BLAGOSLOVLJENA VODA

Kateheze by admin

Blagoslovljena voda Voda je puna tajni. Posve je ista i jednostavna neokaljanom ju je nazvao sv. Franjo. Posve je edna, kao da hoe da sama za se nita ne znai. Posve je nesebina, samo je zato tu da drugomu slui, drugoga isti i osvjeava. Ali, jesi li je kada vidio kako mirno stoji i sie u dubinu? Je li ti dua osjeala kako te u dubinu vue? Jesi li osjeao kako je tajanstvena bila ta dubina? Kako ti se inilo da je tamo dolje sve puno udovita, zamamnih i stranih? Ili, jesi li ikad sluao kako uzburkana kipi, neprestano struji i buci, buci i struji? Ili kako joj vrtlozi vriju, krue i sru? Tada se iz nje zna podii tako strahovita sila da joj se ovjeje srce moe tek silom oteti Voda je puna tajna. Jednostavna, ista, nesebina, sposobna oistiti to je zamazano, okrijepiti to je edno. A ujedno nedokuiva, nemirna, puna zagonetki i snage privlai u bezdan. Prava slika tajanstvenih prauzroka, iz kojih struji ivot i odazivlje se smrt. Slika samoga ivota koji izgleda tako jasan, a tako je zagonetan. Sad lako shvaamo zato ju je Crkva uzela da njome oznai i donosi Boji ivot, milost. Iz krtenja smo neko izali kao novi ljudi, preporoeni vodom i Duhom Svetim, kad je stari ovjek u nju utonuo i umro. I kod znaka kria pokropimo elo, prsi, te jedno i drugo rame svetom vodom, blagoslovljenom vodom, zagonetnim, istim, jednostavnim i plodonosnim prapoelom, koje je slika i sredstvo svrhunaravnog ivotnog poela milosti. Blagoslovom je Crkva vodu oistila. Osloboena je tamnih sila koje su u njoj pritajene. To nije prazna rije! Tko ima osjeajnu duu, taj je osjetio ar prirodne sile koja se moe dii iz vode. A je li to samo prirodna sila? Nije li to neto tamna, izvanprirodna? U prirodi, u svom njezinom bogatstvu i ljepoti je i neto zlobna, demonskoga. Utjecaj je grada, koji otupljuje due, uinio da ovjek za to vie nema osjeaja. Ali Crkva zna za to, pa vodu oisti od svega to je Bogu

neprijateljsko daje uini sredstvom svoje milosne snage. Kad vjernik stupi u Boju kuu, vodom istom, i koja isti, takne elo, prsa i ramena, to jest cijelo svoje bie, da i njegova dua postane ista. Nije li to lijepo? Kako se pri tom obiaju u znaku kria susreu: oiena priroda, milost i ovjek eljan istoe. Ili naveer. No ima svoju mo, kae poslovica. Neto istine je u tom. Za svj etlo smo stvoreni. Netom se ovjek predade oblasti sna i tame, u kojoj ugasne svjetlost dana i svjetlost svijesti, znamenuje se znakom kria i blagoslovljenom vodom, koja je slika sve osloboene i oiene prirode! Neka ga Bog uva od svega to je tamno! I kad se ujutro probudi iza sna, iz tame i nesvijesti, te iznova pone svoj ivot, uini isto. Tada je to blijedi spomen na onu svetu vodu iz koje je kod krsta uskrsnuo Kristovu svjetlu. Lijep je i taj obiaj. U njemu se susreu otkupljena dua i otkupljena priroda u znaku kria. Preuzeto iz: Romano Guardini: Sveti znakovi