SVEUILITE U RIJECI FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI ODSJEK ZA FILOZOFIJU

Kolegij: Estetika Nositelj kolegija: Dr. sc. Nikola Petkovi Asistentica: Prof. Milica Czerny Urban

SUPTILNA METAMORFOZA IMITACIJE OD IONA DO DRAVE Platon Esej

Student/ica: Elizabeta Vega Studij: Sveuilini preddiplomski dvopredmetni studij Filozofija-Pedagogija Godina studija: 3. godina

Rijeka, 28. oujka 2010.

Uvod Dijalog Ion (o pjesnitvu) djelo je iz rane sokratovske faze, prvi od Platonovih aporetskih spisa u kojemu otpoinje s analizom mimesis (imitacije), a koju nadalje raspravlja u Apologiji (pripada razdoblju zrelog doba), knjizi II, III, V i X. Oslanjajui se tijekom svog razmatranja na navedene radove, pokuati u prikazati tijek razvoja Platonove misli o umjetnosti - od pojedinanog do opeg, od imitacije do ne-bitka, te pitanja koja se pri tome mogu javiti.

Razvoj Platonove misli o umjetnosti - od pojedinanog do opeg U dijalogu Ion, kroz raspravu Sokrata i Iona 1, Platon razmatra umjetnost, preciznije pjesnitvo. Kao i u svim dijalozima, Sokrat od sugovornika nastoji dobiti jasnu definiciju odreenog pojma, pretpostavljajui da izbor djelatnosti sugovornika podrazumijeva njegovo znanje o traenome, odnosno, znanje o odreenom umijeu. Platon slijedom toga razmatra: Sokrat: "Rapsod treba biti tuma pjesnikovih misli sluaima, a to ne moe lijepo initi ako ne zna to kae pjesnik." (Ion, 21) Drugim rijeima, Platon uvjetuje lijepo izvoenje neke radnje znanjem o tome to je ideja lijepog. Slijedno tome, moemo rei kako zahtijeva intrinzinu vrijednost umjetnosti, njenu ontoloku dimenziju. Ujedno, tijekom dijaloga pokazuje kako rapsodovo imitiranje epskih pjesama ne podrazumijeva znanje, odnosno, nedostatak znanja o pojedinanim stvarima o kojima se u nekom epu govori - iskljuuje znanje o epu samom. Isto tako, negira rapsodu umijee govora, zakljuujui kako pjesnici ne raspolau umijeem pjevanja ve su u nekom zanosu, zanos iskljuuje razum, a time nuno i znanje. Sokrat: "To nije teko pogoditi prijatelju, jer je svima jasno da si nesposoban govoriti o Homeru s umijeem i znanjem. Da to moe s umijeem, onda bi mogao govoriti i o svim drugim pjesnicima." (Ion, 25)

Ion, hvalisavi rapsod iz Efeza, tuma Homerovih pjesama.

Na jednak nain, Platon navodi da: pjesnitvo, glumu, slikarstvo, kiparstvo, izvoenje glazbe na fruli, citri, pjevanje i sve sline njima djelatnosti, ne smatra znanjem, ve imitacijom "imitacije"2, odnosno, preslikom aktualnog svijeta sjena3. Sokrat: "Kada pjesnici krivo prikazuju, kakvi su bogovi i polubogovi, upravo kao slikar, koji nimalo slinu sliku ne crta." (Drava, knjiga II, 104) Umjetnost, koju Platon ipak prihvaa kao takvu jest glazba, jer harmonijom ini ovjeka dobrim, a slijedno tome i lijepim. Sokrat: "Radi toga je onda, Glaukone, najglavniji odgoj u glazbi. Ritam i harmonija najjae dopiru u unutranjost due i najivlje je se doimaju, daju joj pristalu ud i ine ovjeka dobrim, ako se ispravno odgojio, dok se inae dogaa protivno." (Drava, knjiga III, 133) Jedno od pitanja koje ovdje moemo postaviti je zato Platon ini skok od znanja o pojedinano j stvari do znanja uope, odnosno, do ideje lijepog? Je li bitno i neophodno za doivljaj ugode i zanosa, pri izvoenju ili gledanju nekog djela, znanje o svim njegovim aspektima, kao i spoznaja o bitku samom? to je po definiciji znanje? Istinito, opravdano vjerovanje - s tom definicijom slae se i Platon. Meutim, u kojem trenutku e biti zadovoljen kriterij istine u nekom djelu da bi ga mogli proglasiti umjetnou? Je li kriterij istine zadovoljen samo ako za njegov sadraj postoji referenca u stvarnom svijetu? Kada je opravdano tvrditi da neko djelo pripada umjetnosti? Koje dokaze moemo ponuditi za opravdanje? Vjerovanje je prema Platonovom stajalitu mnijenje, dakle daleko od spoznaje same, a time i znanja. Isto tako, moemo se upitati u emu Platon vidi razliku izmeu glazbe i svih drugih vrsta umjetnosti? Je li dovoljno njegovo objanjenje o utjecaju glazbe na duu ovjeka, kao argument za odbacivanje svih ostalih vrsta umjetnosti? Isto tako, u razliitim vrstama glazbe vidljivi su razliiti ritmovi, a time i harmonije. Iako Platon razmatra i razliite vrste glazbe, postavlja se pitanje tko bi trebao odrediti koja e vrsta glazbe izaziva ti ugodu, a koja ne? Nije li doivljaj neke melodije isti subjektivni doivljaj? I je li za doivljaj ugode koju ona izaziva potrebno znanje? Odgovor bi mogli potraiti u razmatranju Platonovog negiranja poistovjeivanja osjeaja lijepog s pojmom lijepo.

Aktualni je svijet kod Platona svijet imitacija svijeta ideja. Slijedno tome, umjetnost koja predstavlja i govori o aktualnom svijetu nije nita drugo nego imitacija "imitacije". 3 Detalje vidjeti u: Drava, knjiga VII, 514-515c (260-261)

Od imitacije do ne-bitka Platonovi stavovi o umjetnosti vidljivi su na vie mjesta u spisu Drava, gdje razmatra ideju ljepote inei distinkciju izmeu ljudi sklonih umjetnosti i filozofa , kao i distinkciju izmeu mnijenja (miljenja) i znanja, odnosno, spoznaje o bitku. Sokrat: "Oni, koji rado sluaju i gledaju, jamano vole lijepe glasove, boje, oblike i sve, to se od toga stvara, ali njihov razum nije sposoban vidjeti i zavoljeti prirodu same ljepote." (Drava, knjiga V, 219) "One dakle, koji vole bitak svakoga predmeta, treba zvati filozofima (mudroljupcima), a ne filodoksima (ljubiteljima mnijenja)?" (Drava, knjiga V, 226) Imitacije svijeta ideja (kao i razliite osjetilne doivljaje koji su njima izazvani) Platon svrstava u sve ono to se moe vidjeti ili opipati, pojavnost i predmete. Ono to dakle postoji u pojavnosti nije istina i bitak, a to se samim miljenjem dostie bitak je sam, ono to uvijek jest. Ako promotrimo "razvoj" imitacije od Iona do Drave, moemo vidjeti kako umjetnost od analize i njenog svrstavanja u neznanje - postupno gubi jo vie na znaaju, a jedino to Platonu postaje dostatno jest dijalektika - poimanje razumom, i bez osjetilne spoznaje.

Zakljuak U svojim djelima Drava i Ion, kao ekstremni realist, Platon postavlja visoke kriterije, zahtijevajui od umjetnosti istinsku ljepotu, poisto vjeujui je s vrlinom znanja i dobra, kritiki razmatrajui posljedice njenog utjecaja na ovjeka. Svaka moja kritika ovog znaajnog autora bila bi pokazatelj nepoznavanja i nerazumijevanja njegovog filozofskog djela. Moda je najljepi opis ontoloke povezanosti i njihovog proimanja - Platona i njegove knjievne virtuoznosti - dao Senkovi u svom predgovoru Iona: "Predstavimo sebi umjetnost sainjanja rijei, nizova reenica i odgajanja dua, dovoljno odvanu i ustrajnu, uzvienu i stvaralaku, koja se posveuje tome zadatku." (Senkovi, ., 7)4

Vidjeti u: Platon, Ion, Lahet, Meneksen - Biblioteka Scopus, Zagreb `98 Autorovo veliko divljenje prema Platonu i njegovoj filozofiji, ali i promatranje njegovih radova kao izuzetnih umjetnikih djela, vidljivo je na vie mjesta u njegovim komentarima: "U toj velikoj zadai miljenja ideja, graenja hrama znanja, kada se duh zrcali u svojoj skladnosti, Platon stoji na posebnom mjestu"; "Veliki mislilac, koji je u sebi nosio podvojenost na racionalno i umjetniko-pjesniko ..".

Literatura: Platon, (2001) Drava - Naklada Juri d. o. o., Zagreb Platon, (1998) Ion - Biblioteka Scopus, Zagreb