VODOZEMCI I GMAZOVI U MEIMURJU

Ova publikacija ima viestruki znaaj, jer su izmeu njenih korica po prvi
put obraene vrste vodozemaca i gmazova koje obitavaju na stanitima
u Meimurju. Prvi dio autorice Biljane Janev Hutinec donosi pregled
vodozemaca i gmazova u Meimurju. Poznavanje i prepoznavanje
pojedine vrste klju je za bilo koje daljnje istraivanje i akciju. Drugi dio
dvoje autora, Olge Jovanovi i Gorana afareka, donosi rezultate
istraivanja provedenog na stanitima uz rijeku Muru tijekom 2010.
godine. Trei pak dio autorice Sare Jankovi prikazuje tijek akcije i
rezultate prvog projekta zatite vodozemaca od stradavanja na
prometnicama u meimurskoj Opini Nedelie.
U cjelini, ova publikacija prenosi svojevrsnu zaokruenu priu te ujedno
predstavlja putokaz ka daljnjim projektima na ouvanju bioraznolikosti
Meimurja.
Mihaela Mesari, struna suradnica za zatitu prirode u Meimurju
Josip Ceilinger, predsjednik EU Platana, Nedelie
ISBN 978-953-56136-3-3
Fotograje na omotu:
Goran afarek
www.medjimurska-priroda.info
Biljana Janev Hutinec
Olga Jovanovi, Goran afarek
Sara Jankovi
ABA, KAA, KUAR
vodozemci i gmazovi u Meimurju
aba, kaa, kuar: vodozemci i gmazovi u Meimurju
autori tekstova i fotograja:
dr.sc. Biljana Janev Hutinec (BJH)
dr.sc. Olga Jovanovi (OJ)
Goran afarek, dipl.ing.biol. (G)
Sara Jankovi, mag. ekologije i zatite prirode (SJ)
uredila:
Mihaela Mesari, prof. geologije i geograje (MM)
nakladnik:
Meimurska priroda - Javna ustanova za zatitu prirode
za nakladnika:
Sinia Golub, ravnatelj ustanove
publicirano u sklopu projekta:
Zatita vodozemaca od stradavanja na prometnicama
na podruju Opine Nedelie u 2013. godini
ideja projekta: Josip Ceilinger, predsjednik EU Platana, Nedelie
naklada: 500 primjeraka
oblikovanje i tisak: LETIS, Pretetinec
tiskano u Meimurju u listopadu 2013. godine
Autori zadravaju pravo na svoje tekstove i fotograje
ISBN 978-953-56136-3-3
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem 857044
Nakladu ove publikacije omoguila je
Opina Nedelie u sklopu nanciranja projekata iz
Plana zelenog djelovanja za 2013. godinu
Fotograje na omotu: Goran afarek (naslovnica: Gatalinka, zadnja stranica: Bjelouka)
Meimurje, listopad 2013.
Biljana Janev Hutinec
Olga Jovanovi, Goran afarek
Sara Jankovi
ABA, KAA, KUAR
vodozemci i gmazovi u Meimurju
Ljudi naprosto oboavaju divlje vrste ivotinja! Njihova pojava kod ovje-
ka pobuuje raznovrsne pozitivne emocije, ponekad i strahopotovanje,
posebno ako su te ivotinje efektno prikazane u dobrom dokumentar-
cu. Tako su neke vrste s vremenom postale karizmatine i opepoznate
kao simboli prirode ili maskote pokreta za zatitu prirode, primjerice:
pande, slonovi, kitovi, orlovi i druge. Gotovo svaka regija u svijetu ima
svoju karizmatinu vrstu ili vie njih. U Meimurju, karizmatina je bijela
roda, ali na dobrom putu da ostvari taj status jest i dabar, nastavi li se
sadanjom dinamikom iriti uzvodno Murom i Dravom na koje se vra-
tio (uz ljudsku pomo odnosno reintrodukcijom) nakon vie desetljea
izbivanja. Te su dvije vrste, bijela roda i dabar, prilino vidljive, a opet
dovoljno tajanstvene da u ovdanjeg ovjeka pobuuju znatielju i uvijek
nova pitanja.
No, u prirodi koja nas okruuje postoje i manje karizmatine, pa sukladno
tome i manje (pre)poznate vrste. Ova publikacija posveena je tim
vrstama. Konkretno, vrstama iz razreda vodozemaca i razreda gmazova.
U regiji koja obiluje vodom na povrini zemlje dakle rijekama i rukavcima,
jezerima i retencijama, potocima i bujiarima, barama i lokvama u
regiji poput Meimurja, vodozemci i gmazovi uobiajena su pojava. Ili
barem tako volimo misliti. No, koliko znamo o tim malim, a tako vanim
stvorenjima? Zapitamo li se ikad koliko bi bio siromaniji na zaviaj,
okrnjena naa kultura, pust na duh bez tih skunjkai, kuari i kai?
Ova publikacija podsjetnik je na te vane karike u prirodnom lancu, karike
bez kojih ne bi niti bilo tog lanca. Ujedno, ovo je prva publikacija o vodo-
zemcima i gmazovima u Meimurju objavljena od meimurskog naklad-
nika. Nadamo se ne i posljednja, jer meimurska priroda se tek poinje
sustavno istraivati, istraivano zapisivati, a zapisano objavljivati.
Manje karizmatine,
ali jednako vane!
Uz autorski istraivako-publicistiki rad, nakladu ove publikacije omo-
guila je Ekoloka udruga Platana iz Nedelia putem projekta kojeg je
nancirala Opina Nedelie sa proraunske stavke Plan zelenog djelo-
vanja u 2013. godini. Te injenice ovdje posebno istiem, jer je Opina
Nedelie jedna od rijetkih u Republici Hrvatskoj koja redovno izdvaja
sredstva i na transparentan nain podupire projekte na podruju zatite
prirode i ouvanja bioraznolikosti. A udruga Platana pak prva koja je u
Meimurju provela projekt zatite i spaavanja vodozemaca od strada-
vanja na prometnicama tijekom proljetne migracije.
Sinia Golub, ravnatelj
Meimurska priroda
Javna ustanova za zatitu prirode
Prije davnih 360 milijuna godina, u staro doba geoloke prolosti Zemlje
(paleozoik), kopno je poela osvajati nova skupina organizama vodo-
zemci. Kako su se razvili iz ivotinja slinih nekim vrstama riba, graom
tijela i nainom ivota ostali su jo uvelike vezani uz vodu. ivotni ciklus
veine vodozemaca ukljuuje preobrazbu od vodene liinke koja die
krgama, do kopnene odrasle jedinke koja die pluima. Koa vodoze-
maca tanka je, propusna i ispunjena lijezdama, a slui i kao pomoni
organ za disanje. Temperatura tijela ovisi im o temperaturi okoline te
stoga zimu preivljavaju zakopani u mulju ili upljinama u tlu, spavajui
zimski san. Veina vodozemaca u Hrvatskoj aktivna je nou radi zatite
od grabeljivaca i manjeg gubitka vode preko koe.
Vladavina vodozemaca nije trajala dugo, jer su se prije 310 milijuna godi-
na pojavili prvi pravi kopneni kraljenjaci gmazovi. Potpunu dominaciju
kopnom oni su preuzeli u srednjem dobu geoloke prolosti Zemlje (me-
zozoik). Svima je dobro poznata skupina izumrlih gmazova dinosauri
po kojima je razdoblje mezozoika dobilo naziv Doba gmazova. Kao i
njihovi prethodnici, ni gmazovi nemaju stalnu tjelesnu temperaturu pa
su se prilagodili ivotu u toplijim stanitima. Za razliku od vodozemaca,
ni u jednom stadiju ivota nisu vezani uz vodu. Svi gmazovi diu pluima,
a koa im je prekrivena ljuskama koje spreavaju gubitak vode iz tijela
i tite ih od ozljeda i grabeljivaca. Veina gmazova aktivna je danju.
Razvoj gmazova odvija se bez preobrazbe, a iz jaja obloenih ljuskom
koja polau na kopno izlegnu se mladi posve slini roditeljima.
Unato brojnim razlikama, vodozemci i gmazovi prouavaju se unutar
iste grane znanosti koja se naziva herpetologija (gr. herpeton = puza-
ti). Odatle potjee i rije herpetofauna.
Amphibia (gr. amphi + bios = dvostruki ivot) je znanstveno ime za vodo-
zemce. I hrvatski naziv vodozemci upuuje na to da dio ivota provode
u vodi, a dio na kopnu. U vodozemce ubrajamo bezrepce (abe, krastae,
mukai), repae (dadevnjaci, vodenjaci, ovjeja ribica) i beznoce (rijai).
Reptilia (lat. repto = puzati) je znanstveni naziv za razred gmazova u koji
ubrajamo premosnike, kornjae, krokodile i ljuskae (guteri i zmije).
O vodozemcima i gmazovima
autorica: Sara Jankovi
Vanost herpetofaune
vodozemci su vani bioindikatori ukazuju na negativne promjene u
okoliu zbog propusnosti koe i ivota u vodenim i kopnenim stanitima
odravaju prirodnu ravnoteu ekosustava i vani su lanovi hranidbenih mre-
a reguliraju brojnost svojeg plijena i sami su hrana veim organizmima
ine veliki udio biomase nekog ekosustava (dominiraju svojim brojem
i gustoom)
lijezde u koi vodozemaca stvaraju niz spojeva iz kojih se dobivaju lijekovi
za mnoge ljudske bolesti, a proizvedeni su i lijekovi od zmijskog otrova
Ugroenost herpetofaune
Vodozemci su jedna od najugroenijih skupina ivotinja na Zemlji. Prema
procjenama meunarodne organizacije za zatitu prirodeIUCN (Interna-
tional Union for Conservation of Nature), najmanje treini poznatih vrsta
vodozemaca prijeti izumiranje. Znanstvenici predviaju da bi u Europi
do 2050. godine moglo nestati ak 50 posto vrsta vodozemaca. Dana-
nja brzina izumiranja pojedinih vrsta vodozemaca nije zabiljeena jo od
doba masovnog izumiranja dinosaura. Vodozemci su preivjeli izumira-
nje dinosaura, ali sada se i sami nalaze na rubu unitenja.
Sve vrste vodozemaca i gmazova koje moemo pronai u prirodi na podruju
upanije zaviajne su divlje vrste. Sukladno Zakonu o zatiti prirode iste je
vano ouvati uspostavom ili odravanjem njihova povoljnog stanja u prirodi
to znai da je zabranjeno smanjiti broj jedinki do te mjere da vrsta postane
ugroena. Vei dio vrsta pripada strogo zatienim vrstama, a to su ugroe-
ne vrste ili vrste za koje je takav nain zatite propisan propisima Europske
unije ili meunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka.
Najvaniji razlozi ugroenosti vodozemaca i gmazova su:
unitavanje i fragmentacija stanita (krenje uma, isuivanje i kana-
liziranje vodotoka, oneienje voda, izgradnja prometnica, zatrpa-
vanje movara i lokvi, zarastanje travnjaka kao posljedica prestanka
ekstenzivnog stoarenja)
unoenje stranih invazivnih vrsta u njihova stanita
stradavanje na prometnicama
kemijske supstancije (pesticidi, umjetna gnojiva)
izravno stradavanje zbog ovjeka (ilegalni komercijalni lov, ilegalno
skupljanje za terarije, ubijanje kao posljedica straha)
globalne klimatske promjene (promjene temperature i vlage, povea-
na razina UV-B zraenja, kisele kie)
Koje su to vrste?
Pjegavi dadevnjak (Salamandra salamandra)
Mali vodenjak (Lissotriton vulgaris)
Crveni muka (Bombina bombina)
uti muka (Bombina variegata)
enjaa (Pelobates fuscus)
Smea krastaa (Bufo bufo)
Gatalinka (Hyla arborea)
umska smea aba (Rana dalmatina)
Movarna smea aba (Rana arvalis)
Livadna smea aba (Rana temporaria)
Jestiva zelena aba (Pelophylax kl. esculentus)
Livadna guterica (Lacerta agilis)
Sljepi (Anguis fragilis)
Bjelica (Zamenis longissimus)
Bjelouka (Natrix natrix)
Ribarica (Natrix tessellata)
Smukulja (Coronella austriaca)
Riovka (Vipera berus)
Barska kornjaa (Emys orbicularis)
HERPETOFAUNA MEIMURJA
Kaa, kuar, vujci, korjaa, slepa vu, boja abica, krapavica, skunjka
Sigurno ste do sada uli za neke od tih ivotinja koje ive u Meimurju. One pri-
padaju skupinama vodozemaca i gmazova. Nedavno se provodilo istraivanje
tih skupina i zabiljeeno je 13 vrsta dok je pretpostavljeni broj vrsta vei to e
zasigurno potvrditi i budua istraivanja. U nastavku dajemo popis i opise zabi-
ljeenih i pretpostavljenih vrsta.
Sve su vrste vodozemaca i gmazova znaajne u hranidbenoj mrei i odravanju
ravnotee u prirodi te doprinose ukupnoj bioraznolikosti nekog kraja. Regulira-
jui brojnost svojega plijena, od kojeg mnogi i nisu jako omiljeni ljudima poput
nekih kukaca ili malih sisavaca, vaan su dio ivotne zajednice.
Dr.sc. Biljana Janev Hutinec
Naraste do 25 cm, ukljuujui i rep. Karakteristino je obojen i lako se
prepoznaje crne je boje s velikim uto-naranastim mrljama.
Trbuh je crni, uglavnom s pjegama. Nastanjuje preteno listopadne
ume, ali i rubna podruja, vrtove i sl. Pari se tijekom cijelog razdoblja
aktivnosti, polae 10-80 liinki. Aktivni su u sumrak i nou, najee ih
susreemo tijekom ili nakon kie. Hrani se beskraljenjacima. (foto: G)
Dadevnjaci imaju otrovne lijezde u koi, a dobro su uoljive
iza glave. Zbog toga ih izbjegava veina ivotinja, a pritom im
pomae i upozoravajua obojenost koja govori grabeljivcu
opasan sam ne jedi me. Kad se osjete jako ugroeno, iz
lijezdi na glavi mogu trcnuti otrov i do 1 m.
Pjegavi dadevnjak (Salamandra salamandra)
10
Naraste do 10 cm. Lea su maslinasto obojena i posuta tokama
koje se na glavi, preko oka spajaju u pruge. Trbuh je bijeli s narana-
stom prugom i posut je tamnim mrljama. U vrijeme parenja nalaze
se u stajaim ili slabo tekuim vodama gdje nalazimo i liinke. Na
kopnu borave u okolnim vlanim i sjenovitim stanitima. Polae po-
jedinana jaja u manjim nakupinama, a pari se od oujka do svibnja i
u to doba mujaci imaju izraziti, visoko uzdignuti leni greben (krijestu)
po emu se lako razlikuju od enki. Uglavnom je aktivan nou, ali se
tijekom razdoblja parenja lako moe vidjeti i danju. Odrasle jedinke jedu
beskraljenjake i liinke vodozemaca. (foto: BJH i MM)
Mujaci malih vodenjaka su pravi zavodnici u vrijeme parenja
imaju tzv. svadbeno ruho. Intenzivnije su obojani i imaju izrazitu
krijestu. enke mame pokretima koji podsjeaju na ples, a
oplodnja je (iako nemaju kopulatornih organa) - unutarnja.
Mujaci poloe paketie sjemena i enka ih uvue svojom
neisnicom.
Mali vodenjak (Lissotriton vulgaris)
12
Narastu uglavnom do 5 cm. Lea su im siva, smea ili maslinasto-
smea. Trbuh im je obojen karakteristino u kombinaciji crne sa utim
do naranasto-crvenim mrljama, ovisno o vrsti. Lako se prepoznaje od
drugih vrsta po srcolikoj zjenici i arko obojenoj trbunoj strani.
Naseljava nizinska podruja s mirnim vodama, a esto ih moemo
pronai u lokvicama na cesti zaostalim iza kie kao i drugim plitkim sta-
jaim vodama te u lokvama u umi. Polae 10-30 jaja privrena za bilj-
ke, a pari se od travnja do kolovoza. Jaja ne polau u vode u kojima
ima riba. Aktivni su uglavnom danju i moe ih se lako vidjeti u manjim
lokvama. Punoglavci se hrane algama i ostacima biljaka, dok odrasle je-
dinke jedu beskraljenjake. (foto: G)
Mada su crveni i uti muka dvije vrste, na mjestu gdje im se
podruje rasprostranjenosti preklapa imaju hibridizacijsku zonu
gdje tvore kriance (hibride) koji imaju znaajke obiju vrsta te
su ovdje i opisani zajedno. Meusobno se razlikuju po tome to
su vrhovi prstiju kod utog mukaa obojani, a kod crvenog ne.
Trbuna strana utog mukaa je uglavnom uta s crnim mrljama,
a crvenog crna s naranasto-crvenim mrljama. Ova vrsta se od
grabeljivaca brani otrovom koji joj se nalazi u koi, a kako bi
ih upozorio da je otrovan u opasnosti izvrne prednje i stranje
noge prema gore pokazujui svoju upozoravajuu obojenost na
trbunoj strani. Njihovo glasanje podsjea na hukanje sova.
Crveni muka, uti muka
(Bombina bombina, Bombina variegata)
14
Naraste do 8 cm. Lea su joj sive, ukaste ili svijetlosmee boje s
tamnim mrljama. Trbuh je svijetli, ponekad sa sivim mrljama. Lako se
prepoznaje od drugih vrsta po okomitoj zjenici. ivi u vlanim uma-
ma i nizinskim travnjacima i ostalim nizinskim stanitima (polja, vrto-
vi, parkovi) te u podrujima s pjeskovitim, odnosno mekim i rahlim tlima.
Polae jaja nanizana u trake koje mogu biti duge i do 1 m, a pari se od
oujka do svibnja. Jaja ne polau u vode u kojima ima riba. Mujaci su
manji od enki. Nona je vrsta koja se danju ukopava u rupe u zemlji te se
rijetko susree zbog skrovitog naina ivota. Punoglavci se hrane algama i
ostacima biljaka, dok odrasle jedinke jedu beskraljenjake. (foto: OJ)
Na stranjim nogama ima tvrde izboine kojima se ukapa u zemlju.
Dok je kao odrasla jedinka ova vrsta relativno mala, punoglavci su
duine do 18 cm, a mogu prezimiti i u vodi. Ime su dobile prema
svom specinom mirisu koji podsjea na miris enjaka. Glasaju
se ispod vode te se mogu uti tek iz neposredne blizine
enjaa (Pelobates fuscus)
16
Naraste do 15 cm, a enke su vee od mujaka. Lea su joj uglavnom
smea, sivkasta, ponekad s tamnijim mrljama. Trbuna strana je bijela ili
siva s tamnim mrljama. Zjenica je vodoravna i oko je bakrene boje.
Koa je prekrivena lijezdama koje lue otrov za samoobranu (brada-
vice). ivi na raznolikim stanitima poput listopadnih uma, vrtova,
travnjaka, podruja s grmljem Jaja polae u trake duge do 6 metara
koje mogu imati do 5000 jaja, a pari se poetkom oujka. Uglavnom je
aktivna nou. Punoglavci se hrane algama i ostacima biljaka, dok odra-
sle jedinke jedu beskraljenjake. (foto: G)
Za razmnoavanje joj trebaju velike vodene povrine te tijekom
proljetnih migracija prelazi velike udaljenosti do 3 km. enke
su vee od mujaka i ponekad ih nose na leima do vode gdje e
poloiti jaja. Upravo ova vrsta, stoga to prelazi velike udaljenosti
i sporo se kree hodajui, najee stradava na prometnicama.
Smea krastaa (Bufo bufo)
18
Naraste do 5,5 cm. Uglavnom je zelene boje, iako moe mijenjati
boju ovisno o okolini tako da moemo nai i sive, smee pa ak i ljubi-
aste i srebrne primjerke. Na bokovima ima tamnu prugu koja se protee
do oka. ivi na podru jima s puno vegetacije grmljem, drveem
i trskom gdje se spretno penje. Ne razmnoava se u vodama gdje ima
riba, a polae mrijest veliine 2-3 cm sa stotinjak jaja koji je privren
za biljke u vodi. Pari se u travnju ili svibnju. Uglavnom je aktivna u su-
mrak i nou. Punoglavci se hrane algama i ostacima biljaka, dok odra-
sle jedinke jedu beskraljenjake. (foto: G)
Gatalinka je izuzetno dobar penja pri emu joj pomau zaobljeni
jastuii na vrcima prstiju. Naziv je dobila zbog vjerovanja da
prorie (gata) vremenske prilike, a to ini dosta glasno - iako
najmanja, najglasnija je naa aba.
Gatalinka (Hyla arborea)
20
Naraste do 9 cm. Lea su joj smea, dok je trbuna strana bijela ili bli-
jedo naranasta. Kao i druge smee abe preko oka ima tamnu prugu.
Na bokovima nema tamnih toki. ivi u vlanim, rijetkim i svijetlim
listopadnim umama te na nizinskim travnjacima. Polae do 1000,
ponekad i vie jaja u kuglastoj nakupini, a pari se ve u veljai ili ouj-
ku. Uglavnom je aktivna nou. Punoglavci se hrane algama i ostacima
biljaka, dok odrasle jedinke jedu beskraljenjake. (foto: G i OJ)
Ova smea aba ima najdulje noge u odnosu na tijelo i moe
skoiti i do 2 m u dalj, to je uzimajui u obzir njezinu veliinu
uistinu puno.
umska smea aba (Rana dalmatina)
22
Naraste do 8 cm. Lea su joj smea, dok je trbuna strana uglavnom
bijela s mrljama na grlu. Kao i druge smee abe preko oka ima tamnu
prugu. Na bokovima ima tamne mrlje, posebice enka. ivi u poplavnim
umama i movarnim podrujima. Polae do 3000 jaja u kuglastoj
nakupini, a pari se u oujku. Uglavnom je aktivna nou. Punoglavci se
hrane algama i ostacima biljaka, dok odrasle jedinke jedu beskralje-
njake. (foto: BJH)
Na poetku razdoblja parenja mujaci ove vrste uvelike se razli-
kuju od enki poprime intenzivno plavu boju. Ova obojenost je
kratkotrajna i traje tek nekoliko dana.
Movarna smea aba (Rana arvalis)
24
Naraste do 10 cm. Lena strana je uglavnom smea, sivkasta,
ukasta ili ruiasta s tamnosmeom maskom preko svakog oka.
Trbuna strana je svijetla, ukasta ili naranasta i proarana mrljama.
Nastanjuje raznolika stanita s vegetacijom vlana podruja, li-
stopadne ume i movarne livade te podruja uz potoke. Pari se uglav-
nom u oujku i travnju, a mrijest sadri do 4500 jaja i promjera je do 30
cm. Uglavnom je aktivna nou. Punoglavci se hrane algama i ostacima
biljaka, dok odrasle jedinke jedu beskraljenjake. (foto: BJH)
Livadna smea aba (Rana temporaria)
26
Boja je izuzetno vana u ivotu vodozemaca i ima dvojaku
ulogu kao zatita od neprijatelja i za privlaenje suprotnog
spola. Livadna smea aba je dobar primjer za oba u doba
parenja mujaci imaju plavo obojeno grlo. enke, te mujaci
van sezone parenja nalikuju na lie na umskom tlu i vrlo ih
je teko uoiti dok su mirne. Takva zatitna obojenost pomae
ivotinjama da ostanu nezamijeene od strane grabeljivaca.
Ovo je najrairenija i najotpornija europska ablja vrsta koja ivi
sve do dalekog sjevera.
Naraste do 12 cm. Jako varira u obojenosti. Lea su joj smee-zelena,
sivozelena ili maslinasto smea, uglavnom s tamnim mrljama. Tr-
buh je svijetli ili s mrljama. ivi u svim tipovima vodenih povrina lokve,
kanali, ribnjaci, jezera, rijeke, potoci Pare se od svibnja do srpnja, a
kuglasti mrijest od po nekoliko stotina jaja polau u vodeno bilje. Mujaci
su obino manji od enki. Aktivne su i danju i nou, a esto ih moemo
vidjeti na obalama gdje se sunaju. Punoglavci se hrane algama i ostaci-
ma biljaka, dok odrasle jedinke jedu beskraljenjake i liinke vodoze-
maca, ponekad i manje ribe. (foto: MM)
U vodi borave tijekom cijelog razdoblja aktivnosti (od travnja
do listopada), ali ih esto moemo vidjeti kako se sunaju na
obalama. Uz gatalinku, ove su abe najbunije i njihovo glasanje
moemo uti na udaljenosti i do 2 km! Upravo se ove abe love
za gastronomski specijalitet - ablje krakove, to nije dozvoljeno
bez posebnih doputenja.
Jestiva zelena aba (Pelophylax kl. esculentus)
28
Mujaci se od enki razlikuju po obojenosti te moemo pomisliti
da se radi o dvije razliite vrste dok su enke uglavnom smee
obojene, mujaci imaju zeleno obojene bokove to se posebno
istie u vrijeme parenja.
Naraste uglavnom do 20 cm, ukljuujui i rep. Lea su joj sive ili svi-
jetlosmee boje s tamnim mrljama. Mujaci se razlikuju od enki u
obojenosti te imaju zelene bokove. Trbuh je svijetli, zelenkasti ili ukasti s
tamnim tokama. Nalazimo je uz rubove polja, na nasipima, travnja-
cima s grmljem, u vrtovima Pari se od travnja do svibnja i polae
4-15 jaja. Aktivna je danju. Hrani se raznim beskraljenjacima. (foto: BJH)
Livadna guterica (Lacerta agilis)
30
Naraste do 50 cm. Lena strana je uglavnom siva, smea, crvenka-
sta ili bakreno obojena. enke esto imaju prugu du kraljenice te ta-
mne bokove, dok su mujaci jednolinije obojeni te ponekad imaju plave
toke na bokovima. Nastanjuje raznolika stanita s bogatom vege-
tacijom vlana podruja, listopadne ume, travnjaci s grmljem, rubovi
livada, vrtovi i sl. Pari se uglavnom u travnju, a raa do 20 mladih u
srpnju ili kolovozu. Relativno spora ivotinja koju ee susreemo uve-
er ili nakon kie. Hrani se beskraljenjacima. (foto: BJH)
Iako nalikuje zmijama sljepi je zapravo beznogi guter. Od
zmija se razlikuje i po tomu to ima pokretne one kapke, rep je
znatno dui od tijela i ima vie redova trbunih ploica. Posebno
zanimljiv nain obrane od napadaa pokazuju guteri, pa tako
i sljepi. U opasnosti mogu odbaciti rep koji se i dalje mie i
tako odvraa pozornost napadaa s gutera koji ima dovoljno
vremena da pobjegne.
Sljepi (Anguis fragilis)
32
Naraste do 150 cm, a ponekad ak i do 200 cm. Lena strana je uglavnom
jednolino obojena smea ili maslinastosmea, sivkasta ili si-
vozelena s bijelim mrljama na ljuskama. Trbuna strana joj je ukasta
ili bjelkasta. Nastanjuje raznolika suha stanita poput svijetlih uma i
rubova uma, travnjaka s grmljem, podruja s ruevinama, vrtova Pari
se obino u svibnju, a polae do 12 jaja. Aktivna je uglavnom danju i
voli se sunati te se esto penje po drveu. Najee se hrani malim
sisavcima, zatim guterima, mladim pticama i njihovim jajima. (foto: BJH)
Bjelica se jo esto naziva i Eskulapovom zmijom i upravo se
ova vrsta povezuje sa simbolom medicine. Eskulap je bio grki
polubog medicine i lijeenja, a njegov simbol bio je tap oko
kojeg se uvija zmija. Na tom starogrkom simbolu zmija na
tapu simbolizira izljeenje i brz oporavak bolesnih, kao to
zmija odbacuje staru kou i ponovo se raa.
Bjelica (Zamenis longissimus)
34
Naraste uglavnom do 120 cm, ponekad ak i vie. Boja joj varira, a uglav-
nom je maslinastozelena, sivkasta, smea ili gotovo crna s tamnim
mrljama i ponekad dvije svijetle pruge. Na glavi se nalaze karakteristine
mrlje koje nalikuju na uke po emu je i dobila ime. Trbuna strana je
bjelkasta ili ukasta s tamnim mrljama. Nalazimo je u blizini vodenih
povrina kao to su kanali, ribnjaci, jezera, rijeke. Pari se u travnju ili
svibnju, a polae do 30 jaja na topla mjesta. Uglavnom je aktivna danju,
iako moe biti i aktivna nou u vruem dijelu godine. Najee se hrani
vodozemcima, rjee ribama i malim sisavcima. (foto: G i BJH)
Kod nekih vrsta zmija, poput bjelouke enke su vee od mujaka.
To je bioloka prednost pri noenju jaja jer tijekom tog razdoblja
uglavnom ne jedu te moraju imati zalihe kako bi preivjele. to
je vea enka to je vei broj jaja koje polae. Od grabeljivaca se
brani tako da isputa neugodan miris.
Bjelouka (Natrix natrix)
36
Naraste do 80 cm, ponekad do 100 cm. Boja joj varira, a uglavnom je
sivkasta, smea, ukasta ili zelenkasta s pravilnim tamnim mr-
ljama. Trbuna strana je bjelkasta, ukasta, naranasta ili crvenkasta s
prugama i tamnim mrljama. ivi u blizini vodenih povrina kao to su
bistre rijeke, potoci, jezera i ribnjaci. Pari se u travnju ili svibnju, a po-
lae do 25 jaja na topla mjesta. Uglavnom je aktivna danju, iako moe
biti i aktivna nou u vruem dijelu godine. Najee se hrani ribama,
tek ponekad vodozemcima. (foto: BJH)
Kako joj i ime kae, ova se vrsta prilagodila na prehranu ribama.
Uglavnom boravi u neposrednoj blizini vode ili u njoj. Oi su joj
poloene na vrh glave, vjeto roni i pliva, a pod vodom moe
provesti i 30 minuta.
Ribarica (Natrix tessellata)
38
Naraste do 90 cm, obino manje. Lena strana je uglavnom smea,
siva, ukasta ili crvenkasta s jednim ili dva niza sitnih mrlja.
Na potiljku se nalazi potkoviasta mrlja. Od nosnica preko oiju do vra-
ta protee se tamna linija. Trbuna strana je siva, crna, naranasta ili
crvenkasta s mrljama ili tokama. Nastanjuje raznolika suha stanita
poput svijetlih uma i rubova uma, travnjaka s grmljem, podruja s ru-
evinama, vrtova Pari se u travnju ili svibnju, a raa do 15 mladih.
Aktivna je uglavnom danju, a kako ivi skrovitim nainom ivota ne su-
sree se esto. Najee se hrani guterima, drugim zmijama, malim
sisavcima i kukcima. (foto: BJH)
ivi vrlo skrovitim nainom ivota i rijetko se moe vidjeti.
Ovoviviparna je vrsta to znai da se jaja razvijaju unutar tijela
enke te se raaju ivi mladi.
Smukulja (Coronella austriaca)
40
Iako nedavnim istraivanjima ova vrsta nije zabiljeena, potencijalno je
prisutna na podruju Meimurja. Otrovnica je, a naraste uglavnom do
80 cm i ima kratko zdepasto tijelo s kratkim repom. Boja varira od
sive i smee do crvenkaste s cik-cak arom koja moe biti ispre-
kidana. Postoje i potpuno crne jedinke. Trbuh je siv ili crn, ponekad
s bijelim tokama, dok je vrh repa ut, naranast ili crven odozdo. Ima
okomitu zjenicu. Dolazi na raznolikim stanitima poput vlanih po-
druja, travnjaka s grmljem, rubovima puta, uma, obalama rijeka ili je-
zera Pare se od travnja do svibnja, a u kolovozu ili rujnu enka raa
do 20 mladih. Uglavnom je aktivna danju i zadrava se u blizini svog
skrovita te dobro pliva. Hrani se uglavnom malim sisavcima, pone-
kad abama i guterima, a plijen ubija otrovom. (foto: BJH)
Kao i smukulja, riovke raaju ive mlade koji izlaze iz jajne
ljuske neposredno prije okota. Neke nae zmije neotrovnice
poput ribarice i smukulje esto, zbog ara na tijelu, zamjene s
riovkom.
Riovka (Vipera berus)
42
Duina oklopa je uglavnom do 20 cm, ponekad do 30 cm. Oklop je crne
ili smee boje sa utim mrljama, a koa crna s tokastim mrlja-
ma. Naseljava kopnene vode i poplavna podruja s pogodnim mje-
stima za sunanje i razvijenom vegetacijom. Pari se u vodi u svibnju
ili lipnju, a 5-20 jaja polae u rupe koje stranjim nogama iskopa u bli-
zini vodenih povrina. Mujaci su neto manji od enki. Dnevna je vrsta
koja se suna u blizini vode te brzo zaranja ako je uznemirena. Hrani se
uglavnom hranom ivotinjskog porijekla - manjim ribama, vodozem-
cima i njihovim liinkama, vodenim beskraljenjacima (foto: G)
Barska kornjaa je plaljiva i brzo zaranja ako je uznemirena.
Izbjegava podruja s puno ljudske aktivnosti. Ugroava je i
unoenje invazivnih vrsta kornjaa iz roda Trachemys (crvenouhe
i utouhe kornjae) koje se s njima bore za hranu, te mjesta za
sunanje i polaganje jaja.
Barska kornjaa (Emys orbicularis)
44
Rezultati inventarizacije
herpetofaune te popisivanja
njihovih vanih stanita
na podruju Regionalnog parka
Mura-Drava uz rijeku Muru
u Meimurskoj upaniji
1
Odjel za biologiju, Sveuilite J.J. Strossmayera,
Cara Hadrijana 8/A, 31000 Osijek; jovanovic.olga@gmail.com
2
Trg kralja Kreimira 10, 48000 Koprivnica; safarek@visionexpander.com
Dr.sc. Olga Jovanovi
1
i Goran afarek, dipl.ing.
2
48
Uvod
Preventivnu zatitu podruja rijeka Mure i Drave u kategoriji - Regionalni
park, Ministarstvo kulture je proglasilo 04. veljae 2008. godine na te-
melju Strune podloge za zatitu kao i prijedloga granica zatienog po-
druja koje je izradio Dravni zavod za zatitu prirode (DZZP).
Trajna zatita proglaena je u veljai 2011. godine (NN 22/11).
Zatita podruja Mure i Drave doprinosi ouvanju bioloke raznolikosti, a
podruje je i dio Ekoloke mree Natura 2000.
Slika 1. Neregulirane obale Mure, razlog bogatstva stanita i vrsta
49
Ovo podruje predstavlja jedno od posljednjih prirodnih rijenih tokova
u Europi koje obiluje raznolikou rijetkih i ugroenih stanita kao to su
npr. poplavne ume, vlani travnjaci, mrtvi rukavci, naputena korita i
meandri kao i strmo odronjene obale u kojima gnijezde strogo zatiene
vrste ptica.
Indikatorske skupine
Peat ovom prostoru daje rijena dinamika koja neprestano stvara vrlo
rijetka stanita. Usko podruje uz samu rijeku je vrlo dobro ouvano, bez
znatnijih negativnih ljudskih utjecaja. Unato tome, ovo podruje nije
bilo sustavno istraivano, naroito skupine vezane uz zakonodavstvo i
zatitu prirode. Biljke i ptice su tradicionalno najvie istraivane skupine
te se zbog toga na njima temelje mnogi zakoni i direktive.
U EU se primjerice na njima temelje Direktiva o pticama i Direktiva o
stanitima. No usprkos tome, i druge skupine, poput vodozemaca, izni-
mno su vane za funkcioniranje ekosustava. Upravo su vodozemci jedna
od rijetkih skupina kraljenjaka koja povezuje vodene i kopnene ekosu-
stave preko liinakog i odraslog stadija. Osim toga, obino ive u ve-
im populacijama, te se samim smanjenjem brojnosti moe uvidjeti da
postoji negativan pritisak na okoli. Vodozemci kao organizmi s tankom
propusnom koom iji ivot ovisi o vodi, reagiraju i na promjenu kvalitete
okolia, te se u sluaju oneienja stanita esto razvijaju jedinke s de-
formacijama. Za razliku od vodozemaca nai gmazovi veinom ive na
kopnenim stanitima. Analizom stanja ove dvije skupine stjee se dobar
uvid o kvaliteti i uvjetima cjelokupnog ekosustava.
Cilj istraivanja
Ovaj projekt imao je za cilj na temelju terenskih istraivanja stalnih i po-
vremenih vodenih stanita, popisati vrste vodozemaca i gmazova uz ri-
jeku Muru u Meimurskoj upaniji, te upozoriti na kvalitetu stanita istih.
50
Materijali i metode
Istraivanje se sastojalo od tri dvodnevna terenska obilaska, tijekom
travnja, lipnja i kolovoza 2010. godine. Istraivanje je ukljuivalo neko-
liko razliitih metoda s ciljem dobivanja to tonijih rezultata. Osnovna
metoda ukljuivala je vizualno promatranje. Ova metoda se zasniva na
prolasku terenom u odreenom vremenskom periodu i traenju vrsta, a
najee se koristi za istraivanje veih umskih povrina. Osim vizual-
nog promatranja, u lokvama, jezerima i drugim stajaim vodama, po-
stavljale su se zamke za vodenjake, te vre za barske kornjae. U blizini
vodenih povrina postavljale su se najlonske ograde i kante za tzv. pit-
fall zamke, dok se za zmije postavljalo umjetno sklonite na veim otvo-
renim travnatim povrinama (tepison 1x1 metar). Osim toga, uzorkovalo
se i runim mreama, promjera oka 1 mm.
Sve ivotinje koje su uhvaene su nakon determinacije i fotodokumen-
tiranja neozlijeene putene nazad u prirodu, na isto mjesto gdje su i
naene. Uz pomo GPS ureaja, zabiljeene su geografske koordinate
istraenih lokaliteta.
Rezultati
Tijekom istraivanja istraeni su sljedei lokaliteti: Murak (ukljuujui
i lokvu nekoliko stotina metara prije rijeke Mure), Verk, Lepenova graba,
grabe u Peklenici, abnik, graba kod mosta u Sv. Martinu na Muri. Za
vrijeme terenskih obilazaka zabiljeene su sljedee vrste vodozemaca:
Rana kl. esculenta, R. dalmatina, R. arvalis, Hyla arborea, Bombina bom-
bina, B. variegata, Bufo bufo, Pelobates fuscus, Lissotriton vulgaris. Od
gmazova zabiljeene su: Emys orbicularis, Lacerta agilis, Natrix natrix i
N. tessellata. Od gmazova koje nismo zabiljeili, na ovom podruju vje-
rojatno obitavaju jo Coronella austriaca, Zamenis longissimus i Anguis
fragilis, a potencijalno i Vipera berus.
Veina vrsta zabiljeena je vizualnim promatranjem. Da bi rezultati bili
potpuniji, preporua se jo jedan terenski obilazak u rano proljee kad je
sezona parenja vodozemaca te su jedinke koncentrirane na vodene povr-
ine, dok su u drugim dijelovima godine rasprene po okolnim stanitima.
51
Slika 2. Gatalinka Hyla arborea
Slika 3. Mlada jedinka livadne guterice Lacerta agilis
52
T
a
b
l
i
c
a

1
.

P
o
p
i
s

v
r
s
t
i

z
a
b
i
l
j
e

e
n
i
h

t
i
j
e
k
o
m

t
e
r
e
n
s
k
o
g

i
s
t
r
a

i
v
a
n
j
a

u
z

r
i
j
e
k
u

M
u
r
u

u

2
0
1
0
.

g
o
d
i
n
i
R
a
z
r
e
d

R
e
d

P
o
r
o
d
i
c
a

R
o
d

V
r
s
t
a

L
o
k
a
l
i
t
e
t

S
t
a
t
u
s

z
a

t
i
t
e
H
r
v
a
t
s
k
i

n
a
z
i
v
A
m
p
h
i
b
i
a
A
n
u
r
a
R
a
n
i
d
a
e
P
e
l
o
p
h
y
l
a
x

(
R
a
n
a
)
k
l
.

e
s
c
u
l
e
n
t
u
s
S
v
i

i
s
t
r
a

e
n
i

n
a
j
m
a
n
j
e

z
a
b
r
i
n
j
a
v
a
j
u

a
J
e
s
t
i
v
a

z
e
l
e
n
a

a
b
a
A
m
p
h
i
b
i
a
A
n
u
r
a
R
a
n
i
d
a
e
R
a
n
a
d
a
l
m
a
t
i
n
a
S
v
i

i
s
t
r
a

e
n
i

o
s
i
m

k
o
d

m
o
s
t
a

n
a

M
u
r
i
v
r
s
t
a

b
e
z

r
i
z
i
k
a

o
d

i
z
u
m
i
r
a
n
j
a

u
m
s
k
a

s
m
e

a
b
a
A
m
p
h
i
b
i
a
A
n
u
r
a
R
a
n
i
d
a
e
R
a
n
a
a
r
v
a
l
i
s
M
u
r

a
k

(
o
b
a

l
o
k
a
l
i
-
t
e
t
a
)
,

m
o
s
t

n
a

M
u
r
i
v
r
s
t
a

b
e
z

r
i
z
i
k
a

o
d

i
z
u
m
i
r
a
n
j
a
M
o

v
a
r
n
a

s
m
e

a
b
a
A
m
p
h
i
b
i
a
A
n
u
r
a
P
e
l
o
b
a
t
i
d
a
e
P
e
l
o
b
a
t
e
s
f
u
s
c
u
s
M
u
r

a
k
-

u
m
s
k
a

l
o
k
v
a
v
r
s
t
a

b
e
z

r
i
z
i
k
a

o
d

i
z
u
m
i
r
a
n
j
a

n
j
a

a

A
m
p
h
i
b
i
a
A
n
u
r
a
D
i
s
c
o
g
l
o
s
s
i
d
a
e
B
o
m
b
i
n
a
b
o
m
b
i
n
a
M
u
r

a
k

(
o
b
a

l
o
k
a
-
l
i
t
e
t
a
)
j
o

n
i
j
e

s
u
o

e
n
a

s

r
i
z
i
k
o
m

o
d

i
z
u
m
i
r
a
n
j
a
,

a
l
i

s
e

p
r
i
b
l
i

a
v
a

t
o
m

s
t
a
t
u
s
u
C
r
v
e
n
i

m
u
k
a

A
m
p
h
i
b
i
a
A
n
u
r
a
D
i
s
c
o
g
l
o
s
s
i
d
a
e
B
o
m
b
i
n
a
v
a
r
i
e
g
a
t
a
M
u
r

a
k

(
o
b
a

l
o
k
a
l
i
t
e
t
a
)
n
e
d
o
v
o
l
j
n
o

p
o
d
a
t
a
k
a

z
a

p
r
o
c
j
e
n
u

r
i
z
i
k
a

u
t
i

m
u
k
a

A
m
p
h
i
b
i
a
A
n
u
r
a
B
u
f
o
n
i
d
a
e

B
u
f
o
b
u
f
o
M
u
r

a
k
-

u
m
s
k
a

l
o
k
v
a
,

a
b
n
i
k
v
r
s
t
a

b
e
z

r
i
z
i
k
a

o
d

i
z
u
m
i
r
a
n
j
a
S
m
e

a

k
r
a
s
t
a

a
A
m
p
h
i
b
i
a
A
n
u
r
a
H
y
l
i
d
a
e
H
y
l
a
a
r
b
o
r
e
a

a
b
n
i
k
,

P
e
k
l
e
n
i
c
a
,

L
e
p
e
n
o
v
a

g
r
a
b
a
j
o

n
i
j
e

s
u
o

e
n
a

s

r
i
z
i
k
o
m

o
d

i
z
u
m
i
r
a
n
j
a
,

a
l
i

s
e

p
r
i
b
l
i

a
v
a

t
o
m

s
t
a
t
u
s
u
G
a
t
a
l
i
n
k
a

A
m
p
h
i
b
i
a
C
a
u
d
a
t
a
S
a
l
a
m
a
n
d
r
i
d
a
e
L
i
s
s
o
t
r
i
t
o
n

(
T
r
i
t
u
r
u
s
)
v
u
l
g
a
r
i
s
M
u
r

a
k
-

u
m
s
k
a

l
o
k
v
a
v
r
s
t
a

b
e
z

r
i
z
i
k
a

o
d

i
z
u
m
i
r
a
n
j
a

(
u

k
o
n
t
i
n
e
n
t
a
l
n
o
j

H
r
v
a
t
s
k
o
j
)
M
a
l
i

v
o
d
e
n
j
a
k
R
e
p
t
i
l
i
a
T
e
s
t
u
d
i
n
e
s

E
m
y
d
i
d
a
e

E
m
y
s
o
r
b
i
c
u
l
a
r
i
s

a
b
n
i
k
j
o

n
i
j
e

s
u
o

e
n
a

s

r
i
z
i
k
o
m

o
d

i
z
u
m
i
r
a
n
j
a
,

a
l
i

s
e

p
r
i
b
l
i

a
v
a

t
o
m

s
t
a
t
u
s
u
B
a
r
s
k
a

k
o
r
n
j
a

a
R
e
p
t
i
l
i
a
S
q
u
a
m
a
t
a

L
a
c
e
r
t
i
d
a
e

L
a
c
e
r
t
a
a
g
i
l
i
s
P
e
k
l
e
n
i
c
a
,

L
e
p
e
n
o
v
a

g
r
a
b
a
,

m
o
s
t

n
a

M
u
r
i
v
r
s
t
a

b
e
z

r
i
z
i
k
a

o
d

i
z
u
m
i
r
a
n
j
a
L
i
v
a
d
n
a

g
u

t
e
r
i
c
a
R
e
p
t
i
l
i
a
S
q
u
a
m
a
t
a

C
o
l
u
b
r
i
d
a
e

N
a
t
r
i
x
n
a
t
r
i
x
L
e
p
e
n
o
v
a

g
r
a
b
a
v
r
s
t
a

b
e
z

r
i
z
i
k
a

o
d

i
z
u
m
i
r
a
n
j
a
B
j
e
l
o
u

k
a

R
e
p
t
i
l
i
a
S
q
u
a
m
a
t
a

C
o
l
u
b
r
i
d
a
e

N
a
t
r
i
x
t
e
s
s
e
l
l
a
t
a
P
e
k
l
e
n
i
c
a
n
e
d
o
v
o
l
j
n
o

p
o
d
a
t
a
k
a
R
i
b
a
r
i
c
a

53
Slika 5. Punoglavac enjae Pelobates fuscus
Slika 4. Barska kornjaa Emys orbicularis
54
Kvaliteta i raznolikost stanita
Na istraenom podruju zabiljeena je velika raznolikost vodenih stani-
ta potencijalno prikladnih za vodozemce i gmazove; vee i manje, stal-
ne i povremene bare i lokve (zaklonjene u umi, otvorene), livade, ume.
Naalost, na veini lokacija zabiljeena je relativno mala raznolikost
vrsta. Zelene abe su najrasprostranjenije i zabiljeili smo ih na svim
istraenim lokacijama. Za njima slijede smee abe koje su takoer za-
biljeene na veini lokaliteta. Za razliku od ove dvije skupine aba (zele-
ne i smee) koje su relativno este, vrste koje su osjetljivije na stanine
uvjete zabiljeene su na svega jednom (enjaa i vodenjak), odnosno
dva lokaliteta (krastaa i mukai). to se tie vodozemaca, najvea ra-
znolikost zabiljeena je u umskoj lokvi kod Muraka. Lokva je plitka (do
1-1.5 metara dubine) te u njoj ne ive ribe. Ovo je jedini lokalitet gdje je
zabiljeen mali vodenjak i to jedna liinka, te punoglavci enjae. Ovdje
su takoer zabiljeene i obje vrste mukaa, krastaa te smee i zelene
abe. Iako stanini uvjeti pogoduju i gatalinki i barskoj kornjai, ni jedna
od ove dvije vrste nije zabiljeena u ovoj lokvi. Mukai su jo jedino zabi-
jeeni na susjednoj lokaciji, u maloj bari uz Muru, na samom Muraku.
Jedina lokacija na kojoj je zabiljeena barska kornjaa je abnik, iako su
prema podacima zabiljeene na veini istraenih lokacija. injenica da ih
mi nismo zabiljeili na ostalim lokacijama ne znai da ih tamo nema, ve
ukoliko ih i ima, da im je brojnost relativno mala. Smanjenje brojnosti se
moe objasniti intenzivnim koritenjem stanita u sportsko-rekreacijske
svrhe (ribolov) jer su barske kornjae plaljive i povlae se u mirnije di-
jelove. Na terenu nije zabiljeena crvenouha kornjaa to potencijalno
znai da jo nije uneena. Za razliku od barske kornjae, crvenouha kor-
njaa se ne boji ljudi te ju je lake uoiti od nae autohtone vrste.
Tablica 2. GPS koordinate istraivanih lokaliteta
Lokalitet GPS koordinate Nadmorska visina (m)
Lepenova graba N46 29.283 E16 30.011 129
Most na Muri N46 32.242 E16 21.741 168
Murak uz Muru N46 27.948 E16 36.836 147
Murak umska lokva N46 27.697 E16 36.804 148
Peklenica N46 30.073 E16 29.154 160
Verk N46 29.859 E16 29.354 148
abnik N46 31.830 E16 22.827 165
55
Preporuke
Da bi situacija ostala kakva je i eventualno se poboljala potrebno je
zatititi lokvu kod Muraka od starenja; za poetak se preporuuje po-
staviti tablu kojom se zabranjuje navoenje granja i otpada, te redovito
kontrolirati lokalitet i po potrebi ga oistiti od smea i granja. Potrebno je
popisati sve manje povremene i stalne vodene povrine u kojima nema
riba, te ih obii u proljee u sezoni parenja vodozemaca da se utvrde sva
potencijalno vana stanita.
U svrhu preciznije procjene veliine populacije barske kornjae, preporu-
a se detaljnije istraivanje ove vrste, te uspostava monitoringa.
Takoer, preporua se postavljanje edukativnih tabli o samom stanitu
te vanim ivotinjskim i biljnim vrstama uz Muru na lokalitete koji se in-
tenzivnije koriste u sportsko-rekreativne svrhe (npr. abnik, Murak, Le-
penova graba, grabe kod Peklenice).
Slika 6. umska lokva kod Muraka
Ekoloka udruga Platana Nedelie osnovana je 2012. godine na inicija-
tivu nekoliko aktivista koji su eljeli poboljati odnos prema prirodi i oko-
liu u opini poznatoj po ulaganjima u zatitu i ouvanje svoje prirodne i
kulturne batine.
Udruga ima sjedite u Nedeliu, a djeluje na podruju cijele Opine Ne-
delie, te potie i promie odgovoran odnos imbenika u zajednici pre-
ma prirodi, okoliu i kulturnoj batini.
Glavni cilj Ekoloke udruge Platana je okupljanje strunjaka razliitog
profila zanimanja i volontera, te sjedinjenje njihovih znanja i njihovog
rada tijekom djelovanja udruge koje se temelji na postizanju kvalitetni-
jeg ivota u ouvanijem okoliu.
Udruga kroz svoj rad pokuava okupiti imbenike na zajednikim akci-
jama i projektima, poticati lokalne zajednice te unaprijediti i poboljati
odnos pojedinca i zajednice prema batini, okoliu i prirodi.
Od samog poetka djelovanja, EU Platana njeguje dobar odnos s Opi-
nom Nedelie i Odborom za provedbu plana zelenog djelovanja Opine
Nedelie putem kojeg je i zapoet prvi projekt kojeg udruga uspjeno
provodi: Zatita aba od stradavanja na prometnicama.
Takoer, uspostavljena je i kvalitetna suradnja s Javnom ustanovom za
zatitu prirode Meimurska priroda s kojom je EU Platana suraivala u
izradi publikacije Na poetku bijae stablo 50 godina zatite prirode
u Meimurju, a koja je izdana povodom obiljeavanja 50 godina zatite
prvog prirodnog objekta u Meimurju, ponosa Nedelia prema kojem
udruga i nosi ime platane.
PROJEKT:
ZATITA VODOZEMACA OD
STRADAVANJA NA PROMETNICAMA
NA PODRUJU OPINE NEDELIE
Projekt je provela Ekoloka udruga Platana Nedelie koja djeluje od 2012. godi-
ne, a financiran je iz programa Zelena agenda Plan zelenog djelovanja Opi-
ne Nedelie. Realizaciju ovog projekta pomogli su upanijska uprava za ceste
Meimurske upanije te Meimurska priroda Javna ustanova za zatitu prirode.
Treba istaknuti kako je ovo prvi projekt takve vrste u Meimurskoj upaniji.
Sara Jankovi, mag. ekologije i zatite prirode
fotograje: Sara Jankovi i Velimir Baek
58
Crna toka
Kao to im sam naziv kae, vodo-zemci su ivotinje koje dio svog i-
vota provode u vodi, a dio na kopnu. U proljee zapoinje razdoblje raz-
mnoavanja vodozemaca pri emu odrasle jedinke kreu na put prema
vodenim stanitima mrjestilitima, kako bi u njima ostavile svoje po-
tomstvo. Na tom putu esto nailaze na prometnice na kojima stradavaju
pod kotaima automobila. Podruje na kojem dolazi do masovnog stra-
davanja vodozemaca u prometu naziva se crna toka. Pronalazak crne
toke u Opini Nedelie bio je povod za pokretanje ovog projekta.
Metoda rada
Jedan od najpoznatijih naina kojim se pokuava smanjiti broj stradalih
vodozemaca na mjestima crnih toaka je postavljanje kanti i zatitnih
mrea uz rub ceste. Navedena metoda koritena je i u ovom projektu.
Podruje provedbe projekta
Projekt je proveden na crnoj toki u Opini Nedelie na upanijskoj pro-
metnici rean-Macinec, koja presijeca koridor migracije aba iz ume u
kanal Trnavu, u duini od 450 metara (Slika 1 i 2).
Slika 1. Pogled iz zraka na crnu toku (izvor: preglednik.arkod.hr)
59
Slika 2. Podruje provedbe projekta
Ciljevi projekta
sprijeiti masovno stradavanje aba na prometnici rean-Macinec
doprinijeti zatiti ugroenih populacija vodozemaca
informirati i educirati javnost o znaaju i ugroenosti vodozemaca kao
vanih sastavnica bioraznolikosti
uspostaviti suradnju i ukljuiti interesne skupine (lokalno stanovnitvo,
udruge, kole) u rjeavanje problematike stradavanja vodozemaca na cesti
utvrditi karakteristike populacije vodozemaca koje sudjeluju u migraci-
jama na tom podruju
Koraci provedbe projekta
obnovljen je odvodni kanal uz prometnicu rean-Macinec u duini od
450 metara (prije migracije)
oiena su dva postojea propusta ispod ceste na poetnoj i zavrnoj to-
ki transekta, kako bi se vodozemcima omoguio prolazak u kanal Trnavu
postavljena su dva prometna znaka abe na cesti na poetnoj i
zavrnoj toki transekta (Slika 3)
60
Slika 3. Uenici i uvar prirode uz prometni znak abe na cesti postavljen na
prometnici rean-Macinec
uz rub ceste postavljena je zatitna mrea koja sprjeava prijelaz
vodozemaca preko ceste (Slika 4)
na svakih 50 metara uz zatitnu mreu postavljene su kante ukopane u
zemlju, koje slue kao zamke za vodozemce (Slika 5)
svakog dana u jutarnjim i veernjim satima volonteri su vodozemce iz
kante, ali i one koji su se nali na cesti, prenosili do vode
pri svakom obilasku crne toke, biljeeni su podatci o migraciji vodo-
zemaca (broj i vrsta vodozemaca, mjesto ulova, vremenski uvjeti, gu-
stoa prometa)
odrana su tri edukativna predavanja u osnovnim kolama u blizini pro-
vedbe projekta (O Macinec, O Nedelie i O Gornji Mihaljevec) (Slika 6)
objavljeni su rezultati projekta u sklopu ove publikacije
61
Slika 4. Volonteri u akciji
postavljanja zatitne
mree za vodozemce
uz rub prometnice
Slika 5. Kanta ukopana u zemlju
predstavlja zamku za
vodozemce
62
Proljee
Akcija spaavanja vodozemaca zapoela je 09. oujka 2013. organizira-
nim postavljanjem zatitne mree uz sudjelovanje volontera EU Platana
i djelatnika Meimurske prirode, a zavrila 13. travnja 2013. uklanjanjem
mree s ceste. To je razdoblje intenzivne migracije vodozemaca koja je
potaknuta kombinacijom imbenika iz okoline kao to su temperatura,
vlanost zraka i duljina dana.
Slika 6. Edukacija uenika O Macinec
Volonteri kod postavljanja (09.03.2013.) i uklanjanja (13.04.2013.) zatitne mree:
lanovi EU Platana: Josip Ceilinger, Ivan Kritofi, Milica Celinger, Filip Topolnjak, Sara Jankovi,
Velimir Baek, Iva Korunek, Vladimir Celinger, Stjepan Kukoli, Katica Ceilinger.
Djelatnici Meimurske prirode: Zvonimir Varga, Zoran ardi, Sinia Golub, Mihaela Mesari.
63
Rezultati
na istraenom podruju zabiljeeno je 5 vrsta vodozemaca: 4 vrste
aba smea krastaa (Bufo bufo), umska smea aba (Rana dalma-
tina), zelena aba (Pelophylax sp.) i gatalinka (Hyla arborea) te mali
vodenjak (Lissotriton vulgaris)
najbrojnija vrsta aba bila je smea krastaa, a zatim slijedi umska
smea aba, gatalinka i zelena aba
s obzirom na spol, dominirali su mujaci smeih krastaa
u najveem broju sluajeva smee krastae pronaene su u amplek-
susu (poloaj u kojem mujak prihvaa enku ispod pazuha te ih enke
nose na leima)
migracija je bila najvea nou i po kii (maksimalni broj prenesenih je-
dinki bio je 65 tijekom jednog pregleda lokacije za kinog vremena) te
pri temperaturi od 5 do 10 C
dio jedinki ipak je zavrio pod kotaima automobila i to preteito izvan
granica ograenog podruja
tijekom istraivanog razdoblja, na prometnici gdje je postavljena za-
titna mrea, zabiljeeno je u prosjeku 6 do 7 automobila u 20 minuta.
Broj jedinki ulovljenih na cesti
Broj jedinki prenesenih preko mree
Broj jedinki stradalih na cesti
400
68
323
106
5
10
0 0 0
3
0
2 2
0 0
1
300
200
100
0
Smeo
krosIoo
umsko
smeo
obo
Zeleno
obo
CoIolinko Moli
voden|ok
64
Spore krastae
Od svih vrsta aba koje u
proljee sele na mrjee-
nje, najvie stradavaju
obine ili smee krasta-
e (Bufo bufo). One se
mrijeste samo u veim
i trajnim vodama pa je
put koji prevaljuju esto
dug i do nekoliko kilo-
metara. S obzirom da se
sve krastae iz zimskog
sna bude u isto vrijeme,
prema jednoj bari kree
se veliki broj aba. Drugi
razlog velikog stradava-
nja je sporije kretanje od
ostalih vrsta aba. Kra-
stae se najee kreu
hodanjem, pri emu e-
sto zastajkuju i dugo bo-
rave na prometnici pa je
vjerojatnost da ih auto-
mobil pregazi vrlo velika.
65
Zabiljeene crne toke u Meimurju
Ovim pilot-projektom eli se potaknuti sustavno praenje i zatita popu-
lacija vodozemaca u Regionalnom parku Mura-Drava i cijeloj Meimur-
skoj upaniji. Narednih godina potrebna je sanacija sljedeih crnih toki:
cesta Mala Subotica Donji Pustakovec
(od nadvonjaka do raskrija za Palinovec)
cesta tefanec Mala Subotica
Mala Subotica kod eljeznike pruge na cesti za Belicu
cesta Donji Koncovak Selnica
lokalitet kod retencije Kriopotje
Ukoliko je i vama poznato mjesto gdje dolazi do masovnog stradavanja
aba ili drugih vodozemaca, molimo vas da se s informacijama obratite
Ekolokoj udruzi Platana (eu.platana@gmail.com) ili Meimurskoj prirodi
Javnoj ustanovi za zatitu prirode (nadzor@medjimurska-priroda.info)!
Mrea spaava umsku smeu abu od automobilskih kotaa
66
Buenje proljea buenje zmija
Dolaskom toplih proljetnih dana zmije izlaze iz svojih zimskih skrovita
i kreu u potragu za partnerom i hranom. Njihova aktivnost ponajprije
ovisi o temperaturi okolia, stoga ih se tijekom dana esto moe pronai
kako se sunaju na otvorenim i osunanim povrinama.
Iako zmije veinom ive samotnjakim ivotom, ponekad se okupljaju u
grupe. Razdoblje parenja je takoer vremenski period kada na jednom
mjestu moemo susresti vie zmija, bilo da se radi o ritualnim borbama
izmeu mujaka koji udvaraju enkama ili zbog samog parenja. U oba
sluaja radi se o prirodnim pojavama, a ne o najezdama zmija! Lijepo i
toplo vrijeme razlog je eeg i dueg boravka ljudi u prirodi (ureivanje
okunica, poljoprivredni radovi ili etnje u prirodi) i prema tome se pove-
ava mogunost sluajnog susreta sa zmijama.
Kako bi to bezbrinije mogli boraviti u prirodi, preporuamo vam noenje
dugih hlaa i visoke obue (gojzerice, izme) kako bi zatitili noge od ugri-
za. Takoer trebate pripaziti gdje ete stati, prije odmora provjerite mjesto
na koje elite sjesti te ne dodirujte rukama nepregledna mjesta.U sluaju
nailaska na zmiju nemojte paniariti te ju nemojte pokuavati uhvatiti ve
ju polako zaobiite ili zaplaite udarcima nogom o tlo i pustite da sama
otie svojim putem.Zmije nemaju vanjskih slunih organa pa slabo uju
zvukove koji se ire zrakom, no zato preko kostiju donje eljusti vrlo dobro
osjeaju vibracije tla te ih udaranje u tlo plai. Takoer zmija nee namjer-
no krenuti prema vama, osim ako se ne osjeti ugroenom.
Iako veini ljudi susret sa zmijom nije ugodan, imajte na umu da ste
vjerojatno naili na neotrovnicu, s obzirom da u Hrvatskoj ive samo tri
otrovnice (poskok, riovka i planinski utokrug) od ukupno 15 vrsta zmi-
ja. Preostalih 12 vrsta su neotrovnice. U sluaju zmijskog ugriza zmiju ne-
mojte pokuati uhvatiti ili ubiti, kako bi je odnijeli lijeniku, jer bi pri tome
mogla ponovno nekoga ugristi. Lijenici vrlo dobro znaju prepoznati ugriz
otrovnice, a tono odreivanje vrste nije potrebno jer se za ugrize svih triju
naih otrovnica primjenjuje isti protuotrov. Osoba koju je ugrizla zmija tre-
bala bi se smiriti koliko je god mogue te ukloniti odjeu i nakit s mjesta
ugriza zbog oticanja tkiva, a ranu pustiti da slobodno krvari bez rezanja ili
isisavanja otrova.Osobu je potrebnoto prije prevesti do najblie medi-
cinske ustanove, a poeljno bi bilo oistiti ranu i imobilizirati ekstremitet
koji je zadobio ugriz pomou nekog vrstog predmeta i zavoja.
67
Zmija se ne treba bojati, ve ih treba uvaavati jer su dio prirodnog bo-
gatstva i vane su za ouvanje ekosustava. Izuzetnu ulogu imaju u kon-
troli malih sisavaca (mievi, voluharice, rovke itd.) te tako umanjuju rizik
od prijenosa zaraznih bolesti. Naime pretjerano velike populacije gloda-
vaca djeluju kao podloga za irenje raznih bolesti ali uzrokuju i unitava-
nje prirodnih dobara (usjeva).
Na Zemlji su zmije prisutne vie od 100 milijuna godina. Kao skupina koja
danas broji preko 2900 opisanih vrsta, uspjele su naseliti vrlo irok spek-
tar stanita: od pustinja i tropskih uma do hladnih tundra polarnog po-
jasa ali i toplih tropskih mora.
Sve zmije u Republici Hrvatskoj zatiene su Zakonom o zatiti prirode i
prateim pravilnicima. Prema tome ih je zabranjeno namjerno uznemi-
ravati, hvatati i drati u zatoenitvu, ozljeivati ili ubiti.
Izvor: Dravni zavod za zatitu prirode (www.dzzp.hr)
Povremeno se u meimurskim naseljima, dakle u samim selima
i gradovima, uoi poveana pojavnost zmija. To ne znai da se
u prirodi poveala brojnost razliitih vrsti zmija, ve samo da su
neke zmije zalutale u naselja, zatim da su ljudi uoili pojedinu
zmiju u naselju te tu pojavnost prijavili slubi 112, ustanovi za
zatitu prirode ili pak novinaru. Zbog senzacionalnih novinskih
naslova i napisa, esto istaknutim i na naslovnicama, nepotrebno
se stvara panika i iri uznemirenost. No, to je ujedno i prilika
da strunjaci objasne graanima kako su opasnosti od zmija
zanemarive te kako nije rije o najezdi zmija nego naprosto
o injenici da su se ljudska naselja previe pribliila tipinim
stanitima tih gmazova, pa je sluajni susret na asfaltu, betonu
ili na travnjaku u dvoritu naprosto neizbjean.
Nadalje, ljudi skloni panici u svim zmijama vide otrovnu
riovku, iako je u glavnini sluajeva rije o drugim (neotrovnim!)
vrstama zmija, a ponekad ak i o sljepiu, dakle guteru bez
nogu. injenica je da odreena prirodna stanita u Meimurju
pogoduju i otrovnoj zmiji riovki, no u toj upaniji zasad nije
zabiljeen smrtni sluaj uzrokovan ugrizom riovke.
Izvor: Meimurska priroda
68
Za istraivae:
Arnold E. N., Burton J. A., Ovenden D. (2004): A field guide to the reptiles and amphibians
of Britain and Europe. Collins, London
Dravni zavod za zatitu prirode: http://www.dzzp.hr/
DZZP (2010): Struna podloga za proglaenje podruja Mura-Drava u Republici Hrvatskoj
regionalnim parkom. Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb
Hrvatsko herpetoloko drutvo Hyla: http://www.hhdhyla.hr
Janev Hutinec B., Kleteki E., Lazar B., Podnar Lei M., Skeji J., Tadi Z., Tvrtkovi N.
(2006): Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. Ministarstvo kulture, Dravni za-
vod za zatitu prirode, Zagreb
Janev Hutinec B., Karaica D. (2010): Vodozemci i gmazovi u Parku prirode Medvednica.
Javna ustanova Park prirode Medvednica, Zagreb
Janev Hutinec B. (2009): Vodozemci i gmazovi. Javna ustanova za upravljanje zatienim
podrujima Sisako-moslavake upanije, Popovaa
Janev Hutinec B. (2008): Vodozemci i gmazovi prirunik za inventarizaciju i praenje
stanja. Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb
Jeli D. (2010): Zmije u Hrvatskoj. Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb
Perovi G., Perovi F., Stani Z. (2001): Izvjetaj o biolokoj raznolikosti poplavnog
podruja rijeke Mure. Hrvatsko bioloko drutvo, Zagreb
Purger J. J. (ur.) (2013): ivi svijet i rehabilitacija etiri rukavca Drave u Maarskoj. BioRes
Bt., Peuh
Tvrtkovi N. (2004): Adolf Jurinac kao prirodoslovac. U: icel M. (ur.): Adolf Jurinac i nje-
govo djelo 1854.-2004. Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog 26. studenoga
2004. u Varadinu. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb - Varadin
Veenvliet P. and Kus Veenvliet J. (2003): Dvoivke Slovenije - Prironik za doloanje.
Symbiosis - Zavod za naravovarstveno raziskovanje in izobraevanje, Grahovo
Literatura:
Dravna uprava za zatitu prirode i okolia (1999): Pregled stanja bioloke i krajobrazne
raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zatite, Zagreb
Dravni zavod za zatitu prirode (2004): Crveni popis ugroenih biljaka i ivotinja
Hrvatske, Zagreb
Hardin Waddle J. (2006): Use of amphibians as ecosystem indicator species. PhD Thesis,
University of Florida
Institut za primijenjenu ekologiju (2004): Nacionalna klasifikacija stanita - 1. verzija.
U okviru projekta Kartiranje stanita RH- OIKON d.o.o.
Kranjev R. (1993): Priroda Podravine. Mali Princ, Koprivnica
Radovi D. (2004): Inventarizacija Drave - ornitoloki izvjetaj, WWF
Razlog-Grlica J. (2004): Inventarizacija makrofitskih biljaka rijeke Drave, WWF
afarek G. (2005): Drava koprivnika Podravina. Bogadi grafika, Koprivnica
afarek G. (2010): Ue Mure Hrvatska Amazona. Veda, Krievci
69
MEIMURSKA PRIRODA
Javna ustanova za zatitu prirode
Trg meimurske prirode 1
40315 Mursko Sredie
www.medjimurska-priroda.info
70
DATUM OBILJEAVAMO
02. veljae Svjetski dan movarnih stanita
21. oujka Svjetski dan uma
22. oujka Svjetski dan voda
posljednja
subota u travnju
Dan zatite aba
22. svibnja
Meunarodni dan bioraznolikosti i
Dan zatite prirode u Hrvatskoj
23. svibnja Meunarodni dan kornjaa
16. srpnja Svjetski dan zmija
14. kolovoza Svjetski dan gutera
Sukladno Zakonu o zatiti prirode (NN 80/13), Vlada Republike Hrvatske
je u rujnu 2013. godine donijela Uredbu o ekolokoj mrei. Tom Uredbom
proglaava se ekoloka mrea Republike Hrvatske, propisuje se popis vr-
sta i staninih tipova ije ouvanje zahtijeva odreivanje podrujaeko-
loke mree,propisuju se kriteriji zaodreivanje podruja ekoloke mre-
e, ciljne vrstei stanini tipovi radi kojih se uspostavlja podruje ekoloke
mree te se utvruje kartografski prikaz ekoloke mree. Ujedno, tom se
Uredbom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose direktive Europ-
ske unije o zatiti prirodnih stanita i divljih biljnih i ivotinjskih vrsta te
direktiva o ouvanju divljih ptica. U okviru Europske unije, taj instrument
zatite prirode poznat je kao NATURA 2000: www.natura2000.hr
71
BILJANA JANEV HUTINEC roena je 1969. godine u Zagrebu gdje zavrava osnovnokolsko
te srednjokolsko obrazovanje. Nakon toga upisuje Prirodoslovno-matematiki fakultet
Sveuilita u Zagrebu gdje je diplomirala, magistrirala i doktorirala na Biolokom odsjeku na
temama vezanim upravo uz vodozemce i gmazove. Radila je u Zoolokom vrtu grada Zagreba,
Javnoj ustanovi Park prirode umberak-Samoborsko gorje, a danas radi u Javnoj ustanovi
Maksimir. Od samih poetaka studija svoje zanimanje je usmjerila na vodozemce i gmazove
kao i zatitu prirode u cijelosti. Objavila je nekoliko znanstvenih radova, knjiga i broura iz tih
podruja te sudjelovala na veem broju istraivakih projekata vezanih uz ove skupine ivotinja.
OLGA JOVANOVI roena je 1980. godine u Osijeku gdje je zavrila osnovnu kolu i
prirodoslovno-matematiku gimnaziju. Nakon toga upisuje studij biologije na PMF-u u
Zagrebu. Kao osoba koja je od malih nogu hvatala abe po movarama Kopakog rita, ne
udi to se upravo tom temom bavila i u svom diplomskom radu. Nakon diplome, odlazi na
doktorat na najstarije tehniko sveuilite u Njemakoj, u grad Braunschweig gdje istrauje
otrovne abe s Madagaskara. Kao pravi zaljubljenik u tropske, neprohodne dungle, istrauje
vodozemce i gmazove i drugih podruja kao to su Venezuela, Ekvador, Andamansko otoje,
ri Lanka Doktorirala 2009. godine te objavila brojne popularno-znanstvene lanke, kao
i znanstvene radove. Autorica je depnog vodia za raspoznavanje aba iz roda Mantella.
Nakon svih puteestvija, vratila se u svoj rodni grad gdje danas radi na Sveuilitu Josipa Jurja
Strossmayera, na Odjelu za biologiju te svoje znanje i iskustvo predaje buduim biolozima.
SARA JANKOVI roena je 1987. godine u akovcu. Osnovnu kolu zavrila je u enkovcu, a
gimnaziju u akovcu. Na Biolokom odsjeku Prirodoslovno-matematikog fakulteta u Zagrebu
zavrila diplomski studij Ekologije i zatite prirode, modul kopnene vode. Na temelju diplomskog
rada pod nazivom Rasprostranjenost i populacijske znaajke invazivne vrste raka (Pacifastacus
leniusculus) i autohtone vrste raka (Astacus astacus) na podruju Meimurja objavila je
nekoliko znanstvenih radova. Tijekom 2011. godine odrauje struno osposobljavanje za rad
u Javnoj ustanovi za upravljanje zatienim prirodnim vrijednostima na podruju Meimurske
upanje, gdje stjee iskustva na podruju zatite prirode. Nakon kratkog rada u Dravnom
zavodu za zatitu prirode u Zagrebu, od 2013. godine radi kao nastavnica prirode i biologije u
Osnovnoj koli Podturen i Gornji Mihaljevec. U slobodno vrijeme bavi se turistikim voenjem i
volontiranjem u ekolokim udrugama Platana i ZEO Nobilis.
GORAN AFAREK roen je 1977. u Koprivnici gdje je zavrio osnovnu kolu i opu gimnaziju.
Diplomirao je na Biolokom odsjeku Prirodoslovno-matematikog fakulteta u Zagrebu na
kojemu se i zaposlio kao znanstveni novak asistent. Radio je na znanstvenom istraivanju
toplanktona Jadranskog mora. Sudjelovao je na projektu Jadran (Hrvatski nacionalni
monitoring-program Jadranskog mora). Bio je lan urednitva znanstvenog asopisa
Acta Botanica Croatica. Sada radi kao samostalni biolog, publicist, fotograf i snimatelj.
Sudjelovao je na brojnim projektima poput projekta UNDP-a na restauraciji movarnih
stanita uz rijeku Dravu, na predloenom projektu UNESCO-vog Biosfernog rezervata Drava-
Mura te na biolokoj inventarizaciji uz rijeku Dravu pod vodstvom Svjetskog fonda za zatitu
prirode (WWF), RiverWatch. Godine 2008. zapoeo je inventarizaciju ptica i biljaka, a 2009.
inventarizaciju stanita u Posebnom zoolokom rezervatu Veliki Paut te potom kartiranje
stanita Drave. Pokrenuo je edukativno-promotivni projekt Rijeke Hrvatske www.crorivers.
com. Bio je sudionik znanstvenih ekspedicija irom tropa. Objavio je preko sto lanaka (i
tekstove i fotograje) u razliitim asopisima: Meridijani, National Geographic, GEO, i drugi.
Objavio je knjigu Drava koprivnika Podravina, Ue Mure Hrvatska Amazona, Rijeke
Hrvatske, Crna mlaka, a u pripremi su nove. U suradnji s Hrvatskom televizijom snimio je
dokumentarne lmove: Tajna arene evolucije, Dungla u oceanu i Povratak zelenog raja,
Crna Mlaka, Ue Mure hrvatska Amazona, oderica podravsko more.
72
Sadraj
Dr.sc. Biljana Janev Hutinec: Herpetofauna Meimurja ........................................................9
Dr.sc. Olga Jovanovi i Goran afarek, dipl.ing. Rezultati inventarizacije herpetofaune
te popisivanja njihovih vanih stanita na podruju Regionalnog parka Mura-Drava uz
rijeku Muru u Meimurskoj upaniji .......................................................................................47
Sara Jankovi, mag. ekologije i zatite prirode PROJEKT: ZATITA VODOZEMACA OD
STRADAVANJA NA PROMETNICAMA NA PODRUJU OPINE NEDELIE .............................. 57
DZZP: Buenje proljea buenje zmija ...............................................................................66
Literatura ..................................................................................................................................68
www.medjimurske-vode.hr
VODOZEMCI I GMAZOVI U MEIMURJU
Ova publikacija ima viestruki znaaj, jer su izmeu njenih korica po prvi
put obraene vrste vodozemaca i gmazova koje obitavaju na stanitima
u Meimurju. Prvi dio autorice Biljane Janev Hutinec donosi pregled
vodozemaca i gmazova u Meimurju. Poznavanje i prepoznavanje
pojedine vrste klju je za bilo koje daljnje istraivanje i akciju. Drugi dio
dvoje autora, Olge Jovanovi i Gorana afareka, donosi rezultate
istraivanja provedenog na stanitima uz rijeku Muru tijekom 2010.
godine. Trei pak dio autorice Sare Jankovi prikazuje tijek akcije i
rezultate prvog projekta zatite vodozemaca od stradavanja na
prometnicama u meimurskoj Opini Nedelie.
U cjelini, ova publikacija prenosi svojevrsnu zaokruenu priu te ujedno
predstavlja putokaz ka daljnjim projektima na ouvanju bioraznolikosti
Meimurja.
Mihaela Mesari, struna suradnica za zatitu prirode u Meimurju
Josip Ceilinger, predsjednik EU Platana, Nedelie
ISBN 978-953-56136-3-3
Fotograje na omotu:
Goran afarek
www.medjimurska-priroda.info