Ljubav je dru tvo Jer vi e ne mogu da hodam sam.

Neka nevidljiva misao nagoni me da br e hodam A vidim manje, a da u isti mah vidim sve. Cak i njeno odsustvo u korak sa mnom ide. A ja je toliko volim da ne umem da je elim. Ako je ne vidim, zami ljam je i tada sam sna an kao visoko drvece. Ali ako je vidim, uzdrhtim i ne znam ta se zbilo s onim to sam osecao u njenom ods ustvu. Sav sam neka snaga koja me napu ta. Svekolika stvarnost me posmatra poput suncokreta s njenim licem u sredini. I met a traveller from an antique land Who said: Two vast and trunkless legs of stone Stand in the desert. Near them, on the sand, Half sunk, a shattered visage lies, whose frown And wrinkled lip, and sneer of cold command Tell that its sculptor well those passions read Which yet survive, stamped on these lifeless things, The hand that mocked them and the heart that fed. And on the pedestal these words appear: "My name is Ozymandias, king of kings: Look on my works, ye Mighty, and despair!" Nothing beside remains. Round the decay Of that colossal wreck, boundless and bare The lone and level sands stretch far away. Rece mi putnik neki iz drevne zemlje jedne: U pustinji jo le e ogromne, i bez tela, dve noge od kamena, a ko potra it htedne, videce tu i glavu; bore njenog cela i usne iskrivljenog od zapovesti ledne znak su da vajar vide sve strasti toga cara i srce mu okrutno i aku koja pleni pa ureza ih tako u kamen s mnogo dara. A na postolju samom ovakav natpis ima: Ozimandijas ja sam, svi klanjaju se meni. Gledajte dela moja i strepite pred njima! To ostalo je samo, a gde kip be e slavan sad ru evine le e sve smrskane na tlima; oko njih na sve strane pust pesak le i ravan.