Karl Marx Friedrich Engels Manifest komunistike partije

prijevod: Moa Pijade redakcija: Boris Buden

I Buruji i proleteri01 Povijest svih dosadanjih drutava02 je povijest klasnih borbi. Slobodnjak i rob, patricij i plebejac, barun i kmet, cehovski majstor03 i egrt, ukratko, tlaitelj i potlaeni stajali su jedan prema drugom u stalnoj suprotostavljenosti, vodili neprestanu, sad prikrivenu, sad otvorenu borbu koja je svaki puta skonala revolucionarnom preobrazbom cijelog drutva ili pak zajednikom propau sukobljenih klasa. U ranijim epohama povijesti nalazimo gotovo posvuda potpunu ralanjenost drutva na razliite stalee, mnogostruko stupnjevanje drutvenih poloaja. U starom Rimu imamo patricije, vitezove, plebejce, robove; u srednjem vijeku feudalne gospodare, vazale, cehovske majstore, egrte, kmetove, a k tomu jo u gotovo svakoj od tih klasa iznova posebna stupnjevanja. Moderno graansko drutvo, proizalo iz propasti feudalnoga, nije ukinulo klasne suprotnosti. Ono je tek postavilo nove klase, nove uvjete potlaivanja, nove oblike borbe na mjesto starih. Naa epoha, epoha buroazije, odlikuje se ipak time to je pojednostavila klasne suprotnosti. Cijelo drutvo cijepa se sve vie i vie u dva velika neprijateljska tabora, na dvije velike, meusobno izravno suprotstavljene klase: buroaziju i proletarijat. Iz kmetova srednjeg vijeka proizali su slobodni graani prvih gradova: iz tog slobodnog graanstva razvili su se prvi elementi buroazije. Otkria Amerike i plovnog puta oko Afrike stvorili su nadolazeoj buroaziji novi teren. Istonoindijsko i kinesko trite, kolonizacija Amerike, razmjena s kolonijama, umnoavanje razmjenskih sredstava i rob openito omoguili su trgovini, moreplovstvu i industriji dotad nevien polet, a time i nagli razvoj revolucionarnog elementa u raspadajuem feudalnom drutvu. Dotadanji feudalni, odnosno cehovski nain funkcioniranja industrije nije vie dostajao za zadovoljenje potreba koje su narastale s novim tritima. Na njegovo mjesto stupila je manufaktura. Cehovske majstore potisnuo je industrijski srednji stale; podjela rada izmeu razliitih korporacija iezla je pred podjelom rada u svakoj pojedinoj radionici. Ali trita su sve vie rasla, sve vie rasle su potrebe. Ni manufaktura vie nije bila dostatna. Tada su para i strojevi revolucionirali industrijsku proizvodnju. Na mjesto manufakture stupila je moderna krupna industrija, na mjesto industrijskog srednjeg stalea stupili su industrijski milijuneri, efovi itavih industrijskih vojski, moderni buruji. Krupna industrija proizvela je svjetsko trite koje je bilo pripremljeno otkriem Amerike. Svjetsko trite omoguilo je neizmjeran razvoj trgovine, moreplovstva,

kopnene komunikacije. Ovaj je razvoj opet povratno djelovao na irenje industrije; u istoj mjeri u kojoj su se irile industrija, trgovina, moreplovstvo, eljeznice, razvijala se buroazija, uveavajui svoje kapitale i potiskujui u pozadinu sve klase naslijeene od srednjeg vijeka. Vidimo dakle kako je moderna buroazija sama proizvod dugog razvojnog hoda, niza prevrata u nainu proizvodnje i prometa. Svaki od tih stupnjava u razvoju buroazije pratio je odgovarajui politiki napredak. Buroazija je bila potlaeni stale pod vladavinom feudalnih gospodara, naoruana i samoupravna asocijacija u komuni,04 ovdje neovisna gradska republika, ondje trei oporezovani stale monarhije, potom, u vrijeme manufakture, protutea plemstvu u stalekoj ili apsolutnoj monarhiji i glavni temelj velikih monarhija openito, dok napokon, s nastankom krupne industrije i svjetskog trita, nije izborila sebi u modernoj predstavnikoj dravi iskljuivu politiku vladavinu. Moderna dravna vlast samo je odbor koji upravlja zajednikim poslovima cijele buroaske klase. Buroazija je u povijesti odigrala krajnje revolucionarnu ulogu. Gdje god je dola na vlast, buroazija je razorila sve feudalne, patrijarhalne i idiline odnose. Ona je nemilosrdno pokidala raznolike feudalne spone koje su ovjeka vezivale za njegova prirodnog pretpostavljenog ne ostavljajui izmeu ovjeka i ovjeka nikakve druge spone osim golog interesa, osim bezosjeajnog "plaanja u gotovini". Ona je u ledenoj vodi egoistine raunice utopila svete drhtaje pobonog zanosa, vitekog oduevljenja, malograanske sentimentalnosti. Ona je osobno dostojanstvo rastvorila u razmjenskoj vrijednosti i na mjesto bezbrojnih poveljama priznatih i valjano steenih sloboda postavila jednu slobodu, slobodu nesavjesnog trgovanja. Jednom rijeju, na mjesto izrabljivanja, prikrivenog religijskim i politikim iluzijama, ona je postavila otvoreno, bestidno, izravno, surovo izrabljivanje. Buroazija je sa svih dotad potovanja dostojnih djelatnosti na koje se gledalo s pobonim strahom skinula privid svetosti. Ona je lijenika, pravnika, sveenika, pjesnika, ovjeka znanosti pretvorila u svoje plaene najamne radnike. Buroazija je s obiteljskog odnosa strgla njegov dirljivo sentimentalni pokrov i svela ga na isto novani odnos. Buroazija je razotkrila kako je brutalno pokazivanje snage zbog koje se reakcija toliko divila srednjem vijeku nalazilo odgovarajuu dopunu u najmlitavijem ljenarenju. Tek je ona dokazala to je djelatnost ovjeka u stanju uiniti. Ona je stvorila sasvim drugaija uda nego to su egipatske piramide, rimski vodovodi i gotske katedrale, ona je izvela sasvim drugaije pohode nego to su bile seobe naroda i kriarski ratovi. Buroazija ne moe postojati a da neprestano ne revolucionira instrumente proizvodnje, dakle proizvodne odnose, pa dakle i cjelokupne drutvene odnose. Svim ranijim industrijskim klasama, naprotiv, uvjet opstanka bilo je nepromijenjeno zadravanje starog naina proizvodnje. Stalno revolucioniranje proizvodnje, neprekidno potresanje svih drutvenih stanja, vjena nesigurnost i kretanje izdvajaju i odlikuju buroasku epohu od svih ranijih. U njoj se rastvaraju svi vrsti, zahrali odnosi zajedno sa starinskim predodbama i nazorima koji ih prate, dok svi

novostvoreni zastarjevaju i prije no to stignu okotati. Sve to je vrsto i postojano pretvara se u dim, sve to je sveto biva oskrnavljeno i ljudi su naposljetku prisiljeni da na svoj ivotni poloaj i na svoje meusobne odnose pogledaju trezvenim oima. Potreba za sve proirenijim tritima na kojima e prodavati svoje proizvode tjera buroaziju preko cijele zemljine kugle. Posvuda se ona mora ugnijezditi, posvuda naseliti, posvuda uspostaviti svoje veze. Buroazija je eksploatacijom svjetskog trita dala kozmopolitski oblik proizvodnji i potronji svih zemalja. Na veliku alost reakcionara ona je izmakla nacionalno tlo ispod nogu industrije. Unitene su prastare nacionalne industrije i svakim se danom i dalje unitavaju. Potiskuju ih nove industrije ije uvoenje je pitanje opstanka za sve civilizirane nacije, industrije koje vie ne prerauju domae sirovine, nego sirovine koje dolaze iz najudaljenijih zona i iji se proizvodi ne troe samo u zemlji, nego istodobno u svim dijelovima svijeta. Na mjesto starih potreba, zadovoljavanih domaim proizvodima, stupaju nove koje za svoje zadovoljenje trae proizvode najudaljenijih zemalja i klimatskih podruja. Na mjesto stare lokalne i nacionalne samodovoljnosti i odvojenosti stupa svestrani promet, svestrana uzajamna ovisnost nacija. I to kako u materijalnoj, tako i u duhovnoj proizvodnji. Duhovni proizvodi pojedinih nacija postaju ope dobro. Nacionalna jednostranost i ogranienost sve su manje mogui i iz mnogih nacionalnih i lokalnih knjievnosti stvara se svjetska knjievnost. Brzim poboljanjem svih instrumenata proizvodnje, beskrajno olakanim komunikacijama uvlai buroazija sve, pa i najbarbarskije nacije u civilizaciju. Niske cijene njenih roba teko su topnitvo kojim ona rui sve kineske zidove i kojim ona prisiljava na kapitulaciju i najtvrdokorniju mrnju barbara prema strancima. Ona prisiljava sve nacije da prisvoje buroaski nain proizvodnje ukoliko ne ele propasti; ona ih prisiljava da kod sebe samih uvedu takozvanu civilizaciju, tj., da postanu buruji. Jednom rijeju, ona stvara svoj svijet prema svojoj vlastitoj slici. Buroazija je selo potinila vladavini grada. Stvorila je ogromne gradove, silno je uveala broj gradskog stanovnitva u odnosu prema seoskom i tako znatan dio stanovnitva otela idiotizmu seoskog ivota. Kao to je selo uinila ovisnim o gradu, tako je barbarske i polubarbarske zemlje uinila ovisnim o civiliziranim zemljama, seljake narode o buroaskim, Istok o Zapadu. Buroazija sve vie ukida rasutost sredstava za proizvodnju, posjeda i stanovnitva. Ona je nagomilala stanovnitvo, centralizirala sredstva za proizvodnju i koncentrirala vlasnitvo u malo ruku. Nuna posljedica toga bila je politika centralizacija. Neovisne, tek savezom povezane provincije s razliitim interesima, zakonima, vladama i carinama natisnute su u jednu naciju, jednu vladu, jedan zakon, jedan nacionalni klasni interes, jednu carinsku granicu. Buroazija je u svojoj jedva stogodinjoj klasnoj vladavini stvorila masovnije i kolosalnije proizvodne snage nego sve prole generacije zajedno. Podjarmljivanje prirodnih sila, mainerija, primjena kemije u industriji i zemljoradnji, parobrodarstvo, eljeznice, elektrini telegrafi, privoenje poljoprivredi itavih dijelova svijeta, pretvaranje rijeka u plovne putove, itava stanovnitva koja kao da su nikla iz tla - koje ranije stoljee je slutilo da su takve proizvodne snage drijemale u krilu drutvena rada!?

Vidjeli smo dakle: sredstva za proizvodnju i promet na temelju kojih se izgradila buroazija stvorena su u feudalnom drutvu. Na stanovitom stupnju razvitka ovih sredstva za proizvodnju i promet, odnosi u kojima je feudalno drutvo proizvodilo i razmjenjivalo, feudalna organizacija zemljoradnje i manufakture, jednom rijeju, feudalni odnosi vlasnitva nisu vie odgovarali ve razvijenim proizvodnim snagama. Oni su koili proizvodnju umjesto da je pospjeuju. Oni su se pretvorili u njene okove. Oni su morali biti raskinuti - i bili su raskinuti! Na njihovo mjesto stupila je slobodna konkurencija, s njoj primjerenom drutvenom i politikom konstitucijom, s ekonomijskom i politikom vladavinom buroaske klase. Pred naim oima zbiva se slian proces. Graanski odnosi proizvodnje i prometa, graanski odnosi vlasnitva, moderno graansko drutvo koje je kao nekom arolijom stvorilo tako silna sredstva za proizvodnju i promet slii kakvom arobnjaku koji vie nije u stanju obuzdati podzemne sile koje je sam prizvao. Decenijama je povijest industrije i trgovine samo jo povijest pobune modernih proizvodnih snaga protiv modernih proizvodnih odnosa, protiv odnosa vlasnitva koji su uvjet ivota buroazije i njene vladavine. Dovoljno je navesti trgovinske krize koje svojim periodinim ponavljanjem sve opasnije dovode u pitanje egzistenciju cijelog graanskog drutva. U trgovinskim krizama redovito se unitava veliki dio ne samo gotovih proizvoda nego i ve stvorenih proizvodnih snaga. U krizama izbija drutvena epidemija koja bi svim ranijim epohama izgledala kao kakva besmislica - epidemija prekomjerne proizvodnje. Drutvo je najednom baeno natrag u stanje aktualnog barbarstva; glad, sveopi rat do unitenja kao da su ga odsjekli od izvora sredstava za ivot; industrija, trgovina izgledaju unitene, a zato? Zato to posjeduje previe civilizacije, previe sredstava za ivot, previe industrije, previe trgovine. Proizvodne snage koje mu stoje na raspolaganju vie ne slue unapreenju graanske civilizacije i graanskih vlasnikih odnosa; naprotiv, one su postale odve silne za te odnose, one su zakoene tim odnosima i im prevladaju tu zakoenost, dovode cijelo graansko drutvo u nered, ugroavaju egzistenciju graanskog vlasnitva. Graanski odnosi postali su preuski da bi obuhvatili bogatstvo koje su stvorili. - ime buroazija prevladava krize? S jedne strane, iznuenim unitavanjem mase proizvodnih snaga; s druge, osvajanjem novih trita i temeljitijim izrabljivanjem starih trita. Dakle, ime? Time to priprema svestranije i silnije krize, a smanjuje sredstva za spreavanje kriza. Oruje kojim je buroazija sruila feudalizam okree se sada protiv same buroazije. Ali buroazija nije samo iskovala oruje koje joj donosi smrt; ona je stvorila i ljude koji e nositi to oruje - moderne radnike, proletere. U istoj mjeri u kojoj se razvija buroazija, tj., kapital, u istoj mjeri razvija se i proletarijat, klasa modernih radnika koji ive samo dotle dok nalaze rada i koji samo dotle nalaze rada dok njihov rad uveava kapital. Ti radnici koji se moraju prodavati po komadu jesu roba kao svaki drugi trgovinski artikal i stoga u jednakoj mjeri izloeni svim sluajnostima konkurencije, svim kolebanjima trita. Rad proletera izgubio je rasprostiranjem strojeva i podjelom rada svaki samostalni karakter, a time i svaku dra za radnika. On postaje puki dodatak stroju i

od njega se trai samo najjednostavniji, najjednoliniji pokret ruke kakav se najlake dade nauiti. Otuda se trokovi koje radnik uzrokuje ograniavaju gotovo samo na ona ivotna sredstva koja su mu potrebna za njegovo izdravanje i za razmnoavanje njegove rase. Ali cijena neke robe, pa dakle i rada, jednaka je trokovima njene proizvodnje. Stoga u istoj mjeri u kojoj raste odvratnost rada, pada I najamnina. tovie, u istoj mjeri u kojoj raste upotreba strojeva i razvija se podjela rada, raste i masa rada, bilo uveanjem broja radnih sati, bilo uveanjem rada koji se zahtijeva u odreenom vremenu, ubrzanjem hoda strojeva itd. Moderna industrija pretvorila je malu radionicu patrijarhalnog majstora u veliku tvornicu industrijskog kapitalista. Mase radnika, satjerane u tvornicu, organizirane su vojniki. Kao prosti vojnici industrije stavljeni su pod nadzor cijele hijerarhije podasnika i asnika. Oni nisu samo robovi buroaske klase, buroaske drave, njih svakoga dana i svakoga sata porobljuje stroj, nadzornik, a prije svega pojedini buruj koji se bavi proizvodnjom. Ova despotija je utoliko sitniavija, mrskija, utoliko vie izaziva ogorenje ukoliko otvorenije proglaava zaradu svojom jedinom svrhom. to manje runi rad iziskuje spretnosti i snage, tj., to se vie razvija moderna industrija, to vie rad ena potiskuje rad mukaraca. Za radniku klasu spolne i starosne razlike nemaju vie nikakvu drutvenu vanost. Postoje samo jo instrumenti rada koji ve prema dobi i spolu uzrokuju razliite trokove. Kada je izrabljivanje radnika od strane tvorniara dovreno u toj mjeri da on dobije svoju nadnicu isplaenu u gotovini, na njega se bacaju drugi dijelovi buroazije, kuevlasnik, trgovac, zelena. Dosadanji srednji stalei, sitni industrijalci, trgovci i rentijeri, zanatlije i seljaci, sve te klase srozavaju se u proletarijat, djelomice stoga to njihov mali kapital nije dostatan za pogon velike industrije te podlijee konkurenciji veih kapitalista, a djelimice stoga to novi naini proizvodnje obezvrijeuju njihovo umijee. Tako se proletarijat regrutira iz svih slojeva stanovnitva. Proletarijat prolazi kroz razliite stupnjeve razvitka. Njegova borba protiv buroazije zapoinje s njegovom egzistencijom. U poetku se bore pojedini radnici, potom radnici jedne tvornice, onda radnici neke grane proizvodnje u jednom mjestu protiv pojedinih buruja koji ih izravno izrabljuju. Oni svoje napade ne usmjeruju samo protiv graanskog odnosa, oni ih usmjeruju i protiv samih instrumenata proizvodnje; oni unitavaju stranu konkurentsku robu, razbijaju strojeve, pale tvornice; oni pokuavaju povratiti izgubljeni poloaj srednjovjekovnog radnika. Na tome stupnju radnici ine masu razasutu po cijeloj zemlji i rascjepkanu konkurencijom. Masovnije zbijanje radnika jo nije posljedica njihova vlastitog ujedinjenja, nego posljedica ujedinjenja buroazije koja, da bi postigla svoje vlastite politike ciljeve, mora pokrenuti itav proletarijat to je u tom trenutku jo u stanju uiniti. Na tom stupnju proleteri se dakle ne bore protiv svojih neprijatelja, nego protiv neprijatelja svojih neprijatelja, protiv ostataka apsolutne monarhije, protiv veleposjednika, protiv neindustrijskih buruja, protiv malograana. Tako je itavo povijesno kretanje koncentrirano u rukama buroazije; svaka pobjeda koja se tako postie, pobjeda je buroazije. S razvitkom industrije ne umnoava se meutim samo proletarijat; on se zbija

u jo vee mase, njegova snaga raste i on je sve vie osjea. Interesi, ivotni uvjeti unutar proletarijata samog sve se vie izjednauju, jer strojevi sve vie i vie briu razlike u radu, a nadnicu gotovo posvuda obaraju na jednako nisku razinu. Rastua konkurencija meu samom buroazijom i trgovinske krize koje otuda proizlaze ine najamninu radnika sve nepostojanijom; sve bri razvoj i neprestano usavravanje strojeva ini njihov ivotni poloaj u cjelini sve nesigurnijim; sukobi izmeu pojedinog radnika i pojedinog buruja sve vie poprimaju karakter sukoba izmeu dviju klasa. Radnici zapoinju sa stvaranjem koalicija protiv buruja; nastupaju zajedniki kako bi potvrdili svoje najamnine. Oni osnivaju sami trajna udruenja kako bi osigurali sredstva za sluaj pobune. Mjestimino borba i prerasta u bunt. S vremena na vrijeme pobjeuju radnici, ali samo prolazno. Pravi ishod njihovih borbi nije neposredni uspjeh, nego sve vee ujedinjavanje radnika. Tomu pripomae rast sredstava komunikacije koja proizvodi krupna industrija i koja dovode u meusobnu vezu radnike s razliitih mjesta. Potrebna je meutim samo veza pa da se mnoge lokalne borbe koje su posvuda istoga karaktera centraliziraju u jednu nacionalnu, klasnu borbu. Ali svaka klasna borba je politika borba. A ujedinjenje, za koje su graanima srednjeg vijeka s njihovim lokalnim putovima trebala stoljea, moderni proleteri postiu sa eljeznicama za nekoliko godina. Ova organizacija proletera u klasu i time u politiku stranku svakog se trenutka iznova razbija konkurencijom meu samim radnicima. Ali ona nastaje uvijek iznova, sve snanija, vra, monija. Ona iznuuje priznanje pojedinanih interesa radnika u zakonskom obliku iskoritavajui podjele unutar buroazije same. Tako je bilo sa zakonom o desetsatnom radnom vremenu u Engleskoj. Sukobi meu klasama staroga drutva openito mnogostruko pospjeuju razvoj proletarijata. Buroazija se nalazi u neprestanoj borbi; najprije protiv aristokracije, potom protiv dijelova same buroazije iji su interesi dospjeli u proturjeje s napretkom industrije a stalno pak protiv buroazije svih stranih zemalja. U svim tim borbama ona je prisiljena apelirati na proletarijat, oslanjati se na njegovu pomo i tako ga uvlaiti u politiki pokret. Tako buroazija sama opskrbljuje proletarijat svojim vlastitim elementima politikog i opeg obrazovanja, tj., daje mu u ruke oruje koje e on upotrebiti protiv nje. Nadalje, kao to smo vidjeli, napredak industrije baca itave dijelove vladajue klase u proletarijat ili ih u najmanju ruku ugroava u njihovim ivotnim uvjetima. I oni donose proletarijatu masu obrazovnih elemenata. Naposljetku, u vremenima u kojima se klasna borba blii odluci, proces raspadanja unutar vladajue klase, unutar cijelog starog drutva poprima tako estok, tako prodoran karakter da se jedan mali dio vladajue klase odrie nje i prikljuuje revolucionarnoj klasi, klasi koja nosi budunost u svojim rukama. I zato, kao to je nekad jedan dio plemstva preao na stranu buroazije, tako sada prelazi jedan dio buroazije na stranu proletarijata i to posebice jedan dio burujskih ideologa koji su se uzdigli do teorijskog razumijevanja povijesnog kretanja u cjelini. Od svih klasa koje danas stoje nasuprot buroaziji samo je proletarijat zbiljski revolucionarna klasa. Ostale klase rastrojavaju se i propadaju s razvojem krupne industrije, dok je proletarijat njen vlastiti proizvod. Srednji stalei, sitni industrijalac, sitni trgovac, obrtnik, seljak, svi se oni bore

protiv buroazije kako bi osigurali od propasti svoju egzistenciju kao srednji stale. Oni dakle nisu revolucionarni nego konzervativni. tovie, oni su reakcionarni jer pokuavaju okrenuti natrag kota povijesti. Ukoliko su pak revolucionarni, onda su to s obzirom na svoj predstojei prijelaz u proletarijat i utoliko oni ne brane svoje sadanje nego svoje budue interese i naputaju svoje vlastito stajalite kako bi zauzeli stajalite proletarijata. Lumpenproletarijat, ta pasivna trule najdonjih slojeva staroga drutva, bit e proleterskom revolucijom tu i tamo ubaen u pokret, ali e se u skladu s itavim svojim ivotnim poloajem radije dati potkupiti za reakcionarna rovarenja. ivotni uvjeti staroga drutva ve su uniteni u ivotnim uvjetima proletarijata. Proleter nema vlasnitva; njegov odnos prema eni i djeci nema vie nita zajedniko s buroaskim obiteljskim odnosom; moderni industrijski rad, moderno potinjavanje kapitalu, isto u Engleskoj kao u Francuskoj, u Americi kao i u Njemakoj, skinuli su s njega svaki nacionalni karakter. Zakoni, moral, religija, za njega su mnoge graanske predrasude iza kojih se skrivaju jednako tako mnogi graanski interesi. Sve ranije klase koje su osvojile vlast nastojale su osigurati svoj ve steeni ivotni poloaj tako to su itavo drutvo potinjavale uvjetima svog naina stjecanja. Proleteri mogu osvojiti drutvene proizvodne snage samo tako da ukinu svoj vlastiti dosadanji nain prisvajanja, a time i sav dosadanji nain prisvajanja. Proleteri nemaju nita svoje to bi mogli osigurati, oni moraju razoriti svaku dosadanju privatnu sigurnost i privatna osiguranja. Svi dosadanji pokreti bili su pokreti manjina ili u interesu manjina. Proleterski pokret je samostalan pokret ogromne veine u interesu ogromne veine. Proletarijat, najnii sloj dananjeg drutva, ne moe se podignuti, ne moe se uspraviti, a da ne digne u zrak itavu nadgradnju slojeva koji tvore slubeno drutvo. Borba proletarijata protiv buroazije isprva je nacionalna po obliku, premda to nije i po sadraju. Proletarijat svake zemlje mora naravno najprije obraunati sa svojom vlastitom buroazijom. Ocrtavajui najopenitije faze razvoja proletarijata pratili smo manje ili vie prikriveni graanski rat unutar postojeeg drutva sve do toke u kojoj on izbija u otvorenu revoluciju i proletarijat nasilnim ruenjem buroazije polae temelje svoje vladavine. Svako dosadanje drutvo poivalo je kao to smo vidjeli na suprotnosti tlaiteljskih i potlaenih klasa. Meutim, da bi neka klasa mogla biti tlaena, moraju joj biti osigurani uvjeti unutar kojih moe barem ivotariti svoju ropsku egzistenciju. Srednjovjekovni kmet podigao se u kmetstvu do lana komune kao to se sitni graanin pod jarmom feudalnog apsolutizma podigao do buruja. Moderni radnik, naprotiv, umjesto da se podie s napretkom industrije, srozava se sve dublje ispod uvjeta svoje vlastite klase. Radnik postaje pauper, a pauperizam se razvija jo bre od stanovnitva i bogatstva. Time otvoreno izlazi na vidjelo da je buroazija nesposobna jo dulje ostati vladajuom klasom drutva i ivotne uvjete svoje klase nametnuti kao regulativni zakon. Ona nije sposobna vladati, jer svojemu robu nije sposobna osigurati egzistenciju niti u njegovu ropstvu i jer je prisiljena srozati ga u poloaj u kojem ona mora hraniti njega umjesto da on hrani nju. Drutvo ne moe

vie ivjeti pod tom buroazijom, tj., njena egzistencija nije vie spojiva s drutvom. Najbitniji uvjet za egzistenciju i vladavinu buroaske klase jest nagomilavanje bogatstva u rukama privatnih osoba, tvorba i uveanje kapitala: uvjet kapitala jest najamni rad. Najamni rad poiva iskljuivo na konkurenciji meu radnicima. Napredak industrije iji je nevoljni i neotporni nositelj buroazija postavlja na mjesto izoliranja radnika posredstvom konkurencije njihovo revolucionarno ujedinjavanje posredstvom asocijacije. Razvoj krupne industrije izvlai izpod nogu buroazije sam temelj na kojem ona proizvodi i prisvaja proizvode. Ona proizvodi prije svega svog vlastitog grobara. Njena propast i pobjeda proletarijata jednako su neizbjeni. 1. Pod buroazijom misli se klasa modernih kapitalista koji su vlasnici sredstava za
bi preivjeli. (Engelsova napomena uz englesko izdanje iz 1888.) proizvodnju i iskoritavaju najamni rad. Pod proletarijatom, klasa modernih najamnih radnika koji su, budui ne posjeduju sredstva za proizvodnju, prisiljeni prodavati svoju radnu snagu da 2. To jest, sva pisana povijest. Godine 1847. pretpovijest drutva, organizacija drutva koja je prethodila svakoj pisanoj povijesti bila je jo gotovo nepoznata. Otada je Haxthausen otkrio seoske opine sa zajednikim zemljinim vlasnitvom bile prvobitni oblik drutva od Indije do Irske. Naposljetku je sve okrunio Morgan svojim otkriem prave prirode roda i njegova drutva na posebne i na kraju antagonistike klase. englesko izdanje iz 1888.) englesko izdanje iz 1888.) poloaja u plemenu, razotkrivi time unutarnju organizaciju tog prvobitnog komunistikog

zajedniko zemljino vlasnitvo u Rusiji. Maurer je dokazao da je ona bila drutvena osnovica

s koje su sva germanska plemena zapoela svoj povijesni razvoj, a postupno se spoznalo da su

drutva u njenom tipinom obliku. S raspadanjem tih prvobitnih zajednica poinje cijepanje und des Staats (Podrijetlo porodice, privatnog vlasnitva i drave). (Engelsova napomena uz 3. Cehovski majstor, tj., punopravni lan ceha, a ne glava ceha. (Engelsova napomena uz

Pokuao sam pratiti taj proces raspadanja u Der Ursprung der Familie, des Privateigenthums

4. Komunama su se zvali gradovi nastali u Francuskoj ak i prije no to su bili u stanju oteti od svojih feudalnih gospodara gradsku samoupravu i politika prava kao trei stale. Openito njen politiki razvoj - Francusku. (Engelsova napomena uz englesko izdanje iz 1888.) uzevi, mi smo ovdje kao tipinu zemlju za ekonomski razvoj buroazije naveli Englesku, a za