Muzej (od starogrkog muso - sjedite Muza) je naziv za ustanovu i zgradu, u kojoj se uvaju, prouavaju i izlau - kronoloki ili

tematski - zbirke starina i umjetnina, te prirodoslovnih, tehnikih i sl. predmeta. Prvi zapis o umjetnikoj zbirci dragocjenosti sakupljenoj u ratnim pohodima potjee iz grada Suze (oko 1176. pr. Kr.). U Perzopolisu se spominju palae s riznicama i kipovima grke umjetnosti, u sveanim zgodama otvorene javnosti. U 5. st. pr. Kr. na atenskoj akropoli nalaze se oblici bududih galerija i muzeja (Pinakoteka uz propileje, Kalkoteka sa izloenim kipovima ispod Partenona, trijem ispod akropole ukraen slikama s motivima bitke kraj Maratona). Takoer, riznice u svetitima uz hramove u Ateni, Korintu, Olimpiji, Delfima i dr. sa zavjetnim darovima o kojima su se brinuli uvari i svedenici. Oni su izraivali popise s posjetiteljima. U helenizmu nastaju prvi muzeji uz knjinice, kao sredita znanstvene, kulturne i umjetnike djelatnosti (Aleksandrija u 3. st. pr. Kr., Pergamu u 2. st. pr. Kr.). Antiki Rim ne poznaje muzeje kao instituciju, ali prikuplja i javno, u knjinicama, dvoranama termi, hramovima ili na otvorenom, izlae brojna djela likovne umjetnosti. Dananji tip muzeja javlja se u doba renesanse u Italiji. Zbirka Lorenca Velianstvenog u Firenci naziva se Muzej kodeksa i umjetnikih gema. Od 16. st. zanimanje za prikupljanje kulturno-povijesno-znanstvene grae raste i javljaju se galerije u kojima se uvaju umjetnika djela. U 18. st. grade se prve muzejske zgrade prilagoene muzejskoj grai i otvorene javnosti: muzej Asmolean u Oxfordu, s tiskanim pravilima iz 1714., napladuje ulaz pod vodstvom kustosa; Prirodoslovni muzej u Beu (1748.); British Museum (Britanski muzej) u Londonu (1753.) i dr. Francuska revolucija dovodi do stvaranja mnogih javnih muzeja. U 19. st. dolazi do prvih specijalistikih razvrstavanja muzeja. S jedne strane pokuavaju se stvoriti enciklopedijski muzeji s edukativnim pristupom, a s druge strane, slijedom pojave novih znanstvenih disciplina, muzejske zbirke prerastaju u specijalizirane muzeje: -arheoloke (1802. osnovan je lapidarij u Augustovu hramu u Puli; Arheoloki muzej u Splitu osnovan je 1820., a u Zadru 1830.), -umjetniki muzeje i galerije (National Gallery u Londonu iz 1842., Ermita u Petrogradu iz 1852., Strosmajerova galerija starih majstora u Zagrebu iz 1868.,Muzej za umjetnost i obrt,u Zagrebu1880..), -tehnike muzeje (u Parizu iz 1794.; u Mnchenu iz 1903., Tehniki muzej u Zagrebu 1854..) -povijesne muzeje (Muzej Napoleona u Parizu..) -etnografske muzeje (u Beu iz 1876.; Etnografski muzej u Splitu iz 1910. i u Zagrebu 1919.), -prirodoslovne muzeje (Narodni prirodoslovni muzej u Parizu iz 1793.) -nacionalne muzeje (Narodni muzej u Zadru iz 1832. i Zagrebu 1846.) U 20. st. muzeji definiraju razliite oblike izlaganja, metodoloki oblikovanih kako bi komunicirali s javnodu. Objavljuju se popratni katalozi izlobi i druge publikacije, izrauju se i prodaju suveniri, organiziraju se predavanja i pedagoke radionice za djecu. U Drugom svjetskom ratu mnotvo muzeja je uniteno. Poslije rata grade se velike, nove muzejske zgrade: 1959. Muzej u New Yorku; 1964. Muzej antropologije u Mxicu; 1973. Muzej van Gogha u Amsterdamu; 1977. Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Parizu;1982.; Muzej u Stuttgartu; otvaraju se eko-muzeji i muzeji na otvorenom. Potkraj 20. i poetkom 21. st. dolazi do razvoja virtualnih muzeja, kao i tematskog okupljanja digitalnih zbirki dostupnih internetom. MOWA (engl.Museum of Web Art) ne postoji kao zgrada, ali ima postav, nudi mogudnost razgledavanja i edukativne programe.