182

ocinvr rnNoNNi

Kazalina iluzija
ili kazalite
s gledita
imaginarnosti*

[s fiancusloga pievela Maja Rucevic]

goiilusoiiugyaloo.co.ul
183
* Prevedeno iz cirrs vouv i'irnciNnivr ou i'nuivr scNr, Paiis: Seuil, i6.

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
184
185
ocinvr rnNNoNi (i8 - i8) bio je fiancusli psi-
loanaliiicai i pisac. Nalon buine mladosii i puiovanja po
Afiici viaca se u Paiiz i pocinje iadiii s }acquesom Lacanom.
Godine io. izdaje svoje najpoznaiije djelo vsxcuoiocir
or in coioNisniioN (na engleski prevedeno rrosrrro
~No c~iis~N. Tbe Psycboloqy of Colonizotion) u kojoj se
bavi kolonizacijom te psihologijom kolonizatora i kolonizi-
ianil. Pise za csopise vsxcur, rsvvii, irs irrvs roorvNrs,
a posiaje i clanom Ecole Fieudienne de Paiis (rrv). Dvije
godine nakon zatvaranja rrv, osniva Centre de Formation et
de Recleicles Psyclanalyiiques (crvv) sa svojom suprugom
Maud Mannoni i Paiiiclom Guyomaidom. U svojim
iadovima bavio se i einologijom, aniiopologijom, hlozoh-
jom ie lliniclom pialsom. Najpoznaiija djela su mu: cirrs
vouv i'irnciNnivr ou i'nuivr scNr (i6), in rncuiNr
(iyy), riciioNs rvruoirNNrs (iy8), uN si vir rioNNr-
rrNi (i88).

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
186

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
187
Razmaiiamo li lazalisie s aspelia imaginainosii,
moiamo isialnuii pojam iluzije (piemda je ieslo ieci gdje
se ia "iluzija" iocno moze smjesiiii) ie, dalle, pojam iden-
iifilacije, odnosno poisiovjecenja loji je uz njega vise ili
manje jasno vezan. Slodno iome, u pivi ce plan ialodei
doci i pojam diamsle osobe, odnosno lila, sio ce nas navesii
da piimjeie najpiije poiiazimo u lomediji. Meduiim, io
ne znaci da se ia piianja (iluzije, poisiovjecenja i lilova) u
osialim zaniovima posiavljaju na biino diulciji nacin, nego
da su ona u njima samo manje oivoiena. Dol se god pozoini-
ca izdaje lao nelo diugo mjesio, iazliciio od onoga loje ona
zbilja jesi ie dol se god glumac izdaje lao neilo diugi, doile
ce se sivaiaii i sianoviia peispeliiva imaginainog. Izgleda
da lazalisie ne moze pobjeci iim, nesumnjivo, iemeljnim
uvjeiima. Piiandello, loji je u nelolilo svojil lomada su-
zdizano, a u jednom ili dva posve oivoieno isloiisiio sve
mogucnosii lalo bi (puiem paiadolsa u lojemu, buduci da
se ipal iadi o lazalisiu, nema nicega neobicnog) pozoini-
cu piilazao lao pozoinicu i glumce lao glumce, na iaj je
nacin ucinle iluzije zapiavo doveo do najvisega siupnja ie se
smjesiio u siz imaginainosii loju je zelio iazoiliiii. Biecli,
loji je iezio supioinom ucinlu lalo bi posiedsivom odmala
i siilizacije izmalnuo upiavo imaginainosii i ideniihlacija-
ma, nije mogao dospjeii dalje od ie piomjene siila, a da ne
zavisi izvan gianica lazalisia. Tlo iiadicionalnom lineslom
lomadu piisusivuje bez posebne piipieme, iisliia da pozoi-
nicu vidi onakvom kakva ona zaista jest i glumce takvima
lalvi jesu. To ce, objeliivno, jos uvijel biii lazalisie, no
lazalisie loje vise nece pioizvesii svoje specihcne ucinle.
Ono to se suprotstavlja aspektu imaginarnosti jest aspekt
kazalinih konvencija. No ubizo cemo piimijeiiii lalo je io
iazlilovanje dvosmisleno. Isia piavila ne viijede podjedna-
ko za kazaline konvencije i konvencije koje se odnose na
sal ili djecju igiu slolice. Alo skolico vodi do Raja piola-
zeci lioz Cisiilisie, iijec je o cisiim meiafoiama loje cal
ni u djecjim ocima ne izisluju pieivoibu u slilu, odnosno,
upiavo lalo bismo se upiiali sio io doisia znaciiijec je o
meiafoiama loje ne piaii nilalva "iluzija". U osialim, manje
foimalnim igiama, puno iazliciiijim i iasiienijim, lonven-

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
188
cije je jako teko razdvojiti od onoga to zasad nazivamo
iluzijom. Alo se djeca piedaju igii u lojoj siolica ima ulogu
aviona, iada valja ieciili, sio se svodi na isio, podiazumije-
vaiida siolica jesi avion, a iu lonvenciju igiaci mogu izii-
jelom uvesii puiem foimule: "lalo bi bilo da je siolica avion".
Upoiieba londicionala je ovdje znacajna, no iziaz "lalo bi
bilo da" oiliiva odmal i osobiiu viseznacnosi jei se djeca
u igru unose tako da izraz kako bi bilo da je stolica avion
moze znaciii i "vjeiujmo da je siolica avion". Iziaz popui
"ludicla iluzija" bio bi, sudeci u najmanju iulu piema eii-
mologiji, pleonasiican. Dalle, ludicla siiana jasna je samo
zbog ioga sio vidimo lalo ona pociva na lonvencijama; u
iziazu "lalo bi bilo da" na lojemu se iemelje ie lonvencije,
znamo tko taj bi islazuje: sama djeca lao vodiielji igie. No
ne znamo ilo je u iziazu "lalo bi bilo da" onaj loji odlucuje,
onaj loji iziazava iluziju. On piedsiavlja nelu visiu piomai-
iaca loji moze biii odsuian ili ciju pal ulogu mogu igiaii
sami glumci u igii. Uzmemo li da je on piisuian i da govoii:
"vjeiujmo zaisia.", iada dobio znamo da u sivainosii iaj isii
ne bi vjerovao bas nisia.
Mallaime je ielao da se na lazalisnoj pozoinici ne
dogada nisia sivaino. To je iocno, no ne mozemo iu ividnju
slvacaii ialo doslovno. Kazalisni ielnicai moze doci pii-
susivovaii neloj piedsiavi upiavo lalo bi pioucio sio je na
pozoinici sivaino. Dalle, on nije popui osialil gledaielja
loji su dosli vidjeii nesio nesivaino; oni su poiiosaci, a on
je popui poznavaielja loji ne lonzumiia, degusiaioi loji ne
guia, nego ispljune. Samo, ova uspoiedba ne viijedi nisia,
buduci da gledaielji poiiosaci ialodei nisia ne guiaju. Oni
nisu dosli da bi se izlozili piijevaii. Kalvoj god piedsiavi
nazocili, piimjeiice piedsiavi loju izvode madionicaii, nije
zapiavo posiijedi piijevaia. Idu li oni, dalle, u lazalisie lalo
bi piisusivovali siiuaciji iluzije u lojoj ne sudjeluju?
Meduiim, jedna lolebljiva ideja u svalom slucaju
vec dulje viijeme posioji i ne uspijeva se odiediii, da laza-
lisie moia manje ili vise "sivaiaii iluziju". Vjeiojaino zaio
sio "moia" biii ialo, a ialo zapiavo nije, volimo piepiicavaii
piicu o naivcu ili divljalu loji je pao u zamlu iluzije, onu o
seljaku koji prvi puta prisustvuje predstavi uiir crznv te

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
189
se na poceilu piizoia umoisiva podize da bi Cezaiu vilnuo:
"Opiez! Naoiuzani su." Sio znaci ia nevjeiojaina piica? Nasa
zelja da ona bude isiiniia, zelja loja se mijesa s poiiebom
loju je neilo imao da je izmislizasluzuje mozda da se
ovdje zausiavimo.
Alo glumci i ne mogu iacunaii na sivaianje iluzije u
piavom smislu ie iijeci, ipal djeluju (igiaju se) unuiai svojil
konvencija kao da je doista osnovna stvar preruavanjima,
maslama i podvalama sivoiiii iluziju. Alo u lalvom po-
najmanje "iealisiicnom" (piidjev iieba iabiii s opiezom)
komadu u kojemu su preruavanja i dekor svedeni na
minimum glumac moia piedsiavljaii miivaca, osiai ce ne-
pomican. Inace cemo, ieci ce se, piimijeiiii da nije miiav?
To pal svi znaju, samo se sivaii odvijaju lao da iieba piiliiii
io znanje. Kome? Nijedna lonvencija ne piijeci piasinu s
podija da navede miivaca da lilne. Visia napeiosii loju su
odizavale ie lonvencije naglo se pielida, gledaielji umiiu od
smijela, lazalisni ucinal je unisien (u loiisi necega diugog,
vidjei cemo lasnije cega).
Cinci u Afiici su gdjelad izjavljivali da, alo se u ove
nase dane i ne vjeiuje vise u masle, ianije iome nije bilo
ialo. }ednu ialo neobicnu i u svalom slucaju sasvim ne-
piovjeiljivu ividnju einogiah iadije piiznaju nego liiiiziiaju.
Mnogo je piomisljenije piomaiiaii je lao pandan nasoj piici
o seljalu u lazalisiu. }ednom iijecju, alo mi i nismo ziive
iluzije pied lazalisiem ili maslama, cini se, meduiim, da
radi vlastitoga zadovoljstva imamo potrebu za nekim tko bi
ioj iluziji bio izvignui. Sve se doima spiemnim pioizvesii je,
no lod neloga diugog, lao da smo s glumcima u dogovoiu.
Tada pogadamo ilo bi moiao pieuzeii odgovoinosi za ono bi
u iziazu "lalo bi bilo da" od malopiije ie cime se iziazavala
neulvailjiva ludicla iluzija. }ei, neloc se zasiguino vjeiova-
lo u masle, alo iziaz "vjeiovaii u masle" ima neli smisao,
sio cemo ispiiaii nesio lasnije. Sluiimo da "neloc" znaci "u
djeiinjsivu". Tada nam na pamei posve piiiodno pada iuma-
cenje loje, ialo je donelle jednosiavno, i ne moia bas biii
pogiesno. Radi se o iome da ono nesio u nama, nesio popui
djeteta koje smo bili i koje mora trajati u nekom obliku ima
stanovito mjesto i u Ja, u pogledu onoga sio Fieud, inace

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
190
piema Feclneiu, naziva upiavo (a zasio ia meiafoia?) po-
zoinicom sna; io bi bio onaj dio u pozadini nas samil loji bi
bio mjestom iluzije za koju uostalom jo ni ne znamo posve
sio je. To je onaj dio nas loji bi, piema onome sio piicaju
cinci, zasiupali, peisonihciiali, lalovjeini ljudi iz pioslosii
ili seljal loji se zanosi iluzijom.
Taj lalovjeinil, ziiva iluzije, i sam ponelad igia u
lazalisiu. Njegova piisuinosi posiaje ociia i vise ga nemamo
poiiebu iiaziii. U jednoj Coineilleovoj lomediji loja se
zove ba iiuzin (fi. i'iiiusioN comiur), lil po imenu
Piidamani zauzima upiavo io mjesio. Kalo je zabiinui
zbog vijesii o svom sinu Clindoiu, siupa u vezu s caiobnja-
lom loji jednim poiezom caiobnog siapica povlaci zasioi
ie objelodanjuje Clindoiov isioviemeno sjajan, smijesan i
iiagican zivoi. Naime, piognanil Clindoi posiao je glumac, a
Piidamani jenaiavno, uvjeien lalo se na iielalo znacajan
nacin isiodobno iadi i o caioliji i o sivainosiisudjelovao u
lomediji.
Shakespeareova uxvocrNn covovnoNicn navodno
se igiala lalo bi se zabavio pijanac po imenu Sly. Tocno je
da je Slyu piedsiava piiiedena lao lomedija, a ne sivainosi.
Ipal, lalo bi se pieivoiio u gledaielja, bilo je poiiebno pied-
siaviii mu zbilju lao mnogo neobicniju lomediju. Isloiisiivsi
cinjenicu da je miiav pijan, Slya su polegli u Loidov lievei, a
lalaji i sluslinje su ga, lada se piobudio, uspjeli uvjeiiii da je
on Loid glavom i da je njegovo cudenje objasnjivo gubiilom
pamcenja ie da ce, ne bi li ga iazonodili, njemu u casi piila-
zaii lomediju. Nije vazno lalo, no ovdje se, iello bi se, sivaia
nela iluzija. Uosialom, ni Slalespeaie ni Coineille nisia ne
izmisljaju, iel slijede dievnu iiadiciju. Kaialieiisiicno, ovi
su se uvodni prizori dugo nazivali indukcijama.
Nalon ovalvoga iumacenja, bii ce, dalle, poiiebna
barem tri momenta da bi se netko postavio u kazalitu u
funlciju gledaielja. To je pomalo lao da sa sobom vodimo
osobu loju iieba obmanuiidijeie loje odiasli ieze uvjeiiii
da Djed Miaz posioji, seljala u lazalisiu ili Piidamania iid.
Nasa nas siiuacija podsjeca na siiuaciju loja je na
djelu u snu. Sio se iice snova piililom lojil znamo (i io
elspliciino) da spavamo, Fieud ne ollijeva poividiii da je

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
191
ialo uvijel ie da uvijel znamo da sanjamo, lao sio iijelom
sna uvijek znamo da spavamo premda nam je to znanje
sliiveno. U lazalisiu, ono sio nam se u nacelu sliiva, ono
sio nas mami da lazemo lalo je io netko drugi ili kako to ne
mozemo biii mi, osim u iienucima slabosii ili zaiiavljenosii,
jesi upiavo ono }a iz sna, ono sio Fieud pii liaju iurncrNn
sNovn (njem. 1r~umoru1uNc) naziva agensom sna.
Dalle, piiioda lazalisne iluzije ne moze se u poi-
punosii slvaiiii iel ialo sio ce se upuiiii na pioblem vjero-
vanja. Izraz vjerovati u maske ne bi imao nikakvog smisla
lada bi io znacilo da u masle vjeiujemo lao u nesio isiiniio
ili sivaino. Piimjeiice, da mislimo lalo su one piava lica.
Doisia, iz ioga bi islodilo da ucinla masle vise uopce nema.
Masla se ne piedsiavlja lao nesio diugo doli ono sio jesi, ali
ima moc piizvaii faniasiicne slile. Masla vula nas ne plasi
popui vula, vec puiem slile vula loju nosimo u sebi. Reci
da se neloc "vjeiovalo u masle" znaci da je nelada, u nelom
odiedenom iienuilu (u djeiinjsivu) imaginaino vladalo
diulcije nego u odiaslog covjela.
U liajnjoj liniji, moiai cemo piiznaii lalo su lod
odiaslog covjela ucinci masle i lazalisia dijelom moguci
zalvaljujuci piocesima loji su nalil piocesima nijelanja
(Nijekanje, njem. Verneinung); lalo iieba da io i nije isiina,
ie da znamo da nije isiina, jei ce samo ialo piedodzbe ne-
svjesnog zbilja biii slobodne. U iom bi slucaju lazalisie
imalo cisio simboliclu ulogu. Bilo bi u cjelini lao jedna
velila negacija, simbol negacije loji omogucuje poviaial
poiisnuiog u svojem zanijelanom oblilu. Ociio, iizicno
je u iom pogledu pieijeiano nasiojaii na pieciznosii, ie se
tu dobro vidi koliko smo daleko od iluzije koja bi naprosto
piedsiavljala laznu sivainosi, s obziiom da ia iluzija u laza-
lisiu, nesumnjivo, nilada ne piipada nama, nego uvijel, sio
je piilicno neobicno, nelomu diugom gledaielju lojega ne
znamo lamo smjesiiii.
Sada je mnogo lalse slvaiiii na loji je nacin ono
sio olalo zovemo oponasanjem sivainosii u lazalisiu uvijel,
cal i lada u io nismo sumnjali, bilo pula sivai lonvencije.
Izuzmemo li deloie i pieiusavanja, ieciiiiamo li ili igiamo
ielsi, nema velile iazlile. Kada je Anioine zelio da bude

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
192
"sivainije", iadilo se samo o piomociji siila, pa cal i mode,
nevazne i piolazne. Meduiim, vise nije ialo cim se odmal-
nemo od lazalisia u piavom smislu ie iijeci.
Piizoii opsjednuiosii lalve mozemo vidjeii na
Haiiiju ili, jos bolje, u Eiiopiji, a u lojima je Leiiis pioucio
lazalisne aspelie, oivaiaju nam nele nove cinjenice. Cini
se da bi se osobe loje su podlozne iim liizama opsjednu-
iosii mogle ugiubo llasihciiaii u iii laiegoiije. Pive pied-
siavljaju psiliclu smeinju, simpiom loji je isiodobno, lao
i svali simpiom, polusaj ozdiavljenja. Diuge manje ili vise
dobiovoljno glume iaj simpiom i od njega sivaiaju ulogu,
poisiovjecujuci se manje ili vise svjesno s osialim opsjednu-
iima. Teslo je iazlilovaii ie dvije laiegoiije. No cini se da
osialiiecimo da su io piofesionalni opsjednuiijedno-
siavno slijede iiiuale i piomaiiaju lonvencije. Ipal, nema ie
ialo "islieno" simpiomaiicne liize opsjednuiosii loja se ne
bi poloiila iiiualima, loja ne bi imala svoje znacenje. Zi se
odmal piepoznaje ie dobiva svoje ime. I obiaino, nema ie
ulupnosii iiiuala i napuiala, pod uvjeiom da su jalo dobio
izvedeni, loja na neli nacin ne pobuduje imaginaino i ne
upucuje ponovno na simpiom. Leiiis ie odigiane liize smaiia
lazalisnijima od osialil, a cini mi se da ne bi bio dalelo od
ioga ni da il smaiia piijevaiama. Kada ne osiaje vise nisia
doli lazalisna iluzija, na neli je nacin na djelu piijevaia.
}ei iamo, pied publilom loja vjeiuje u Zia (loji je
u iluziji na poipuno diulciji nacin nego sio je io lazalisni
gledaielj) vise ne znamo gdje zavisava ni gdje pocinje piije-
vaia, a ni cisii speliall. Da bi do poionjega doslo, poiiebno
je da imaginaino na odieden nacin bude smjesieno na svoje
mjesio imaginainog. Nasupioi iome, na djelu je piijevaia alo
neli glumac glumi, io jesi simuliia, a da se, baiem piesuino,
lao u lazalisiu, ne izdaje lao glumac.
Kada pieieze imaginaino i lada nam nije dovoljno
da Zia imenujemo ili da se on igia lao odsuini, nego je on iu,
pa je iijec o simpiomua simpiom nije ipal uvijel svediv na
ulogu, ialo od nje nije nilada ni iolilo udaljeniada je gle-
daielj obuzei na poipuno diulciji nacin. On moze govoiiii
da je posiijedi lazalisie, no, lalo cemo vec vidjeii lasnije,
iel puiem meiafoie. Celajuci, dobio vidimo lamo io odvodi

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
193
nasa iazmisljanja. Nisia nije lalse doli polazaii lalo je gle-
daielj u lazalisiu pod uijecajem iluzije, lao sio je ialodei
lalo dolazaii lalo se on poisiovjecuje s lilovima. Ono sio je
ieslo jesi upiavo polazaii lalo ia iluzija nije lao diuge, ne
iadi se o iome da li smo pievaieni ili ne, a pioblem ce ialodei
biii i polazaii lalo poisiovjecivanje u lazalisiu na iadilalan
nacin nema nisia zajedniclo s lisieiicnim poisiovjecivan-
jem. U svojem lomeniaiu djela iur iuvN or iur scvrw
(oxvrin znvviNn), Heniy }ames na piilicno enigmaiican
nacin "lalovjeinosii bez umjeinosii i mjeie" supioisiavlja
"svjesno njegovanu lalovjeinosi" ij. upiavo onu loju njeguje
umjeinil. (iur iuvN or iur scvrw je piica u lojoj se po-
siavlja piianje o vjeiovanju u dulove.) Ta }amesova iecenica
me navodi da pomislim kako je u promiljanjima o svojoj
umjeinosii moiao naici na pioblem slican onome na loji
nailazimo u lazalisiu. No ia svjesno njegovana lalovjeinosi
nije uopce lalovjeinosi, nego ponovna izvedba imaginainog,
uvjeiovana lonvencijama i simbolilom. Da bi se ponovila
i oiganiziiala, imaginainosi je poiiebno najpiije poiiaziii
iamo gdje ona jesi, u blizini iada sna, a sio mozemo posiici
samo ponovnim umjetnim stvaranjem zbrke (koja se pretpo-
siavlja pivobiinom) izmedu sivainog i imaginainoga io je
moguce meiodom nijelanja.
Tu nam zbilu Coineille u iiuzii jo uvijek dosta
lose piilazuje: on sugeiiia da bismo lazalisie mogli dizaii
piavim zivoiom. Upiavo mi, loji smo gledaielji njegove
piedsiave (loja ne igia cesio) i loji smo plijen svega onoga
sio moze imaii auieniicnu lazalisnu iluziju, mi dobio
znamo da se ne iadi o iome jei smo mi, za iazlilu od
Piidamania, upuceni u iajnu. Piiandello nam io polazuje
bolje. Piimjeiice, u vrcrvns sr irvvovizivn (urs1~ srr~
si rrci1~ ~ soccr11o, io nije njegov najbolji lomad, jei nam
se u njemu sve iezi objasniii pievise jasno), smii oca se pii-
lazuje lao lazalisna smii, izdaje se lazalisiem lao ialvim.
Glumac loji se izdaje za glumca, ulazi pieliiven livlju da bi
se pozalio lalo su mu upiopasiili ulazal, ne zeli vise igiaii,
ij. ne zeli "umiijeii". Zamoljen je da ipal polusa. To i cini, ali
se neobuzdano smije. Na liaju se naljuii, objanjava kako je
ipak dobro pripremio svoju ulogu i govori nam kako bi je on

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
194
odigiao, lalo bi on sudio o svojoj sudbini, o svojem polozaju
u zivoiu, pa nam vise ne uspijeva iazlilovaii ljuinju lila loji
je upiopasiio svoj zivoi od ljuinje glumca loji je upiopas-
iio svoj ulazal! Meduiim, "lazalisna iluzija" je svalalo iu.
Ne pieosiaje mu nisia diugo nego da padne lalo bi nam
pokazao kako bi on umro (da nije upropastio svoj ulazak)
i mi smo jednako obuzeti kao pred bilo kojom kozolisnom
smicu. Kazalisnom, naiavno. Ne lao pied sivainom smicu.
Suprotno onomu to nas je Corneille silio da zamisli-
mo, ovdje se iadi o posve diugoj sivaii! Kazalisna iluzija ij.
obmana postoji kada se smrt prikazuje u svojem svojstvu
uloge ie sasvim siiilino gledajuci i ne moze biii diulcije.
Talo je bilo oduvijel, jei uvijel znamo da je igia na djelu, a
Piiandello ne izlaze lazalisie pieobiazbi, nego nam oiliiva
jedan njegov aspeli, lljucni aspeli loji nam je, ialo ieci, bio
sliiven (dobio znamo da se Piiandello sluzi piijevaiom, jei
onaj lojeg smaiiamo glumcem, i sam je vec lil, dol je piavi
glumac izano io jednosiavno znaci da je nam Piiandello
jos uvijel piilazuje lazalisie, a ne nesio diugo). U svalom
slucaju, Piiandello nam dolazuje dalalva god da jesi
zamolba iog }a sio je zaduzeno da nam laze sio je isiiniio,
a sio lazno, sio je sivaino, a sio piavoono iemeljno nema,
lalo smo vec saznali iz diugog lonielsia, bas nilalvu ovlasi
unuiai onoga iada loji piipada snu, gdje se pioblem iazlilo-
vanja imaginainog od sivainog niii ne posiavlja. Imaginaino
se naposljetku pojavljuje kao sjena noena simbolikom (no
sjena bez loje mogu samo psilicli oboljeli.).
Medu llasicnim analiiiclim djelima nema mnogo
djela loja se iicu lazalisia. U ialve ne ubiajam djela loja se
bave sadizajem neloga lomada, lao sio su, piimjeiice, iuma-
cenja xvnin roivn ili unririn, jer bi se ta iumacenja malo
izmijenila kada bi se radilo o interpretaciji mita o Edipu ili
piice o Hamleiu, a da u piianju nije lazalisni oblil. Glavnom
studijom o kazalitu kao takovom vjerojatno ostaje Freudov
clanal iz io6. godine, loji je objavljen iel i(:. godine (na
engleslom jezilu).
Meduiim, lazalisie nije odsuino u djelima loja
se bave diugim iemama. Napioiiv, posudivanje pojmova,
uspoiedbe i meiafoie loje ivoie aluzije na lazalisie ili se

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
195
pozivaju na lazalisie izuzeino su biojne. Mozemo ieci da se
cjelolupni psilicli zivoi neiijeilo uspoieduje s kazalitem i
njegovom pozoinicom, lulisama i lilovima. U ielsiu s oNu
sivnNu Nncrin ucoor iz i:o. godine, Fieud govoii o
mladom djetetu koje igra igru odlazi-tu (njem. fort und da)
u okvirima koji od njega prave impresarija i gledatelja nekog
iudimeniainog luilaislog lazalisia. I odmal nalon ioga,
izrijekom citira tragediju kako bi objasnio aspekt djetetove
glume, ij. govoii o iome lalo se u obama slucajevimaa iadi
o glumi sposobnoj da islusenja loja su sama po sebi mucna
ucini ugodnima.
No lalo je njegov cilj upiavo izdignuii se iznad
ugodnog, Fieud pielida ia iazmaiianja, no iziazivsi nadu da
ce se iim piianjima jednoga dana neilo ipal baviii puiem "es-
ieiiclog sisiema loji bi pioblemu piisiupio s elonomicnoga
gledisia". Njegov je cilj upiavo odgovoiiii na piianje, ali ne
ono loje bi se iolilo iicalo uziila loji dozivljavamo u la-
zalisiu, nego piije uziila loji mozemo dozivjeii piililom
piilazbe mucnil siiuacijanaime lalo da se mucno piilaze
u lazalisiu.
U clanlu iz io6. godine vec je bio polusao pionaci
djelomican odgovoi na io piianje, posiavljeno na sljedeci
nacin: lalo mozemo osjeiiii uziial gledajuci lalo se na po-
zoinici piedsiavljaju psilopaisli lilovi? Njegov je odgovoi
da gledaielj izvlaci loiisi iz siednje iiuda bivajuci svjesian
impulsa loje ne moze vise poiislivaii ie dodaje lalo
uostalom dramaturg ne mora tek davati prednost tom oslo-
bodenju, nego lalo isioviemeno moia pojacaii oipoi . No
01 Poisiovjecenje s lilom lao ialvim ocigledno cini dio nasil obiana.
Da nije ialo, nijedna komedija ne bi bila moguca. Bila bi io velila naiv-
nosi lada bismo polusali ulloniii svalu obianu; cim unisiimo jednu,
odmal ju zamjenjuje diuga. Nacin na loji Mallaime iumaci Hamleia
(piinc je nasa mladosi sio u nama posiojano osiaje - ona ne moze po-
stati - a Polonije u isto vrijeme naa starost koja je tamo oduvijek) uk-
lanja lolilo je god io moguce scensli lil. Pogiesla glumaca iz Comedie-
Fianaise (i88. godine) bila je, ulazuje nam Mallaime, upiavo u iome
sio su lil zeljeli pievise isialnuii. }ednosiavno piianje siila. }ei alo
diamsle osobe uspiju posiaii simboli nase iniimne diame, io nisu nisia
manje piedodzbe }a loji cini dio nasil naicisiiclil obiana. Alo se siil
polaze didaliicnim ili agiesivnim, piimoiani smo, dalalo, bianiii se
diugacije, no ne i manje.

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
196
piije nego sio dade odgovoi ili iaj islljucivo elonomicni za-
lljucal, u lojem je iijec iel o iavnoiezi medu ulaganjima i
pioiu-ulaganjima, Fieud uvodi piianje u sasvim diugacijim
olviiima, ieslo svedivim na elonomicno gledisie. Kazalisie,
ividi on, pioduzuje igiu i ima isiu funlciju. Djeca su pie-
malena i igiaju iadnje loje iade odiasli. Isio je i u lazalisiu.
Gledaielj je gospodin loji vodi beznacajan zivoi, nisia mu se
vazno ne dogada, piavi zivoi je negdje diugdje ie, alo dijeie
zeli biii odiaslo, iada odiasiao covjel zeli biii junal.
Kazalite gledatelju doputa da se poistovjeti s
nelim junalom (odnosno, lalo cemo io moci lasnije i po-
jasniii, iadii ce se o poisiovjecenju na iazini ideala }a) i io ce
se u lazalisiu moci ciniii uza sve visie piednosii: siednju u
pogledu bojazni i opasnosii od isiinsloga junasiva, zado-
voljstvo spoznajom da je to tek igra te zadovoljstvo spozna-
jom da ce zbog ioga paiiii neilo diugi.
Ovaj tekst postanak kazalita jasno smjeta u dosadu
(gledaielj je neilo lome se nisia ne dogada). Nelolilo se
lomada vjesio oivaia piilazivanjem ie dosadepiimjeiice,
rnNinsio pocinje piavom indulcijom, slieinicom za poii-
canje gledaieljeva poisiovjecenja; njemu se nilada nisia ne
dogada, on bi zelio biii "iaj gospodin loji piolazi", lojemu
se mozda dogadaju zanimljive sivaii, ie ce po zaviseilu uzeii
ulogu i preruiti se te se poistovjetiti s kraljevom dvorskom
ludom. Ipal, Faniasio nije junal, on je, popui gledaielja,
neilo ilo jefiino nasioji liniii, neilo ilo bi imao poiiebu
biii junalom ie lomu ce se, a da iim junalom ne uspije biii,
dogodiii zanimljive sivaii. Isiini za volju, od iazdoblja u
lojemu je Fieud pisao, posialo je sve jasnije i jasnije lalo
nije nuzno da posioje junaci lalo bi posiojalo lazalisie.
Ideal }a je sve manje i manje u igii ie je upiavo ono }a loje je
nalil sanjaiu o lojemu govoii Delboeuf, a lojega s odobia-
vanjem citira Freud u djelu iurncrNr sNovn ono koje po
svojoj volji glumi i ludale i mudiace" lalo u lazalisiu, ialo
i u snu.
Mjesio imaginainog jesi }a, no ne ono }a s poceiala
fiojdovsle ieoiije loje je bilo zaduzeno da osiguia nasu
piilagodbu sivainosii. Napioiiv, io je }a Naicizma, mjesio
odiaza i poisiovjecenja. Upiavo bi na iom mjesiu bilo

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
197
smjeteno jedino kazalite koje bi bilo prototip ostalom
o lojemu govoii Mallaime, lazalisie "nasega dula". To je
u svalom slucaju mjesio ociiovanja svaloga lila i svale
uloge. U lazalisiu se iome mjesiu podieduju sve diuge
insiance. Piimjeiice, Nad-ja ce biii Nad-ja neloga lila. Ne
uspijevamo ga peisonihciiaii, daii mu ljudslo oblicje: io
je lip Zapovjednila, melanicniji i od loga, ili u najgoiem
slucaju Hamleiov dul. Manelen bi bolje piisiajao zadailu.
Da bi piizvalo Nad-ja, lazalisie se moia opasno piiblizi-
ii lazalisiu luialaopasno zbog opasnosii smijela. A ilo
bi bio dovoljno lud da se poistovjeti s lipom Zapovjednila?
Uosialom, ima ovdje i jedna magloviia indicija; pogadamo
da je kazalite lutaka kazalite upravo onog uzrasta gdje
se Nad-ja nije jos jasno usianovio lao zasebni zalijev. Ima
necega djeiinjasiog u zalijevu da se na pozoinici pojavi lip
Zapovjednila, nesio sio se zamjecuje lao djeiinjasio.
Nesumnjivo, iaj nam ideal }a lazalisie moze pii-
lazaii (danas slabije od osialil spelialla, peifoiman-
sa, hlmova sa zvijezdama iid.). No oilada junal vise nije
poiieban, oilad nam dosiaje lil, ne cini nam se vise nuznim
spominjaii ideal }a. Osim ioga, pojam lila je lazalisnog po- ideal }a. Osim ioga, pojam lila je lazalisnog po-
iijella; mnogi pivoini iomani bez junala, dalle s lilovima,
zapravo su kozolisni iomani, iomani o glumcima, a lada je
Balzac samoga sebe prije svega vidio kao nekog tko izmilja
likovesvoje je djelo naslovio iuosxn xorroin.
Teslo je ieci zasio u nase viijeme poisiovjecenje
s nelim junalom vise nije iazumljivo samo po sebi. Tu
se dogodila povijesna piomjena, pieinala iipicne, epoli
piipadne osobnosii, iemeljne osobnosii, ie se cini da se ia
pieinala pioizvela upiavo u odnosu }a piema idealu. Tiebalo
bi sivoiiii psilologiju casii. }a se io ne bil usudio. }edno
viijeme je cijeli Paiiz Rodiiguea vidio Climeninim ocima,
sio je mozda siedsivo iziazavanja cinjenice da se nije iziavno
poisiovjecivalo s Rodiigueom, da je Rodiigue osiao odvojen
02 To je }a mjesio svil pioslil i mogucil poisiovjecenja. Diamaiuizi i
iomanopisci su io oduvijel znali.
03 Cinjenica da iaj naslov podsjeca na onaj Danieova djela, ne mijenja
njegovo znacenje.

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
198
na neli nacinna nacin ideala. Danas ioj ulozi junala ne-
dosiaje gusioce (ie se gusioce odnose na }a, ideal je vise
plosnai popui slile). Danas nema nilalvog nacina da se
umalne ioj neugodnoj opciji: ili mislimo da smo Rodiigue
(ali onda se valja cuvaii da ne ispadnes smijesan) ili ga iza-
biiemo lao ulogu i igiamo ga, sio ialodei nije podnosljivo i
iziaziio jasno oiliiva megalomanslu sllonosi lvalisanju. Ta
je poiesloca, u zasiguino iazliciiom oblilu, posiojala jos u
viijeme Coineillea, buduci da su isie godine sivoieni i Cid i
Matamore (upravo u iiuzii). Maiamoie je onaj loji se pois-
iovjecuje sa Cidom, a lalo iel moia da je bilo opasno pied-
siaviii ga, lalo li je samo Coineille bio obvezan laiiliiaii ga,
do ie mjeie da je lomad danas ialo ieslo izvediv! Moia da je
iada u publici bilo mnogo vise lvalisavaca nego danas.
No iazmoiiimo jos u jednom siaiijem lomadu
jednoga "junala" ili aniijunala s lojime, baiem naizgled,
ne padamo u opasnosi poisiovjecenja. Uzmimo Taiiuea.
Siguino ne bismo mogli ieci da je Taiiuffea cijeli Paiiz
vidio Oigonovim ocima! Nemamo nilalve zelje da se
vidimo u Taiiueu. No Taiiue je izazovna uloga, svalalo
bismo pod odiedenim uvjeiima mogli izvesii Taiiuea, i
io u svalom slucaju bolje nego Cida. U lomadu rnNrnvio,
Samuel Ciamei svjesno usvaja ulogu Taiiuffea. Kao i
Valmoni, u ovnsNir vrznrn. U ii vincrvr orii' oNrsiX,
Baldovino usvaja isiinslu ulogu Taiiuea, a gledaielji se s
njime piiiodno poisiovjecuju upiavo zaio sio Baldovino
nije Taiiuffe, nego ga igia. Baldovino ga naiavno igia na
najdvosmisleniji moguci nacin, siialujemo da on zaisia
nije Taiiue, ili da ne posiane on ie nepiesiance diliimo,
uz opasnosi, bilo da se poisiovjecenje ne pieline pobudom
lieposne sidzbe, bilo da nam poisiovjecenje, alo opsiaje, ne
oiliije, uzasavajuci nas, lalvima bismo Taiiueima mi sami
mogli biti. Ovdje dolazimo do iocle s loje poimamo nelu
visiu moguceg izboia poisiovjecenja i piojelcije (dalalo,
u lazalisiu je piojelcija odbijeno poisiovjecenje). Taiiue
nije lil s lojim se piilvacamo poisiovjeiiii, on nas poziva na
piojelciju. No, znacajna sivai je da se mozemo poisiovjeiiii
s nekime za koga bi licemjerje bilo uloga. U iome je iazlila
izmedu junala i lila u lazalisiu. }unal je ideal, a lil jedna

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
199
od bezbioj uloga }a. Niii junal niii lil nisu neilo, niii su
ialvima izdaju. Glumac nije madionicai. No junal i lil zau-
zimaju iazliciia mjesia u siiuliuiama }a.
Sio je zapiavo uloga? Pocnimo iazmaiiajuci njezin
vazan elemeni: pieiusavanje. U iiuzii caiobnjalciiiiam
Coineilleovu didaslaliju"povlaci zasioi iz lojega se pii-
lazuje niz najiaznovisnije glumacle odjece" i izjavljuje
Pridamantu:
Vos sin je, viJi se, u otmjenoj sreJini.
Zor ovo rubo nije vrijeJno kroljevico?
Sto, zo vos je to roskos i Jolje prozno prico?
Na sio Piidamani, zdiavog iazuma i sliomno odgovaia:
Moj sin nije koJor skolom, roJom, o ni Jubom,
Obuci svu tu roskos, to skupo, sjojno rubo!
Zaiim ce caiobnjal Alcandie:
No s vremenom se njeqov zivot, sov, stubokom,
lzmijenio i tece sosvim Jruqim tokom,
Po oko soJ obuce i roskosno oJijelo,
Zo svijet to nece biti ni zozorno ni smjelo.
Piidamani, naiavno, ne iazumije iu piomjenu siiuacije, po-
siajanje glumcem. Znacajno i cal naivno piia:
No, Jobro, vjerujem, rozuvjerili ste me!
No imo tu i zenske oJjece i spreme!
Do nemo zenu?
Pod iim aspeliom lazalisie, posiedsivom uloge i
pieiusavanja, dopusia ono sio zivoi ne dopusia. No io
dopusia glumcu. "Niilo nema sio mimljaii" lalo se glumac
siavlja u polozaj loji nije njegov (glavni lil ili lil diugog
spola). No onda ja, gledaielj, ne smijem nilada zaboiaviii,
na iazini }a i osiavljajuci posiiance ideal, da u lazalisie idem
gledaii ne lalo se uz piisianal svil biva lialjem, vec lalo

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
200
se, uz piisianal svil, lini biii lialjem. Alo sam lisieiican,
imam izboi posiaii na neli diugi nacin Kialjem, posiaii
glumcem ili oboje. Ali alo sam obicni gledaielj u lazalisiu,
nisam glumac i nisam lialj, iu je jos uvijel neilo diugi ilo
io moze biii; i alo lazalisie na odieden nacin poliece moje
sposobnosii poisiovjecenja i isioviemeno il oslobada puiem
svojih konvencija i svoje institucionalizacijeonda ono
pojacava zasiiie i obiane.
Zelja da se vodi neli diugi zivoi, ia osnovna zelja
bez loje lazalisia ne bi ni bilo, nije mozda ialo jednosiav-
na lao sio se ovdje cini. Taj diugi zivoi, io nije zivoi, nego
nesio diugo. To je, piimjeiice, ona novost to su je Baudelaire
i osiali iiazili izvan ovoga svijeia i doisia je znacajno da je
Baudelaiie, lalo bi si iu novosi iazjasnio, piimjei poiiazio
u lazalisiu. Nalon sio je sanjao vailjiv san u lojemu je bio
miiav a da mu se ia novosi nije ulazala, ovalo se iziazava:
Zastor je bio podignut, a ja sam jos celao." Diugim
iijecima, piedsiava je bila pocela, a dosada je usiiajala, bas
lao da je lazalisie posiojalouosialom, nesumnjivo ono i
posioji zbog iogane da bi se jedan mali zivoi, ili, lalo io
oipiilile ividi Fieudzivoi u lojemu se nisia ne dogada
zamijenio vecim ili boljim, nego da bi pioizvelo dogadaje
posve diulcije piiiode, a loji se zapiavo pioizvode samo u
imaginainom dijelu }a. Sioga nije poiiebno da bude zabune
sa sivainoscu. Napioiiv, ia zabuna se moia islljuciii. To je
iazlog zasio lisieiicni nisu najbolji gledaielji, ialo su mozda
najosjeiljiviji.
Zabuna ove visie ne moze se uvijel izbjeci lada su
u piianju emocije. Piimjeiice, u unririu, Kralj i Kraljica
ne mogu prisustvovati Gonzagovom umorstvu s odmakom
loji je svojsiven gledaielju. Ta siiuacija loju sivaia Hamlei,
uvodeci na ialo piolazivacli nacin lazalisie u lazalisie (u
iom udvosiiucenju, vec se dade nasluiiii cjelolupni piian-
delizam i mnogo diugil sivaii), io selspiiijanslo islusivo je
iziaziio bogaio poulama.
Hamlei se poceo poisiovjecivaii s glumcem. Osiavsi
sam, pod udaiom iog poisiovjecenja, viaca se samome sebi
i zapada u isiinslu liizu lisiiionije. Rasuduje da, alo je
piofesionalni glumac ladai imaii suze u ocima zbog nele

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
201
lialjice (Helube) loju ne poznaje, iada bi on, Hamlei (za
nelu diugu lialjicu, podiazumijeva se), pozoinicu moiao
naiopiii placem, iasiigaii sica, izludiii liivca iid.
No dolazi l sebi: Koji sam ja magaiac! }esam
li ja glumac da bil se zadovoljavao lazalisnom igiom?
Mijenjajuci mjesio, on vise nije onaj loji igia, nego onaj loji
nagoni na igiu, vodiielj igie, i bas iada smislja lomad riso-
iovxu. Pocevsi od iog iienuila, lulavo obznanjuje lazalisie
lao piijevaiu. Ne iieba se nicega bojaii, laze on, igia se iadi
smijeha (in jest), osim ioga, sve se io dogodilo davno iid. On
vise nije gledaielj, posiao je piomaiiacem Kialjajei Kialj
ne igia. Nedvojbeno, lazalisie se ialo posvecuje vaznosiima
loje nisu njegove, iadi se o neloj visii bozjeg suda, no io
nam islusivo poividuje iiojni laialiei. Isiodobno, a upiavo
do ioga zelimo doci, vidjeli smo nezgodu loja se dogada
piije nego li se usposiavi iaj iiojni laialiei: Hamleiovo za-
padanje u liizu lisiiionije (za Slalespeaiea se mozda iadilo
o ielniclom pioblemu, io je godina u lojoj les Enfanis
de la chapelle predstavlja konkurenciju elizabetanskom
Globe lazalisiu, no podsjeinil na iaj dio povijesii lazalisia
niposio ne umanjuje inieies ie analize, bas napioiiv). Dol
jos nema usposiavljene iiojne siiuliuie, dol je Hamlei jos
pied glumcem lao pied zicalom, Slalespeaie u lazalisie
uvodi diugi oblil lazalisnosii loji dobio poznajemo, jei je
io iocno onaj oblil loji mozemo susiesii, no ne opceniio na
pozoinici, malai ga i iamo susiecemoeio dolaza!nego
u neuiozi. A io, iazumije se, nije posve isio. Uloga pieuzeia
na ieaiialan, pieijeian nacin nije piedodiedena da slobodno
na jedinoj, psibickoj pozornici poliene piedodzbe loje je }a
cuvalo u iezeivi, nego da ocajnicli podupie slilu sebe loja
se sebi i diugima lazno daje lao isiiniia ili sivaina. Talo, na
piimjeiu onoga loji diamaiiziia lada je u piianju ljubav,
znamo kako je jedino sigurno to da on sam nije siguran voli
li; on bi u io zelio biii siguian i zelio bi da mu neilo diugi ili
svi diugi pomognu da se u io uvjeii. Onaj loji iiagicno igia
ljubomoiu se iielalo boji da se ne bi opiuzioili da ga ne bi
opiuzilida nije dovoljno ljubomoian. On je glumac svoga
vlasiiiog lila, svoju vlasiiiu naicisiiclu viijednosi pienosi u
ulogu te se pred svojega gledatelja postavlja kao pred svoj

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
202
odiaz. Sve dol scensla peispeliiva, diamsla uloga, lao
sio smo vidjeli, uvodi uiavnoiezenu siiuliuiuLeiiisove
analize bi u iom smislu dobio funlcioniiale; a io poividuje
Fieudovo opazanje piema lojemu lazalisie ne moia samo
imaii ucinle psiliclog oslobadanja, nego isio ialo i ucvrsci-
vonjo nosib obrono.
Hamlei jedno viijeme svoj lil igia uiolilo vise dia-
maiicno lolilo su njegovi osjecaji osveie sve slabiji, lalo io
piilicno dobio i piilazuje nasiaval; no iaj dellamacijsli siil i
na pozoinici piedsiavljena lisiiionicnosi imaju svoje mjesio
i funlciju loju valja da ispune u lazalisiu. Ne samo zaio sio
na pozoinicu svalalo mozemo popui svaloga diugog po-
siaviii i lisiiionican laialiei, nego piije zaio sio publila
moze pozeljeii vidjeii pied sobom neloga ilo igia njezinu
diamu i dellamiia svoju siiasi popui nje; gledaielj se osjeca
ladiim dellamiiaii, alo vec ne svoju siiasi, onda baiem
siiasi o lojoj sanja da je diugima polazuje lao ulogu. Relao
bil da neuioislo lazalisie nije imiiacija, pieslila lazalisia
lalvo se igia, nego da je jos uvijel posiijedi lazalisie, pa i
lad se u njemu piilazuje, lao uloga, ia visia lazalisnosii.
Zelim ieci da lazalisie moze iniegiiiaii io sponiano lazalis-
ie siiasii i neuioze ie da njemu model nije nuzno lazalisie
samo. Mozemo cal zasiguino iznijeii i iezu, lao sio je io
slucaj u Leiiisovim opazanjima, da lazalisie svoje poiijello
jednim dijelom ima u ioj sponianoj lazalisnosii.
Do sada sam o kazalitu govorio gotovo kao da sam
zanemaiivao iu glavnu cinjenicu, da glumci piedsiavljaju
lilove loji govoie. Nisam je zanemaiio jei je io nemoguce,
a u onome sio sam ielao, piisuinosi se govoia nepiesiano
podiazumijeva. No cini mi se da se piianja vezana uz govoi
u kazalitu ne postavljaju kao pitanje govora. Glumci reciti-
iaju uloge na nacin da izgledaju lao da govoie onako kako se
govori. Imaju iijeci loje su im piipisane lao masle; upiavo
lao uloge. Na iaj se nacin piianje govoia iu ne posiavlja na
ialo iadilalan nacin i samo za sebe, lao u paniomimi, gdje
upiavo zaio sio se ne laze nisia cujemo samo io piianje
govoia. Zamislimo piizoi u nijemom lazalisiu. To uopce nije
paniomima. Piimjeiice, lil iz Labicleova lomada, uveden
sam u salon, ne zna lalo bi se iijesio svog sesiia, poiom

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
203
pioucava jednu za diugom slile na zidovima lalo bi si, lalo
se voli ieci, piislibio nelo dizanje. To je piizoi. On moze
biti smijean ako nas u tom liku neto podsjeti na nas same i
alo se poisiovjecenje naglo unisii i poviaii jedan dio nasega
libida nasem ugiozenom naicizmu. Ili, dalalo, alo posioji
lalav laiilaiuialni ili saiiiicni elemeni.
U paniomimi isii piizoi izgleda diulcije. Pivo,
nema sesiia. I nema slila. Glumac vise ialodei nije nijem,
buduci da se njegova gluma zasniva na sugeiiianju necega
cega nema, lao sio nesio sugeiiiamo i lada govoiimo. Ili
nam on pak daje da iscitomo sio on io iadi. Iluzija je ovdje
ialodei neodiedena. Vjeiujemo da vidimo sesii, ali, lada
bismo ga vidjeli, u cemu bi onda bio inieies? Sio se iice iog
inieiesa, valja uociii da ga nema. U nijemom piizoiu vidimo
sesii, on se ne moia iziaziii ili biii dan na iscitovonje. Interes
je diugdje.
Kada glumac govoii, njegova iijec je dio lila i ucinci
govoia piipadaju njemu. Piimjeiice, alo se igia iijecima,
dobiima ili losima, posiijedi je lil loji se iim dobiim ili
losim iijecima igia. Inace bismo ielli da su io rijeci outoro,
odnosno da io vise nije lazalisie. Dobio vidim u cemu je
poiesloca. Kada ialo gledam na sivaii, neizbjezno sam
doveden do toga da od lika pravim sliku koja govori i to takvu
loja cal govoii sianoviiu sliku rijeci. A to se ne podrazumije-
va samo po sebi. Lilovi ne govoie da ne bi nisia ielli, oni ne
mimoie. Zvulovi sio il izgovaiaju imaju smisao ie bi iiebalo
vidjeii lalo povezaii iaj smisao sa slilom. U svojoj siudiji o
snu, Fieud nas upozoiava da iijeci loje se iamo nalaze lao
ialve nisu uisiinu iijeci, nego doslovno ponavljanje sivaino
izgovoienil iijeci. Ciiajuci ga, ielli bismo da je do iil ie-
zuliaia dosao islusivenom, siaiisiiclom meiodom, ali io je
malo vjeiojaino, io je posljedica ieoiijslil slvacanja vezanil
uz ulogu piedsvjesnog. U svalom slucaju, glumac ieciiiia
od iijeci do iijeci, a mi ga slusamo lao ialvog. Na jednoj
izvedbi piedsiave Henii IV, }ean Vilai se jedanpui zabunio
za ime. U iienuilu lada zeli dolazaii lalo je uvijel znao sve
o lomediji loja se za nj igia, urNvi iv. tajnim savjetnicima
01 Vidjeii npi. rrinvsiuoiocin sNn, (s.r., xiv, sii. ::8.)

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
204
daje piava imena, a Landolfou moia ieci: ii se zoves Lolo. No
}ean Vilai pogiijesi i laze: ii se zoves Fianco. Glumac loji je
igiao ulogu Landolfoa, vilo piiiodno, lao dobai impioviza-
ioi, ispiavlja pogieslu govoieci ionom uloge: ne, Lolo. To je
moglo biii u ielsiu. Piimjeiice, Henii IV. zeli dolazaii da
poznaje Landolfovo ime, ali cini blagu pogieslu, a Landolfo,
vec uvjeien i zapanjenpiiznaje! To zapiavo nije u ielsiu.
}ean VilaiHenii IV. odgovaia: "Ali naiavno: Lolo", i io s
osobitim smijekom za koji se nakratko nije moglo znati
piipada li Vilaiu ili Heniiju IV-om. Alo piipada Heniiu IV-
om, iaj smijesal znaci: "Kalo si glup alo si pomislio da mi
mozes saliiii svoje ime". A alo piipada glumcu, iada znaci:
kako si naivan da ispravlja lapsus koji nitko ne bi bio pri-
mijeiio. Na iienuial, ieciiiiana ulogaveibalna maslana
vilo se dvosmislen nacin pomijesala s iijecju, ili se mogla
pomijesaii s njome, ne zaio sio bi doslo do impiovizacije,
io ne mijenja sivai, nego zaio sio je Loloova impiovizacija:
"Zabunili sie se za ime" upucena Heniiju IV-om za svaloga
ilo ne poznaje ielsi a mogla je biii upucena }eanu Vilaiu za
one loji ga poznaju. S diuge siiane, ono sio je zanimljivo s
gledita psihologije glumca jest to da je ta improvizacija laka
alo se on u ulozi, lalo se voli ieci, dobio osjeca. Ali io je
diuga piica. Obuzei je svojom ulogom lao sio ili gotovo kao
sio Zai obuzima opsjednuiog. Cinjenica da se gesie i iijeci
loje piipadaju ulozi po poiiebi mogu piosiiiaii dalje, u im-
piovizacije, lieacije loje se iniegiiiaju u samu ulogu, lao
sio je io slucaj u lomediji dell arte, ulazuje, cini mi se, na
io loja se iajansivena blaga liiju u slladisiu imaginainog, u
lojima se nalaze sile loje su na djelu iijelom sna i sivaialac-
le aliivnosii. No sve mi se io doima iel cvoiisiem jos uvijel
neiasvijeiljenil pioblema. Uloga upravlja glumcem pomalo
onoko koko ponosonje objeloJonjuje fontozom.
Poied lazalisia, valjalo bi ponesio ieci i o osialim
izvedbama loje, piemda lazalisiu naliluju, od njega ipal
osiaju posve odvojene. Vec sam nesio ielao o lazalisiu
luiala, piedsiavi za uziasi ili iazinu osobnosii u lojoj Nad-
ja jos ne piedsiavlja zasebnu insiancu. Maleni gledaielj uci
se oslobodiii, odmalnuii od hguia loje piogone njegovu
masiu. Posiijedi je znacajna ololnosi, loja podosia govoii o

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
205
vaznosii ielnila, jei, cim se luile u iuci zamijene maiione-
iama na loncima, mijenja se i polozaj gledaielja. On se iezi
poisiovjeiiii s impiesaiiom, posiaje ivoiac, iuluje igiacla-
ma, luilama loje su mozda njegova djeca.Vuce li luila sa
sobom jedan dio uzasa i zlolobnosii -loja se manje ili vise
svladavasioga sio se doima povezanima s lionslim silama,
dol su ziacne maiioneie piilladnije lada valja sugeiiiaii ai-
mosfeiu iz bajli? Diugi speliall, ciilus, iazliluje se od la-
zalisia jei je u njemu piisuina smii na loju se uvijel podsjeca
u oblilu opasnosii lojoj aliobaii i lioiiielji pilose. "Glumci"
loji se izlazu ioj opasnosii, moiaju, da bi joj se izlozili, nuzno
biii iamo u svojsivu sebe samil, a da iu ne posieduje nilalva
uloga. Ne izlazuci se opasnosii smiii, zasiiceni pospidnom
ulogom, llaunovi su iamo da isialnu ozbiljnosi opasnosii i
pomognu da se na nju isiodobno zaboiavi. Ciilus se ialodei
izdaje kao stvorni zivot svojil glumaca, bez icega diugog, ni
diusivenog zivoia negdje diugdje, ni masliiane osobnosii. U
prvoj verziji ioir roNis, cirkus s punim pravom simbolizi-
ia, ne igiu uloga, nego odsuinosi piivainog zivoia. U ciilusu
nismo zvijezda, nego gladijaioi ili cudnovaia zvijei.
U iom slucaju, hlm je supioian ciilusu (i io je iazlog
zato je prva verzija ioir roNis vecini gledaielja bilo ialo
ieslo piobaviii). Uloga je iu iolilo odvojena od glumca
piimjeieno je ieci, popui opneda je publila piisiljena
iiaziii glumca onliaj zeli li ga naci u svojsivu zvijezde, no
ne zvijezde u speliallu, gdje zvijezde nema, nego zvijezdu u
njezinom zivotu zvijezJe. Ucinal uloge nije isii lao u lazalis-
iu, a io se vidi upiavo u iome sio je gledaielj, alo se poisiovjeii
s lilom, u napasii da ulogu igia doisia, u sivainom zivoiu.
Relli bismo da odsuinosi glumca u njegovoj sivainosii lao
posljedicu ima piuzanje pievelile slobode piedodzbama }a.
Ima mnogo diugil visia izvedbe, no uzmimo jos
jedan, elsiieman piimjei. U izvedbi siiipiiza nema ni uloge
ni poisiovjecenja. Zensla goloiinja piedsiavlja se iu u cjelini,
osim sio se iu sianoviio nesio nilada ne daje i ne moze biii
dano, piemda, odbijajuci ga, mozda bas polusavamo vjeio-
vaii da bi moglo biii dano. Piiioda ioga neceg sio zapiavo
uvijel nedosiaje, iecimo io ialo, je ono sio je supioino
iuislom lalidijasuKaiadozulojemu ne manjla nisia od

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
206
onoga sio Geiaid de Neival na svom puiovanju po Oiijeniu
krasno naziva najistaknutijim prednostima svoje neusilje-
nosii". Dalle, piidiuzujemo se luili, nalon sio smo napia-
vili ne poipuni, ali siioli liug (nisam govoiio o lineslom
lazalisiu sjena, o opsjenaiima, spoiislim piiiedbama, sve-
canosiima iid.) Ne bi bilo ieslo polazaii lalo u lazalisie
mozemo uvesii uijecaj luile (pogledajmo Ubua), paniomi-
me, pa siiogo uzevsi, cal i siiipiiza. To nije piepiela laza-
lisiu da ocuva svoju vlasiiiu naiav.
Ucinci lazalisia mogli su se iijelom iaznil epola oii-
jeniiiaii po uzoiu na dul viemena: piema velilim miiovima,
ieligijama, idealu }a iid. Danas se lazalisie diulcije pojavlju-
je. Svjedocimo nagovjesiaju novil oblila, lomada u lojima
se gledaielj zabavlja i usied lojil se viaca svojem zivoiu loji
je smaiiao neznainim, svojoj dosadi. No u njegovu jos uvijel
najopceniiijem oblilu, ja bil ga vidio ovalo: poiiaznje
nagona i zaliijevanja Nad-ja siavljena su usiianu. S idealom
}a, gledaielj ieslo da piegovaia i o cemu do li o lilu loji pied-
siavlja dol je u dvoiani, vec piema nacinu na loji je odjeven
i polozaju loji zauzima, ili manje ili vise sjajnim osobama s
lojima se polazuje. }ednom lad su ie piipiemeuspoiedive,
da ialo lazemo, s piipiemama za san loje opisuje Fieud, s
iznimlom sio umjesio da slinemo naocale ili zubnu pioiezu,
sa siiane osiavljamo To, Nad-ja i ideal (imajuci il nadolvai
iule, alo pozelimo)zavisene, gledaielj je, nepomican u
svojem naslonjacu, ialo ieci, siiogo sveden na same inieiese
}a, ij. u pivom iedu, upiavo na dosadu. Na dosadu u cisiom
izdanju, onom loje islazujemo pied spusienim zasioiom.
Mladi gledaielji je ne mogu podnijeii ie vicu "pocniie" ili
luplaju nogama. Osiali je zavaiavaju lalo znaju.
Kada se zasioi podigne, isiodobno se oslobadaju i
oiganiziiaju imaginaine sile }a lojima piedsiava ovladava.
Rijec pozornica posiala je puiem meiafoie pojmom lojime
se oznacava psiliclo mjesio na lojemu se sepiie piedodz-
be. Mozemo ieci da lazalisna pozoinica posiaje piosiien-
jem }a sa svim njegovim mogucnosiima. Kao u snu, malo
nam je vazno jesu li ie mogucnosii uzvisene ili smijesne, igia
li Delboeufov sanjai po volji ludale ili mudiace, imamo li

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
207
posla sa sebi slicnima, s junacima ili s luilama. U ciilusu
ne bismo isli gledaii lalvu siaiu iiapezisiicu loja svoj zivoi
izlaze opasnosii i loja zivoi iz piofesionalne casii doisia vise
no iilo izlaze opasnosii zbog svoje slabosii. No ialva se uloga,
lao i svala uloga, moze bez naiociiil poiesloca osivaiiii u
lazalisiu i mi se za nju mozemo zainieiesiiaii. Tieba li ieci
da bismo se mogli poisiovjeiiii s ialvim lilom? Kada bi mi
se odgovoiilo poividno, moj bi odgovoi svalalo bio lagan:
ia visia poisiovjecenja jednalo je moguca i u ciilusu i u la-
zalisiu. Dalle, ono sio se izvodi u lazalisiu, a ne u ciilusu
diulcije je piiiode! Ne iadi se o iom poisiovjecenju. Relli
bismo da alo nam neilo (glumac) polazuje da mozemo
igiaii iaj lil lao ulogu, on nam u isii mal oiliiva i mnogo
diugil sivaii: samu mogucnosi igianja lila, svu nasu zalilu
imaginainil uloga, sve zivoie loje ne zivimo, sva siedsiva
pioiiv dosade; i io nam oiliiva pied publilom gdje, vjeiujmo
magloviio, negdje (ne znamo gdje) posioji neilo (ne znamo
ilo) ilo se u iome moia pievaiiii. To je mozda sliiveni dio
nasega }a, "agens sna."
Valjalo bi dodati da u toj jasnoj i ugodnoj perspekti-
vi lazalisia lalvim se ono polazuje opei miacno osjecamo
piiiisal nesvjesnog u oblilu vlasiiiog nemiia, na izvoiu
naseg inieiesa, a ialodei i onaj osjecaj neobicne novine, loji
cine dio kozolisnoq ucinko i loji, lao sio znamo, piaie nepiiz-
nai poviaial poiisnuiog. No sve je io doziiano i posiupno se
iasipa. Znamo da ce se sve objasniii. Kao sio io laze sluga iz
lomedije loju ciiiia Fieud: "Sve ce se u nasiavlu dogadaja
iazjasniii." Osim ioga, i Hamlei je svojedobno ielao: Ployers
connot keep counsel." Glumci ne mogu cuvaii iajnu; oni ce
sve ieci. To znaci sugeiiiaii da ce se nemii i napeiosi izazvani
pobudivanjem nesvjesnog napolon svesii na nulu.
Uz ie pioiacunaie i umiiujuce doze, ie sa svim iim
mjeiama opieza, oipusianje svega poiisnuiogali i ponovni
smjesiaj poiisnuiog na vlasiiio mjesiouzioluju uziial iz
elonomslil iazloga. Tocno je da io ne vodi nicemu, sve se
rjeava svretkom kozolisto! Kao sio laze Piiandello, non
concluJe". Poslije piedsiave, na neli se nacin budimo.
01 iy.

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.
208
Uziial loji se objasnjava ovalo, elonomicnim
uvjeiima, piiblizava se onomu sio nazivamo funlcionalnim
uziilom, a Fieud ga spominje lad govoii o nepiisiianim
uzicima. Ima nesio nepiisiiano u lazalisnom uziilu, baiem
svali pui lada u njemu nema ni saiiie ni junala. Uziial
iada pioizlazi iz jednosiavne laloce lojom se iazliciie sile }a
poliecu umjesio da osiaju nepomicne. Usieda se iad odnosi
na usiedu napoia olo inlibicije.
No mogli bismo se mozda usudiii pieiposiaviii
da lazalisni uziial ima i diuge izvoie. Alo nas oslobada,
nalon sio smo ga pobudili zadivljujucim oblilom poisiov-
jecenja, onda bismo mogli ieci da ga teatralizacija poistov-
jecenja pieobliluje. To mozemo piimijeiiii u analizi nele
lisieiicne bolesnice, piivucene zbiljslom lazalisnom dje-
lainoscu. Njezine uloge ivoie nesio popui zbiile umjeinil
faniazama, iazliciiil od faniazma u lojemu je zaiobljena.
Tu dodiiujemo snagu laiaize. Polusavajuci slvaiiii laiai-
zicni ucinal lazalisia, Aiisioiel nas je ialo ieci osiavio pod
dojmom da je gledaielj u iluziji, u onom smislu da lazalis-
ie piijevaiom izaziva osjecaje isiovjeine onima loje bismo
iziazili pied nelom sivainoscu. No lazalisiebaiem sam
o iome polusao iaspiavljaiinije mozda vise iluzija nego
sio je iedulcija iluzije. Poiicuci il, nalon sio il je izazvalo,
lazalisie smjesia imaginaino sazaljenje i siiavu ponovno na
njilovo mjesio (ij. nasianjuje se na pozoinici sna). Njil, ne
siiasii (baiem ne u modeinom smislu ie iijeci) loje ne maie
za lazalisie.
Talo uziial ne bi ipal bio poipuno funlcionalan, ne
bismo olusili samo uziial osjecaja da se iazliciii dijelovi }a
liecu bez locnica. Taj lali poliei vodio bi, izmedu osialog,
i do jednoga samog po sebi zadovoljavajuceg siiuliuinog
uiedenja ie bi mozda iiebalo piomoiiiii mogucnosi da je
upiavo u iome neli diugi izvoi gledaieljevog uziila'.

o
c
i
n
v
r

r
n
N
o
N
N
i
:

K
a
z
a
l
i
s
n
a

i
l
u
z
i
j
a

i
l
i

l
a
z
a
l
i
s
i
e

s

g
l
e
d
i
s
i
a

i
m
a
g
i
n
a
i
n
o
s
i
i

|
s

f
i
a
n
c
u
s
l
o
g
a

p
i
e
v
e
l
a

M
a
j
a

R
u
c
e
v
i
c
j
209
06 Preciznije o odnosima kazalita i ludosti usporedi tekst u dodatku
ovog djela.

k
.

c
n
s
o
v
i
s

z
n

x
N

i
z
r
v
N
o
s
i
,

x
N

i
z
r
v
N
u

i

x
u
i
i
u
v
n
i
N
u

i
r
o
v
i

v
v
.
s

s
i
u
o
r
N
i

z
o
o
s
.