Obrada metala Plazmom

Plazma je u fizici i kemiji naziv za ionizirani plin i uobiajeno je da se zbog razliitih svojstava u odnosu na krutine, tekuine i plinove smatra posebnim agregatnim stanjem tvari. Ionizirani plin ima barem po jedan elektron odvojen od dijela svojih atoma ili molekula. Zbog slobodnih nabijenih estica ( iona i elektrona) plazma je dobar vodi elektrine struje i snano reagira na elektrino i magnetsko polje.

Svaki plin je ioniziran, barem u malom stupnju, ali ne moemo svaki ionizirani plin nazvati plazmom. Za plazmu se kae da je kvazineutralan plin sastavljen od neutralnih i nabijenih estica. Kvazineutralan plin znai da je makroskopski gledano neutralan, ali su njegovi dijelovi elektriki nabijeni. Kao i plin, plazma nema odreen oblik ili volumen, osim ako se zatvori u posudu, a pod utjecajem magnetskog polja plazma moe poprimiti vlaknastu strukturu.

Prvi je na znanstveni nain plazmu opisao sir William Crookes 1879. godine, nazvavi je "materijom koja zrai", tj. etvrtim stanjem materije. U Crookesovim cijevima su nastajale katodne zrake koje je kasnije prepoznao engleski fiziar Joseph John Thomson i nazvao ih plazma.

Plazma je elektriki provodljiv, disociran i visokoioniziran plin. Broj pozitivnih i i negativnih naboja je jednak, pa je plazma kao cjelina elektriki neutralna (broj nosaa pozitivnog naboja tj. Pozitivnih iona jednak broju nosaa negativnog naboja, tj. elektrona).

Plazma oko nas

Umjetno dobivena plazma: -

Plazma TV i ostali plazma ekrani Flurescentna cijev, neonska cijev

Magnetski inducirana plazma, (dobivena obino mikrovalovima kao metoda rezonantnog vezivanja)

Plazmana zemlji : Munja Kugliasta munja Ionosfera

Plazma u svemiru : Sunce i ostale zvijezde Meuzvjezdane maglice Meuplanetarni materijal

Stupanj ionizacije
Da bi plazma nastala, potrebna je ionizacija . Pod pojmom gustoa plazme obino se misli na gustou elektrona, ili broj slobodnih iona po jedinici volumena. Stupanj ionizacije plazme je broj atoma koji su izgubili elektrone, a obino ovisi o temperaturi. ak i djelomino ionizirani plin, recimo sa 1 % ioniziranih atoma moe imati svojstva plazme (odgovor na vanjsko magnetno polje i elektrina provodljivost). Stupanj ionizacije se definira kao = ni/(ni+ na) gdje je ni gustoa iona i na gustoa neutralnih atoma.

Temperature
Temperatura plazme se mjeri u Kelvinima ili elektronvoltima, i obino je mjera kinetike energije estica. Veoma visoke temperature su neophodne da se odri ionizacija, to je glavni uvjet za postanak plazme. Na osnovu relativnih temperature elektrona, iona i neutralnih atoma, plazme se mogu razlikovati kao termike i netermike.Termike plazme imaju elektrone i ione otprilike na istoj temperaturi oni su u toplinskoj ravnotei. Netermike plazme, s druge strane, imaju elektrone sa visokom temperaturom, a ione i neutralne estice sa niskom temperaturom (sobna temperature). Plazme se mogu podijeliti na hladne i tople plazme. Tople plazme su skoro potpuno ionizirane, dok hladne plazmeimaju samo mali dio ioniziran, recimo 1 %. Ali treba napomenuti da i kod hladne plazme elektroni imaju temperature od nekoliko tisua C. Umjetno stvorene plazme ili tehnoloke plazme su uglavnom hladne plazme.

Elektrini potencijal
Budui da je plazma jako dobar provodnik, elektrini potencijal igra veoma vanu ulogu. Prosjeni potencijal koji postoji izmeu elektriki nabijenih estica naziva se potencijal plazme. Ako elektrode stavimo unutar plazme, potencijal plazme se znatno smanjuje. Elektrino polje u plazmi je dosta malo, zbog visoke provodljivosti. Veliina elektrinog potencijala moe se odrediti u ovisnosti od gustoe elektrinog naboja, sa Boltzmannovim odnosom:

A na osnovu toga se moe definirati i jaina elektrinog polja:

Mogue je i stvoriti plazmu koja nije kvazineutralna, kao na primjer elektronske zrake, koje imaju samo negativan naboj. U tom sluaju gustoa mora biti jako mala, inae bi nastanak plazme sprijeila elektrostatika sila (Coloumbov zakon).

Usporedba izmeu plazme i plina

Iako je plazma slina plinu, ima i dosta razlika, kao to su:

Svojstvo Elektrina provodljivost

Plin Jako mala Zrak je izvrstan

Plazma Obino vrlo visoka Za mnoge namjene, provodljivost plazme se moe smatrati beskonanom

izolator, sve dok ne doe do elektrinog proboja plazme sa elektrinim poljem iznad 30 kilovolti po centimetru.

Vrsta estica

Jedna

Sve estice u plinu se

Dvije ili tri

Elektroni, ioni,

ponaaju na slian nain, na njih djeluje gravitacija i sudaranje izmeu njih

protoni i neutroni se mogu razlikovati po predznaku i veliini elektrinog naboja, tako da se esto ponaaju neovisno jedne od drugih, sa razliitim kolektivnim brzinama i temperaturama, omoguujui pojave kao to su razliite vrste valova i nestabilnosti.

Raspored brzina

Maxwell-Boltzmannova raspodjela Sudari esto vode do Maxwell-Boltzmannove raspodjele brzina svih estica, sa vrlo malo estica koje imaju veliku brzinu

esto ne Maxwell-Boltzmannova raspodjela Sudari su esto vrlo rijetki kod tople plazme i vanjske sile mogu djelovati na plazmu daleko od ravnotee, tako da moe nastati velik broj estica sa izuzetno velikom brzinom

Meudjelovanja

Dvojno

Pravilo je sudar dvije

Kolektivno Valovi, ili organizirano kretanje plazme, je jako vano, jer estice mogu meusobno djelovati u velikom rasponu, kroz elektrine i magnetne sile

estice, a sudar tri estice je izuzetno rijetko

Magnetizacija
Plazma u kojoj je magnetsko polje dovoljno jako, da utjee na kretanje elektrino nabijenih estica, se naziva magnetizirana plazma. esto je sluaj da su elektroni magnetizirani, a ioni nisu. Magnetizirana plazma je anizotropna, to znai da svojstva u smjeru paralelnom sa magnetnim poljem, su drukija nego u okomitom smjeru.

Stvaranje umjetno dobivene plazme

Iako postoji nekoliko naina za stvaranje plazme, ipak je zajedniko to da ulazna energija je mora stvoriti i odravati. Plazma se stvara primjenom elektrine struje du dielektrinog plina ili fluida (elektrini izolatori), kao na slici gdje vidimo tinjalicu prikljuenu na istosmjernu struju (zbog jednostavnosti). Elektrini potencijal i odgovarajue elektrino polje uzrokuju privlaenje elektrona prema anodi, dok jezgru atoma privlai katoda. Kako napon raste, elektrina struja stvara naprezanje u atomima, sve do dielektrine granice, kada se pojavljuje iskra i plin postaje ioniziran i pretvara se u vodi. Tada dolazi do lavine ionizacije, kada sudar elektrona i neutralnog atoma, stvara nove elektrone i ione. Ve nakon 20-tak sudara, broj elektriki nabijenih estica se poveava na milione, jer je put sudaranja vrlo kratak. Ako je jaina struje i ionizacija dovoljna, stvara se arei elektrini luk (u stvari munja) izmeu elektroda. Elektrini otpor uzdu elektrinog luka stvara toplinu, koja ionizira preostale plinske molekule, pa plin postaje plazma. Plazma je u toplinskoj ravnotei, to znai da se toplina ravnomjerno rasporeuje na elektrone, ione i neutralne estice, zato to elektroni zbog svoje velike brzine i velikog broja, brzo prenose energiju na ostale estice.

Umjetno dobivanje plazme

Veina umjetno dobivenih plazmi se stvaraju primjenom elektrinog ili magnetskog polja. Plazme ovisno o labaratorijskoj ili industrijskoj primjeni se mogu podijeliti prema:

Izvor napajanja za plazmu: istosmjerna struja, radio valovi i mikrovalno zraenje Radni tlak; vakuumski tlak (< 1 Pa), umjeren tlak (~ 100 Pa) i atmosferski tlak (100 kPa) Stupanj ionizacije plazme; potpuno ionizirana (topla plazma), djelomino ionizirana (hladna plazma), slabo ionizirana plazma Odnos temperature u plazmi: termika (elektroni i ioni otprilike na istoj temperature), netermika plazma Raspored elektroda za stvaranje plazme Magnetizacija estica unutar plazme; magnetizirana (ioni i elektroni uhvaeni u magnetsko polje), djelomino magnetizirana (elektroni uhvaeni u magnetsko polje, ali ne ioni), nemagnetizirana plazma (magnetsko polje preslabo, djeluje samo Lorentzova sila) Prema primjeni

Mogunosti primjene plazme

Zavarivanje Rezanje ljebljenje Natrcavanje Navarivanje Zagrijavanje tekoobradivih materijala za OO u toplom stanju - Povrinske toplinske i toplinsko-kemijske obrade - Modifikacije povrina

Rezanje plazmom

Rezanje plazmom je zapoelo 1950-tih godina, da bi se od 1957. poeo primjenjivati tzv. suhi postupak. Koristio je vrlo skupe mjeavine argona i vodika, koje su prolazile pokraj volframove elektrode, i kroz sapnicu bi se plin sabijao. Volframova elektroda je bila negativna katoda, a radni komad je bio pozitivna anoda. Pitolj za rezanje se morao postaviti to je mogue blie radnom predmetu. Nedostatak je bila pojava nakoenja i zaobljenja rubova reza, zbog rasipanja toplinske energije na vrhu luka. Obino su se rezali limovi do 50 mm. Od 1962. se poeo primjenjivati luk plazme sa dualnim tokom. Kod ovog tipa rezanja, dodan je sekundarni plin oko sapnice s plazmom. Sekundarni plin je pokrivao zonu rezanja i poboljavao kvalitetu i brzinu rezanja, a takoer i hladio je sapnicu i keramiku zatitu. Obino se za rezanje koristio duik, a sekundarni plin je ovisio o materijalu koji se ree, recimo kisik za meke elike, ugljini dioksid za nehrajue elike, te argon /vodik za aluminij. Brzina rezanja je bila bolja za meke elike, ali ne i za nehrajue elike i aluminij. Ni kvaliteta reza nije bila zadovoljavajua za sve primjene. Od 1965. se zapoelo rezanje plazmom s vodenom zatitom, koja je slina tehnici s dualnim tokom, ali se umjesto zatitnog plina koristila voda. Izgled reza i vijek sapnice su poboljani zbog efekta hlaenja vodom. Od 1977. se razvilo rezanje plazmom ispod vode, koje koristi velike snage sa jainom struje iznad 100 A, pa je postalo vrlo popularno. Radni komad se potopi pod vodu na dubinu od 50 do 75 mm, te se onda vri rezanje. Prednost je to je smanjena buka, eliminirano je stvaranje dima i bljesak elektrinog luka je znaajno smanjen. Nedostatak je smanjenje brzine rezanja, nemogunost ocjene kvalitete rezanja po zvuku plazme, te razlaganje vode na vodik i kisik. Kisik tei da se spaja s rastaljenim metalom (osim kod aluminija i lakih metala), te se stvaraju metalni oksidi. Vodik ostaje u vodi, te se voda mora stalno mjeati, da ne doe do nakupljanja vodika i malih eksplozija u dodiru s plazmom. Od 1985. postoji i postupak rezanje plazmom s ubrizgavanjem kisika. Za rezanje se koristi duik, a kisik se ubrizgava na izlazu iz sapnice. Iskljuivo se koristi za meke elike i neto je poveao brzine rezanja. Nedostatak je nepravilan oblik rezanja i ograniena primjena. Suvremena oprema koristi rezanje plazmom sa FF (FineFocus) gorionicima sa vrtlonim sekundarnim plinom. Kod ove tehnologije mogue je i suho rezanje i rezanje pod vodom, i prema tome se koristi razna kombinacija plinova za plazma rezanje i za zatitu, a esto se koristi i zrak.

Rezanje plazmom je proces koji se koristi za rezanje elika i

ostalih metala koristei plazma plamenik. Inertni plin (ponekad komprimirani zrak) se potiskuje velikom brzinom kroz mlaznicu, dok u isto vrijeme se uspostavlja elektrini luk kroz plin do radnog komada, pretvarajui jedan dio plina u plazmu. Plazma je dovoljno topla da se metal poree i da se otopljeni metal otpue sa reza.

Nain rada
Mlaz plazme se dobiva tlaenjem odreenog plina kroz elektrini luk. Elektrini luk se uspostavlja izmeu negativno nabijene volframove elektrode i radnog komada (ili sapnice pitolja) koji je pozitivno nabijen. Zrak se esto koristi kao plazmeni plin, budui je lako dostupan. Kvaliteta reza je prihvatljiva za veinu materijala, iako kod ugljinih elika moe doi do pojave nitracije. Ako se za plazmeni plin koristi mjeavina argona i vodika, onda se dobiva izuzetna kvaliteta povrine reza. Plazma je izuzetno topla i moe dostii do 25 000 C. Runo rezanje plazme moe rezati do 50 mm debele limove, a CNC rezai plazme i do 150 mm. Vrlo dobre rezultate daje za zakrivljene oblike rezanja. Iako rezanje plazmom daje dobre rezultate, jos vee debljine limova moemo rezati sa laserom i mlazom vode pod velikim pritiskom.

Zatita na radu
Kod rada sa plazmom potrebno je imati zavarivake naoale, da nebi dolo do oteenja oiju (upala ronice i opekotine na mrenici oka).

Strojevi za rezanje plazmom : Tip DS-CUT sa odvojenim stolom za rezanje :

Strojevi ovog tipa namjenjeni su za zahtjevnija rezanja plazmom i plinom u metalskoj industriji. Proizvode se u verziji 2000 x 3000 mm i 2000 x 6000 mm sa opremom za plazma i plinsko rezanje Stol za rezanje odvojen je od stroja to daje robusnost u radu te omoguuje upotrebu stroja u teim industrijskim uvjetima.

Kompakt 1530

Zavarivanje plazmom
Zavarivanje plazmom ili plazma zavarivanje se ponekad usporeuje sa zavarivanjem TIG postupkom iz kojega je razvijeno. Kod oba se postupka koristi netaljiva volframova elektroda, i relativno malo je unoenje topline. Kod zavarivanja plazmom, volframova elektroda je uputena u sapnicu (mlaznica).Zatitni plin pod tlakom izlazi kroz mali otvor na donjem dijelu sapnice. Oko tog mlaza vrueg plazmenog plina postoji i drugi koncentrini omota zatitnog plina. Postoje dvije vrste luka koji stvaraju plazmu: "preneseni luk" na radni komad i nepreneseni luk. Kod prenesenog luka, radni predmet je ukljuen u strujni krug. Kod neprenesenog luka, elektrini luk gori izmeu usta sapnice i vrha volframove elektrode. Plin pod tlakom, zagrijan na visoke temperature je ioniziran, u stanju plazme, izlazi velikom brzinom kroz mali otvor na donjem dijelu sapnice. Izlazei mlaz toplog plina je izvor energije za zavarivanje. Nepreneseni luk je podesan za zavarivanje i za rezanje plazmom (kada se plazma glava koristi za rezanje) predmeta koji nisu elektriki vodljivi. Kao plazmeni plin se koristi argon, helij i vodik, a za zatitni plin se koristi takoer argon, helij i vodik ili mjeavine zatitnih plinova. Protok plazmenog plina se kree od 1 do 32 litre u minuti, a zatitnog plina se kree od 10 do 30 l/min. Plamenik(glave-gorionici) za plazmu su sloeniji od glava za zavarivanje TIG postupkom. Postoje odvojeni dovodi za glavni i zatitni plin. U glavu se dovodi voda za hlaenje sapnice za plazmene plinove. Elektrini luk se pali pomou generatora visokefrekvencije. Koriste se jaine struje 0,1 - 500 A. Elektroda je od istog volframa ili legirana s torijem, cerijem ili cirkonijem. Elektroda se najee spaja na negativni pol izvora struje. Pri radu s niim jainama struje, kada se zavaruju tanki limovi, oprema i postupak se naziva mikro plazma. Mogu se postii zavareni spojevi dobre kvalitete kao npr. za: medicinske instrumente, kompenzatore, turbinske lopatice. Uvijek se primjenjuje pri zavarivanju zatita korijena. Mogue je i zavarivanje "pokretnom rupom" (engl. keyhole), kada koncentrirana energija tvori malu rupu kroz debljinu predmeta koji se zavaruje, oko koje je rastaljeni materijal, koji se iza pokretne rupice skruava. Tako je mogue zavarivati "I" spoj titanija ili aluminija do 12 mm debljine, a nehrajui elik do 6 mm u jednom prolazu. Zavarivanje plazmom se koristi za gotovo sve metale, a naroito se zavaruju visoko legiranih i nehrajuih elici, nikal,titanij, aluminij, bakar i njihove legure. Debljine metala nisu manje od 3 do 4 mm. Metal se moe spajati bez dodatnog materijala, ali ako je potrebno on se moe dodati izravno u elektrini luk. Prednosti koritenja ove metode su vea brzina rada i raznovrsnost uporabe, bolja kvaliteta reza i zavara.

Prednosti i nedostatci
Prednosti zavarivanja plazmom su: razmak izmeu pitolja i radnog komada nije kritina veliina; velika koncentracija energije u mlazu plazme omoguava duboku penetraciju, te potpuno protaljivanje u jednom prolazu; zona utjecaja topline spoja je uska s paralelnim rubovima to smanjuje kutne deformacije; velika koncentracija energije osigurava veu brzinu zavarivanja uz stabilan luk; visoka kvaliteta spojeva. Nedostaci su: plazma pitolj je mnogo osjetljiviji na oteenja nego kod zavarivanja TIG postupkom; pitolji moraju imati vodeno hlaenje; zahtjeva se vrlo tono odravanje razmaka izmeu vrha elektrode i sapnice.

Natrcavanje plazmom
Plazma dobivena neprijelaznim lukom moe, osim za zavarivanje, sluiti i za natrcavanje materijala. Temperatura u plazmi mnogo je vea nego u plinskom plamenu ili elektrinom luku, to omoguuje i nanoenje slojeva teko taljivih materijala. Obino se prakasti materijal za natrcavanje uvodi u sapnicu pitolja u struji zatitnog plina. Visokotemperaturna plazma trenutno tali materijal i baca ga prema povrini. S obzirom na visoke radne temperature i zatitnu atmosferu inertnih plinova, mehanika i metalurka svojstva natrcanog sloja bolja su nego pri plinskom ili elektrolunom natrcavanju. Katkad se primjenjuje i natrcavanje s prijelaznim plazmenim lukom, to je kombinacija natrcavanja i navarivanja. Elektrini se luk odrava izmeu volframove elektrode i povrine na koju se natrcava. Materijal za natrcavanje se tali i ulazi na povrini u talinu nastalu zagrijavanjem elektrinim lukom.

Literatura
http://www.scribd.com/doc/17241408/REZANJE-PLAZMOM

http://www.scribd.com/doc/62103094/Plazma-Rezanje-Nehrdajucih-Celika wikipedia

lekcije s predavnja -