Mjerenje je rezultat procesa sa manje ili vie izraenim sluajnim djelovanjem. Greke se javljaju tokom svakog mjerenja.

Za potpuno mjerenje potreban je kvantitativni pokazatelj nesigurnosti Definicija nesigurnosti: Nesigurnost u rezultatu mjerenja se openito sastoji od nekoliko komponenti koje mogu biti grupisane u dvije osnovne kategorije prema nainu na koji su procjenjene njihove numerike vrijednosti:
tipa A tipa B

Struktura mjerne nesigurnosti:

Nesigurnost tipa A moe se primjeniti i na sluajne i na sistemske greke. Razlike koje treba uoiti izmeu sluajnih i sistemskih greki su:

sluajne greke se ne mogu korigovati, sistemske greke, barem teoretski, mogu biti

korigovane ili eliminisane iz konanog rezultata.

Neizvjesnost tipa A moemo podijeliti u 3 glavne kategorije:

neizvjesnost u vremenu, neizvjesnot uzrokovana specifinim uslovima

Ako je svrha neizvjesnosti da karakterizira sva mjerenja u laboratoriji, onda ona treba da ukae na razlike usljed:
instrumenata, operatora, geometrije, itd.

mjerenja, neizvjesnost usljed nehomogenosti materijala.

Uzroci razlika unutar dobro odravane laboratorije su:

nemogunost direktne kalibracije instrumenta -

uglavnom se javlja ukoliko se mjerenje vri na izvedenim jedinicama, kao to je tanki otporni sloj silicijuma, razlike izmeu optikih mjerenja operatora - s obzirom da ovakva mjerenja nisu automatizirana, ona iskljuivo zavise od kvalitete vida operatora; razlike izmeu geometrijskih i/ili elektrinih osobina mjerne opreme.

Izvori sistemskih greki pokrivaju specifine mjerne konfiguracije.

Postoji veliki broj razliitih situacija u kojima sistemske greke mogu doi do izraaja. Zato se ovaj tip greaka mora posmatrati zasebno u bilo kojoj situaciji. Plan je sljedei:

prikupljanje podataka, testiranje na sistemske greke, procjena sistemskih greaka, definiranje nesigurnosti povezanih sa znaajnim sistemskim grekama, uzrokovanih: instrumentima operatorom konfiguracijom, geometrijom nehomogenou

Najbolja mogua procjena oekivanja q za veliinu q koja se mijenja sluajno, odreena na temelju n nezavisnih opaanja dobivenih pod jednakim uvjetima, je aritmetika sredina:
1

= =1 Eksperimentalna varijanca opaanja, koja procjenjuje varijancu razdiobe vjerojatnosti od q, jednaka je:

2 = ( )2 =1 1 Pritom pozitivni korijen ove varijance, s(qk), jest eksperimentalno standardno odstupanje. Najbolja procjena neizvjesnosti tipa A rauna se kao pozitivni korijen varijance:

2 ( )

Tip sistemske greke Nekonzistentne

Primjer Promjena znaka ( + u -) Varijacija u amplitudi Greka instrumenta isto pokazivanje na vie objekata mjerenja Ograniena ispitivanja (npr. Samo 2 instrumenta, operatora, konfiguracije,...) Smanjena rezolucija, nelinearnost, drift, nehomogenost materijala

Tip korekcije Nulta

Nesigurnost Zasnovana na maksimumu sistemske greke Standardna devijacija korekcije

Konzistentne

Razlika u odnosu na prosjek pokazivanja vie instrumenata Nulta

Konzistentne ili nekonzistentne bez mogunosti korekcije

Standardna devijacija korekcije

Konzistente - s mogunou korekcije

Nulta

Zasnovana na maksimumu sistemske greke

U ovom seminarskom radu je obraena mjerna nesigurnost tipa A i to sa aspekta sluajnih greaka, odnosno sa aspekta sistemskih greaka. Kroz teoretske primjere prikazan je niz razliitih situacija koje se mogu pojaviti u laboratoriji za mjerenje. U poglavlju Procjena nesigurnosti tipa A dat je i matematiki aparat za procjenu nesigurnosti tipa A.