BuduCi da upravo dolazimo do dijela u kojem cemo objasniti naCin

planiranja homilije, dobro je podsjetiti se glavnog cilja koji nas vodi:

nije rijec o tome da napravimo dobru propovijed, nego da sastavi-
mo poruku koju je moguce cuti i primiti. Ako u tome uspijemo, za-
jednica ce cuti homiliju koja, u granicama mogucnosti, ima ovih sest
osobina: jedinstvo, pamcenje, prepoznavanje, identifikaciju, anticipi-
ranje i intimnost.
!86
SASTAVLJANJE HOMILIJE
ULOGE OBLIKA
Homilija kao knjizevna vrsta ne postoji. Svi znaju sto je prica, no-
vela, pjesma, sonet ili prispodoba, aline i sto je homilija. Naravno,
onaj tko je godinama slusao isti tip propovijedi, uvjeren je da zna sto
je to: postoje oni koji upravo tvrde da su predavanja uvijek priprema-
la studente d.a propovijedaju na takav naCin: napokon, propovijed j
samo propovijed! N aprotiv, ne postoji nista sto bi nas moglo nave-
sri da pomislimo kako su prvo zidovske, a zatim krseanske zajednicc
stvorile knjizevni :lanr pod nazivom homilija. U redakciji biblij
skih reksrova Crkva je preuzela vee postojece knjizevne vrste, prirom
ih dotjeravsi, kao sto je poslanica ili apokalipsa i mozda, u redakciji
evandelja, :lanr biografije junaka. Grcka retorika usla je na podrucj"
propovijedanja na isti nacin; pa ipak, usprkos svojem svjetovnom utj c
caju, nitko ne moze reCi da je ta retorika tipicna forma homilije. Da
budemo skromniji, bolje bi bilo pretpostaviti da je homilija definirana
vise sadr:lajem i ciljem nego svojim oblikom.
Nemojte ipak pomisliti da sam ja protiv ideje oblika. Pokazuj cm
vam samo ono sto nas povijest uCi: kao reakcija na nesumnjivu i svjc
tovnu dominaciju pojedinog oblika, mladi su se propovjednici pobu-
nili i trazili njihovo ukinuce. Krajem sezdesetih i sedamdesetih godin:t
vidjeli smo i culi svasta: propovijedi napravljene od hrpe materij ala,
propovijedi koje su prkosile svim pravilima retorike i komunikacijc,
propovijedi slicne kolazu i reklami, a ponekad jednostavno blj eskovi
rna misli. Takve reakcije i eksperimentiranja nemaju u sebi nista nco
IH/
I
I!
bicno ili osobito opasno: izmedu trenutka u kojem su stare zgrade srav
njene sa zemljom, a novih jos nema, uvijek postoji razdoblje u kojem
se medu rusevinama na brzinu postavljaju satori. Osim toga, homilij a
nije hila jedini cilj ove revolucije: ni glazba, ni umjetnost, ni arhitek
tura, pa cak ni sustav vrijednosti nisu
7
iz nje izasli neosteceni. Sada,
kad se ta silna prasina slegla, netko se usuduje reCi da anticki oblici
propovijedanja i nisu hili tako losi, iako jos nije sposoban pronaCi za
jednicki i zadovoljavajuCi oblik kojim bi ih zamijenio. Velika prednost
cijele te promjene ipak je otkrice (koje su propovjednici uCinili vlasti-
tim i medusobno ga dijele) da je za priopeavanje potrebno pronaCi i
zamisliti oblike koji nisu samo u skladu s evandeljem nego i s nasim
suvremenim naCinom percipiranja stvarnosti. Prva je Crkva vise hila
zajednica rijeCi nego knjige: i Novi zavjet u svojim spisima cuva tragove
toga usmenog prenosenja vjere. Izvjdca o cudesima, prispodobe, po-
slovice, aforizmi, govori te izvjdtaji o uskrsnucu u evandeljima poka-
zuju znakove te faze. I poslanice takoder saddavaju dijelove te usmene
predaje: himne, vjeroispovijedne i krsne obrasce, molitve, hvalospjeve.
Osim toga, kako su se poslanice Citale u zajednici, bile su pisane vise za
uho nego za oko, to jest koristeni su knjizevni oblici koji su pomagali
slusatelju da shvati i zapamti. Pavao, na primjer, cesto koristi inkluzije
(zavdetak istovjetan pocetku), hijazam (simetrija prema shemi a - b
b - a), popise mana i duznosti, antiteze i ostale knjizevne vrste koje su
vam sigurno poznate. Svima je, naime, jasno kako u usmenoj kulturi
prdivljavanje poruke ovisi upravo o obliku.
Osim ove uloge pamtljivosti, razliCiti oblici predaja i izvjdtaja pr-
vobitne Crkve imali su i druge uloge. Oblik koji se mnogo koristio u
oba zavjeta jest oprostajni govor. Mojsije, Josua, Pavao, Stjepan, Isus
- svi oni oddavaju oprostajni govor, a uloga je svaki put ista: povezati
zivot zajednice s tradicijom, pustiti da proslost govori sadasnjosti. Na
primjer, oprostajni govor u Ivanovu evandelju (14 - 16) povezuje rijeCi
povijesnog Isusa s rijecju kojom se zivi Isus nastavlja obracati Crkvi.
Jos je jedan oblik cesto koristen u cetvrtom evandelju, a to je dijalog:
Isus i Nikodem, Isus i Samarijanka, I sus, Marta i Marija. Svaki put za-
poCinje s privatnim dijalogom, a zavdava s pozivanjem Citatelja i onoga
188
tko je spreman saslu5ati svjedoeanstvo vjere da se i sam ukljuci u \.tj
dijalog. Kakva god hila polazna zakljucak je uvijek Bo:Z. j::t objav.t
koja daruje vjecni zivot onima koji vjeruju. Drugim rijeCima, dijn log
je za Ivana oblik navijdtanja, homiletski model. Pavlove i dc::ucc:: ro
pavlovske poslanice, kada govore o Apostolovu zivotu, rado sc v mca,j tt
obliku prije .. . sada. Jasan kontrast izmedu prijasnjeg i sadasnjl'g
Pavlova Zivota imao je evangelizatorski utjecaj i s vremenom je postao
omiljeni oblik za propovijedi pri kdtenju. Oblik koji Luka najviSc:: ml 1i
jest putovanje: Isusovo u Evandelju, Pavlovo u Djelima apostol.skim.
Oblik putovanja omogucuje Luki ne samo to da predstavi krsC:tnsk I
zivot kao idealno hodoeasce, nego mu takoder sluzi kako bi pov<:'t,ao
razliCite i odvojene dijelove predaja o Isusu i Pavlu. Posljednji
vrlo prikladnog oblika: prizori procesa u Djelima apostolskim. K:<ko
bi krscanstvo bilo obranjeno i ozakonjeno, koji bi oblik bio boy i od
onoga kojegje u Rimu izgovorila porota u presudi: Nije kriv! ?
malo maste, ista parnicna shema mogla bi se koristiti i danas, bo jt
dan od mogJ Cih homiletskih oblika.
Primjeri koje sam vam naveo trebali su posluziti da pokazu nc:: co
liko raznolikost oblika koje je koristila prva Crkva (u Novom zavjc::ru
cete ih pronaci puno vise) koliko jos vise njihovu ulogu. Oblik nijc:: sa
mo stalak, vjdalica, uze na koje cemo prostrijeti vlastiti govor; oblik jt'
radije DeSto zivo i djelatno, neStO Sto moze dati svoj doprinos (ponc::kad
ne manje uvjerljiv od zbiljskog saddaja govora) on orne sto onaj tko go
vori namjerava reCi ili uCiniti. Sada, kada koristenje tehnika komuni
kacije postaje sve slozenije i kompliciranije, onaj tko zeli da ga slub ju
ne moze ada se ne zap ita i ne odabere najbolji i najprimjereniji obi i k
za poruku koju zeli priopCiti. Ono sto je okvir za sliku, to je oblik
homiliju: ucvdcuje, podupire, fokusira i potpomaze shvaeanje pont
S tim u vezi, uputno je imati na umu nekoliko stvari:
- Oblik budi i poddava interes. Ako, na primjer, odluCitc upo
trijebiti oblik koji naglasava zavrsetak vase homilije, zajednicu
do kraja ddati u neizvjesnosti. Bolje cete razumjeti ako upotrijcbi Ill
dva primjera. Prispodobe iz Lk 15 govore o onom sto je bilo izgubljc:: no
II\()
i ponovno nadeno. U prispodobi o rasipnom sinu, Luka naglasava to
srediste zanimanja upotrijebivsi rijeCi izgubljen i pronaden upravo
na kraju oceva govora, cak i nakon rijeci mrtav i ozivljen, Cije je zna-
cenje, naravno, bremenitije: jer mi ovaj sin bijase mrtav i ozivje, bijase
izgubljen i nade se (Lk 15, 24. 32). U lv 19 vojnici dobivaju zapovijed
da prebiju goljeni trojici razapetih. Isus se nalazi u sredistu, no evan de-
list pripovijeda da vojnici prebijaju goljeni prvom, zatim trecem, a tek
onda idu do Isusa. Takav nacin pripovijedanja ocito zeli svratiti pozor-
nost na I sus a: koga bi bilo briga za treceg kaznjenika nakon sto se go-
vorilo o Isusu? Nacelo dramaticne napetosti preokrece logicki slijed.
- Oblik uvjetuje prihvacanje slusateljstva. Kao sto pri ulasku u
neku kucu na temelju stila namjdtaja uspijete stvoriti dojam o ozrac-
ju koje cete tamo naCi, tako si i onaj tko vas slu5a moze zamisliti sto
cete reci pocevsi od oblika koji koristite. Ponekad je dovoljna jedna
recenica da bi se razumjelo kamo propovijed smjera i kakav ce biti
zakljueak. Izricaji koji slijede daju formule koje otvoreno naznacuju
tip govora koji zapoCinje: Bijase jednom ... , Bio neki covjek ... ,
Dragi prijatelji, okupili smo se ovdje ... , Ovo je priea o dva lrca,
Patu i Mikeu ... , Ja, koji ovo potpisujem, zdrav tijelom i duhom ... ,
Prema svjedocanstvu suprotne strane ... . Pomijdajte oblike: po-
kusajte, na primjer, zapoceti govoriti o nekom povijesnom dogadaju
formulom: Bijase jednom ... i vas ce slusatelj biti zbunjen, a komu-
nikacija ometena.
- Oblik strukturira vjeru onoga tko slusa. Vjerojatno nema mno-
go propovjednika koji su potpuno svjesni utjecaja koji struktura nji-
hovih homilija ima na vjeru zupljana. Onaj tko nedjelju za nedjeljom
propovijeda sastavljajuCi govore u obliku logickih tvrdnji, zamislje-
nih da podupiru neku raspravu, malo-pomalo kod vjernika ce stvoriti
misljenje da biti krscanin i zivjeti vjeru znaci znati pokazati da si u
pravu. Tko redovito koristi shemu prije ... poslije, prenijet ce slusa-
teljima dojam da je radikalnost obracenja jedini model zivljenja vjere.
Propovijedi koje bez rjdenja neprestano stavljaju zajednicu pred izbor
190
ili ... ili, uzrokuju povrSne i OStre Stavove i StVaraju doj::un d:t Y )! ' I'd
uvijek zahtijeva hitnu odluku. Naprotiv, oblik i ... i td i 1'11
horizonte i promicati otvoreni stav, ali slusatelja nikad necc poca k 11111
na jasan i odluean izbor. Kao sto mozete vidjeti, odlucujuci je Uj)i'avo
oblik koji koristite: neovisno o temi o kojoj se govori, zahvaljujucln)t
mu, propovjednik moze potaknuti krutost ili fleksibilnost , lcgali:t.:t lll
ili velikodusnost, ekskluzivizam ili otvorenost, agresivan ili pom i I' ll
juCi mentalitet, sklonost dijalogu ili apsolutnu nepomirljivost. ' I 'lw
naslijedi svecenikakoji je godinama propovijedao na isti nacin, ul wt.o
ce primijetiti da slusatelji lose primaju homilije drukCije forme. M no
gima, zapravo, promjena oblika znaCi is to sto i promjena sadr:Z:aj:t. M t 1
Ci cete cuti gdje !judi govore: Nije uopce sliCilo na propovijed! : 1 HI
ipak, vasa poruka nije zbog toga bila manje biblijska ili manjc :t.nn i 111
ljiva, ili manje teoloska od onih na koje su ljudi navikli.
- odlucuje o manje ili vise aktivnom stupnju uldjuccnoNt I
zajednice. Postoje oblici koji od slusateljstva ne traze bas nist a, pop111
klasicne sheme homilije (pocetno predstavljanje teme, razvoj,
zakljucak). Struktura poput: niti prvo niti drugo, niti trccc, ncgo
bas ovo, naprotiv, obvezuje slusatelja da ostane pozoran do k rnj n.
Ista poruka moze biti izrecena u razliCitim oblicima koji mogu m,t
nje ili vise ukljuCiti onoga tko slusa. Na primjer, rebus necc nibd.t
funkcionirati jer je za ljude odvec kompliciran i nejasan: previsc
trazili od njih i zato ga je bolje ne koristiti za propovijedanj e. Prispo
doba zahtijeva manju ukljucenost, ali dovoljnu da aktivira slusacelj ,l
te ga uvuce u vrednote i izbore koje ta prispodoba osvjetljujc. Poslo
vica, plod narodne mudrosti, obicno ne zahtijeva veliki napor l',:t slu
sanje, iako neke poslovice imaju jak emotivni utjecaj, poput onog.i
kod prispodoba: Laz ce vas odvesti daleko, ali nikad kuCi , navot ll
na razmisljanje ni vise ni manje nego prispodoba. Slogan je, naprol'lv,
upravo suprotno od rebusa: tko ga cuje, ne moze nista drugo ncgo ll"
ponoviti. Naslutiti napor koji se moze zahtijevati od svojih zuplj:t ll .i
dok se propovijeda, nije samo homiletska sposobnost nego i pastOI':ll
na mudrost.
II) I
lstaknuti vaznost oblika ne znaCi postati njegovim robom. Za kn j j,
zevne su vrste karakteristicne prilagodljivost i visestruka namjena: po
stoje vise ili manje standardni oblici, koji mogu poprimiti
uloge i, dakle, imati vrlo razliCite uCinke. Promotrite sve moguce na-
Cine uporabe dobro poznate sheme kralj i seljak (u Novom zavjetu
gospodar kuce i sluga): moze se prenijeti poruka 0 pravdi, alii 0
nepravdi, o poniznosti i promjeni uloga, o milosti, oprostu, prijeva-
ri itd. lsto vrijedi i za formulu: }ednog dana gospodar otputova na
vrlo dalek put ... , koja je u Novom zavjetu dobro poznata. 5 takvim
se uvodom mogu iznijeti mnoge razliCite, a vrlo znacajne poruke, pri
cemu ne postoji opasnost ni od kakvog nasilja.
Na posljetku, posve posebna pozornost rezervirana je za oblik pri-
pjeva, onu recenicu ili glazbeni redak koji se ponavlja nakon svake
strofe. U propovijedanju se koristi manje nego u glazbi, ali bi se mo-
gao pokazati vrlo korisnim. Mogao bi imati ulogu koju ima Amen,
odnosno rijec koja kazuje da i koja potvrduje kad je izgovori onaj
tko propovijeda, ali i zajednica koja slusa. Moze posluziti i kao veza
izmeau razliCitih momenata istog govora. Ps 107, 1-32 daje za to lijep
primjer: zapoCinje pripjevom, a zatim se razvija u cetiri dijela, od kojih
svaki zavdava istim pripjevom. lma propovjednika koji koriste jednu
recenicu iz teksta kao pripjev koji povezuje njihovu homiliju. Pripjev
moze posluziti kako bi povecao napetost u slusateljstva, bilo za bi-
lo protiv. Uzmite govor Marka Antonija na sprovodu Julija Cezara
u Shakespeareovoj drami: pripjev Brut je castan covjek u svjetini
raaa val neprijateljstva prema Brutu. Ali pripazite: stalno ponavljanje
na kraju dovodi do toga da 0110 sto se govori postane banalno ili be-
znacajno jer se pretvara u ndto toliko oCito da postaje glupo. J OS jedan
nacin koristenja pripjeva: mozete ga upotrijebiti kako biste stvorili
efekt anticipiranja ili ocekivanja onoga sto ce uslijediti ili stvari ko-
je cete reci. Svi mozemo zapaziti kako ponavljanje pripjeva svaki put
povecava napetost i zed da saznamo epilog price. U Novom zavjetu
recenica koju Luka ponavlja nekoliko puta: Marija pohranjivase sve
te dogaaaje i prebirase ih u svojem srcu, priprema Citatelja na jedin-
stvene dogaaaje, koji su istodobno tdki, neobicni i bolni. Uocivsi bo-
192
gatstvo toga pripjeva, zasto ne bismo i mi nauCili koristiti taj ohl i k
Ll nasim homilijama?
Nakon sto smo vidjeli kako su brojni i razliCiti oblici koji 11:1 111 Ht'o
je na raspolaganju, obvezno je jednci pitanje: Kako odluCiti koj i ohlik
dat i nasoj homiliji?
IZBOR OBLIKA
Prilicno je normalno da propovjednici posjeduju odreaen broj shctn:\
na kojima se nadahnjuju kako bi sastavili oblik homilije, kao da, sti
gavsi do pitanja: Kako to izreCi?, otvaraju kartoteku i odabiru nw
del koji, prema njihovu misljenju, najbolje odgovara situaciji. Iskrcno
govoreCi, takav mi naCin djelovanja izgleda pond to svojevolj an, ali ako
funkcionira (tj. ako omogucuje da se pronaae prikladan oblik koj i jc u
skladu s porukom koju treba prenijeti), ne vidim razloga zasto bih vas
od toga odgovarao. Do pus tam si ipak inzistirati na cinjenici da obi i k
mora biti prikladan jer neki to niposto nisu: na primjer, model pitanjn
i odgovora, posebno u skolskom smislu, nece imati neke velike teolos-
ke dubine, a jos ce vam manj e dopustiti da razumijete egzistencijalnu
vaznost toga sadr:laja. Oblik zatim mora biti u skladu s porukom: skh
du koji nije automatski, nego se uvijek nanovo utvrauje. Homilij:< u
tri tocke nikad se nece slagati s porukom koja slusatelje zeli postavici
pred alternativu tipa ili ... ili, kao u Js 24, 15: Danas izaberitc ko
me cete sluziti ili kao uska i siroka vrata u Govoru na gori (usp. Mt
7, 13-14). Takva poruka ne bi izrekla nista izvan bipolarne st rukture
tipicne za alternativu.
Sve to govorim ne zato da obeshrabrim uporabu metode koju pn.: d-
stavljam, nego da joj dam kriticko shvacanje: nije, naime, receno da
simi necete uspjeti uciniti bolje. u svakom slucaju, u ovoj metodi vi-
dim dva pozitivna gledista koja ne bi trebalo podcijeniti:
Kao prvo, oblici koje obicno imamo na umu upravo su oni koje n:un
vee stoljeCima prenose pisci i govornici. Rijec je, naime, o dobro isku
sanim formulama koje nemaju potrebe dokazivati svoju vrij ednost j
.19 ,)
II
I
svoje komunikacijske kvalitete i zbog tog su razloga postale klasiCI1 l',
Izmedu mnogih koje vee poznajete, isticem neke kako bi shvatili 11 11
sto ciljam:
Sto je to? Koliko vrijedi? Kako to imati?
Vidjeti, prosuditi, djelovati.
Ovo je problem, a ovo rjdenje.
Sto jest, sto nije.
Ili ... ili.
I.. . i.
Obeeanje, ispunjenje.
Zbrka, razjasnjenje.
Silogizam: veea premisa, manja premisa, zakljueak.
Ni prvo, ni drugo, ni treee, nego upravo ovo.
Flashback (iz sadasnjosti u proslost, a zatim opet u sadasnjost).
Od manjega prema veeemu.
Uz samo malo maste i prilagodbe, takvi oblici mogu prenijeti ne-
vjerojatnu koliCinu biblijskih, teoloskih i pastoralnih informacija, po-
ticaja i opomena.
Kao drugo, daljnja prednost ove metode jest raznolikost koju us-
pijeva osigurati. Svaka shema, pa i ona najbolja, s vremenom postaje
dosadna i za onoga tko propovijeda i za onoga tko slusa. Postoji dio
ponovljivosti koji je bitan za uspjeh svake komunikacije, ali upravo ta
ponovljivost uzrokuje trosnost: uho otvrdne, a rijeCi gube svoju zivost.
Normalno je, dakle, da propovjednik stalno trazi nove naCine kako bi
izrazio ono sto je vee poznato. Sarno si iznimna osoba moze dopustiti
da tjedan za tjednom propovijeda koristeCi uvijek isti model ada se na
njega pritom ne primijeni aksiom: Uobieajeni oblik, uobicajena pro-
povijed. A taj bi genijalni propovjednik bio jos bolji kad bi ubuduee
nauCio postaviti svoju propovijed u nekoliko razlicitih oblika.
Sve je veCi broj sveeenika koji uce traziti oblik svoje homilije ne vise
u dosad izrecenom naCinu, nego izravno u Svetom pismu, a posebno
u tekstu o kojem ee propovijedati. Egzegeza vee godinama gleda na
194
oblik teksta kao na bitan element vlastite analize; cak je i prouC:tvan)l'
povijesti istaknulo oblike zbog informacija koje sadrhvajll o }.ivot 11
Izraela i prve Crkve, uz pretpostavku da je oblik odraz ulogc, cj. da
se njime iskazuje motiv (za bogostovlje, raspravu, navjdtaj, in idjal'i
ju, poucavanje novaka ili za posebne prilike) teksta. No sav taj posno
oko identifikacije i klasifikacije tekstova prema vrsti i ulozi (poslov ke,
prispodobe, apologije, objave, blagoslovi, zahvale, oprostajni govori,
prokletstva) dosad nije imao gotovo nikakav utjecaj na propovijcd.
Kazem to zato da pokazem do koje je granice aristotelovska logi kn
postala jedini tradicionalni oblik koji homiletika dopusta i koliko Sll
hili rijetki propovjednici koji su napustili naviku da propovijedaju eel<
stoves is tom shemom bez obzira na literarni oblik. Toliko o proslosci;
0 sadasnjosti treba reei da je sve veea pozornost koja se pridajc knji
zevnom obliku Svetog pisma u korijenima narastaja propovjedn i ka
koji su spremni zahtijevati od teksta ne samo sto propovijedati ncgo i
kako, pazeei na oblik teksta ina dojam koji se pri njegovom slusanjt t
stvara u slusateljstvu.
Pustiti da biblijski tekst odluci ne samo o saddaju nego i o obliku
vlastite homilije, donosi vrlo znacajnu korist: nadoknaduju se svc / ,:1
sluge prethodne metode te je, stovise, osigurano veee jedinstvo u govo ..
ru jer oblik i saddaj proizlaze iz istog izvora umjesto da imaju razlicito
podrijetlo. Time sene zeli reCi da oblik homilije mora pod svaku cijentt
kopirati oblik teksta: molitva ne mora pod svaku cijenu proizvesti ho
miliju u obliku molitve, niti poslovica homiliju u obliku poslovicc i l i
objava homiliju u obliku objave itd. U nekim ee slueajevima homi.l ij :l
bez problema moCi kopirati oblik teksta: slueaj je to kod nekih pri.s
podoba ili prijekora uJak s, 1- 6. Najbitnije je ipak da pazite na ucinak
koji oblik teksta zeli proizvesti u citatelju (pohvalu, prijekor, sud, oh ra
brenje, obranu, pomirenje, poucavanje) jer ee poslije to uCiniti i vas:\
homilija. Ako na umu imate drukCiji cilj, ako, na primjer, tekst koji j1.
prvobitno bio sud sada procitate kao potvrdnu rijec i sve obrazlO'l. icc
govoreCi da su se okolnosti promijenile, vi dajete slobodno i legitim no
tumacenje za koje snosite svu odgovornost. OdluCiti o tome sto tckst
zeli reCi, izbor je koji ne mozete izbjeCi, osim ako svjesno odluCitc dn
l l ~
necete paziti na tekst ina njegovu poruku ili, jos gore, da prevarite slu-
satelje uvjeravajuci ih da su tekst i homilija jedna te ista stvar. Posve-
titi pozornost obliku, bilo teksta bilo homilije, naCin je da uvjdbate
pozornu budnost nad vasom propovijedi, s pitanjem: Je li promjena
oblika mozda promijenila smisao teksta mojim slusateljima? Primje-
rice, ako vasa propovijed o Blago siromasima duhom (blagoslov) s
propovjedaonice navije5ta: moramo biti siromasi duhom (opome-
na), vi niste samo promijenili oblik nego ste promijenili i znacenje.
Homilija o blazenstvu mora navijestiti blazenstvo.
Da bih vam bolje objasnio kako tekst moze odrediti i oblik i saddaj
propovijedi, zaustavimo se i zajedno promotrimo nekoliko primjera.
Iv 18, 12.-2.7 pripovijeda o Isusovu sudenju pred velikim svecenikom
Anom. Taj je kratak izvje5taj dva puta prekinut umetanjem dogada-
ja 0 Simunu Petru, koji je ostao u dvoristu i koji privlaCi citateljevu
pozornost.
Sekvenca je ova: Is us se pojavljuje pred An om; Simun je vani sa slu-
gama i straiarima; Isus svjedoci za istinu iako ce posljedice biti muka i
smrt; Simun negira istinu da bi si spasio kozu. Premje5tajuci pozornost
s Isusa na Simuna, i obratno, autor naglasava kontrast izmedu dva tipa
ponasanja. Koji bi propovjednik mogao i pomisliti da takav oblik ispu-
sti zbog nekog drugog? I Marko cesto svoje izvje5taje prekida interpo-
lacijama, primjerice, Mk s, 2.1-43. 0 ozdravljenju Jairove kceri izvje-
scuje se u dva dijela, odvojena umetanjem ozdravljenja druge kceri
(r. 34). Svaki od ta dva izvje5taja pomaze nam protumaCiti onoga dru-
gog, a njihov raspored pridonosi oddavanju napetosti i neizvjesnosti.
VracajuCi se na kraj pocetne teme, evandelist dobiva simetrican sustav
i zakljucuje pricu na zadovoljavajuCi naCin. Marko se ovdje pokazuje
kao propovjednik dostojan da ga nasljedujemo. Autor katkad sabire
neke odlomke razliCitog oblika u jednom jedinom tekstu, povezujuCi
u tematsku jedinicu tekstove koji su prije, u propovijedanju Crkve,
zivjeli neovisno. Lk 16, 10-13 jedan je od takvih primjera. Rr. 10-12.
imaju oblik argumentacije od manjeg ka vecem (omiljeni oblik aurora
Poslanice Hebrejima), ali r. 13 prelazi na oblik ili ... ili. Propovjed-
nik ce ispravno postupiti ako zaddi strukturu Lukina teksta u .oba
196
svoja dijela i ako ga ne pokusava svesti na jedinstveni oblik. Dogod I ,4t '
ida se pronade tekst s linearnom i uz to upotrcblji vo111
strukturom. Slueaj je to s 1 Kor 11, 17-34. Kdcani iz Korinta pisall st 1
Pavlu o problemima u svojim liturgijskim zajednicama, posebno u W'l.
s Gospodnjom vecerom (problem), a Pavao odgovara s I
jasnim uputama (rje5enje). Oblik toga teksta djelotvoran je i akt u:1l 11 11
koliko i njegov saddaj. Propovjednik samo treba biti pazljiv da dolwo
uravnotdi oba dijela homilije kako bi otklonio do jam da jc m nogt,
zivlji i spretniji u prikazivanju problema nego u pronalazenju rjcknj .l.
Drugi tekstovi imaju puno dramaticniju strukturu koja, meduti m, /',1\
to nije i manje prikladna i upotrebljiva. Iv 9 izvrsno je pogoden. Obi i k
toga izvje5taja o ozdravljenju slijepca sam po sebi je teolosko prom is I )11
nje. Promotrite: Isus ozdravlja covjeka i odlazi sa scene. Covj ck
vidjeti nakon Citavog zivota u sljepoCi, ali se nalazi u nepocudnOIII I
neprijateljski raspolozenom svijetu: njegovi susjedi su skepticni, llj \'
gova se obitelj boji, farizeji ostaju zarobljenici logike svoje teologijl' I
.,
pribjegavaju sarkazmu i progonu. U zavdnom se prizoru Isus ponov 111)
pojavljuje i opravdava covjekovu vjeru. Kako snaian nacin da sc govo
ri Crkvi koja je na putu izmedu prvoga Isusova dolaska i nj egova po
vratka! Ina kraju, zadnji primjer, 2. Sam 7, 1- 16. Izvje5taj je gradcn li.l
situaciji obrata: David zivi u kuCi, Bog u satoru, i David zeli sagr:ul it I
Bozji dom. Davidova zelja je dostojna hvale, ali Bog obznanjujc svoj
odgovor: David mu nece sagraditi nikakav dom; naprotiv, Bog jc l'. t)
koji ce izgraditi dom Davidu. S tom formulom obrata izmedu ljuds kog
nastojanja i boianskog dara dva zavjeta navije5taju iznenadujucu 111 i
lost Bozju. Bilo bi dobro da propovjednik ne poCinje objasnj avat i sto
je obrat, nego nauci propovijedati koristeCi taj model: tako ce nj cgov I
slusatelji moCi iskusiti milost koja iznenaduje.
Do sada smo vidjeli na koji naCin odluciti koji cemo oblik uzcti 'I.. I
svoje propovijedanje, vodeci racuna o izvorima: antologijama
kih modela i biblijskim tekstovima. No postoji jos jedan Cimbenik ko)l
treba uzeti u obzir u trenutku izbora: percepcija svecenika 0 pot rchll
rna vlastite zajednice. Rijec je o potrebama koje ne moraju Imzno bit I
tematizirane U nee em konkretnom, nego 0 potrebama koje Se pozj V:l ) II
I I)
I I
I
na ritam zivota zajednice, na njezin nacin videnja same sebe i svijeta
koji je okruzuje. !mate li mozda osjeeaj da je vasu zajednicu potrebno
poduprijeti ili je, naprotiv, treba opomenuti? Sveeenik zna kada ne-
ki dogadaj velikih razmjera ili i sam slijed malih dogadaja unutar ili
izvan zajednice, dovodi u krizu, dezorijentira i uzdrmava odnose, vje-
ru i vrednote. Tada ee pokusati ddati propovijedi koje daju podr5ku
i snagu stvarajuCi osjeeaj pripadnosti kako bi se vjernici osjeeali kao
kod kuee, te priblizuju Bozju ljubav i providnost. Postoje razliCiti
naCini za takvo propovijedanje: mogu se odabrati tekstovi i teme pri-
kladni da uliju povjerenje i ohrabre, ali se mozemo usmjeriti i na izbor
oblika kako bismo pomogli onome tko je dezorijentiran. Ne mijenja
se svaki dan raspored namje5taja u sobi stare osobe koja je bila primo-
rana napustiti svoj stan i otiCi u staracki dom. Na sprovodu se neee
nikad ddati homilija u obliku odvee inteligentne ili neobicne price
s iznenadujuCim zavr5etkom. A ne mogu se niti zahtijevati veliki in-
teligentni ili emotivni napori od vee ionako dezorijentiranih ljudi. u
takvim je prilikama bolje koristiti neki neusiljeni oblik, jednostavan i
bez iznenadenja, bez velikih pitanja is jasnim zavr5etkom. Oblik sene-
ee ograniCiti na to da djeluje samo kao povladivanje, nego ee poku5ati i
evocirati Amen, a pritom ne izazvati iznenadenja ili sok. Hodati u
mraku je te5ko samo po sebi, pa ne treba jos dodavati te5koee i napore
novog smjera puta. Sveeenik takoder zna naslutiti i kada su se njegovi
zupljani i predobro smjestili u zivotni stil bez problema, pitanja, izazo-
va i poticaja, u kojemu nema mjesta za evandelje. U takvom ee slueaju
njegova zadaea biti da prodrma njihovu ravnodusnost i potakne ih
da promijene stav i naCin zivota; da bi to uCinio, na raspolaganju mu
stoje mnoga sredstva. Proroci i Isus mogu vam pruziti tekstove kakve
god hoeete, ali jos se jednom valja prisjetiti da se ovdje bavimo obli-
kom homilija. Napustiti poznatu i jednostavnu shemu u korist nove
i nepoznate, moze biti odlican naCin imajuCi u vidu i izazvan osjeeaj
neugodnosti za stjecanje novog slusanja pozornog na Rijec. Svatko od
nas vee ima svoje obrambene mehanizme spremne da vee na ulazu blo-
kiraju sve ono sto ne zelimo cuti iako se pravimo da slusamo. ZnajuCi
to, neki sveeenici nastavljaju propovijedati kao prije, uvjereni da je za
198
uklanjanje takvih obrambenih mehanizama dovoljno povisiti jaci Ill I I
ton glasa ili se malo naljutiti i ubacili koju prijetnju. Takav nacin d) ('
lovanja podcjenjuje otpor ljudi: Nema gluseg covjeka od onoga rko
ne zeli cuti. ReCi istu stvar u drukCijem obliku, omogueilo bi v:u n,
naprotiv, da svladate obrambene mehanizme te dodete do usiju i dot:\
knete srce. Mnoge Isusove prispodobe imale Sll. upravo takav ucin:t lc,
a zapravo, imaju ga i danas. Slusatelj koji vas je odluCio poddati s::uno
jednim zijevom, zanesen je svojim vlastitim slusanjem u prispodobi o
rasipnom sinu, radnicima u vinogradu ili o talentima. A kada sc jt:d
nom nade u tome, njegov uobicajeni naCin reagiranja na homilijc,
pristaje ili ne pristaje uz propovjednika, vise ne funkcionira: dok S('
pokusava osloboditi prispodobe, na povr5inu izbijaju vrednote, vj cra ,
sigurnosti i strahovi koje ima. Ali pazite da se ne ukorijenite u nov i
oblik jer ee se inace i taj brzo istrositi i naglo ee izgubiti svoju dj clo
tvornost. Napokon, ni sve Isusove prispodobe nemaju isti oblik: nck<.
od njih isticanjem iznenadujuee milosti Bozje (radnici u
vinogradu), a druge pak vode ravno na posljednji sud (deset dj evica).
Mijenjanje oblika je dobar naCin da slusatelja zaddite budnim.
STVARANJE OBLIKA
Rezimirajmo. lmamo poruku koju moramo priopCiti i znamo da, ako
zelimo da je slusatelji cuju, nezin oblik mora odgovarati saddaju, ci-
lju i osobama koje nas slusaju. Pokazao sam vam kako odabrati oblik
vasih homilija i uputio vas na izvore iz kojih mozete crpsti gradu. 'l'a
koder sam istaknuo i prednosti i ogranicenja bilo metoda bilo na:z.na
cenih izvora. Sada mi ne preostaje drugo nego da vam ne5to kazem o
moguenosti da i sami stvorite oblik vaseg propovijedanja, umjesro da
ga idete traziti negdje drugdje.
Stvoriti oblik, radije nego odabrati neki vee gotov, znaci prihvat ici
cinjenicu da se produljuje put prema onome opravdanom cilju svakog
propovjednika, a to je prihvaeanje jedne sheme, odnosno struktu re
za homiliju. Tocnije, to znaCi podrediti trazenje oblika jednom
I<H
bitnijem traganju, u cilju zivog i djelotvornog propovijedanja. Umje-
sto da se pitamo: Koju je shemu najbolje upotrijebiti za prenosenje
ove poruke?, upitat eemo se: Kojoj temi dati prednost u homiliji?
Drugim rijecima: Sto reCi da bi ova poruka zaista odjeknula? Ili
pak: Kakvi su uvjeti za slusanje u zajednici, sto ona zna i sto osjeea,
koja ee iskustva prozivljavati u trenutku kad bude slusala ovaj tekst i
ovu poruku? U tisini svoje sobe propovjednik na glas cita nedjeljni
biblijski tekst i pokusava zamisliti sto ee reCi umu, osjeeajima, pamee-
nju i dozivljajima slusatelja. Na glas izlaze i naCin na koji ee Bozji na-
rod uvesti u temu (normalno je dana pocetku liturgijskog slavlja bude
kratki uvod u kojem ee se najaviti tema nedjelje, pa dakle i homilije),
pokusava u masti vidjeti reakcije puka: ima li oCiju koje sjaje, ima li na-
petih zivaca i napetih tijela u iSCekivanju da saznaju vise? lma li iskri
neprijateljstva, ruku prekrizenih na grudima u znak izazova, opaia li
se pojava znakova ravnodusne tolerancije?
Uspjeh homilije uvelike ovisi o dvama cimbenicima: prvo, o pro-
povjednikovoj sposobnosti da anticipira reakcije slu5atelja; drugo, o
njegovoj sposobnosti da strukturira homiliju na nacin da zna prihva-
titi i poddati izazov te njihove reakcije. Ako je predvidena reakcija
odobravanje, trebat ee, prije svega, ne popustiti napasti da smanjimo
posao pripreme, s izgovorom da se ne treba previse truditi oko sadr-
iaja koji su vee dobro prihvaeeni. Naprotiv, upravo kad je ocekivanje
veliko, treba jos vise raditi jer je i veCi rizik od razocaranja. Tko brzo
napusti pisaCi stol govoreCi: Ma bit ee dobro ovako, pokazuje da je
umisljen i nekorektan. N aprotiv, morao bi uciniti sve sto je u njegovoj
moCi kako bi iskoristio predvideno odobravanje i nahranio te gladne
umove jos bogatijim govorom. Ako pak propovjednik ima pravo vje-
rovati da ee se tekst ili poruka sudariti s apatijom i nezainteresirano-
seu ili, jos gore, s protivljenjem svojih slusatelja, morat ee razmisljati 0
homiliji koja moze prihvatiti, nadvisiti i, ako je moguee, promijeniti
tu pocernu reakciju. Napomena: ovdje jos uvijek govorimo o obliku
kojeg treba dati homiliji, a ne o tome fto reei. Zamisljanje reakcije slu-
satelja nije dio metode odabira fto propovijedati. Poruka je odredena
vee odavno te ispitana u molitvi, na pastoralnoj, prorockoj, biblijskoj
200
i teoloskoj razini. Naprotiv, zamisljanje reakcije dio je mctodc :t,a od,t
bir oblika koji ee sveeenik dati svojoj poruci kako bi je vj crni ci 111 ogll
slusati i razumjeti.
Ponovimo jos jednom da je cilj i napor propovjednikova 11
tome da omoguCi susret svoje poruke sa slusateljem, iako imc za tu ol1
vezu moze varirati u sluzbi ne samo slusateljstva nego i porukc. A kt 1,
primjerice, slusatelji znaju zaista malo 0 poruci koju im zel itc pri op
Citi, cilj je jasan: pouciti. Poruka ee biti oblikovana kao poubvan) <',
U tvrdivsi cilj, kao posljedica proizlazi shema homilije: trebat cc pru :;, i tl
informacije, ali opet ne previse njih, kako bismo izbjegli preoptcrtt\
nost i obeshrabrenost; metoda i ton kojima prenosimo te infor m:ttijt
trebali bi biti pozivanje na ono sto slusatelj vee zna; informacij c ct
jednostavnije zapamtiti ako se koriste ponavljanja, aliteracij e, usp<)l'l'd
be, ako se nabroje tocke rasprave (ali nikad viSe od tri); informaci je t''l'
biti sjajnije ako se upotrijebe prim jeri i konkrerne usporedbe. Evandt
lja nas uce q Isusovu identiteru pripovijedajuCi nam sto je uCini o i sto
je rekao: to nije losa shema. Neka vam ni slucajno ne padne na pa mt' l
ideja da poprimite cjepidlacki ili popustljiv ton: vas cilj nij e razmt t':t
ti se svojom kulturom, nego pomoCi drugima da shvate. Kao i u sva
koj drugoj crkvenoj sluzbi, propovjednik-poucavatelj pozvan jc slu1.it l.
lzbjegavajte apologetske tonove: Znam da vam nece izgledati
zanimljivo, ali pokusajte me svejedno pratiti: obecajem da cubiti k 1':\
tak. Svima se dogodilo da su imali dosadnih profesora, ali znamo i 1 < 1
da ucenje moze roliko oduseviti da nam promijeni zivot. Homilij a lt :l
mijenjena poucavanju moze se propovijedati zanosno is odu5evlj cnjl'ltt
jer propovjednik dobro znada onome tko je neuk ili slabo obra'l.OV:I II
spoznati znaCi postati slobodan. No tu radost zbog ucenja kao i sloiHl
du koja proizlazi iz spoznanja ljudi nikada nece iskusiti ako propov ij l'< I
zapocnete s nizom informacija, da bi se tek poslije posvetili glavnom
poglavlju: opomenama i prijekorima. I ako mislite da je zapocinj :lll jl'
frazama neka velika stvar, znajte dane Cinite niSta drugo vee unaprijtt I
dajete do znanja na kakve ih jalove pureve vodite.
Jedan primjer: nedjeljno Citanje je 1 Kor 11, 23-34, izvjdtaj o onoill
sto Pavao naziva Gospodnjom vecerom (r. w). Pretpostavi mo d.t
0 1
je vasa tema: NaCin sudjelovanja mora biti dostojan, a ne zivot sudi-
onika. Pretpostavimo ito da je ta vasa poruka namijenjena zajednici
u kojoj vlada medusobno nerazumijevanje. Zivot i razgovori ljudi daj u
vam do znanja da ni Pavlov tekst ni sudjelovanje na Gospodnjoj veceri
nije pozorno dozivljeno i shvaeeno u svojem pravom znacenju: usmena
predaja te sluzbe zahtijeva da Pavao nedostojnima zabrani sudjelovati
na veceri kako ne bi na sebe navukli Bozju osudu. Prilog (nedostoj-
no, r. 27) zamijenjen je pridjevom (nedostojan). Zadaea koja se
ocekuje od vas kao propovjednika je jasna: morate pomoCi zajednici
da shvati tekst kako bi pricest mogla biti i mjesto objave Radosne vi-
jesti. To bi trebala biti briga, a ne neka opeenita preradena shema koja
bi upravljala vase propovijedanje. Odgajati ne znaCi voditi za ruku iz
ropstva grijeha. Stoga neeete zapoceti s optuzbom: Previse je onih
koji grijde u shvaeanju ovog teksta niti s povijesnom minilekcijom:
Rijec je o onom Pavlu koji je utemeljio Crkvu u Korintu, gradu koji
se nalazi u danasnjoj dr:lavi Grckoj, tijekom svojega drugog misionar-
skog putovanja. Zapamtite da ih morate uzeti za ruku, a zatim za-
jedno krenuti na put. Zasto ne biste zapoceli ovako: ]eli moguee da
ovdje postoji l)etko tko nije nikad, bar jedanput, osjetio bojazan da se
priblizi stolu Gospodnjemu, strahujuCi da nije dostojan primiti kruh
i kale:l? Mislim da ne. Dapace, uvjeren sam da je vise nas ne samo
osjetilo strah nego upravo i duznost odbiti poziv. A zasto? Jer osjeea-
mo veliko postovanje prema tom sakramentu. Tko sam ja da sjednem
za stol Gospodnji? Zapocevsi svoju homiliju na taj nacin, poka:lite
da takav nacin videnja stvari nije ni jedini ni rij edak, nego je, stovise,
bio stajaliste Crkve u odredenim povijesnim razdobljima. Za primjer
mozete navesti provjere kojima su na nekim mjestima hili podvrgnuti
oni koji su sudjelovali na euharistiji. A sto je u svemu tome bilo krivo?
Zar nam Biblija mozda ne zabranjuje doticati svete stvari nedostojnim
rukama? Ima jos mnogo drugih primjera, ovaj put iz Starog zavjeta.
A Pavao? Ne uCi li nasi on talco? Na ovom se mjestu mozete vratiti
tekstu govoreCi da ako je ikada koju Crkvu trebalo upozoriti, onda je
to upravo Crkva u Korintu. I brzo ih upoznajte s problemima koji su
trovali zivot te Crkve. Sto im dakle kaze Pavao? Ne upueuje im rijeCi
202
izopeenja, kao sto ni Is us nije izgovorio takve rijeCi Ivanu, J ll , Pt
tru iliJudi u onoj poznatoj dvorani na gornjem katu. Koja 11 11
Radosna vi jest: na Veceri ima mjesta i za njih i za nas ! Koja jc onda I 1l lp
Pavlova briga? Sada mozete govoriti o naCinu sudjelovanja n:.t
sto i kako uCiniti da ona zaista bude spomen, slavlje i objava R:td OSIH'
vijesti? Eto naCina kako mozemo zajednici pomoCi da nadvlad:1 vln
stite ogranicenosti sluzeCi se zivotima ljudi, povijdeu Crkvc, Stn rl 1n
zavjetom, evandeljima i dnevnim Citanjem. Mnogi ee vj erojatno i m:tt l
prililcu nanovo otkriti sudjelovanje u euharistiji, a oni koji su co vn"
hili shvatili, osjetit ee potvrdu toga otkriea. Je li homilij a na caj n:tcl11
vee dobila oblik? Dakako, iako ne jedan od onih oblika koji SLl UJICt I
negdje drugdje te su potom doslovce kopirani.
Onaj tko propovijeda ili se priprema za propovijedanj e zna d:t nl
je uvij elc moguee odr:lati homiliju koja ee podiCi zajednicu, iako svt'
homilije sadr:lavaju sto potice na rast. Ima situacija u koji ma jc I
na predvidljiva realccija apatija. A razlog moze biti jednost avan: k l'i v
..
je !calendar! Pomislite, primjerice, na tradicionalni Dan zahvalno
sti: ne postoji univerzalno rjdenje. Neki slave euharistiju uoci Dana
zahvalnosti, neki na sam blagdan, ali izmedu toga dvoga nema
razlike: zajednica Tijela Kristova, brojeano znarno smanj ena, nc po
kazuje velike znakove Zivota. Cak ni ekumenska liturgija, t a gc
sta zajednice, neee bitno poveeati broj sudionika i njihova ocekivanja.
Onaj tko mora propovijedati, izabrao je tekst Fil 4, 10-20, zahv:ll u
koju Pavao upueuje Crkvi u Filipima. Tema je sastavljena na zani mljiv
naCin: Ne samo da je veea radost u davanju nego u primanju, n<:go
je to i lakSe. No pustimo propovjednika i njegove interese i
mo zamisliti reakcije slusatelja, onih zupljana (uvijek istih) koji
godine vjerno ispunjavaju svoju duznost. Odmah ih obuzme dosada.
Vee unaprijed znaju sto ih ocekuje. Jedino ne znaju hoee li
nik opet ispricati pricu o hodoeasniku s pet znl.a psenice ili onu o I su
su koji ozdravlja deset gubavaca, a samo se jedan vraea da mu zahva
li. Uobicajeno pitanje: Gdje su ostala devetorica? Vratimo sc sad:t
propovjedniku. Prije svega, morat ee se cuvati napasti da samo izb:wl
bilo kakvu propovijed i zavrsi sto je br:le moguee: poruka koju jc pri
0,\
premio je vazna, to je rijec za te ljude i zasluzuje da je poslusaju. Da
bi pobijedio ravnodusnost, propovjednik treba biti uvj eren u ono sto
radi: nesiguran i neodlucan propovjednik neee moCi nista drugo nego
pustiti da ga svlada ravnodusnost. No kako nadvladati takvo dusevno
raspolozenje? Beskorisno je hliti se na odsutne, a jos manje ljutiti se
na slabu motiviranost onih koji su nazocni: J esmo li ovdje zaista zato
da zahvalimo ili samo iz navike? Tekst Poslanice Filipljanima tako
je iznenadujuCi da vas potice zapoceti ovako: Stize vam ceduljica sa
zahvalom, otvorite je i proCitate: 'Hvala na daru, ali nije mi potreban.
Nista mi ne treba. S postovanjem.' Osjeeat eete se lose? Sigurno da
hoeete, nema sumnje, kao sto se vjerojatno lose osjeeala Crkva koja
je slicne rijeCi primila od Pavia. Mozete zatim proei tekstom i po-
kazati koliko je tdko, komplicirano, neugodno i divno zahvaljivati.
Ako vam je drazi drukCiji uvod, razliCit od odlomka o kojem je rijec,
mozete poceti ovako: Molitva blagoslova prije jela kaze: 'Gospodine,
uCini nas zahvalnima.' Nije lito malo cudno? Bog ne samo da treba
providjeti nase potrebe nego nas treba i nadahnuti za zahvaljivanje. Ne
bismo li mogli jednostavno odluCiti da budemo zahvalni? Ne mozemo
lito poceti uCiti djecu? Je lito uistinu tako tdko? I odatle prijedite
na tekst. Propovijed ee slu5ati cak i onaj tko je vee bio donio odluku
da je neee slusati.
U upravo opisanom slucaju apatiju su proizvele vanjske prilike, a
propovjednik je imao izvrstan tekst da je suzbije. No sto se dogada
kad vee samo Citanje teksta uzrokuje reakciju: 0 ne, opet ovo!?
Ako bas zelite znati, probajte propovijedati Iv IS, I- 6, odlomak opro-
stajnog govora u kojem Isus koristi usporedbu s trsom i lozama. VeCi-
na I judi u Crkvi to moze izrecitirati napamet, ili barem parafrazirati,
jer su culi stotinjak homilija koje uzimaju tu sliku; odatle uvjerenje da
vee sve znaju o tom tekstu. Pa ipak, u homiletskoj tradiciji cesto se zna
dogoditi da jedna propovijed rada sljedeeu, a da se pritom nijedan od
propovjednika ne potrudi pogledati izvorni tekst. U takvom je slucaju
najbolji lijek protiv zijevanja odlucan povratak na tekst. U citiranom
slucaju u Iv Is, I-6 najjaca, najtda, najprovokativnija, a mozda cak i
najvaznija recenica za evandelista rijetko pronalazi mjesta u homiliji.
2 04
Krist je trs, to je istina, ita slika nadahnjuje mnoge utjdne i ohrabn1
juee misli. Mi smo loze, i to je istina, i ta slika istodobno govori o n:t
sem identitetu i nasem pozivu. No odlomak zapoCinje predstavlj anj cm
Boga kao vinogradara koji ulazi u vinograd s ostrim sjeCivom u ruci.
Neke loze sijece, druge Cisti. U grckom, glagoli prevedeni sa sjcci
i cistiti imaju isti korijen, mijenja se samo prefiks. Svatko od nas,
prije ili kasnije, ima iskustvo te ostrice koja sijece na zivo, sto je znak
da smo u Bozjim rukama, kako nam kaze evandelist, no postavlj a s
pitanje: J eli to ostrica koja kaznjava ili proCiSeava, pripremajuei nns
za novi zivot? Dopustimo da bi onaj tko pati silno volio znati jc li
njegova situacija kazna ili prelazak na ndto bolje; bio bi spreman pr i
jeCi tko zna kolike kilometre samo da poslu5a homiliju koja pokusava
pojasniti taj tekst, homiliju koja ga vise neee pustiti da ide kroz brdo
homilija kojih se cak vise ni ne sjeea dobro.
Citatelju su sada vee vjerojatno pale na pamet i druge teme i tekstO
vi koji mogu pobuditi najrazliCitije reakcije u slusatelja. Evo vam, na
primjer, niz teksb va koji mogu izazvati srdzbu, uvredu, osjeeaj neprav
de. Rijec je o tekstovima koji navijdtaju radikalnu milost Bozju.
Kad se Bog pokajao i postedio Ninivu, Jona mu je predbacio
njegovu veliku dobrotu i pouzdanu ljubav. Isus u Matejevu evandc
lju objavljuje Bozju nepristranost koja daje da sunce izlazi i kisa pad a
i nad zlima i nad dobrima, a radniku posljednjega sata daje plaeu /.a
cijeli dan: Ili, zar je oko tvoje zlo sto sam ja dobar? (Mt 20, Is), pi
ta gospodar. Isus u Lukinu evandelju objavljuje Bozju dobrotu prema
nezahvalnicima i pripovijeda o sakatima, hromima i slijepima koji su
pozvani za kraljev stol te o slavljima u cast rasipnih sinova. Isus u Ivn
novu evandelju ozdravlja uzetoga i slijepca prije nego sto im obznanju
je tko je on te, dakle, mnogo prije nego sto bi oni mogli povj erovati li
nj. Pavao propovijeda milost da se nitko ne bi hvalio.
Propovijedati o takvim tekstovima znaCi imati posla sa slusateljima
ciji je osjeeaj pravde ismijavan: zatvaraju se oCi pred zlom i ono se opra
sta, zdrava nacela kao sto su napor i odgovornost da bi se doslo do m:
kog rezultata potkopavaju se u korij enu i, sto je jos gore, ne postoji c:l k
ni jasno stajaliste o tome tko su nam neprijatelji jer se nalazimo zajcd
o,
nos osobama koje smo svojoj djeci prikazali kao nepouzdane i opasnc.
Svi smo spremni prihvatiti Bozju milost, aline bas tako iznenadujucu
milost; propovjednik koji zaista zeli da rijec milosti bude primljena,
nece ubrzavati stvari. Homilija bi mogla biti zamisljena ovako: naj-
prije propovjednik govori kao da je sjedio medu slusateljima i izrazio
ono sto oni osjecaju, zatim im daje da te reakcije usporede s brisanjem
osude, oslobodenjem i oprastanjem koje je Bog objavio. Patnje ce biti,
o tom nema sumnje, kao uvijek kad se sretnu grijeh i milost, ali bit ce
to pravedna patnja u pravo vrijeme, a ne isprazna rasprava o dimenzi-
jama Noine korablje, koja je dobra samo zato da bi se zaboravio pravi
problem.
Ako o propovijedanju razmisljate na raj nacin, nece vam se nikad
dogoditi da pocnete pripremati homiliju trazeci neku shemu tko zna
gdje ili praveCi popis toeaka 0 kojima cere govoriti; pitanja poput:
Koliko natuknica mora imati homilija?, nestat ce u trenu jer cere
znati da niste prezentatori, nego pastiri i proroci. Prije nego sto kazete
i jednu rijec homilije, vee cere osjetiti puls situacije i vee cere znati ka-
kvom dusevnom raspolozenju ide ususret poruka koju navijdtate: je
li to neshvacanje, apatija, neznanje, spletke da se ona izbjegne, srdzba,
ravnodusnost, nepovjerenje, nesloga, apsolutno odobravanje, vrlo po-
vdan pristanak ili koja od tisucu drugih moguCih reakcija. Homilija
pocinje upravo tu, u tocki gdje se susrecu poruka i slusatelj, prolazi tek-
stom koristeCi se usporedbama, primjerima, slikama, pa cak i ponekim
prekidom kako bi doslo do kratkog odmora u obliku kratke napome-
ne ili aluzije na puteve koje cere nastaviti nekom drugom zgodom, do
trenutka u kojem propovjednik i zajednica znaju da je poruka zavdila.
A izraz kojim ste izrekli plod vaseg proucavanja teksta sada vam moze
posluziti kao sinteza onoga sto ste zeljeli reci, bilo da ju izrazite rijec
po rijec ili tek njezin smisao.
Ne brinite se ako na kraju svojegposla otkrijete da je oblik vase ho-
milije slican ili upravo idenrican jednom od onih vee gotovih oblika
saddanih u antologiji o kojoj smo prethodno govorili. Vazno je da ste
sasvim ispunili plan ove komunikacijske vjdbe, dotaknuvsi sve polove
(slusatelje, tekst, temu). Oblik koji ste pronasli bit ce gotovo utkan u
206
radnju poruke, a ne prilijepljen ili stavljen na nju kao unaprijcd S; tNI II V
ljen i re5ko prilagodljiv dodarak. Srovise, ali ro cemo jos boljc vl d), tl
poslije kada cemo govoriti 0 navijdtanju homilije, oblik t:tko VI '!';, ! II
uz poruku iznimno je koristan za pamcenje koje se onda nccc ll\ () 1'1 11
baviti bilje5kama i kojekakvim listiCima.
Moguce je ida oblik vase homilije uopce nece imati izglcd shcnw
da je slusatelj nece zapamtiti. Tako bi to trebalo i biti: cesto jc shcttt .i
komunikacije poput skele koja, kad se jednom zavdi s gradnjom,
nicemu ne sluzi. Ili, da upotrijebimo drugu sliku, oblik se bet.. prohl{
rna moze sam unistiti kad je poruka prenesena. Cinjenica da
ili eak neki drugi propovjednik nije preuzeo njezinu strukturu
je najljepsi kompliment koji se moze dati homiliji za energiju, din:tt nl
zam, interes i ukljucenost koje je izazvala.
Nakon ovoga, ako je cilj vase homilije da slusatelji zapamte nckc Ill I
sli odredenim redom (sto se odnosi na homiliju poucavanja), stru ktlll'll
ce morati biti jasna, oCita i naglasavana ponavljanjima i sazetcima.
Zadnja p?eporuka: onaj tko je odluCio propovijedati prema OVOiit
naputku, koji je za neke nedovoljno proucen i premoderan, ncka 11r
dopusti da ga paralizira strah kako je provodio nasilje nad nekim sen
rim prirucnikom iz homiletike ili je bio uzrokom da se neki cijcnjcnl
profesor preokrene u grobu. Jednostavno je pronasao svoj nacin pro
povijedanja evandelja, a to je najvaznija stvar zbog koje bi svi trcbal i
biti zadovoljni.
PISANI OBLIK HOMILIJE
Nisam jos rekao ni jednu rijec o pisanju, i to namjerno, da ne bi sce
mislili kako je cilj nasega posla doCi do pisanja homilije. Mislite Ji t:\
ko, Cinite veliku pogre5ku: nas je cilj propovijedati, a pisanje je sanw
sredstvo s obzirom na cilj. Razmisljati na raj nacin, tj. ddati ci lj <.: ttt
nedjeljnu propovijed napisanu rijec po rijec, znaci morati se odmjcri tl
s jos nekim dodatnim problemima, kao sto cemo sada vidjeti.
07
Prvo, pisana homilija je neka vrsta tocke na kraju koja ne samo da
vam daje osjeeaj zadovoljstva (Deo gratias, gotov sam) nego i zaklju-
cuje, i to cesto prije vremena, Citav taj niz misli koje su se pojavile u
pripremi homilije. Osjeeajem da ste zavr5ili, da mozete otiCi i posvetiti
se necemu drugom stekli ste perspektivu koja ee se uvuCi u vas urn i
blokirati misli, dojmove i mastu, ispisujuCi zavr5nu rijec tamo gdje su
jos nedavno bili zarezi, crtice i upitnici.
Drugo, imati za cilj pisanje homilije, znaci zamisliti napisanu, a ne
izgovorenu homiliju. Propovijedanje je usmeno priopeavanje; kako bi
bilo djelotvorno, ono zahtijeva od sveeenika da si predoci kako govori
ljudima koji se nalaze u crkvi. Zamislite si, dakle, neku tipicnu osobu
u zajednici: staru, mladu, aktivnu, u mirovini, obrazovanu, neobrazo-
vanu, desnicara, ljevieara, i zamislite da slusa homiliju koja se rac!a u
vasim mislima. Hoee li to razumjeti? Hoee li je zanimati to sto govo-
rim? Hoee li slijediti moje razmisljanje? Ako budete razmisljali na taj
naCin, golema razlika koja postoji izmec!u govorenja i pisanja postat ee
vam u trenutku jasna. Onaj tko pise, obicno se brine o tome da pruzi
informacije ina kraju ih obicno pruzi previse, dok onaj koji govori pa-
zi na to da kaze ono sto treba, ali ne vise od toga jer zna da je usmena
komunikacija krhka i neposredna; onaj tko govori, kreee se u povezi-
vanju predodzbi i slika, dok onaj tko pise, raspolaze idejama i ekspli-
kativnim elementima u linearnim sekvencama, poput rijeci u retku.
Onaj tko pise, moze si dopustiti da bude apstraktan u veeoj mjeri: ako
Citatelj nije razumio, moze ponovno proCitati tekst dva ili tri puta, ili
se zaustaviti kako bi razmislio; govor je, naprotiv, titranje zvuka koje
dotice uho samo jedanput i zahtijeva jasne izraze i konkretne slike.
Pisac ee morati sastaviti potpune i pravilne recenice; propovjedniku
je, u nekim slucajevima, dovoljan jedan mig jer je siguran da ee slusa-
telji sami dopuniti misao. Onaj tko pise, te:li sintetiziranju izbjegava-
juCi izravan govor (tako dosadne dvotocke i otvorene navodnike),
dok je na usmenoj razini izravan govor puno bli:li i zivlji od citirane
konverzacije, koja odmah stvara distancu i smjdta u proslost. Toliko
0 tome: mislim da vam je sad vee jasno zasto je bolje misliti 0 homlliji
govoreCi nego pisuCi.
208
Trde, pisana je homilija samo odgac!anje, upuCivanj e na slj cdl'!'
trenutak opasne zadaee (koja se nalazi u temelju pisanja!) da se pi san l
tekst pretvori u usmenu poruku. Propovijedanje kojemu je u ci lju pi
sanje morat ee se prije ili poslije suoCiti s tom radikalnom promj en0111
smjera, od pisanog ka usmenom. I kao sto smo upravo primij etil i, lz
mec!u ta dva smjera postoji razlika koja prijelaz ne Cini posve jed no
stavnim. Zato se dogac!a da vidite propovjednike koji nakon sto SLI 11:1
pisali svoju propovijed uzimaju tu propovijed opet u ruke u subotu na
vecer ili u nedjelju ujutro te se s njezinim tekstom nac!u u neugodnom
polozaju: na propovjedaonici ga okreeu i preokreeu, gotovo kao d:t
ga ne prepoznaju ili kao da ga je napisao netko drugi; osjeeaju ga k:w
slabost, stvar koju ne bi smjeli ciniti, krivnju; nesigurni sui ne znaju
sto da uCine, s izrazom nekoga tko je posve neodlucan. Moram li ga
nauCiti napamet? IIi ga proCitati ada se tone primijeti? IIi biti iskrcn
do kraja, procitati ga i gotovo? To su problemi s kojima eemo se bavi ci
kasnije, kada eemo govoriti 0 tome kako navijestiti homiliju, ali vee i
sada mozemo reei da se sviti problemi (a mnogo ih je!) stvo-
reni zbog nuznosti navijdtanja pisanog teksta, mogu izbjeCi odlukom
da vee od pocetka sastavljamo usmeni govor.
Vee cujem prigovore. Ne samo jedan propovjednik, ito ne od onih
najgorih, spremno ee mi prigovoriti: }a uvijek pisem svoje homilijc
od prve do zadnje rijeci. Tako sam se naviknuo i bio bih senilni jadni k
kad bihpokusao ciniti drukCije. Na prigovore odgovaram s nekoliko
primjedaba.
Time niposto, ni u snu, ne zelim reCi kako bih umjesto dobro i po-
zorno pripremljene napisane propovijedi dao prednost nekoj jadnoj
homiliji na brzinu bacenoj na papir, ali izrecenoj bez natuknica: narav-
no, izmec!u tih dviju biram onu napisanu. Ne poricem da za neke sve-
eenike Cinjenica moguenosti propovijedanja bez bilje:laka znaCi manju
pripremljenost. Naprotiv, namjeravam tvrditi da je moguee ozbiljno sc
pripremiti, ali imajuCi odmah kao cilj usmeno izlaganje, tj. stavljajuci
svaku napisanu rijec u sluzbu izgovorene rijeCi.
Ne namjeravam ni nakoji naCin ocrniti prednosti pisanja. Sveeenik
koji redovito pise, poboljsava gramatiku i sintaksu, alii jasnoeu svojega
20 9
misljenja. Stovise, pisanje dopusta sveceniku da prosiri svoju pastoral-
nu aktivnost objavljivanjem clanaka u zupnom listicu, u katolickom ili
lokalnom tisku. Pisanje je specifican oblik komunikacije, koji se isplati
njegovati. No cilj pisanja jest Citanje, a cilj govora - slusanje. I jedno
i drugo je oblik komunikacije, ali Cinjenica sto su slicni nije dovoljan
razlog da tvrdimo kako je najbolji naCin za pripremu jednoga ispunja-
vanje drugoga. Cijela ova diskusija o pisanju homilije ne tice se onog
sto cete moCi donijeti na propovjedaonicu. Mnogo je naCina za djelo-
tvorno navijestanje homilije, no ono sto pisemo za vrijeme pripreme,
moramo razlikovati od listova koje cemo koristiti u propovijedanju,
iako te papire uvijek koristimo. Na primjer, ima propovjednika koji
napisu cijelu propovijed, ali napisano nikad ne nose na propovjedao-
nicu. Sto onda napisati na papir ako je nas glavni cilj usmeni govor?
Olovka moze pomoCi glasu na pet sljedeCih naCina:
- Na vrh lista, u sredinu, napisite tekst, temu i argument. Na taj
naCin pisanje pomaze oku da usmjeri pozornost. Nenapisanim homi-
lijama cesto se (is pravom) prigovara da tde udaljavaju od predmeta i
gubljenju po stranputicama.
- RazvijajuCi malo-pomalo tu poruku u mislima, zapisujte glavne
ideje, jednu po jednu kako vam dolaze u pamet. VeCinu cete ih uzeti
iz biljdaka koje su sastavljene prema nacelima hermeneutike. Nemoj-
te odmah zeljeti pronaCi konacnu shemu; naprotiv, budite spremni
brisati i ponovno sastavljati recenice na drugi naCin. Ono sto pisete u
tom trenutku ima samo jednu svrhu: pomoCi vam da preuredite gra-
du. Ono sto vam treba biti na srcu razvoj je homilije jer je u usmenom
izlaganju razvoj od prvotne vaznosti.
- Priupitajte se jesu li napisane ideje jasne, je li im potrebna slika,
usporedba, primjer. Bolje je ponovno reCi neku stvar jednostavnim i
konkretnim rijecima te jednostavnim rjecnikom, nego prilijepiti lije-
pu sliku uz izraz koji nije razumljiv. Fotografije ukrasavaju monotone
stranice prirucnika, ali nikad nece moCi nadomjestiti neodreden i sla-
bo razumljiv jezik.
210
- lspisite u cijelosti one dijelove homilije koji se dot iCIJ td k lit
tema, napetih podrucja, jakih osjecaja ili nerazumijevanja. Nnrnv11o,
rijec je o potrebi koju ne treba primjenjivati na cijelu propovijcd, 1 ill
postoje mjesta gdje je zrak toliko naelektriziran da ni najiskusn ij i 1 II' ( 1
povjednik nece biti toliko naivan da se prepusti spontanosti i n :u In It
nucu trenutka. Pisati jednostavno, tada znaCi traziti od olea i ruh d.i
se stave u sluzbu glasa; zapravo, ono sto se Cini u takvim slucajcvil li ,i
nije sastavljanje teksta, nego uspostavljanje dijaloga sa samima sob011 1,
sve dok se ne nade pravi naCin za izricanje stvari.
- I, kao posljednje, nastojte ponovno iscitati tekst; precrtajtc, p t' ('
uredite i jos jednom pogledajte stranicu: tekst, temu, argument. ( ;o
vori li vasa homilija zaista o tom tekstu, navijdta li tu temu, razv ija II
taj saddaj? Sve to sto ste do tad nap is ali, makar ste kasnij e i nas tav iII
raditi sve dok niste napisali cijelu homiliju, u sluzbi je onoga sco
reCi: govor je nacelo koje je vodilo sav taj vas put. Dobiveni ce rcz ul !'!II
biti sasvim od rezultata do kojeg ste dosli tjeskobno nastoj\(1
pod svaku cijenu dovditi nedjeljnu homiliju; naravno, i navij cSe:t ll)v
takve homilije bit ce sasvim drukCije.
U cijelom smo poglavlju govorili o obliku, shemi, modelu, stru k I'll
ri, nitima vodiljama, da bismo rekli kako prijeCi od poruke do hom i II
je. Priznajem date rijeCi nisu dovoljne da izreknu cijelu
slusanja homilije. U sljedecem cemo poglavlju zato razmotriti l<.:1lw
ozivjeti i obogatiti oblik.
, II