467

PROBLEM ZLA I ZLOE

ivan Bezi, Split
UDK: 216
Primljeno 7/2006.
Saetak*
Sumnja u postojanje zla na svijetu spada u podruje fantazije.
Zl o j e kruta stvarnost svaki danj i ce, sporna j e samo nj egova
teoretska narav. Zlo se ne moe rastumaiti bez obstojanja dobra,
ali tako da se zlo pokazuje kao sjena i manjak dobra. Nisu oni
dvi j e nezavi sne onti ke zbi l j e, a j o manj e dva exi stenci j al na
principa. U svijetu, to ga je stvorilo Absolutno Dobro, nema mjesta
za naelo zla. Ako je, osim Boga, trebalo postojati neto, a ne
nita, stvorovi nisu mogli uivati boansko savrenstvo. No Bog
znade i krivim crtama pisati ravno, pa je svojim kriem rijeio
pitanje zla i grijeha na odkupiteljski nain.
Kljune rijei: zlo, dobro, zloa, filozofija, etika, teologija, bie,
stvaranje, Bog, savrenstvo.
Postojanje zla je problem koji mui ovjeka kroz itavu povijest
ljudskoga roda. Nema ovjeka na kugli zemaljskoj koji ga nije okuao
na vlastitoj koi. To je problem to mui i cijelu povijest filozofije i
morala. Njime se bave svi etiari i gotovo svi filozofi. Taj isti problem
izaziva panju i svih religija svijeta te svaka od njih muku mui s
njime.
To je ujedno i najbolniji problem ovjeanstva. Nita nije bolnije
od zla to uporno pritie i duu i tijelo. Svi od njega i zbog njega
zlopatimo i na njemu polaemo ivotni ispit. Najgore od svega je to
je taj problem gotovo nerjeiv, a kunju boli, patnje i zla jedva je
mogue nadvladati.
Kad se nalazimo pred tajnom zla (Pavao Taranin ga zove
mysteri um i ni qui tati s), nal azi mo se pred naj teom i votnom
zagonetkom, pred utljivom i misterioznom sfingom.
1
* Prema autorovoj elji u teksti nisu lektorirane neke njegove pravopisne posebnosti.
Urednitvo.
1
L. Lavelle, Le Mal et la sourance, Plon, Paris, 1951; A. D. Sertillanges, Le
problme du Mal, Aubes, Paris, 1951-1952; J. Nabert, Essai sur le Mal, PUF,
Paris, 1955; H. Halter (Hg), Wie bse ist das Bse?, Benziger, Zrich, 1988;
468
Post oji l i zl o?
Prvo pi t anj e u svezi sa zl om premda ono i zgl eda mal o
udnovato i nevjerojatno jest pitanje: postoji li zlo uob e ? Postaviti
sli no pitanje u ovoj okrutnoj stvarnosti u kojoj ivimo zaista je neto
neobi no i udno. Me utim, postoje ozbiljni mislioci i u enjaci koji
ga postavljaju.
2
Najpoznatiji primjer takve sumnje jest etolog K. Lorenz. On
je napisao glasovito djelo Takozvano zlo (Das sogenannte Bse,
Mnchen, 1974). Ve iz naslova razvidna je njegova misao: zlo u sebi
ne postoji, a ono to mi tako nazivamo uobe nije zlo, ve ljudska
potreba samoobrane i borbe za ivotni obstanak. U toj nam je borbi
potrebna i agresija bez koje ne bismo mogli preivjeti. Ona je genetski
programirana u nama i nije nikakvo zlo. Do istoga zakljuka dolaze
i behavioristi, samo to oni polaze s drugog stajalita, tvrdei da je
ovjek programiran izvana, tj. okolino, te da su njegovi ini jedino
reakcija na okoline stimulanse, to je sasvim prirodno i u emu
nema zla.
3
Fenomen zla smatraju prividnim i evolucionisti. Po njima se
evolucija kree razvojno i progresivno prema boljemu i savrenijemu,
a zlo je samo nuzprodukt koji se uzput raa i uklanja. U svojim
pokuajima i mutacijama mutand uvijek ne uspijeva te stalno trai
bolje putove. U krajnjoj liniji, i materijalizam zastupa prividno zlo
smatrajui materiju strukturiranom pozitivno, pa ona i u sluaju
kaosa proizvodi dobre rezultate uz neizbjeive promaaje.
Zlo zapravo poriu i oni filozofi koji zastupaju idealistiku i
optimistiku viziju svijeta. Jo od Platona idealisti smatraju ideje
temeljem svijeta. Ideja je pralik po kojemu je skrojen univerzum, a
zlo je samo njegov izopaeni pralik ili sjena. Toj se struji pridruuju i
pretjerani optimisti (kao Leibniz), smatrajui da je ovaj svijet najbolji
od svih moguih svjetova uz neke neminovne nedostatke, te da na
R. Gaita, Good and evil. Macmillan, London, 1991.; A. P. Bos, Le problme du
Mal, PUF, Paris, 1992.; M. L. Peterson, ed. The Problem of Evil, Notre Dame Un.
Pr., Notre Dame, 1992.; E. Borne, Le problme du mal, PUF, Paris, 1992.
2
L. Cristiani, Actualit de Satan, Centurion, Paris, 1954.; A. Bohm, Epoche des
Teufels, Kilpes, Stuttgart, 1995.; J. Vogel, Faut-il croire au diable? Paris, 1968.;
D. Black, The social structure of right and wrong, Academic Press, S. Diego,
1993.; J. Kekes, Facing Evil, Princeton Univ. Pr., Princeton, 1993.: O. Thomson,
The History of Sin, Canongate Press, Edinburgh, 1993.; A. Schuller (Hg), Die
andere Kraft, Akademik Verlag, Berlin, 1993.; G. Galzani, Creazione e male del
cosmo, Messaggero, Padova, 1995.
3
B. F. Skinner, Beyond Freedom and Dignity, Knopf, N. York, 1971.
ivan Bezi, Problem zla i zloe
469
stvarnost treba gledati s njegove ljepe strane, a ljudski je zadatak
uvijek stajati na strani dobra. Optimistika teorija trai na trnju
rue (nikako obratno!), a praxa se dri rumunjske poslovice: Zlo
je sa zlom, jo je gore bez njega.
Ontoloko postojanje zla nijeu i radikalni esencijalisti. Za njih
zlo ne postoji na isti nain kao i dobro. Dobro je samostalna ontika
substancija, a zlo to nije.
Ono je parazit na tijelu dobra, poput neke vrste tumora, ili pak
njegov defekt, odnosno manjak. Stoga, makar teoretski ne postoji,
ipak u praxi truje sokove dobra. Zlo je zapravo vie fenomen negoli
numen.
ak su i neki teolozi posumnjali u obstojnost zla poriui posto-
janje sotone kao ivog simbola zla (H. Haag, Abschied von Teufel,
8. izd. Benziger, Einsiedler, 1990). Kako je sotona, po Kristovim
rijeima, utjelovljenje zla, otac lai i grijeha te vladar ovoga svijeta,
njegovim e nestankom nestati i carstvo zla. Prema Baudelaireu
najuspjelija sotonska la je putanje glasine kako ga vie nema. Na
taj nain moe mirno nastaviti svoju rabotu zapoetu ve na poetku
svijeta (zmija u Edenu). Uzalud nam Krist govori o zlu i zlome
(obsjednutost, kukolj), uporno je napastovao i samog Otkupitelja.
U borbi proti v gnosti ka sveti oci esto i zti u ul ogu zl a u
ljudskom ivotu. No ipak e sve zavriti dobro dolaskom kraljevstva
Bojega ( Tertulijan: apokatastaza). Povijest srednjega vijeka proeta
je stalnim vojevanjem sa zlom i njegovim zaetnikom, to je poslije
Goethe sjajno prikazao u svome Faustu. Ni u nae moderno vrijeme
avao nije nestao s pozornice svijeta (okultizam, spiritizam, magija,
sotonizam).
Naalost, o stvarnom postojanju zla i zlih ljudi govori nam
svakodnevno izkustvo. Svuda oko nas izbijaju prirodne katastrofe
(potresi, vulkani, tsunamiji), poinjaju se zlodjela nad pojedincima
(zl oi ni , uboj stva, pl j ake, prel j ubi , per verznosti ) i nad rasama,
nar odi ma i manj i nama ( r asi zam, naci zam, genoci d, r obst vo,
izrabljivanje, tiranija, gaenje ljudskih prava i sl.). Politika je danas
postala sinonim za la, podvale, varanje i diplomatske trikove. Evo
jedan primjer iz politike: u XX. st. samo su komunisti pobili vie od
sto milijuna ljudi, a sjetimo se i naeg Bleiburga! Sedam smrtnih
grijeha samo su jedan maleni isjeak nemorala to vlada svijetom.
Jo uvijek gori plamen rata u Palestini, eeniji, Iraku, Africi i na
Balkanu, uz fanatiki dihad na cijelom planetu.
4
4
Perversi dicile corriguntur et stultoruminnitus est numerus (Prop 1,15).
Crkva u svijetu, 41 (2006), br. 4, 467-484
470
A kada se je i odakle pojavilo zlo na svijetu? Nedavno preminuli
protest. teolog i hermeneutiar P. Ricoeur predstavlja etiri mita o
postanku zla:
- mit kaosa iz kojeg je nastao kozmos. Kaos je zlo, kozmos je
dobro,
- mit pada. Bog je stvorio svijet dobrim, avao i ovjek su u nj
unijeli zlo,
- mit sudbine, koja se je tragino nametnula ovjeanstvu,
- mit dualizma. Dvojstvo due i tijela, duha i materije posljedica
je dvaju principa: dobra i zla.
5
Je li mit istina? O tome sumnja i Ricoeur, a i mi sami. U svakom
sluaju nije la. U njemu se krije istinita jezgra koja nije doslovce
i sti ni ta ni ti preci zna znanost, al i je razumski pouzdana. Mi t je
preruena istina. Meutim, istinitost mita postavlja pred nas daleko
vanije i konkretnije pitanje: ijom je krivnjom dolo zlo na svijet?
Ako je Bog svemogu i dobar, nije li upravo on krivac za pojavu zla?
To je nemogue, jer on je svijet stvorio dobrim, ali ga nije mogao
stvoriti boanskim, tj. savrenim. Stoga je odmah slabom ovjeku
poslao upomo svoga sina, koji se je utjelovio u liku ovjeka i na
kriu ga odkupio od zla. Je li onda otac zla sam sotona? Velikim
dijelom jest, jer je odpao od Dobra i priklonio se zlu te postao
napasnikom i zavodnikom. Stoga je i dobio ime oropooz.
Tko je onda najvei sukrivac? Naalost ovjek, mi sami. Dakako,
nismo odgovorni za prirodne nesree i tjelesne slaboe (premda
donekl e jesmo: ekol oke zl orabe, zasl uene bol esti ), al i za sve
udoredne mane i grijehe jesmo. Naom se krivnjom ljudski ethos
sve vie sputa s razine etike na razinu etologije i zoologije. S razloga
osobne krivnje mui nas grizoduje savjesti, to su je poznavali ve
i davni pogani: Nemo malus felix! (Juvenal 4,8). Kad bi ljudi bili
pametni, barem oni koji jesu razboriti, mogli bi neto nauiti i od
vlastitih grjeaka, prema poslovici errando discimus, jer quod
nocet, docet. Tomina nevjera, primjerice, vie nam je pomogla nego
vjera ostalih apostola. Pa i nad grijesima vjernika Crkva klie na
Veliku subotu zbog Isusova kria O felix culpa!.
Da se moe bolje upoznati tajnu zla, potrebno je spoznati i
njegovu narav. Filozof Leibniz nam je ukazao na tri sloja ili vrste
zla:
5
O. Ricoeur, Philosophie de la volont, Montaigne, Paris, 1960., str. 153-165.
ivan Bezi, Problem zla i zloe
471
1. fiziko zlo (malum physicum) to se javlja na razini stvari i
prirode. Zbiva se zbog nesavrenosti stvorova, bez iije krivice. To su
prirodne katastrofe i tjelesne slaboe.
2. metaf i zi ko zl o ( m. metaphysi cum) . Sve j e i zvan Boga
nesavreno i kontingentno te stoga podlono zlu i nedostatcima.
3. udoredno zlo (m. morale), uzrokovano po ovjeku svoje-
voljnim odabirom, kao posljedica ljudske krivnje i grijeha.
Kako vidimo, zlo naalost postoji na vie razina i u mnogim
oblicima.
t o je zl o?
Ako zlo postoji, a upravo smo vidjeli da postoji, onda ono j e s t
neto, ali t o? to je to to nazivamo zlim?
6
Pokuajmo saznati.
Je li to neka stvar? Ako stvar uzmemo u znaenju nekoga
konkretnog i materijalnog predmeta, onda zlo nije nikakva stvar.
No, kako zlo ipak postoji, jest neka stvarnost. Nije stvar, ali jest
stvarnost. Bolna, zlokobna, zlotvorna i nemila stvarnost, a ne iluzija.
Nu u emu se ta stvarnost sastoji?
Je li zlo neka pojava? Pojava jest jer se bjelodano javlja i svima
je oevidna. Ipak iza svake pojave i fenomena stoji netko ili neto to
je nosilac te pojave. Ako je zlo dakle fenomen, to je njegov numen?
to se iza njega krije, to je njegov podmet ili substancija?
Je li zlo nekakav dogaaj ili zbivanje? Svakako, jer to je sve ono
to se zbiva u prostoru i vremenu. Da se mnoga zla dogaaju svaki
dan, to je injenica. No iza svake injenice mora stajati i neki initelj,
inbenik ili faktor.
Je li onda zlo neka osoba? Obino se dri da je to sotona (avao,
vrag, demon, starohrvatski rt). Englezi tvrde: Evil is devil. Nema
sumnje da je tvorac zla i ujedno njegovo utjelovljenje sotona. No ipak
valja razlikovati poinitelja i njegovo djelo. Osoba je poinitelj, ali
ona nije to isto zlo. Jednako vrijedi i za ljude, avolske suradnike.
7

6
G. Sovernigo, Senso di colpa, LDC, Leumann-Torino, 1980.; A. Koepcke-Duttler
(Hg), Schuld-Strafe-Vershnung, Grnewald, Mainz, 1990.; R. Grimm, Senso
di colpa e perdono, Claudiana, Torino, 1992.; G. Haener (Hg), Schuld und
Schuldbewltigung, Patmos, Dsseldorf, 1993.
7
Nedavno su sotonisti pokuali snimiti svoj film u Solinu, na grobovima svetih
kr. muenika. Premda im to nije uspjelo (zbog reakcije vjernika), zar se tim
pokuajem nisu poistovjetili sa svojim ocem lai te i sami postali zlotvori? Takav
Crkva u svijetu, 41 (2006), br. 4, 467-484
472
Onaj koji ini zlo postaje zlo-inac, ali ne i samo to zlo. On je zao,
no nije zlo. I u sluaju da je samo njegov sudionik, ne postaje zlo,
ve inbenik tog zla. Pa i onda kad porie demone, on sam preuzima
njihovu ulogu.
8
Te nas spoznaje tjeraju na daljnje produbljivanje pojma zla.
Ako nisu zlo ni demoni ni ljudi, je li ono ipak neko bie kad ve
postoji? Prije odgovora moramo znati da sva bia na svijetu nisu
istovjetna. Neka su konkretna, stvarna ili opredmeena (ens reale,
realia). Zlo nije takvo. Ono naime ne postoji kao tvarni predmet
niti postvareno bie. Neka su bia znakovita (ens symbolicum), ali
ona tek predstavljaju neku stvarnost. Napokon, neka su bia samo
miljena, no ne umiljena (ens rationis), ali cum fundamento in
re, tj. nisu izmiljotina, ve utemeljena na nekoj stvarnosti. Premda
mogu imati izvor u zlome i oite zle posljedice, nisu samostojna bia
niti substancije, ve samo njihovi akcidenti. Zlo dakle moe imati ne
puni entitet, nego samo posljedini.
A moe li se zlo podvesti pod pojam bitka? Nipoto, jer ako zlo
nije stvarno bie, ne moe biti ni bitak, koji je temelj svih bia. Zlo
nije res in se subsistens, ono nema obstanak ni u sebi ni po sebi,
ono je tek akcident ili prigodak. Ono nije zasebna zbilja, nije jedina
zbilja, a jo manje absolutna zbilja, jer onda dobra ne bi ni bilo.
Premda je Edita Stein za zlo upotrijebila izraz bitak, nazvala ga je
bitkom sasvim suprotnim pravoj naravi bitka (koji je samo dobro)
ili doslovce izvrnuti bitak, dakle naopaki bitak, to konano znai
ne-bitak.
Zbog toga nije izpravna esto rabljena sintagma dobro i zlo.
Tako izreena mogla bi se shvatiti kao da su dobro i zlo dva jednako
vrijedna pola stvarnosti, dapae i komplementarna. Meu njima bi se
moglo birati po volji i potrebi. No, nije tako, tono je upravo obrnuto
i suprotno. Dobro i zlo su dva kontrarna pojma, ne-pomirljiva u sebi
i u ontologiji. Nisu na istoj razini i meu njima nema suivota. Stoga
je tonije govoriti dobro ili zlo. I jo bolje: zlo u sjeni dobra.
Prema tome, moe li zlo biti ontoloko naelo, filozofski princip
ili moralna norma? Ni u kom sluaju jer nije bitak, dapae je suta
je sluaj objasnio Francesco Gaetani jo prije 60 godina rijeima: Il diavolo non
il puro male, perch in quanto un essere, uno spirito, una intelligenza e bene,
non male. (F. Gaetani, La providenza divina, Napoli-Roma, 1941., str. 107).
8
Njemaki psihoterapeut Th. Seifert smatra zloince tipa Adolfa Eichmanna
neljudskim spodobama, koje bi trebalo raketom izbaciti sa zemaljske kugle. U
redu, ali kako izbaciti Eichmanna iz mnogih ljudskih srdaca koja su spremna na
sline zloine!?
ivan Bezi, Problem zla i zloe
473
opreka bitka. Zlo ni na koji nain ne moe biti naelo etike. Zlom
se ona ne moe nikako opravdati, nego samo pokopati. Zlo ne moe
biti principom ponaanja, jer je ono odreka svakog dobra, ono vodi
u moralno rasulo, udoredni kaos i crno sotonstvo. Naelni izbor zla
bio bi opaki i naopaki izbor Lucifera, zavodljivog svjetlonoe. Takav
izbor moe prihvatiti jedino izopaeni um prema rijeima pjesnika
Blacka: Reason is Satan.
A to nam o zlu kae ljudski jezik kao odraz misli? Korijen
rijei zlo nalazimo u praslavenskome liku zal ( jo uvijek ivom u
akavici), zla, zlo. Zal ili zao je onaj koji je sklon zlu i koji ga ini
te je stoga lo, opak, pakostan ili hud (sauvan u hrvatskoj hudobi
i slovenskome hudiu). esto se rabi kao atribut: zla kob, zla krv,
zao as, zlo doba, zlo oko, zli jezici i sl. Onaj koji ini zlo je zlikovac,
zloinac i zlotvor. Prakorijen naega pridjeva je u indoeuropskome
ghuel, gdje dvoglas gh mi izgovaramo kao z, stoga zal.
Sama imenica z l o moe imati nekoliko slojevitih znaenja:
1. kao pojam oznauje ono to nije dobro, to je protivno dobru,
neto negativno, odbojno, odurno, neugodno, opako i naopako,
2. kao in je zlo-in(stvo), zlo-djelo, ne-djelo, opreka dobru,
protimba moralu,
3. kao dogaaj ukazuje na ne-sreu, ne-volju, ne-zgodu, tragediju,
ozljedu i neku katastrofu uobe,
4. kao osjeaj izkazuje bol(est), ne-ugodu, patnju (bolesnik veli:
zlo mi je), zlovolju zluradost, zloudnost, mrnju i razna psihopatska
stanja,
5. kao osoba je utjelovljeno u zlo-duhu (vrag, sotona, avao,
demon), hudobi i hudiu.
Abstraktna imenica zloa jest svojstvo zla, osobina zloga. Ona
odkriva narav i bit zla a oituje se u zloestom subjektu. Izrazito
zla ud se izrie nazivkom zloba, a pokazatelji su joj naklonost zlu,
nagon zloe, zla volja, zla namjera, zluradost, zlobnost, pakost i
opaina, to su sve (ne)moralne kategorije, a ne samo jezine. Nosilac
zlobe je zlobnik, to moe biti i zlokobnik. Zloraba ili zloporaba je
zloupotreba dobrog ili neutralnog ina u zle svrhe i one se obino
zovu manipulacija.
Zlo je nijekanje dobroe, zloa je nijekanje dobrote a zloba je
afirmacija zla i zloe. Tako se rjenik zla penje na razinu etikog
metajezika.
Crkva u svijetu, 41 (2006), br. 4, 467-484
474
Zl o post oji samo u odnosu na dobro
A to nam metajezik veli o zlu i njegovim odnosima? Glavni
mu je pouak da se zlo moe razumjeti jedino u odnosu i kontextu
dobra. Ovo je paradigma za nae vrednovanje i ponaanje.
Prema tome, da bismo bolje shvatili zlo, moramo prije svega
upoznati dobro. to je, dakle, dobro?
9
O toj temi postoje razliite
teorije. Prva glasi: dobro je sve to postoji. No, po toj formulaciji i zlo
bi bilo dobro jer i ono postoji. Stoga se gornjoj tvrdnji obino dodaju
uvjeti a) dobro je ako odgovara svojoj svrsi (metafiziki uvjet), b) ako
je u skladu s prostorom i vremenom u kojem postoji (fiziki uvjet).
10

Na te uvjete dobroe osvrnut emo se kasnije.
Ako je dobro sve to postoji, onda je posebno dobro sve to je
ivo, dakle sam ivot. iva bia vole ivjeti i nagonski uvaju svoj
ivot. Ljudska ga bia cijene nadasve. Napose ga naglaava filozofija
vitalizma i existencijalizma. Za ivot se bore ak i oni koje smatramo
nesretnicima kao npr. bolesnici, hendikepirani i logorai. Jedan od
logoraa, pastor i etiar, pie: Dobrota nije jedna odlika ivota, nego
ivot sam. Biti dobar znai ivjeti.
11
Drugi opet smatraju ivot dobrim samo ako je sretan. Srea
(eudaimonia) je bitna za dobrou i kakvou ivota. A to je ljudima
srea? Nekima je to duevni i naroito tjelesni uitak (hedonizam),
nekima izvlaenje koristi iz svega s ime se sretnu (utilitarizam)
te naroi to posj edovanj e ekonomski h dobara ( mater i j al i zam,
plutokracija). Nekima pak udare u glavu naslovi, ast, vlast i mo
(kratofilija, oholost i tatina).
Plemenitim duama imponira duhovnost, umjetnost i svijet ideja.
Stoga je Platon izticao ideju uzvienoga, duhovnoga, boanskoga i
9
J. Pieper, Wirklichkeit und das Gute. 7. izd. Ksel, Mnchen, 1964.; E. Farley,
Good and Evil, Fortres Press, Minneapolis, 1990.; C. Cardona, Metasica del
bene e del male, Ares, Milano, 1991.; J. M. Trau, The co-existence of God and
evil, Lang, N. York, 1991.; E. Agazzi, Il bene, il male e la scienza, Rusconi, Milano,
1992.; R. Petrella, Il bene comune, Diabasis, Reggio Emilia, 1997.; Vl. Solovjev,
La justication du bien, Slatkine, Genve, 1997.; Ph. Foot, Die Natur des Guten,
Suhrkamp, Frankfurt, 2004.
10
Postojati u prostoru dolazi od gl. sterati se i nalaziti se na pravome mjestu,
to upozoruje na prostornu dimenziju stvari. Korijen rijei dobar potjee od im.
doba s nastavkom r. I srodni pridjevi upuuju na vremensku dimenziju dobra:
udoban, podoban, ugodan, zgodan, pogodan (od im. god ), a protivno je dobru:
nepogodan, neudoban, nepodoban, nezgodan, neugodan, te im. spodoba.
11
D. Bonhoeer, Etica, 3. izd. Bompiani, Milano, 1989., str. 187.
ivan Bezi, Problem zla i zloe
475
stvaralakoga to jedino mogu usreiti. Aristotel je cijenio sve to je
lijepo, kreposno i svrhovito (Nikomahova etika). Najvee je dobro
kada ovjek postigne konanu svrhu svoga ivota. Tu su misao
prihvatili i svi kranski mislioci i etiari. Hobs je kasnije prizemljio
ideju dobra na puki objekt naih elja i ciljeva. Modernisti su
istinsko dobro iznevjerili sve do absurda nihilizma.
Umj esto termi na dobro suvremeni eti ari preferi raj u ri j e
vrednote, odnosno vrijednost. Dok se dobru pridaje objektivna
vrijednost i cijeni se dobro u samome sebi, na se narataj vie
zanima za dobro koje je korisno ovjeku i time iztie subjektivnu
vrijednost dobra. Takav subjektivizam nam je iznjedrio posebnu
nauku o vrednotama (axiologija). Max Scheler definira dobro kao
vrijednost u sferi htijenja koja se pojavljuje u realiziranju jedne
pozitivne vrednote. Zlo je vrijednost u sferi htijenja koja se pojavljuje
u realizaciji jedne negativne vrednote.
12
Schelerova je definicija
proturjena jer zlo naziva vrijednou, a ono nikada ne moe biti
vrednota ni kao cilj ni kao sredstvo.
Iz ove razprave o odnosu zla naspram dobra valja naglasiti
veliinu dobra u njegovu objektivnom vrednovanju, a ne samo
u subj ekti vnome. ovj ek se u svoj i m tenj ama moe prevari ti ,
a objektivna je istina ona koja mora usreiti sva bia i koja se
ostvaruju u konanom postizanju svaije svrhe. Stvar je dobra ako
izpunjava svrhu svog obstojanja (pero kad pie, pe kada grije,
arulja koja svijetli i sl.), inae je loa. Ljudsko se dobro postie
jedino u prilagodbi Absolutnom dobru. Sva su ostala dobra relativna,
vrijednost dobivaju po svojoj relaciji s Absolutnim.
A to je to Absolutno dobro? To je ono to zovemo Vrhovno
dobro ili Summum bonum, no ono nije neto bezlino ili kakva
bezduna energija, ve ivo i osobno bie koje vjernici zovu Bogom
( Summus Bonus) . Tako mi sl i i zkusni dravni k i vel i ki mi sl i l ac
Ambrozije: Nemo enim bonus nisi unus Deus, quod ergo bonum
divinum et quod divinum bonum.
13
Kad je stvarao svijet, sve je bilo
valde bene (Post 1,31). Iz njegove nam ruke dolazi svako dobro i
samo dobro. No, zbog nesavrenosti stvorova, uz dobro se je pojavio i
njegov manjak s avolskim napastovanjem to je urodilo protimbom
dobru i pojavom zla.
Stoga od izkona postoji napetost i borba izmeu dobra i zla.
U toj nam je borbi priskoio u pomo i sam Stvoritelj i poslao na
12
M. Scheler, Formalismus in der Ethik, 4. izd., Bern, 1954., str. 49.
13
Ambrosius, De fuga mundi, Cap. 7. 44.
Crkva u svijetu, 41 (2006), br. 4, 467-484
476
zemlju trpeeg Pravednika, tj. Mesiju Krista, da bude supatnik sa
svima nama. Mi svi s njime sudjelujemo na bojnom polju dobra i zla
i u toj borbi nitko ne smije izostati, jer bi takav izostanak ve bio zlo.
Nita ne initi u prilog dobru znai zlo initi i nalaziti se na strani zla.
Na nam razum i srce govore da e ta dugotrajna borba ipak zavriti
pobjedom Dobra, kako i veli engleski pjesnik: Good will triumph
over evil, God will triumph over devil.
U toj borbi etiki imperativ glasi: 1) uvijek izbjegavati zlo, 2)
vazda initi dobro! Ta dva etika axioma sv. Pavao je saeo u jednu
reenicu: Noli vinci a malo, sed vince in bono malum (Rim 12,21).
Teorija zla u svojim extremnim oblicima tvrdi da je zlo samostalan
bitak oprean dobru, princip ravan dobru, nadmetanje materije i
duha, svjetla i tame (dualizam, manihejstvo, bogomilstvo). U svemiru
vlada dvostrukost, a ne jedinstvo. Ako je tako, onda je naa sudbina
zapeaena zauvijek. Ne izplati se nikakva borba.
A kako se dobro i zlo (s)nalaze u jezinom korpusu? U sanskritu
je korijen dobra dhab, tj. ono to pristaje i to neemu pripada
(tj. odgovara svojoj svrsi), a zla u pridjevu du i imenici doa,
to oznauju manjak dobra. U litavskome je dobro daba, to je u
praslavenskome doba. Kad je to doba steklo jo nastavak r, dobili
smo lexike: dobar, dobro, dobrota, te jo udoban, podoban, pogodan,
zgodan, prigodan (sve od im. God=dob), a protivno je grdoba.
U grkome je dobro to ooSov, q ooSo tj. divota, dobrota,
estitost i plemenitost, emu je slian pridjev 6oz= svet. Semantiki
su im blizu pridjev oprotoz (izvrstan) i kooz (lijep), odakle sloenica
kookooSo (sinteza svega pozitivnoga). Suprotnost dobru su j
kokq, koko, kokoz (zlo, zloa, pokvarenost). U latinskome bonum,
bonus 3 i bonitas naznauju udoredno i svako drugo dobro. Latinist
V. Gortan, koji je bio i moj profesor, misli da je pridjev nastao od
dvo-nos (dvo-bar), tj. od broja dva s nastavkom.
14
Latinsko bonum
slijede u izvedenim oblicima svi romanski jezici. Suprotno dobru je
malum, malitia i maleficium, to odgovara hrvatskome zlo, zloa,
zloinstvo, a po svoj prilici je nastalo od gl. malo-malui-malle, to
znai voljeti jedno vie nego drugo, najvoljeti, substantivirano:
samovolja, udljivost.
U engleskome postoje dva redovita izraza: good (dobro, dobar
sadraj, srodno God) i well (dobar nain). Oba engl. izraza pripadaju
indogermanskoj batini, pa tako Nijemci imaju pridjev gut (dobar)
te imenice Das Gute i die Gte. Protivnost dobru je pridjevno bse i
14
Gortan, Gorski, Pau, Latinska gramatika, k. knjiga. Zagreb, 1954., str. 72.
ivan Bezi, Problem zla i zloe
477
substantivi das Bse i die Bosheit (od starogerm. baus, ohol), a u
engl. bad i badniss.
Nae hrvatsko dobro plodno je brojnim imenicama: dobroa
(stvari), dobrota (ljudi) s mnogim drugima (dobrobit, dobro -udnost,
- dunost, -hotnost, - i nstvo, -namj ernost, -sti vost, -vol j nost), a
malobrojnim glagolima (lake je priati nego initi!). Uz lijepa imena
Dobrosl av, Dobromi r, Dobre i Dobri l a i mamo i mal ko i roni j ske
pridjevke dobrijan i dobriak.
Rije f il ozof ije
to nam o zlu govori filozofija? Je li ona dosad ve o tome
neto rekla? Premda je problem zla vrlo teko pitanje te ga neki
filozofski ubenici i rjenici izbjegavaju, a neki radije obrauju pod
natuknicom povrede vrednota, ipak ga se u filozofiji ne moe sasvim
izbjei, a u etici je ono temeljno pitanje.
15

Na problem zla ljudi su uvijek mislili, jer ih je vazda muio, pa
su pokuavali nai odgovore ve u predfilozofsko doba. U magijskim
inima i obredima krivnju za zlo prebacivali su na drugoga, najvie
na zle duhove, vjetice, vampire i sline nemani, prema formuli
evil=devil, kako smo ve spomenuli. U svojim su mitovima traili
neko objanjenje pojave zla u svijetu. Drevni su ljudi zamiljali da je
na poetku vladalo neko zlatno doba, koje se je poslije izrodilo u
teke nevolje zbog pojedinane ili kolektivne krivnje (izkonski pad,
sudbina, tragedija).
A to nam o zlu veli sadanja filozofija ? Njezina su iztraivanja
viestruka.
- Jedni filozofi misle da je zlo u sebi neki loi bitak. 0no postoji
kao i dobro, ali nosi negativni predznak. Zaratustra propovijeda dva
principa: Ahuramadu i Ahrimana (dualizam). Jednako se i Maniu
dva suprotna naela nalaze u stalnoj borbi (manihejizam). Gnostici
su pak nastojali prevladati sukob dobra i zla, svjetla i tame, nekim
15
K. Lorenz, Das sogenannte Bse, Wien, 1963., Mnchen, 1974.; F. Perez Ruiz,
Metasica del mal, UPCM, Madrid, 1982.; V. Subilia, Il problema del male,
Claudiana, Torino, 1987.; M. Neusch, Il male, Queriniana, Brescia, 1992.; F.
Conesa, Dios y el mal, Ed. Univ- de Navarra, Baranain, 1996.; B. Claret, Geheimnis
des Bsen, Tyrolia, Innsbruck, 1997.; K. Kochanek (Hg), Wozu das Leid? Wozu
das Bse? Bonifatius, Paderborn, 2002.
Crkva u svijetu, 41 (2006), br. 4, 467-484
478
tajnim znanjem vjerskih misterija (gnoza). ak i Plotin je mislio kako
bez zla ne bismo ni znali to je dobro.
- Drugi su mislioci drali da je zlo negacija dobra kao bitka.
Kako u stvarnosti postoje stalni sukobi, svjetska se zbilja odvija
u dijalektici teze (dobro), antiteze (zlo) i sinteze koja sve izmiruje
(Hegel). Neki od filozofa insistiraju samo na antitezi i upadaju u
nihilizam tvrdei kako zaista nita ne postoji (metafiziki nihilizam),
ako to postoji, nita se ne moe sigurno spoznati (gnozeoloki n.) te
da ne postoje nikakva moralna dobra (etiki n.).
16
Sve je na svijetu
samo pozitiv i negativ istoga filma.
- Najvei dio filozofa smatra da zlo nije samostalni bitak, ve
njegov nedostatak (malum contingentiae) kao plod ogranienosti
svega stvorenoga. Ako je dobro causa efficiens, zlo je causa deficiens.
Ako nedostatak pogaa prirodni red, to je fiziko zlo, a kad ranjava
l j udsku vol j u i l i podl i j ee sotonskom dj el ovanj u, upadamo u
moralno zlo. Za zlo snosi krivnju avolski napasnik i sam ovjek. Tu
je tezu zastupao i Goethe u svome Faustu. Naime filozofsko naelo
veli: Bonum ex integra causa, malum ex quocumque defectu. Stoga
je na kozmos u cjelini dobar, pae i najbolji mogui, a zlo je samo
manji dio obe stvarnosti.
- Namjesto da evolucijom dobro raste, nastupila je devolucija
dobra u zlo. Stvorovi odstupaju od vlastite svrhe zbog svojih slaboa,
promaaj a, nesposobnosti i neuspj eha. Za nj i h j e zl o gubi tak
(malum privativum), zbog ega padaju u devoluciju, degradaciju i
devalvaciju. A nau se i umna bia koja namjerno krivotvore pojam
i namjenu dobra, jer se predaju struji manjeg odpora.
- Uslijed slaboe ljudskog uma i naravi, neki ljudi biraju olako,
mjesto pravoga dobra, ono prividno, koje se njima priinja takvim,
a koje je kratkorono, iluzorno i varljivo gledom na njihovu konanu
svrhu. Nju zamjenjuju povremenim i sporednim ciljevima, koji pau
trenutku situacije u kojoj se nalaze, ali u kojoj se dobro ne snalaze.
Primjerice, mnogi su umjetnici priznali da za njih ljepota posjeduje
demonsku zavodljivost kojoj ne mogu odoljeti. Na taj nain slijede
zlo pod vidom dobra (tipini sluaj ovisnika o drogi, alkoholu i
nikotinu).
- Napokon valja spomenuti jo jednu suvremenu tezu: zlo je sve
ono, i samo ono, to teti ivotu. ivot je naime vrhovna vrijednost i
16
Neki su kuali uvui u lozoju nitavila i samoga Krista zbog njegove izjave: Sine
me nihil potestis facere budui da u originalu red rijei glasi Sine me potestis
facere nihil. Izvan Boga je sve nitavilo.
ivan Bezi, Problem zla i zloe
479
najvee dobro, a sve je ostalo uzgredno i nevano. Dobro je ono to
promie ivot, a zlo je to mu kodi. E. Fromm obtuuje kao glavna
zl a nekrofi l i j u, i ncest, narci zam i pesi mi zam.
17
Uzroci i votni h
nedaa su absurdi kaoti nog svi j eta u koj emu i vi mo (Camus,
Kafka), zla kob i sudbina to nas prate te drutveni poredak koji je
nepravedan i okrutan (Rousseau, Marx).
Iz svega navedenoga proizlazi da je zlo relativan pojam, bez
vrste filozofske podloge. Stoga je Lorenzu i mogao pasti na pamet
okantni nasl ov spomenute knji ge Takozvano zl o! Naal ost,
zlo nije takozvano, ono je kruta realnost. Zbog toga je od svih
spomenutih teza ipak filozofski najopravdanije miljenje o zlu kao
negaciji i manjku dobra. ovjek je stvoren i utemeljen na dobru,
jedinom opravdanom razlogu svoje existencije, ali je, na nesreu,
ogranien u njegovu postizanju i sklon njegovoj degradaciji.
Korisno je na kraju ukazati i na strukturu psihologije ljudske
zloe:
1. kriva spoznaja dobra (zbog ogranienosti naeg uma)
2. izbor prividnog dobra (subjektivnost prosudbe i savjesti)
3. odluka volje u prilog zla (volja zavedena napau)
4. izvedba zle odluke (zlo je lake izvedivo i prividno korisnije)
5. na kraju osjeaj krivnje (grizoduje i loe posljedice).
Osjeaj krivnje je psiholoka kazna za poinjeno zlo.
Moral na prosudba
O moral nom se zl u moe govor i ti na tr i j ezi ne razi ne.
Najprije:
1. na opisnoj razini koja nam ocrtava (u indikativu) objektivno
stanje stvari, tj. fenomen zla u svijetu,
2. na emotivnoj razini izrazuje na subjektivni stav prema zlu.
Kakvo je moje udoree i moje ponaanje i kako reagiram na pojavu
zla u svom ivotu? Oitujem li svoje osobno duevno stanje kako ga
doivljujem (gramatiki konjunktiv)?
3. na i sto moral noj razi ni : kakav bi h zapravo morao bi ti ,
to moram i ni ti da budem moral no bi e? Koj i su stoga moj i
deontoloki zadatci? U jezinom sustavu dolaze u obzir optativ,
gerund, imperativ.
17
E. Fromm, Die Seele des Menschen, Deutsche Verlag Anstalt, Stuttgart, 1979.
Crkva u svijetu, 41 (2006), br. 4, 467-484
480
Budui da moramo biti kratki, uzet emo u obzir samo ovu
treu razinu i zapitati se koji su temeljni elementi morala.
18
Neki
temelji lee u nama samima a to su razum, volja i savjest. Razum
odkriva pravi ivljenski put, volja ga prihvaa i slijedi a savjest prati.
Razum nas upoznaje s prirodnim udorednim zakonom, a volja nas
motivira i potie na djelo. Kako je savjest najslabija karika u tom
lancu, ona mora biti odgojena za pravilno vrednovanje.
Objektivni kriteriji etike jesu finalna struktura prirode iji smo
dio i koja je skrojena po Stvoriteljevu naumu, sama ljudska narav s
njezinim duevnim i tjelesnim elementima koje valja drati u stalnoj
ravnotei, ne poputajui nerazumnim nagnuima. Naim vladanjem
treba da upravlja i vjekovna moralna batina ovjeanstva, kao to
je npr. dekalog. Zbog obega i zajednikog dobra veu nas i pozitivni
zakoni drutva doneseni na legalni nain.
Za svoje smo ponaanje odgovorni mi sami, a ne drugi mjesto
nas. Da bi naa odgovornost bila opravdana, ljudsko se djelovanje
mora odvijati u punoj moguoj slobodi. Ne moemo odgovarati za
ono to smo nainili u neznanju, pod pritiskom ili neijim terorom.
Rekli smo da se radi o moguoj slobodi, jer naa sloboda nije
savrena ni absolutna. Budui da je ljudska i da ivimo u zajednici,
ona je uvijek ograniena slobodom drugih lanova drutva. Obe i
zajedniko dobro mora imati prednost pred onim to je pojedinano
i privatno.
19
Meutim, moderni trendovi u etici skloniji su slobodi nego
auktoritetu, osobnosti vie nego prirodi, stvaralatvu vie nego opona-
anju, savjesti vie nego zakonu, situaciji a ne naelu, uspjenosti,
a ne dunosti, ljubavi mjesto pravde i slino. Inae, ako bismo se
pridravali tradicionalnih vrednota, kako bismo bili moderni? Tako
je, primjera radi, jedan moderni katoliki bogoslov svoju prvu knjigu
18
W. M. Kurtines, Morality, moral behaviour and development, Wiley, 1984.;
A. Pieper, Ethik und Moral, Beck, Mnchen, 1985.; M. Rhonheimer, Natur als
Grundlage der Moral, Tyrolia, Innsbruck, 1987.; AA. VV., La coscienza morale
oggi, Alfonsiana, Roma, 1987.; E. Berti i dr., Problemi di etica, Gregoriana,
Padova, 1990.; AA. VV., Teorie etiche contemporanee, Boringhieri, Torino,
1990.; S. Brandt, Das Sollen im Sein, Brockmeyer, Bochum, 1992.; W. Seidel
(Hg), Moral konkret, Echter, Wrzburg ,1993.; M. Conche, Les fondements de la
morale, PUF, Paris, 1993.; P. J. Piegsa, Der Mensch das moralische Lebewesen,
EOS, St. Ottilien, 1996.; R. B. Louden, Morality and moral theory, Oxford Univ.
Press, N. York, 1998.
19
Znaajan je natpis na pragu dubrovake kneevske vijenice: Privatorum obliti,
publica curate.
ivan Bezi, Problem zla i zloe
481
moralke naslovio Das Gesetz Christi, a njezino posljednje izdanje
sasvim obrnuto Frei in Christus!
Za dananji je narataj moralizam vee zlo od liberalizma.
Pribliavamo se samim granicama nihilizma. Za nj je naelo dobra
zael o robstva, fari zej stva i fi l i starstva. Mi moramo i mati svoj
osobni, autonomni i stvaralaki moral, koji je jedini princip slobode
i neovisnosti. Uostalom to razlikovanje dobra i zla, kao i pojam
moralnosti obenito, zastarjelo je, poniavajue i antimoderno te
pripada prolosti.
Amoralne sklonosti lako nalaze pristae i galopiraju zaraznom
brzinom. Zaraza zla je uinkovitija od askeze dobra, ugodnija je i iri
se poput epidemije te je uhvatila razmjere pandemije. Ve su stari
mudraci znali da abyssus abyssum invocat te da zmije ne raaju
ueta ve izkljuivo zmije. Pa i na narod veli: zlo lako dolazi a
teko odlazi; te opet: tko zlo ini i sam e ga doekati. Logino je da
tko sam sebi nanosi zlo, ne moe biti dobar nikome. Premda je zlo
ontiko nita, existencijalno je tetno i ubojito.
Ljudska moralnost ima dvije dimenzije, objektivnu i subjektivnu.
Objektivnu dobrou svakom inu daje njegova vlastita svrha, u
filozofskom rjeniku finis operis (primjer: jelo slui za odravanje
ivota). Subjektivnu vrijednost djela ini initeljeva nakana, tj. finis
operantis (ako se opijam i derem, protivim se objektivnoj svrsi jela
i pia). Ako se oba cilja ne poklapaju, nastaje moralni nered, zlo. Kod
etike prosudbe jo bi trebalo uzeti u obzir i vanjske okolnosti djela,
npr. slobodu djelatnika.
Moral no ponaanje obi no nazi vamo kreposni m. Krepost i l i
vrlina je sinonim dobra i umjerenosti u ivotnim uitcima. Izpravno
opaa psiholog Vergote: Etiki se red ostvaruje razumnom uporabom
nerazumni h el ja.
20
Krepost promil jeno, sl obodno i trajno bi ra
dobro i uztrajno izbjegava zlo, pa i onda kad je to teko i bolno. U svom
izboru kao da kreposnik veli: ja hou dobro jer je dobro. Razuzdanik
naprotiv misli: to je dobro jer ja to hou. Time liava dobro njegovih
korijena, a na njegovo mjesto postavlja svoju samovolju. Tu je zlo
voljno i voljeno, odabrano i odobreno, eljno i poeljno.
Na taj nain odbacivanje dobra postaje zlo. Sam in odbacivanja
jest zloa, a svjesni odabir zla je zloba (o emu smo ve govorili).
U teologiji se takav postupak zove grijeh. A grijeha nema bez osobne
kri vnj e, bi l o da j e poi nj en predhodnom spoznaj om zl og i na
(znatice) ili podpuno slobodno (hotice).
20
Cit. prema: Le Supplement, br. 4/1984., str. 68.
Crkva u svijetu, 41 (2006), br. 4, 467-484
482
Teol oka osuda zl a
Kako smo vidjeli, zlo se u biblijskom i teolokom rjeniku naziva
grijeh. No teologija ne izbjegava ni njegovo izvorno i temeljno ime zlo,
zlodjelo, zloa.
21
to je za teologiju zlo? Zbito moemo rei: zlo je
koncentrat ljudskoga egotizma, egoizma i egolatrije. Ukratko: kult
sama sebe. Na sugestiju edenske zmije ovjek eli biti bog, sam svoj
gospodar i zakonodavac. Pretendira na ono to nije, na boansku
mo pa upada u ludilo autizma i hoda na glavi (R. Peri).
Ljudska teonomija je obijesna uvreda jedinog i pravog Boanstva,
to je izvor svakoga dobra i najvei neprijatelj grijeha. Ono nije
samo Summum bonum, nego i Summus Bonus, osobni i dobri Bog,
neopravdano vrijean svakim hotiminim grijehom. Grijeh je k tome
i rana na tijelu Crkve, koju je Krist ustanovio upravo za borbu protiv
grijeha. Jednako tako je grijeh i povreda brata ovjeka (ako sam ja
bog, zar to nije i svaki ovjek?) i time cijeloga ovjeanstva. Grijeh
nas opet vraa u stari politeizam.
I zborom zl a grj eni k i zrazuj e prezi r dobra. Ono vi e ni j e
vrhovna vrijednost, to postaju muice jednoga samovoljnog tiranina,
ijom se egolatrijom javljaju uasne posljedice praktinog bezbotva,
moral nog bezakonj a i amoral nog mental i teta. Nastupa vri j eme
Nietzscheova prevrednovanja svih vrednota, po kojemu je zlo bolje
od dobra. Pakao silazi na zemlju i nastani se u srcima ljudi.
injenicom zla u svijetu svi smo zbunjeni, a najvie vjernici. Ako
je Bog sama dobrota a k tome i svemogu, zato nije sprijeio pojavu
zla i opaine? Bog bi zaista mogao udariti gromom svakoga koji
izgovori grijenu rije ili poini opako djelo, no koliko bi nas nakon
toga ostalo ivih!? Preivjeli bi i ivotarili kao roblje Gromovnika, u
vjenome strahu neumitne kazne. No, Stvoritelj nas je stvorio ne za
svoje roblje, ve za dobru i slobodnu djecu. Bog eli biti na milostivi
Otac i u nae je ruke poloio slobodu izbora dobra i zla. Moemo se
21
J. Hick, Evil and God of love. 2. izd. Harper, S. Francisco, 1978.; J. P. Jossua,
Discours chrtien et scandale du mal, Chalet, Paris, 1979.; J. S. Feinberg,
Theologies and evil, Univ. Press of Am., Washington, 1979.; C. Belleggia, God
and the problem of evil, Paul Ed., Boston, 1980.; H. Hring, Das Problem des
Bsen in der Theologie, Darmstadt, 1985.; K. Surin, Theology and the problem
of evil, Blackwell, New York, 1986.; G. Bozzi, Dio esiste? Perch il male? Lalli,
Poggibonsi (SI), 1988.; J. Baudrillard, La transparence du mal, Ed. Galile,
Paris, 1990.; V. Possenti, Die e il male, SEI, Torino,1995.; P. Ganne, L vangile
et le mal, A. Sigier, Sillary (Qubec) 1999.; A. Dettwiler (Hg), Kreuzestheologie im
Neuen Testament, Mohr Siebeck, Tbingen, 2002.
ivan Bezi, Problem zla i zloe
483
odrei ak i njega samoga. On to dakako ne odobrava, ali je naom
slobodom vezao svoje vlastite ruke.
Mo zla u svijetu je tolika da se s pravom javlja pitanje Boje
odgovornosti za nj.
22
Namee nam se logian razlog: premda je
Bog svemoan, njegovu svesilnu mo ipak ograniuje sama narav
boanstva. Ni on ne moe stvoriti neto to bi bilo ravno njemu
i njegovu savrenstvu. To bi bilo stvarno mnogobotvo. Sve to
j e stvoreno moe bi ti samo ograni eno i nesavreno. Tako j e
nesavrenost i ogranienost nuzprodukt stvaranja, manjak dobra i
nuno zlo, tamna sjena dobra.
Znajui unaprijed za tu nunu posljedicu stvaranja i svijestan
da svako svjetlo raa sjenom, ipak je Sveznajui zakljuio da e
dobroa stvorova biti vee dobro od nitavila. Uvijek je bolje biti
nego ne-biti. Bitak i bie su jedini opravdani razlog svemira. A osim
toga Bog je posjedovao jo jednu svoju mo(gu)nost: od zla izvui
dobro, odnosno zl o pretvori ti u dobro. Poznata je portugal ska
poslovica: I krivim crtama Bog znade pisati ravno.
Dodue, kad ne bi bilo Boga, ne bi postojalo nita, ne bi bilo ni
zla. Kad ne bi bilo Boga, onda bismo svi mi bili bogovi i sve to bismo
inili bilo bi korisno i nevino. A to bi bilo kad bi svi ti zemaljski
bogovi postali rogovi u istoj vrei? Takav se kaos i zloa ne bi uobe
mogli ni zamisliti. Ovo to danas doivljujemo u ljudskome drutvu
nije ni blijeda slika kozmikog moralnog kaosa, gdje su bogovi isto
to i rogovi. Nije sluajno to se sotona slika s rogovima na glavi. I
nije bez razloga zakljuio veliki Dostojevski: Ako nema Boga, sve je
doputeno.
Kako Bog nije indiferentan prema zlu i kako ga doista moe
preokrenuti u dobro, dokazuje njegovo utjelovljenje u ovjeka Krista.
Po muci i patnji svoga Sina on sudjeluje u svim naim bolima i
zlima, uzeo je na sebe sve nae krieve, s nama pati i doivljuje smrt
na kriu. Na taj nain svojim i naim krievima nevini Jaganjac je
odkupio sve nae grijehe, a u eshatonu i paruziji e nas osloboditi
svih zala.
Upravo u tome se oituje Boja mudrost i providnost to je
sposoban svako zlo pretvoriti u dobro te od grijeha izvesti spas. U
toj se spasonosnoj pretvorbi krije bolna tajna kria. Unato tom
boanskom zahvatu u ljudski ivot, za na ogranieni um pitanje
zla ostaje filozofskom zagonetkom, moralnim spoticajem i vjerskom
tajnom. Misterij zla moe se tek naslutiti u boanskom savrenstvu
22
A. Gorres, K. Rahner, Das Bse, 2. izd. Herder, Freiburg, 1989.
483
Crkva u svijetu, 41 (2006), br. 4, 467-484
484
i ljudskom nesavrenstvu, u naoj ogranienoj pameti i pustopanoj
tenji za slobodom. U kriu su se susreli boanska dobrota i ljudska
zloa. Na nau sreu!
Literatura:
A. Bucher (Hg), Das Bse, O. Mller, Salzburg, 1999.
F. Bousquet, Le scandale du mal, Claudiana, Torino, 1987.
E. Drewermann, Strukturen des Bsen. 3 sv., 3. izd., Schning,
Paderborn, 1982.
D. R. Griffin, Evil revisited, St. Univ. of N. York, Albany, 1991.
St. Gratzel, Dasein ohne Schuld, Vandenhoeck, Gttingen, 2004.
H. Hring, Die Macht des Bsen, Benziger, Zrich, 1979.
Ch. Journet, Le mal, 3. ed. St. Augustin, Maurice, 1988.
J-F. Lyotard, Moralits postmodernes, Galile, Paris, 1993.
M. Neusch, Le mal, Centurion, Paris, 1990.
A. Rizzi, Crisi e ricostruzione della morale, SEI, Torino, 1992.
D. de Rougemont, La part du Diable. Gallimard, Paris, 1947.
J. A. Sanford, Evil. the shadow side of reality, Crossroad, N. York,
1981.
S. Vierzig, Das Bse, Kohlhammer, Stuttgart, 1984.
PROBLEM OF EVIL AND BADNESS
Summary
Suspicion about the existence of evil in the world is a chimerical
one. Evil is a cruel reality of everyday life and philosophically
debatable is only its theoretical nature. Evil is not explainable without
the good and God, but in such a way that it can only manifest itself as
a shadow and defect of good. Evil and good are not two independent
ontological entities, let alone two existential principles. In the world
created by the Absolute Good there is no place for the principle of
bad. If there was something to exist apart from God, something
and not nothing, creatures could not enjoy divine perfection. But
God can write straight even with crooked lines, and He solved the
problem of evil and sin in a redemptive manner.
Key words: evil, good, philosophy, morality, theology, being,
creation, perfection, God.
ivan Bezi, Problem zla i zloe