Poljaci kastriraju. A mi?

Nedavno je Donji dom poljskog parlamenta prihvatio zakon o obveznoj kemijskoj kastraciji
osuđenih za silovanje djece ili bliskih rođaka. Inače, kemijska kastracija vrši se putem
uzimanja tableta, injekcija i usatka. Glavni sastojak tih sredstava jesu antiandrogeni koji
smanjuju količinu testosterona, pa samim time i seksualni nagon. Protiv takve odluke odmah
su skočile udruge za zaštitu ljudskih prava koje umjesto kastracije traže rehabilitaciju
osuđenika.

No, pitanje je može li se pedofil kao takav uistinu rehabilitirati? Pedofilija spada u najčešći
oblik poremećaja ličnosti. Ovdje dolazi do pogrešnog izbora seksualnog objekta, a to su djeca.
Dakle, sasvim sigurno radi se o nekoj vrsti bolesti. Sezonska gripa pokušava se izbjeći
cijepljenjem, a ako nastupi lijekovima, svinjska gripa liječi se Tamifluom ( navodno ), teške
bolesti liječe se nekakvim drugim lijekovima, a pedofilija se ˝liječi˝ upravo kemijskom
kastracijom. Djeca, žrtve pedofilije obilježena su za čitav život. Poremećen je njihov razvoj
seksualnosti, ličnosti, pa i mogućnost za potpuno normalan život. A da ne govorimo o
posljedicama koje nastupaju incestuoznom pedofilijom. U Kaznenom Zakonu RH stoji ˝Tko
izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom, kaznit će se kaznom
zatvora od tri do dvanaest godina.˝ Dakle, počinitelj tog monstruoznog djela može izaći iz
zatvora u roku od najviše dvanaest godina, iako je tolika kazna rijetkost.

Pedofil može biti i odgajatelj u vrtiću.

Ono što je još zanimljivije, a ujedno i tjera strah u kosti svima jest to da osuđeni pedofil nakon
izdržavanja kazne i proteka određenog roka može raditi što hoće. Naime, ako je osuđenik u
zatvoru proveo tri godine, nakon što ˝odguli˝ taj period i prolaskom još toliko godina na
slobodi dobiva nevjerojatnu mogućnost – brisanje njegovog djela iz policijskog dosjea. Vrlo
jednostavno, tako se osuđeni pedofil može zaposliti kao profesor, odgajatelj u vrtiću ili što je
još gore može i posvojiti dijete te tako može neometano izvršavati svoje bolesne seksualne
fantazije. Nadalje, u Hrvatskoj ne postoji registar pedofila. Dakle, vi kao poslodavac ne
možete znati, a ne smijete niti pitati potencijalnog zaposlenika je li kažnjavan pogotovo ako
donese potvrdu o nekažnjavanju koju sasvim normalno može dobiti nakon određenog
vremena. Pitam se što o ovome pitanju misle udruge za zaštitu ljudskih prava? Je li važnije
zaštiti ˝dignitet˝ bolesnog uma ili omogućiti što većem broju djece, potencijalnim metama
pedofila, da imaju normalan život sa vrlo malo mogućnosti uništavanja istog?

Stručnjaci smatraju da su pedofili uglavnom recidivisti ( ˝ponavljači˝ ), te je stoga mogućnost

da se njihov zločin briše iz dosjea još strašnija. Rehabilitacija pedofila gotovo je nemoguća jer
poremećeni um teško može svoju korekciju doživjeti u zatvoru, čak štoviše stanje se može i
pogoršati. Dr. Buljan Flander govori o kemijskoj kastraciji : Pokazalo se da definitivno
djeluje na smanjenje seksualnog nagona, no da nije učinkovita kod onih ljudi kojima je to u
agresivnom ponašanju ili stil života. Kod kemijske kastracije se, objašnjava, recidiv
pojavljuje u 5 posto slučajeva, nakon psihoterapije kod 7 posto, a najgore je, upozorava, ako
osuđeni pedofili samo odsluže kaznu bez ikakva tretmana - ponavljaju svoja djela u čak 40 do
80 posto slučajeva. U lepoglavskoj kaznionici se prije tri godine počeo provoditi projekt
tretmana seksualnih delinkvenata koji podržava i sufinancira nizozemska vlada. Cilj projekta
je psihijatrijsko liječenje i resocijalizacija seksualnih delinkvenata, među kojima su i pedofili
kako nakon izlaska na slobodu više ne bi bili opasni za svoju okolinu. S obzirom da nisam
uspio pronaći podatke koliko je taj projekt uistinu uspješan i koliko je recidivista bilo nakon
prolaska tog programa pretpostavimo da program savršeno funkcionira i da je nakon njega
samo 7 posto recidivista, kako kaže dr. Buljan. Međutim, kemijska kastracija smanjuje taj
postotak na 5 posto, što je minimalno 2 djece na 100 napadnutih. Osobno smatram da su dva
života itekako vrijedna i treba se boriti za njih.

I silovatelji su bolesni.

Spomenuo sam silovatelje. U Kaznenom Zakonn RH stoji Tko drugu osobu uporabom sile
ili prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske
osobe prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju, kaznit će se kaznom
zatvora od tri do deset godina. Silovatelji, kao i pedofili imaju ˝moć˝ uništiti život žrtve.
Možemo i silovatelje smatrati bolesnim ljudima. Imaju poremećaj koji im onemogućuje
kontrolu seksualnog nagona pa moraju počiniti kazneno djelo kako bi taj nagon zadovoljili.

Jednako kao i pedofili i silovatelji su u velikom broju slučajeva ˝ponavljači˝. Treba li imati
milosti prema ljudima koji su svojim ponašanjem i djelima uništili jedan ili više života
samo radi zadovoljenja životinjske potrebe koju nisu mogli kontrolirati? Procijenite sami.
Međutim, ako već postoji kakav takav ˝lijek˝ koji može spasiti veliki broj potencijalnih žrtvi
od recidivista ne bi li ga trebalo primijeniti?

Zakon za sprječavanje drugih u počinjenju istih kaznenih djela.

Problem je i u tome što su kazne za počinitelje takvih monstruoznih djela preblage,

uostalom kao što su kazne za većinu kaznenih djela u RH premale. Na žalost svega toga su
svjesna i djeca, obični ljudi koji znaju da će, odluče li se za počinjenje kaznenog djela, proći
relativno blago kažnjeno. Za pljačkaše, ubojice i slične zločince još uvijek nema drugog
lijeka do pokušaja izoliranja od ˝slobodnog˝svijeta na dulje ili kraće vrijeme, ali za
silovatelje i pedofile postoji. Udruge za zaštitu ljudskih prava možda bi trebali razmišljati
na način da jedan ˝uništeni˝ život ( pedofilov ili silovateljev nakon tretmana kemijske
kastracije ) ipak vrijedi manje od puno većeg broja spašenih života ugroženih od strane
spomenutih prijestupnika.

Predsjednik HSP-a Anto Đapić najavio je da će predložiti Zakon o kemijskoj kastraciji

pedofila i silovatelja. Iskreno se nadam da će taj prijedlog biti pametno i smisleno
sastavljen, a što je još važnije da će kao takav biti i usvojen. I dakako, bitno je da se u tom
Zakonu jasno i glasno kaže da i dužnosnici Crkve potpadaju pod njega kako kasnije ne bi
bilo krivih interpretacija Zakona, kao što je to često slučaj kada su u pitanju svećenici.
Nakon velikog broja Zakona koje smo uvodili i ukidali vrijeme je da donesemo, tj. da
saborski zastupnici donesu jedan zakon koji će biti uistinu dobar i koji će donijeti nešto
pozitivno.

Piše :

Alen Bećirović

alen_becirovic@hotmail.com