Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str.

79-101

79
Izvorni znanstveni rad UDK 371.899(497.5) 316.485.22(497.5) 378.142(497.5) Primljeno: 1. oujka 2010.

Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

MILAN MESI* Saetak
Postoje razliite ocjene, prigodne i djelomine analize, pa i empirijska istraivanja nedavnog protestnog kolektivnog djelovanja hrvatskih studenata. No teko da je bilo pokuaja njegova teorijskoga objanjenja i razumijevanja. Imajui u vidu vrlo raznovrsna odreenja drutvenoga pokreta, autorovo je stajalite da se zahtjevi pobunjenih studenata, blokade fakulteta i plenumsko odluivanje te drugi oblici kolektivnoga studentskog djelovanja mogu teorijski najbolje sagledati kao jedan oblik studentskoga pokreta. Stoga su prvo prikazane razliite teorije drutvenih pokreta: klasina amerika teorija kolektivnog ponaanja (odnosno njezine dvije inaice teorija sloma i teorija relativne deprivacije), teorija mobilizacije resursa, teorija novih drutvenih pokreta (i posebno Touraineov model shvaanja novih drutvenih pokreta), teorija mrea, teorija solidarnosti te politiko-procesna analiza. Potom je autor pokuao svaku od navedenih konceptualnih perspektiva primijeniti na hrvatski studentski pokret za besplatno obrazovanje. Mada su prikazane teorije drutvenih pokreta meusobno kritine, ova rasprava ukazuje na njihovu komplementarnost. Pritom se pokazalo da su neke vie, a neke manje primjerene za njegovo objanjenje i razumijevanje. Jedan od kljunih razloga za potrebu multiperspektivnoga pristupa autor vidi u specifinom hibridnom karakteru hrvatskog studentskog pokreta, kao mjeavine staroga i novog drutvenog pokreta. Kljune rijei: drutveni pokret, studentski pokret, teorije drutvenih pokreta, kolektivno djelovanje

Uvod Protestno kolektivno djelovanje hrvatskih studenata s ciljem besplatnoga1 (visokog) obrazovanja pokuavamo u ovom radu teorijski analizirati kao jedan oblik drutveMilan Mesi, redoviti profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Treba rei da su ideolozi (shvaeni u neutralnom, a ne pejorativnom smislu) pokreta ubrzo (nakon prvih kritika) postali svjesni neodrivosti kategorije besplatnosti. Stoga je zahtjev preformu1 *

80

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

noga pokreta. Za drutvene pokrete, kao i revolucije i druge oblike masovnoga kolektivnog djelovanja, teko je utvrditi jedan odreeni trenutak kojim je sve poelo, odnosno koji je sve pokrenuo. No i obrnuto, prestanak protestnih oblika djelovanja (blokade, demonstracije, protesti, peticije) moe, ali i ne mora znaiti konaan zavretak nekog drutvenog pokreta.2 U ovom tekstu ne nastojimo ustanoviti genezu studentskog pokreta u Hrvatskoj, pa ni cjelovitije analizirati njegove zahtjeve i metode borbe, osim u mjeri koliko je to nuno za ovu raspravu. Na zadatak ponajprije se svodi na pokuaj teoretizacije studentskog pokreta u Hrvatskoj na primjenu razliitih teorija drutvenih pokreta na nedavno kolektivno djelovanje hrvatskih studenata. Kljuno je pitanje kako objasniti i razumjeti pojavu hrvatskog studentskog pokreta u hrvatskom drutvu. U ovoj se raspravi ne oslanjam na neko empirijsko istraivanje. Ne smatram meutim da je promiljanje koje poiva na djelominom neposrednom zapaanju autora vezanom ponajprije uz dogaaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na uvidu u pisane dokumente koje je producirala organizacijska jezgra pokreta, te reakcijama ire javnosti u masovnim medijima, znanstveno nelegitimno.3 Ipak, i sam smatram da se moja rasprava kree u okvirima hipoteza, koje bi s jedne strane trebale pokrenuti daljnju (teorijsku) raspravu o aktualnom (hrvatskom) studentskom pokretu, a s druge potaknuti konceptualiziranje ozbiljnijih empirijskih istraivanja. Postoje razliiti teorijski pristupi fenomenu drutvenoga pokreta. Kako je, meu ostalima, primijetio E. Zirakzadeh (1997: 3), termin drutveni pokret ima razliita znaenja kako za istraivae tako i iru javnost. Ne postoji ak ni neka implicitna empirijska suglasnost oko upotrebe ovoga pojma (Diani, 1992: 2). Na prijelomu u 21. stoljee, primjeuje Tilly (2004: 3), ljudi diljem svijeta prepoznaju termin drutveni pokret kao zov trube, kao protuteu opresivnoj moi, kao poziv (sumliran u smislu javnoga financiranja, bez (studentskih) participacija. No sa stajalita studenata koji ne ele nita plaati besplatno kolovanje ima vei simboliki naboj, pa se i dalje koristi. 2 Moemo uzeti da je protestni dio studentskog pokreta zapoeo proljetnom blokadom Filozofskog fakulteta u Zagrebu 20. travnja 2009, a povod je bio ukljuivanje hrvatskih studenata u Meunarodni tjedan akcije protiv komercijalizacije obrazovanja. Njegova prva, protestna faza zavrava tamo gdje je i poela, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 24. svibnja 2009, kada je na plenumu donesena odluka o prekidu blokade, odnosno o blokadi u mirovanju. Druga faza oznaena je obnovom blokade na Sveuilitu u Puli, Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu. Okonana je odlukom plenuma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu o suspenziji blokade 4. prosinca 2009. 3 A. Touraine je, primjerice, odgovor na kljuno pitanje je li francuski antinuklearni pokret 1983. novi drutveni pokret traio ponajprije u zapisima o idejnim debatama unutar toga pokreta (Scott, 1990: 64). Ideolozi, organizatori i zagovornici toga pokreta pobrinuli su se da o svojim ciljevima, idejama i akcijama ostave sustavne pisane tragove. Predmnijevamo da su to inili uvjereni u svoju misiju, no u svakom sluaju olakali su posao buduim istraivaima pokreta.

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

81

mons) popularnoj akciji protiv irokog raspona pokora (scourges). Vano je imati na umu da se drutveni teoretiari i istraivai danas slau da su drutveni pokreti zaseban drutveni fenomen koji treba odvojiti od ostalih oblika institucionalnoga i neinstitucionalnoga kolektivnog djelovanja. Drutveni se pokreti razlikuju od drugih kolektivnih aktera, kao to su politike stranke ili grupe za pritisak, po tome to se slue masovnom mobilizacijom, ili prijetnjom masovne mobilizacije kao svojim primarnim sredstvom drutvene sankcije, i otuda moi Scott (1990: 6). Je li nedavna pobuna studenata u Hrvatskoj za besplatno kolovanje drutveni pokret? U nastavku teksta pokuat u ukratko prikazati razne teorije i shvaanja drutvenih pokreta, a potom ih primijeniti na na predmet. Miljenja sam da svaki od tih pristupa prua, neki vie, a neki manje, konceptualno-analitiki aparat za razumijevanje i objanjenje barem nekih aspekata hrvatskog studentskog pokreta za besplatno obrazovanje (dalje skraeno: HSPBO). Razliiti pristupi drutvenim pokretima 1. Klasina amerika teorija a) Teorija sloma Za Blumera (1951: 170), kao zaetnika teorije kolektivnoga ponaanja, poznate i kao klasina amerika teorija, drutveni se pokret odnosi na oblike grupnih aktivnosti koje nisu regulirane drutvenim pravilima, nego su prije spontane, neregulirane i nestrukturirane. Postoji nekoliko inaica ovoga pristupa, pa i njihovih razliitih naziva. Ovdje emo se osvrnuti na teoriju sloma i teoriju relativne deprivacije ili statusne inkonzistencije. Za sve inaice kolektivnog ponaanja kljune su dramatine makrodrutvene promjene. To osobito naglaava teorija sloma, kako neki autori openito oznaavaju klasinu ameriku teoriju (Useem, 1980). Drutveni pokreti, sukladno tom pristupu, javljaju se kao odgovori na vanije prijelome ili lomove u normalnom funkcioniranju drutva (Turner i Killian, 1987; Gusfield, 1970). Meu rapidnim drutvenim promjenama najee se spominju ekonomske depresije, urbanizacija i industrijalizacija. One dovode do uznemirujuih napetosti u drutvu, stvarajui rairen osjeaj nesigurnosti ili tjeskoba (Mesi, 1998: 704). Drutveni pokreti tada narastaju kao (psiholoka) reakcija (gubitnika) na uznemirujue stanje drutva. Njihov smisao ne vidi se u politikoj akciji, nego u servisiranju mehanizma za olakavanje napetosti i tjeskoba kolektivnim djelovanjem (Marx i McAdam, 1994: 8). Iz toga slijedi pretpostavka da se u drutvene pokrete ukljuuju ponajprije gubitnici drutvenih promjena, marginalni i nesigurni pojedinci, koji uglavnom ne koriste institucionalne kanale djelovanja (politike stranke, grupe za pritisak) za ostvarenje svojih interesa. Vie je nego oito da se ne samo Hrvatska nego i svijet suoavaju s dubokom, ne samo financijskom i ekonomskom nego i globalnom drutvenom krizom, ko-

82

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

ja je krajnje zaotrila kritiku neoliberalizma kao globalnog i prevladavajueg drutveno-ekonomskog sistema suvremenoga svijeta.4 Tome treba dodati i neizvjesnu ekoloku krizu. Ukratko, na djelu je upravo dramatini i zastraujui, i to globalni slom vladajueg svjetskog drutvenog poretka. Mada jo uvijek spada u relativno privilegirane drutvene slojeve, velik dio studenata na omasovljenim sveuilitima vidi se (relativnim) gubitnicima, koji na takvu situaciju i svoj poloaj mogu reagirati ponajprije psiholoki ili emocionalno, traei (privremeno i djelomino) utoite u kolektivnoj solidarnosti i identificiranju s interesima (svoje) grupe. Hrvatska je suoena s posvemanjom korupcijom na svim razinama vlasti, gospodarstva i sudstva, uz ogromnu vanjsku prezaduenost te padom ivotnog standarda i ubrzanim rastom nezaposlenosti. Sve to stvara osjeaj ope bezizglednosti. Dodajmo jo studentske (i profesorske) frustracije Bolonjskim procesom (ili bolje njegovim nepripremljenim uvoenjem na hrvatska sveuilita), to je sluaj i u drugim europskim zemljama. Slijedei Marcuseovu ideju o posebnoj senzibilnosti studenata i mladih ljudi (izvan zarobljavajueg svijeta rada), ovu krizu (mladi i obrazovani) ljudi mogu doivljavati kao neizvjesno i dugorono gubljenje perspektiva za svoju buduu socijalnu promociju.5 Da bi meutim izvorni model drutvenog sloma funkcionirao u objanjenju pojave (studentskog) drutvenog pokreta, morali bismo pokazati da se mobilizacija neracionalnih sudionika odvija(la) uglavnom spontano, u vidu (nesvjesne) cirkularne reakcije, osobito na poetku pojave pokreta. Moe se pretpostaviti da stanoviti dio studenata (kao i nekih drugih grupa u hrvatskom drutvu) osjea tjeskobu i dezorijentiranost s obzirom na ekonomski i politiki turbulentno stanje u hrvatskom drutvu, te da se dio njih (povremeno) prikljuuje studentskom pokretu ponajprije na toj osnovi. Vjerojatno je, ipak, i bez posebnoga istraivanja, svaki promatra mogao doi do zakljuka da je mobilizaciju studenata, nastavnika, pa i drugih graana, pokrenula i potom usmjeravala i vodila
Kevin Ruud, australski premijer vlade lijevoga centra, jezgrovito je istaknuo posvemanjost globalne krize koja se iri diljem iroke fronte: to je financijska kriza koja je postala opa ekonomska kriza; koja postaje kriza zaposlenja; i koja je u mnogim zemljama proizvela drutvenu krizu i povratno politiku krizu. (...) To je istodobno individualna, nacionalna i globalna kriza. To je kriza kako razvijenoga tako i nerazvijenoga svijeta. To je kriza koja je odjednom institucionalna, intelektualna i ideoloka. Ona je dovela u pitanje prevladavajuu neoliberalnu ortodoksiju zadnjih 30 godina... (Rudd, 2009). 5 Tu poziciju posebno su, ini se, osvijestili pobunjeni grki studenti. Tamo je neoliberalna ekonomska i drutvena preobrazba, pod vodstvom korumpiranih politikih elita, dovela do enormne meunarodne zaduenosti zemlje, uz ekonomsku krizu i visoku nezaposlenost. U tom kontekstu, mladi ljudi u Grkoj (poput njihovih kolegica i kolega u drugim dijelovima Europe) suoeni su s izgledom da budu prva generacija u suvremenoj historiji koja nee uivati vii standard ivota nego njihovi roditelji, tvrdi C. Panayotakis (2009: 98-99).
4

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

83

dobro organizirana jezgra pokreta (fleksibilna i otvorena, barem za istomiljenike).6 Treba rei da je organizacija pokreta bila izvrsno koordinirana i uinkovita, i zasluuje posebnu pozornost istraivaa drutvenih pokreta. Ona je jo impresivnija kad se ima u vidu da formalno nije ustanovljeno (hijerarhijsko) vodstvo, a svi koji su javno istupali u ime plenuma to su inili anonimno (mada su, barem uoj okolini, dobro poznati). Hrvatski studentski pokret svoje je kolektivne aktivnosti, ponajprije blokadu fakulteta7, proveo, naravno, izvaninstitucionalno. Naknadna izjava predstavnika slubene studentske organizacije (Studentskoga zbora) o svojoj delegitimaciji u korist plenuma ipak nije mogla imati uinak preobrazbe samoproglaenoga tijela pobunjenih studenata u demokratsko (institucionalno) predstavnitvo svih studenata. Podrka fakultetskih i sveuilinih tijela meutim stvorila je, blago reeno, paradoksalnu situaciju da fakultetske i sveuiline institucije (rektori, dekani, senati, fakultetska vijea) as odbacuju as podupiru, pa opet odbacuju blokiranje nastavnih aktivnosti na fakultetima, za ije su redovito odravanje zakonski i institucionalno odgovorni. Dobivi (privremenu) podrku pojedinih fakultetskih vijea i uprava fakulteta, ideolozi pokreta dobro su shvatili da blokadu fakulteta trebaju prikazati ponajprije kao pritisak na dravnu vlast, prvenstveno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, nastojei izbjei nepotrebnu antagonizaciju s fakultetskim i sveuilinim institucijama, mada su upravo posljednje odgovorne za uvoenje studentskih participacija.8

6 U radu plenuma i njegovih tijela otvoreno su se angairali i pojedini nastavnici, pa se namee pitanje njihove stvarne uloge u pokretu. U Proglasu nezavisne studentske inicijative za besplatno obrazovanje jasno stoji: Na solidarnost pozivamo i profesore te se nadamo njihovoj aktivnoj pomoi pri artikulaciji i realizaciji naih zajednikih ciljeva (Scripta, 1, 20. 4. 2009) Osim toga otvoreno su pozivani i svi zainteresirani graani na sjednice plenuma i druge aktivnosti. 7 Blokada fakulteta nije invencija hrvatskih studenata, kao to neki misle. U novije vrijeme blokade su fakulteta najuspjenije i najmasovnije proveli francuski studenti, a potom preuzeli studenti diljem svijeta. Poetkom 2006. dvije treine francuskih sveuilita bile su ili blokirane ili je na njima barem ometana nastava, a blokade su se proirile i na brojne srednje kole. Povod tim protestnim akcijama bilo je donoenje zakona o prvom zaposlenju (po kojem zaposlenici mlai od 26 godina mogu biti otputeni s posla tijekom prve dvije godine zaposlenja bez obrazloenja) (Oberti, 2008: 55). Manje je poznato da je njemaka vlada, koja je imala slian plan zakona, od njega odustala vidjevi reakciju francuskih studenata i aka. 8 Ta orijentacija vie dolazi do izraaja u drugoj fazi. U obrani obnove blokade istie se da je ona golem pritisak na vladajue strukture iako one to, iz razumljivih razloga skrivaju od javnosti. (...) Blokiranje rada neke institucije nuno znai pritisak na dravne strukture koje bi njezin normalan rad morale jamiti (Scripta, 51, 23. 11. 2009). Pokuaji blokade rektorata Zagrebakog sveuilita i Ministarstva (uglavnom studenata Fakulteta politikih znanosti), pa i uline demonstracije, pokazali su se daleko manje uinkovitim oblicima protestnog kolektivnog djelovanja.

84

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

Teorija sloma moe se danas pozivati ne samo na makrodrutvenu nego upravo na globalnu svjetsku krizu, a perspektive za drutveni uspon buduih akademskih graana (zasad) su dramatino neizvjesne i obeshrabrujue. Velik dio visokoobrazovnih mladih ljudi teko se moe nadati sigurnim, a kamoli dobro plaenim poslovima, to ih svrstava u grupacije (relativnih) gubitnika, otvorene za mobilizaciju na toj osnovi. Ne mislimo rei da su studenti nesretni ili frustrirani zato to su (bili) ljubitelji ili pristae tog vladajueg svjetskog drutveno-ekonomskog modela, nego da su pogoeni jo vie njegovom krizom nego usponom, a da istodobno ni na globalnom, a jo manje na domaem planu nije ni na pomolu neka realna alternativa. Iz bezizglednosti ne uspijeva uvjerljivo izai ni nekad mona europska socijaldemokracija, prisiljena na sve beskrvniju obranu ostataka socijalne drave. Ipak, mada se moe dokazivati da se i meu studentima mogu nai mnogi dezorijentirani i frustrirani pojedinci, koji trae utoite u kolektivnom reaktivnom ponaanju, u sluaju HSPBO-a pokretanje i odravanje mobilizacije manje je bio spontan dogaaj, a vie dobro osmiljena i voena organizacija iza koje stoji vrsta ideoloka i organizacijska jezgra. Time ne elim rei da bi bilo bolje ili vrednije da je obrnuto, jer se tu ne radi o vrijednosnim sudovima. Ovaj nas uvid naprosto vodi k zakljuku da teorija sloma prua djelomino objanjenje motivacije manje aktivnih sudionika pokreta. Osim toga ona pretpostavlja da neracionalni sudionici pokreta nisu u stanju racionalno artikulirati svoje frustracije niti se uinkovito organizirati oko racionalnih ciljeva. b) Teorija relativne deprivacije Iz slubenih dokumenata HSPBO-a, rijetkih javnih istupa njegovih zastupnika te diskusija na plenumima izlazi na vidjelo da (pobunjeni) studenti ne samo zahtijevaju besplatno obrazovanje nego i da su openito nezadovoljni Bolonjskim sustavom i svojim drutvenim poloajem. Neki su u stanju tu situaciju racionalizirati, i racionalnim sredstvima izboriti svoju socijalnu promociju, ali drugi nisu, pa se takvo nezadovoljstvo lako pretvara u (iracionalne) frustracije. To je pak osnova za osjeaj deprivacije. No kako studenti prije spadaju u drutveno privilegirane nego u drutveno deprivilegirane drutvene grupe, nema osnove za apsolutnu deprivaciju, rezerviranu za one na drutvenom dnu, ali pripadnici svake grupe mogu se smatrati relativno zakinutim (pri emu referentna drutvena grupa ne mora biti jasno odreena ili osvijetena). Zapravo, ako iskljuimo politike elite, koje su u nas referentna grupa za sve nezadovoljnike, pobunjeni studenti otvoreno se usporeuju s nekadanjim generacijama studenata u vrijeme socijalizma, koje nisu plaale kolovanje. Treba rei da se studije relativne deprivacijske teze mahom koncentriraju na nezadovoljstvo neke drutvene grupe svojim ekonomskim poloajem (Russell et al., 1990: 7). Pojedini modeli, kao Gurrov (1970), uzimaju u obzir status i mo kao razloge deprivacije. J. Davies (1962) sintetizirao je dvije dotadanje konkurentske

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

85

teze deprivacije. Po degradacijskoj tezi, ljudi e se pobuniti s naglim pogoranjem svoga poloaja. Nasuprot tome, teza poboljanja poiva na uvjerenju da e se ljudi pobuniti upravo onda kada se njihov poloaj poboljava, a njihova oekivanja rastu jo bre. Jedna i druga mogu se pozivati na pojedina historijska iskustva. Davies smatra da obje teze treba zapravo sagledati u dijalektikoj povezanosti. Njegov model J-krivulje predvia da kad nakon produenog razdoblja ekonomskog i drutvenog razvitka doe do naglog i otrog nazadovanja, pogoeni ljudi potaknuti su i na izvaninstitucionalni (nasilni) protest (Buechler, 2000: 29). injenica jest da je ivotni standard u Hrvatskoj do sadanje krize neko vrijeme bio u postojanom rastu, a inilo se da se s njime poveavaju i ivotni izgledi osobito nastupajue visokoobrazovane mlade generacije u buduem drutvu znanja. Nedavno je meutim nastupila svjetska ekonomska kriza, pogodivi ubrzo i Hrvatsku, koja je ionako ve bila pred ekonomskim kolapsom. Glasnogovornici pokreta jasno su dali do znanja da je konkretan zahtjev za besplatnim obrazovanjem istodobno izraz irega (studentskog) nezadovoljstva postojeim drutvenim odnosima i procesima, osobito tendencijama ka komercijalizaciji obrazovanja (Scripta, 1). Percepcija drutvene (bilo proceduralne bilo distributivne) nepravde nuno je polazite gotovo svakog drutvenog protesta, tvrde mnogi istraivai na ovom podruju (Kelloway et al., 2007: 14). Ipak, ovdje se dakle radi o nezadovoljstvu koje se nastoji artikulirati u racionalnim politikim kategorijama, barem kad je rije o ideolozima i organizatorima pokreta. Stoga ni ova inaica klasine amerike teorije ne prua, po mom miljenju, zadovoljavajua objanjenja HSPBO-a. 2. Teorija mobilizacije resursa Konstituiranje te perspektive poiva na kritici klasine amerike teorije kolektivnog ponaanja. Budui da su drutvene nedae deprivilegiranih grupa, nezadovoljstva i osjeaji drutvene nepravde zapravo neiskorjenjivi u vie-manje svim drutvima i vremenima, time ne moemo objasniti drutvene pokrete, tvrde teoretiari ove kole. tovie, masovna provala novih drutvenih pokreta dogodila se upravo u naprednim liberalno-demokratskim drutvima, za koja se smatralo da su prevladala temeljne drutvene (klasne) antagonizme. Istodobno, ne nalazimo ih esto u drutvima s dubokim socijalnim nejednakostima i nepravdama. K tome, u nove drutvene pokrete ukljuivali su se mahom srednji drutveni slojevi (masovno su zastupljeni u institucionalnim oblicima kolektivnoga djelovanja), koji se teko mogu smatrati (najveim) gubitnicima drutvenih promjena. Iz te perspektive drutveni su pokreti racionalna, svrhovita i organizirana djelovanja. U njima sudjeluju racionalni sudionici, na racionalan nain, slijedei svoje interese i raunajui trokove i koristi (koji ne moraju biti samo materijalne naravi). Ba zato moe se oekivati da e racionalni lanovi nekog drutvenog pokreta nastojati izbjei osobni angaman, da e

86

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

se vercati na raun drugih (free riding) ako ocijene da njihovo osobno sudjelovanje u velikim grupama ionako nee biti (posebno) zamijeeno (Olson, 1965: 50-51). Svejedno e imati (jednake) koristi kao i aktivni sudionici ako pokret ostvari svoje ciljeve. Organizacije pokreta i politiki poduzetnici imaju kljunu ulogu u mobilizaciji kolektivnih resursa na kojima poiva kolektivno djelovanje. Mogunosti mobilizacije ovise kako o materijalnim (rad, novac, konkretne koristi, usluge) tako i o nematerijalnim resursima (autoritet, moralni angaman, prijateljstva, uvjerenost) koji su dostupni nekoj grupi. Mobilizacija proizlazi iz sposobnosti nekog drutvenog pokreta da organizira nezadovoljstvo, umanji trokove djelovanja, iskoristi i stvori mree solidarnosti, dijeli poticaje lanovima i postigne vanjsku suglasnost (Della Porta i Diani, 2006: 15). Uinkovita organizacija i koordinacija blokade, plenuma i drugih aktivnosti HSPBO-a jasno ukazuje na vrstu organizacijsku jezgru, u kojoj posebna uloga pripada poduzetnicima. Njihove su organizacijske, ideoloke i politike sposobnosti te utjecaj na potencijalne aktiviste i pristae pokreta vjerojatno bili kljuni resursi pokreta. Mada su oni svjesno izabrali formalnu anonimnost u svojim (javnim) istupanjima u ime pokreta, njihova prisutnost i (kontrolni) utjecaj mogli su se zapaziti ili osjetiti gotovo na svakom koraku studentskih dogaanja. Njihov rukopis nenamjerno se i nespretno otkriva kada se pojedinim statistima u pokretu povjeri zadatak javnoga itanja slubenih proglasa. Nefamilijarnost itaa ili itaice s tekstom poruke ponekad je izgledala kao parodija na nepripremljene politiare kad itaju govore koje su im u cijelosti pisali prekvalificirani savjetnici. Odmah treba rei da time ne iskazujem nikakav vrijednosni sud. Ovdje me ne zanima je li to dobro ili loe, je li to genuini doprinos neposrednoj demokraciji ili nije; samo pokuavam otkriti stvarne resurse pokreta i njihovo koritenje za mobilizaciju. Iz ovog gledita politiki poduzetnici vie ulau u pokret, ali i raunaju na vee koristi, koje idu od njihove afirmacije u uoj i iroj sredini, popularnosti i ugleda pa sve do (budue) politike karijere, bilo u politikoj ili civilnoj sferi, ove ili one provenijencije. Njihova motivacija moe prvenstveno biti idejne (ideoloke) naravi: zanesenost nekim vrednotama, idejama ili naprosto viim ciljevima, za koje su se spremni boriti i organizirati druge za tu svrhu. Iskustvo organiziranja i voenja drutvenoga pokreta, bez obzira na to s kojim namjerama i motivima, svakako je i ulaganje u socijalni kapital (organizacijske sposobnosti). Pristup resursno-mobilizacijske teorije u ovom je sluaju ipak olakan postojanjem konkretnog i primamljivog materijalnog poticaja ukidanja participacija za kolarine. Moglo bi se pitati i obrnuto: zato se jo vie studenata na okupiranim fakultetima nije aktivno ukljuilo u aktivnosti oko blokade i rada plenuma? U odgovoru nam pomae logika vercanja, jer nema sumnje da velika veina studenata

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

87

podupire besplatno kolovanje, i to ne samo u Hrvatskoj.9 Dio onih koji podupiru ne samo konkretne zahtjeve HSPBO-a nego i blokadu kao nain borbe nee aktivno sudjelovati u aktivnostima blokade i na sastancima plenuma (osim sporadino), jer zakljuuju da bi njihova uloga ionako bila epizodna i nezapaena, a koristi, ako se ostvare, ionako e dijeliti sa svima ostalima. K tome se ne izlau na javnoj sceni, to se kasnije ipak moe pokazati tetnim (trokom). Poznata je injenica da se znatan dio studentica i studenata nije ukljuio u rad plenuma, a jo manje u aktivnosti blokade. Njihovi razlozi mogu biti razliiti, ali posljedica je ista. Njih se ne moe raunati u sudionike pokreta (mada to nuno ne znai da su njegovi protivnici). Meu njima je bilo i onih koji su se prvo htjeli uvjeriti koliko im odgovara neposredna demokracija i atmosfera rasprava i odluivanja na plenumu. Neki se s time nisu mogli ili htjeli sroditi, jer im se inilo da militantna jezgra formalno doputa iznoenje i razliitih miljenja, ali otro napada svaki neprijateljski stav ije je iznoenje popraeno burnim neodobravanjima i atmosferom pritiska k homogenizaciji miljenja. Zastupnici i zagovornici blokade i plenumske demokracije teko se mire s injenicom da znatan, vjerojatno i veinski dio studenata nije mobiliziran, da ne podrava pokret i da se, tovie, smatra oteenim zbog nasilnoga spreavanja nastave.10 Treba priznati da su zastupnici HSPBO-a uspjeli dobiti veliku podrku nastavnika i fakultetskoga vijea, ime su unaprijed osigurali smanjenje ili barem kontrolu trokova, jer se dio nastave odravao prikriveno ili se nadoknaivao (djelomino) nakon blokade, a izostajanje studenata s nastave za vrijeme blokade opravdano je odlukom fakultetskoga vijea. Ipak, eventualno oekivanje potpune mobilizacije studenata od poetka poiva na krivim pretpostavkama. Treba rei da vjerojatno nijedan pokret u tome nije uspio. Dalje, sa stajalita racionalnoga izbora, moe se oekivati da e, primjerice, studenti koji su ve platili participaciju, a uri im se zavriti svoj studij, u blokadi prije vidjeti troak nego korist. Zato slino ne bi raunao stanoviti dio izvrsnih (nepolitiziranih) studenta koji ionako ne plaaju participaciju itd. Veim trokovima moe se, barem djelomino, objasniti praktiki gotovo potpun izostanak mobilizacije na tehnikim i prirodoznanstvenim fakultetima. Njihovi studenti svoju diplomu cijene vie (jer i vie vrijedi kao roba na tritu) od studenata drutvenih i humanistikih znanosti, a znatno bi tee i uz vee trokove mogli nadoknaditi tjedne
To je potvrdilo veliko meunarodno Gallupovo anketiranje o stavovima studenata prema reformi visokokolskog obrazovanja, provedeno za Europsku komisiju u veljai 2009, a koje je sadravalo i pitanje o besplatnom kolovanju. To se, naravno, moglo i oekivati, kao to bi primjerice roditelji s malom djecom mahom podravali besplatne vrtie i jaslice i sl. 10 Stjee se dojam da aktivisti na ove druge gledaju netrpeljivo iz pozicije ideoloke i moralne nadmoi, kao na neosvijetenu studentsku masu. To takoer upuuje na stanovitu ideoloku rigidnost, iskljuivost i nefleksibilnost plenumske homogenizacije miljenja.
9

88

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

izgubljene nastave. Neki su istraivai dokazivali da studenti drutvenih i humanistikih znanosti postaju liberalniji i kritiniji tijekom studija, i time objanjavaju njihov (vei) drutveni aktivizam (Marsh, 1977; Rootes, 1986). Iznesene su meutim i ozbiljne kritike na tu tvrdnju (Crossely, 2008: 1). Teorija mobilizacije resursa pokazuje se vrlo pogodnom osobito za objanjenje organizacijske uloge politikih poduzetnika u HSPBO-u te dobroga dijela mobilizacije sudionika temeljene na racionalnom vaganju koristi i trokova. Taj pristup meutim nita ne govori o konkretnoj makrodrutvenoj situaciji u kojoj se pokret javlja, o ulozi drave i politikih stranaka u stvaranju politikih (ne)prilika za pokret. Napokon, i sporadini posjet nekom plenumskom zasjedanju ukazivao je na razliitost motivacija sudionika, posebno na intrinzino zadovoljstvo pojedinih sudionika samom participacijom u takvoj vrsti protestnog djelovanja (koje se moe shvatiti i kao svojevrsna studentska politika inicijacija). 3. Teorija novih drutvenih pokreta Termin novi drutveni pokreti (NDP) poeo se od 1970-ih koristiti za masovnu i potpuno neoekivanu provalu raznih oblika i usmjerenja drutvenog protesta i kolektivnoga djelovanja u liberalno-demokratskim zemljama. U Europi je to istodobno postao i naziv jedne kole miljenja odnosno teorijske orijentacije koja je dokazivala da se ti pokreti bitno razlikuju (kako po socijalnom sastavu svojih sudionika tako i po svojim ciljevima, vrijednostima i nainu organiziranja) od radnikih pokreta kao paradigme starih drutvenih pokreta. Ovdje ostavljam po strani znatne razlike u argumentacijama pojedinih njezinih zastupnika, koje idu od mikroteorijske do makroteorijske razine. Pokuat u apstrahirati samo neke kljune, ire prihvaene postavke te kole i primijeniti ih na HSPBO, te posebno razmotriti konceptualni model A. Tourainea, jednoga od najistaknutijih teoretiara te perspektive. Prva je teza da su NDP locirani u civilnoj sferi, a ne vie u politikoj, da su primarno drutveni i kulturalni, a tek onda eventualno politiki (Scott, 1990: 19). Drugim rijeima, da se ne bore za politiku vlast, nego za obranu odnosno autonomiju civilnoga drutva. Vrednote za koje se zalau nisu materijalistike, nego postmaterijalistike. To znai da su takvi pokreti prije okrenuti potrazi za autonomijom i demokratizacijom nego prema moi, kontroli i ekonomskim probicima (redistribuciji drutvenih dobara). Oni nastoje izbjei formalno-birokratske i hijerarhijske organizacijske strukture i oslanjati se na decentralizirane, egalitarne, participatorne i ad hoc organizacijske oblike (Buechler, 2000: 31). Medij je njihova djelovanja direktna akcija ili kulturalna inovacija, a ne politika mobilizacija. Za HSPBO oito se ne moe tvrditi da je eminentno drutveni ili kulturalni, a ne politiki. Prvo, sami su zahtjevi neposredno materijalni i tiu se redistribucije drutvenih sredstava. Drugo, diskurs mobilizacije izrazito je politiki. S druge

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

89

strane, u svojoj borbi i mobilizaciji, te homogenizaciji miljenja, pokret prakticira svojevrstan oblik neposredne demokracije, nazvan plenumom, u emu se odista razlikuje od starih pokreta odnosno konvencionalnih oblika (predstavnikog) politikoga djelovanja. Dalje, vodea jezgra pokreta svjesno je izbjegla svako (formalno) hijerarhijsko i predstavniko organizacijsko strukturiranje (odbijajui formirati ak i pregovaraka izaslanstva), demonstrirajui takvim nainom djelovanja svoju izvaninstitucionalnost i autonomiju. Ovdje dakle imamo racionalnu organizacijsku jezgru koja, upravo suprotno temeljnim pretpostavkama resursno-mobilizacijskog modela, svoje organizacijske resurse svjesno usmjerava protiv ustanovljenja (formalnoga) vodstva i organizacijske hijerarhije. Takoer se i razne popratne aktivnosti mogu unekoliko smatrati kulturalnim oblicima djelovanja i aktiviranja civilnoga drutva. Kaem samo unekoliko jer je gro tih alternativnih oblika nastave imao oblik tribina, mahom s politikim temama ili tematskim filmovima, vezanim uz ire politike okvire borbe za besplatno obrazovanje: kritika neoliberalizma, komercijalizacije obrazovanja i Bolonjskoga sustava. Ukratko, HSPBO je svojevrstan (originalni) hibrid politikoga ili staroga i kulturalnoga ili novoga drutvenog pokreta, i ba stoga postavlja dodatne izazove teorijama drutvenih pokreta. Touraineov pristup novim drutvenim pokretima U svojoj analizi francuskog antinukleranog pokreta poetkom 1980-ih Touraine je postavio tri temeljna uvjeta koja treba ispuniti neko kolektivno djelovanje da bi odgovaralo njegovoj konceptualizaciji novog drutvenog pokreta (konstitutivnog elementa postindustrijskog drutva). Prvo, jasno odrediti drutvenu grupu za iji se interes bori; drugo, odrediti neprijatelja s kojim je u sukobu; i, tree, razviti neki alternativni, ali ne regresivni model moderniteta spram vladajueg tehnokratskog (Scott, 1990: 63). ini se samorazumljivim da studentski pokret sa zahtjevom za besplatnim obrazovanjem zastupa (iskljuivo) interese studenata, koji su lako odrediva zasebna grupacija u svakom drutvu. No stvari s HSPBO-om glede identifikacije interesne grupe ipak nisu tako jednoznane. Manji je problem (iz ove perspektive) injenica da studenti brojnih tehnikih i prirodoslovnih fakulteta ne izraavaju privrenost pokretu te da dobar dio studenata blokiranih fakulteta ne priznaje plenum kao svoje (predstavniko) tijelo. Naime (novim) je drutvenim pokretima svojstveno samoproglaenje zastupnika neke drutvene grupe (ili ak drutva u cjelini). Vei je problem, ini se, otvaranje prema nastavnicima, pa i svim graanima, koji su pozvani da se prikljue radu i odluivanju na plenumu, jer se time donekle zamagljuje interesna grupa.11 Ipak, unato nastojanjima da se pokret utopi u opi drutveni interes
11

Zagovornici plenuma, kao legitimnog predstavnitva (svih) studenata, ne mogu (ni konceptualno ni praktiki) razrijeiti kontradikciju u kojoj su se nuno nali. Plenum se naime poziva na

90

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

drutva znanja za javnim obrazovanjem, interesna studentska grupa ostaje prepoznatljiva. Identifikacija protivnika, po naem sudu, nije jasno domiljena. Koga dakle zastupnici pokreta pozivaju na odgovornost? Sve unutar ove hijerarhijske strukture (jer autonomija postoji samo na papiru). Najprije profesore i dekane koji ute o ovim stvarima (ne radi se samo o Filozofskom fakultetu, problem je puno iri) i oekuju da studenti sami vode bitku protiv komercijalizacije obrazovanja, preko Sveuilita, do MZO-a te na kraju do same Vlade i Sabora RH, koji donose politiku odluku o udjelu koji je drava spremna uloiti u ostvarenje tzv. drutva znanja, to je oito najobinija floskula budui za visoko kolstvo ne izdvaja vie od 2-3% godinjeg budeta (Scripta, 1). Drugim rijeima, neprijatelji su svi pobrojani, ako ne i neki drugi. Napomenimo da bi Touraine ovdje oekivao (ideoloku) kritiku tehnokracije kao vladajue snage postindustrijskoga drutva. Umjesto toga govori se o borbi protiv birokracije, pri emu nije jasno misli li se pod birokratima na politike funkcionare ili dravne (strune) slube, ali oito se cilja na sve one koji nisu odmah i bespogovorno ispunili zahtjeve plenuma. Je li, onda, pokret antibirokratski? I to to zapravo znai kad u nas, kako prije tako i sada, svi, ponajprije politiari, olako prebacuju odgovornost na birokraciju. Stvarnost je meutim malo drugaija i sloenija. U ovoj zemlji prije e biti obrnuto: nedostaje nam uinkovita i bezinteresna birokracija u veberovskom smislu. Napokon, teko je tvrditi da zahtjev za ukidanjem svake studentske participacije u trokovima kolovanja predstavlja (post)modernu alternativu postojeem sustavu dravnog financiranja obrazovanja uz studentske participacije. Ukratko, neizdiferenciran (klasni) protivnik te izostanak vizije (post)moderne alternative obrazovnom sustavu neispunjeni su Touraineovi uvjeti za novi drutveni pokret. 4. Teorija drutvenih mrea Razni su autori pisali o vanosti drutvenih mrea za drutvene pokrete. Ovdje emo se osloniti na istraivanje Nicka Crossleya, koji je sistematizirao i revidirao neke ranije modele, ponajprije koncept kritike mase Olivera i Marwella (1988).
neposrednu naspram predstavnike i institucionalne demokracije, a istodobno nekad eksplicitno, a nekad implicitno istupa u javnosti kao predstavnik svih studenata. To je, naravno, contradictio in adjecto. Ukoliko je plenum oblik neposredne demokracije, onda moe zastupati samo sebe, a ne i ostale studente. S obzirom na to da plenum nije demokratski izabrano predstavnitvo svih studenata, legitimnost svojih odluka brani demokratskim pozivanjem svih studenata da sudjeluju u radu i odluivanju na plenumu. To je prvo prostorno, fiziki i radno neizvedivo, kad bi veina studenata ba i eljela sudjelovati u plenumu. No vanije je da oni koji se ne odazivaju time zapravo svjesno ili nesvjesno delegitimiraju plenum kao svoje predstavniko tijelo, to je, naravno, njihovo demokratsko pravo.

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

91

Oni su osporili Olsonovu tvrdnju da mala grupa ima velike prednosti za aktiviranje svojih lanova jer ne doputa vercanje. Nasuprot tome, oni dokazuju da vee grupe, zapravo kritike mase sudionika, poveavaju vjerojatnost protesta u vezi s nekim problemom. Potreban je upravo toliki broj sudionika da snizi trokove za svakog pojedinca ispod oekivane koristi. U svojoj doradi Crossley (2008: 26-33), izmeu ostaloga, dolazi do zakljuka da politizacija na kampusu pretpostavlja malu, ali dovoljno veliku kritiku mreu unutar nekoga studentskoga tijela koja je ve politizirana te ima dovoljno interesa u politici iniciranja aktivnosti. Studentska je populacija relativno segregirana i zbog toga pogodnija za regrutiranje12 i mobilizaciju od pojedinaca koji su povezani vezama svakodnevnih meuovisnosti s rodbinom i/ili poslodavcima. Studenti su naprosto strukturalno osloboeni za aktivizam. Zajedniko provoenje velikoga dijela studentskog ivota na nastavi, izmeu nastave, u studentskim domovima, na sportskim igralitima i veernjim izlascima dalje olakava regrutiranje i mobilizaciju. Njihov je ivot nesumnjivo u znatno veoj mjeri kolektivan nego prije ili poslije studiranja, a to je vaan resurs odnosno socijalni kapital za drutveni aktivizam. Napokon, kako se svaka generacija studenata preklapa barem s jednom prethodnom i jednom buduom, omoguena je reprodukcija aktivizma na sveuilitima i fakultetima. Crossley (2008: 35-36) napominje da bliske veze meu studentima s druge strane objanjavaju i jedan od razloga zato se dobar dio studenata ne ukljuuje u protestne akcije ili pokrete. Naime znaajni drugi, koji su iz nekih razloga protiv nekog protesta ili pokreta, takoer utjeu na svoje prijatelje, kolegice i kolege, koji su neodluni, da se ne ukljuuju. Crossleyev je model mrene mobilizacije realistian,13 za razliku od nekih drugih openitijih teorija usmjerenih na generacijski sukob ili liberalno obrazovanje na humanistikim i drutvenim fakultetima, po kojima bi trebalo oekivati mobilizaciju praktiki svih ili izrazite veine studenata. Teorija mrea moe se gotovo u cijelosti primijeniti na objanjenje socijalnih pretpostavki (infrastrukture) za (uspjenu) regrutacije i mobilizacije u HSPBO, ali ne daje odgovore na neka druga pitanja. Istraivaa, izmeu ostalog, zanima kako se (p)odrava kolektivno djelovanje u nekom razdoblju. To je pitanje za teoriju solidarnosti.

12 Za autora regrutiranje se odnosi na injenicu da mnogi ljudi postaju drutveno aktivni na poticaj drugih ljudi koji su ve ukljueni (Crossley, 2008: 30). 13 U svom vlastitom empirijskom istraivanju na Sveuilitu Manchester naao je tek 38% politiziranih dodiplomaca.

92

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

5. Teorija solidarnosti Najbolji nain za objanjavanje regrutiranja i privrenosti u protestnim pokretima jest da se odbaci kako pristup racionalnog izbora tako i pristup drutvene dezorganizacije te da se usmjeri na pitanje kako grupe kreiraju privrenost svojim ciljevima i taktici, tvrdi E. Hirsch (1997: 303-304).14 Mobilizacija se tada moe objasniti analizom naina na koji grupno utemeljeni politiki procesi, kao to su osvjeivanje, stjecanje kolektivne moi, polarizacija i grupno odluivanje, navode sudionike pokreta da rtvuju svoju osobnu dobrobit za grupnu stvar. Smatramo da se svi ti grupni procesi mogu unekoliko prepoznati u nastanku i djelovanju Hrvatskog studentskog pokreta (mada je rtvovanje ovdje prejak pojam). Osvjeivanje. Autor je doao da zakljuka o maloj vjerojatnosti uspjenog regrutiranja potencijalnih sudionika u protestni pokret prije nego to oni razviju ideoloku privrenost grupnoj stvari i vjerovanje da samo neinstitucionalna sredstva mogu unaprijediti grupnu stvar. Osvjeivanju pak uvelike doprinosi grupna diskusija, gdje se takva vjerovanja stvaraju i iznova nameu. U proces osvjeivanja teko e se ukljuiti marginalizirani pojedinci jer su oni drutveno apatini. Istodobno, slabi su izgledi da osvjeivanje privue racionalne kalkulatore (na koje ponajprije rauna mobilizacijsko-resursna teorija). Osvjeivanju pogoduju ne-hijerarhijska, labavo strukturirana, licem-u-lice okruenja, izolirana od monih osoba. U takvim prilikama nezadovoljni ljudi lake iznose i dijele zajednike brige i spremniji su dovesti u pitanje legitimnost institucija koje im odbijaju osigurati sredstva za rjeavanje problema. Stjecanje kolektivne moi (collective empowerment). To je grupni proces vezan uz samo mjesto protesta, gdje svi ukljueni vide koliko je doista ljudi voljno preuzeti rizik suprotstavljanja vlastima. Izgledi na uspjeh nekoga pokreta rastu s brojem ljudi spremnih na rizike, pa i na rtve za zajedniku stvar. Taktike pokreta doivljavaju se to monijima to su vie uoljive, dramatine i disruptivne spram institucionalnih rutina. Polarizacija. Institucionalne taktike nisu tako uinkovite kao protestne, jer posljednje ometaju normalno funkcioniranje vlasti i pravila igre odluivanja, to se teko moe postii na konvencionalan nain. No kako obje strane tee vidjeti sukob u crno-bijeloj optici, postoji vjerojatnost nepredvidive eskalacije nasilja, a to dalje podie razinu nepovjerenja i ogorenosti. Polarizacija pojednostavljuje i zaotrava sukob, a sukobljene se strane dublje ukopavaju u svoje pozicije, uvjerene u njihovu (iskljuivu) ispravnost. Zbog toga se smanjuje mogunost pregovora i kompromisa.
Autor je svoj pristup primijenio i testirao u empirijskom istraivanju studentskog pokreta na Sveuilitu Kolumbija (1985), sa zahtjevom da se Sveuilite odrekne dionica u kompanijama koje posluju s Junoafrikom Republikom.
14

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

93

U spoju s prva dva uspjena grupna procesa polarizacija moe imati snane pozitivne uinke na participaciju lanova pokreta. Budui da je potrebno djelovati brzo i slono, sudionici postaju voljni potisnuti svoje razlike glede grupnih taktikih izbora. Kolektivno donoenje odluka. Napokon, kolektivno odluivanje moe imati vanu motivacijsku ulogu u produenju privrenosti sudionika pokretu. esto se u pokretima vode grupne rasprave o pokretanju protestnih akcija, njihovu nastavljanju ili prekidu. Dobar dio sudionika pokreta smatra se obveznim na lojalnost grupnim odlukama, ak i kada se s njima osobno ne slau. Mobilizacija nije u pravilu posljedica brojnih izoliranih pojedinanih, racionalnih i izoliranih odluka, nego rezultat sloenih procesa grupnoga odluivanja, dokazuje Hirsch. Po svemu sudei, ne samo jezgra studentskog pokreta nego i njegovi aktivisti, pa i simpatizeri razvili su, i to ponajprije putem grupnih rasprava na plenumu i tribinama, svijest o svojim ciljevima i privrenost pokretu. To je bilo utoliko lake jer su se konkretni zahtjevi ticali striktno formuliranog materijalnog interesa. tovie, stjee se dojam da se vide u ulozi svjesne avangarde naspram ostalih neaktivnih ili kritiki nastrojenih studenata. Organizatorima i ideolozima pokreta treba priznati da su itekako bili svjesni vanosti broja sudionika (u apsolutnom i relativnom smislu), osobito na plenumima, gdje je brojnost mogla impresionirati kako lanove i neodlune tako i promatrae i protivnike. Time se moe objasniti grevito nastojanje jezgre pokreta da privue to vei broj ljudi, makar i promatraa, na sastanke plenuma, kao i nadmetanje s medijima i protivnicima u procjeni broja prisutnih (studenata i ostalih) na pojedinom zasjedanju plenuma. Neovisno o pitanju da li plenum okuplja i predstavlja veinu studenata ak i pojedinoga fakulteta, on je u svojim vrhuncima (na Filozofskom fakultetu u Zagrebu) bio masovno studentsko tijelo ije su odluke aktivisti pokreta smatrali obvezujuim. Organizatori blokade bili su svjesni njezine disruptivne moi za funkcioniranje nastave i fakulteta i politikoga izazova vlastima.15 Ne zauuje, stoga, da se mogao stei dojam da su organizatori pokreta gotovo prieljkivali intervenciju policije, raunajui da bi ona dovela do proirenja solidarnosti i jaanja homogenizacije. Meutim nespremnou na dijalog ideolozi i zagovornici HSPBO-a nepotrebno su irili frontu polarizacije i prema onima koji stvarno nisu njihovi protivnici i time otupljivali njezinu otricu.16 Umjesto da pobunjeni studenti stjeu sve veu i iru
Blokada je golem pritisak na vladajue strukture iako one to, iz razumljivih razloga, skrivaju od javnosti. (...) Blokada fakulteta je jednostavno temelj za sve ostale akcije i osnovno mjesto artikulacije naega politikoga zahtjeva. Blokiranje rada neke institucije nuno znai pritisak na dravne strukture koje bi njezin normalan rad morale jamiti (Scripta, 51). 16 Zagovornici i ideolozi pokreta od samoga poetka ne pokazuju spremnost na kritiku i dijalog. Na svakoga tko se drzne dovesti u pitanje bilo koji aspekt zahtjeva za besplatnim kolovanjem
15

94

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

naklonost, pokret se sve vie pokazivao sektakim, upravo u drastinoj suprotnosti spram parole jedan svijet jedna borba.17 Kako u mobilizaciji za HSPBO tako i njegovu odravanju vanu ulogu imalo je i kolektivno odluivanje. Stratezi pokreta dobro su (sa stajalita pokreta) zakljuili da u situaciji gdje formalni reprezentacijski mehanizmi i studentski predstavnici nemaju realne moi osjetno utjecati na pitanja koja se tiu direktno njihova statusa i budunosti, potrebno je traiti iru bazu i drugaije naine artikulacije zahtjeva. Jedina mogunost demokratske autolegitimacije koja nam preostaje nakon to se nadie institucionalni okvir formalnih studentskih predstavnitava je kroz plenum, tj. direktnu demokraciju (Scripta, 1). Blokade fakulteta (i s njima u vezi plenumi gdje se odluivalo o nastavku ili prekidu blokade), osobito u prvoj fazi, privukle su veliku pozornost masovnih medija, koji su mahom bili naklonjeni studentskoj pobuni, pa i zahtjevu za besplatno kolovanje. No mnoge mediji ponesu, a potom razoaraju, jer se mediji brzo zasite neke teme ili dogaaja kad se ponavljaju i ne donose nita novo. ini se da to organizatori i aktivisti blokade nisu oekivali, ne uzimajui u obzir da su i mediji roba koja se prodaje na tritu.18 Zagovornicima pokreta nesumnjivo je tijekom prve bloesto reagiraju netrpeljivo i militantno. Dobar je primjer za to to elimo rei otar napad na prof. dr. Vesnu Pusi, kao predsjedniku kandidatkinju, nakon njezina otvorenog pisma (podrke) pokretu, zbog malo slobodnijeg interpretiranja ciljeva i interesa studenata (vidi komentar u Scripta, 50). Slino je proao i rektor Zagrebakog sveuilita i drugi koji su si dopustili bilo kakav pokuaj korekcije modela bezuvjetnog besplatnog kolovanja. Ne smatram se, primjerice, nikakvim neprijateljem studenata, studentskih prava i interesa, naravno, u njihovoj povezanosti s pravima i interesima drugih drutvenih grupa te interesima i mogunostima drutva. Uvjeren sam da se to odnosi i na nekoliko istaknutih (mlaih) hrvatskih znanstvenika, uglavnom s radnim i akademskim iskustvom u svjetskim centrima akademske i znanstvene izvrsnosti, koji su upozorili na neke slabosti, nedosljednosti i nerealnosti modela bezuvjetnog besplatnoga obrazovanja. Zato se svi koji imaju bilo kakvu primjedbu na zahtjeve i metode pokreta, pa i kad bi bili u krivu, smatraju neprijateljima, ljubiteljima neoliberalizma i manipulatorima? Je li jednom formuliran zahtjev sveti tekst, a pokret sveta krava, pa ih se ne smije dirati? Drim da bi samokritina analiza pokazala da su ultimativnost i nespremnost na bilo kakav dijalog okrenuli mnoge ljude protiv ili barem od pokreta. 17 Ta parola koju je, vjerojatno kao pokuaj najirega uokvirenja, iznjedrio svjetski studentski pokret samo je floskula. Svijet je naime podijeljen po raznim interesnim linijama i razinama. Globalno: na kapitalistiki centar i kapitalistiku periferiju. Na razini nekoga drutva, ostavljajui po strani njegovu socijalno-klasnu strukturu, korisnici prorauna suprotstavljeni su poreznim obveznicima (to to se mnogi nalaze i u jednoj i u drugoj ulozi ne ukida razliitost interesa, samo je uslonjava). Napokon, razni korisnici prorauna, htjeli ne-htjeli, u konkurenciju su za ista sredstva jer se radi o igri nulte sume. 18 Nad promjenom raspoloenja medija zgraa se, primjerice, novinar Igor Lasi u tekstu Strategije (Ne)ignoriranja objavljenom u Zarezu i prenesenom u Scripta, 62. Druga studentska blokada fakulteta u Hrvatskoj bila je, rijeju, dosadna. To je, naime, neformalno ali i veoma oito

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

95

kade godila podrka medija, smatrajui to (jo jednom) potvrdom ispravnosti svojih stavova i legitimnosti metode borbe. No im su se pogasila svjetla pozornice i pojavili se kritiki napisi, ti isti (kako javni tako i privatni) mediji odjednom se nadaju kao puka orua u rukama krupnoga kapitala i vlasti (to su bili i prije). 6. Politiko-procesna analiza ili struktura politikog oportuniteta Drutvena dezorganizacija, nezadovoljstva i osjeaji uskraenosti mogu se nai u razliitim drutvima i raznim vremenima, pa se (samo) time ne mogu objasniti drutveni pokreti, smatraju zastupnici politiko-procesne analize (Tilly, 1978; McAdam, 1983). Ono po emu se drutva i vremena razlikuju u smislu izglednosti drutvenoga pokreta jesu politike prilike. Nastanak nekog pokreta moe se objasniti politikim prilikama koje (is)koriste ljudi zainteresirani za promjenu, te kroz pokret stvaraju nove prilike, tvrdi S. Tarrow (1995: 81). Zato se ta perspektiva naziva i struktura politikoga oportuniteta, to za autora znai postojane ali ne nuno formalne i permanentne dimenzije politikog okruenja koje potiu ljude na poduzimanje kolektivnog djelovanja time to utjeu na njihova oekivanja uspjeha ili poraza (Tarrow, 1995: 81, 85). Politiko-procesna analiza ponajprije odgovara na pitanje to odreuje oblike (ne)nasilnosti kolektivnog djelovanja. Taj je pristup proizaao iz resursno-mobilizacijske perspektive s kojom dijeli shvaanje sudionika drutvenih pokreta kao racionalnih pojedinaca, ali se posebno usmjeruje na politiko i institucionalno okruenje u kojem neki pokret djeluje. Stoga je u sreditu istraivanja ili analize odnos izmeu izazivaa i institucionalnih struktura vlasti. Neki zagovornici te teorije napominju da strukturalne mogunosti nisu same po sebi dovoljne da bi se ljudi mobilizirali u pokret. Oni moraju proi kroz proces kognitivnoga osloboenja. Drugim rijeima, moraju vjerovati da doista postoji prilika za akciju i da su oni u stanju izboriti eljenu promjenu, te u postojeem sistemu vidjeti krivca za (svoj) problem. Za analitiare je dakle vano shvatiti kako sami aktivisti razumiju dostupne prilike. Na nacionalnoj razini kljuna su dva izvora prilika za pokrete: drava i politike stranke (Dellla Porta i Diani, 2006: 16, 18). Svjetska, i osobito ekonomska kriza u Hrvatskoj (pri emu posljednja prijeti slomom cijeloga sustava javnih financija i steenih socijalnih prava i beneficija) teko moe biti shvaena kao povoljna prilika makrookruenja za drutveni pokret, posebice ako je on usmjeren na redistribuciju odnosno dodatna javna sredstva. Ideolozi pokreta toga su svjesni, te svoj odgovor na to pitanje prvo uokviruju u pojam prava na obrazovanje, i drugo, dokazuju da je besplatno obrazovanje (za
stajalite nekolicine najmonijih ovdanjih medija, najtiranijih novina i, jasno, Hrvatske televizije. Slijedi otra kritika medija zbog daljnjega nepodravanja pokreta.

96

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

to su potrebna minorna proraunska sredstva) zapravo praktika kritika neoliberalne politike koja nas je u ekonomsku krizu i dovela. tovie, rije je o dugoronom razvoju kljunog drutvenog sektora, naspram kratkoronih uinaka kresanja javnog sektora, i napokon, time se rjeava problem reprodukcije drutvene nejednakosti (Scripta, 51). Uokvirenje19 zahtjeva za besplatnim obrazovanjem u ruho ljudskoga prava20 (kojim se ne trguje) i tezu da obrazovanje nije roba21 po naem je sudu imalo uinak kognitivnoga osloboenja za aktiviste i pristae pokreta, a vjerojatno i za dio neodlunih studenata, te (privremeno) na dio ire javnosti. Time HSPBO potvruje tezu da se ljudi ponaaju prema stvarnosti onako kako je (subjektivno) vide i doivljavaju, a ne (nuno) kakva ona jest, neovisno o njihovim predodbama.22 Hrvatski studentski pokret treba svakako sagledavati i u kontekstu svjetskog studentskog pokreta protiv komercijalizacije obrazovanja,23 koji se moe sagledati
Socijalno-konstruktivistiki koncept uokvirenja (framing) preuzet je od Goffmana. Uokvirenje znai usmjerenje pozornosti na neki ogranieni fenomen davanjem znaenja i vanosti elementima unutar odreenog okvira, odvajajui ih od onoga to je izvan toga okvira. U kontekstu drutvenih pokreta, uokvirenje se odnosi na interaktivne, kolektivne naine kojima akteri drutvenih pokreta pridaju znaenja svojim aktivnostima u provoenju aktivizma drutvenog pokreta (Buchler, 2000: 41). Koncept uokvirenja razvio se u posebnu inaicu teorije socijalnog konstruktivizma (Snow et al., 1997). 20 Poziv na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima je spin. Pod pravom na obrazovanje ponajprije se misli na zatitu od svake vrste diskriminacije u obrazovanju (zbog rase, spola, vjere, socijalnog statusa), a pledira se tek za besplatno osnovno obrazovanje. Stoga se plaanje kolarina, primjerice u SAD-u, ne smatra krenjem ljudskoga prava na obrazovanje, kao ni trgovanje steenim znanjem, bilo da se plaa kolarina ili ne. U Hrvatskoj nije problem u tome to je nekome formalno-pravno onemogueno visoko obrazovanje, nego u tome to mnogi ponajprije zbog svoga drutvenog podrijetla i statusa to pravo ne mogu ostvariti. Njihove se anse ne mogu poveati jednakim pravom na obrazovanje za sve, nego ba obrnuto pozitivnom socijalnom diskriminacijom (afirmativnom akcijom) kojom bi se barem djelomino kompenzirale nejednake startne (materijalne i obrazovne) pozicije mladih ljudi iz deprivilegiranih slojeva drutva. 21 Druga je stvar koliko su tvrdnje koje su sluile uokvirenju (polu)istinite. Visokokolsko obrazovanje verificira se (trino) diplomom, pri emu diplome raznih fakulteta i sveuilita, ak u istoj zemlji, nemaju jednaku (trinu) vrijednost, to se ogleda u plaama njihovih vlasnika po zaposlenju. Obrazovanje je uvijek bilo roba koja se prodaje i kupuje; prava opasnost lei u kretanju ka kulturi utemeljenoj na pravima, u kojoj studenti (i politiari) vide obrazovanje naprosto kao neto to treba konzumirati, a ne kao aktivnost u kojoj se sudjeluje (Kaye et al., 2006: 85). 22 Ona se oslanja na uveni teorem W. Thomasa (1928) ako ljudi neku situaciju definiraju stvarnom, ona jest stvarna po svojim posljedicama. Ta je teza vana i za simboliki interakcionizam (Turner i Killian, 1987) i socijalni konstrukcionizam (Snow i Benford, 1988). 23 Komercijalizacija obrazovanja, koja je zapoela komercijalizacijom znanstvenih istraivanja, a potom se proirila na nastavu, javlja se u vie razliitih aspekata, a kolarine su samo je19

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

97

kao prilika za studentski pokret u dvostrukom smislu. Prvo, time to je ukidanje participacije idejno uokvireno kao sastavni dio svjetske (studentske) borbe protiv komercijalizacije obrazovanja. I, drugo, time to je svjetski studentski pokret irio politike prilike za nacionalne studentske pokrete, a ovi ga, povratno, dalje jaali. Povoljne politike prilike za HSPBO svakako su pruale politike stranke i sindikati, odnosno njihovi predstavnici. Dakle, koliko nam je poznato, niti jedna politika stranka ili sindikat nisu javno odbacili, a kamoli osudili zahtjeve pobunjenih studenata, to nije est sluaj u naprednim liberalnim demokracijama. U poetku je postojala oita i otvorena bliskost sindikalnih voa i povjerenika (ponajprije iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokoga kolstva) i neformalnih studentskih predstavnika, njihovo meusobno podravanje, ak i nastojanje da se postigne akcijsko jedinstvo, u emu se nije uspjelo. S druge strane, ini se da postoji duboko nepovjerenje, pa i podozrivost zastupnika pokreta prema (gotovo) svim politikim strankama i institucionaliziranim politiarima. Ta tenja za neovisnou o (etabliranim) politikim strankama i strukturama pribliava HSPBO modelu novih drutvenih pokreta i osigurava idejnu (ideoloku) istou, ali slabi podrku potencijalnih politikih saveznika. Sreom za pokret, politike stranke, ne samo na ljevici nego i na desnici, zbog svoje uzdrmane politike legitimnosti u iroj javnosti i ideoloke neprofiliranosti nisu (jo) spremne na (javnu) kritiku zahtjeva pobunjenih studenata (pa ni na blokade kao metode borbe). I to je za ovaj pristup najvanije, dravna vlast openito, i postojea Vlada posebno, u slaboj su poziciji za otvoreno suprotstavljanje zahtjevima bilo koje (organizirane) drutvene grupe spremne na pobunu.24 Delegitimizacija drave, koja je mnogo obeavala, ali i dijelila socijalna prava i privilegije monim drutvenim grupacijama (branitelji, Crkva, brodogradnja, poljoprivreda), samo je stvorila jo vea oekivanja, a ni postojea se ne mogu vie pokriti. Ona su se u krizi brzo preobrazila u nezadovoljstva, razoaranje i ogorenje, to je dobra osnova za razne protestne akcije i drutvene pokrete.

dan od njih. Konkretni ciljevi pobunjenih studenata u pojedinim zemljama prilino su razliiti. U trokove kolovanja spada i javni prijevoz, stanovanje u studentskim domovima i prehrana u studentskim menzama. Teko je nai i puno bogatije zemlje koje sve navedeno izdano subvencioniraju kao to je to sluaj u Hrvatskoj. Ameriki studenti (u Kaliforniji, primjerice) uglavnom ne dovode u pitanje plaanje studija i stanovanja, nego se bune protiv drastinog poveanja kolarine. Britanski pak studenti protestiraju ne samo protiv (poveanja) kolarina nego i protiv privatizacije tercijarnog obrazovanja, rezanja broja nastavnika i studijskih programa. 24 Slabost vlasti ogleda se i u izbjegavanju svakog represivnog djelovanja prema pobunjenim studentima.

98

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

Zakljuak Po mom sudu, a drim da je to ova rasprava i pokazala, neke su se teorije i perspektive istraivanja drutvenih pokreta pokazale vie, a neke manje primjerenima za razumijevanje i objanjenje Hrvatskog studentskog pokreta za besplatno obrazovanje. Sve one imaju to rei barem o nekim pitanjima relevantnima za drutvene pokrete. Smatram da je ova rasprava pokazala u naem sluaju posebnu upotrebljivost teorije mobilizacije resursa, teorije mrea, teorije solidarnosti i politiko procesne analize. Manje sam se u svojoj analizi mogao osloniti na teoriju sloma i teoriju relativne deprivacije (dvije inaice klasine amerike teorije kolektivnoga ponaanja) te na kolu novih drutvenih pokreta i Touraineov pristup novim drutvenim pokretima. Mada su prikazane teorije drutvenih pokreta meusobno kritine, naa je primjena vie ukazivala na njihovu komplementarnost. Ni jedna ne postavlja, a jo manje odgovara na sva kljuna pitanja drutvenog pokreta, odnosno svaka pristupa onim aspektima drutvenoga pokreta za koje ima razvijen konceptualno-analitiki aparat. Pritom se pokazuje da HPBO, zbog svoje specifine hibridnosti staroga i novoga drutvenog pokreta, upravo zahtijeva multiperspektivnost. To je zasigurno jedan od kljunih razloga zato nijedna teorija drutvenih pokreta ne moe (u potpunosti) odgovoriti na njegove izazove. I, napokon, nisam se ograniio ni na jednu definiciju drutvenoga pokreta, jer svaka selekcionira pitanja na koja odgovara, a zbog toga sam se mogao okoristiti konceptualnim i analitikim aparatom svih navedenih teorija i pristupa drutvenim pokretima. Na kraju, moemo zakljuiti da se za HSPBO ve sada moe rei da je bio prilino uspjean u smislu masovnosti mobilizacije studenata drutvenih i humanistikih znanosti, a izrazito neuspjean kad je rije o studentima prirodoznanstvenih i tehnikih disciplina. to se tie ciljeva, uspjenost (dok ovo piem), naravno sa stajalita pobunjenih studenata i svih onih koji se slau s bezuvjetnim besplatnim visokim kolstvom, izgleda polovinom.25

LITERATURA
Blumer, Herbert, 1951: The Field of Collective Behavior, u: A. M. Lee (ur.), Principles of Sociology, Barnes and Noble, New York, 167-222. Buechler, M. Steven, 2000: Social Movements in Advanced Capitalism, The Political Economy and Cultural Construction of Social Activism, Oxford University Press, New York/Oxford.
25 Slinu ocjenu o uspjenosti prve blokade daju i sami organizatori odgovarajui na pitanje zato ponovno blokada. Vidi: Scripta, 51.

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

99

Crossley, Nick, 2008: Social networks and student activism: on the politicising effect of campus connections, The Sociological Review, (56) 1: 18-38. Della Porta, Donatela i Mario Diani, 2006: Social Movements, An Introduction, Blackwell Publishing. Davies, James, 1962: Toward a Theory of Revolution, American Sociological Review, (27): 5-19. Diani, Mario, 1992: The concept of social movement, The Sociological Review, (40) 1: 1-25. Gurr, Ted, 1970: Why Men Rebel, Princeton, New Jersey. Gusfield, J. R., 1970: Protest, Reform, and Revolt, John Wiley, New York. Hirsch, Eric L., 1997: Sacrifice for the Cause: Group Processes, Recruitment, and Commitment in a Student Social Movement, u: Doug McAdam & David A. Snow (ur.), Social Movements, Readings on Their Emergence, Mobilization and Dynamics, Roxbury Publishing Company, Los Angeles, 303-324. Kelloway, E. Kevin, Lori Francis, Victor M. Catano i Michael Teed, 2007: Predicting Protest, Basic and Applied Social Psychology, 29 (1): 13-22. Kaye, Tim, Robert D. Bickel i Tim Birtwistle, 2006: Criticizing the image of the student as consumer: examining legal trends and administrative responses in the US and UK, Education and Law, (18) 2-3: 85-129. Marsh, A., 1977: Protest and Political Consciousness, Sage, London. Marx, Gary i Douglas McAdam, 1994: Collective Behaviour and Social Movements, Process and Structure, Prentice Hall + Englewood Cliffs, New Jersey. McAdam, Doug, 1983: Political Process and the Development of Black Insurgency: 1930-1970, Chicago University Press. Chicago. Mesi, Milan, 1998: Teorija drutvenih pokreta amerike perspektive. Drutvena istraivanja, (7): 4-5. Oberti, Marco, 2008: The French Republican Model of integration: The theory of cohesion and the practice of exclusion, New Directions of Youth Development, (2008) 119: 55-74. Oliver, P. i Marwell, G., 1988: The Paradox of Group Size in Collective Action: A Theory of Criticall Mass II, American Sociological Review, (53): 1-8. Olson, Mancur, 1965: The Logic of Collective Action, Harvard University Press, Cambridge, MA. Panayotakis, Costas, 2009: Reflections on the Greek Uprising, Capitalism Nature Socialism, (20) 2: 7-101. Rudd, Kevin, 2010: The Global Financial Crisis, The Monthly, Australian Politics, Society & Culture. Russell, Dalton, J., Manfred Kuechler i Wilhelm Brklin, 1990: The Challenge of New Movements, u: Dalton, Russell J. i Manfred Kuechler (ur.), Challenging the Poli-

100

Mesi, M., Hrvatski studentski pokret pokuaj teorijske analize

tical Order, New Social and Political Movements in Western Democracies, Oxford University Press, New York, 3-22. Rootes, C., 1986: The Politics of the Higher Education, Melbourne Journal of Politics, 18: 184-200. Scott, Alan, 1990: Ideology and the New Social Movements, Unwin Hyman, London. Snow, David i Robert Benford, 1988: Ideology, Frame Resonance, and Participant Mobilization, u: Bert Klandermans, Hanspeter Kriesi i Sidney Tarrow (ur.), International Social Movement Research, JAI Press, Greenwich, CT, 1: 197-217. Snow, David D. et al., 1997: Frame Alignment Process, Micromobilization, and Movement Participation, Roxbery Publishing Company, Los Angeles, 235-251. Scripta, 1, 50, 51. Tarrow, Sydney, 1995: Power in Movement, Social Movements, Collective Action and Politics, Cambridge University Press, Cambridge. Tilly, Charles, 1978: From Mobilization to Revolution, Reading, Addison, Wesley, MA. Tilly, Charles, 2004: Social Movements, 1768-2004, Paradigm Publisher, London. Turner, R. i L. Killian, 1987: Collective Behaviour, 3rd ed., Englewood Cliffs-Prentice Hall, NJ. Useem, Bert, 1980: Disorganization and the New Mexico Prison Riot of 1980, u: Doug McAdam i David A. Snow (ur.), Social Movements, Readings on Their Emergence, Mobilization, and Dynamics, Roxbury Publishing Company, Los Angeles, 23-33. Zirakzadeh, C. Ernesto, 1997: Social Movements in Politics: A Comparative Study, Longman, London i New York.

Milan Mesi CROATIAN STUDENT MOVEMENT AN ATTEMPT AT THEORETICAL ANALYSIS Summary

There are various assessments, occasion-related and partial analyses, and even empirical evaluations of the recent collective protest of Croatian students, but there is hardly any attempt of a theoretical clarification and comprehension thereof. Having in mind the largely disparate definitions of social movement, the author is of the opinion that, from the standpoint of theory, the demands of rebelled students, the blockade of the faculty, the plenum decision-making and other forms of collective student activity can best be perceived as a form of student movement. For this reason, he first presents various theories of social movements: the classic American theory of collective behaviour (i.e. its two

Politika misao, god. 46, br. 4, 2009, str. 79-101

101

versions the breakdown theory and the theory of relative deprivation), the theory of resource mobilization, the theory of new social movements (especially Touraines model of understanding new social movements), the theory of networks, the theory of solidarity, and the political-process analysis. Second, the author attempts to apply each of the enumerated conceptual perspectives to the Croatian student movement for charge-free education. Although the presented theories of social movements are critical of one another, this article points out their complementarity. It goes on to show that not all of them are equally adequate for clarification and comprehension of the central issue. In the authors judgement, one of the key reasons why a multi-perspective approach is necessary is the exceptional, hybrid character of the Croatian student movement, as a mixture of old and new social movements. Keywords: social movement, student movement, theories of social movements, collective action

Kontakt: Milan Mesi, Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet, I. Luia 3, 10 000 Zagreb. E-mail: milan.mesic1@zg.t-com.hr