II.A.2.n) i II.A.2.o) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. 15. Apelant isti~e da nadle`ni organi nisu pravilno ustanovili ~injenice relevantne za procjenu njegovog invaliditeta i da su zanemarili medicinske dokaze koji se odnose na uvjete pod kojima je nastao invaliditet ratnom povredom iz 1993. godine. b) Odgovor na apelaciju
3.
16. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, u odgovoru na apelaciju, isti~e da ne moè prihavatiti tvrdnje da je odluka povrijedila bilo koje ustavno pravo apelanta i predlaè da se apelacija odbije. 17. Federalno ministarstvo predlaè da se apelacija, kao neosnovana, odbije. V - Dopustivost 18. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je po{ao od ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi: "Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini". 19. Iako je cilj apelacije da se odlu~i o tome da ~injenice predmeta ukazuju da je pogre{nim pravnim stavom povrije|eno pravo apelanta iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, prioritetno je odlu~iti o primjenjivosti stava 1. ~lana 6. Evropske konvencije na predmetni slu~aj. 20. Pravo na koje se poziva apelant (pravo na invalidsku penziju) ima jednim dijelom javno-pravni karakter, prije svega, po tome {to je vezano za kompenzacionu shemu ustanovljenu javnim pravom kojim upravljaju upravne vlasti i koje finansira isklju~ivo entitet. Po{to je karakter privatnog prava bio dominantan, ratna vojna invalidnina, prema Zakonu o osnovnim pravima ratnih vojnih invalida i porodica ratnih vojnih invalida ("Slu`beni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), se smatra pojedina~nim pravom, {to je po svojoj prirodi nov~ano pravo, a cilj mu je da naknadi gubitak sredstava za ìvot. 21. U skladu sa navedenim, Ustavni sud ne vidi ni jedan razlog za razlikovanje ovog predmeta od prethodnih predmeta u kojima je, prema ustanovljenoj praksi Ustavnog suda, kao i praksi Evropskog suda za ljudska prava, ustanovljeno da se sporovi u pogledu naknade, u skladu sa socijalno-zdravstvenom shemom, ti~u "gra|anskih prava" (vidi odluku Ustavnog suda, U 5/2000 od 29. septembra 2000. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 1/01; presudu Evropskog suda za ljudska prava, Kerojrvi protiv Finske, od 15. jula 1995. godine, serija A, broj 332, stav 36). Prema tome, u ovom predmetu se radi o "gra|anskom pravu" koje je za{ti}eno ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je Ustavni sud nadleàn da ispita ovu apelaciju. 22. ^lan 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: "Sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogu}i po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio". 23. U konkretnom slu~aju, osporena je presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-1615/00 od 29. maja 2000. godine, koja je kona~na. Apelant je ispunio uvjete o iscrpljivanju pravnih lijekova.
4. 5.
7. 8.
9.
10. Protiv drugostepenog rje{enja apelant je podnio tu`bu Kantonalnom sudu u Sarajevu. Kantonalni sud je usvojio tu`bu i odlu~io da predmet vrati nadle`nom federalnom drugostepenom upravnom organu radi ponovnog odlu~ivanja. 11. Rje{enjem broj UP-II-04-41-368/00, od 14. juna 2000. godine, federalni drugostepeni upravni organ je preina~io rje{enje koje je donio prvostepeni upravni organ 10. februara 1999. godine i odlu~io da ukine status ratnog vojnog invalida apelantu, jer je stepen njegovog invaliditeta bio niì od 20%, {to predstavlja traèni minimum za sticanje ovakvog statusa. 12. Apelant je, nakon toga, pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Presudom broj U-1615/00 od 29. maja 2000. godine, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je odbio tu`bu i potvrdio rje{enje drugostepenog upravnog organa. 13. Protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu. IV - Apelacija a) Navodi iz apelacije
14. Apelant navodi da su presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1615/00 od 29. maja 2000. godine i rje{enje Federalnog ministarstva broj UP/II-04-41-369/00 od 14. juna 2000. godine povrijedili njegovo pravo na pravi~an postupak, zagarantirano ~lanom 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i ~lanom
24. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je dostavio odluku apelantu 12. aprila 2001. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 8. juna 2001. godine, tj. blagovremeno. 25. Slijedi da je apelacija dopustiva. 26. Imaju}i u vidu navode ta~. 18. i 22. ove odluke, Ustavni sud ne}e posebno odlu~ivati o zahtjevu apelanta koji se odnosi na rje{enje Federalnog ministarstva, broj UP-II-0441-368/00 od 14. juna 2000. godine, jer je to rje{enje, kao kona~ni akt u upravnom postupku, tj. kona~ni upravni akt, ve} bilo predmet ispitivanja i ocjene u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, nakon ~ega je i donesena presuda koju apelant, u smislu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, osporava. VI - Meritum 27. U pogledu dijela apelacije u kojem se apelant àli na povredu prava iz ~l. II.A.2.n) i o) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud isti~e da, u skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna samo u Ustavu Bosne i Hercegovine, ali ne i u ustavima entiteta. Prema tome, Ustavni sud zaklju~uje da je ovaj dio apelacije prima facie neosnovan. 28. Prema ~lanu 26. Poslovnika Ustavnog suda, kod odlu~ivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. 29. Apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda (~lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine) je, u skladu sa ustaljenom praksom, ograni~ena na "pitanja koja su sadràna u ovom Ustavu", i Ustavni sud, prema tome, nije nadleàn da preispituje odluke redovnih sudova u pogledu utvr|enog ~injeni~nog stanja ili tuma~enja i primjene nièrangiranog prava, sve dok te odluke ne povre|uju apelantova ustavna prava. Ovo }e biti slu~aj kada redovni sudovi zanemaruju ustavna prava ili ih pogre{no primjenjuju, uklju~uju}i slu~ajeve kada je primjena prava o~igledno proizvoljna, ako je pravo po sebi protivno Ustavu Bosne i Hercegovine ili ako su povrije|eni osnovni proceduralni principi (pravi~an postupak, pristup sudu, efektivni pravni lijekovi i u drugim slu~ajevima). 30. U apelaciji apelant isti~e da nije imao pravi~an postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine prilikom utvr|ivanja njegovog prava na invalidninu i, prema tome, poziva se na ~lan 6. Evropske konvencije kojim je za{ti}eno pravo na pravi~an postupak. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom [...] ." 31. Ustavni sud treba da utvrdi da li su nadle`ni upravni organi i redovni sudovi, naro~ito prvostepeni organ, po{tovali garante pravi~nog postupka u smislu ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 32. Suprotno navodima apelacije, iz stanja spisa, po mi{ljenju Ustavnog suda, proizilazi da je apelantu data mogu}nost da zastupa svoje interese u svim postupcima na svim nivoima, a iz potpunih i jasnih razloga pobijanih odluka, donesenih na osnovu zakona Bosne i Hercegovine, se zaklju~uje da su donesene u skladu sa odredbama ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII - Zaklju~ak 33. Na osnovu izloènog, Ustavni sud smatra da je apelant imao pravi~no su|enje u postupku pred Vrhovnim sudom 6.
Federacije Bosne i Hercegovine, i da presuda toga suda, broj U-1615/00 od 29. maja 2000. godine, nije povrijedila apelantovo pravo na pravi~no su|enje za{ti}eno ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se, zbog toga, na osnovu ~l. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda, apelacija odbija kao neosnovana. 34. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadi} i sudije Valerija Gali}, Hatidà Hadìosmanovi}, prof. dr. Didier Maus i prof. dr. ]azim Sadikovi}. U 53/02 25. jula 2003. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 54. i ~lana 55. stav 1. ta~ka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici odrànoj 25. jula 2003. godine, donio je
ODLUKU
Odbacuje se zahtjev Udruènja gra|ana "Majke Srebrenice i Podrinja" iz Vogo{}e i dr. za ocjenu ustavnosti Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i Aneksa 4. ovoga sporazuma zbog nenadle`nosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlu~ivanje. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. Udruènje gra|ana "Majke Srebrenice i Podrinja" (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), iz Vogo{}e, podnijelo je 16. januara 2003. godine zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) za ocjenu ustavnosti Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Dejtonski mirovni sporazum) i Aneksa 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma. Podnosilac zahtjeva je, 16. januara 2003. godine, podnio zahtjev Ustavnom sudu. Zajednica prognanih, izbjeglih i iseljenih Bosanske Posavine se, 3. marta 2003. godine, pridruìla zahtjevu u obliku u kojem ga je podnio podnosilac zahtjeva. Podnosioci zahtjeva su 28. maja 2003. dopunili prvobitni zahtjev. Podnosioci zahtjeva traè od Ustavnog suda da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti po{to su mi{ljenja da Dejtonski mirovni sporazum i njegov Aneks 4. nisu potpisani u skladu sa ~l. 5., 155. i 268. Ustava Republike Bosne i Hercegovine koji je bio na snazi 14. decembra 1995. godine, te ~lanom 51. Be~ke konvencije o uvjetima za sklapanje me|unarodnih ugovora i ~lanom 52. Povelje Ujedinjenih nacija. Podnosioci zahtjeva traè od Ustavnog suda da ispita legalitet i legitimitet Dejtonskog mirovnog sporazuma i Aneksa 4 toga Sporazuma.
II - Postupak pred Ustavnim sudom 2. 3.
4.
Srijeda, 10. decembra 2003. IV - Zahtjev a) 7. Navodi iz zahtjeva
SLU@BENI GLASNIK BiH VI - Zaklju~ak
11. Uzimaju}i u obzir ta~ku 10. ove odluke, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 12. Prema ~lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadi} i sudije Valerija Gali}, Hatidà Hadìosmanovi}, prof. dr. Didier Maus i prof. dr. ]azim Sadikovi}. U 1/03 25. jula 2003. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r.
Podnosioci zahtjeva dalje navode da Dejtonski mirovni sporazum i Aneks 4. tog Sporazuma nisu usvojeni u skladu sa ustavnom voljom gra|ana dràve. Na referendumu, u februaru 1992. godine, gra|ani su izrazili demokratsku volju za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu sa punim teritorijalnim integritetom i suverenitetom. Podnosioci zahtjeva, tako|er, navode da je u to vrijeme Predsjedni{tvu i Skup{tini Bosne i Hercegovine istekao mandat. Slijedi da oni nisu imali legitimna ovla{tenja da djeluju u ime dràve. Da bi pruìli potporu svom zahtjevu, podnosioci zahtjeva su 28. maja 2003. godine dostavili Ustavnom sudu dopis sa listom publiciranih dokumenata i ukazali na "priznanja politi~kih lidera, kao npr. Biljane Plavi{i} i oficira Jugoslovenske narodne armije: Dragana Obrenovi}a, Momira Nikoli}a, Draèna Erdemovi}a i dr. [...]", te presudu generalu Radoslavu Krsti}u u postupcima pred Me|unarodnim krivi~nim sudom za biv{u Jugoslaviju u Den Hagu. Odgovor na zahtjev Ustavni sud, u skladu sa ~lanom 55. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Poslovnik Ustavnog suda), moè donijeti odluku iz ~lana 55. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda ~ak i kada nije postupljeno prema ~lanu 16. Poslovnika Ustavnog suda, pa zato Ustavni sud nije zatraìo odgovore na zahtjev.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 54. i ~lana 55. stav 1. ta~ka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici odrànoj 25. jula 2003. godine, donio je
b) 8.
ODLUKU
Odbacuje se zahtjev Zorana Vuk{i}a, predsjednika Skup{tine @upanije Zapadnohercegova~ke, za ocjenu saglasnosti odredbi Amandmana XXV na Ustav @upanije Zapadnohercegova~ke, o na~inu izbora dopredsjednika Skup{tine @upanije, s odredbama Amandmana LXXIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, zbog nenadle`nosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlu~ivanje. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske". OBRAZLO@ENJE I - Uvod 1. Zoran Vuk{i}, predsjednik Skup{tine @upanije Zapadnohercegova~ke (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je, 28. marta 2003. godine, podnio zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) za ocjenu saglasnosti odredbi Amandmana XXV na Ustav @upanije Zapadnohercegova~ke, o na~inu izbora dopredsjednika Skup{tine @upanije, s odredbama Amandmana LXXIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva je, 21. maja 2003. godine, na traènje Ustavnog suda odgovorio da ostaje kod zahtjeva za ocjenu uskla|enosti odredbi Ustava @upanije Zapadnohercegova~ke s odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kako je navedeno u ranijem podnesku. Konkretni predmet se odnosi na zahtjev za ocjenu saglasnosti odre|enih odredbi Ustava @upanije Zapadnohercegova~ke s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. ^lan VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Ustavni sud je jedini nadleàn da odlu~uje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu izme|u dva entiteta, ili izme|u Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te izme|u institucija Bosne i Hercegovine, uklju~uju}i ali ne ograni~avaju}i se na to: - Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom dràvom u skladu sa ovim Ustavom, uklju~uju}i i odredbe koje se odnose na
V - Dopustivost 9. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva, Ustavni sud je po{ao od ~lana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi: "Ustavni sud je jedini nadleàn da odlu~uje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu izme|u dva entiteta, ili izme|u Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te izme|u institucija Bosne i Hercegovine, uklju~uju}i, ali ne ograni~avaju}i se na to: Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom dràvom u skladu sa ovim Ustavom, uklju~uju}i i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove moè pokrenuti ~lan Predsjedni{tva, predsjedavaju}i Vije}a ministara, predsjedavaju}i, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skup{tine; jedna ~etvrtina ~lanova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skup{tine, ili jedna ~etvrtina ~lanova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta." 10. Ustavni sud "u vezi sa zahtjevom za ocjenjivanje ustavnosti Dejtonskog mirovnog sporazuma isti~e da je Ustav Bosne i Hercegovine donesen kao Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazumu. Iz tog proizilazi da ne moè postojati sukob i mogu}nost spora izme|u tog Sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud tako|er nije nadleàn da ocjenjuje ustavnost Dejtonskog mirovnog sporazuma u odnosu na Ustav Republike Bosne i Hercegovine jer je Ustavni sud ustanovljen prema Ustavu Bosne i Hercegovine sa isklju~ivim zadatkom da podràva ovaj ustav" (vidi odluku Ustavnog suda, U 7/97, od 21. decembra 1997., objavljenu u "Slu`benom glasniku BiH", broj 7/98).
III - Zahtjev 3.
IV - Dopustivost 4.
Srijeda, 10. decembra 2003. OBRAZLO@ENJE
suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
I - Uvod 1. I. [. (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), iz Breze, podnio je 10. jula 2003. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti ~lana 143. Zakona o radu. înjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijede}i na~in. ^lan 143. Zakona o radu, koji je donesen 1999. godine, je regulisao status radnika na ~ekanju posla, pri ~emu je institucionalna za{tita ovog ~lana bila u sklopu nadle`nosti sudova Federacije Bosne i Hercegovine. Me|utim, ovaj ~lan je izmijenjen i dopunjen 2000. godine. Izmjenama i dopunama navedene odredbe Zakona o radu utvr|ena je nova procedura po kojoj se postupa u rje{avanju àlbi radnika u kojima traè ponovno uspostavljanje svog radnog odnosa ili naknadu zbog otpu{tanja, kao i nova instituticonalna za{tita za takve àlbe (za predmete koji nisu rije{eni do 5. februrara 2000. godine), uspostavljanjem kantonalne komisiju za sprovo|enje ~lana 143. ovoga zakona. Iz zahtjeva se moè zaklju~iti da podnosilac zahtjeva pripada grupi radnika na koju se primjenjuje odredba ~lana 143. Zakona o radu. Podnosilac zahtjeva navodi da je 2000. godine pokrenuo postupak pred Kantonalnom komisijom u Zenici, ali da ta komisija nije okon~ala ovaj postupak koji, prema mi{ljenju podnosioca zahtjeva, traje suvi{e dugo. Navodi iz zahtjeva Podnosilac zahtjeva traì od Ustavnog suda da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti ~lana 143. Zakona o radu, isti~u}i da je retroaktivnom primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, u dijelu koji se ti~e statusa radnika iz 1991. godine, do{lo do povrede Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje, podnosilac zahtjeva navodi da izmjene i dopune Zakona iz 2000. godine ne predvi|aju bilo kakvu sudsku za{titu u sporovima iz ~lana 143., te da postojanje Kantonalne komisije ne odraàva niti ima karakter suda. Odgovor na zahtjev Ustavni sud, u skladu sa ~lanom 55. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, nije traìo od strana u postupku da dostave svoje odgovore na zahtjev. Pri ocjenjivanju dopustivosti ovog zahtjeva, Ustavni sud je po{ao od odredbe ~lana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 55. stav 1. ta~ka 2. Poslovnika Ustavnog suda. ^lan VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Ustavni sud je jedini nadleàn da odlu~uje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu izme|u dva entiteta, ili izme|u Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te izme|u institucija Bosne i Hercegovine, uklju~uju}i ali ne ograni~avaju}i se na to: - Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom dràvom u skladu sa ovim Ustavom, uklju~uju}i i odredbe koje se odnose na
Sporove moè pokrenuti ~lan Predsjedni{tva, predsjedavaju}i Vije}a ministara, predsjedavaju}i, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skup{tine; jedna ~etvrtina ~lanova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skup{tine, ili jedna ~etvrtina ~lanova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta." 5. Odredbama ~lana VI/3.a), a niti bilo kojom drugom odredbom Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavnom sudu nije dato ovla{tenje da odlu~uje u sporovima koji se jave po ustavu entiteta. Prema tome, Ustavni sud nije nadleàn da odlu~uje o saglasnosti odredbi Ustava @upanije Zapadnohercegova~ke s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, kako to podnosilac zahtjeva traì. S obzirom da Ustavni sud nije nadleàn da odlu~uje o saglasnosti odredbi Ustava @upanije Zapadnohercegova~ke s odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, razmatranje pitanja ovla{tenja predsjednika skup{tine @upanije Zapadnohercegova~ke za podno{enje takvog zahtjeva nema svrhe. U ovom predmetu relevantna je i odredba ~lana 55. stav 1. ta~ka 1. Poslovnika Ustavnog suda koja glasi: "Na sjednici, kojoj mogu prisustvovati samo sudije ..., Sud donosi odluku kojom odbacuje zahtjev. Ovakvu odluku Sud }e donijeti kad utvrdi da: 1. nije nadleàn za odlu~ivanje; (...)". V - Zaklju~ak 9. Na osnovu izloènog, Ustavni sud je zaklju~io da nije nadleàn u predmetnom slu~aju pa je, u skladu sa ~lanom 55. stav 1. ta~ka 1. Poslovnika Ustavnog suda, odlu~eno kao u dispozitivu.
II - înjeni~no stanje 2.
3.
6.
4.
7.
8.
5.
III - Zahtjev a) 6.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadi} i sudije Valerija Gali}, Hatidà Hadìosmanovi}, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. ]azim Sadikovi} i prof. dr. Miodrag Simovi}. U 5/03 25. jula 2003. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r. b) 7.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu ~lana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 54. i ~lana 55. stav 1. ta~ka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - pre~i{}eni tekst ("Slu`beni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici odrànoj 26. septembra 2003. godine, donio je
IV - Dopustivost 8.
ODLUKU
Odbacuje se zahtjev I. [. za ocjenu ustavnosti ~lana 143. Zakona o radu ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00), jer ga je podnijelo neovla{teno lice. Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benim novinama Federacije BiH" i "Slu`benom glasniku Republike Srpske".
suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove moè pokrenuti ~lan Predsjedni{tva, predsjedavaju}i Vije}a ministara, predsjedavaju}i, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skup{tine; jedna ~etvrtina ~lanova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skup{tine, ili jedna ~etvrtina ~lanova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta." ^lan 55. stav 1. ta~ka 2. Poslovnika Ustavnog suda glasi: "Na sjednici, kojoj mogu prisustvovati samo sudije i lica odgovorna za vo|enje zapisnika, Sud donosi odluku kojom odbacuje zahtjev. Ovakvu odluku Sud }e donijeti kad utvrdi da: [...] 2. je zahtjev podnesen od neovla{tenog lica;". 9. Uzimaju}i u obzir naprijed navedene ustavne odredbe, Ustavni sud zaklju~uje da podnosilac zahtjeva nije nadleàn da pokrene postupak u vezi sa nadle`no{}u Ustavnog suda
iz ~lana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, zahtjev treba odbaciti kao nedopustiv. Nadalje, konstatacija podnosioca zahtjeva o vo|enju njegovog postupka pred Kantonalnom komisijom u Zenici, po shvatanju Ustavnog suda, nema utjecaja na dopustivost ovog zahtjeva iz ~lana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. V - Zaklju~ak 10. U skladu sa ~lanom 54. i ~lanom 55. stav 1. ta~ka 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u izreci ove odluke. 11. U skladu sa ~lanom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadi} i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Gali}, Hatidà Hadìosmanovi}, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. ]azim Sadikovi} i prof. dr. Miodrag Simovi}. U 41/03 26. septembra 2003. godine Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi}, s. r.
SADR@AJ
PARLAMENTARNA SKUP[TINA BOSNE I HERCEGOVINE 296 Zaklju~ak o formiranju Zajedni~ke komisije za odbrambenu i sigurnosnu politiku i nadzor nad radom odbrambenih i sigurnosnih struktura na nivou Bosne i Hercegovine 907 297 Odluka o izboru ~lanova Zajedni~ke komisije za odbrambenu i sigurnosnu politiku i nadzor nad radom odbrambenih i sigurnosnih struktura na nivou Bosne i Hercegovine 908 VIJE]E MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE 298 Odluka o odobrenju kori{tenja sredstava za unapre|enje informacionog sistema finansijskog upravljanja (ISFU) uvo|enjem modula "obra~un i isplata pla}a za zaposlene u institucijama BiH" 908 299 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o listi slu~ajeva u kojima se moè koristiti procedura obrade pod carinskom kontrolom 909 300 Odluka o imenovanju direktora i zamjenika direktora Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine 909 MINISTARSTVO PRAVDE BOSNE I HERCEGOVINE 301 Uputstvo o na~inu izrade, ~uvanja, vo|enja evidencije i uni{tavanja pe~ata institucija Bosne i Hercegovine 909 302 Ugovor o naknadi tro{kova za izvr{enje mjere pritvora i kazne zatvora izre~ene u krivi~nom postupku od strane Suda Bosne i Hercegovine 910
303 Memorandum o razumijevanju o pravnoj pomo}i i slu`benoj saradnji u oblasti izvr{enja kazni zatvora i drugih mjera izre~enih u krivi~nom postupku izme|u Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine 911 KOMISIJA ZA PROVO\ENJE CARINSKE POLITIKE 304 Odluka o visini godi{nje stope kompenzatorne kamate za period od 1. januara 2004. godine do 30. juna 2004. godine 912 AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA BOSNE I HERCEGOVINE 305 Odluka o visini stope premije
912
PRAVOSUDNA KOMISIJA BR^KO DISTRIKTA BiH 306 Odluka o razrje{enju sa du`nosti zamjenika javnog tuìoca Br~ko Distrikta BiH 912 USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE Odluka broj U 63/01 Odluka broj U 65/01 Odluka broj U 44/02 Odluka broj U 48/02 Odluka broj U 53/02 Odluka broj U 1/03 Odluka broj U 5/03 Odluka broj U 41/03 913 914 919 924 926 928 929 930
Izdava~: Ovla{}ena slu`ba Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, Trg BiH 1, Sarajevo - Za izdava~a: Savjetnik u Parlamentarnoj skup{tini Bosne i Hercegovine Avdo âmpara - Priprema i distribucija: JP NIO Slu`beni list BiH Sarajevo - Direktor: Mehmedalija Huremovi} - Telefoni direktor: 663-470, fax 663-470 - Redakcija i Pretplata: 663-471 - Ra~unovodstvo: 651-257 - Pretplata se utvr|uje polugodi{nje, a uplata se vr{i UNAPRIJED u korist ra~una: ZAGREBA^KA BANKA BH d.d. 338-320-22000052-11, VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160-200-00005746-51, HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka, filijala Br~ko 552-000-00000017-12, RAIFFEISEN BANK d.d. BiH Sarajevo 161-000-00071700-57 - [tampa: "OKO" dd sa p. o. Sarajevo - Za {tampariju Bajro [aban - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska glasila. Pretplata za II polugodi{te 2003. uklju~uju}i i pretplatu za "Slu`bene novine Federacije BiH": KM 120."Slu`beni glasnik BiH" je upisan u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 731. Na osnovu odredaba ~lana 18. stav 1. ta~ka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 49/02, pre~i{}eni tekst) i Mi{ljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj 03-15-2767/01 od 1. 6. 2001. godine, "Slu`beni glasnik BiH" je proizvod na ~iji se promet ne pla}a porez na promet proizvoda. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF/I 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski i porezni broj 4200226120002. Internet: http://www.sllist.ba

Broj 38

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Broj 38

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Godina VII - Broj 38

Srijeda, 10. decembra 2003. godine SARAJEVO

ISSN 1512-7486 Bosanski jezik

PARLAMENTARNA SKUP[TINA BOSNE I HERCEGOVINE

Broj 38 - Strana 908

SLU@BENI GLASNIK BiH III

Srijeda, 10. decembra 2003.

VIJE]E MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE

Srijeda, 10. decembra 2003. V

SLU@BENI GLASNIK BiH

Broj 38 - Strana 909

MINISTARSTVO PRAVDE BOSNE I HERCEGOVINE

Broj 38 - Strana 910 ^lan 8.

SLU@BENI GLASNIK BiH

Srijeda, 10. decembra 2003.

Srijeda, 10. decembra 2003. ^lan 8.

SLU@BENI GLASNIK BiH

Broj 38 - Strana 911

Broj 38 - Strana 912

SLU@BENI GLASNIK BiH

Srijeda, 10. decembra 2003.

AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA BOSNE I HERCEGOVINE

PRAVOSUDNA KOMISIJA BR^KO DISTRIKTA BiH

KOMISIJA ZA PROVO\ENJE CARINSKE POLITIKE

Srijeda, 10. decembra 2003.

SLU@BENI GLASNIK BiH

Broj 38 - Strana 913

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

II - Postupak pred Ustavnim sudom 2.

III - ^injeni~no stanje 5.

Broj 38 - Strana 914

SLU@BENI GLASNIK BiH

Srijeda, 10. decembra 2003.

II - Postupak pred Ustavnim sudom 2.

Srijeda, 10. decembra 2003. III - ^injeni~no stanje 8.

SLU@BENI GLASNIK BiH

Broj 38 - Strana 915

Broj 38 - Strana 916

SLU@BENI GLASNIK BiH VII - Meritum

Srijeda, 10. decembra 2003.

Srijeda, 10. decembra 2003.

SLU@BENI GLASNIK BiH

Broj 38 - Strana 917

Broj 38 - Strana 918

SLU@BENI GLASNIK BiH

Srijeda, 10. decembra 2003.

Srijeda, 10. decembra 2003.

SLU@BENI GLASNIK BiH

Broj 38 - Strana 919

II - Postupak pred Ustavnim sudom 2.

III - ^injeni~no stanje 4.

Broj 38 - Strana 920

SLU@BENI GLASNIK BiH

Srijeda, 10. decembra 2003.

Srijeda, 10. decembra 2003.

SLU@BENI GLASNIK BiH

Broj 38 - Strana 921

Broj 38 - Strana 922

SLU@BENI GLASNIK BiH

Srijeda, 10. decembra 2003.

Srijeda, 10. decembra 2003.

SLU@BENI GLASNIK BiH b) Pravo na jednakost pred zakonom

Broj 38 - Strana 923