Bosna I Hercegovina Od Najstarijih Vremena Do Kraja Drugog Svjetskog Rata

asna I
tJ
He"rcegovi:nia
od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskograta
od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
Izdava:
bosanski kulturni centar

Sarajevo Za izdavaa: Dr. Safet Halilovi Redaktor: Dr. Ibrahim Tepi -^w-~- 'c V1"
v
\ -ruê 1&11-4
Recenzenti: Akademik dr. Marko unji , akademik Avdo Sueska, dr. Nedim arac akademik Deva Juzbai, &Y> Ibrahim Karabegovi Izrada karata: Asitn Abdurahmanovi Registar: Vera Kac Priprema i tampa:
;
bosanski kulturni centar

Tira 1000 Sarajevo, juli 1998. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 94(497.15) BOSNA i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata / [autori Enver Imamovi ... {et al]; izrada karata Asim Abdurahmanovi]. - 2. izd. -Sarajevo: Bosanski kulturni centar, 1998. - 434 str.; 24 cm Bibliografija: str. 379 -381 ISBN 9958~700~00-X 1. Imamovi, Enver Na osnovu miljenja Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Feder acije Bosne i Hercegovine broj 02-413-3172/98 od 24.6.1998. godine, drugo izdanje knjige "Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata" grupe autora osloboeno je plaanja poreza na promet proizvoda i usluga.
3879958700006
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
SADRAJ
PREDGOVOR................................ ................................ .......................... 9 PRETHISTORIJA I ANTIKA Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici IDr. Enver Imamovij Prethistorija Prvi ljudi na tlu Bosne i Hercegovine ................................ ................. 13 Mlae kameno doba - neolit ................................ .............................. 14 Metalno doba ................................ ................................ .................... 16 Sojenika naselja ................................ ................................ ............... 18 Antika Iliri - prastanovnici Bosne................................... ........................... 20 Dodiri s antikom kulturom................................ ............................... 22 Rimsko-ilirski ratovi ................................ ................... ,...................... 23 Veliki ilirski ustanak ................................ ................................ ......... 27 Zavoenje rimske vlasti i tekovine antike kulture .............................. 29 Ceste ................................ ................................ ................................ . 29 Rudarstvo ................................ ................................ .......................... 31 Odnos Rimljana prema domaem stanovnitvu ................................ ... 33 Vjera ................................ ................................ ................................ . 34 Prodor kranstva ................................ ................................ ............. 36 Slom antikog drutva i dolazak Slavena ................................ ........... 38 Literatura ................................ ................................ .......................... 40 The Summarv. ................................ ................................ ................... 41
Od slavenskog
naseljevanja
do bana Kulina
(VII-XII st.)
/Dubravko Lovrenovic/ I. Od seobenog kaosa do prvih oblika koherentne politicke vlasti Formiranje bosanskog etno-politickog entiteta
Sklavini je Prerastanje rodovsko-plemenskih veza u cvrci oblik politicke vlasti: Presudan znacaj geografskog faktora Utjecaj bizantsko-franackih institucija Iliro-avarski utjecaji II. Politickepromjene i bosanskabanovina u jugoistocnojEuropi (X-XII st.) Jo uvijek na margini dogadaja Izmedu Bizanta i Ugarske Li tera tura The Summary
43 44 46 46
48 SO SS 56
SREDNJI VIJEK Proces afirmacije srednjovjekovne bosanske drave /Dr. Boris Nilevic/ U ranom srednjem ..vijeku Emancipacija Bosne 57 sceni 58 59 61 62 62 64 66 66 68
- na historijskoj
Bosansko "krivovjerje" ili "kuga bosanska" Otpor Bosne katolicanstvu i ugarskoj vrhovnoj vlasti Bosansko uzmicanje pred ugarskom dominacijom Snaenje i teritorijalno irenje Bosne Prve godine Tvrtkovog vladanja Prvi bosanski kralj Nadolazeca turska sila Objava nove kraljevske titule
U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo dravne vjere Radanje novog drutva i civilizacije Ne samo zemlja stecaka Unutranji bosanski sukobi izmedu turskog i ugarskog gospodstva Haracka zemlja Li tera tura
68 69 71 74 77 79
The Summary...
Kraj srednjovjekovne bosanske drave /Dr. Marko unjic/ Li tera tura The Summary
...
...
......
80
95 96
PERIOD OSMANSKE VLADAVINE Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva (1463-1593) /Dr. Behija Zlatari Uspostavljanje osmanske vlasti i vojno uredenje Bosne u XVI stoljecu Struktura drutva u XVI stoljecu Uloga i znacaj Isa-bega Ishakovica Bosanski sandak i njegovo teritorijalno irenje u vrijeme namjesnika Gazi Husrev-bega i Ferhad-pae Sokolovica Proces prelaska na islam Znacaj velikih vezira Osmanskog carstva Rustem-pae i Mehmed-pae Sokolovica za prilike u Bosni Osnivanje Bosanskog ejaleta 1580. godine Literatura The Summary 99 102 104
105 111 122 126 128 130
Bosna i Hercegovina od naj~tarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
Bosanski ejalet od 1593. god. do Svitovskog mira 1791. god. IDr. Enes Pelidijal Hasan-paa Predojevic i Bitka kod Siska 1593. godine Hasan Kafi Prucak i njegovo djelo ..: Bosanski ejalet u XVII stoljecu Kandijski (1645-1669) i Becki rat (1683-1699) Ratovi i odbrana Bosanskog ejaleta u XVIII stoljecu Literatura The Summary 135 139 142 156 170 172
Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeca do austrougarske okupacije 1878. godine IDr. Ibrahim Tepicl Odnosi sa susjedima i central om vlacu
Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine
175
183 190
192
Husein-kapetan Gradacevic Ali-paa Rizvanbegovic i Hercegovina (1833-1851)

Dalji pokuaji reformi
Hatierif
od Giilhane
Neposluni ajani i bivi kapetani Tahir-paa u Bosni pokuaji mobilizacije Bonjaka i drutvene promjene
Omer-paa Latas slama otpore reformama
192
197
199 202 203 208
kraj timarsko-spahijskog i esnafskog sistema Agramo pitanje i pokreti hricana Vrijeme provodenja tanzimata Ustanak hricana i Velika istocna kriza (1875-1878) Dokidanje osmanlijske vlasti i pokret otpora austro ugarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. god.
209
Literatura
219
The Summary..
221
AUSTROUGARSKI PERIOD Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918) /Dr. Iljas Hadibegovic i Dr. Mustafa Imamovic/ Struktura bosanskohercegovackog stanovnitva (1878-1918) Nova privredna aktivnost i nastanak radnitva Organizacija vlasti u BiH 1878-1918. Donoenje vojnog zakona 1881. i Hercegovacki ustanak 1882. godine Utjecaj ustanaka na organizaciju vlasti Austrougarska vojska u BiH do 1914. godine Bosanskohercegovacka vojska u okviru austrougarske armije Nacionalno-politicki kurs okupacione uprave Organizacija vjerskih zajednica Pismenost i kolstvo Kulturno-prosvjetna drutva matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini Drutva doseljenika - stranaca Borba za crkveno-kolsku autonomiju Srba u BiH i borba bosanskohercegovackih Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku (prosvjetnu) autonomiju Osnivanje politickih stranaka Aneksija Bosne i Hercegovine Bosanskohercegovacki ustav i sabor 223 227 229 233 236 242 246 250 252 256 259 265
266 274 277 280
Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu i njen ulazak u zajednicku jugoslavensku dravu, Kraljevinu SHS Razvoj dravno-pravnih prilika 1914-1918. Li tera tura The Summary ...
285 288 294 296
IZMEU DVA SVJETSKA RATA Bosna i Hercegovina od stvaranja do propasti prve zajednicke drave (1918-1941) (Nacionalni etnos izmedu centralizma i napora za preuredenje zemlje /Dr. 1bmislavIekl Razlike politickih programakorijen uzroka pocetnih nesporazuma Stvaranje prve zajednicke drave "Kraljevstva SHS" Stanovnitvo Gospodarstvo i privreda Agrarni odnosi Industri ja Kulturno-prosvjetne prilike Vjerske zajednice Karakter vlasti i politickog organiziranja Priprema i izglasavanje osnovnog zakonskog akta (Vidovdanski ustav) Kraj pseudoparlamentarizma uspostavljanje reima diktature Zavodenje "ustavne" diktature - Oktroirani ustav Od "Punktacija" do sporazuma - Bosna i Hercegovina u popritu napora za preuredenje drave 300 302 305 306 306 309 310 310 314 316 322 325 326
Sporazum Cvetkovic-Macek - Pocetak kraja BiH i Kraljevine Jugoslavije Li teratura The Summary ...
331 334 336
DRUGI SVJETSKI RAT Bosna i Hercegovina u toku Drugog svjetskog rata /Mr. Seka Brkljaca, Mr. Muhidin Pelesic,Mr. Husnija Kamberovic/ Okupacija 1941. godine i okupacioni sistemi u Bosni i Hercegovini Poloaj Bosne i Hercegovine u Nezavisnoj dravi Hrvatskoj Pokuaji ostvarenja bosanske autonomije Cetnicki pokret - orude velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini Narodnooslobodilacki pokret u Bosni i Hercegovini Li tera tura The Summary ... 339 344 352 357 362 379 382
REGISTRI Imenski registar Registar geografskih naziva ... 389 411
PREDGOVOR
Knjiga "Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata" rezultat je viemjesecne plodne saradnje Press-centra Armije Republike Bosne i Hercegovine i grupe historicara koji rade u Institutu za istoriju, na Filozofskom i Pravnom faklutetu u Sarajevu. Odluka da se pristupi realizaciji ovog projekta motivisana je osjecanjem potrebe da se popuni praznina u naoj historiografskoj literaturi zbog nepostojanja cjelovitijeg pregleda historije Bosne i Hercegovine. Polo se od cinjenice da su najvaniji procesi i dogadaji iz historije Bosne i Hercegovine dobrim dijelom istraeni i izuceni i da su o njima objavljeni brojni clanci, studije i monografije. Od naucni ka iz ovih institucija formiran je tim i angaovani autori za odredene historijske periode. U koncepciji knjige, izraenoj u idejnom projektu o kojem su prethodno zajednicki raspravljali autori i clanovi Redakcije, naznacen je zadatak da se u tekstu prihvatljivog obima i zasnovan om na rezultatima najnovijih istraivanja nae historiografije, prezentiraju najvaniji historijski procesi i prijelomni dogadaji iz historije Bosne i Hercegovine od pojave covjeka na ovim prostorima do kraja Drugog svjetskog rata. Ovako postavljenom zadatku Redakcija je prila sa namjerom da se sadraj historije prilagodi najirem krugu citalacke publike, kao i da djelimicno bude primjeren borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine. Zbog toga je u tekstu knjige, narocito u nekim njenim dijelovima, neto vie naglaen aspekt historije. Potrebno je napomenuti da se ovom poslu nije prilo s pretenzijama da se prolost Bosne i Hercegovine izloi u formi sveobuhvatnog teksta, u kojem bi bili opirnije obuhvaceni svi njeni razliciti aspekti. Osnovni hronoloki okvir knjige cine sljedeci historijski periodi: prethhistorija, srednji vijek, osmanski, austorugarski, meduratni i period 19411945. godine. Osim na periodu prethistorije i periodu koji je omeden 1918. i 1941. godinom, na svim ostalim periodima bilo je angaovano vie autora, pa su u nekim dijelovima knjige uocljive izvjesne razlike u metodolokom pristupu i nacinu elaboracije teksta. Nastojao se, koliko god je to bilo moguce, sacuvati jezik i stil izlaganja autora. Nedostatke koji su neizbjena pojava timskog rada, Redakcija je pokuavala otkloniti dodatnim naporima pojedinih autora na ujednacavanju i dopunjavanju tekstova.
Svi tekstovi su recenzirani u okviru Redakcije, a za veinu razdoblja na kojima je radilo vie autora (srednji vijek, osmanski, austrougarski i period od 1941. do 1945) angaovani su i recenzenti - specijalisti: prof. dr. Marko unjij akademik Avdo Sueska, prof. dr. Devad Juzbai i prof. dr. Nedim arac. U poglavlju pod naslovom: "Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-191S." prof. dr. Iljas Hadibegovi je autor sljedeih tekstova: Struktura stanovnitva, Donoenje vojnog zakona i Hercegovaki ustanak 1882, Austrougarska vojska u Bosni i Hercegovini do 1914, Bosanslco-hercegovaka vojska u okviru austrougarske armije, Pismenost i kolstvo, Kulturno-prosvjetna drutva - matice nacionalnih pokreta u BiH i Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu. Prof. dr. Mustafa Imarnovi je autor tekstova: Organizacija vlasti, Nacionalno-politiki kurs okupacione uprave, Organizacije vjerskih zajednica, Borba za crkveno-kolsku autonomiju Srba u BiH i borba bosanskohercegovakih Muslimana za vjersku i vakufsko--mearifsku (prosvjetnu) autonomiju, Osnivanje politikih stranaka, Aneksija Bosne i Hercegovine, Bosanskohercegovaki ustav, Razvoj dravno-pravnih prilika (1914-1918). U poglavlju "Bosna i Hercegovina u toku Drugog svjetskog rata" mr. Seka Brkljaa je autor tekstova: Okupacija 1941. i okupacioni sistemi u Bosni i Hercegovini i Narodnooslobodilaki pokret u Bosni i Hercegovini. Mr. Muhidin Pelesi je autor tekstova: P oloaj Bosne i Hercegovine u NDH i Pokuaj ostvarenja autonomije, a mr. Husnija Kamberovi je autor teksta etniki pokret - orue velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini. Ova knjiga je rezultat vremena u kojem je nastala. Autori i lanovi Redakcije, motivisani naunom odgovornou i patriotizmom, uloili su napore da se u ratnim uvjetima i u ogranienom vremenskom roku ovaj posao privede kraju. Ona, naravno, nije liena odreenih nedostataka. I pored toga smo uvjereni da e u datim uvjetima opravdati onaj cilj koji su Redakcija i nauni tim na poetku rada sebi postavili.
Sarajevo, decembar 1993. REDAKCIJA
10
Bosna i Hercegovina o4 najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
PREDGOVOR UZ DRUGO IZDANJE
U opkoljenom Sarajevu, 1993. godine, formiran je tim historiara iz Instituta za istoriju, sa Filozofskog i Pravnog fakulteta u Sarajevu, koji je u sarad-nji sa Press-centrom Armije RBiH, u najteim ratnim uvjetima granatiranja i snajperske vatre, pristupio izradi pregleda (sinteze) historije Bosne i Hercegovine, koji bi koliinom informacija (injenica) i njihovom objektivnom interpretacijom bio primjeren svim graanima BiH bez razlike, veini uzras ta i svim slojevima drutva, a posebno braniocima Bosne i Hercegovine, te kolskoj i studentskoj omladini. Tako se u izdanju taba Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, u novembru 1994. u Sarajevu, pojavila knjiga "Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata". U timu autora i recenzenata nali su se historiari gotovo svih generacija prisutnih u Sarajevu, koji su odrazili i vienacionalnu strukturu ratnog Sarajeva. U izradi ove knjige uestvovalo je ukupno oko dvadeset ljudi ukljuujui autore, recenzente i Redakciju. Meu autorima i recenzentima bilo je 13 doktora historijskih nauka i 4 magistra. Meu prvima su tri lana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i vie redovnih univerzitetskih profesora. Ovakav tim strunjaka teko bi se mogao okupiti i u mirno doba na kradi jednog kolektivnog djela. Nastalo djelo kod korisnika je nailo na izvanredno povoljan prijem i brzo je postalo nezaobilazna literatura u raznim vidovima drutvenog obrazovanja u srednjim kolama i na fakultetima. Postala je opeprihvaena i traena. Korisnici su je jednostavno nazvali historijom Bosne, to, svakako, predstavlja veliko priznanje ovom ratnom ostvarenju, koje je napisano lijepim i razumljivim jezikom, proetim humanistikim porukama naunog pristupa i interpretacije sloenih historijskih procesa. Zavretkom rata ovo djelo nije izgubilo svoju svjeinu i popularnost, pa su sa raznih strana dolazili prijedlozi i zahtjevi za njegovo ponovno oblikovanje. I ovaj put inicijativu je imao doktor Ibrahim Tepi, profesor i dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koji je znaajno doprinio da se ovo djelo napie i publikuje kao i da se pojavi ovo drugo izdanje. Naalost, prerana smrt ga je otrgla od ovog posla.
11
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjeiskog rata
Zahvaljujui velikom razumijevanju prvog izdavaa te angaovanosti svih autora, drugo izdanje ovog zanimljivog i aktuelnog djela predajemo naoj kulturnoj i prosvjetnoj javnosti. U ovom (drugom) izdanju izvrene su sljedee izmjene: 1. U dijelu teme Srednji vijek publikovan je novi tekst mr. Dubravka Lovrenovica koji pokriva period od doseljavanja Slavena na Balkan do vladavine Kulina bana (VII-XII stoljee), to bi trebalo doprinijeti boljem osvjetljavanju ovog perioda. 2. Uz svaki autorski prilog dodati su kratki sadraji (rezimei) na engleskom jeziku. 3. Karte iz prvog izdanja zadrane su jer su one specijalno raene za potrebe ovog djela i primjerene su njegovom sadraju. Bosanski kulturni centar zahvaljuje svim uesnicima u pripremi drugog, dopunjenog izdanja ovog djela. Sarajevo, februara 1998. Dr. Safet Halilovi
12
PROSTOR BOSNE I HERCEGOVINE U PRETHISTORIJI I ANTICI

Dr. Enver Imamovi
Prethistorija
Prvi ljudi na tlu Bosne i Hercegovine
ve se donedavno smatralo da je ovjek otpoeo ivot na tlu Bosne i Hercegovine tek;u razdoblju mlaeg kamenog doba (neolitu), to jest prije pet-est hiljada godina. Kako odmiu arheoloka istraivanja, te granice se, meutim, sve vie pomjeraju unazad. Najnoviji nalazi iz.sjeverne Bosne pokazuju da se ovjek ovdje naselio jo u razdoblju starijeg kamenog doba (paleohtu , to jest pn)e stotinjak hiljada godina. Svjedoanstva ovjekovog pnûsua iz tog razdoblja su gruba kamena orua koja su mu koristila u nje-go\om s\akodnf nom mom Tak\i nalazi su otkmeni u Kamenu kod ua Usoie, Maloj Gradini u Kuk-ima, Markovcu u Detlaku kod Du\cnte, Velikom Majdanu kod Teuv Pecmi u Glamoamma kod Banje Luke, Visokom bidu u Lupljamci, \V.ikoj Giaim u Vanan na Viclu R< me itd Nalazi predstavljaju grubo obraene kamene strugalice i rune iljke (sjekire), izraene od tvrdog kamena kao to je jaspis, ahat i kalcedon. Oblik i nain izrade jednog primjerka naenog na Velikoj Gradini u Varvari na Vrelu Rame, pripada meuledenom dobu paleolitske kulture mousteriena koja se razvijala u razdoblju izmeu 125.000 i 60.000 godina st.e. Ostali nalazi iz sjeverne Bosne su neto mlai i pripadaju dobu izmeu 50.000 i 35.000 godine st. e. Ti bosanski prastanovnici su pripadali neandertalskom tipu ovjeka, koji se izgledom i'umom 'znamo razlikovao od naeg neposrednog retka Homo sapiensa. koji se u Evropi javio prije 34.000 godina. Bosna, dakle, pripada krugu onih zemalja u svijetu u kojima je ivot zapoeo u razdoblju starijeg kamenog doba, kada ovjekov, predak nije jo bio razumno bie, a .izgledom je tek podsjeao na.dananjeg ovjeka.
13
Bitno je napomenuti da kroz naredna razdoblja, koja su trajala desetinama hiljada godina, nije bilo dueg prekida ivota na ovom prostoru. Iako nije poznato na kop je nain neandertalski o.vjek..odayeieezaor.dokazano je da je jedno \ri|eme ivio uporedo s razumnim ovjekom - Homo sajnensom. Pretpostavlja se da je mogao nestati prirodnimunitenjem, kao to su bolesti, otru zahlaenje koje je uslijedilo u etvrtom ledenom.dobavili-je nestao u borbi sa sposobnijim Homo sapiensom. Najmlae..nalazite paleolitskog doba na tlu Bosne i Hercegovine (mlai paleol.it,. od prije, 14.Q00..gadina), otkriveno ie u.peini.Badanj kod,.Sto.c.a..,Tu. je naeno na hiljade kamenih halatki, .graviranih kostiju i nakita.u vidu ogrlica. Nainjene su od probuenih puia, malih koljki i zuba jelena. Najvaniji nalaz iz ove peine je gravira na stijeni koja nrikazuje neku ivotinju linu konju. To je izvanredno umjetniko ostvarenje paleolitskog ovje-ka; pa se tako Bosna i Hercegovina prikljuila skupini rijetkih.zemalja.koie .posjeduju djela paleolitske umjetnosti.....
Mlae kameno doba - neolit o

U mlaem kamenom dobu - .neolku, koji na tlu BiH zapoinje u IV mileniju st. e. izvrene su velike promjene u nainu ivota prethistorijskih ljudi. ovjek se poep baviti novim nainom priyre,i.v.anja..=obradom zemlje i uzgojem stoke. To ga je primoralo da podie trajna naselja.iji su ostaci pronaeni diljem Bosne i Hercegovine. S obzirom na geografski poloaj nae zemlje, ovdje su se tokom neolitskog doba sustizali razni neolitski...uitjecaji, prvenstveno oni koji su pripadali dvama velikim neolitskim kompleksima -s jedne strane sa jadranske obale (Mediterana), a sa druge strane iz Podunavlja (srednje Evrope). Zbog toga nalazi iz BosneIHercegovme imaj.u,veli-ki znaaj jer predstavljaju mijeane stilove, obogaene najljepim vrijednostima Jednog i drugog kulturnog, kruga. Kao takvi oni su nezaobilazni u dcimiianju evropskog neolita. To je ujedno razlog da se istraivanju neolitske kulture na ovom prostoru posvetila izuzetna panja pa Bosna i Hercegovina u tom pogledu predstavlja najistraeniju oblast u jugoistinom dijelu Evrope. Starost, neolitskih kultura..na.tlu.Bj5sne.i ,Hexc,egovin.e, iji su nalazi bili podvrgnuti C-14 analizama, kree se od 6.700 do 7..7.QO.godina, to se od standardne datacije razlikuje za 1.000-2.000 godina. Radi lakeg snalaenja, arheolozi su neolitsko doba podijelili, u trifaze; stariji,..srednji i mladi. Svaka od tih.faza je zastupljena velikim brojem nalaza s brojnih lokaliteta diljem Bosne i Hercegovine.
14
Najstarija naselja iz starijeg neolita do sada su evidentirana u Gornjoj Tuzli. Obrima (I) kod K&knja, Zelenoj peini iznad'Vrela Bune kod Mostara i.Ravlia.peine iznad Vrela Tihaljine u blizini Ljbukog. Svi ti lokaliteti su smjeteni pored rijeka, bilo.da je rije o otvorenoj povrini ili peinama. Na bosanskim lokalitetima naselja.su,se.sastojala od skupine veih i manjih koliba, dok su naselja u hercegovakom (mediteranskom) ambijentu, koristila peu ske zaklone, od kojih su poneki smjeteni na.nepristupanim liticama. To je ruiho\e stanovnike milo sigurnim od napada.ljudi i.ivotinja. Nalazi kulturnog materijala iz ovog doba su brojni i raznovrsni. Najvea novina je da su ljudi poeli izraivati i sluiti se posuem. U prvo vrijeme koristile su se osuene kore tikvi, a onda su od ilovae poeli oponaati taj oblik i tako je stvoren prvi lonac. Raeno je runo, bez lonarskog kola. ovjekov nagon za lijepim, nagnao ga je da te svoje izraevine ukrasi. To se sastojalo od grupih uboda i paranje sti/'enki lonca tapiem, noktima ili rubovima koljki. Na nekim lokalitetima (Obre i Zelena peina) otkriveni su ostaci djeijih skeleta koji ne pripadaju redovnom sahranjivanju. Leali su u sreditu naselja, uz centralno ognjite, gdje su se po pravilu obavljali magijski obredi, pa se pretpostavlja da su dotini skeleti ostaci rtvovane djece, koja su u kulturnom obredu ubijena, moda pri osnivanju naselja ili za neko ope dobro zajednice. Analiza kostiju iz Obra pokazala je da je rije o dojenadima, a u Zelenoj peini o djetetu do pet godina. U.razdoblju srednjeg neolita stanovnitvo je bilo brojnije, o emu govori i poveani broj naselja. Od njih su najpoznatija ona u Kaknju, Obrima (I, stratum; III i IV), Arnautoviima kod Visokog, Grbai kod Slatine (Bosanski Samac), Tuzli itd. X<sada,,.su,._kuje,..graene, na. povrini zemlje ili dopola .ukopane ouzernlju...(zemunice), ali.su bolje,izgledale. Konstrukcija je bila drvena, kombinirana s pleterom koji se s obje strane lijepio, blatom od ilovae. Prosjena duina objekata iznosila je 50-60 m, obino pregraenih u dvije prostorije - boravite i spremnicu. Glavni inventar je predstavljalo cen-tralno-ognjite oko.kojeg se okupljala itava zajednica. U Tuzli je otkriven poseban tip naselja iz ovog vremena. Rije je o sojenicama (kue na koljima iznad vode), to govori da je zemljite na mjestu dananje Tuzle nekada bilo pod vodom (jezero.ili movara). Iskopani su debeli stupovi koji su nosili podlogu kue. Ovo je jedno ..od najstarijih sojenikih naselja na tlu Eviope. . Iz,raz4o.bJ!a mlaeg neolita (III milenij st. e.) najpoznatije nalazite potjee iz Butmira kod Sarajeva..Zbog bogatstva i raznovrsnosti predmeta postalo ie
15
poznato diljem svijeta. Iako je od njegovog otkria prolo skoro stotinu god-ina-Jp je uvijek predmet rasprava u naunim krugovima 2bog svojih specifinosti za koja nisu jo data prava objanjenja. Rije je o tipinom neolitskom naselju na otvorenom prostoru smjetenom u prekrasnom prirodnom ambijentu -.u plodnoj .ravnici blizu.rijeka, i potoka, a na domak umovitih planinskih obronaka prepunih divljai.,Kue su bilezermminei na pov-ini zemlje. Ukupno ih je otkriveno 90-ak. U njima su pronaeni razni predmeti svakodnevne upotrebe - zemljano posue, kamene alatke, ostaci ugljenisanog ita, ljudske i ivotinjske figure i dr. Posebnu vrijednost bmmirske kulture predstavlja keramika koja je naena u tolikom broju i takvih vrsta kao ni u jednom nalazitu mlaeg kamenog doba. Meu brojnim oblicima posebno se istiu tzv. kruskolike i loptaste veze s malom prstenastom nogom, ukraene spiralnim ukrasima, esto obojene arkim bojama. Mpojtvo ljudskih figura izraenih od peene zemlje ini butmirsku kulturu dodatno zanimljivom. Izraene su s toliko realizma da se u crtama njihovih lica mogu prepoznati ak i rasne osobine. U tom smislu poseban znaaj ima figura kpja.nosi,jas,n.%p.b.i.UeJ.a,. >n.egrQ.iJdne,,rase. Druga, pak, prikazuje lik s koso izvedenim elom i jako istaknutim nosom, to je osobina armenoi&nog tipa. To butmirsko nalazite i njegove stanovnike ini prilino zagonetnim. ivot u ovom naselju odvija se na tipian zemljoradniki nain. O tome govore ostaci ita i povra, te poljoprivredne alatke, nainjene od kamena i roina. Uzgajali su penicu, jeam, leu, zatim jednu vrstu ljulja i resalj, a od voa su sakupljali plodove divlje jabuke, ljenjaka i dr. Od domaih ivotinja, gajili su govee, tur, ovcu, kozu, svinje, pripitomljenog jelena i psa.
Metalno doba
Otkrie metala, do ega je dolo na prijelazu III i II milenija st.e. izazvalo je veliku promjenu u nainu ivota ljudi. To je bilo praeno velikim pokretom stanovnitva, u nauci poznatim pod nazivom Indoevropska seoba Pri koncu III milenija st. e. s prostora evroazijskih stepa pokrenula se velika masa ljudi prema zapadu (Evropi), istoku (Perziji i Indiji) i jugu (Bliski istok i Egipat). Osvajai su bili naoruani metalnim orujem, sluili su se konjem i bili su dobro organizirani pa su posvuda unitavali mirno neolitsko stanovnitvo. Val doseljenika je zapljusnuo i.Balkanski poluotok,.pa,.tako.J podruje nae zemlje. Prvi metal kojeg je ovjek upoznao bio je.bakar. Predmeti od tog metala kod nas su naeni na lokalitetima sjevernog porjeja lijeke Bosne (Teanj), 16
Bosanski Svilaj, Vranovii, Lohinja), i rijeke Vrbasa (Boac, Laktai, Gria i Karavida). Uglavnom se radi o pojedinanim nalazima ili ostavama, dok su tragovi naselja iz tog vremena otkriveni u peini Hrustovai kod Sanskog Mosta, na gradini Alihode u dolini Bile kod Travnika, gradini Zecovi kod Prijedora, Visu kod Dervente, Pivnici kod Odaka, Dvorovima kod Bijeljine, Gracu kod Kreeva, Fortici kod Sarajeva itd. Bakar je po prirodi mehak pa.se.alatke izraene od.njega brzo tupe i savijaju^ Prolo je puno vremena dok eovjek-nije otkrio da bakar postaje mnogo tvri aka.se pomijea s malo kalaja. Tako je stvoren novi metal - bronca. Od tada se oruje, orue, alat i nakit prave od bronce, pa se itavo razdoblje, koje je trajalo oko dvije hiljade godina, po tome naziva bronano doba (XVIII-IX stoljee st. e.) pronalaskom bronce nastavilo se pomjeranje stanovnitva, koje je zapoelo u prethodnom (bakarnom) razdoblju, ..ali.mnogo,intenzivnije, to je uzrokovalo opu.nesigurnost, Naselja se ne podiu.vie na otvorenom prostoru, kako,je to bilo u..neo.litu, nego na uzvisinama, otkud se moglo lake braniti. Pojava bronanog oruja i pokreti stanovnitva izazvali su opu nesigurnost, uestali su napadi i ratovi, i,,zatp se naselja premjetaju na nepristupana mjesta i utvruju. To su tzv. gradinska naselja,,kojih je u naoj zemlji evidentirano na stotine, Eojavom rnetala..,pblasti dananje Bosne i Hercegovine stjeu neto vei znaaj zbog obilja ruda. Rudarstvo i metalurgija postaju primarne grane privreivanja..onovremenog bosanskoher.cegovakog stanovnitva. U mnogim naseljima iz ovog doba naeni su ostaci troske, kalupi za lijevanje, sirovine i izraevine, i to predstavlja najstarije tragove rudarstva i metalurgi je na tlu Bosne i Hercegovine. Rudarstvo je bilo podloga iz koje je ondanje bosanskohercegovako stanovnitvo crpilo svoju snagu i na kojoj je gradilo svoju mo. To bogatstyo je, meutim, bilo upravo estom metom zavojevaa koji.,su.ga..pokuavali prisvojiti, i Bosna je od tada pa kroz sva naredba razdoblja ..bila.,napadana od najrazliitijih hordi, vojski, i drava, kako bi se domogli njenih bogatih .rudnika. Mnoga naselja iz bronanog doba nastavila su ivot na lokalitetima iz prethodog, bakarnog doba, dok ih je veliki broj osnovan na novim lokacijama s dobro izvedenim fortifikacijama (rovovi, bedemi od suhozida, palisade i si.). Takvih naselja je registrirano samo na glasinakom uem prostoru pedesetak, a iz drugih krajeva znaajnija su Pod kod Bugojna, Donja Dolina na Savi kod Bosanske Gradike, Debelo Brdo kod Sarajeva, Trostruka gradina u Soviima, Veliki Gradac u Privali iznad Bukog blata itd.
17
ivot ljudi u bronano doba odvijao se na mnogo,kvalitetniji nain u odnosu na ranije doba. U solidno graenim kuama ula je u upotrebu zidana kalotna pe sa penicom za kruh. Naeni su ostaci vertikalnih tkalakih stanova, veliki keramiki sudovi ukopani u pod kue u kojima se uvala hrana, zatim rvnjevi za mljevenje ita, mala prijenosna keramika peica i dr. Na Velikoj Gradini na Vrelu Rame naen je itav komplet modela kunog namjetaja izraenog od gline, koji je vjerojatno sluio kao djeije igrake, i koji vjerno reproducira pe, sto, stolice i dr. Najvei broj primjeraka bronanog oruja, orua i nakita pronaen je u grobovima, ali ima i izoliranih nalaza. Iz Velikog Mounja kod Viteza potjee jedan od najljepih bronanodobnih maeva uope, ije metalne korice predstavljaju pravo remek-djelo bronanodobne umjetnosti. Slian primjerak potjee i iz Donje Doline. Bogate kolekcije nakita otkrivene su u grobovima ispod humki u okolici Zvornika i u drugim mjestima srednjeg Podrinja. One po svemu odgovaraju slinim nalazima iz glasinakih grobova. JConcem II milenija st. e. dolo je ponovo do velkog pokreta stanovnitva koji je zahvatio iri evioazijski prostor. Opet je bio praen pojavom novog metala. Ovoga puta to je bilo eljezo. Najvaniji dogaaj iz ovog vremena, koji se vee, za piostoi dananje Bosne i Hercegovine, bilo je profiliranje .novog naroda. Bili su to Iliri, sastavljeni od.brojnih plemena koji su svojom prisutnou Bosni i Hercegovini dali trajna kulturna i politika .obiljeja, s posljedicama koje su i danas prepoznatljive. Najstariji eljezni predmeti s podruja nae zemlje pronaeni su u grobovima na Glasincu, a pripadaju IX stoljeu st. e. Rije je o nakitu (prstenje, narukvice i jedan mali no), jer je u to vrijeme eljezo imalo veu vrijednost od zalata pa je u poetku sluilo samo za izradu nakita, odnosno skupocjenih predmeta.
Sojenika naselja
Zeljeznodobna naselja su u veini sluajeva nastavila ivot na bronano-dobnim lokalitetima. Od takvih, najbolje je istraeno ono koje se nalazilo u Visu kod Dervente, Podu kod Bugojna, Gradini Kopile kod Zenice, Velikoj Gradini u Varvari na Vrelu Rame itd. Iz ovog vremena su i dva sojenika naselja ija su nam istraivanja predoila neto potpuniju sliku ivota ljudi iz ovog vremena. Jedno je u Ripu na obali Une kod Bihaa, a drugo u.Donjoj Dolini na Savi kod Bosanske Gradike. Otrkiveni ostaci u Ripu pokazuju da su se njegovi stanovnici bavili obradom zemlje, stoarstvom, ribarstvom i metalurgijom. Od raznovrsnih
18
Bosnu i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
keramikih proizvoda zanimljiv je sa (peka), za peenje hljeba. Od itarica naeni su ostaci dvozrne penice, jema, prohe, a onda lea i boba. Nisu poznavali mlin nego se mljelo runim rvnjevima ostaci voa predstavljaju divlje plodove jabuka, kruaka, trenji, drijena, trnina, ljenjaka i dn, to govori da nisu poznavali oplemenjene sorte. Od domaih ivotinja gajili su govee, svinju, ovcu, kozu, konja i psa. U Donjoj Dolini kue su bile neto bolje ureene. Pod je bio od nabijene ilovae, sobe su imale strop, a iznad je bio tavan koji je sluio za spremite. U sredini kue nalazilo se ognjite. Na jednom se nala ugraena velika plitka keramika posuda promjera oko jedan metar, koja je sluila za peenje mesa na ranju. Na uzdignutim rubovima nalazi se po jedno polukruno udubljen-je u koje se zaticao tap ranja. Od ita stanovnici Donje Doline su gajili obinu penicu (triticum vulgare), dvije vrste prohe i jeam, a od povra grah, leu i graak. Naeni su i ostaci groa te jo nekoliko sjemenjaka kao heljda, spori, tir, abnjak i lisac. Nos mu u kunom namjetaju predstavljaju zatvorene etvrtaste keramike peci sa penicom za kruh i povrinom za kuhanje, to predstavlja veliki tehnii ki napredak u kulturi stanovanja. Osobitu vrijednost predstavlja nalaz velikog.amca, dug.12,5 m, izdubljen u jednom deblu (monoksii). Njegove dimenzije, govore da su sojeniari plouh uzvodno i nizvodno Savom na dalje razdaljine. Od brojnih, dobro sauvanih grobova, zanimljivi su oni koji se nalaze u hrastovim sanducima. Veina ih je opremljena bogatim prilozima koji ine keramike posude, nakit, oruje i dr. Drugu vrstu ukopa predstavljaju paljevine s velikim arom. Veze,ovog naselj.a s vanjskim,svijetom posvjedoene su nalazom keltskog novca..(imitacija makedonskih kovova), zatim uvezeni nakit iz Italije (ertoza fibule), komadi jantara, stakla, rijetkih i skupih koari-koljki itd. Jedna ogrlica, mada nepotpuna, sastavljena je ak od 84 janlarska zrna, od kojih su neka veliine oraha i ljenjaka, zatim od 88 jednobojnih i 56 viebojnih zrna, od staklene paste, te komada koari-koljke. Vijek ovog naselja je bio dosta dug - od kasnog bronanog doba sve do mlaeg eljeznog razdoblja (XIII-IV) stoljee.n.e., ali je najintenzivniji ivot tekao, u eljezno doba.
19
Antika
Iliri - prastanovnici Bosne
Nalazi eljezne troske na mnogim lokalitetima srednje i sjeverozapadne Bosne govore da je proizvodnja eljeza ve u prvim stoljeima I milenija st. e uhvatila \ehki zamah. To je dovelo do velikog privrednog i vojnog,uspona ilirskih plemena, a to je razlog da su neka od njih, kao naprirajer, Japodi, koji su naseljavali sjeverozapadnu Bosnu, zatim Dezitijati i Autarijati iz srednje Bosne, te Mezeji iz sjeverne, postala najpoznatija i najjaa ilirska plemena. Njihov uspon je zapoeo jo u bronano doba, a tokom.starijeg eljeznog doba (VIII-V stoljee st. e.) kod njih je ve izvreno drutveno raslojavanje, kad je stvorena rodovska aristokracija. O njihovom ugledu i. moi. govore nam bogati nalazi tzv. kneevskih.grobova sa Glasinca i istone Bosne, u.koji-ma su naeni predmeti koje ini nakit, oruje, ratna oprema, metalno i kera-
20
miko posue i druga roba.nabavljena, iz Grke.,,i Italije, Meu njima su i primjerci izraeni u domaim radionicama koji s vise ili manje uspjeha oponaaju uvezene uzorke. Posljedica jaanja nekih od plemena bilo je stvaranje tzv. plemenskih saveza, do ega dolazi sredinom I milenija st. e., o emu nas izvjetavaju i pojedini grki i rimski pisci. Vodea plemena koja su bili nosioci takvih saveza bili su Japodi, Dezitijati, Dalmati, Dicioni i Daorsi. Oni su esto vodili i meusobne ratove. Njihovu borbenost, pored navoda grkih i rimskih pisaca, potvruju i brojni nalazi oruja i ratne opreme u njihovim grobovima. Zna se, naprimjer, za dugotrajno neprijat eljstvo koje je vladalo izmeu Autarijata - stanovnika dananjeg Glasinca, sa Arijejcima, koji su naseljavali oblast gornje Neretve. Predmet njihovog spora bili su slani izvori koji su se nalazili na njihovoj mei. Naime, bili su se dogovorili da ih zajed niki koriste, ali su oni taj ugovor prekrili, to je izazvalo dugotrajne sukobe. Prema miljenju nekih istraivaa, ti slani izvori su se nalazili u okolici dananjeg Konjica. Za povijest nae zemlje i njenih stanovnika u drugoj polovici I milenija st. e. imala su veliki znaaj dva krupna .dogaaja. Prvi je prodor Kelta (Gala) koji su doli iz sjeverne Italije, a drugi je osnivanje grkih kolonija na jadranskim otocima i obali. Oba dogaaja su za Bosnu imala velike kulturne i politike posljedice. Keltska provala se (izmeu 370. i 360. godine st. e.), najvie odrazila na plemena koja su naseljavala sjeverne krajeve nae zemlje. Iako su se trajno zadrali samo u oblasti sjeveroistine Bosne,.iz,yj;sili su veliki utje-,ca,i..na,Il,ir.e !.,_Ovi su od..njih.preuzeli brojne tekovine.koje su trajno zadrali, kap,to je, naprimjer,.lpnarsko kolo, plug, grablje, r.azni.alat itd. Kelti su, ustvari, u prvom naletu prodrli duboko u dubinu zemlje ali su tu naili na jak otpor tamonjih plemena, prije svega onih s podruja srednje Bosne. Grki povjesniari donose zanimljiv podatak koji se odnosi na nji hovu borbu sa Autarijatima. Tu stoji kako Kelti nisu nikako mogli pobijedi ti ovo pleme, a onda su pribjegli varci. Douli su da se ovi rado opijaju, i odlue to iskoristiti. Pripremili su bogatu trpezu s puno jela i pia, tobo da neto slave, a pri tom su se pobrinuli da za to saznaju njihovi protivnici. Raunali su da e pokuati da ih iznenade, to se i desi lo. Kad su se Iliri pojavili Kelti su se bez borbe povukli ostavivi iza sebe prepune stolove. Iliri su zasjeli i neumjereni u piu brzo su se Jznapijali, nakon ega su ih Kelti bez muke savladali. Prodor Kelta je sa starih stanita pokrenuo i Autarijate, koji se iz srednje i istone Bosne sele dalje na istok.
21
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do krasa Drugog svjetskog rata
Ovaj povijesni podatak se donekle moe dovesti u vezu s jednom pojavom koju nam predoavaju arheoloka istraivanja. Naime, arheoloki je sasvim evidentno da od IV stoljea st. e. manjkaju materijalni dokazi prisustva Autarijata na njihovim dotadanjim stanitima (Glasinac). Povijesni izvori ih kasnije spominju na sasvim drugom kraju, u jugoistinom dijelu zemlje, a onda u zapadnoj Crnoj Gori i zapadnoj Srbiji. To se moe objasniti injenicom da su zaista bili izloeni pritisku Kelta, pa su vjerojatno morali napustiti svoja ranija stanita i krenuli su na istok. Smatra se da je po njima dobila ime rijeke Tara (Au-tari-jati), uz koju su ivjeli nakon iseljenja iz Bosne. Ardijejci koji su svojevremeno s njima vodili ratove zbog slanih izvora, takoer su u nekim previranjima bili potisnuti niz Neretvu, pa ih kasnije nalazimo na uu te rijeke i dijelu obale sve do Albanije. Tu su stvorili plemenski savez i osnovali jaku dravu (Ilirska kraljevina), koja je dugo vremena predstavljala nezaobilazan politiki faktor u ovom dijelu Balkana.
Dodiri s antikom kulturom

G..sjgixanj,e,.gr.kih kolonija .na jadranskim otocima i obali, do ega je dolo tokom IV stoljea st. e. ; za bosanskohercegovaka plemena je imalo znaaj to su s Grcima uspostavili razvijene trgovake odnose pa su na taj nain doli u dodir s naprednom antikom kulturom... OA tog vremena grki pisci pokazuju sve vei interes za ilirska plemena, to je rezultiralo, znatnom,graom iz koje crpimo dragocjene podatke o prastanovnicima nae zemlje. Za bosanskohercegovako podruje najvei znaaj je imala grka naseobina naroda koja se nalazila na donjoj Neretvi (dananji Vid kod Metkovia). Odatle je dolinom Neretve vodio glavni trgovaki put u dubinu Bosne i dalje za Podunavlje. Kretanje grkih trgovaca po Bosni moe se lijepo pratiti nalazima njihovog novca, pa se na taj nain mogu tano odrediti pravci prastarih cestovnih komunikacija. Nalaz novca pokriva sve regije, to govori da su ilirsko-grke trgovake veze bile veoma razvijene. Artikal za koji su Grci bili najvi e zainteresirani u trgovanju s Ilirima, bili su metali, kojih je u Bosni uvijek bilo u izobilju. Zlato, srebro, bakar, eljezo i razni minerali, predstavljali su veoma traenu robu poto je Grka krajnje siromana rudama. Grci su u zamjenu davali svoje, jzanat.ske proizyo.de -nakit, oruje, metalno i keramiko posude i dr. Mnogi od tih predmeta naeni su u ilirskim grobnicama, naseljima ili depoima (zakopano blago). Grci su najvei kulturni utjecaj izvrili na plemena koja su naseljavala june dijelove dananje Hercegovine, posebno na Daorse, koji su naseljavali
22
Bosna i'Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
ue Neretve i oblast oko Stoca, sa plemenskim sreditem u Oaniima. Oni suô^^d^bosanskohercegovakih Ilira, i uope rijetki meu Ilirima, poeli pod grkim utjecajem kovati novac (II stoljee st. e.). Na aversu je lik boga Hermesa, a na reversu laa, s natpisom na grkom. DAORSON. Najnovija arheoloka istraivanja na Oaniima prezentirala su materijal koji pokazuje da se ovdje ivot odvijao na visokocivilizacijskom nivou. Grad je sadravao elemente monumentalne arhitekture, tzv. kiklopske bedeme, koji po svemu odgovaraju grkoj tehnici zidanja. Nalazi materijalne kulture kao to su amfore, nakit, kalupi za lijevanje nakita i dr., predstavljaju stan dardne sadraje koji su svojstveni helenistikoj kulturi. To govori da je u ovom dijelu Bosne i Hercegovine zaivjela grka kultura, ije emo pune domete saznati tek kad istraivanja obuhvate iri krug tamonjih lokaliteta.
Rimsko-ilirski ratovi
Od konca III stoljea st. e. na Balkanskom poluotoku poinju se javljati Rimljani. Njihov nastup je bio u uskoj vezi s dogaajima koji se veu za pleme koje vue korijen iz Bosne. Rije je o spominjanim Ardijejcima, koji su neko naseljavali krajeve oko gornje Neretve, otkud su u borbama sa Autarijatima, a potom Keltima, bili potisnuti nizvodno, gdje su stvorili jaku dravu. Jedno vrijeme bili su apsolutni gospodari junog Jadrana. Svojim brzim laama ugroavali su i grke obale, napadali tamonja naselja, a da im Grci nisu mogli nita. Od njihovih napada na moru trpjeli su i italski trgovci, to je na koncu pokrenulo Rimljane. Nakon neuspjelih pregovora, 22S-godine st. e: dolo je do Prvog ilirskog rata koji je zavren pobjedom. Rimljana. Kraljica Teuta, koja je predvodila Ilire, nije se mogla suprotstaviti organiziranoj i bolje opremljenoj rimskoj vojsci. Pobjeda Rimljana, meutim, nije znaila kraj ilirske drave niti kraj rim-sko-ilirskih sukoba. To je ustvari bio tek poetak viestoljetnih ratova koji su Rimljane sve vie uvlaili u zamrene odnose sa stanovnicima Balkanskog poluotoka. Stanje uspostavljeno nakon Prvog ilirskog rata nije dugo trajalo. Godine ,2.19. st. e,-voen je Drugi ilirski rat, koji nije u veoj mjeri doticao oblasti-dananje Bosne i Hercegovine. Potom je od 171. do 167. godine st. e, voen , tzv. Trei ilirski rat, kad je Ilire predvodio kralj Gencije. Jliri su djelovali u . savezu sa iMakeoncima, .ali Rimljani su odnijeli pabjeu i ovaj put. To je . konano unitilo Ilirsku kraljevinu, a ujedno je znailo kraj ardijejske moi.
23
Rim je u prvoj fazi svog prodora potinio samo plemena koja su naseljavala obalni pojas. S naeg prostora meu takvim su bila ona iz june Hercegovine. S onim iz unutranjosti su tek predstojali teki ratovi.,.Nakon sloma Ardijeja-ca najvee i najjae ilirsko pleme bili su Daknati, ija su se stanita nalazila na prostoru zapadnobosanskih krakih polja - Glamokom, Livanjskom' i Duvanjskom. Oni su kroz razdoblje koje je trajalo stoljee podnijeli glavni teret borbi s Rimljanima. Bili su na elu velikog plemenskog saveza u koji su bila ukljuena brojna plemena na prostoru od Neretve do Istre. Do Prvog rim.sko-almatinskog. r&ta.dolo je 156. godine st. e. Rimljani su istupili kao zatitnici grkih gradova na jadranskoj obali i onih plemena koja su silom bila ukljuena, u njihov savez. Rimljani s u Dalmatima uputili poslanstvo s odreenim zahtjevima ali su ovi odbili bilo kakav razgovor s njima izjavivi da "s Rimljanima uope nemaju nikakva posla". ak su ih orobili, to je za Rimljane bio razlog vise da s njima zarate. Neprijateljska vojska se koncentrirala u Naroni i tu uspostavila bazu, a onda je odatle dolinom Trebiata krenula prema glavnom dalmatinskom uporitu Dalrniniju, koji se nalazio na jednoj od uzvisina iznad dananjeg Duvna. Otpor Dalmata je bio veoma ilav i konzul Gaj Marije Figul je bio potuen. U obnovljenom napadu Rimljani su imali vie uspjeha. Tako je Figulov nasljednik konzul Tublije Isornelije Scipion Nazika. 155. godine zauzeo i spalio njihovo,uporite. Nakon ovog poraza ilirska plemena su jedno vrijeme mirovala, a onda se prvi osmjele Ardijejci koji su nakon poraza iz 16.7... godine .st, .e, ponovo ojaali. Poeli su opet s laama krstariti po junom-Jadranu, i zavoditi kontrolu plovidbe, to se nije nikako uklapalo u koncept rimske politike naspram Balkanskog poluotoka pa je senat .odluio povesti rat. Operacije su otpoele 135. godine st. e. s 10.000 pjeaka i 6.000 konjanika. Ardijejci se nisu mogli oprijeti ovolikoj sili pa su doivjeli poraz. Dja bi za sva vremena, unitili nji hovu moi sprijeili ih.da ,se .ubudue.bave pomoistvom, Rimljani su ih .kompletno preselili s obale u unutra.niQ5l.Hercegovme, natjeravi ih da se bave zemljoradnjom. Nenaviknuti na takav nain ivota, surovi ambijent i odvojeni od mora, poeli su propadati, pa su u I stoljeu n. e. spali na svega 20_ dekunja (upa), za razliku, naprimjer, od Dalmata koji su tada broj sli 342 upe.^M.alo.i.z.a toga.su..sasYimizumrli. Ubrzo iza rata sa Ardijejcima u.slije.iQ..je,desetpgQdinji rat sa Japodima (129-119. godine st. e.). Tom. prilikom. Rimljani su prvi put ..prodrli u sjeverozapadne dijelove Bosne. Slomivi otpor Japoda Rimljani su 118. godine st. e. ponovo krenuli na Dalmate a da ovi nisu niim dali povod. Bez
24
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetsVog rata
obzira na to,,vojskovoe Lucije Cecilije Mete! ih je napao i opljakao, Po povratku u Rim od zadobijenog plijena je podigao hram posveen bogu Kastom, iji su se temelji na rimskom forumu sauvali do danas. Buntovni Dalmati su se ponovo digli 78. godine st. e. kojom prilikom su se spustili na obalu gdje su zauzeli glavno rimsko uporite Salonu (dananji Solin kod Splita). Rimljanima su trebale dvije godine da ih suzbiju i povrate izgubljene oblasti. Uspostavljeni mir, meutim, nije dugo trajao. Godine 52... st. e. izbila je opa pobuna ilirskih,plemena na podruju, dananje Bosne i Hercegovine, a onda^se.prenijela i na druge oblasti. Japodi su prodrli sve do sjeverne Italije gdje su napadali Tei'gestu (Trst) i Akvileju. Dalmati su pustoili primorje. Poslani rimski odredi bili su uniteni, nakon ega je ustanak postao opi. Ustanicima su ile na ruku i prilike u samom Rimu gdje se vodio graanski rat izmeu Cezara i Pompeja. Rimljani su pod zapovjednitvom konzula Aula Galinija 48, godine st. e. u sukobu sa ustanicima doivjeli straan poraz kod grada Sinodija. Tom prilikom je bilo ubijeno vie od 2.000 vojnika, meu kojima i 38 centuriona i 4 tribuna (visoki oficiri). Od zadobijenih rana neto kasnije je izdahnuo i vojskovoa Aul Gabinije. Poslije tog uspjeha Dalmati su 47. godine st. e. ponovo zauzeli Salonu. Godine 44. uslijedio je slian poraz pod zapovjednitvom senatora Bebija. Bilo je uniteno pet kohorti, a u ruke Dalmata pali su i rimski bojni znaci. I sam vojskovoa Bebije je zadobio teke rane od kojih je malo potom umro. Prekretnica je uslijedila tek nakon ubojstva Gaja Juli ja, Cezara (44-godine. st,..e,)j dolaskom Oktavijana.na vlast. im je sredio prilike u Rimu Oktavi -jan je odmah zapoeo akciju umirenja ilnskih plemena i oslobaanja âuzejtih... >gr.ado\a Prva akcija je bila usmjeicma protiv Japoda 35 godine si c.Borbe su bile \eoma teke i vodile su se za s\ako uponste, ali su Rimljani ipak uspjeli prodrijeti do njihovog glavnog grada Metuluma (nepoznat poloaj). Poslije duge opsade i tekih okraaja grad je pao. U tekom boju rane ja zadobio i sam Oktavijan. Osvaja je,sve spalio i poruio. Da ne bi neprijatelju ivi pali u ruke, ene i djeca su poskakali u plamen zapaljenog grada a mukarci su se borili dok nisu svi izginuli. Slian otpor je pruilo i pleme P osena koji su stanovali u predjelu srednje Bosne, ali su i oni bili savladani. H.akan,..obraGu.na sa Japodima i drugim plemenima u tom dijelu-Bosne. Oktavijan,.je-ktenuo na Dalmate. Ovi su bili svjesni ta ih eka pa su odluili da daju sve od sebe. Rimljani su morali otimati komad po komad njihove zemlje. Najtei bojevi su voeni oko gradova Promone, Sinodije, Setovije i Andterije, gdje je neprijatelj pretrpio velike gubitke. U boju kod Setovija bio
25
je opet teko ranjen i Oktavi jari. Ipak, nije se moglo odoljeti veoj sili. Ustanicima je ponestajalo hrane i oruja, i u proljee 33. godine st. e. skren je posljednji otpor. Morali su pristati na uvjete koje im je diktirao pobjednik. Uz ostalo, morali su vratiti ranije zaplijenjene brojne znake 3 predati 700 djeaka kao taoce, obavezati se na plaanje danka itd.
Zapadni Balkan u rimsko doba Rimljani su nakon pobjede poduzeli opsene mjere kako bi se ubudue sprijeio bilo kakav bunt. Prvi korak im je bila izgradnja utvrenja iz "kojih su,posade,trebale paziti na pokorene. inile su lanac, koji je povezivao strateke take na potezu od donje Neretve, preko zapadne Hercegovine do Dalmatinske Zagore: Buraum (Ivoevci kod Knina) - Andetrium (Gonji Mu) Gardun (kod Sinja) - Humac (kod Ljubukog) - Mogorjela (kod apljine). Te. tvrave su im koristile i kao .baza za daljnja napredovanja u dubinu.zemlje. .
26
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rat.a
Tokom rata sa P anoncima koji je zapoeo 16. godine st. e. pod zapovjednitvom vojskovoe Tiberija, pod rimsku vlast su dola i plemena sjeverne Bosne. Tako je koncem stare ere cijela Bosna i Hercegovina bila u rukama Rimljina.
Veliki ilirski ustanak

Slobodoljubivi i ratoborni Iliri su, meutim, teko podnosili nametnuti jaram i samo su ekali povoljan trenutak da ga zbace. Dobra prilika im se ukazala Ji godine n. e. kada su zbog rata sa Germanima Rimljani povukli.sve jedinice sa bosanskohercegovakog prostora pa je zemlja ostala bez ikakve vojne zatite. Istovremeno se sprovodila izvanredna regrutacija mladei, i75 na veoma grub nain, inile su se razne zloupotrebe, pljakanja i nasilja. To, kao i odranije teki porezi, diglo je narod na noge. Bunt je zapoeo kod ratobornih i ponosnih Dezitijata u srednjoj Bosni.,Na ^filoustanka je stao poglavipa Baton, po kome se ustanak naziva i Batonov. Dezitijatima su se pridurila i druga plemena sa bosanskohercegovakog podruja meu kojima i ona najpoznatija kao Mezeji, Japodi, Dalmati, Dicioni i dr., a onda i ona iz susjedne Panonije, od kojih su najistaknutiji bili Breuci. Kolika je bila mrnja protiv Rimljana vidi se po tome to se zakratko broj ustanika popeo na 200.000 plus 9.000 konjanika. To je sasvim iznenadilo Rimljane i stvorena je situacija kakvu Rim nije doivjeo jo od Hanibalovih ratova u III stoljeu st. e. Taktika ustanika sastojala se u tome da to vie razvuku front kako protivnik ne bi mogao koncentrirati snage, to je slabilo, njegovu udarnu mo.-Situacija je za Rimljane postala krajnje opasna kad su ustanici krenuli na Italiju. Car August je u senatu izjavio ako se ne poduzmu najhitnije mjere neprijatelj e se za koji dan pojaviti pred Rimom. S Germanima je nabrzinu sklopljeno primirje kako bi se oslobodile tamonje legije, a istovremeno su pozvane one koje su bile stacionirane u Aziji, Africi i po evropskim provincijama. U pomo su pozvani i vazalni kraljevi, reaktivirani su veterani, pa se na ilirskom ratitu zamalo okupila sila kakva nije nikada prije viena na jednom mjestu. Rim...je,za uguen je. ovog ustanka angairao ..ak. 15. legija {armija) od . ukupno 2.5 kolikoih je imao. To govori kakav je bio domet ovog ustanka. Voenje rata protiv ustanika car August je povjerio svojim najboljim generalima - Tiberiju i Germaniku, koji su stekli slavu na germanskim i drugim ratitima. Svi -njihovi napori su, meutim, ostali bez rezultata.
21
Ustanici .su im nanosili teke poraze, i Rimljani su se nali u veoma tekoj situaciji. To je potrajalo dvije godine kad je dolo do prekretnice. r Naime, dolo je do izdaje u vlastitim reovima,_Breuki voa iz^Panonije, koji se takoer zvao Baton, poloio je oruje poto .su mu Rimljani,obeali da e ga priznati za kralja nad njegovim plemenom. Time su Rimljani stekli veliku prednost jer je sjeverno krilo ostalo bez odbrane. Na tu vijest dezitijatski Baton je krenuo u tom pravcu, uhvatio je izdajnika i zaslueno ga kaznio, ali to nije moglo izmijeniti nastalu situaciju. Teite rata je prebaeno na bosanskohercegovaki prostor gdje je ustanicima bolje odgovarao govoriti kraj. Rimljani su tekom mukom osvajali ustanika uporita (Splonum, Raetinium, Seretium i dr.). Nastupila je .trea godina rata,, a isto toliko nisu bila obraivana polja. Hrane je bilo sve manje..,,Povlaei se, Baton je:.s,glavninom, vojske doao do Andretnja, veoma utvrenog grada, nadajui se da e tu malo. odahnuti i prikupiti potrebna sredstva za daljnji otpor. Rimljani su ga slijedili i napali s ogromnim snagama, Iako su ustanici pruili estok otpor i dali sye od sebe, nisu mogli izdrati. Baton se predao i time je ustanak bio skren (9. godine n. e.). Kad je bio priveden pobjedniim generalima, na upit Tiberija zato .ê pobunio protiv Rima, ovaj je odgovorio: "Sami ste krivi, jer ste naim stadima slali vukove umjesto pasa" - aludirajui na zloupotrebe rimskih slubenika koji su im otimali sve do ega su stizali i naplaivali poreze u daleko veem iznosu nego je bilo propisano. Sposobnost, hrabrost i otvorenost ilirskog voe zadivila je pobjednika, i mimo obiaja nije ga smaknuo kako je uvijek postupao s uhvaenim voama, nego ga je deportirao u Ravenu (Italija), gdje je godinama ivio u nekoj vrsti kunog pritvora. Iako '} predajom Batona ustanak bio okonan,otpor Je trajao jolneko vrijeme. Najuporniji su bili ustanici iz srednje Bosne, kod kojih je ustanak i poeo. Pgsijednji o^rjaijse.zjpio.u.grjad^ nalazio na mjestu dananjeg Vranduka kod Zenice. Kad su ustanici shvatili da je sve izgubljeno, izveli su djelo koje je zadivilo ak i protivnika. Ne elei da ivi padnu neprijatelju u-ruke, nakon to su im ene sa djecom.poskakale u plamen zapaljenog grada a druge se s bedema strmoglavile u nabujalu rijeku koja je tekla ispod grada, sami se izmeu sebe poubijaju naoigled osvajaa. Tako je skren ovaj trogodinji ustanak, posljednji pokuaj slobodoljubivih Ilira da zbace tui jaram i povrate slobodu. Spaljena i poruena Arduba postala je simbol ilirskih.tenji da u svojoj vlastitoj zemlji-ive slobodno, po zakonu i obiajima svojih .predaka. Pobijeeni, ostali su pod rim28
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala
skom,.vlaup-unih, pe.Lstoliea. Kroz to vrijeme dijelili su sudbinu ostalih naroda Evrope, Azije i Afrike koji su ranije ili kasnije doivjeli istu sudbinu.
Zavoenje rimske vlasti i tekovine antike kulture

Tek nakon .uguenja ovog ustanka Rimljani su uspostavili punu vlast na podruju nae zemlje. Da bi imali to. efikasniju kontrolu nad pokorenim plemenima, 4oj^.d,an.ju...-jedinstvenu provinciju Ilirik podijelili su u dvije provincije: Dalmaciju, nazvanu tako po ratobornom plemenu Dalmata iz Bosne) s glavnim gradom Salonom, i Panoniju s glavnim gradom Sirmi-jumom. Podruje dananje Bosne i Hercegovine najveim dijelom je pripalo provinciji Dalmaciji, dok je sjeverni ui pojas zemlje, pripao Panoniji. Poueni gorkim iskustvom, Rimljani su po itavoj zemlji podigli brojna utvrenja iz kojih su posade bdjele nad pokorenim. Da bi sprijeili bilo kakav bunt u budunosti, a&ede.no. je obavezno sluenje vojnog roka za domau, mlade, koji je trajao i do 30 godina, p,a.pjay|lu.izvan.zemlje....Nakon tolikih provedenih godina u tuini postajali su polurimljani i stranci u vlasti toj sredini. Govorili su latinski, oblaili..se mlinski .nain,ôsigurani.penzi jom obino su se naseljavali u gradskim naseljima. Od takvih isluenih vojnika i lica koja su se ukljuila u rimsku slubu po drugim osnovama, stvaraoce sloj romaniziranih.Ilira. Uz gradnju utvrenja Rimljani su poeli sprovodvti i druge mjere kojima su eljeli osvojene krajeve .o_ vre vojno osigurati. Zbog geopolitikog poloaja i stratekog znaaja bosanskohercegovakog podruja, preko kojeg su vodili najkrai pravci koji su povezivali jadransku obalu, a time i Italiju, sa Panonijom i PodunavIjem,^dmaj^se prilo gradnji cesta. To je bilo potrebno i zbôgêkspLoalaGiJe privred%og_resursa, prije svega rudnog blaga kojim je obilovala zemlja, to je ustvari bio jedan od osnovnih motiva rimskog osvajanja. Privredna bogatstva Bosne i Hercegovine Italicima su bila poznata jo iz prethistorijskog razdoblja, kako to pokazuju nalazi predmeta uvezenih putem trgovake razmjene iz Italije. Preduvjet za iskoritavanje rudnog blaga je uspostava komunikacija, pa su Rimljani odmah prili njihovoj izgradnji.
Ceste
Gkvno jshoj^ i..Hercegovinu bila je Salona (Solin) i Narpna (Vid kod Metkovia). Izgradnja je zapoela u vrijeme cara Augusta ali ih je veina dovrena u doba cara Tiberija i Klaudija. U tome se pp.seb.ng .istakao tadanji namjesnik provincije..Puhlije..Kornelije Dolabela (14-20.
29
Bosna i Hercegovina od najstarijih vrem ena do kraja Drugog svjetskog rata
godine st. e.), koji je bio glavni organi zatox.,tih.,p.oslova3, kako to pokazuju pro naeni natpjsi..,,,. Iz Salone su vodile tri magistrale: Salona-Burnum (Ivoevci kod Knina) Grab-Kamensko-Bosanski Petrovac-dolina Sane i dalje prema Savi, sa regionalnim odvojcima za Klju, kroz podruje Japre, i prema Bihau. Druga cesta je vodila pravcem: Salona-Prolog-Livanjsko polje-Glamoko polje-Banja Luka-Bosanska Gradika, sa lokalnim odvojcima za Kupreko polje, ipovo i Mrkonji-Grad. Trea cesta je vodila pravcem: Salona-Rano--Buko blato-Duvanjsko polje-izvorite Rame (Varvara) -Gornji Vakuf-Vitez--Kiseljak-Breza, sa ograncima oko Duvanjskog polja, na Ravanjskom polju, oko Gornjeg Vakufa, u dolini Lave i oko Kiseljaka. Iz Narone jedna cesta je vodila u unutranjost Bosne pravcem: Narona--apljina-dolma Neretve do Bijelog polja-Nevesinjsko polje-Borako jezero--Konjic-Ivan-planina-Sarajevsko polje-Romanija-Drinjaa-dolma Drine i dalje nizvodno do Save. Druga cesta je vodila pravcem: Narona-Capljina--Klepci-Stolac-Gradac-Mosko-P anik i dalje prema istoku. Pored ovih glavnih magistrala bila je jo itava mrea lokalnih (vicinalnih) puteva koji su povezivali manja mjesta, naselja i rudnike. Rimske ceste su,graene veoma-solidno pa se mjestimino.i.danaijjde^nji-.., ho,y_L !Iag9Yk. Suvremene . ceste...skoro-u-.potpunosti .slijede.,rimske--t*ase... Naeni su brojni miljokazi sa natpisima u kojima je navedena miHjacija (kilometraa) i podaci o torne kada i pod kojim carem je graena ili popravljena. S obzirom na vanost koju su ceste imale za dravu, bile su pod posebnom brigom brojnih slubi koje su se starale da budu u dobrom stanju i da na njima promet besprijekorno funkcionira. Na odreenim rastojanjima pQ4i?^ne ju^tani&e.sa^premoitima, skladitima i drugim prateim objekri -rna. Prometna..p.alici ja,(beneficij ari) brinula se za sigurnost putnika i robe. a na prijevojima, na ulazu u. klisure i na drugim opasnim takama bila su utvrenja sa posadama. Uporedo sa izgradnjom cesta Rimljani su podizali i naselja. Na ovom prostoru do dolaska Rimljana nije bilo gradskih naselja i tek je s njihovim .dolaskom otpoela urbanizacija bosanskohercegovakog prostora. Bilo je vie tipova naselja. Jedna su nastala uz komunikacije pa su imala i funkciju putnih stanica, druga su nastala kao upravni centri, odreenih regija, a trei uz ludnike, mineralna vrela itd. Prvi njihovi stanovnici oili su slubena lica, trgovci i islueni vojnici. Kasnije su im se prikljuili i domoroci koji su na bilo koji nain stekli status rimskih graana.
30
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena cio kraja Drugog svjetskog rata
Posebnu kategoriju predstavljaju rudarska naselja,-kojih je na bosansko-hercegovakom prostoru bio veliki broj. Najvee i najbolje istraeno je ono koje se nalazilo na Gradini kod Sasa blizu Srebrenice (Domavia). U nj.emu su otkriveni sadraji koje je imao svaki vei rimski grad: trg, ulice, gradska vijenica, sudnica, javno kupatilo, sistem centralnog grijanja, vodovodna mrea, kanalizacija i dr. Rudarski sadraj naselja potvruju i brojni natpisi u kojima se spominju rudarski funkcioneri, koji su ovdje imali sjedite, zatim ostaci talionica s velikim naslagama troske, polugotovih proizvoda itd. Slino naselje se nalazilo i u Blagaju na Japri kod Bosanskog Novog, zatim u akani-Rakama i Maloj Rujiki takoer kod Bosanskog Novog, pa kod Kiseljaka, Gornjeg Vakufa, u dolini Lave i u drugim rudarskim zonama. Nekoliko naselja je podignuto uz termalna i mineralna vrela. Najvee i najbolje istraeno je ono koje se nalazilo na Ilii kod Sarajeva. Poznat nam je samo prvi dio njegovog imena: Aquae S..., poto je pronaen samo dio natpisa. Otkrivena arhitektura pokazuje da je rimska Ilida bila veoma napredna i da je imala sve sadraje banjskog i rekreacionog centra. Bila je aktivna od I do V stoljea n. e. Banjska naselja su evidentirana jo u Gornjem eheru i Laktaima kod Banja Luke, u Gati kod Bihaa, Fojnici itd. Uz termalna vrela Rimljani su koristili i mineralna. Uz neka su konstatirani ostaci arhitekture ili su u izvorima naeni rimski novii i drugi predmeti koji upuuju na rimsku eksploataciju. Od poznatijih takvih izvora su Crni Guber, Velika i Mala Kiselica kod Srebrenice, Srnrdelac u Jelovcu kod Prijedora, Smrdljiva voda u Gornjoj Vogoi kod Sarajeva, zatim kiseljaci u Kiseljaku, Zepu itd. Rudarstvo U privrednom ivotu rimske Bosne i Hercegovine rudarstvo je imalo vodeu ulogu. Rimljani su po pokorenju zemlje prvo poeli, s.eksploatacijom zlata jer im je bogatstvo zemlje tim metalom bilo poznato odranije preko trgovakih veza 3 Ilirima sa ovog podruja. O opsegu i karakteru rimske eksploatacije govore tragovi na samom terenu. Mnoge podatke su ostavili i rimski pisci meu kojima se posebno istie Plinije Stariji iz I stoljea n. e. On navodi podatak da je u vrijeme cara Nerona bilo sluajeva kada se samo u jednom danu dobijalo i do 17 kg istog zlata. Bosansko zlato su opjevali i rimski pjesnici, to jasno pokazuje u kojim se koliinama kopalo i ta je znailo za rimsku dravu. Danas se sasvim pouzdano zna da su se ti izdani rudnici zlata nalazili u okolici dananjeg Kiseljaka (Gromiljako polje), Fojnici, regionu Gornjeg Vakufa te u dolici Lave. Eksploatacija se vrila na dvojak nain: eksploat3!
acije, s milijunima tona prekopanog i ispravnog ljunka, susreu se u okolici Gromiljaka kod Kiseljaka. Neto manji tragovi nalaze se u dolini gornjeg Vrbasa i u dolini Lave. Iako se u srednjobosanskom rudogorju eksploatiralo i. srebro, glavni rudnici tog metala su se nalazili u istonoj Bosni, oko dananje Srebrenice sa centrom u Domaviji (Gradina kod Sasa). U jamama su otkrivene razne alatke, rudarske lampe i druga oprema iz rimskog doba. U Domaviji je bilo sjedite visokih rudarskih funkcionera, meu kojima i onih pod ijom su upravom bili svi rudnici srebra na podruju provincije Dalmacije, a onda svih rudnika s podruja provincije Dalmacije i Panonije, a to su zemlje koje se nalaze na prostoru od Jadrana do Beke ume u Austriji, i od Istre do Tise u Podunavlju. Uz zlato i sre^P. bosanski rudnici su snabdijevali Rimljane jo jednim vanim metalom -lepezom, i to u najkritinije vrijeme po rimsku dravu, kad je zbog pojaanih akcija barbarskih plemena itavom duinom dravne granice potreba za ovim metalom, odnosno orujem, postajala sve vea (od II do V stoljea n.e.). Iako se eljezo kopalo i u rudnicima siednje Bosne, glavna jrudila.-S.U-se.rialazila na prostoru sjeverozapadne Bosne oko dananjeg Prijedora, Sanskog Mosta i Bosanskog Novog (bazeni Sane i Japre). Jzv,pvih. rudnika su...se, snabdijevale najvee, rimske radionice oruja i opreme, prvenstveno one koje su se nalazile u Sisciji (Sisku) i Sirmiju (Srem-skoj Mitrovici). O intenzitetu rada ovih rudnika govore ogromne naslage troske. Na nekim lokalitetima, kao naprimjer, oko Blagaja na japri, procjen juju se na vie od milijun tona. U nedalekim elama otrkiveni su ostaci talionica, kovanica, rudarskog naselja i drugih sadraja koji se odnose na rudarsku djelatnost. Iz Brieva i Ljubije potjeu nalazi rudarskih alatki, lampi i natpisa koje su podizali rudarski slubenici. Po njihovim imenima vidi se da ih je bilo iz Grke, Italije, sa Orijenta i drugih zemalja. Rimljani su prije definitivnog osvajanja nae zemlje podigli na stratekim mjestima nekoliko utvrenja koja su im sluila kao uporite i baza za daljnja nadiranja. Nakon uguenja Batonovog ustanka (9. godine n. e.) i uspostavljanja potpune vlasti, vojne jedinice su bile rasporeene po itavoj zemlji sa zadatkom da paze na tek pokorene domoroce. Kad se stanje smirilo i kad je otklonjena svaka mogunost izbijanja pobune, vojska je s ovog podruja povuena. Ostala su samo pojedina odjeljenja da paze na red i rnir te da uvaju rudnike i komunikacije. To su uglavnom bih pripadnici pomonih jedinica ili istureni odjeli legija koje su bile stacionirane izvan nae zemlje.
32
Preko epigrafskih spomenika saznali smo za imena mnogih jedinica koje su boravile na bosanskohercegovakom prostoru od I stoljea n. e. do konca rimske prisutnosti. Najstariji rimski logor nalazio se u Humcu kod Ljubukog, kroz koji su prola odjeljenja mnogih legija i pomonih (auksili-jarnih) jedinica. Isti je sluaj s logorima u ipovu kod Jajca, Makljenovcu kod Doboja, Banjoj Luci, Lutvinom Hanu na Drini kod Srebrenice, dok su se manji logori nalazili u Velikoj Kladui, Golubiu kod Bihaa, Sopotnici kod Gorada i jo nekim mjestima. Pored ovih logora postojao je veliki broj ma njih utvrenja (castella), u kojima su boravile strae koje su odravale sigurnost cesta, rudnika, carinskih postaja i si, Uz veinu logora formirala su se civilna naselja u kojima su se naseljavali islueni vojnici s porodicama, slubenicima i romaniziranim domorocima. Ostaci takvih naselja su otkriveni u Makljenovcu kod Doboja, ipovu, Banjoj Luci itd. Neka od njih su se tokom vremena pretvorila u vee trgovake ili upravne centre, kakav je npr. bio sluaj sa Goradom, Skelanima, Golubiem i dr.
Odnos Rimljana prema domaem stanovnitvu

Rimljani su imali izdiferenciran odnos prema pokorenom stanovnitvu. U jednu kategoriju su spadali pokoreni domoroci a u drugu rimski, odnosno italski doseljenici i elementi koji su u prethodnom postupku stekli-status rimskog graanstva. Ovi posljednji su po pravilu bili stanovnici gradskih naselja i za njih je vailo tzv, municipalno pravo. Domoroci su bili organizirani u plemenske zajednice, to jest u plemenske opine (civitates peregrmorum). U prvo vrijeme na njihovom elu su stajali rimski slubenici, obino oficiri, a.kada se steklo povjerenje, Rim je dopustio domorocima da sami biraju svoje starjeine. Nosili su titulu princeps ili praepositus. Naeni su natpisi u koji ma se spominje starjeina Dalmata (princeps Dalmaturum), Japoda (princeps et praepostus Japodum), Dezitijata (princeps Daesitiatium) i dr. Plemenske opine dijelile su se na manje jedinice .-.dekuri je (upe). Odmah po pokorenju zemlje izvren je popis stanovnitva s tanim brojem dekurija svakog plemena. Tako smo saznali da su Dalmati bili sastavljeni iz 342 de-kurije i predstavljali su najbrojnije ilirsko pleme na bosanskohercegovakom prostoru. Mezeji su brojiii 269, Ditioni 239, Dezitijati 103 itd., dok su nekada brojni i moni Ardijejci u I stoljeu n. e. spali na svega 20 dekurija. Plemena s naeg podruja pripadala su dvama sudskim, oblastima (conven-tus iuridicus). Ona iz zapadnog dijela Bosne i zapadne Hercegovine, potpadala
33
su pod jurisdikciju suda u Saloni, a ona iz istone Bosne i Hercegovine, suditu u Naroni. Tu su se povremeno okupljale sve plemenske starjeine da rijee meusobne sporove i urede svoje odnose sa rimskim vlastima. ivotu gradskim,.naseljima odvijao se po rimskim obiajima i zakonima. .Na elu gradske uprave bila su dva slubenika (duoviri), uz koje je bilo gradsko vijee (ordo decunonum). Njegovi lanovi su obnaali razne slube. Edili su se naprimjer, brinuli za komunalne poslove, kvestori su vodili finansije, sacerdot se brinuo za vjerska pitanja itd. Ustvari, organizacija uprave i ivota u jednom naselju zavisila je od njegovog ranga i statusa. Neki gradovi su uivali veu a neki manju autonomiju. Najvei rang su imali gradovi kolonije. Oni su imali potpunu samoupravu u rjeavanju lokalnih poslova, nisu plaali poreze i si. Na prostoru nae zemlje taj rang su imali gradovi Domav-ija kod Srebrenice, Aquae S... na Ilidi kod Sarajeva i grad Col. Ris..., koji se nalazio na mjestu dananje Rogatice. Veina naih naselja je imala nii rang. To su bili municipiji. Meu takvim su bili: Delminium (Duvno), Bistue vetus (Varvara na Vrelu Rame), Bistou nova (Mali Mounj kod Viteza), Pelva (na Livanjskom polju), Diluntum (Stolac), Bigeste (Ljubuki), Stanecii (Vinjica kod Kiseljaka), Raetinium (Golubi kod Bihaa), Servitium (Bosanska Gradika), Castra (Banja Luka) itd.
Vjera
Iako je rimsko prisustvo izvrilo veliki utjecaj na ivot domaeg stanovnitva, u vjerskom pogledu nije bilo bitnih promjena. lkLs.u=-.s.osta-l-i vjerni svojim starim vjerskim tradicijama. Zahvaljujui brojnim kukurno-votivnih spomenika, dosta smo dobro obavijeteni o vjeri bosanskohercego-vakog stanovnitva u antiko doba. Vrhovni ilirski bog bilo je jedno umsko boanstvo koga su potivali kao zatitnika pastira, stada i uma. Zamiljali su ga kao muko stvorenje obraslo u gustvi..dlak:u, s kozijim nogama i rogovima. Na natpisima uvijek nosi naziv Sil-van, poto je bio poistovjeen s rimskim Silvanom, odnosno grkim Panom, koji su imali isti. izgled ifunkciju. VJ Topuskpm je pronaen jedan spomenik u ,kpjgm se ovo boanstvo naziva Vidasus, a.nje.gova..pratjij.a (Pijana,) TJjati&.pa se pretpostavlja du su Iliri tako nazivali ova.dya,svojaglavnafeoaBStva. Silvan se uvijek prikazuje u ambijentu prirode, obino sa svojim atributima kao to je viecijevna svirala (siringa), pastirski tap (pedum) i u pratnji psa. Drugo domae boanstvo koje su Iliri uz Silvana najvie potivali, bila je Dijana, boginja.lova, divljai i divlje prirode^Na '-spomenicima se-uvijek
34
Bosna i. Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
prikazuje kao lovac sa lukom i tulcera za strijele, u pratnji psa ili koute. Njihovih spomenika se najvie nalo na podruju Glamokog, Livanjskog i Duvanjskog polja, te u srednjoj Bosni. Iliri.su potivali .i gorske vile - Nimfe, uvarice izvora, potoka, planinskih proplanaka i peina. Na spomenicima se uvijek prikazuju kao .mlade i razdragane djevojke, esto u kolu kojima uz sviralu svira Silvan. Neka plemena, kao naprimjer., Japodi, najvie su potivali boga izvora kojeg su nazivali Bmd. U Privilici kod Bihaa otkriveno je svetite ovog boga koje se nalazilo u prirodi, pored izvora. Iskopano je na desetine posvetnih rtvenika podignutih u ast ovog boga, te kapela s velikim brojem kostiju rtvovanih ivotinja u njegovu ast. Bilo je i drugih, manje vanih bogova kojima su se klanjali Iliri s bosanskohercegovakog prostora. U urbanim sredinama slijedila se zvanina religija kojom se odavalo potovanje dravnim bogovima. Njihov kult je imao oficijelni status. Vjernici su uglavnom bili Italici, odnosno Rimljani. Meutim, potovanje su im morala iskazivati sva slubena lica budui da je rije o oficijelnoj vjeri. U svakom veem gradu postojao je hram posveen vrhovnom rimskom trojstvu Jupitru--Junoni-Minervi, ili nekom drugom bogu koji je pripadao rimskom panteonu. Rimljani su doputali maksimalnu vjersku toleranciju pa se uz zvanine bogove moglo klanjati ma kojem drugom. S obzirom da su na ovom prostoru po raznim dunostima boravili brojni stranci sa raznih strana svijeta, evi-de.mua.RQ je prisustvo brojnih vjera kako onih sa Orijenta, iz Grke, Egipta ili Tiakije, tako i iz Irana i drugih zemalja. Ukratko, stanovnitvo antike Bosne i Hercegovine vjerski je bilo veoma heterogeno, to govori i podatak da je na ovom, relativno malom prostoru, koegzistiralo ak 40 raznih vjera i da se klanjalo pedeset i dvojici bogova raznih zemalja i naroda. Treba istai da je u Bosni i Hercegovini pronaeno nekoliko kulturnovo-tivnih spomenika koji po svom sadraju predstavljaju svojevrsne unikate. Takav je, naprimjer, sluaj, sa spomenikom Mitre, pronaen u Konjicu, koji ima kultnu sliku na obje strane sa sadrajima koji se izuzetno rijetko susreu. Isti je sluaj sa spomenikom trakog konjanika pronaenog u Sarajevu i sa spomenicima koji prikazuju domaa boanstva Silvana i Dijanu itd.
35
Prodor kranstva
Stanovnitvo antike Bosne i Hercegovine, koja je bila sastavni dio rimske provincije Dalmacije, rano je..upoznalo kransku vjeru.. Izvorna graa nam saopava da su na podruju Dalmacije novu vjeru irili sami. apostoli, meu kojima sv; Pavle, njegov uenik Tit i sv. Luka. U Sremskoj Mitrovici (Sirmi-um) biskupija je bila osnovana ve u I stoljeu n. e., kao i u Osijeku (Mursa), dok su u Saloni i obalnim gradovima juno od nae zemlje, biskupije takoer bile osnovane u prvim stoljeima nove ere. Ve je reeno da supreko teritorija Bosne i Hercegovine vodile, glavne magistrale, koje su povezivale Dalmaciju i Panoniju, pa su na taj nain nova vjerska uenja rano prodrla i na ovaj prostor. Da je tako bilo potvruju literarni i arheoloki spomenici. Najraniji..literarni podatak koji-spominje prisustvo nove vjere na tlu dananje Bosne i Hercegovine potjee od poznatog-ianokranskog djelatnika, iz IV stoljea, sv. Jeronima, rodom iz nae zemlje, ili tanije iz Stridona, koji se nalazio negdje u oblasti sjeverozapadne Bosne. U svom ivotopisu on doslovno navodi da je roen u kranskoj porodici i da se u njegovom rodnom Stridonu nalazila kranska opina. Godine 374. poslao je poslanicu tamonjem akonu, a u drugoj spominje sveenika tog grada Lupicina. Pr\e pouzdanije vijesti o organiziranoj crkvi u ovim stranama potjeu iz VI stoljea Na poznatom salonitanskom sinodu odranom 5 30. i SU. godine, meu brojnim biskupima spominje se i bosanski, imenom Andrija, koji je zastupao bestoensku biskupiju, nazvana tako po gradu Bistue gdje je imala sjedite,, koji se nalazio..kod..dananjeg Viteza ili kod Varvare na Vrelu Rame, posto su oba ta grada nosila isti naziv: Bistue vetus (Varvara) i Bistue nova (Mali Mounj kod Viteza). Dotini biskup se na drugom sinodu iz 533. godine alio da mu je biskupija prevelika zbog ega ne moe valjano njome upravljati. Zahtijevao je da se smanji, to jest da se uspostavi jo koja. S obzirom na iroki bosanskoherce-govaki prostor, moe se pretpostaviti da je osim bestoenske u to doba bila jo koja biskupija, iako se u literarnim spomenicima ne spominju. Znamo da je koncem VI stoljea osnovana biskupija u Duvnu. Arhelogijajuam,. za.razliku od literarnih izvora,, daje..daleko vie podataka o ranom kranstvu na tlu Bosne i Hercegovine. Jo na koncu prolog stoljea u Vidotaku kod Stoca otkriven je jedan ranokranski oratorij (molitveno mjesto), a u njemu oltarna ploa. Slini ostaci su otkrivani i u Borasima kod Vitine, Paniku kod Bilee itd. Svi ti nalazi potjeu iz razdoblja prije provale zapadnih Gota u ove krajeve, odnosno prije konca IV stoljea, dok je tih
36
objekata daleko vei broj iz razdoblja od V stoljea do dolaska Slavena (poetak VII stoljea). Spomenut emo samo neke od lokaliteta gdje su do sada otkriveni starokranski objekti (bazilike) iz tog razdoblja; Golubi i Vrtoce kod Bihaa, Blagaj, arakovo, itluk, Mujdii, Oborci, Turbe, Piprage, Mali Mounj, Zenica, Kakanj, Halapii, Velika V rata, ipuljii, Oti-novci, Suica, Letke, Prisoja, Zitomislii i Cim kod Mostara, Mogorjelo kod apljine, Nerezi, Crnici, Dabravina kod Breze, Lepenica i Vinjica kod Kiseljaka, Skelani na Drini, Lisiii kod Konjica itd. Bosanskohercegovake ranokranske bazilike su po mnogo emu specifine u odnosu na one iz susjednih i drugih zemalja, pa kao takve zauzimaju posebno mjesto u arhitekturi ranog kranstva. Veina ih je malih dimenzija s nizom sporednih prostorija pa je prostor za vjernike vrlo skuen. es to su podignute na ruevinama rimskih zdanja i upotrijebljen je stariji materijal (spolij), pa i nadgrobni spomenici. Najvei broj ih ima isti plan, ne slijede strogu orijentaciju po stranama svijeta, ali je antika graevinska tradicija mnogo utjecala na njihovo oblikovanje. Sve- su opremljene kamenim namjetajem raenim manirom antike umjetnosti. Egzistirale su sve do provale Avara i Slavena (poetak VII stoljea), kojom prilikom su sve poruene. O tome govore nalazi avarskih strjelica u njihovim ruevin ama, ostaci paljevina, razbijen kameni namjetaj i si. Trebalo je proi izvjesno vrijeme dok se preivjelo domae stanovnito nije konsolidiralo i poelo obnavljati vjerski ivot koji se temeljio na starim tradi cijama. Zbog nastale situacije, pokidanih veza i geografske izoliranosti, Bosna se na samom pragu srednjeg vijeka zatvorila prema vanjskom svijetu i u njoj su se kao malo gdje konzervirale.kasnoantike (predslavenske) kulturne, vjerske i politike tradicije, koje su opstale do u kasni srednji vijek. Na tim osnovama je kasnije ponikla i ozloglaena bosanska hereza (bogumilstvo), kao produkt ranokranskog survivansa. Ve je ranije izreeno miljenje da su doseljeni Slaveni na ovom prostoru primili kranstvo od starosjedilaca a ne od stranih misionara, kako je to bilo u susjednim zemljama. Starosjedioci su im mogli prenijeti ono uenje koje su sami slijedili, a reeno je, da se ono temeljilo na starokranskim osnovama, koje je za suvremenu crkvu u doba kada se Bosna otvorila prema svijetu (XI-XII stoljee), zbog arhainosti bilo prevazieno i naputeno, pa je kao takvo bilo suprotno uenju koje je u to vrijeme slijedila zvanina crkva. To uenje, koje se kod nas obino naziva bogumilskom vjerom, bilo je uzrokom stoljetnih kriarskih pohoda koje je Evropa slala na nasu zemlju s namjerom da iskorijeni i vjeru i narod koji je slijedi.
37
Slom antikog drutva i dolazak Slavena

Prvi znaci krize antikog drutva i raspada institucija rimske vlasti na ovom podruju, pojavili su se na prijelazu iz III u IV stoljee. U nastupa-juem razdoblju kasne antike bosanskohercegovacki prostor je slijedio sudbinu svih promjena i dogaaja koji su vodili ka konanom slomu Rimskog carstva. Kad su poetkom IV stoljea barbarska plemena poela sve ee probijati granina utvrenja i provaljivati u dubinu drave, pustoenja i ubijanja su zahvatila i ove krajeve. Te strahote su u kraim prekidima trajale sve do poetka V II stoljea. Iz ugroenih sjevernih provincija (Panonije i Podunavlja), stanovnitvo se povlailo prema jugu, preko nae zemlje, od kojih su mnogi tu zastali i potraili spas u ovdanjim vrletima. I nakon pada Zapadnog rimskog carstva (476. godine), ivot na ovom prostoru se nastavio na istim osnovama, mada u izmijenjenim okolnostima. Neto mirnije razdoblje uslijedilo je u vrijeme vladavine Istonih Gota (490-535. godine). Obnovljeri su rudnici eljeza, popravljene komunikacije, domae stanovnitvo je ivjelo u snoljivim odnosima sa osvajaima, a ako je i bilo neprilika, trpjelo se, jer se sjealo i gorih vremena. Kroz bosanskohercegovacki prostor ve su do tada prole nebrojene osvajake horde koje su ruile, palile, pljakale i ubijale, to je sasvim unazadilo i osiromailo zemlju, To spominje i bestoenski (bosanski) biskup Andrija na saboru u Splitu 530. godine, koji izrijekom navodi da je narod srednje Bosne (to jest s podruja bestoenske biskupije) siromaan i da ne moe izdravati biskupiju. Prestankom gotske vlasti (535. god.) naa zemlja je za krae razdoblje bila prikljuena Istonom carstvu, nakon ega je uslijedila neto vea sigurnost. To je naroito dolo do izraaja u vrijeme cara Justinijana (527 -565. god.) koji je teio obnoviti nekadanju mo Carstva. Poduzete su iroke akcije da se Carstvo oisti od barbara, popravljane su i graene nove tvrave, ceste i dr., pa se po svemu inilo da su se vratila stara vremena. U to vrijeme izgraen je i lanac utvrda na liniji Stolac-Kotur-Blagaj na Buni-Biograd kod Konjica. Kasnije je dograen novi sa utvrdama: Debelo Brdo kod Sarajeva--Sokolovii-Bobovac-Vranduk-Maglaj-Makljenovac kod Doboja. Uspostavljeni mir je, meutim, bio kratkog vijeka. Na granicama Carstva poeli su se ponovo skupljati barbari i samo su ekali povoljan trenutak da provale i otponu ruiti, paliti, pljakati i ubijati. Ovaj put to su bili Avari sa Slavenima. Godine 602. preli su Savu i upali su na teritorij nae zemlje. Kvalitetnim rimskim cestama i dolinama rijeka krenuli su u unutranjos t. U
38
nastalom vihoru konano su nestale sve tekovine antike civilizacije na ovom prostoru. Sta se kroz to vrijeme ovdje sve deavalo, teko emo ikada saznati jer nam manjkaju pisani izvjetaji. Oslanjajui se na arheoloku grau koja nam koliko-toiiko daje uvid u te dogaaje, moe se pretpostaviti da je prodor Slavena na bosanskohercegovaki prostor u dobroj mjeri bio suzbijen od starosjedilaca. To su postigli zahvaljujui dobrom naoruanju kojim su se snabdijevali iz svojih bogatih rudnika i svojoj tradiocionalnoj borbenosti. U tome je bitnu ulogu odigrala i brdsko-planinska konfiguracija zemlje, to je sve bilo nepovoljno za napadae. I ono to ih je prodrlo (prije svega Avari), brzo se utopilo u autohtonoj masi, pa se moe rei da su oblasti dananje Bosne i Hercegovine ule u srednji vijek s kompaktnim starosjedilakim (ilirskim) stanovnitvom. Takvo se stanje, meutim, nije moglo dugo odrati, poto je zemlja bila u potpunom slavenskom okruenju. Uslijedila je slav-enizacija, i to u tolikoj mjeri da se Bosna u srednjem vijeku po svemu doimala kao slavenska zemlja, iako u sutini to nije bila.
39
LITERATURA . Basler . Basler Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972. Paleolitske regije i kutlure u Bosni i Hercegovini, u "Prahistorija jugoslavenskih zemalja I", Sarajevo, 1979, p. 332-335. u "Kulturna historija Bosne i Hercegovine", Sarajevo, 1984, p. 13-23. Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo, 1964. u "Prahistorija jugoslavenskih zemalja II, neolitsko doba ", Sarajevo, 1979, p. 363-470. u "Kulturna historija Bosne i Hercegovine", Sarajevo, 1984, p. 29-87. Glasinac I (1956); Glasinac II, Sarajevo, 1957. od Butmira do Ilira, Sarajevo, 1976. u "Prahistorija jugoslavenskih zemalja IV, bronzano doba", Sarajevo, 1983, p. 161-270. Atniki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977. Poeci kranstva na tlu Bosne i Hercegovine u svijetlu pisanih izvora i arheolokih spomenika, Tribunia, br. 7, Trebinje, 1983. Tragovi rimskih vojnih jedinica na podruju dananje Bosne i Hercegovine, Prilozi, XXVI, 25/26, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1990. Antika naselja 1 komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960. "Kulturna historija Bosne i Hercegovine", Sarajevo, 1984, p. 191-303.
. Basler A. Benac A. Benac A. Benac A. Benac-B. Covi B. Covi B. Covi E. Imamovi E. Imamovi
E. Imamovi
E. Pasali E. PaaH
40
THE SPACE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA DURING THE PRE-HISTORY AND DURING THE CLASSICAL PERIOD
Dr Enver Imamovi
The areheological investigations show that Bosnia & Herzegovina had got-ten the first inhabitants during the paleolithic period and it vvas some hun-dreds of thousands of years. The life had been continuing during the next periods. The most findings come from the period of the earlier stone period (the neolithic). The known fmding place is Butmir by Sarajevo. Some human figures had been found there, among the others. Some of them even show the three race types. At the beggining of thr II millennium, some great ehanges happened. The new inhabitants had been destroying the old ones everywhere. From now on, the settlements had been built up on the higher place, because of the easier defence. It was important for Bosnia, that at those times had gotten the new inhabitants. Those were the Illyrians, wlio had given it the permanent cul-tural as well as the political stamp. Owing to the ore resources the Illvrians, from this space, had gotten the big power. The wealth of their mausoleums, especially those from Glasinac, not far away from Sarajevo, pointed it. The North-West Bosnia was settled down by Japods, the East one by Din-dars, the middle one by Desidijats, the West one by Dalmats, the South Herzegovina by Daorses, Ardijejs etc. The ali of them had fought for the hundred years long bloodv wars with the Romans. At last, they ame under their Government at the end of I century of the old era. The Rome had con-tinued here more than 500 years. During this period of time the numerous roads, towns were built, the mines were opened and so on. The imporiance of Bosnia & Herzegovina during the Romans was big because of its ore resources. The gold, the silver, the copper, the iron etc. were digged here. The miner center was in the town Domavia not far a\vay from nowadays Srebrenica. It is digged up entirelv, The inheritances of the Roman culture are destroyed in tis area, during the settling down of the people (VI and VII cen-try) and the classical period of Bosnia & Herzegovina is finished with it.
41
|Wn/ iV &4o*A
OD S LAVENSKOG NASELJAVANJA DO BANA KU LINA (VII-XII ST.)

Dubravko Lovrenovi
I OD SEOBENOG KAOSA DO PRVIH OBLIKA KOHERENTNE POLITIKE VLASTI
1) Formiranje bosanskog etno-politikog entiteta

a) Sklavinije Slavensko zaposjedanje Balkanskog poluotoka nije izvreno odjednom nego_u__duern vremenskora_rasporiu (VI-VII st.).(Time proces migracija ni izdaleka nije bio zavren, nego se nastavio tokom slijedea dva stoljea u vidu unutranjih pokreta i premjetanja iz jedne oblasti u drugu/ Slaveni se nisu svugdje naseljavali u kompaktnim plemenskim skupinama nego meusobno izmijeani - jedan armenski izvor iz druge polovice V II stoljea spominje u europskom dijelu bizantskih oblasti 25 naroda pod zajednikim imenom "Slavi" - ali izmijeani i sa plemenom Avara, koje je slavenskoj masi dalo politiko vodstvo usmjeravajui njezino kretanje i napade na centre bizantske uprave, ak na Solun i Carigrad. Poetne^j^vensk^Jp^rjvacije, organizirane na teîtnrijaln^pJnig.nskom principu, nose_naj^v^Ski^ jneni bizantskijgisci. Prostori koje su obuhvatale Sklavinije znatnim dijelom su se podudarali sa oblastima koje su jo u rimsko doba bile kultivirane za ivot. Na samom poetku Sklavinije nisu bile povezane u vre cjeline, i tek s vremenom su se ujedinjavale u kompaktnije i vee teritorijamo-plemenske zajednice. Veûrimâr^j^lajvji^^ drutva u feudalno", a on se odvijao "na isti nain kao i u ostalim barbarskim
43
sredinama, odnosno mladim dravama koje su se formirale na tlu nekadanjeg Rimskog Carstva. "
b) Prerastanje rodovsko-plemenskih veza u vri oblik politike vlasti: Presudan znaaj geografskog faktora
JRîijHj^jsuJ}^ brojnih rano^^jpvjekojuiib^dras:a. Lu,_ bosanskom sluaju geografski razlozi odig|^lLÛ..pJîldrmjjlagu J Iz fizio-geografskih, antropogeografskih i kulturnomorfolokih osobina podruja centralne Bosne vidljivo je "da ovaj prostor predstavlja geografsku i individualnu cjelinu, zgodnu da se kao prirodna krajina preobrazi u gospodarsku i kulturnu krajinu, na kojoj se posebno mogla organizirati i politika tvorba." U tom su pravcu ponajprije djelovali izrazito povoljan geografski poloaj i prometne veze. Gornja Bosna je prirodnjOjojnejlej^^ tima sredijn|eg_pjxiSXfliaJ^prgstrane organ izacione_ jezgre: mogue joj je irenje u svim pravcima, a "u sluaju neuspjeha pribiranje snaga na novu reorganizaciju stanovnitva." Ia^p_je_j>mjejkejia^ otvorenaji svim smjerovima, leei na najvanijoj komunikaciji koju formiraju doline rijekaJBosne i Neretve iaoôjnianô^JlMsij^ Upravo na ovom podruju, izmeu vrela rijeke Bosne i Vrandukog klanca, te gornje Drine i Borove Glave, nakon to se slavenski etnos smiro i ustalio (VII-X st.), odigrala se prva i najznaajnija faza etno-politogeneze, koja je zavrena afirmacijom novog imena za narod i zemlju. Uz geografske odlike, njez|njjAua_ku]turno-politi_ka trad.icija sasvimjjng; jrrn^pjozitivnoje djelovala na tok ovog...prgcesa. Neolitsko naselje u Butmiru '!(jeohioo^najbogati)ih_halazita u jugoistonoj Europi), ,mzyêm_rimski grad u_rangu_ kalonij.eâ_mjesm.J^^ ne-k-r-opola-k-oja-je podraz.umijevala_postojanje.naselja,.Porfjrogenetova "hori-on -Bosona" (oblasr-Bosna)", skup naselja poznat ti izvorima - pod nazivom "Bosna", Kulinova crkva u Biskupiima, sjedite bosanske biskupije, katedralna crkva iz sredine XIII stoljea, sjedite (metropola) Crkve bosanske, mjesto odravanja bosanskih dravnih sabora, nekoliko srednjovjekovnih crkava meu kojima grobna i krunidbena crkva bosanskih banova i kraljeva u Milama (Arnautoviima), kraljevski dvori u Podvisokom i Motrama, utvreni grad Visoki... samo su neki meu markantnim pokazateljima kontinuiteta organiziranog ivljenja na ovom podruju. Najmanje jedno stoljee prije spomena prvog imenom, poznatog bosanskog bana Boria (1154-1163) u okolnom svijetu je stvorena predstava o Bosni kao
44
posebnoj ranofeudalnoj dravi. Ve i esto njezino spominjanje do konca XI stoljea govori "da je Bosna u tom periodu predstavljala jedan teritorijaino--politiki organizam ije su granice u pravcu istok - zapad obuhvatile podruje od gornje Drine do gornjeg Vrbasa; da je kroz itavo to vrijeme imala relativno organizovanu vlast i nosioca vlasti koji se naziva banom...; da se... u tadanjim meudravnim odnosima u zapadnom dijelu Balkanskog poluostr-va, nalazila u istom redu sa Rakom i Hrvatskom...; da se, i pored povremene zavisnosti od susjednih slovenskih drava ili od Vizantije odrala..." O postojanju jednog rodovsko-plemenskog sloja iji ugled je nadrastao domae okvire, svjedoe i brane veze bosanske banske kue s Rakom i Dukljom; tako se Bosna putem dinastike politike kao posebne vrste srednjovjekovne diplomacije povezivala s okolnim svijetom, osiguravi trajno mjesto u zamrenom sistemu dinastikih odnosa u jugoistonoj Europi. Po svemu sudei, ve u ovom periodu na bosanskom prijestolju se "uvrstila i jedna vladalaka dinastija sa utvrenim redom nasljeivanja u jednoj porodici." Stupanj drutvenoga razvitka Slavena u zaleu dalmatinskih gradova sredinom X stoljea precizno je opisao bizantski car Konstantin Porfiro-genet; "Ali tamonji narodi, Hrvati, Srbi, Zahumci, Trivunjani, i Konovljani i Dukljani i Pagani postadoe, zbaciv uzde rimskoga carstva, samosvojni i samovlasni, nikome nepodloni. Vladare, kako vele, narodi ti ne imaahu, ve kako je to pravilo i kod ostalih Slovena, upane starjeine." Nakon to su, kazuje Porfirogenet, pod carem Bazilijem II (867/886) primili kranstvo, car im "postavi za vladare one, koje su sami htjeli i izabrali iz roda, koji su oni tovali i voljeli. O onoga pako vremena pa sve do danas postaju njihovi arhonti iz vlastitih plemena, a ne iz drugih". Ne treba sumnjati da bizantski car samo konstatira stanje iji korijeni seu mnogo dublje: jedan podatak Pseudo-Maurikijeva Strategikona jo koncem VI stoljea navodi da kod Slavena "ima mnogo glavara i oni se meusobno ne slau." Po svemu sudei u meuvremenu je razvoj rodovsko-plemenskoga drutva afirmirao jedan njegov sloj, koji je preuzeo vodeu ulogu u formiranju novih politikih cjelina. Jedna od osnovnih crta bosanskog feudalnog drutva i drave ogleda se u naglaenoj dominaciji "elemenata starije drutvene strukture" i rodovskih ostataka, koji su svoj puni znaaj zadrali i u kasnijem razdoblju. Raspravljajui o "prijelazu iz plemena u dravu " kod Junih Slavena kao "tekom i opasnom", ovo drutveno stanje M.Braun naziva "patrijarhalnim separatizmom."
45
c) Utjecaj bizantsko-franakih institucija

Jo iva tradicija rimskog poretka i blizina centraliziranog Bizantskog carstva - "jedine drave dostojne toga imena" - kao "poticajan primjer' morali su pozitivno djelovati na tok i dozrijevanje ovog procesa. Pokazuje to, uz ostale, bliski primjer Duklje iji se kralj Bodin, vjerojatno po caru Konsian-tinu IX Monomahu (1042-1055) zvao i Konstantin, dok je njegov otac Mihai-lo ime dobio prema jednom od dvojice bizantskih careva, Mihailu IV (1034-1041) ili Mihailu V (1041-1042). Uticaj franakih institucija - osobito u onomu dijelu slavenskoga svijeta okrenutom Rimu, a njemu je gravitiralo i podruje srednjovjekovne Bosne -takoer je bio evidentan. Karlovo ime (Carlous-kralj), postalo je u slavenskom jeziku sinonimom za kraljevsko dostojanstvo, kao to je u mnogim drugim jezicima bilo sa Cezarovim imenom.
d) Iliro-avarski utjecaji
Do slavenskog naseljavanja Bosne i Huma ilirski etnos imao je za sobom milenij i pol kontinuiranog ivota u ovim oblastima. Kroz to vrijeme uspjeli su Iliri formirati snaan plemenski savez koji se stoljeima opirao pokuajima rimske pacifikacije, razviti ekonomiku i osobenu kulturu oplemenjenu najprije grkim a zatim rimskim kulturnim tekovinama. Tokom etiri i pol stoljea rimske vladavine gornji sloj ilirskoga drutva u znatnoj mjeri je bio romaniziran, dok je veina zadrala svoj jezik i ustaljeni nain ivota. Sv. Jeronim, porijeklom iz graninog dalmatinsko-panonskog podruja, svjedoci da se jo u njegovo vrijeme (druga polovica IV stoljea) u Stridonu govorilo "barbarski" tj. "ilirski". Dolaskom Slavena, cijeli taj ilavi, drevni narod, nije mogao jednostavno nestati. Naprotiv, novi rezultati istraivanja etnogeneze na bosansko-hum-skom podruju, do kojih se dolo kombiniranjem povijesnih izvora, arheolokih nalaza, etnologije i lingvistike, pokazuju da je proces stapanja prilino brojnog starosjedilakog neromaniziranog i poluromaniziranog ilirskog etnosa i slavenskih doljaka, osobito u nekim zabaenijim oblastima, bio intenzivan i da je "ilirski starosjedilaki element imao veoma vanu ulogu u formiranju kulturnih, somatskili i psihikih osobina slavenskog ivlja koji u tim krajevima danas ivi." Tome je svakako pridonijela i okolnost to su najintenzivnija razaranja, izravno ili neizravno, najvie pogodila urbane sredine a mnogo manje starosjedilaki ivalj izvan putnih komunikacija. Prvenstveno taj neromanizirani, ali i romanizirani ilirski etnos, osigurao je konti46
nuitet u razvitku kulture na bosansko-humskom podruju sve do poznatog srednjeg vijeka pa i dalje u osmansko-turskom vremenu. O simbiozi dva raznorodna etnika elementa svjedoi relativno dobro ouvana predrimska i rimska toponomastika (nazivi rijeka i planina) i brojne jezine pozajmice koje su se trajno oomaile u vokabularu doseljenih Slavena; samo ime rijeke "Bosne" po svemu sudei predstavlja prijevod ilirskoga naziva "Bathinus" (Basanius). Postojali su, dakako, i antagonizmi, ponajprije vjerski, ali su oni vremenom, sa irenjem kranstva, postupno prevladani. Kljunu ulogu u ovom procesu odigrao je ilirski romanizirani sloj. Ni uloga Avara nije bila zanemariva, osobito u procesu uspostave prvih obli ka dravno-politike organizacije na poetku seobenog razdoblja, kada su dali vodstvo slavensko/ masi. Trajnosti avarskih utjecaja svakako je pridonijela nji hova dvjestagodinja vladavina. Usprkos i drugim moguim, objanjenjima, uvjerljivo djeluje argumentacija koja porijeklo bosanske srednjovjekovne vladarske titule ban, izvodi iz avarske osnove bajan (bogat, posjednik). O snanom avarskom utjecaju na drutveni razvitak bosansko-humskih Slavena svjedoi vladarska titula urun (urum), nesumnjivo avarskoga porijekla u znaenju gospodin, koja se u X/XI stoljeu nalazi uklesana na Humakoj ploi uz ime ktitora crkve Sv. Mihajla. Kasnije su ovu titulu preuzelimaSarski i bizantski dvor, gdje je oznaavala najvii poloaj poslije kraljevskog i carskog. Poetkom XV stoljea, ova titula se nalazi uz ime velikog bosanskog vojvode i splitskog hercega Hrvoja Vukia. Meu avarskim posuenicama istie se titula./!uDjm^j[9jiji^ koja je u jeziku Slavena kao inovnika odrednica zauzela trajno mjesto. Ova avaro-slavenska simbioza presudno je bila odreena drutvenim poloajem Slavena koji je, prema novim grobnim nalazima, bio ropskog karaktera. Iznimno vana je i injenica da se od 30 poznatih lokaliteta na Balkanu izvedenih iz korijena Obri, Obrov, 15 nalazi na podruju Bosne i Hercegovine. Naposljetku, o znaajnim ostacima avarskog etnosa u Hrvatskoj svjedoio je polovicom X stoljea car Konstantin Porfirogenet.
Ono h ofj&f m ioirru. /&o $&'* < *'.***
Sosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
POLITIKE PROMJENE I BOSANSKA BANOVINA U JUGOISTONOJ EUROPI (X-XII ST.)
1) Jo uvijek na margini dogaaja

Promjena odnosa snaga u jugoistonoj Europi poetkom X stoljea - naglo uzdizanje Bugarskog carstva, glavnog suparnika Bizanta, bugarsko osvojenje Srbije 924. godine, snaenje Hrvatske pod Tomislavom (910-928) i hrvatsko--bugarsko suparnitvo - nije se negativno odrazila na proces izrastanja Bosne u zaseban politiki entitet. Na to su jo manje mogle utjecati kratkotrajna vladavina srpskog upana aslava (948-960) i hrvatskog kralja Mihajla Kreimira II (949-969). Meutim, ni obnova hrvatske vlasti nad Bosnom nije prola bez potresa: hrvatskom kralju je u pograninim upama (Uskoplju, Luki i Plivi) pruen ozbiljan otpor, i tek poslije bijega bosanskog bana u Ugarsku zemlja je bila pokorena./Nakon Mihajla Kreimira II, Bosnom je upravljao Stjepan Drislav (969-997); za njegove nasljednike Dukljanirg ije izlaganje korespondira s drugim izvorima, kae da su "poslije njega uvijek vladali u Hrvatskoj", ali ne i u Bosni. Nije poznato kako se na poloaj Bosne odrazilo bugarsko osvojenje Dukl-je (vjerojatno oko 998.)> i da li je bila uvuena u Samuilove ratove protiv Bizanta u zadnjoj etvrtini X i poetkom XI stoljea. Nakon Samuilova prodora u Dalmaciju bugarska vojska je na povratku "preko Bosne i Rake" opustoila ove oblasti, ali nije jasno da li ih je tom prilikom i osvojila. Kada je rije o Bosni, takva mogunost ini se malo vjerojatnom, jer se zna da ni srpske zemlje koje su poetkom XI stoljea priznale vlast Bugarskog carstva "nisu bile neposredno ukljuene u njegovu dravnu strukturu." Restauracijom bizantske vlasti su i znatnom dijelu jugoistone Europe nakon 1018. godine (Bugarska, Raka, Dalmacija i primorske oblasti) pod carem Bazilijem II koji je slomio mo Samuilova carstva, vlast bizantskog cara, prema Dukljaninu, priznala je i Bosna. Bizantske granice tada su pom-jerene do Save i Dunava, a za osvojene oblasti uspostavljena je nova crkvena organizacija sa arhiepiskopskim sjeditem u Ohridu (1018-1020). Zapadne granice episkopskih sjedita Ohridske arhiepiskopi je u Sirmiju, Rasu i
48
Prizrenu koje su dopirale do Drine, Lima i Prokletija i nisu zalazile u Bosnu ujedno oznaavaju i "podruje neposredne vizantijske vlasti". Po svemu sudei, Bosna nije bila obuhvaena novom tematskom organizacijom i bizantsku vlast priznavala je samo posredno. to je vodilo njezinu daljem osamostaljenju i uvrenju. Veliina podruja na kojemu je nakon nekoliko stoljea obnovljena bizantska vlast bila je tolika da ni sama Srbija u cijelosti nije bila uklopljena u tematski sistem - jedan dio i tada je ostao pod vlau domaih knezova - a ne moe se tono odrediti ni koliko su bizantske primorske teme sa sjeditem u Dubrovniku i Drau zahvatale u zalee. Stvarni utjecaj nove vlasti i njezinih provincijskih organa na razvoj bosanskih prilika bio je limitiran i time to se nakon smrti Bazilija II (1025), u okolnostima obiljeenim opadanjem bizantskoga utjecaja, teite bizantske politike u osvojenim oblastima "pomerilo od vojnih ka administrativnim iniocima. " To se jasno oitovalo prilikom guenja ustanaka dukljanskog vladara Stjepana Vojislava 1042. godine, kada je sudjelovanje trupa bosanskoga bana u ovoj akciji Bizant nastojao ostvariti darovima u zlatu i srebru. Ista nagrada bila je namijenjena raskom upanu i zahumskom knezu, to rjeito govori o podjednakom znaaju koji im se pridavao u Bizantu. 0 relativno stabilnom poloaju Bosne u ovo vrijeme posredno kazuje injenica da je dukljanski vladar Vojislav nakon svih bizantskih pritisaka uspio ne samo sauvati samostalnost uz simbolino priznanje vazalskih odnosa, nego i proiriti svoju vlast na velikom prostoru izmeu Bojane i Neretve. Pri svemu tomu ne smije se gubiti iz vida da je bizantska vlast u pri morskim krajevima u odnosu na unutranjost bila nesumnjivo djelotvornija. Razvoj odnosa izmeu Bizanta i Duklje u vrijeme Vojislavljeva nasljednika Mihajla, koji je na prijestolje zasjeo prije 1055. godine, obiljeen daljom erozijom bizantskoga utjecaja, potkrepljuje ovaj zakljuak. Pored crkvenog raskola 1054. kojim je podruje Bosne pod jurisdikcijom istonojadranskih katolikih centara ostalo izvan domaaja Istone crkve, u Mihajlovo vrijeme je obrazovana nova metropolija u Baru kojoj je 1089. pripadala i bosanska biskupija. Porazi Bizanta kod Manzikerta i Barija 1071, privremeni gubitak Srijema i Beograda 1071/72, ustanci u unutranjosti Balkana 1041/42 i 1073. te rat s Normanima (1081-1085) doveli su do uspostave nove politike konstelacije i omoguili aktivniji nastup Duklje u dijelu jugoistone Europe koji je do tada stvarno ili nominalno priznavo bizantski suverenitet. Vlast dukljanskog kra-lja-Bod.ina (1082-1101) tada je priznala Raka a zatim i Bosna u kojoj je novi vladar postavio svoga namjesnika, izvjesnog kneza Stjepana; bio je to prvi i
49
jedini poznati sluaj da umjesto bana Bosnom upravlja knez. U svakom sluaju., uz neprestane nemire i obraune koji su obiljeili odnose dukljan-skih vladara i bizantskih careva u drugoj polovici XI stoljea, ni dukljanski suverenitet nad Bosnom nije mogao ostaviti trajnije posljedice. Poetak dvanaestog stoljea "punog neobinih politikih obrata" u jugoistonoj Europi nagovijestio je promjene i u poloaju Bosne. Njihovo polazite predstavljalo je odvajanje Bosne od Duklje i promjena dinastije u Hrvatskoj; 1102. godine ugarski kralj Koloman bio je u Biogradu kod Zadra okrunjen hrvatskom krunom, da bi do 1105. zavladao i dalmatinskim gradovima -Splitom, Trogirom i Zadrom. Na taj nain, stjecanjem hrvatske krune i pristupom Jadranu, bio je poloen temelj izgradnji Ugarske kao velike sile. Istina, Bizant se ni tada nije odrekao suvereniteta nad Dalmacijom, ali obraun s Ugarskom ije ambicije su osvajanjem Srijema u XI stoljeu trajno usmjerene prema oblastima pod tradicionalnom bizantskom upravom, bio je neizbjean. Od toga vremena, status regionalne sile pored Bizanta zadobiva i Ugarska, a njezino suparnitvo s Carstvom u velikoj mjeri, ponekad presudno, utjee na sudbinu malih balkanskih drava, ponajprije Srbije. Sredinom XII stoljea u bizantsko-ugarski sukob bila je izravno uvuena i Bosna; od tada sve do 1463. godine ona trajno ostaje u radijusu ugarske jugoistonoeuropske politike.
2) Izmeu Bizanta i Ugarske

Unutar tog dugog vremenskog raspona dvanaesto stoljee ima karakter prijelazne faze, u kojoj odnos Bosne i Ugarske jo nije bio poprimio onu formu poznatu iz izvora izmeu XIII i XV stoljea. Miljenje starije historiografije da titula "rex Rame" u intitulaciji ugarskih vladara predstavlja odraz njihovih politikih pretenzija na Bosnu i dokaz stvarne vlasti nad ovom zemljom u meuvremenu je opravdano osporeno. Dokazavi da su pet isprava u kojima se ve od 1103. godine u intitulaciji ugarskih kraljeva javlja i Rama "oiti falsifikati splitske crkve", pojavu ove titule N.Klai s pravom vee za ugarskog kralja Belu III i vrijeme kada je nakon smrti cara Manojla I Komnena (1180.) bizantski politiki utjecaj na ovom podruju definitivno nestao. S istom uvjerljivou zasluna je povjesniarka dokazala da u stvarni okvir bosansko-ugarskih odnosa tokom XII stoljea nije mogue uklopiti ni ambicioznu titulu "bosanskoga vojvode" koju je na saboru u Ostrogonu, vjerojatno 1139. godine^ kralj Bela II dodijelio petogodinjem sinu Ladislavu. Izravnu potvrdu za ove zakljuke nalazimo u dogaajima iz sredine XII stoljea, kada je bosanski ban Bori bio upleten u bizantsko-ugarski rat.
50
U ovom obraunu izmeu Bizanta i Ugarske ban Bori se, kako kazuje suvremeni bizantski kroniar Kinam, naao na ugarskoj strani. Ako okolnosti pod kojima je Bori doao na bosansko bansko prijestolje i ostaju nepoznate, iskljuena je mogunost da je vladarski poloaj dobio kao ugarski vazal. Time je i njegovu ulogu u bizantsko-ugarskom ratu, kako je uoio jo V.Klai, mogue preciznije definirati. Iz Kinamova opisa ugarske opsade grada Branieva na desnoj obali Dunava (kod dananjeg Kostoica) 1154. godine vidljivo je da se ugarskim trupama ranije pridruio i ban Bori. Na vijest o dolasku bizantskoga cara ugarske i bosanske trupe su digle opsadu i razdvojile se; Ugri najprije "krenue prema skeli na Istru", ali kad su vidjeli "da se reka izlila... krenue prema gradu Beogradu." Opisujui kretanje bosanskoga bana bizantski kroniar je zabiljeio: ' "Kad car vide ovo i dozna da se Bori, egzarh dalmatinske zemlje Bosne, naavi se meu saveznicima peonskog vladara, vraa u svoju zemlju, on odabra najhrabriji deo svoje vojske i posla ga da ide da se bori protiv Boria; ovom vojskom komandovae Vasilije... carev hartualarije." Veliko je pitanje kako bi za Bonjane sve zavrilo da se bizantskim trupama nije isprijeila glavnina ugarske vojske i uz teke gubitke nanijela im poraz,. Iz svega se stjee utisak da je Borieva vojska respektabilna snaga, budui da bizantski car elitni dio svojih jedinica alje da se bore ne protiv ugarskog kralja, ve protiv bosanskog bana. Borieva pojava na bosanskoj politikoj sceni i zapaena uloga u bizantsko--ugarskom ratu koju osvjetljava Kinam, pruaju mogunost za formuliranje vrih zakljuaka o tadanjem poloaju srednjovjekovne Bosne koja se nala u procjepu izmeu dvije suprotstavljene regionalne sile, "premala da bi se mogla otrgnuti i suprotstaviti obema stranama, prevelika, izgleda, da bi se mogla prosto progutati s jednog ili drugog kraja". Od najvee vanosti za rasvjetljavanje ovog pitanja jeste odnos bana Boria prema ugarskom kralju u vrijeme bizantsko-ugarskog rata i neposredno nakon njjga. U kratkom Kinamovu iskazu sadrano je nekoliko vanih injenica: a) Bori je egzarh dalmatinske zemlje Bosne b) on je jedan od saveznika peonskog (ugarskog) vladara c) bosanski ban se vraa u svoju zemlju
51
Vodi li se rauna o stvarnom karakteru odnosa izmeu dviju drava u srednjem vijeku, koji su u pravilu bili podloni estim i nepredvidljivim promjenama, politiku samostalnost i individualnost Borieve Bosne teko bi bilo preciznije iskazati. Izraz "simahos" (saveznik) kojega Kinarn upotrebljava da bi oznaio Boriev odnos prema Ugarskoj, u bizantskoj politikoj terminologiji podrazumijevao je relativno visok stupanj autonomije. Isti izraz bizantski pisci koristili su za Ruse i Uze u XI, za Maare u XII i bugarskog vladara u XIII stoljeu, dok se za odreivanje njihova mjesta meu narodima povezanim s Carstvom u XII stoljeu za Srbe upotrebljavao izraz "kateki" (polsuni). Naposljetku, vratimo li se ponovo Kinamu i onomu to je zapisao o kretanju bana Boria, prethodna zapaanja dobit e svoju punu potvrdu: "Kad stie blizu Save} odatle zaokrenu prema drugoj reci po imenu Drina koja izvire negde odozgo i odvaja Bosnu od ostale Srbije. Bosna nije potinjena arhiupanu Srba, nego narod u njoj ima poseban nain ivota i upravljanja." Pored Kinamovih zapaanja preciznijem odreenju poloaja Borieve Bosne sredinom XII stoljea znatno pridonosi razvoj politikih odnosa u jugoistonoj Europi ovoga vremena, obiljeen velikim bizantsko-ugarskim sukobom u kojemu su aktivno sudjelovali i srpski vladari. Jo od druge polovine XI stoljea kada je u srpskim oblastima u unutranjosti Balkana formirano novo jezgro otpora Bizantu, stjecanje jednog snanog saveznika u toj borbi za srpske upane imalo je ivotno znaenje. Nakon to je poetkom XII stoljea Ugarska napravila snaan iskorak prema istonoj obali Jadrana, suradnja sa srpskim vladarima na drugom kraju Carstva, na granici sa Bizantom u Podunavlju, nametnula se prirodnom zakonitou. Prvi takav savez realiziran je u bizantsko-ugarskom ratu 1127. i premda je koalicija sa Ugarskom za Srbe 1129. zavrena tekim porazom, ideja o zajednikom nastupu ni tada nije naputena. tovie, 1129. ili 1130. ki srpskog upana Uroa I udala se za ugarskog prijestolonasljednika Belu II (1131-1141), ime su savezniki odnosi dodatno uvreni. Nove meunarodne okolnosti koje su u jugoistonoj Europi nastupile kada je na bizantsko prijestolje zasjeo Manojlo I Komnen (1143-1180) i aktiviranje bizantsko-ugarskog suparnitva omoguile su obnavljanje ugarsko-srpske koalicije protiv Bizanta. Car je postavio ambiciozan politiki cilj restauracije bizantske hegemonije na Zapadu, kojemu je glavnu prepreku predstavljalo 52
Njemako carstvo Friedricha Barbarose. Za realizaciju Manojlove univerzal-istike koncepcije i akcije prema srednjoj Europi Maarska je mogla posluiti kao pogodna baza, i osebujni car nastojao je, koristii se vojnim i diplomatskim sredstvima, ovu zemlju pripojiti Bizantu to "s vizantijske take gledita nije imalo presedana u historiji komonvelta. " S obzirom na irinu Manojlovih poduhvata koji su zahvatili podruje od Male Azije do Italije balkansko pitanje i odnosi sa Ugarskom i Srbijom predstavljali su tek jedan djeli u mozaiku sloenoga odnosa Bizanta i tadanjih europskih drava. Manojlova politika na Zapadu uvjetovala je stvaranje dviju velikih europskih koalicija: Bizanta, Njemake i Venecije na jednoj, a Normana, Velfa, Francuske, Ugarske i Srbije sa papom u pozadini na drugoj strani. Dakako, raspored snaga i sastav koalicija bili su podloni estim promjenama, s tim da su i druge drave povremeno uvlaene u ovu igru. U bizantsko-ugarske sukobe (1149-1155) bili su na ugarskoj strani uvueni srpski i bosanski vladar; u prvom sluaju radilo se o nastavku odavno zapoete suradnje s ciljem konane emancipacije od Bizanta, u drugom pak o sasvim novoj orijentaciji s bitno drugaijim ciljem. Ostavljajui po strani pitanje navodnoga Borieva vazalstva prema Ugarskoj, s kojim se sve do N. Klaia naa historiografija nepotrebno muila, pristupanje bosanskoga bana antibizantskoj koaliciji mogue je objasniti jedino kao loginu posljedicu globalnoga pregrupiranja tadanjih europskih drava. Druga vana injenica o kojoj se neizostavno mora voditi rauna jeste da je Bosna ak i u vrijeme najsnanije ekspanzije Bizanta u jugoistonoj Europi pod carem Bazilijem II ostala izvan podruja neposrednog carskog suvereniteta, to je njezinim vladarima otvaralo prostor za samostalniji nastup i mogunost ulaska u antibizantske koalicije. U tom pogledu Bosna se razlikovala od zemlje rakih upana za koju je, usprkos njezinih tijesnih veza s ugarskim dvorom i antibizantske politike, u pismu rimskom papi car Isak II Aneo tvrdio (1190/91.) da "je od davnina pod Romanijom i nije nikada bila nekom drugom predata." Osmotri li se podruje najeih bizantsko-ugarskih sueljavanja - osjetljivi granini pojas na Dunavu sa Sirmijem, Beogradom i Branievom kao najisturenijim uporitima bizantske vlasti u ovom dijelu jugoistone Europe -postaje jasno da su strateki razlozi ugarske i srpske vladare opredijelili na zajedniki nastup protiv Bizanta. Na drugoj strani, potinjavanje Ugarske i njezino pripajanje Bizantskom carstvu direktno su zavisili od stabilnosti granice na Dunavu.
53
Pripremajui spajanje Ugarske i Bizanta Manojlo I je nakon smrti ugarskog kralja Gejze II (1162.) podrao njegovu brau Stjepana IV i Vladislava u borbi protiv Stjepana III, Gejzina sina. Ugovorom iz 1164. brat Stjepana III Bela priznat je za prijestolonasljednika i poslat u Carigrad gdje je nakon enidbe s carevom kerkom pod imenom Aleksija trebao zasjesti na bizantsko prijestolje. Kada je dobio sina car je promijenio plan i Bela je 117 2. vraen u Ugarsku, gdje je kao carski tienik pridonio irenju bizantskog utjecaja. Upravo u ovo vrijeme, politika restauracije Rimskog carstva Manojla I slavila je svoju veliku, ali kratkotrajnu pobjedu. Uspjesi carskog oruja i diplomacije konkretan izraz dobili su u opirnoj vladarskoj intitulaciji Manojla I, u koju su 1166. bile ukljuene brojne zemJje izmeu Blatnog i Kaspijskog jezera, pored ostalih Dalmacija, Ugarska, Bosna, Hrvatska, Bugarska i Srbija. Do tada je, prema onomu to je poznato, bila rijeena i sudbina bana Boria kojemu se izmeu 1154. i 1163. gubi svaki trag. Nakon devet godina Borievo ime zabiljeeno je meu svjedocima isprave (istaknutim lanovima ugarskog dvora) koju 1163. u Ostrogonu izdaje ugarski kralj Stjepan III u korist zagrebakog biskupa. Na osnovi ove fragmentarne vijesti nije mogue odgonetnuti zato je Bori napustio Bosnu, ali je uoljivo da se bosanski ban nalazi uz Stjepana III koji je u Ugarskoj tada predvodio antibizantsku struju. Po svemu sudei, Bori je pod bizantskim pritiskom koji se 1162. ispoljio i u Rakoj gdje je car Manojlo I na vlast doveo upana Desu, morao pobjei iz Bosne i utoite potraiti kod staroga saveznika. U ovakav slijed dogaaja potpuno se uklapa podatak iz Kezine kronike o izvjesnom njemakom vitezu Gotfridu kojega je kralj Stjepan III 1163. poslao da intervenira "adversus ducem de Bozna", oito s namjerom da Boria vrati na bansko prijestolje. Ovaj bosanski "dux" mogao je biti jedino inovnik cara Manojla I pred kojim je Bori pobjegao na ugarski dvor, jer je potpuno iskljueno da bi bosanski ban dobro poznat u Ugarskoj mogao biti oslovljavan s ovom titulom kako se to obino smatralo do nedavne pojave knjige N. Klai\ Naposljetku, Bori se do kraja ivota vie nije vraao u Bosnu, emu je bizantska vlast uspostavljena pod Manojlom I zasigurno bila najveim razlogom. Bosanski ban trajno se zadrao u Slavoniji gdje je 1162/63, uz odobrenje kralja Stjepana, Templarskom redu poklonio selo Esdel (Zdelje). Ovu darovnicu kasnije su proirili njegovi potomci, a potvrdili kralj Bela i 1209. kralj Andrija II. Potomci bana Boria (generatio Borich barii) spominju se u Slavoniji sve do sredine XVI stoljea i, koliko se zna, nikada nisu isticali svoje pravo na bosansko bansko prijestolje. 54
LITERATURA - P. Aneli, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, GZM BiH (A), Sarajevo, 1970, 199-212 - A.Babi, O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske drave, Nauno Drutvo BiH, Radovi, III, Odjeljenje historisko-filolokih nauka, Knjiga 2, Sarajevo, 1995,57-79 - I. Boba, Djelovanje slavenskih apostola sv. Konstantina i Metoda i poetak bosanske biskupije. U: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1991,125-140 - M. Braun, Die Slawen auf dem Balkan, Leipzig, 1941. - S. irkovi, Bosna i Vizantija. U: Osamsto godina povelje bosanskog bana Kulina (1189-1989), Sarajevo, 1989, 23-35 -1. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb, 1995. - Historija srpskog naroda, I, Beograd, 1981. - N. Klai, Srednjovjekovna Bosna. Zagreb, 1989. - F. Lukas, Bosna i Hercegovina u geopolitikom pogledu. U: Povijest BiH, I, HKD Napredak, Sarajevo, 1991, 39-77 - D. Obolenski, Vizantijski komonvelt, Beograd, 1991. - G. Osrrogorski, Historija Vizantije, Beograd, 1969. - K. Porfirogenet, O upravljanju carstvom (priredio M.vab), Zagreb, 1994. - Predslavenski etniki elementi na Balkanu u etnogenezi Junih Slovena. Zbornik radova sa Srnipozija odranog u Mostaru 24-26 X 1968. Sarajevo, 1969. - A. Stipevi, Iliri, Zagreb, 1974. - Vizantijski izvori za historiju naroda Jugoslavije, IV, Beograd, 1971.
55
FROM THE S LAVS' SETTLING TO THE TIMES OF KU LIN-BAN

Mr Dubravko Lovrenovi
(THE SUMMARY) With the ban Bori a very important phase in the history of the Middle Age Bosnia had finished, during the one under the changable political cir-cumstances, the transfer from the clantribal society to the relatively stabile from of the early middle age state had been done. The whole sketched devel-opment from the Slavi settling down to the appearance of the rudimentary shapes of the early feudal political powers in the period of five centuries -reflects the general process of polito-genesis of the numerous tribes, which made the new social communities themselves on the ruins of the Roman civ-ilization ih Europe. The recapitulation of the passed way based on the pioneer work of Profes-sor Ante Babi - shows clearly that the process of the shaping of the feudal state strucmres of the middle aged Bosnia neither lagged behind its neigh-bours of Croats and Serbs regions, but it had developed in its specific devel-opment in the same direction: the origin of the developed forms of the feudal state, totally notkeable in the times of Kulin ban.
56
BOSANSKE DRAVE
Dr. Boris Nilevi
U ranom srednjem vijeku

'a stoljea ranog srednjeg vijeka nema mnogo izvora koji bi osvijetlili rdogaaje i linosti, odnosno ivot Slavena na podruju Bosne i Huma. To podrazumijeva vrijeme od njihova doseljenja u VII stoljeu, kada i poinje historija junih Slavena na ovim prostorima pa do druge polovine XII stoljea, od kojeg se zamee kasniji bosanski srednjovjekovni polet i sjaj. Bosna se prvi put spominje sredinom X stoljea u djelu uenog vizantij-skog cara - pisca Konstantina Porfirogenita "De administrando imperio", kao mala oblast sa dva grada Katera i Desnek. Katera je, po svoj prilici, dananji Kotorac u Sarajevskom polju iznad Butrnira, dok Densek nije iden-tifikovan (u okolici Visokoga?) Bosna je u to vrijeme obuhvatala podruje oko gornjeg toka rijeke Bosne, moda samo Sarajevskog polja sa okolnim planinskim padinama. Ona je tada, po caru Porfirogenitu. sastavni dio Srbije koja na rijeci Cetini granici sa Hrvatskom. Sa slabom politikom samostalnosti, Bosna je u onim vremenima pod naizmjeninom vrhovnom vlau susjednih drava Rake, Duklje i Hrvatske, te u znaku globalne predominacije as Vizantije, as Ugarske. Iza 1018. godine obnovljena je vizantijska vrhovna vlast nad balkanskim zemljama, pa i nad Bosnom. Ta uprava je na ovom prostoru bila vie nominalna nego stvarna. Tako, naprimjer, vizantijski car, oko 1040. godine, morao je novcem pridobivati bosanskog bana da mu se pridrui u ratu protiv duk-Ijanskog kneza Vojislava. Izmeu 1081. i 1088. godine dukljanski knez Bodin uspostavio je vlast nad itavom Bosnom i kao svog zastupnika postavio tamo nekog kneza Stefana. To je najstariji imenom poznati vladar Bosne. U ovom vremenu osnovana je i katolika biskupija. Kada su iza Bodinove smrti 1101, godine nastali u Duklji dinastiki neredi, Bosna je ponovo dola do svoje
57
Bosna i Hercegovina o najstarijih vremena do kraj a Drugog svjetskog rata
samostalnosti, da bi se u povelji ugarskog gospodara Bele II iz 1137. godine navodila kao posebno vojvodstvo (ducatus), a od 1138. godine ugarski kraljevi se tituliu kao kraljevi Rame (Ramae rex). Pod Ramom su podrazumijevali Bosnu u cjelini. Uspostavljanjem ovih odnosa sa ugarskom dravom nije prestala dravnost Bosne, nego, naprotiv, itava njena srednjovjekovna povijest ispunjena je borbom za ouvanje svoje nezavisnosti prema Ugarskoj koja je uzaludno nastojala stoljeima da Bosnu potini pod svoju stvarnu i neposrednu vlast.
Emancipacija Bosne - na historijskoj sceni

Pretpostaviti je da je uspostavljanjem novih odnosa Bosne prema Ugarskoj5 uklonjena ranija domaa dinastija banova i za bana postavljen Bori (1154-1163), velika iz Slavonije, ovjek kraljeva povjerenja. U maarsko-vizanti-jskom ratu 1154. godine uestvuje i on kao vazal maarskog kralja. Svrgnut je s vlasti, kada je u prijestolnim borbama dvojice maarskih pretendenata izabrao da pomae slabijega. Iza Boneva pada Bosna je jo jednom, posljednji put, vidjela vizantijsku vojsku i dola pod njenu vlast (1167.) da bi se, iza smrti snanog cara Manojla Komnina 1180. godine, zauvijek oslobodila od nje. Iste godine javlja se i prvi pomen o banu Kulinu (1180-1204). Od vremena bana Kulina, vjetog i kako se kae "srenog" vladara, jednog od najveih i najvanijih gospodara u povijesti Bosne ("veliki ban ", "ple-meniti i moni mu"), ova se drava poinje razvijati uporedo sa susjednim junoslavenskim dravama. Za njegove uprave poinje politiko-ekonomska stabilizacija i irenje Bosne, njezino trgovako otvaranje i pomak kulturnog ivota. Pomenimo samo njegovu povelju dubrovakim trgovcima iz 1189. godine, kojom im dozvoljava da slobodno trguju po Bosni. Da bi ih privukao, Kulin ih oslobaa svakog nameta "osim ako mi tko da od svoje volje poklon ". To je prvi poznati meunarodni ugovor Bosne. Ta povelja, kada se svestrano analizira, mnogo toga otkriva iz ivota tadanje Bosne, a prije svega ona je, "rodni list" bosanske drave. Iz povelje se oituje da je ve tada postojala relativno ureena drava sa vladarskom kancelarijom, sa slubenicima est-nicima, vjerovatno predstavnicima banove vlasti po upama koji. su bili odgovorni za bezbjednost na svome podruju. Osim toga, ovo je i prva poznata bosanska povelja pisana narodnim jezikom i irilicom. U nas se javljaju povelje pisane na narodnom jeziku pola stoljea ranije nego u Nijemaca. Kod njih je prva iz 1238/39. godine, a neto malo kasnije nego u paniji i junoj Francuskoj. A o prostranstvu dravnog teritorija govori jedan izvor iz 1203. godine koji kae da se Bosna prelazila za "deset i vie dana hoda". 58
Od ratnih podviga Kulin je imao, izgleda, samo jedan. Radi se o godini 1183. kada je sa Maarima (ije je vazalstvo prihvatio) i sa Nemanjom potiskivao Vizantince iz Srbije. Ostalo vrijeme svoje vladavine proveo je u miru ureujui dravu u slivu gornje Bosne i Vrbasa. Od Kulinova vremena Bosna poinje, uz sve pritiske monika sa strane, da ivi zasebnim politikim ivotom. I kao to se u Dubrovniku srednjega vijeka bijae razvio posebni dubrovaki patriotizam, tako se vremenom razvio i u Bosni bosanski. Preovladavajui ui pokrajinski interesi privlae svu panju bosanskih vladara i njihove vlastele. "Dobri Bonjani" postaju ideal podanika. U zemlji je pomen o Kulinu ostao lijep. U poslovicama jo se i danas ljudi sjeaju na vremena "od Kulina bana i dobrijeh dana".
Bosansko "krivovjerje" ili "kuga bosanska"

Uz Kulinovo ime vezana je i prva vijest o pojavi bogumilskog ili pateren-skog uenja u Bosni (1199.) koje je ve tada uzelo tolikog maha da ga je prihvatio i sam ban sa porodicom, rodbinom i mnotvom naroda. Bosna je postala gotovo klasino sredite ovog nauka, i to je u mnogome predodredilo njenu dalju historijsku sudbinu. Porijeklo ovog pokreta nalazi se u onim jeretikim uenjima koja su se znatno ranije javila u Maloj Aziji i u ijoj je osnovi bilo shvatanje da je materijalni svijet, kao i sve ono to iz njega proistie (drutvo, ustanove, vojska, drava), proizvod zla, da je jedini ovjekov spas u duhovnom ivotu, askezi i odbacivanju svega materijalnog. P o bogumilima, Stari zavjet je proizvod ranije tjelesne prevlasti i zato je bio sav odbacivan osim Psaltira sa njegovim oduevljenim himnama Bogu. Patarensko karakterie i kritinost protiv crkvenog bljeska i tatine, kao i suvine crkvene hijerarhije. Takoe, treba da nestane itav krug naknadnih svetitelja koji se slave mimo Hrista i gotovo ravno njemu, kao i da se ukine kult ikona kojima se iskazuju boanske asti. Sve treba da se preisti i ispravi. Zbog toga se pristalice ovog nauka zovu "isti" ili "pravi Hriani", ili kao kod Slavena "bogu-mili". Oni ne primaju krtenje, a osobito su protivni krtenju djece, koja ne shvaaju znaaj toga ina. Ovo uenje, uopte, svodi vjersku simbolizaciju u granice kritike zdravog razuma. Ne priznaje vaskrsnue, ni priee, na kojem je bio razapet najvei predstavnik dobra. Bogumili istupaju kao ljudi koji su uspjeli da savladaju strasti. Odlikuje ih krotkost, utljivost, bezglasna su smijeha i vidljive ublijedjelosti od posta. Meu narodom su vrlo aktivni. Davali su 59
enama izvjesnu ravnopravnost. Ova sekta je bila vie drutvena nego vjerska i postigla je svoje uspjehe vie zbog svojih socijalnih nego vjerskih naela. Bogumili su se javili u Bugarskoj i Makedoniji ve u X stoljeu. irei svoj uricaj prema Zapadu, dualistike jeresi su esto gubile svoju prvobitnu sadrinu i prilagoavale se uslovima i potrebama raznih drutvenih sredina. Iz Bugarske i Makedonije ova jeres prela je u Srbiju i tamo uzela maha dok je nije Stefan Nemanja sa sinovima suzbio otrim mjerama. Iz Srbije se, jedan dio pristalica ove sekte sklonio u Bosnu, iji je politiki poloaj, pored pogodnih geografskih uslova, omoguavao da se tu jeres ponajprije ustali. Meutim, sve ovo je poelo da oteava poloaj Kulinove Bosne. Pojava dualistikih jeretika poela je da remeti ivot katolike biskupije, koja je bila pod crkvenom vlau Dubrovnika. Njihovo javljanje uznemirilo je papsku kuriju koja je upravo u to vrijeme u Francuskoj i Italiji poela ofanzivu protiv njih. U borbi protiv hereze u Bosni pape su se oslanjale na snagu maarskih kraljeva kroz itavu bosanku srednjovjekovnu historiju. Time su bili pomireni kako isto vjerski razlozi, tako i maarski politiki interesi, uvijek prilika za krstaki rat. Ali su bogumilima i pravoslavni bili protivnici. U izvorima iz isto pravoslavne sredine postoje prokletstva koja se odnose na patarene. Za Albance pie jedan svetenik 1308. godine, da nisu "ni isti katolici, ni isti izmatici" (pravoslavni). Tako je bilo i u Bosni sa bogumilima. Rekosmo, uvijek prilika za krstaki rat. Tako 1200. godine papa Inoenti-je III poziva ugarskog kralja Emerika da izvri pritisak na bosanskog bana Kuiina da sprijei irenje hereze i da prestane da daje zatitu prebjeglim hereticima iz Splita i Trogira. U protivnom sluaju da i Kuiina i sljedbenike hereze protjera iz njihove zemlje i zaplijeni im sva dobra. Ban je izbjegao krstaki rat na taj nain, to se na Bilinom polju kod Zenice, S. aprila 12Q3>. godine, zajedno sa prvacima patarenske crkve pred papinim legatom .odrekao zabluda i primio obavezu da e potovati uenje i norme rimske crkve. Meutim, time nije bio zatvoren put prodiranju i irenju bogumilskog uenja u Bosni, koje e vremenom postati narodnom religijom i simbolom bosanske zatite u njezinim borbama protiv stranaca. Sa osobenim vjerskim, vie pobunjenim - socijalnim nazorom na svijet i sa ustrojstvom crkve, kojoj je na elu stajao djed, na niem stepenu gosti i starci, te vjernicima "krstjanima" i "krstjanicama", Bosna je u onodobnoj, srednjovjekovnoj Evropi, predstavljala, uistinu, jedan buntovni religijski specifikum, daleko prije Lutera i protestantskog nauka.
60
Otpor Bosne katolianstvu i ugarskoj vrhovnoj vlasti

Nakon Kulinove smrti Bosna je postala ozloglaena na papskoj kuriji radi uspjeha patarenskog uenja. Pape Ijutito piu, kako u Bosni jeretici javno ispovijedaju svoju vjeru "kao to lamije doje svoju tenad golim sisama" i trae protiv njih krstake ratove "potstiui vjernike protiv nevjernika" (fide-les contra infideles exhortando). Bosanski ban Ninoslav (1233-1250) imao je zato tekih dana. U poetku je poputao papinim eljama i, preplaen njegovom aktivnou, bio voljan da pusti njegove ljude nesmetane u propovijedanje katolike vjere, jer Bosna je, za rimsku crkvu "pustinja i ikara, puna trnja i kopriva i postala je leglo guja", Meutim, kada je ban uvidio da akcija Rima dira njegova suverenska prava i radi, u biti, za maarske interese, on je prihvatio borbu od 1235-1238. godine. Krstaka akcija kojoj je na elo postavljen herceg Hrvatske Koloman, sin ugarskog kralja Andrije II, trebalo je da Bosnu neposredno potini Ugarskoj, te je time i krstaka vojna dobila vid osvajakog rata. U pitanju je bio dalji opstanak drave. Banu bosanskom nije ostalo nita drugo nego da napusti veze s rimskom kurijom i da se stavi na elo otpora protiv Rima i Maara. Rat je poeo 1235. i trajao je, s prekidima, oko etiri godine. Herceg Kolomano-va vojska zaposjela je samo periferne oblasti, sjevernu Bosnu i sjeverozapadni dio Huma, ali otpor nije slomila. Ovaj rat je nanio mnogo tete Bosni, ali se Ninoslav odrao i tad, kao i u kasnijim borbama. U martu 1240. godine ban je u Dubrovniku zakljuio sa Republikom ugovor o trgovini i prijateljstvu. U povelji koju je tim povodom izdao, Ninoslav se samosvjesno naziva; "Ja Matej Ninoslav, po milosti boijoj veliki ban bosanski". Poloaj se nije bitno izmijenio ni onda kada se ban pod pritiskom novog rata (1244.) pokorio ugarskom kralju i pristao da prizna katolikoj crkvi prava na ranije date posjede koji su joj te godine potvreni poveljom Bele IV. Izgleda da se ovo "pravo" nije moglo odrati zbog otpora puka i vlastele bosanske. Godine 1249. veliki ban bosanski Ninoslav je opet u punoj vlasti. Tada je obnovio ugovore s Dubrovakom republikom i poslije toga vie se ne pominje.
61
Bosansko uzmicanje pred ugarskom dominacijom

Krajem 1253. godine poveo je ugarski kralj Bela IV odluan rat protiv Bosne i uspio da savlada otpor u itavoj zemlji, koja je podijeljena u vie oblasti i stavljena pod neposrednu vlast ugarskog kralja. Bosnom je, pod njegovom zatitom, zavladao ban Prijezda (1254-1287), Ninoslavov roak, praotac znamenite dinastije Kotromania, a oblasti Usore i Soli su, kao posebne banovine, spajane sa Mavom. Te su oblasti 1284. godine pripale kralju Dragutinu poto se odrekao prijestolja u Srbiji. Udajom njegove keri Jelisavete za Prijezdina sina Stjepana (Kotromana) doli su Kotromanii u srodstvo sa Nemanjiima. U vremenu ugarske prevlasti koja traje do konca XIII stoljea, Bosna je nazadovala u svakom smislu. Njena dravna teritorija razbijena je na nekoliko oblasti koje gravitiraju na razne strane. Vlast bana se ni po formi nije osjeala kao snaga koja ujedinjuje i odrava cjelinu, a u zemlji je zavladala nesigurnost i bespravno stanje to je koilo trgovinu. Sve ovo najtee je pogaalo sam narod. U dobu izmeu 1287. i 1301. godine znatan je broj robija, porijeklom iz raznih krajeva Bosne, koje se kupuje i prodaje u Dubrovniku. To je vjerovatno u vezi sa progonima pripadnika "crkve bosanske". Rimska crkva dozvoljavala je trgovinu robljem ako se radilo o hereticima. Zbog slabljenja centralne vlasti u Ugarskoj krajem XIII stoljea na Bosnu su proirili svoju vlast znameniti hrvatski velikai ubii, ali ne zadugo.
Snaenje i teritorijalno irenje Bosne

Razdoblje banova Stjepana II Kotromania (1322-1353) i Tvrtka I Kotromania (1353-1377 ban, 1377-1391 kralj) vrijeme je svestranog napretka srednjovjekovne drave Bosne. Tada je ova zemlja dostigla vrhunac politike snage i teritorijalne veliine, a Tvrtko I vinuo se svojim ugledom i moi do najveeg junoslavenskog vladara. Granice bosanske drave su se tada prostirale od Save do Korule i Hvara, te od Zrmanje i Knina do Sjenice i Lima. Samo put do ove slave bio je mukotrpan. Poeo je sa Stjepanom II za ije vladavine, na razne naine, pojedine oblasti ulaze u sastav bosanske drave, te se tako postepeno poveavala teritorija ove balkanske srednjovjekovne tvorevine. Ono to je bio kralj Milutin za cara Duana, to je bio ban Stjepan II za kralja Tvrtka. Tvorac bosanske dravne stabilnosti i organizator njene unutranje snage. 62
Teritorijalno irenje bosanske drave u srednjem vijeku Bosanski ban ivio je do 1322. godine u sjenci monih ubi a. Kada je sjaj njihovog predstavnika u Hrvatskoj Mladena poeo da opada, Stjepan Kotro-mani se pridruio njegovim mnogobrojnim protivnicima i privukao na svoju stranu neke od njegovih vazala iz Donjih Krajeva. Podravao ga je u tome i ugarski kralj Karlo I Anujski, koji je teio da uniti Subie. Nakon Mladenova sloma 1322. godine, Bosnom je potpuno ovladao Stjepan Kotro-mani, prisajedinivi svojoj dravi oblast ubia izmeu Neretve i Cetine. Negdje u tom vremenu, on je zavladao i upama Duvno, Livno i Glamo, koje su otada stalno ostale u sastavu Bosne. Ponovo je uspostavljena bosanska vlast i nad oblastima Usore i Soli, jer se ve od proljea 1324. godine, Stjepan II na osnovu jedne darovnice ugarskog kralja Karla I Roberta oslovljava kao njihov "gospodin". Od tada e ovi krajevi ostati u tituli bosanskih banova i kraljeva i kada oni tamo ne vladaju. Najzad, vlast bosanskog bana protegla se i na Hum (do 1326), koji je, sve dotle, od vremena Nemanjina brata kneza Miroslava, do sredine XII stoljea,
63
osim malih prekida, bio stalno u srpskoj vlasti. Taj gubitak srpski dvor nije mogao dugo vremena da preali, osobito Duan. On gotovo etvrt vijeka doc~ nije, poduzima protiv Bosne vojni pohod kada je njegova vojska prodrla sve do Bobovca, ali nije uspio da povrati izgubljeno (1350). Poslije svih ovih osvajanja vlast Stjepana II se prostire "od Save do mora i od Cetine do Drine". On je "po milosti bojoj gospodin svim zemljama bosanskim i Soli i Usore i Donjim Krajem i Humskoj zemlji". Njegov ugled je osjetan. Ojaao je Bosnu na sve naine i ujedinio je od Drine do Cetine i Save, davi joj izlaz na more. Utvrdio je u njoj posrnuli banski autoritet i svoju dinastiju. Stvorio je vrste veze s Maarima i pap-skom kurijom. I pored njegovog priznavanja vrhovne vlasti Ugarske, njen vladar se nije neposredno mijeao u unutranje stvari Bosne. ak je za enu uzeo kod Maara mnogo opjevanu, banovu ker Jelisavetu (1353).
Prve godine Tvrtkovog vladanja

Osamostaljenje i irenje bosanske drave za vrijeme; Stjepana II Kotro-mania dovelo je do jaanja centralne vlasti, ali i do uspona velmoa koji su se koristili poveanjem dravne teritorije i, sve moniji, poelo pruati otpor banskoj prevlasti. U takvim prilikama je, poslije smrti Stjepana II, preuzeo prijesto njegov sinovac Tvrtko I (1353-1391), sin Vladislava Kotrornania i Jelene Subi. Nezadovoljstvo plemstva podrao je ugarski vladar Ludovik I i prisilio Tvrtka da mu, kao miraz za Jelisavetu, ker Stjepana II, koja se udala za Ludovika, ustupi Hum, zapadno od Neretve, i trg Drijeva na uu te rijeke (1357). Do banovog izmirenja s vlastelom ipak je dolo u ratu protiv Ugarske 1363. godine, koja je pokuala do kraja iskoristiti nerede u Bosni i zavladati ovom dravom, te tako ubiti svaki duh otpora i svaku pomisao o nekom smjelijem zamahu u bosanskoj politici. 0 neposrednim motivima rata kralja Ludovika protiv Bosne 1363. godine malo se zna. Sam Ludovik je u jednoj povelji saoptio da je u rat poao lino sa svojom vojskom da "iskoreni nebrojeno mnotvo jeretika i patarena" koje se ugnijezdilo u njegovoj dravi Bosni. Tu vjersku akciju dokazivalo bi to, to je drugi dio ugarske vojske, upuen u Usoru, vodio nadbiskup ostrogonski Nikola. Ne treba potpuno iskljuivati mogunost da je pohod zaista bio inspirisan od katolikih crkvenih krugova, samo se mora imati na umu da kralj Ludovik nije ranije pokazivao takvu istu spremnost da se linim pohodom obraunava sa bosanskim jereticima, nego je o tome preputao svojim vazal64
ima u Bosni- Ludovikov biograf, Ivan arhiakon Kikilea, pripisuje pohod kraljevoj namjeri da kazni drskost nekih buntovnika. Sam Tvrtko u jednoj docnijoj povelji pominje samo kako "se podie na me ugarski kralj u ime Ludovik". Ipak, snaenje Bosne nije bilo u skladu s politikom ugarskog dvora. Kralj Ludovik, poto je slomio vlast krupne vlastele u Hrvatskoj, pokuao je da i Bosnu jae stavi pod svoju vlast. To su pokazali njegovi postupci prema mladom nasljedniku Stjepana II Kotromania, njegovom slnovcu banu Tvrtku u prvim godinama njegove vladavine. U svakom sluaju, u aprilu 1363. godine ugarski kralj je ve skupljao vojsku za svoj pohod, a u maju se u Dubrovniku znalo kakva opasnost prijeti bosanskoj banovini, pa se zahtijevalo da se dubrovaki trgovci povuku prema primorju i zabranjivalo da ulaze u bosanska utvrenja. Prvi pohod je poduzeo lino Ludovik sa vojskom koja je sa sjevera prodrla u zapadnu Bosnu. U prvoj polovini jula Ugri su opsjedali grad Soko na Plivi, koji je branio vojvoda Vukac Hrvatini. Ludovik nije uspio da grad osvoji, pa se sredinom jula preko Slavonije vratio u Ugarsku. Kraljev pohod se, oigledno, zavrio neuspjeno, iako nije vjerovatno da je ugarska vojska pretrpjela vee gubitke. Kralj, istina, ne govori o tom svom ratu ni u jednoj listini, ali nam zato o tome govori ban Tvrtko u darovnoj povelji od 11. avgusta 1366. godine to ju je izdao u upi Rami pod Prozor-gradom: "Stvorih milost svoju gospodsku svojemu vjernu sluzi u ime vojvodi Vukcu Hrvatiniu za njegovu vjernu slubu u ono vrijeme kad se podie na me ugarski kralj Ludovik i prihodi v Plivu i ondazi mi vojvoda Vukac vjerno poslui". Dakle, Sokol-grad odbranio je vojvoda Vukac Hrvatini, otac znamenitog hercega splitskog Hrvoja Vukia. Za nagradu darovao mu je ban Tvrtko itavu plivsku upu sa tvrdim Sokol-gradom. Iz odluke dubrovake vlade vidi se da se oekivalo da e Bosanci pruiti otpor iz svojih utvrenja. Bez osvajanja tvrdih gradova ugarski kralj nije mogao nita ozbiljnije postii. Radi toga je, nezadovoljan ishodom prvog pohoda, u septembru uputio protiv Bosne drugu vojsku na elu sa paltinom Nikolom Kontom i ostrogon-skim nadbiskupom. Ova vojska je provalila u Usoru i opsjela dobro utvreni grad Srebrenik. Meutim, svako opsjedanje Srebrenika bilo je uzaludno, te se i ova opsada kao i ona kod Sokola zavrila bez uspjeha. Pod gradom je palo mnogo ugarskih vojnika, a i gubitak materijala je zabiljeen. Meu ostalim stvarima nestao je u ugarskom logoru i veliki dravni peat, koji je nosio sa sobom ostrogonski nadbiskup Nikola kao kraljev kancelar. Peat se mogao izgubiti u bijegu. Novim se ugarski kralj prvi put slui 18. maja 1364. godine.
65
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena da kraja Drugog svjetskog .ata
Godina 1363. zavrila se trijumfom bosanske banovine. Sa ovim pobjedama Bosna je sauvala i odbranlla svoj politiki individualitet, a on se najljepe oslikavao u vladarskom naslovu bana Tvrtka poslije ovih borbi. Naime, 7septembra 1364. godine, kada ga Mleani oslovljavaju sa "dei gra-tia banus totius Bosne" (Boijom milosti cijele Bosne).
Prvi bosanski kralj

Godine 1371. poljuljana je iz temelja cijela srpska drava porazom od Osmanlija na Marici. Te iste godine umro je i car Uro, posljednji srpski izdanak dinastije Nemanjia, U Srbiji se dugo vremena osilio upan Nikola Altomanovi, moni gospodar od Rudnika do mora, sa gotovo cijelim Podrinjem, Novim Pazarom, Trebinjem i Konavljem, koji je izazivao este sukobe sa susjedima. On je podjednako smetao i knezu Lazaru Hre-bljanoviu i banu Tvrtku. U ratu koji je poveo protiv Nikole Altomanovia 137 3, godine, zajedno sa knezom Lazarom i izaao kao pobjednik, Tvrtko je, dijelei Nikoiinu batinu, zadobio oblasti u gornjem P odrinju i srednjem P olimlju sa manastirom Mileevom, gdje se nalazio grob sv. Save, a nekoliko godina kasnije proirio je svoju vlast i na Tre-binje i na Konavle s Dracevicom, u stvari podruje izmeu Dubrovnika i Boke Kotorske. Kao gospodar jednog dijela nekadanjih nemanjikih posjeda, Tvrtko je rado prihvatio misao da se vee za njihove dravne tradicije. Sam je s Neman-jiima bio u dalekom srodstvu kao unuk Jelisavete, keri kralja Dragutina, udate za njegovog djedu Stjepana Kotromana. Osim toga, raspolagao je veom snagom od ma kog oblasnog gospodara u Srbiji. U jesen 1377. godine, poto je zadobio znatan dio drave Nemanjia, koja je ostala "bez gospode srpske" i bez "pastira", a smatrao se nasljednikom svete loze, Tvrtko je u manastiru Mileevu na svoju glavu stavio kraljevsku krunu "... u Hristu Isusu blagoverni i bogom postavljeni Stefan kralj Srbljem i Bosni \ Pornorju i Zapadnim Stranama". Tvrtkovu krunidbu priznale su najistaknutije srpske velmoe, kao i Dubrovani i Mleani.
Nadolazea turska sila

tPrvi, neposredan dodir Turaka sa Bosnom dogodio se 1386. godine, kada je manji broj njihovih eta dopro sve do doline Neretve. Opasnost nije bila velika, jer su doli pred kraj jeseni i u neznatnom broju. Napad jaim snagama
66'
izvren je dvije godine kasnije pod zapovjednitvom ahin-pae, iju su vojsku Bosanci zadrali kod Biiee. Tu je Tvrtkov vojvoda Vlatko Vukovi 27. avgusta 1388. godine potpuno potukao Turke. Dolazi vrijeme kosovske bitke. Vojska sultana Murata ugrozila je nezavis nost Srbije. Za odluan sukob s Osmaniijama knez Lazar Hrebljanovi je okupio najblie roake i saveznike, to mu nije predstavljalo tekou. Njegov zet Vuk Brankovi, gospodar Kosova i Skoplja, i sam je bio ugroen, a i kralj Tvrtko je oekivao Turke, zbog pobjede kod Biiee. Na Vidovdan, 15. juna (po novom kalendaru 28. juna) 1389. godine dolo je do sukoba u kome su nala smrt dva vladara, knez Lazar i sultan Murat. Sukob je nadaleko odjeknuo i snano djelovao na savremenike. Ipak, o boju je do nas doprlo malo savremenih vijesti, pretpostaviti je zato to se u optoj pometnji i nesigurnom vremenu malo pisalo. Tvrtko I, kralj Srbije i Bosne, predstavljao je kosovsku bitku kao svoju pobjedu. O porazu Osmanlija pisao je 1. avgusta Trogiru, a oko dva mjeseca kasnije Firenci. U pismu Trogiranima on ne pominje svog osvjedoenog saveznika kneza Lazara. Sam Tvrtko zauzet osvajanjima dalmatinskih gradova nije uestvovao u bici na Kosovu, ali je tamo poslao vojvodu Vlatka Vukovia. Bosanska vojska, kako kazuje Tvrtko, vratila se sa neznatnim gubicima, dok su Osmaniije pretrpjele teak poraz, tako da je "malo od njih ive glave iznelo". Drugo Tvrtkovo pismo nije sauvano, ali se iz odgovora florentinske optine od 20. oktobra 1389. godine da naslutiti njegova sadrina. Ono se u biti nije razlikovalo od kraljevog pisma Trogiranima. Meutim, i prije Tvrtkovog pisma, na Zapadu je vladalo uvjerenje da su Osmaniije izgubile bitku. Optina u Firenci je estitala kralju Tvrtku pobjedu o kojoj su "odavno" stizali glasovi i pisma "mnogih ljudi". Ali, drugi izvori, prevashodno osmanski, sasvim suprotno kazuju, to jeste oni govore o turskoj pobjedi. Tek kompletnim sagledavanjem slavenske, evropske i turske grae, moi e historiari u perspektivi dati pravi sud o ovom boju.| U tom kritinom historijskom dobu ovog dijela Evrope, na mjesto velikih dravnih cjelina, kao to je bilo staro Vizantijsko carstvo ili drava cara Duana, javlja se itav niz malih drava, u kojima vladaju grki, slavenski, arbanaki i franaki kneevi. Bilo ih je 1389. godine, juno od Dunava 24, ne ubrajajui ovamo posjede ugarske, mletake i enovske. Ovi prvi sudari s Osmaniijama ozna ie beskrajnu seriju ratova s njima, koji e do definitivnog pada znamenitog grada Jajca 1528. godine, trajati skoro itavo stoljee i po.
67
Objava nove kraljevske titule

U Maarskoj su nakon smrti kralja Ludovika 1382. godine nastali veliki unutranji neredi. Kako je kralj umro bez mukih potomaka, borba za nasljedstvo doe ponovo na dnevni red. U tim dravnim meteima uestvovao je naroito jedan dio hrvatske vlastele. Ne zaboravljajui kako se ugarski kralj Ludovik drao prema njemu u vremenu njegovog prvog vladanja, bosanski kralj sada vraa ravnom mjerom. On je centralna figura oko koje se kupe buntovnici. Preko njih, kao i svojim linim autoritetom, Tvrtko polagano, ali dosljedno i energino djeluje na dalmatinske gradove i optine, te mu se u slijedu od nekoliko godina pridruile gotovo svi: Split, Trogir, ibenik i ostrva Bra, Hvar i Korula, osim mletakog Zadra i Dubrovake republike. Na Jadranskom moru njemu su jo pripadali grad Novi koji je podigao 1382. godine i Kotor zadobijen od Maara, 1385. godine. Sa ponosom mogao je, poslije svega ovoga, 1390: godine da objavi svoju novu titulu sa ovim oznakama: "Stefan Tvrtko, po boijoj milosti, kralj Rake, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Oko Bosne bili su u tom vremenu ujedinjeni znatni dijelovi srpskog i hrvatskog etnikog prostora. Meutim, ubrzo, Tvrtka zadesi smrt (1391.) jo neistroenog u snazi, upravo onda, kada je njegovo prisustvo iva potreba da se steeno dovede u red, priljubi, organizuje, odri.
U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo dravne vjere

U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo dravne vjere kao u susjednoj Srbiji, Bugarskoj i Hrvatskoj, nego su se neprestano kroz stoljea za primat sporile tri vjeroispovijedi: katolika, pravoslavna i patarenska. Tu prije svega mislimo na vrijeme Stjepana II i Tvrtka I (XIV stoljee), kada su njihovim osvajanjima u sastav bosanske drave ule oblasti sa crkvenom organizacijom i vjernicima Katolike i Pravoslavne crkve. Ovim je Bosanska crkva prestala biti dominirajua crkvena organizacija u zemlji. Ona se vremenom svela na uski krug "savrenih", "pravih krstjana koji grijehe ne ljube", na strogo asketske grupe okrenute od realnog svijeta i nezainteresovane za iroke mase vjernika, koji nisu imali hramove gdje bi ili na bogosluenje i dobijali crkvenu milost, Tako su u Bosni mase vjernika ostale u stanju skoro pagan-skom, dok pred kraj srednjeg vijeka Pravoslavna i Katolika crkva nisu.osvo-jile teren i poele dublje hristijanizirati bive vjernike "bosanske crkve". Katolicizam u Bosni osnauje od dolaska franjevakih redovnika koncem XIII stoljea. Njih u Bosnu alje papa Nikola IV 1291. godine, na molbu srpskog
68
ekskralja Dragutina, koji se, kao ugarski namjesnik Usore i Soli, alio na veoma rairenu jeres u njegovom dijelu zemlje. U Bosni je 1340. godne osnovana franjevaka vikarija, to je jo vie ojaalo pozicije katolike vjere i katolikog djelovanja. Prvi samostani se podiu u Milama i u Kraljevoj Sutjesci, pa u Olovu, Srebrenici, Livnu, te kasnije u Fojnici, Kreevu, Vranduku itd. Od vremena prvog dolaska 1291. godine, potom osnutka vikarije 1340. godine, pa sve do naih dana, franjevci su bez prekida vrili i vre ne samo svoju plodnu misiju, nego su i meu glavnim kulturnim i knjievnim nosiocima duha ovog podneblja. Historija Bosne ne da se uopte izlagati bez veze sa franjevakim redom. Od vremena Stjepana II i Tvrtka I, te posebno od poetka XV stoljea, u jaem zamahu je i pravoslavlje, potpomognuto djelovanejm vojvode Sandal-ja Hrania i potom hercega Stefana Vukia. Najbrojniji pravoslavni hramovi (manastiri i crkve) podiu se u Porinju i Humu, u oblastima tradicionalno vezanim sa srpskom dravom kojoj su nekad i pripadali, kao naprimjer Hum i Polimlje. Znameniti su hramovi u Dobrunu, Goradu, Sepan-polju, Savi-ni kod Herceg-Novog i jo mnotvo drugih. Crkvena organizacija u ovim krajevima dobro je utemeljena jo od vremena sv. Save, na poetku XIII stoljea, kada je i osnovana samostalna Srpska crkva 1219. godine.
Raanje novog drutva i civilizacije

U srednjovjekovnoj Bosni je, uz ostalo, postojao i snaan proces urban-izacije^ koji se ogledao u postojanju gradskih naselja, koja su se i privredno i drutveno razlikovala od sela i kraljevsko-feudalnih gradova tvrava. To je tip grada (naselja rudara i trgovaca u rudarskim oblastima, trgovi na prometnim terenima, planski izraena naselja i podgraa feudalnih utvrenja) iji je razvoj zapoeo relativno kasno (u prvoj polovini XIV stoljea, da bi vrhunac dostigao u XV stoljeu) u odnosu na gradove evropskih i nekih naih zemalja, ali je injenica da je on napredovao veoma brzo. U bosanskoj dravi je u prvoj polovini XV stoljea bilo oko sedamdeset trgova ija je veliina odgovarala onovremenim balkanskim i evropskim gradovima. Njihov razvoj su podsticali na prvom mjestu rudarstvo i trgovina (izvozna i uvozna), kao i zanatstvo. Bio je to izazov za dubrovake i ostale trgovce koji dolaze u Bosnu i tamo pospjeuju razvoj navedenih privrednih grana. Na sceni historije su trgovci koji postepeno vre civilizacijske pomake sirovog bosanskog drutva. Za period vladavine Stjepana II Kotromania (1322-1355) moe se rei da domai sloj jo uvijek nije u dovoljnoj mjeri ukjjuen u novija privredna kretanja i tokove kakvi su kredi tno-trgo vinski
69
poslovi. Stie se dojam da se Bosanci nerado zaduuju kod Dubrovana zbog straha od neizmirenja dugova, a kad to ine sudjeluju s vrlo skromnim iznosima. Ipak, sama ta pojava vodila je krupnim ekonomskim i socijalnim promjenama onovremenog bosanskog drutva, to je dolo do izraaja naroito u XV stojeu. Bosanci su brzo uili. U rudarstvu su vremenom zamijenili njemake rudare Sase, a od Dubrovana su se nauili savremenim oblicima i instrumentima trgovine (mjenice, trgovaka drutva, prokure), kao i savrenijoj zanatskoj tehnici. Izvori biljee trideset i etiri vrste raznih zanata kojima se bave bosanske i dubrovake zanatlije. Dubrovnik je srednjovjekovnoj Bosni sve, prozor u Evropu, Petrograd. U procesu brzog razvoja trgovine, rudarstva i zanatstva, uspio je jedan broj domaih ljudi, posebno onih na poloajima u gradovima i na dvorovima, da zakorai u krupnu trgovinu i tako stekne bogatstvo. Sa svojim ekonomskim statusom taj sloj se pribliio, pa ak u pojedinim sluajevima i izjednaio sa vrhom piramide bosanskog drutva koje se ponosi svojim aristokratskim porijeklom i plemenitom batinom. Iz redova domaih trgovaca regrutovan je najvei broj graanske klase. Brojni primjeri pokazuju da je diferencijacija stanovnitva u ekonomskom i socijalnom pogledu uhvatila i ovaj sloj drutva. Pored raslojavanja koje je karakteristino za vlastelu i vlasteliie, jasno je uoljiva razlika i meu graanskom klasom. Jedan broj Bosanaca uspio se obogatiti, ali je daleko vei broj onih koji su u nelojalnoj konkurenciji sa vienijim graanima izgubili i ono malo kapitala to su imali. U bosanskim srednjovjekovnim urbanim naseljima moglo se nai najvie pripadnika sitnih i siromanih slojeva drutva. Bosanski grad je, kao i onovremeni evropski gradovi, u centru imao trg kao sredite poslovnog i javnog ivota, okruen radnjama i kuama trgovaca i zanatlija. I crkva je bila smjetena u sreditu naselja. Postojala su i svratita za putnike, gostionice, carinarnice i leprozoriji kao sklonita za gubavce pri franjevakim samostanima. Stambene zgrade su bile veinom od drveta, a crkve od kamena. Materijalni ivot je bio izraajniji nego duhovni. Zelja za luksuzom se poela ogledati u boljem nainu odijevanja, upotrebi od srebra izraenog posua, nakita itd. to se duhovnog nivoa tie, poela se iriti pismenost i vei nivo zabave sa glumcima i ostalim artistima.
70
Kako se Bosna kroz teritorijalno irenje i privredni razvitak povezala sa vanjskim svijetom, tako su i njena materijalna i duhovna kultura bile proete raznim utjecajima sa Istoka i mnogo vie sa Zapada. Normalno, postojala je i bosanska osobitost. Gotiki uticaj se ogledao kroz skulpturu i katoliku arhitekturu, a istoni, pravoslavni, u graenju crkava raske i moravske kole, te turski, i prije pada Bosne, u raznim vrstama oruja, tkanina i odjee. Bosanska specifinost se oituje u izradi pojedinih dijelova odjee, srebrenih predmeta i nekih oruja. Iako je i duhovna kultura, kao i materijalna, bila pod uplivom raznih meuuticaja, ipak je ta sfera tee uoljiva.
Ne samo zemlja steaka

Kulturno razdoblje bosanskog srednjeg vijeka prevashodno je zanimljivo po nadgrobnim spomenicima razliitog oblika, takozvanim stecima. Sauvalo ih se na hiljade, a svojim oblikom neki podsjeaju na rimske sarkofage, dok drugi na uproene ljudske figure. Na malom broju ovih spomenika ima natpisa i plastike, koja se svodi na geometrijsku i biljnu ornamentiku, scene lova i igara ili povorke konjanika. Nevjesti bosansko-humski majstori nalazili su uzore u antikim spomenicima, gotikoj plastici i crteima s tekstila. Ovi nadgrobni spomenici ne mogu se vezivati ni sa patarenstvom ni sa "crkvom bosanskom", jer su ih dizali i pravoslavni i katolici, ve sa obiajima onovremenog naroda bilo koje vjeroispovijedi. Meutim, bosanska misao nije bila zarobljena samo stekom, tj. pogledom na onaj, zagrobni svijet, ve i svojim vremenom, do provodnog ivota, kao kod vlastele. Ne samo kraljevi, ve takoe, i mnogobrojno plemstvo, odrava stalne i ive veze sa Budimom i Dubrovnikom. Njima su dodjeljivana najvea odlikovanja, uestvovali su na skupovima i turnirima, kao naprimjer vojvoda Hrvo-je Vuki i Sandalj Hrani 1412. godine na velikom turniru u Budimu, gdje su impresionirali evropsku feudalnu elitu svojom odjeom, opremom, orujem i dranjem. U Dubrovniku su najmoniji od bosanskih plemenitasa imali svoje kue. Za kuu vojvode Sandalja Hrania zna se da je bila ureena po njegovim linim uputstvima i sa toliko ukusa, da je to u onodobnom Dubrovniku nailo na podravanje. lanovima dvora, kao i velmoama, Dubrovani su poklanjali svilu, fine tkanine, mariniranu ribu i slino, to pokazuje da vladajuem sloju nije nedostajalo smisla za darove jedne vise, prefmjenije civilizacije. Sve te veze
71
su uticale na ukus i kulturu bosansko-humske vlastele. Meu njima, i muzika i pozorina umjetnost. Pored ostalih umjetnosti je i muzika, paralelno i u svjetovnom i u duhovnom vidu, ispunjavala ivot srednjovjekovne Bosne. Njen jaci zamah poeo je, kako sa obrazovanjem oblasti krupnih velmoa (Kosaca, Pavlovia, Zlatonosovia) krajem XIV i poetkom XV vijeka, koji su stvorili u svojim domenima dvorova koji su se u kulturnom pogledu takmiili sa kraljevskim iz kue Kotromania, tako i sa pojavom gradskih naselja. Bosanski feudalni svijet je prihvatio ritersko-dvorjansku kulturu srednjeg vijeka koju "karakterie tenja da se ivot uzdigne iznad realnosti svakidanjice i da se dosljedno stilizuje. Motivi politikog djelovanja pojavljuju se kao sluenje pravdi i vitekom idealu, saobraaj sa ljudima zaodjeva se formama etikecije i ceremonijala, ambijent se ispunjava sjajem i bogatstvom, umjetnou i ljepotom". Kraljevi i velmoe su se okruili ne samo svijetom dvorjana, kancelara i diplomata, nego i artista-muziara za svoju zabavu i razonodu. Za njihovo postojanje znamo na osnovu odluka vijea Dubrovake republike koja ih je darovala u novcu, tkaninama ili drugim poklonima, prilikom njihovih gostovanja u Dubrovniku, osobito na dan Sv. Vlaha, uz uobiajenu formulu: "qui venerunt honoratum festum sancti Blasii..." U Dubrovniku su boravili muziari sa dvora Kotromania i one vlastele (Kosaca, Pavlovia i Zlatonosovia), iji je odnos sa Dubrovnikom i inae bio proet jakim politiko-ekonomskim vezama, te turskih vojskovoa-krajinika i prije konanog osvajanja Bosne. Cesto se pominju frulai (piffari), trubai (sonatores, tubete), gajdai (campognatores), doboari (gnacharini) i lautiste (lautarii). Vjerovatno su najvei domet artistikog izraza postigli muziari hercega Stefana Vukia Kosae. U njegovom testamentu od 5. juna 1466. godine pominje se i "jedan organi s cjev-mi od srebra", male rune orgulje (portativ), jedan od najsloenijih muzikih instrumenata, vrlo popularan na evropskim plemikim dvorovima. Najraireniji muziki instrument bile su (po svoj prilici) gusle, iako im najraniji poraen potie tek od putopisca Benedikta Kuripeie iz prve polovine XVI stoljea. U dubrovakim dokumentima bosanski muziari se navode pod imenom velmoe kome su pripadali, te nas to upuuje na zakljuak da se radilo o profesionalnim artistima, ija je umjetnost bila vezana za plemike dvorove i njihove muzike kapele. Mogli su nastupati u malom broju pa sve do itave druine (societes). U izvorima nema podataka o postojanju enskih lanova muzikih trupa, kao ni o feudalcima-mecenama bosanske umjetnosti. I linosti bosanskih srednjovjekovnih umjetnika su nam ostale nepoznate.
72
Koliko su to bili domai ljudi a koliko putujui stranci, koji su kroz muziku nalazili uhljebljenje, ne moemo nita rei. Pored toga to su bosanski feudalci drali na dvorovima svoje muzike grupe, znali su im i dubrovaki svirai biti esti gosti. Oni dolaze bilo po pozivu bosanske vlastele, ili po nalogu dubrovake vlade koja ih je slala zajedno sa poslanicima na razne svadbarske sveanosti, da bi pridobila naklonost za neki svoj dobar posao kod uticajnog feudalnog svijeta. Rekli bismo, muzika u slubi diplomatije. Meu dubrovakim muziarima pomi-nju se i ene frulaice. Muziari nisu zabavljali samo vlastelu. Oni se sreu i u bosanskim gradovi ma XV stoljea, gdje je nestalo jedno novo, graansko drutvo od stranaca Dubrovana i Nijemaca Sasa, te domaih ljudi. Obogaeno kroz rudarstvo, trgovinu i zanatstvo, graanstvo je osjealo potrebu za razvijenijim oblikom zabave. Meutim, muziari u gradovima su manje poznati, jer nisu bili stalno okupljeni kao artisti kralja i velmoa. Uporedo sa muzikom, na feudalnim dvorovima vladara i plemstva, te u gradovima, njegovana je i duhovna muzika kao dio liturgijskog obreda u bogomoljama razliitih vjeroispovijedi. Ona je u pravoslavnim i katolikim crkvama, manastirima i samostanima i kapelama plemikih dvorova odgovarala duhu onovremene crkvene muzike. Muziko stvaralatvo samostalne bosanske crkve je jo jedno u nizu nepoznanica bogumilskog pokreta. Forme ivljenja sela uopte su nam u velikoj mjeri nepoznate, s obzirom na karakter i sauvanost izvorne grae. Sto se tie muzike, pretpostavljamo da se muziciralo i pjevalo o svadbama, zimskim posjedima, poljskim radovima. Uz muziki ivot rekosmo, ivio je i pozorini. Privredni uzlet Bosne u vremenu o kome govorimo, otvorio je i perspektivu drukijeg ivljenja. Glumaki artizam je, uz muziku, pruao zabavu na veem nivou feudalnom i graanskom svijetu nego dotadanji vid zabave: lov, mejdan i gozbe. Bosanski kraljevi iz kue Kotromania i vlastelinske porodice Kosaca i Pavlovia drale su oko sebe pozorini svijet koji je znao nastupiti bilo samostalno, bilo zajedno sa muziarima, ili u jednoj osobi objediniti obje umjetnosti. Cesto su boravili u Dubrovniku (odakle se crpi izvorno saznanje o njima) upueni na tamonje svetkovine, naroito u ast Sv. Vlaha. Tamo su njihova gostovanja zabiljeena, ali veoma krto: glumci tog i tog vlastelina i nagrade za izvedbe u novcu, tkaninama ili drugim poklonima. ak im se i imena vrlo rijetko pominju. Na dvoru Ali-bega Isabegovia, gospodara zemlje Pavlovia, po turskom osvojenju Bosne, nalazila se glumaka druina na
73
elu sa Radojem Vukosaliem. Nju je Ali-beg poslao 1460. godine ili neto kasnije u Dubrovnik "...na vae svetce, neka ste nam veseli, bogu preporueni i u vaem slavnom gospoetvu ". Svi podaci upuuju da se radilo o kominom, lakrdijako-zabavljakom bufo pozoritu, koje je bilo karakteristino za Evropu toga vremena. Dubrovaki izvori pominju ove artiste pod razliitm nazivima: bufoni (buffones), histrioni (vstriones) i ongleri (ioculatores), iako im je, u biti, manje --vie isti sadraj djelovanja, zabavljako-Iakrdijaki, do nivoa dvorskih luda. Herceg Stefan je imao najveu i najbolje orgnaizovanu druinu, koja ga je pratila po njegovim gradovima i dvorovima u Samoboru na Drini, Kljuu kod Gacka i Blagaju kod Mostara. Repertoar tog teatra je bio, vjerovatno, ustaljen, ali i sa slobodnim improvizacijama koje su imale elemente satire. Pozorina predstava bila je izgraena na imitiranju ivotinjskih glasova, ljudskih slabosti, grotesci, te onglerskim, cirkuskim i maioniarskim vjetinama. Nosilac tog kominog teatra bio je: glumac, muziar, imitator, maioniar, dreser, akrobata, tvorac teksta, scenograf, kostimografitd. Historija ga je, ipak, ostavila gotovo zaboravljenim. Glumakom svijetu gotovo ni imena ne znamo, kao ni to jesu li bili domaeg ili stranog porijekla. Ipak, neki elementi ukazuju na izvjesne uporedne korake sa kretanjima onovremenoga evropskog teatra. Novija istraivanja nalaze glumce i van dvorsko-zamkovnog ambijenta, meu graanskim slojem.
Unutranji bosanski sukobi Izmeu turskog i ugarskog gospodstva

Smrt kralja Tvrtka I (1391.) znaila je za bosansku dravu veliki gubitak. Veze odanosti, poslunosti i vjernog sluenja koje su nekad Tvrtkovu dravu sjedinjavale, njegovim odlaskom sa historijske scene naglo su olabavile. Ve dugo vremena bosanska drava nije bila izloena tolikoj opasnosti od napada spolja i od izbijanja unutranje krize. Dok je za Tvrtkove vladavine preovladavala snaga kralja, pod njegovim neodlunim i povodljivim nasljednikom Dabisom (1391-1395), za ije uprave Maari potisnue Bosance iz Dalmacije, tako da je bosanska drava svedena na granice koje je imala prije kralja Tvrtka I, sve jae se afirmiu trojica velikaa: Hrvoje Vuki Hrvatini, Sandalj Hrani Kosaca i Pavle Radenovi.
74
U sjeverozapadnoj Bosni imali su svoje posjede Hrvatinii. Najmoniji predstavnik ove vlasteoske familije Hrvoje Vuki (?-14 16) koji je 1391. godine od Ladislava Napuljskog, pretendenta na ugarski presto, dobio titulu hrvatsko-dalmatinskog bana, potom zvanje njegovog namjesnika u Hrvatskoj i, najzad, 1403, naziv splitskog hercega, proirio je familijarni domen jednim dijelom Dalmacije i Hrvatske, sa ostrvima Bracom, Hvarom i Korulom. Podruje porodice Kosaca prostiralo se na obje strane rijeke Neretve. San-dalj Hrani Kosaca (1392-1435), sinovac i nasljednik glasovitog vojvode Vlatka Vukovia, uesnika u kosovskoj bici, proirivi svoj domen, napokon je zagospodario zemljama izmeu Cetine na zapadu i Onogota (Niki) na istoku. Posjed familije Pavlovia nalazio se u istonoj Bosni. Najznamenitiji predstavnik ove kue, knez P avle Raenovi, pored nasljednog dobra oko Kriva-je i Prae, drao je Olovo, Trebinje, Vrm sa Klobukom i dio Konavla sa Cavtatom. Knez Pavle je ubijen prilikom obrauna feudalaca u Sutjesci, 1415. godine. Njegov sin Radoslav Pavlovie (1420-1441) prodao je Dubrovniku dio Konavala te ratovao s njim oko Cavtata (1430 -1432). Velmoe su ile za kraljem sve dok se nisu osjetile dovoljno jakim da svoje velike feudalne batine pretvore u samostalne dravice na kojima e njima pripasti kako pun iznos zemljine rente tako i svi ostali izvori bogatstva koji su ostvarivani razvijanjem robno-novanog prometa. Oni u saboru bosanske vlastele odluuju o izboru i smjenjivanju kraljeva, rukovodei se pri tome svaki svojim linim interesima. To ih dovodi u otre i dugotrajne meusobne sukobe, koje su znali da iskoriste i Maari i Turci. Od kraljeva, nasljednika Tvrtkovih,.nijedan nije imao nekih veih linih vrijednosti. U dubrovakim izvorima ima vie dokaza, kako se mala Republika gotovo podrugivala izvjesnim situacijama svojih bosanskih kraljevskih susjeda. ak su se dva kralja u Bosni znala pojavljivati u ono pomueno doba. Dubrovani koji su sa odvratnou posmatrah tu prostaku jagmu za vlast, pisali su, ne bez razloga, 1404. godine, kada se u Visokom birao kralj, kako se "od poetka sveta nije toliko svet smeo i vrtio" kao u Bosni toga vremena. U ovom dekadentskom periodu bosanske prolosti na vlasti se javlja i jedna ena. To je Jelena, ena kralja Dabie, Tvrtkova nasljednika. Slaba i neodluna, ona se odrala na vlasti tri godine (1395-1398), putajui za to vrijeme da se vlastela osili u istoj mjeri kao ranije srpska za vladavine cara Uroa.
75
Bosna i Hercegovina od najsta rijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
U tim bosanskim krizama, posrednici su ili Osmanlije ili Maari, kojima vlastela, sebina i ljuto zavaena, u dui cinici, ide na ruku. Bosna se izmet-nula u feudalnu anarhiju prepunu samovolje i lakoumstva, te "nedravo-tvornog" duha bosanskih velmoa, koja prelazi ak i norrnalu feudalnog XIV i XV stoljea. ''Osmanlije se polako uvlae u Bosnu. O tome govori poneka fragmentarna vijest: Hrvoje Vuki je 407. godine imao neke kontakte sa Bajazidovim nasljednikom, a Sandalj Hrani je drao u svojoj zemlji tursku najamniku vojsku koja se 1411. godine cijenila na 7.000 ljudi.ÂH, tu su i Maari. Oni su isto stalna prijetnja Bosni. Da bi je slomio i pokorio, kralj igmund je, uz podrku pape, oivio krstaku akciju protiv bosanskih heretika. Jaka ugarska vojska prodrla je 1408. godine u Bosnu i u bici kod Dobora nanijela bosanskoj vlasteli straan poraz. Veliki broj aristokracije bio je uhvaen i pogubljen u ovom usorskom gradu. Jedan savremeni izvjetaj kae da je ugarski kralj Zigmund, poslije ove pobjede, dao "po obiaju maca" poubijati "buntovnike oba spola, ljude, djecu i starce iz svih krajeva Bosne", a gradove i varoi "u nita pretvoriti". Kae se da je tada pobijeno i baeno u rijeku Bosnu 170 bosanskih velikaa. Plemstvo se pokorilo, ali od Ugarske su ga odbijali postupci igmundovi poslije nove akcije njegove vojske u Bosni 1410. godine. U nekim bosanskim tvrdnjama ostavljene su ugarske posade koje su inile ispade i nasilja. Usora i Soli izdvojene su tada iz bosanskog dravnog teritorija i stavljene pod neposrednu vlast ugarskog kralja. Bogati grad Srebrenica sa okolicom predata je despotu Stefanu Lazareviu 1412. godine, oko koje se poslije vode este borbe izmeu Bosne i Srbije. ;Kada su obnovili jedinstvo drave pod Mehmedom I i osposobili se za dalja osvajanja, Turci su pojaali svoju aktivnost u Bosni. Godine 1414. i 1415. u historiji srednjovjekovne Bosne su posebno znaajne i posebno interesantne. Znaajne su otud to se tokom njih afirmisala sila koja e biti od odluujueg znaaja u njenoj daljoj povijesti - Turci. Na ruku im je iao i herceg Hrvoje Vuki koga je kralj igmund juna 1413. godine proglasio za odmetnika i naredio ugarskim velmoama i Sandalju Hraniu da ga napadnu. Slijedile su i druge sankcije. Hrvoje je pokuao da povrati milost Zigmundovu. Bez uspjeha. Zatraio je pomo i u Veneciji, da ona posreduje kod ugarskog kralja i Sandalja. I tu su mu vrata ostala zatvorena. Republika je u avgustu upravo sklopila primirje sa Ugarskom. Herceg je jedinog saveznika naao u skopskom namjesniku Ishak-begu, koji je na njegov poziv doao u Bosnu maja 1414. godine. Nema nikakve sumnje da upravo herceg Hrvoju pripada sumnjiva slava da je Osmanlije uvukao u bosanske unutranje neprilike i da je bosansku dravu doveo u poloaj sultanovog trib-
76
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata
utara. Turci su te godine pustoili zemlju sve do Zagreba i u avgustu se vratili sa plijenom. Njihov pritisak nije jenjavao ni te, a ni 1415. godine, u kojoj Dubrovani javljaju kralju igmundu "da je ela Bosna, sa svim krajevima (omne contrate) podlona Turcima u plaanju tributa". U tributarnom odnosu, s kraim prekidima docnije, ona e ostati sve do svoje propasti 1463. godine. Ugarska je morala, da. bi odrala svoj uticaj u Bosni i sprijeila pustoenje Hrvatske i Dalmacije, poslati svoju vojsku preko Save. Do sukoba izmeu njene i turske vojske dolo je u Lavi u drugoj polovini jula 1415. godine. TJgri su pretrpjeli veliki poraz. igmund vie nije preao Savu i najvie to je kasnije postizao bilo je priznavanje vazalske vjernosti, od bosanskog kralja, najee uporedo sa istom obavezom prema P orti.
Haraka zemlja
Poslije ovih prelomnih godina, Bosnu poinju sve vie da razdiru sukobi velmoa i povremeni upadi Turaka po pozivu zavaenih strana. Kada je sredinom 1415. godine ubijen Pavle Radenovi od Sandaljevih ljudi u Su-tjesci, prilikom njihovog meusobnog obraunavanja, njegovi sinovi Petar i Radoslav su pozvali u pomo Turke i time doprinijeli novom pustoenju Bosne. Samo se Petar Pavlovi "iznevjeri caru sultanu" 1420. godine, ali je odmah ubijen od turskog vojvode Ishaka. Petrov brat Radoslav nastavio je da vlada kao turksi tributar i da plaa hara sultanu sa kraim prekidima, sve do svoje smrti, u novembru 1441. godine. Turski uticaj se u Bosni polako uvrivao, ime se pripremao teren za njeno konano osvojenje. Poslije Pavlovia i vojvoda Sandalj Hrani postaje sultanov haraar. Da bi se sprijeilo da Turci prue pomo njegovim protivnicima, on priznaje njihovu vlast. Od 1415. godine, pa do svoje smrti (1435.), Sandalj je smatran turskim ovjekom. U boljoj poziciji nije bila ni, poslije 1422. godine, ojaana kraljevska vlast. Mada je Tvrtko II1424. godine pripremljen doekao turski upad u svoju zemlju, on je i dalje ostao u vazalnom odnosu prema sultanu. Pretpostavlja se da je njegov hara iznosio 20.000 dukata. Ni pribliavanje Bosne Ugarskoj (1425-1427) nije neutralisalo mrski uticaj. I kralj Tvrtko II i velmoe bili su istovremeno vazali sultana i ugarskog kralja. Ali vjernost turskom sultanu bila je jaca i kada bi se desilo da se opredjeljuju za sultana ili ugarskog kralja, bosanske velikae su smatrali za turske ljude. Od momenta kada su pojedine velmoe postale sultanovi vazali, Osmanli-je su postale i elemenat konzervacije zateenog stanja i svojim garantijama titili zemlje oblasnih gospodara i njihove granice. Pokuaji da se srue
77
Radoslav Pavlovi 1430-32. i herceg Stefan 1451-52. godine, ako ne ratom, a ono kupovinom njihovih oblasti, na Porti nisu urodili plodom. Za vojvode Petra i kneza Nikole, porodica Pavlovia nije imala nekadanju mo. Na vlasti ih je, pored ostalog, odralo i plaanje tributa turskom sultanu. Hara je iscrpljivao i bosanske kraljeve i njihove podanike. Pretpostavlja se da je Stefan Toma plaao godinje 40.000 dukata. Kako se snalazio? "Na najveu tetu nasu i naih podanika" (cum maimo detrimento nostro et nos-trorum subditorum) kako to vidimo iz njegovog pisma upuenog Veneciji 1456. godine. Da bi doao do novca potrebnog za danak sultanu, koji narod nije mogao podmiriti, kralj se, kao i oblasni gospodari, morao odricati i od svojih prihoda. U tu svrhu on je koristio prihode dobijene od dubrovakih trgovaca na ime carine i pribjegavao novanim pozajmicama od istih. Osim hara, kralj i oblasni gospodari su slali i poklone i nerijetko se sluili podmiivanjem na P orti. Teina haraa kojim su Turci pritiskivali stanovnitvo Bosne zapaena je i u Zapadnoj Evropi. Na to je ukazao papa Pije II obraajui se hrianima u jesen 1458. godine.
78
LITERATURA A. Babi V. M, Batini Bosanski heretici, Sarajevo, 1963. Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih est vijekova njihova boravka, Sveska I, Vikarija (1235-1517), Zagreb, 1981. Istorija srednjovjekovne Bosanske drave, Beograd, 1964. V. orovi V. orovi J. M. Dini Istorija Jugoslavije, Beograd, 1993. Historija Bosne, Prva knjiga, Beograd, 1940. Dravni sabor srednjovjekovne Bosne, Beograd, 1995. Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave, Prilozi za historiju Bosne i Hercegovine I, Sarajevo, 1987. Enciklopedija Jugoslavije 1-8, Zagreb, 1955-1971. Enciklopedija Jugoslavije 2, II izdanje, Zagreb, 1982. Istorija naroda Jugoslavije, Prva knjiga (do poetka XVI veka), Beograd, 1953. Historija Jugoslavije, Beograd, 1972. N. Klai Srednjovjekovna Bosna - P olitiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, (1377. g.) Zagreb, 1989. Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882.
S. irkovi
V. Klai
D. Kovaevi-Koji Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, 1978. B. Nilevi Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove P eke patrijarije 1557. godine, Sarajevo, 1990. Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, knjiga I, Sarajevo, 1962.
79
THE PROCESS OF THE AFFIRMATION OF THE MIDDLE AGE BOSNIAN COUNTRY

Dr Boris Nilevi
For the early ages of the Middle centurv, there are not so many so.urces which can say something about the happenings as well as the personali ti es ; it means the life of the Slovenians on the territory of Bosnia and Hum. It me-ans the times of their settling during the VII century, when the history of the South Slovenians exactely began, until the second half of XII century when the middle century success and glory had their begginings. The first of ali we think of the Kulin Ban period of time (1180 -1204) successful and as it is said "lucky ruler", one of the greatest and the most important masters in the Bosnian history, when this country had the begginings in the development togeth-er with the other neiborough Southslavenian countries. We must mention his charter with Dubrovnik's merchants in 1189, by which the free trade was allowed in Bosnia. That charter, when we make analyses, says a lot about the life at that time, and it is the "birth document" of Bosnian state. With Kulin's name, the first news about the pateren's teaching has been connected from (1199), when it was so much developed and even the Ban with his family had recognized it, together vvith his cousins and a lots of peo-ple. Bosnia had become the center of the science which directed its further historical desrinv. Bosnia, in those times of the middle century Europe rep-resented one really rebel religious "specificum", even before Luter and protestant's science. Later on, Bosnia became the kingdoom when Tvrtko, in the monastery Mileevo had put the crown onto his head..." in Isus Christos the gentle and by the God put Stefan the king of Serbs, in Bosnia at the Seaside and the West Sides. It happened during the autumn in 1377. This is the age of the new society and civilization birth. The merchants who are pressing the Bosnian society, step by step, are on the stage. The trade was developed very quickly as well as the minings and the handcrafts. By ali the others, the feudal knight - castle culture of the Middle century, the aspi-ration for the better life, the life above the everyday life to be stylized. And aftenvards musical and theatral life. With the coming of the Turks, this coun-
80
try died in 1463- By che Venice sources} in Firenze 14.VI 1463, in the eyes of the world, one respecrable Kingdoom vanished - ardet anre oculos opulen-tisimmum regnum!
82
82
UNITENJE SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE

Dr. Marko Sunji
aposjedanjem Carigrada (1453.) Osmanska imperija se konano afir-misala kao velika evropska sila i opasan rival kranstva. Njezin najnoviji uspjeh praen je snovima i nadama kako e skorim osvajanjem papskog Rima biti dovreno ovo to je Mehmed II poeo ulaskom u Istoni Rim. Strah od toga nagonio je neumornu papsku kuriju da i dalje inspirie protivturski otpor i nastoji ojaati neposredno ugroene zemlje. Meu naj neposredni je ugroenim bila je Bosna iji status se, u tekim prilikama, sve vie komp-Hkovao. Kao tradicionalni ugarski vazal, dola je pod specijalnu papsku zatitu sa istovremenom obavezom na danak sultanu. U pojedinim njezinim mjestima odavno su postojale stalne turske vojne opsade, dok je turska vojska, nekontrolisano i u svako vrijeme, ila preko nje u svim pravcima. Naviknut na Turke, dio naih velikaa se olako s njima zbliavao, oslanjao se na njih u meusobnim sukobima i nepromiljeno traio njihovu arbitrau da bi, tek kad je postalo prekasno, shvatio opasnost u koju je time upadao. Turci su imali vremena da dobro upoznaju nae unutranje prilike i prema njima podese svoje ponaanje. Demagokom agitacijom i uzgrednim razobliavanjern drutvenih suprotnosti lako su sticali simpatije i pristae u niim slojevima stanovnitva, a time i prethodno podrivali otpornu snagu podruja svojih vojnih akcija. Obespravljenom seljatvu, generacijama izloenom svirn nevoljama, oigledno se dopadalo da vjeruje kako bi mu moda moglo biti bolje pod Turcima nego pod bezobzirnim domaim feudalcima. Sam kralj Torna se alio (1461.) kako Turci laskaju seljacima i, postupajui ljubazno, ostavljaju ove u nadi da e tek pod njihovom upravom postati slobodni. Bojao se da ga, zaluivani takvim obeanjima, seljaci zaista ne ostave i priu Turcima. Prilikom vojnih upada ipak nije bilo milosti. Kretanje neprijateljske vojske redovno je praeno ubistvima i odvoenjem ljudi, pljakom, paljevi nom, unitavanjem usjeva i odgonjenjem stoke. Posljedice toga su dezorga-nizacija, glad, bjeanije i iseljavanje stanovnitva. Svako, pa i trenutano,
83
olakavanje stanja moralo se plaati velikim sumama. Tako je sultan, u periodu od 4 godine poslije zaposjedanja Carigrada, prema rijeima kralja Tomaa, izvukao iz Bosne 160.000 dukata, a uvijek je bilo povoda i za vanredne namete. Pripremajui ratnu akciju protiv Beograda (1456.), Mehmed II je od vojvode P etra Pavlovia zahtijevao 4.000, od hercega Stjepana 8.000, a od kralja Tomaa ak 10.000 ljudi, 10.000 tovara namirnica i 4 strateki vana grada. Kralju se tada inilo da nikada nije bio pred teim izborom i svoje nevolje s Turcima je Veneciji prikazivao u najcrnjim bojama. Morao se oduprijeti namjerama "najokrutnijeg tiranina", a snage za to nije imao. Tajno obavijeten ta mu se inae sprema, molio je da Venecija ne odbacuje olako njegova upozorenja i da dobro razmisli ta e biti i sa njezinom Dalmacijom ako Turci potine bosansko kraljevstvo. Pred dilemom da preda traene gradove ili prihvati rat, Toma je znao da bez mletake pomoi ne moe ratovati. Nadao se da e ga Venecija, u svom interesu, radi zatite svoga mira i sigurnosti, pomoi ratnom opremom, a u sluaju krajnje nevolje dozvoliti mu prelazak na svoju teritoriju. Opasnost je tada otklonjena jer sultan, poraen pod Beogradom (22.VII 1456), za momenat nije insistirao na postavljenim zahtjevima. Takav ishod naveo je Tomaa da se prebrzo pridrui ostalom kranstvu protiv Turaka iako njihov poraz nije bio nepopravljiv. Ve poetkom 1457. oni su ponovo bili u Bosni i na Savi gradili lae za prelaz u Slavoniju. Kad su obnovili zahtjev da im se predaju bosanski gradovi, Toma je o tome izvijestio maarski dvor i kardinala Karvajala, papskog legata u Ugarskoj. I njih je (kao ranije Mleane) pitao kako da postupi, mada se ve bio odluio na potpuni raskid s Turcima. Slabe ugarske prilike poslije Hun-jadijeve smrti (1456.) navodile su ga da neosnovano prieljkuje Karvajalovo premjetanje u Bosnu koja bi, prema eljama nekih krugova, postala ishoditem novog kriarskog pohoda. Toma je poeo pripreme za veliki rat iako Bosna nije imala dovoljno snage da ga vodi. P.apa ga je bodrio (1457.) da u tome istraje i poslao mu svoju zastavu. U sklopu ovih ratnih priprema, Tomaev poslanik Nikola Testa je (24. VII 1457) poao u posjetu papi, napuljskom kralju, mletakom dudu, milanskom i burgundskom vojvodi. I papa se upinjao da Tomau za rat nae sredstva i saveznike, ali rezultat svega nije ispao ohrabrujui. Zauzet na drugim stranama, Alfons Aragonski je odgovorio kako od njega ne treba nita oekivati, a ni Venecija nije pristajala da s Bosancima dijeli sredstva od kriarske desetine, namijenjena za naoruanje njezine flote. Papa je i pored toga ohrabrivao Tomaa i uzaludno se nadao da e okupiti evropske vladare i postii dogovor o ratu pritiv Turaka. A kad tako nije bilo, usamljena Tomaeva snaga, bez aktivne uloge Ugarske, Poljske, Venecije i Napuljske kraljevine, nita nije predstavljala niti se on usuivao sam izazvati sultana. Svjestan svoje inferiornosti, on je znao 84
da ni cijelu Bosnu ne bi mogao okupiti oko sebe. Jednom prilikom (1456.), da li samo za vanjske potrebe ili zato to je tako i bilo, upozoravao je kako maniheji ine dobar dio njegovog stanovnitva, posjeduju vei dio kraljevstva i skoro da vie vole Turke nego krane. Bez vrstog oslonca, on odustaje od onoga to je namjeravao. Poetkom 1458. u Bosni su brojni turski odredi pa je morao pristati na mir, tim prije to se i sultan, odustajui od traenih gradova, zadovoljio samim haraom od 9.000 dukata godinje. Uskoro je Toma i od toga odustao i ujesen 1458. obeao da e s kraljem Matijom poi u rat protiv Turaka. Na ovo ga je navela nada da e Maari podrati brak izmeu njegovog sina i kerke umrlog srpskog despota, to su oni i uinili na saboru u Segedinu (6.XII 1458) davi saglasnost za ujedinjenje despotovine sa Bosnom kako bi lake odoljela Turcima. Sve to je samo navelo sultana da poalje vojsku u Bosnu. Kad se krajem januara 1459. vratio iz Segedina, Toma je tue odrede zatekao u svojoj zemlji, a 10.11 1459. pisao je Maarima kako je preko dobro obavijetenih prijarelja, tajno s Porte, upozoren kako e, im zima popusti i snjegovi okopne, doi cijela turska vojna sila da uniti njegovo kraljevstvo. Molio je da ga u opasnosti ne ostave samog, bez obeane pomoi jer bi ga inae zadesilo potpuno rasulo i propast. S proljea su zaista i uslijedile najavljene ratne operacije u kojima je Toma neto i postigao. Uspio je spaliti Hodidjed, najstarije neprijateljsko uporite u svojoj zemlji. Tada se obraao i Veneciji, ali nije dobio nita osim podsjeanja (32.V 1459) da e predstojei sabor u Mantovi raspravljati o mjerama protiv turske opasnosti i usvojiti odluke na dobro i korist kranstva, a time i Bosne. Na taj sabor u julu 1459. ila je i bosanska delegacija zatraiti pomo i objaviti kraljevu spremnost za nastavak ratovanja, ali se zapadno mnijenje poelo naglo otklanjati i do Tomaa. Tome je prethodio gubitak Smedereva, ije stanovnitvo se pobunilo protiv mladog despota (20.VI 1459) i grad predalo Turcima. Dogaaj je uzbudio cijelo kranstvo pa kako je i za to valjalo iznai krivca, maarski kralj je spremno upro prstom na Bosance, a za izdaju nabi-jedio mladog despota, strica mu Radivoja i oca Tomaa. Papa je to povjerovao i prihvati da je Stjepan Tomaevi "doveo Turke i Smederevo predao za veliku svotu novaca". Poslije toga se inilo da bosanskom kralju pristaje svaka kleveta pa kad su Turci (ujesen 1459.) teko poharali hercegovu zemlju, i to je objanjavano kao nedjelo izvedeno na Tomaev poziv. Ugroen od Turaka, i Herceg se tada uzaludno obraao Veneciji i kralju Matiji. Upleten vojno u ekoj, Matija ga je preporuio svome hrvatskom banu Pavlu Sper-aniu, kako nije imao vojske spremne za takvu intervenciju, ban je za njezino novaenje traio, i od hercega dobio 3.000 dukata, ali mu obeanu pomo nikad nije poslao. Ostalo mu je da pristane na nepovoljan mir. Pored plijena koji je neprijateljska vojska odnijela, morao je sultanu platiti i 40.000 duka-
85
ta! Ojaen, poruivao je Veneciji kako njegovu zemlju ne tite ni velike planine ni velike vode i kako se sam, sa svojom neznatnom silom, ne moe oduprijeti Turcima, ni svojim bogatstvom zatititi od sultana koji se uzda u svoju snagu i uzima sve to moe, od koga moe. Strepei da nee odoljeti kad se na njega srui ogromna turska sila, ni on nije znao gdje bi se, osim pod okrilje Venecije, sklonio pred opasnou pa je molio da se odredi neki otok na koji bi u nevolji preao sa svojima. Ona se saglasila da, ako bude morao napustiti svoju zemlju, slobodno pree na njezin Hvar. Teka za kralja Tomaa bila je i 1460. godina. Turci su zauzeli Srebrenicu, Zvornik i cijelu Usoru, a u aprilu su smjerali da preko Bosne napadaju na Slavoniju, gdje im kralj Marija, upleten u rat sa carem Fridrihora III, nije predstavljao prepreku. Opasnost je izgledala tolika da je Toma, uvjeren kako se bez vanjske pomoi nee odrati, molio da Venecija (X, 1460.) preuzme i brani njegovu dravu, odnosno da je ljudstvom i ratnom opremom osposobi za kakvu-takvu odbranu. Nesiguran u ishod i on je ponovo traio odobrenje za prelazak u koje mletako mjesto ako na to bude primoran. Venecija mu je odobrila nabavku i izvoz ratne opreme i izrazila nadu da e se u svojoj zemlji odrati. Saglasila se i da pree na njezinu teritoriju ako bude primorana i pokrenula pitanje kraljevog izmirenja sa hercegom za to je ponudila i posrednike usluge. Ne doekavi izmirenje Toma je umro poetkom jula 1461. godine. Istina i sama logika dogaaja uporno je sugerisala sporazum, posebno otkad su obojica imali istoga neprijatelja; na istoku Turke, na zapadu bana Sperania. Stoga se i desilo da su se odmah, poslije Tomaeve smrti i bez mletakog posredovanja, sporazumjeli i herceg i novi kralj Stjepan Tomaevi. Ve polovinom augusta (1461.) znalo se i u Veneciji da su oni u savezu protiv bana Sperania. Podsticaj za sporazum doao je od kralja, a herceg se odazvao i ve u septembru mu doao u posjetu na Bobovac. Hercegu se inilo da je on postao najugroeniji na svijetu i da "Turin " i ne misli na drugo osim kako ga unititi. Nazirao je blizinu trenutka u kom e biti izbaen iz svoje zemlje. Sve tee stanje navodilo je i ostale da jo vie brinu kako, bez velike vlastite rtve, osposobiti Bosnu za odbranu i sauvati je kao svoju sigurnosnu oblast. Papski legat Luka de Tolentis boravio je kod kralja i kod hercega puna dva mjeseca (22.IX-20.XI 1461) s ciljem da ojaa njihov borbeni duh i podstakne ih na otpor. A njih dvojica su ipak i dalje svu nadu polagali u Veneciju. Herceg je govorio da Turci vie zaziru od nje nego od svih ostalih krana. Kako su vjerovali jedino u Veneciju nisu ni pomiljali da bi se na nekog drugog mogli osloniti ili da bi i negdje drugdje mogli nai utoite u sluaju naputanja svoje zemlje. Njihova poslanstva su sve ee s porukama putovala u Veneciju. Jedno je i u nove'rrrbru 1461. tamo 86
Bosna i. Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
trailo specijalne balistare i pukare i raznu vojnu opremu kako bi se zemlja bolje pripremila za otpor oekivanoj turskoj invaziji. I tada su nai prvaci ponavljali zahtjev da im se, na mletakoj teritoriji, ustupi odgovarajui katel, mjesto ili otok gdje bi se sklonili kad bude neophodno. Venecija se na molbe odazvala bez oduevljenja, mada je i dalje u Bosni gledala svoju predstrau i radi sebe se za nju svugdje zalagala. Papi i zapadnim vladarima prikazivala je nau situaciju jako opasnom i pozivala ih da nam pomognu. Papskom poslaniku je (8.XII 1461) izraavala bojazan da e Bosanci, ostanu H bez snane potpore, biti prisiljeni prei, na tursku stranu, okrenuti oruje protiv krana i upropatavati njihovo podruje. Objanjavala je da je Bosna pred unitenjem i da Bosancima, ako ostanu usamljeni, preostaje jedino izginuti ili se sporazumjeti s Turcima. Pod izgovorom da podnosi velike izdatke za svoju odbranu, Venecija nije eljela sama preuzimati i posebne obaveze u Bosni. Novac za pomo Bosancima morao se stoga traiti jedino od pape, iz sredstava prikupljene crkvene desetine, ali se i papa izgovarao pretjeranim obavezama na Siciliji gdje je, uz Ferdinanda I (1458-1494), istupao protiv anujske restauracije, podravane od francuskog kralja Karla VII. Sva ova zavlaenja ila su na ruku Turcima koji nisu ekali da se protivniki redovi srede i osposobe za odbranu. S raznih strana, preko njemu sklonih sultanovih kunih prijatelja, herceg je obavijeten o odluci da se krene protiv Albanije i Bosne. Poetkom marta 1462. o tome je izvijestio Veneciju, a krajem maja se tamo i preko Budima znalo o velikom okupljanju turske vojske. Tvrdilo se da ih je oko 200.000 usmjereno na Vlaku, Transilvaniju ili Beograd. Ali ni krajem juna (1462.) nije bilo sasvim jasno ta Turci stvarno namjeravaju. Znalo se jedino da, ako to odlue, mogu Iako razbiti Bosnu ili je prisiliti na mir. Venecija je (16.VII 1462) obeala pomoi hercegu i izraavala nadu da e on ostati u svome. AH ba tada buknuo je novi spor izmeu hercega i sina mu Vladislava i stvari su se poele jo vie kompliko-vati. Vladislav je, ne zna se tano kada u drugoj polovini 1462, otiao na Portu sultanu tuiti oca i traiti podrku za sricanje svoga dijela oevine. Tuba je imala velikog odjeka i herceg je krajem oktobra, bio siguran da se za nju znalo ve i u Veneciji. Vladislav je, naime, traio da mu sultan dodijeli pripadajui dio oevine, a kao protuuslugu, obeavao carski baki od 100.000 dukata. Upitan odakle mu toliki novac kad je ve iz zemlje protjeran, odgovorio je kako e mu Venecija i Dubrovnik za to posuditi po 50.000 dukata. Na vijest o tome herceg je hitno i u Dubrovniku i u Veneciji provjeravao o emu se radi i molio da mu ne daju ukoliko su neto i obeali. Jedna i druga strana odgovorile su kako im se Vladislav za to nije ni obraao, a ne bi mu dali ni da
87
se obraao. Ali sultan je ve zapovjedio hercegu da polovinu svoje zemlje odmah preda sinu, a Vladislavu obeao i veliku vojnu pomo protiv oca. Na hercegovu sreu, turska vojska je postala potrebnija na Dunavu, gdje su Maari vrili koncentraciju svojih snaga pa je i Vladislav morao priekati. Ipak je sultan od hercega traio tih 100.000 dukata koje Vladislav nije mogao platiti. Umjesto gotovog novca sultan bi se zadovoljio i sa tri utvrena grada. U obzir su dolazili Klobuk i Moevac, na dubrovakoj, i Cavina kod Sinja na mletakoj granici. Poto dobije novac ili tvrave sultan bi Vladislavu dao dio svoje zemlje, a hercegovu ne bi ni dirao. Sultanu su smetale i hercegove bliske veze sa papom i Venecijom pa mu je naredio da ih odmah prekine. "Nema ti ta da radi ni sa papom ni sa Venecijom", tako mu je poruio. Herceg je uvjeravao Veneciju kako e radije umrijeti nego durnaninu dati traene gradove ili dukate. Ipak je pitao za savjet ta odgovoriti ako se nalog ponovi. Uvjeren da e ga Turci napasti u toku godine, molio je za pomo u ratnoj opremi i balistarijima, ali i da se Venecija zauzme na Porti za njega. Zadovoljna hercegovim stavom prema turskim zahtjevima, mletaka vlada mu je odobrila da nabavi i bez plaanja ikakvih daa odmah izveze dovoljno ratne opreme, kao i da unajmljuje plaenike na njezinoj teritoriji. Potvrdila je raniju saglasnost o davanju azila, mada je odbijala da vjeruje kako e mu to biti neophodno sada kad je na pomolu bila velika intervencija "protiv neprijatelja vjere" koju spremaju papa i kranski vladari. Velike ratne pripreme trajale su i u Veneciji, koja je za to izgraivala 30 novih trirema. Spremali su se i Maari, a oekivalo se da e im se pridruiti i Bosanci. Znalo se, s druge strane, da je i sultan odredio ratni cilj, da e naredn og ljeta poi protiv kralja Stjepana Tomaevia, hercega i Dubrovnika. Oko hercega je bilo neke igre jer su ga Turci zvali da na njihovoj strani uestvuje protiv Dubrovnika, to je on odbio i time zasluio pohvale iz Venecije. Ali, kranske ratne pripreme su jako sporo napredovale. Kod njih je od raznih volja, interesa i mogunosti valjalo skrpiti koaliciju dok se turska strana, podvrgnuta samo jednoj volji, lake odluivala na akciju. Svi krani nisu ni bili podjednako ugroeni pa ni podjednako zainteresirani. Opasnost je najneposrednije doivljavao i najozbiljnije shvatao upravo slabani bosanski kralj. Bez dovoljno vlastite snage i bez povjerenja da e mu iko na vrijeme pritei u pomo, bio je prvi na udaru. Bez pouzdanih saveznika i sa rovitim stanjem u zemlji oekivao je smrtonosni udarac. U februaru 1463. iznio je pred Veneciju sva svoja strahovanja, bazirana na pouzdanim informacijama. Ona je morala shvatiti da 1 za nju dolaze tea vremena, jer e sultan, im osvoji Bosnu i u njoj podigne svoje tvrave, ii preko granica - sve do Istre. Propast bosanske drave svakako e rezultirati tekim posljedicama. Da
88
olaka poloaj Bosne, Venecija je i prije nekoliko godina objanjavala sultanu kako je ova drava u savezu s njom mnogo prije nego su Turci uli u Rumeli-ju. Sad je kralj sugerisao da se sultanu objasni kako je bosansko kraljevstvo odavno dio mletake drave i da mu kao takvo ne plaa uobiajeni danak. Razgovor bi posluio i da se provjeri pristaje li sultan da ne ugroava i ne potcinjava bosansko kraljevstvo. Ali, poto prema svim predznacima u ljepu budunost nije vjerovao, kralj se ujedno zalagao za odlunu i neodlonu mletaku ratnu orijentaciju budui da se ono to e protiv Turaka morati poduzeti kad Bosna bude izgubljena moe, s manje opasnosti, uiniti prije nego bude izgubljena. Zarati li ona na vrijeme, Turci nee krenuti na Bosnu kako su naumili niti e mu oduzeti kraljevstvo. I kralj je traio ratnu opremu i izvjestan broj balistarija koje bi rasporedio po tvravama. Iz odgovora (28.11 1463) vidjelo se da ni Venecija, mada jo uvijek u miru s Turcima, u mir s njima ne vjeruje. Ona je podsticala naega kralja da ustraje u slozi sa hercegom i da se dri maarskog kralja kako bi mogli zajedno udarati po neprijatelju. Traene balistarije nije mogla dati o svome troku zbog velikih izdataka za pripremu svoje odbrane, ali je bila saglasna da sam, u njezinim mjestima, unajmi takvih vojnika koliko eli i koristi ih prema svojim potrebama. Dala mu je na poklon 50 velikih samostrijela, 50 sanduka projektila za samostrijele (balestre) i 50 barila topovskog baruta. Taj znaajan poklon nikad u Bosnu nije stigao, jer je kralj po njega poslao tek kad su Turci bili pod Bobovcem. Moda su smetnje za to postojale samim tim to su Turci doli i ranije, sa Vladislavom. Sultan mu je ve bio iziao u susret i dodijelio sve "to poiska od zemlje oine". Dao mu je i petnaestak hiljada vojnika koji e ga silom dovesti na vlast u dosuenom dijelu oevine. Optuujui ga za to kasnije (1466.) herceg kae: "On je doveo Turke u moju zemlju nekim klancima kuda ranije nijedan Turin nije mogao proi". Hercegov pokuaj da mu se suprotstavi propao je odmah u februaru 1463; njegova vojska razbijena je na r. Breznici kod Pljevalja, a Turci koje je doveo njegov "prokleti i neposluni sin" sve su popalili i samo u jednom danu odveli 30.000 dua. Ostvarivi naum Vladislav je u martu izvijestio Dubrovnik o "zadobivanju gospodstva". Poetkom marta turske akindije su prele i u Bosnu da izazivaju strah i dezorganizaciju. Nezavisno od toga bosanski poslanici su tada na Porti molili petnaestogodinje primirje. Pored svih apela na Maare, Mleane i na papu, pored njihovog "razumijevanja" i verbalne podrke, izraza simpatije i elja sa svih strana da se Bosna sauva, kralj je shvatio da od svega toga nee biti nita, da je ostao usamljen pred opasnou na koju su ga prijatelji s Porte kriom upozoravali. Kad je to shvatio, pourio je da se sporazumije sa sultanom, pod bilo kakvim uvjetima. Ne odustajui o namjere da Bosnu definitivno pokori, sultan je pristao da Bosance obmanjuje i obeao primirje koga
89
Bosna i Hercegovina od naj starijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
se nije mislio pridravati. Prazna nada bila je dovoljna da pasivizira Bosance i njihove saveznike. Poto je kralju Stjepanu Tomaeviu sveano obeano primirje, nije se jedno vrijeme ni znalo protiv koga je odavno pripremani ratni pohod usmjeren. Matija Korvin je kasnije (27.11464) pisao papi kako se bojao da Turci idu na Ugarsku. Da ga zavara, sukan je zaista naredio svome komandantu u Srbiji da uznemirava granicu na Savi i Dunavu. Taj je i prodro sve do Temivara i maarsku panju potpuno obratio na sebe. Ve u aprilu se sumnjalo da od primirja obeanog Bosancima nee biti nita. Na susjednim dvorovima i na Kuriji se i dalje o Bosni povrno razgovaralo i odluivalo, ali sve je bilo kasno. Turska vojska koja je Vladislava dovela na vlast u njegovoj oblasti, nije se poslije toga povukla. Trogirski knez pie 23. i 26. IV 1463. da je Vladislav jo uvijek s njima. Prividno Vladislavu stavljena na raspolaganje, ona je dugo neto ekala a da on moda nije ni znao kakva bi joj jo mogla biti misija. Zatim je uslijedio i veliki sultanov pohod ije rtve su bosanska drava i njezin kralj. Tako je Vladislavljev sluaj neposredno prethodio lavini koja e se uskoro obruiti na Bosnu. Sultan je "iz Sjenic e udario niz Drinu", bez otpora proao oblasti brae Pavlovia i Kovaevia i otuda uao "u pravu ili Gornju Bosnu", "u kraljevu zemlju ili Vrhbosnu", koja je i ranije bila dijelom u njihovim rukama. Sve dotle osvajai nisu ni nailazili na otpor pa se i ne primjeuje kraljeva spremnost za odbranu o kojoj su govorili njegovi poslanici prolog februara u Veneciji. Moda je i bio spreman boriti se, ali uz saveznika koga sada nije imao. I papi je poruivao: "Ako Bosanci vide da nee u ovom ratu biti sami, nego da e im i drugi pomoi, hrabrije e se boriti". Ovako, ostavljeni sami sebi, prepustili su Turcima da ih pregaze, da bez otpora i zadravanja (19.V 1463) izbiju pred utvreni Bobo-vac. Ve sutradan, prethodnici se pod Bobovcem pridruio sultan sa glavni nom i Mahmud-pau Anelovia uputio dalje na zapad da opsjeda Jajce -drugu prijestolnicu, i da progoni kralja. Prije nego je ovaj tamo stigao, kralj je uspio da iz Jajca u Veneciju uputi svoga poslanika Nikolu Testu radi informisanja prijateljske vlade o n ovostima i dopremanja ratne opreme. Nakon desetak dana izbivanja Testa je preao rastojanje od Jajca do Trogira, gdje je stigao 29.V 1463. S njim je i kraljica doputovala do Vrlike i tamo ostala da uz granicu saeka rasplet dogaaja. Za tih 10 dana, dok je putovao preko Bosne do Trogira, Testa se obavjetavao o turskom kretanju. Po onome to je rekao trogirskom knezu, osvaja je napokon pred Bobovcem naiao na otpor i morao zastati. Na to jako utvreno mjesto (u kome je krlaj obiavao u sigurnosti drati i svoju blagajnu) Turci su, rekao je, danonono napadali, a posada je junaki odolijevala. Na putu do Trogira on nije uo da bi odbrana popustila ili Turci zauzeli grad,
90
ali s obzirom na njihovu rije enost da ga zauzmu i napore koje u to ulau, smatrao je da se Bobovac, ukoliko mu Maari ili drugi uskoro ne priteknu u pomo, nee dugo odrati. Rekao je da e Turci, ako Bosna u tom ratu ostane usamljena, zauzeti Bobovac iji znaaj je toliki da e i cijela Bosna s njim postati njihova. Tu je linija odbrane podrazumijevala jo bar dva utvrena grada: Kozao (Cosal) kod Fojnice i Goruki na tri milje,od Bobovca. Odmah u poetku oko Gorukog se deavalo neto "sumnjivo". Testa kae da je sultan ispod Bobovca poslao jednog pasu da zauzme "drugo mjesto zvano Goruki". Posto se i tamonja posada snano odupirala, a paa se povukao, uslijedilo je neto to nije bilo neophodno. Kraljev vitez, dodijeljen za zapov jednika mjesta, slabo je ocijenio otporni duh stanovnitva i uvjeren da bi ono, u strahu od turskog povratka, moglo napustiti ognjita, odluio je da ga sam spali i napusti. uvi da je mjesto naputeno i ostavljeno u plamenu, Turci su se odmah vratili, zauzeli ga bez otpora i zarobili dio stanovnitva kome dotle nije uspjelo da se udalji. Ovo je, svakako, moglo nepovoljno utjecati na odbranu Bobovca, ah Testi nije davalo povoda da govori o izdaji. Tako se tada postupalo i na drugim stranama. Stanovnitvo je napustilo, nakon to ju je spalilo, i varoicu Kozao. Otpor u Bobovcu nije sprijeio Turke da zauzmu Travnik, Vinac, Novi i Jezero kod Jajca i opsjednu Jajce. Od kraljice se, iz Vrlike ve 3. juna 1463. doznalo u Trogiru da je Bobovac izgubljen, a Jajce opsjednuto. Ban Pavle Sperani je doznao, a 4. juna izvijestio i trogirskog kneza, da je bosanski kralj bio opkoljen u Kljuu, odakle je na tursku rije iziao, predao se i bio odveden prema Jajcu kako bi tamo, u jadnom zarobljenikom statusu, demoraliue djelovao na odbranu i pomogao da se, bez daljeg otpora, preda i taj grad. Vijest je potvrdio i kneev ovjek koji je istog dana doao iz Bosne. Potvruje je kasnije i Nikola Modruki u izvjetaju za papu Pija II, kad kae da je kralj pobjegao iz Jajca u Klju gdje ga je paa stigao i opsjeo pa glau i eu primorao na predaju sa svim blagom, moda oko miliona dukata, koje su njegovi preci sakupili. Doveden sultanu, kralj je primoran narediti svojima da predaju tvrave koje su se jo odupirale. Poslije naloga, pie Modruki, otpor je prestao i za 8 dana se predalo 70 tvrava. Poto je pregazio Bosnu, smakao kralja i u osvojene tvrave postavio svoju posadu, sultan je naredio povlaenje umorne i dobro iscr pljene glavnine, svakako prije 15. juna. Trogirski knez pie 18. juna da je sultan otiao iz Bosne i da mu vojska ve nekoliko dana logoruje i odmara "na velikoj ravni ci i panjacima, pola dana hoda udaljenim od Dubrovnika". Tamo se nalazio i hercegov sin Vladislav, koji je 18. juna iz turskog tabora slao nekakve poruke Dubrovniku. U to se, 19. juna, kad vie nije bilo nezavisne Bosne ni njezinog kralja pa ni mogunosti za nastavljanje rata, iz Venecije u Trogir vra-
91
tio Nikola Testa, sa 50 velikih samostrijela, 50 sanduka projektila za samostrijele i 50 barila topovskog baruta. Koliinski sve to odgovara onome to je krajem fabruara, na kraljev zahtjev, poklonila mletaka vlada. Nita od toga nije se vie u Bosni moglo korisno upotrijebiti pa je ostavljeno mletakom knezu u Trogiru. . Strah od bosanskog udesa zahvatio je sve susjede. Mletaki kneevi u Dalmaciji sazivali su zborove nobila i puana i u Veneciju upuivali delegacije da isposluju dodatne mjere zatite svoga podruja. A onda, im je sultan unitenjem bosanske nezavisnosti ostvario svoj ratni cilj i povlaenjem vojne glavnine pokazao da je rat zavren i da vie nema ratne opasnosti za susjede, pojavilo se neumjesno pitanje: zato je Bosna tako brzo prestala da se odupire, zato je tako lako i neoekivano pala? Ta u njoj je preko 300 tvrava od kojih neke i neosvojive, udio se u pismu od 25.VI 1463. godine i sam malo ranije jako zabrinuti i usplahireni trogirski knez, kao da se nije unaprijed znalo da Bosna ostavljena bez pomoi, izvan odbrambenog sistema kranskih zemalja, tolikoj sili ne moe odoljeti. Da li je u njoj bilo 300 ili samo 117 tvrava, kako je 19.VII 1463. naveo mletaki guverner Skadra, nije to sada toliko ni vano, ali je svakako zanimljivo da li su te tvrave inile jedinstven sistem i da li su blagovremeno bile popunjene odgovarajuim ljudstvom i ratnim materijalom? Nije vjerovatno da je sve bilo dobro pripremljeno za odbranu i da se odmah raspalo. Ali poto je za malo vremena pregaena, unitena i ostala bez kralja, inilo se i da je Bosna "aptom" pala, ne samo "bez ijednog topovskog hica, nego i bez izvlaenja iz korica ijednog maa", kako je 25. juna 1463. dogaanje ocijenio trogirski knez. Slino misli i Matija Korvin kad poetkom 1 464. pie papi kako je sultan u Bosni "pobijedio prije nego je izvukao ma iz korica". A kako nikad nije bilo poraza koji, bar donekle, nije objanjavan izdajom, tako je i u ovom sluaju sva krivica svaljivana na izdajnike. Fama o ulozi izdaje u bosanskoj katastrofi, proirena iz Budima i Rima, inila se posvuda toliko vjerovatnom da je ula i u savrernene kronike nekih italijanskih gradova. Danas bi, za izricanje uvjerljivijeg suda o tome, bio neophodan oslonac na savrernene izvore iz kruga neposredno upletenih strana, ali dok vjerodostojnih domaih izvora o tome jednostavno nema, turski, ukoliko ih ima, govore samo o snanom otporu kojeg je njihova vojska morala savladavati. Maarski izvori za ovo pitanje nisu sasvim pouzdani jer su, svakako s razlogom, odavno osumnjieni kao odbranaki. Kad ve nije vrijeme pomoglo susjedima, kralj Matija Korvin je mogao eljeti da odgovornost svali na stvarne ili izmiljene izdajnike ijim djelovanjem je slom uslijedio tako brzo da se Bosni nije ni moglo pomoi. Pristrasan je mogao biti i biskup Nikola 92
Modruki, autor prie o korumpiranom zapovjedniku odbrane Bobovca, nedavno pokatolienom krstjaninu Radaku, koji je izdao kralja i grad predao bez imalo otpora jer je taj biskup, kao papski legat u Bosni (1461 -1463) naveo kralja da prekine taktiziranje s Turcima i potpuno se osloni na pomo Ugarske i kranske koalicije od koje, u kritinom momentu, ipak nije bilo nita pa je lako mogao doi na ideju da svoju ulogu i osjeanje krivice zbog ishoda rata kamuflira optubom da su nedavno nasilno pokatolieni patareni poinili izdaju. Nijedan drugi historijski izvor ne potvruje biskupove navode, a spomenuto Testino svjedoenje da su se branitelji Bobovca uspjeno odupirali nadmonoj sili i pruali joj junaki otpor (viriliter se efenderant) doslovno ih opovrgava. I ostale optube u ovom smislu dosta su paualne pa se na njima ne moe zasnovati solidno uvjerenje o znaajnijoj ulozi izdaje u brzoj bosanskoj katastrofi. A poto tezu o tome valja napustiti kao neargu-mentovanu, valja napustiti i bilo kakvo dalje spekulisanje o patarenstvu kao moguem trulom mjestu bosanske odbrane i njegovom oijukanju sa islamom. Nijedan turski pohod protiv Bosne, a bilo ih je mnogo, nije se oslanjao na patarensku kolaboraciju. Nije poznato ni da se ijedan prvak ili vjernik Crkve bosanske pridruio Turcima ni 1463, i olakao im osvajaki posao. Poznato je, naprotiv, da je znaajni hercegov dvorjanin, gost Radin, inio sve da ne dospije pod Turke, pa je ak i od Venecije traio dozvolu da sa 50 do 60 osoba svoje sekte i svoga zakona (na koliko se valjda njegova sekta i svela) pree na mletaku teritoriju s garancijom da e tamo moi ouvati svoju vjersku osobenost. Ovo ne znai da nije bilo defetizma. U strahu od pogibije ili ropstva mnogi plemii i ostali bjeali su preko granice, u dalmatinske gradove, pa ak i preko mora. Neki katelani, preputeni sami sebi, procjenjivali su da bi njihov usamljeni otpor bio uzaludan pa su, na svoju ruku, odluivali spaliti tvrave i povlaenjem sauvati snage za budue akcije ako do njih doe. Od znaajnih linosti jedino je hercegov sin Vladislav bio otvoreno na turskoj strani i sa turskom vojskom iao po Bosni pa je njegova izdajnika uloga neosporna, ali i to je sudbina jednog neuravnoteenog nesretnika koji je uskoro promijenio stranu i uao u rat s Turcima. Srednjovjekovna bosanska drava tendenciozno je uporeivana sa "crvo-tonom zgradom", gotovom da propadne sama od sebe koju su zato Turci Iako sruili, "jednim udarom noge". Bez obzira na sve ipak nije bilo tako jer Turci su prethodno, punih 77 godina (1386-1463) stalno ugroavali i potkopavali Bosnu da bi, u posljednjem obraunu upotrijebili 150-200 hiljada vojnika. Turska je tada bila najjaa svjetska velesila koja je prethodno 93
sruila Bizantijsko carstvo, ostatke srpske i bugarske drave i dobro uzdrmala Ugarsku i Vlaku. Njezina artiljerija bila je takoer najjaa i najstranija na svijetu. U ratu protiv Skender-bega (1450.) upotrijebila je top koji je izbacivao kugle teke 190 kg. Samo tri godine kasnije, prilikom zauzimanja Carigrada, pokazali su ta mogu sa topom tekim 150 kvintala, koji je na poloaj dovuklo 60 volova i koji je izbacivao kugle teke 360 kg. A "topovi su tada rjeavali sve", kako zapaa savremeni Kritovul. Velika Venecija znatno je za njim zaostajala u artiljeriji, a kod nas se tek pokuavalo sa vlastitim livenjem. Dolazak Turaka zatekao je kod hercega topolivca Jerga iz Nirnber-ga, a kod kralja Bartolomeja iz Kremone. Drave sa velikom vojnom snagom, Ugarska i Poljska, pokuavale su uz pomo francuskih i njemakih vitezova unititi turske kopnene snage i razbiti im carstvo, ali sve je zavravalo porazima i uvjeravalo druge da moraju izbjegavati turske napade. Bosna ih, kad je dola na red, nije mogla izbjei.| Srednjovjekovna bosanska drava nije dakle sama od sebe propala, niti je jednim udarom noge sruena kao crvotona zgrada, kako se rugao na Vladimir orovi, nego je, i prema onome kako Venecija pie Firenci 14.VI 1463, pred oima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo - ardet ante ocu-los opulentimum regmim!
94
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog s vjetskog rata
LITERATURA Napretkova povijest Bosne i Hercegovine, I, Sarajevo Sima Ceskovi Lopez Roberto Historija srednjovjekovne Bosne, Beograd, 1963. II principio della guerra Venato - barca nell', 1463.,Archivio veneto, quinta serie, vol XV (1934) Bosna i Venecija, Napredak, Sarajevo, 1966. Trogirski izvjetaj o turskom osvojenju Bosne, Glasnik arhiv, drutva BiH, XXIIX, Sarajevo, 1989. Trogirska pisma Jedan novi
Sunji Marko
Sunji Marko Sunji Marko
95
THE DESTRUCTION OF THE MIDDLE AGE COUNTRY

Dr Marko Sunji
In the short war campaign the Sultan Mehmed II El Fatih occupied Bosnia in May, 1463 and took its last King off. By the marking of this quick destruc-tion, our best historians gave their too big importance to the inner Bosnian esintegration, the dealing of the power and the treason, although the his-torical sources had said nothing about it. In this elaborate, on the basis of recently found concepts of the letters of the Duke of Trogir and his reports to the government in Venice, about the happenings in the neighbourhood, we try to show that Bosnian resistance was not missing. It was heroicalv defend-ed (virileter se defendunt), but the forces relationship were as such that Bosnia was left alone, and it couldn't be adequately defended. Turkey was the great power of the times, with the whole coalition of the other powers it could fight with. It must be said that the unhappy circum-smnces aroud the K.ing!s arresiing, \vho became fathal because the Sultan succeeded to drive the arrested King to order his armv to stop the resistance and to surrender the tovver after it, evervthing was finished in a few days.
96
BOSNA I HERCEGOVINA U OKVIRIMA OSMANSKOG CARSTVA (1463-1593)

Dr. Behija Zlatar
smansko carstvo se pojavljuje na bosanskom prostoru u XIV stoljeu, i od tada e dati peat razvoju i Balkanskog poluotoka narednih etiri stotine godina. To je Carstvo koje je iz osnova promijenilo sliku Balkana. Gotovo da nema sfere ivota u kojoj te promjene nisu vidljive. Pravi utemeljiva Osmanskog carstva bio je Alehmed Osvaja, koji je uspostavio imperiju sa sjeditem u Carigradu koji je osvojio 1453. godine. Pod njegovom komandom osmanlijska vojska je 1463. godine zakratko osvojila veliki dio Bosne, to je bilo u skladu sa ratnim planovima Osmanskog carstva. Godine 1463. palo je i Jajce i pogubljen posljednji bosanski kralj iz dinastije Kotromania, Stjepan Tomaevi. Osvajanjem Bosne ne samo da je sruena posljednja znaajna drava na Balkanu, nego su stvoreni uvjeti za dalja napredovanja prema zapadu, a posebno da se neutralie ugarski uticaj na ovim prostorima. Svoja prva uporita u Bosni Osmanlije su stvorili jo prije 1430. godine, a od 1451. oni su stvarni gospodari u upi Vrhbosni. Izmeu 1448. i 1453. godine od osvojenih dijelova Bosne obrazovana je upravna jedinica koja se u domaim izvorima naziva "Bosansko krajite", a u najstarijem poznatom turskom popisu ovih prostora iz 1455. godine "Vilavet Hodidjed" i "Vilavet Saravovasi". Od osvojene zemlje bosanskog kralja, oblasti Pavlovia i Kovaevia, dijela hercegove zemlje te ranijih vilajeta u Rakoj i Bosni, obra zovan je 1463. Bosanski sandak sa sjeditem u Sarajevu. Iste godine uslijedila je protuofanziva u kojoj je ugarska vojska osvojila Jajce te sjevernu Bosnu (Donji Krajevi i Usora). Od osvojenih krajeva Matija Korvin je obrazovao dvije banovine: Jajaku i Srebreniku. U narednim decenijama nastavljena su osvajanja osmanlijske vojske i uskoro su formirani novi sandaci: Hercegovaki (1470.) i Zvorniki (izmeu 1478. i 1483).
97
Vrijeme vladavine Bajezida II je doba velikog ekonomskog napretka Carstva. Nije bilo velikih osvajanja kao u vrijeme njegovog oca Mehmeda Osvajaa, ali su teritorije Carstva konsoliovane. Stvoreni su uvjeti za velika osvajanja Selima I i Sulejmana I. Poslije pripajanja arapskih zemalja Osmanskom carstvu 1517. godine, poinje novo razdoblje u povijesti ovog carstva. Od tog trenutka to je Carstvo na tri kontinenta, to je islamski halifat. Osmanski sul tani postaju halife - poglavari svih muslimana. Vjerski zakon islama dobiva primarnu vanost u rukovoenju dravom. To je sve imalo uticaja i na stanje i prilike u Bosni i Hercegovini. Godine 1512. osmanske ete su ponovo zauzele podruje Srebrenike banovine, koja pola stoljea predstavljala prepreku za dalja osmanlijska osvajanja prema Ugarskoj, a petnaest godina kasnije (1527. ), osvojena je i Jajaka banovina, ija je teritorija prikljuena Bosanskom sandaku. Time je pod sultanovu vlast doao najvei dio teritorije Bosne i Hercegovine. Vrijeme vladavine sultana Sulejmana Velianstvenog (1520-1566) vrijeme je vojnih uspjeha koji su Osmansko carstvo uvrstili meu svjetske sile. U to vrijeme i u Bosni su osvojena nova podruja prema zapadu i sjeveru te su
Granice osmanskih osvajanja na jugoistoku Evrope
98
formirani novi sandaci: Kliski (1537.) i Poeki (1538). U XVI stoljeu formirani su Krko-liki sandak (1580.) i Bihaki (1592). Osvajanje bosanke drave trajalo je vie od jednog stoljea, sve do pada Jajca, pa do 1592. godine. U tom periodu unitena je srednjovjekovna bosanska drava a Osmanlije su uspostavile svoj sistem vlasti. To je doba najveeg uspona Osmanskog carstva, doba u kome se ova drava razvila u imperiju svjetskih razmjera. Posljednji veliki vojni uspjeh Oamaniija bio je osvajanje Kipra 1570/71. godine. Ali ve 7. oktobra 1571. godine, Osmanlije su doivjele veliki vojni poraz kod Lepan-ta, i od tada postepeno poinje da opada mo ovog carstva. Bosna je u okviru Osmanskog carstva imala svojih specifinosti koje se posebno oblikuju u vrijeme njegovog najveeg uspona u XVI stoljeu. Ovdje se razvila specifina vojna organizacija. Mnogi potomci bosanskih feudalaca ukljuuju se u spahijsku organizaciju. To je vrijeme najintenzivnijeg irenja islama na cijelom Balkanskom poluotoku, a posebno u Bosni to joj je takoer davalo posebnost u odnosu na susjedne zemlje. U XV i XVI stoljeu u Bosni nastaju mnogi gradovi, podizanjem zadubina pojedinaca porijeklom sa ovog tla koji prihvataju islam. Mnogi od njih su, zahvaljujui linim sposobnostima, zauzimali istaknute politike i vojne poloaje u Osmanskoj imperiji.
Uspostavljanje osmanske vlasti i vojno ureenje Bosne u XVI stoljeu

Odmah po osvojenju Bosne Osmanlije uspostavljaju svoj sistem vlasti, svoj drutveno-ekonomski poredak. Vrhovnu vlast imao je sultan koji je bio i vjerski i vojni poglavar, pa je Carstvo imalo karakter teokratske drave. Drutveno-ekonomski poredak zasnivao se na feudalnom posjedu poznat kao timarski sistem. Timarnici ili spahije pripadali su sitnom vojnom plemstva a sluili su sultanu u vrijeme rata i mira. Sva obradiva zemlja, izuzev mulkova, slobodnih imanja i vakufa bila je dravna (arazi miri). Prihode sa zemlje sultan je rasporeivao u timare, zijamete i hasove. Da bi uspostavila timarski sis tem Porta je morala utvrditi izvore prihoda u provincijama .Carstva, te su s toga poslije osvajanja neke oblasti, a kasnije svakih dvadeset, trideset godina sainjavani registri iz kojih se vidjela i raspodjela prihoda. Potreba za timari ma bila je ona sila koja je podsticala Osmanlije na dalja osvajanja. U ranije vrijeme osmanske vlasti na ovim prostorima vojne snage dijelile su se na centralnu i provincijsku vojsku. Centralna vojska kapikuli "sluge Porte (sultana)" izdravana je sredstvima iz dravne blagajne i dijelila se na vie korpusa (odaka). Provincijska vojska bila je podijeljena na tri dijela:
99
Bosna i Hercegovina od najstarijih vre mena do kraja Drugog svjetskog rata
- spahije ili timarnici, provincijska (lenska) konjica; - serhat-kuli ("sluge krajine"), pogranine vojne snage, graniari; - yerlu-kuli ("domae sluge")) lokalne vojne snage. Od ovih vojnih rodova, najznaajnije snage predstavljale su spahije. "Na timarskom sistemu, na kome je izgraen ovaj vojni red, poivala je cjelokupna administracija provincija i njihova vojno-administrativna podjela na nahije, vilajete, sandake i ejalete, beglerbegluke ili paaluke. " Najvie upravne jedinice u Osmanskom carstvu bile su ejaleti ili paaluci na ijem elu je bio beglerbeg, kojeg je postavljao carski divan, na prijedlog velikog vezira. Uz poloaj beglerbeg je dobivao has, koji je donosio prihod od 600.000 do 1.200.000 aki. Beglerbezi su najvie panje posveivali vojnim poslovima a imali su iroka ovlaenja i u spahijsko-timarskoj organizaciji. U svojoj kompetenciji oni su imali i pravo da dodjeljuju timare sa visokim iznosom rente. Nie vojno-upravne jedinice na koje su se dijelili ejaleti bili su sandaci ili live (sancak-turski zastava, liva-arapski zastava), na ijem elu se nalazio sandak-beg ili mir~i liva. Sandak-bezi su do kraja XVI stoljea nosili titulu bega i zastavu sa jednim tugom (vrsta zastave sa konjskim repom na vrhu kao znak vlasti i vojnog ranga). Postavljao ih je carski divan, odnosno veliki vezir u ime sultana, a na prijedlog beglerbega Bosanskog paaluka. Bilo je tano utvreno kolika je vrijednost kasa svakog sandaka. Tako npr. has bosanskog sandak-bega iznosio je 650.000 aki, hercegovakog 410.515 aki, zvornikog 245.793 ake itd. I sandak-beg je, kao i beglerbeg, u ejaletu bio vojni i administrativni upravnik svoga sandaka. Prije osnivanja Bosanskog ejaleta (1580), bosanski sandak-bezi imali su daleko vee kompetencije, posebno u pogledu poduzimanja vojnih akcija. U poetku uspostavljanja osmanske vlasti sandaci su se dijelili na vilajete ili subailuke kojima su donekle odgovarale i teritorijalne sudske jedinice - kadiluci, a subailuci su se dijelili na vilajete ili subailuke kojim su donekle odgovarale i teritorijalne sudske jedinice - kadiluci, a subailuci su se dijelili na nahije. Kasnije su se sandaci dijelili samo na kadiluke kao sudske teritorijalne jedinice i na nahije kao upravno-feudalne teritorijalne jedinice. Da bi se tano utvrdili prihodi, drava je redovno vrila popise zemalja u dva razliita deftera; Atufasal defter - opirni detaljni popis naselja, poreskih obveznika i poreza koji su plaani spahijama i Tdmai (mudmei) defter, sumarni defter - popisi vojnikih lena i ostalih lena i njihovih posjednika, te naselja koja su im pripadala sa sumarnim popisom domainstava i poreza.
100
Bosna i Hercegovina od najstarijih vre mena do kraja Drugog svjetskog rata
Vojnika lena dijelila su se na timare, zijamete i hasove. Timar je leno sa pri hodom od 19.999 aki, zijamet sa prihodom od 20.000 do 99.999 a has od 100.000 do 1.200.000 aki. Za dobiveno leno feudalac je imao obavezu da vrsi vojniku dunost, da ide u rat na konju, sam ili u zavisnosti od visine prihoda sa pratnjom. Ukoliko bi izostao sa nekog ratnog pohoda spahija je gubio timar, a ako bi se pak istakao u borbi dobivao je zijamet a time i poveanje prihoda. Spahije jednog sandaka inile su alaj na ijem elu je bio alajbeg ili miralaj - starjeina svih spahija i zaima jednog sandaka. U najranije vrijeme osmanske vlasti javlja se i zvanje subase kao komandanta veih naselja i vojno-administrativnog upravnika manjih oblasti. Izvrni organ subae ili sandak-bega u sluaju okupljanja spahija na vojni pohod bio je serasker. Pored toga svaki alaj imao je nekoliko bajraktara, erisurdija i aua. Bajraktari su nosili zastavu manjih odreda konjice, a glavnu zastavu itavog alaja nosio je sandaktar. erisurdije su bili vojnici koji su hvatali dezertere, dok su aui nadzirali disciplinu. Na svaki vojni pohod beglerbeg je nosio registre (deftere) u kojima su bila popisana sva vojnika lena i njihovi prihodi. Uz pomo deftera vrena je smotra (joklama), a potom dodjeljivani slobodni timari. Spahijska konjica inila je desno i lijevo krilo osmanske vojske koja je bila rasporeena u obliku polumjeseca. to im je omoguavalo da lahko opkole neprijatelja. Prve spahije u Bosni su Osmanlije doveli iz Skopskog krajita, i njihov broj je stalno rastao, tako da je krajem XV i poetkom XVI stoljea bilo preko hiljadu ljudi spahijske vojske, zajedno sa debelijama, a poetkom XVII stoljea bilo je oko 3.000 spahija. Najvaniji vojni red u utvrenim gradovima bili su mustahfizi na ijem elu se nalazio dizdar-kastelan. Bili su rasporeeni u buljuke na ijem elu je bio buljubaa, dok je manjim jedinicama mustahflza zapovjedao odobaa. U svakoj tvravi nalazile su se i tobdije na ijem elu se nalazio tobdzibaa. Pored navedenih, gradsku posadu sainjavali su i debelije poseban rod plaenike vojske. U pograninim sandacima, kao to je bio i Bosanski, Kliski, Zvorniki, Hercegovaki, postojali su jo neki vojni redovi: akindije, vojnici, azapi, belije, delije, farisi, gonulije, martolosi. Svio oni koriteni su za ouvanje krajine te su se nazivali serhatkuli - sluge krajine, graniari. Akindije su bile rasporeene u krajinama i svojim estim upadima (akin) na neprijateljske teritorije pripremali osmanlijska osvajanja. Oni su u Bosni javljaju jo prije njenog konanog pada (1463), a prvih godina XVI stoljea bilo ih je oko hiljadu. Vojnici, takoer spadaju u najranije vojne redove u naoj zemlji, iji je glavni zadatak bio uvanje pograninih gradova. Godine
101
1455 u bosanskom krajitu bilo je oko 300 vojnika. Azapi su poseban red turske pjeake vojske, na ijem elu je bio azap-aga a preteno su sluili u tvravama stacioniranim na plovnim rijekama. Belije takoer poseban red plaenike konjice, u prvo vrijeme sluili su u pograninim garnizonima a kasnije i kao lokalne vojne snage. Delije - zaseban rod lahke konjice, kojeg su osnovali poznati komandanti Gazi Husrev-beg i braa Jahjapaii. Sam Husrev-beg imao je oko 10.000 delija. Ovaj red je prvo sluio kao lina garda uticajnih komandanata da bi kasnije postali udarni odredi osmanske vojske. Farisi - glavni rod plaenike konjice u tvravama. Gonulije - lahka konjica, plaenika vojska, koji su imali obavezu uvati granice, varoi i kasabe, a povremeno uestvovati i na bojitima. Martolosi - poseban rod vojske koja je u najranije vrijeme osmanske vlasti bila sastavljena od krana, prvenstveno od stoarskog (vlakog) stanovnitva. Sluili su kao posada u tvravama, kao graniari, uvari puteva i klanaca te vrili slubu javne sigurnosti uope. P ored navedenih u Bosni su djelovale i druge vojne i poluvojne organizacije i redovi: derbendije, vlasi, sejmeni te erahori. U pojedinim gradovima Bosne u sastavu gradskih posada (Verli kulu) javljaju se janjiari, koji su u ovoj pokrajini imali poseban poloaj. Pored tvrava za osiguranje vojne krajine koristile su i rijene flote. Kao vojno-teritorijalne jedinice, prve kapetanije u Bosni nastale su u prvoj polovini XVI stoljea, i to prva Gradika, zatim Neretva sa sjeditem u Gabeli (1562), Dravska (1571), Obro-vaka (1574), te Krka (1577). Na elu kapetanija bili su kapetani, koje je imenovao sultan na prijedlog sandak-bega3 odnosno beglerbega. Kao visi komandanti krajike vojske, kapetani su dobivali znaajne prihode, i imali osobit uticaj u politikom ivotu svoga kraja. Sa ovakvom vojnom organizacijom, sa kojom je bilo obuhvaeno gotovo cjelokupno domae muslimansko stanovnitvo, Bosanski ejalet, kao serhat (krajina) imao je svoje posebno mjesto u osmanskoj dravi.
Struktura drava u XVI stoljeu

Podanici Osmanskog cartva dijelili su se na dvije osnovne klase: vladajuu feudalnu, vojniku klasu i podreenu - raju. Ova podjela na asker i raju nije u potpunosti odgovarala vjerskoj podjeli, jer je i meu rajom bilo muslimana, a s druge strane bilo je vojnika krana, kao i krana spahija. Pored vojnika i dravnih funkcionera u asker su se ubrajale kadije, muderisi i neki vjerski slubenici. Osnovni zadatak vladajue klase bio je tititi dravu i sistem, a podreene svojim radom izdravati vojni stale i dravni aparat. Najbrojnije je bilo potinjeno seosko stanovnitvo, raja kranska i muslimanska. 102
Kranska raja davala je svome spahiji naturalnu rentu (uur, salarija i razne druge dabine u novcu i naturi), kao i rajinski podaniki porez u novcu (ispendza), koji je iznosio 25 aki, morala je svome spahiji kuluiti tri dana u godini, te davati sultanu hara (porez na glavu), kao ekvivalent za osloboenje od vojnih dunosti. Muslimanska raja je takoer davala naturalnu rentu (uur desetinu) od itarica i drugih kultura (lana, sijena, povra, voa, vina, pelinjih konica), te razne novane pristojbe (badihava3 mlaarina, pristojba na mlin), radnu rentu kao i podaniki porez (resmi-ift) u iznosu 22 ake. ,U najveem dijelu isrone, centralne i zapadne Bosne, te u dijelovima Hercegovine bila je naseljena zemljoradnika raja, dok je u krajevima istone i zapadne Hercegovine u dijelovima Kliskog sandaka kao i dijelovima Bosanske krajine jedan dio raje irnao status stoara (tzv. vlasi, fih urudije). Preteno su bili krani ali je bilo i muslimana. Oni su svoje dabine plaali odsjekom u novcu u iznosu jednog dukata (filurije).'Vlasi su na taj nain bili privilegovani u odnosu na zemljoradniku raju, tim prije to im je bila priznata i izvjesna samouprava (katuni, knezovi). Oni su zauzvrat sultanu davali odreeni broj ratnika za vojne pohode. Stoari (vlasi) bili su u poreenju sa zemljoradnicima znatno brojnije kransko stanovnitvo. U graninim podrujima vlasi su plaali znatno manje iznose filurije, jer su vrili izvjesne slube. Oni nisu bili vezani za zemlju, i turska vlast je usmjer-avla njihovo naseljavanje u granine predjele koji su bili slabo naseljeni. Prilikom svakog novog pornjeranja granica Osmanskog carstva, velike skupine vlaha pomjerane su i naseljavane u nove oblasti. ;U drugoj polovini XV stoljea vlasi iz Hercegovine i Crne Gore naselili su prorijeena podruja u sjeveroistonoj Bosni. Poslije pada Jajake banovine (1528.) vlasi se usmjeravaju prema zapadu u pravcu turskih osvajanja. Mnoga podruja i u Bosanskoj krajini naseljena su vlasima. Muslimanska raja nije bila duna plaati hara, ali je zato morala uestvovati u odbrani granica Bosanskog ejaleta. Zbog tog njihovog uea u vojnim akcijama, muslimansko stanovnitvo bilo je osloboeno (muafijet) od tekih dravnih nameta avariza i tekalifa. i Izmeu feudalne klase i potinjenog rajinskog stanovnitva nalazilo se, po svom statusu, gradsko stanovnitvo. Ono je bilo povlateno, utoliko to nije bilo potinjeno spahiji, tj. nije plaalo osnovni rajinski porez (resmi-ift). Veina gradskog stanovnitva bavila se zanatstvom i trgovinom te su bili osloboeni dravnih nameta, rabota i novanih nameta tzv. avarizi divanive i tekalifi orfiye.\
103
Sosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
Uloga i znaaj Isa-bega Ishakovia

i Prije konanog pada Bosne pod osmansku vlast (1463), Osmanlije su vie puta upadali u Bosnu. U zaposjednutom dijelu obrazovali su i jednu svoju upravnu jedinicu "Bosansko krajite", koja se u najstarijem poznatom turskom popisu iz 1455. godine naziva "Vilavet Hodidjed " i "Vilavet Saray--ovasi". Zapremalo je "... cijelo Sarajevsko polje i sve okolne planinske predjele koje je obuhvatala i kasnija Sarajevska nahija, a svakako i srednjevjekov-na upa Vrhbosna". Od 1439. godine, sa malim prekidima (1443-1444), pa do 1463, krajinik Skopskog krajita, kome je pripadalo i Bosansko krajite bio je Isa--beg Ishakovi. Otac mu je takoer bio krajinik Skopskog krajita. O njegovom porijeklu se malo zna, izuzev da je bio osloboen robJsRanije se mislilo da su Isabegovii bili u srodstvu sa Kosaama, ali je ta teza posljedica pogrenog itanja nekih izvora.'Jz vakufname Isa-bega Ishakovia, vidi se da je on bio ne samo veliki dobrotvor nego i vojskovoa.'^Njernu je" turski car povjerio strau i upravu ove zemlje i granice Bosne to su drali i njihovi prethodnici, da mogu zapovjedati i malom i velikom." P oslije osnivanja Bosanskog sandaka, o emu pm vijesti nalazimo kod ufsun-bega, koji je pratio sultana Mehmeda Osvajaa u njegovim pohodima na Bosnu (1463), Isa-beg je cijelu godinu proveo ratujui. Nakon toga imenovan je za bosanskog sandak-bega umjesto Mehmed-bega Minetovia, kojem je pripala ast da bude prvi namjesnik novoosnovanog sandaka. Sarajevo je postalo sjedite tog sandaka, za ije osnivanje je vezano ime Isa-bega Ishakovia. Po nareenju sultana Mehmeda Fatiha jo 1457. godine on je podigao damiju, koja je nazvana Careva i koja je faktiki bila dravna, pa su svi njejii slubenici plaani iz dravnih sredstava.;Inae, veina prvih damija u Bosni, nakon kojih je zapoinjalo urbano formiranje gradova, nastale su na inicijativu drave, odnosno vladajueg sultana. Isa-beg je sagradio i dvor - saray koji se nalazio u blizini Konaka - posljednje~rezidencije bosanskih vezira, po kome je grad i dobio ime, Nekada se cijeli taj kraj nazivao po Begluk-saraju Begluk ili Zabeglukom. Naziv Saray-ovasi (polje oko dvora), javlja se prvi put 1455. godine u popisu Isa-bega Ishakovia. To upuuje da je dvor ve tada bio podignut. Oba ova objekta i araj i damija nastali su prije 1462, kada je napisana vakumama Isa-bega Ishakovia, o osnivanju njegovih zadubina, kojima je zapravo poelo urbano formiranje grada. Iako je ovdje bilo naselja i prije dolaska Osmanlija, ova godina se s pravom uzima kao godina osnivanja novog grada. Na ovom prostoru u srednjem vijeku se nalazilo malo naselje Trgovite. U njemu se trgovalo utrokom te se po tome nazivalo Utornik, odnosno Nau104
tornik, U prvom popisu Bosanskog sandaka, ovaj trg je upisan pod imenom "Staro Trgovite", dok se u vakufnami Isa-bega Ishakovia naziva "Stara Varo". Iako Trgovite nije imalo nekog udjela u nastanku i razvitku Sarajeva, njegovo ime zadralo se u najranijim osmanskim izvorima, sve do 1485. gdje je u defteru iz te godine upisano "Pazar Trgovite, poznat kao saray". Smatrajui zemljite srednjovjekovnog sela Brodca, koje se nalazilo na Bendbai, a protezalo se do Baarsije, pogodnim da na njemu zasnuje novi grad, Isa-beg je to zemljite oduzeo ranijim vlasnicima a u zamjenu im dao zemlju u selu Vrani u Hrasnici. Kao poklonik dervia, tu je sagradio tekiju, koja se nalazila na mjestu dananje pumpe na Bendbai, neto nie na Baariji han (Kolobara), most preko Miljacke, hamam, izvjestan broj duana, te mlinove na Miljacki. Pored tekije, okolo koje se poelo formirati novo naselje, podizanjem hana odnosno karavan-saraja sa mnogim duanima, on je postavio osnove privrednog centra, a mostom omoguio povezivanje najstarijeg naselja okolo Careve damije sa novim privrednim centrom na drugoj obali. Iako je Isa-beg Ishakovi podigao vie zadubina irom Osmanskog carstva, on je ostao zapamen po svojim objektima na obalama Miljacke, kao utemeljitelj jednog od najljepih gradova kojeg su nazivali i "cvijet meu gradovima". Kao bosanski sandak-beg odravao je dobre odnose sa Dubrovanima. Oni su mu esto slali poklone, a on je opet bio veoma korektan prema dubrovakim trgovcima. Iz Isa-begove vakufname vidi se da je imao trojicu sinova: Muhameda, Mehmed-bega i AH-bega. Ne zna se tano datum njegove smrti, a ukopan je najvjerovatnije u haremu Careve damije. {
Bosanski sandak i njegovo teritorijalno irenje u vrijeme namjesnika Gazi Husrev-bega i Ferhad-pae Sokolovia
Osnovan 1463. godine, Bosanski sandak se znatno proirio tokom XV I stoljea. Ve poetkom toga vijeka poduzete su znaajne vojne akcije od Smedereva do Banje Luke. Osvojena je Srebrenika banovina 1512, i obrazovan je Zvorniki sandak. Osvajake akcije potom su usmjerene prema Dalmaciji, Lici i Slavoniji. Bosanski sandak bio je dugo vremena izrazito akindijski, dakle jedan od onih koji su povjeravani istaknutim vojskovoama. Kao namjesnici Krajikog sandaka, bosanski sandak-bezi su imali daleke ira vojno-poli-ticka ovlatenja, nego namjesnici u unutranjosti carstva. Bosna je zadrala
105
krajiki karakter tokom cijele osmanske uprave. U poetku kao polazna taka za dalja osvajanja, a kasnije kao bedem u odbrani od Habsburke imperije i Mletake republike. Ofanzivni karakter Bosanskog sandaka, bio je naroito uspjean poslije vojnih akcija Osmanlija i njihove velike pobjede na Mohau 1526. godine.
Bosanski sandak 1469. JNa carskom divanu odranom 15. septembra 1521. donesena je odluka da se uprava nad Smederevskim sandakom povjeri Bali-begu Jahjapaiu, a da se na njegovo mjesto postavi dotadanji smederevski sandak-beg Gazi Hus-rev-beg. Na dunosti bosanskog sandak-bega bio je od 1521. do 1541. godine ali sa prekidima. Njegova urpava u Bosni obiljeena je velikim vojnim akcijama te intenzivnom izgradnjom, im je Gazi Husrev-beg izabran za bosanskog sandak-bega, ve 27. septembra 1521. u Dubrovniku su odabrani poslanici Miho Damjan i Marino Bercinjalo da se poklone novom sandak -
106
-begu. Ko je bio taj novi namjesnik Bosanskog sandaka Dubrovani su ve dobro znali. Majka mu je bila sultanija, kerka Bajezida II, a otac Ferhat-beg njihov susjed, roen u Hercegovini s kojim su oni odranije imali dobre veze i sa kojim su se dopisivali. Preavi na islam, brzo je napredovao i postao uven vojskovoa. Poginuo je borei se u osmanlijskoj vojsci u Bici kod Adane. Tokom svoje dugogodinje uprave u Sarajevu, Gazi Husrev-beg je uspio da podizanjem svojih zadubina od Sarajeva, koje je do tada smatrano kasabom, napravi veliki grad eher, poznat irom Evrope i Osmanskog carstva. Njegovu "...damiju, izvanredne ljepote, istu, visoku, prekrasnu...", gradio je prethodnik poznatog arhitekte Mimar-Sinana, glavni carigradski arhitekt perzijanac Adem Esir Ali. Preko puta damije sagradio je i medresu Kurumliju. Graena po uzoru na carigradske medrese, ona je vjerovatno djelo uvenog arhitekte Mimar-Sinana. U njsnoj blizini Husrev--beg je podigao hanikah - poseban tip medrese, gdje se izuavala mistina filozofija. Hanikah je pripadao redu halvetija, iji je sljedbenik bio i sam Gaz-ija. Ovaj najpoznatiji sarajevski vakif ostavio je u Sarajevu i hamarn, koji i danas podsjea na ovog velikana, zatim bezistan impozantnu graevinu uz koju je podigao i uveni Talihan. Pored toga osniva je i vie humanitarnih ustanova, imareta i musafirhane u prvom redu, zatim preko 200 duana u sarajevskoj ariji. Iz sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa podignuto je jo niz objekata. To je bio najbogatiji vakufu Bosni. Pored brojnih nekretnina, suma gotovog novca predstavljala je za ono vrijeme pravu banku. Godinu dana poslije stupanja na dunost bosanskog sandak-bega, Gazi Husrev-beg je krenuo sa vojskom u Dalmaciju. Osvojio je Knin i Skradin, a krajem 1523. i Osnovicu. Iz ovih gradova Osmanlije su esto upadali u Krbavu do Udbine i u Primorje. Polovicom juna 1526. Gazi Husrev-beg se pridruio vojsci sultana Sulejmana Velianstvenog na Mohau. U toj bici zadan je odluujui udarac Maarima, te poslije toga nije bilo teko likvidirati ostatke ugarske vlasti u Bosni i Dalmaciji. Godinu dana iza mohacke bitke, Gazi Husrev-beg je osvojio Obrovac i Udbinu, a uskoro je zauzeta i cijela Lika i Krbava. Iste 1527. i posada Jajca predala se bez otpora, a malo iza toga i Banja Luka i jo neki gradovi, "osvoeni gradovi u Dalmaciji od Cetine na zapad i sjever, posjedi u Lici, Krbavi i Pounju, kao i cijelo podruje ranije jajake banovine u podruju Vrbasa prikljueno je bosankom sandaku. " U maju 1536. Husrev-beg je iz Smedereva ponovo vraen u Bosnu, a ve u ljeto te godine provalio je u Slavoniju i zauzeo mnoge gradove slavonske
107
vlastele. Slijedee 1537, glavni cilj Gazi Husrev-bega bio je tvrdi grad Klis, kojega su Turci i ranije u vie navrata pokuavali osvojiti. Slavnom gaziji to je uspjelo 12. marta 1537. godine. U svome izvjetaju Porti o zauzeu Klisa, Husrev-beg je predloio da se od novoosvojenih podruja, te svih nahija Bosanskog sandaka u sjeverozapadnoj Bosni, Dalmaciji, Krbavi i Lici obrazuje poseban sandak, a da se za prvog sandak-bega imenuje njegov ehaja Murad-beg Tardi, porijekom iz ibenika. Taj prijedlog je u prije-stonici usvojen. Sjedite snadaka bilo je u Klisu, ali su njegovi sandak-bezi najvie stolovali u Livnu. Godine 1538. Gazi Husrev-beg je kod Nadina potukao mletaku vojsku, a ve slijedee osvojio je tvravu Sinj. Sa Murad-begom Tardiem vojevao je po Hrvatskoj. Posljednji Gazi Husrev-begov pohod bio je onaj na Budim 1541. godine, kada je ovaj grad osvojen pod zapovjednitvom sultana Sulejmana Velianstvenog. Prema pisanju nekih historiara, posebno Muvekita, Gazi Husrev-beg je izgubio ivot u Crnoj Gori u bici protiv pobunjenih Kuca. Na turbetu kojeg je jo za ivota podigao, u haremu njegove damije upisana je 948. godina po Hidri, odnosno 1541, kao godina njegove smrti. Neosporno spada u red najpoznatijih i najsposobnijih bosanskih sandak-bega tokom cijele osmanske uprave na ovim prostorima. Kao vojnik, Husrev-beg je osvojio velika podruja i rukovodio mnogim ratnim pohodima, irei granice Bosne, ali je daleko vie upamen kao dobrotvor Sarajeva.\ Poslije Gazi Husrev-bega, za bosanskog sandak-bega izabran je Ulama-paa, koji je na tom poloaju ostao do februara 1553. Tada ga je zamijenio Sofi Mehmed-paa. Nekako u ovo vrijeme sjedite bosanskog sandak-bega premjeteno je iz Sarajeva u Banju Luku. Kratko vrijeme od marta 1557. do 9. decembra 1557. bosanski sandak-beg bio je Hadim Ali-paa, koji je u Bosnu doao sa poloaja budimskog beglerbega. Poslije Ali-pae bosanski sandak--beg bio je od aprila 1562. pa do jeseni 1563. Osman Sahbeg Skenderpai, a zamijenio ga je zet velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia, Sinan-beg Bol-jani. U ljeto 1564. za bosanskog sandak-bega postavljen je jo jedan iz slavnog roda Sokolovia, Mustafa-beg koji je na tom poloaju ostao do augusta 1566, kada je naimenovan za budimskog beglerbega. Od juna 1567. do aprila 1568. bosanski sandak-beg bio je Hamza-beg, a od aprila 1568. do 25. juna 1568. Ferhad-beg Vukovi Desisali, potomak poznate srednjovjekovne porodice Vukovi Desisali, utemeljitelj uvene Ferhadije damije u Sarajevu. Od juna 1568. do marta 1669. nema u pristupanim izvorima podataka o tome ko je bio bosanski sandak-beg, a onda je
108
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raia
postavljen Husejn-paa Boljani koga je zamijenio Mehmed-beg Sokolovi. .Od 1574. pa do 1580. na poloaju bosanskog sandak-bega ponovo je jedan Sokolovi, ovoga puta amidi slavnog velikog vezira Ferhad-beg. Prije nego je postao bosanski sandak-beg Ferhad-beg je bio ulufedjija. Godine 1566. imenovan je za kliskog sandak-bega. Kao Mehmed-pain tienik, Ferhad-beg je vojujui protiv Mleana osvojio Zemunik, Brodin, Bijelu Stijenu i Ozren. Godine 1570. osvojio je tvravu Vespoljac, te poto je osposobio i obnovio daje joj ime Seddi Islam (Bedem islama). Svoje sposobnosti kao vojskovoa i ratnik Fe;had-beg je pokazao u Kiparskom ratu (1571-1574). Sa velikom vojskom napao je i opustoio ibenski kraj i Zadarski kotar. Meutim, zbog nedostatka oruja i municije i ivenih namirnica, vojska kliskog sandak-bega se morala povui. Malo iza ovoga zauzet je Zemunik, koji postaje jedna od jaih osmanskih utvrda prema Zadru. Poslije osvajanja tvrave Plonik, Skradin, Drni, Obrovac, kule Vievo kao i plodnog Tinja, koji postaje posjed porodice Sokolovia, Ferhad--beg je znatno proirio teritorij Kliskog sandaka. Kada su se borbe u Dalmaciji stiale, Ferhad-beg je obavijeten da se spremaju vee vojne snage da upadnu u Bosnu. Pokreta ovog pohoda bio je zagrebaki kanonik Franjo Filipovi. Zajedno sa hercegovakim sandak--begom Sinan-begom Boljaniem, Ferhad-beg se suprotstavio neprijatelju i "kod Ivania do nogu porazio Fiiipovia". Zarobljenog ga je poslao u Carigrad, gdje je kanonik Franjo preao na islam, dobivi ime Mehmed. On je rodonaelnik begovske porodice Fiiipovia. Zbog velikih zasluga na bojnom polju, Ferhad-beg je 1574. godine imenovan za bosanskog sandak-bega, i od tada poinje njegovo krvavo ratovanje po Hrvatskoj i Slavoniji. Kada je doao u Banju Luku, prijestonicu Bosanskog sandaka, savre-menici su zapisali da se je "... pred njim nosilo 700 bajraka. Pratilo ga je do tri stotine leventa u odijelu od vuine, pod eljeznim kalpacima. " U gradu na Vrbasu, Ferhad-beg je podigao 216 javnih objekata, od kojih je svakako najznaajnija damija, uvena Ferhadija, nedavno poruena smiljenom akcijom srpskih faista, kao uostalom i 1.000 slinih objekata diljem Bosne i Hercegovine. U neposrednoj blizini damije Ferhad-beg je dao da se podigne 200 duana, zatim karavan-araj, banja, araj - dvor, te jo neki objekti. Sline zadubine podigao je jo u toku Kiparskog rata, kojima je osnovao kasabe Zemunik i Hrvae.
109
Ve tokom svoje prve godine uprave u Bosni, Ferhad-beg je zapoeo vojni pohod prema Bihau. Njegova vojska brojala je izmeu 10.000 i 12.000 ratnika. Na vijest o dolasku ove silne vojske, vrhovni kapetan hrvatske krajine Herbert barun Auersperg okupio je vojsku kod grada Budakog na rijeci Radonji, pritoci Korane, gdje je dolo do bitke 22. sept. 1575. kapetan Her bert barun Auersperg je ubijen, a njegova vojska poraena. Meu zarobljenicima bio je i grofov sin Volf Englbert za iji otkup je Ferhad-beg dobio 30,000 dukata, te od toga novca sagradio Ferhadiju damiju. Iako je Mehmed-paa Sokolovi obnovio 1575. godine mirovni ugovor sa Beom, Ferhad-beg je nastavio sa ratovanjem. Veliku pomo pruao mu je njegov amidi, veliki vezir, koji je pomou Ferhad-bega u Bosni i Mustafa--pase u Budimu upravljao dogaajima na nemirnoj zapadnoj granici Carstva. Tokom 1576. samo s bosanske strane izvreno je ezdeset upada osmanlijske vojske. U aprilu te godine Ferhad-beg je sa sedam hiljada vojnika doao pod Hrastovicu. Putem su upadali u nezatiena sela, a ve u junu zauzeli Buim, a slijedeeg mjeseca tvrdi Cazin. Njegov slijedei cilj bio je Biha, gdje je uspio zadrati veliki dio protivnike vojske, a u meuvremenu je na drugoj strani upadao u nezatiene mletake i habsburke teritorije. Tokom cijelog proljea i ljeta 1576. nisu prestajali upadi bosanskog sandak-bega u Hrvatsku, Slavoniju i Ugarsku. Poetkom 1577. stupio je na snagu mir koji je sa Portom sklopio David Ungnad. Tom prilikom on je traio da osmanska drava vrati Cazin i Buim koji je osvojio bosanski sandak-beg Fehad-beg uz naknadu od 50.000 cekina. Tu ponudu Mehmed--paa je odbio. To je Ferhad-begu dalo podstreka za dalja osvajanja, te je tokom 1577. godine zauzeo Mutnik, Veliku Kladuu, Sturli, Pei, Podzvizd te Zrin. Tako bijahu zauzeta skoro sva mjesta oko Une izuzev Bihaa. Potom Ferhad-beg krenu prema Dubovcu, ali kod Korana ga je presreo general Ivan Faranberg, te se morao povui. Ohrabreni tim uspjehom beki generali su poeli pripremati vojni pohod protiv Ferhad-bega. O tome je bio obavijeten i nadvojvoda Karlo, te je imenovao korukog zemaljskog kapetana ora Kovenhilera za vrhovnog vojnog zapovjednika nad 10.000 ratnika koji su trebali onemoguiti Ferhad-begove vojne pohode. U proljee Kovenhiierova vojska uspijeva osvojiti Cazin, Zrin i Buim, ali ujesen 1578. godine bosanski sandak-beg je uspio povratiti izgubljene gradove, te osvojiti jo i Drenik. Od novoosvojenih krajeva osnovan je novi sandak sa sreditem u Ostrocu. Zbog velikih vojnih uspjeha Fehad-beg je dobio naziv Gazi. Godine 1580. osnovan je Bosanski ejalet, a za njegovog prvog beglerbega postavljen je Ferhad-beg, koji je tada dobio i titulu pae. "Zapovjednik ple-
110
menitih zapovjednika, ugledni i veoma potovani Ferhad-paa" na tom poloaju je bio osam godina sa sjeditem u Banjoj Luci, koja je postala glavni grad ejaleta. Tokom cijele svoje uprave u Bosni, Ferhad-paa je vodio ratne pohode protiv Bea i Venecije, dok je s druge strane odravao prijateljske odnose s Dubrovanima. Dopisivao se s njima, garantovao sigurnost dubrovakim trgovcima, a za uzvrat je od njih dobivao bogate darove koje su mu obino donosila po dva poklisara. Zadnje etiri godine Ferhad-paine uprave u Bosni nisu bile tako uspjene, to se tie ratnih pohoda. U oktobru 1574. sa 9.000 ljudi upao je u Kranjsku, ali vraajui se sa bogatim plijenom, kod Slunja ga je presreo ban Toma Erde-di i nanio mu poraz. Slijedee 1585. bezuspjeno je napadao Biha i sve manje ratovao. Godine 1588. imenovan je za budimskog beglerbega, gdje je proveo samo dvije godine. Kao i mnoge slavne linosti toga doba, ubijen je u najljepim godinama, a posmrtni ostaci preneseni su mu u Banju Luku gdje je ukopan u turbetu damije koju je za ivota podigao. Ono to je Gazi Husrev-beg bio za Sarajevo, to je Ferhad-paa za Banju Luku.;
Proces prelaska na islam

Jo prije konanog pada Bosne pod osmansku vlast poeo se iriti islam. Njegovo irenje je intenzivirano u vrijeme vladavine sultana Mehmeda I (1413-1421), a najvie razmjere dostiglo u vrijeme sultana Selima I (1512-1520), Sulejmana Zakonodavca (1520-1566), fj. u vrijeme kada je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu svoje moi. irenje islama na ovim prostorima nastavilo se i neposredno poslije osvajanja Bosne. Najstariji popis Bosanskog sandaka iz 1468. godine biljei 14 spahija sa oznakom "novi musliman ", zatim 11 spahija kojima je otac ili brat hrianin, te 12 sa kranskim prezimenom. Treba spomenuti i to da je Bosna postepeno potpadala pod osmansku vlast. Od osnivanja Bosanskog sandaka (1463) pa do osnivanja Bihakog sandaka (1592), proteklo je 129 godina. U tom periodu stanovnitvo Bosne je postepeno prelazilo na islam, i kada je muslimansko stanovnitvo inilo apsolutnu veinu formiran je Bosanski ejalet (1580). Iako je imao krajiki karakter, ovaj ejalet se isticao po brzom irenju islama i u gradovima i u seoskim naseljima.
111
Prije dolaska Osmanlija u Bosni su bile tri vjeroispovijesti: bogumilska, katolika i pravoslavna. Proces prelaska na islam moe se pratiti kroz popisne deftere, meutim na osnovu tih popisa, ne moe se tano ustanoviti u kojoj mjeri na islam prelaze pripadnici bogumila, katolika ili pravoslavnih, jer su lina imena sve tri konfesije vrlo slina. Osim toga u Bosni je bilo i dosta kriptoboguraila, nasilno pokatolienih bogumila, koji takoer prihvataju islam. Nijedna od tri postojee crkve u bosanskoj dravi (bogumilska, katolika i pravoslavna), nije imala svoju samostalnost kao organizovana vjerska snaga. Zbog toga je u Bosni i dolo do tako masovonog irenja islama. Izvori pokazuju da je u matinim dijelovima bosanske drave, u centralnoj i istonoj Bosni, najmasovniji prelazak na islam bio meu bogumilima, koji takoer prihvataju islam. Nijedna od tri postojee crkve u bosanskoj dravi (bogumilska, katolika i pravoslavna), nije imala svoju samostalnost kao organizovana vjerska snaga. Zbog toga je u Bosni i dolo do tako masovnog irenja islama. Izvori pokazuju da je u matinim dijelovima bosanske drave, u centralnoj i istonoj Bosni, najmasovniji prelazak na islam bio meu bogumilima. Najindikativniji izvor koji govori o masovnom prelasku na islam u Bosni iz Fatihovog vremena je onaj, to je jo 1900. objavio Safvet--beg Baagi, a kasnije koristio i Aleksandar Solovjev Le niz drugih autora. Prvenstveno na osnovu janjiarskog zakona, Baagi je pisao da su se 1463. godine brojne skupine bogumila poklonile sultanu Fatihu pred Jajcem i svi primili islam. U isto vrijeme od sultana su zatraili slijedee: "Neka se i u naoj pokrajini kupe muka djeca u aami oglane, " to im je udovoljeno. Tako su mnogi mladii "...od ovog naroda koji su do sada sakupljeni, ili su u carskom dvoru, ili bai. Oni su bili pametni i daroviti pa su veinom izali (iz dvora) s visokim poloajima i dostigli visoke rangove. " O uzimanju muslimana Bonjaka (kao i Albanaca) u adami oglane nalaze se podaci i u beratima iz 1565, 1573, 1587. i 1589. godine. I u novijoj historiografiji (Ismail Hakki Uzuncarsili), zastupa se stanovite da se narod iz Bosne jo u vrijeme sultana Mehmeda Fatiha obratio s molbom da njihova djeca idu u adami oglane. Obrazovanjem na dvoru kao adami oglani mnogi Bonjaci su dostigli visoke poloaje u osmanskoj administraciji, vojsci... To je zapisao i Kuripei 1530. godine: "Svi su njihovi janjiari i najbolji slubenici, inovnici i kapetani (redom) Bonjaci... I doista oni se razlikuju od ostalih Turaka okret-nou i ljepotom. A ljepe se i nose nego Turci." Mnogi bosanski velikai preli su na islam u prvim decenijama osmanske vlasti: mlai sin hercega Stjepana, promijenivi vjeru dobio je ime Ahmed, a kasnije postaje i veliki vezir.
112
Islam se najvie irio u plodnim zemljoradnikim podrujima, du puteva ili oko utvrenih gradova. Najvie na islam prelaze zemljoradnici, a daleko manje vlasi stoari. Tamo gdje su postojale crkve, manastiri, samostani ili gdje su bili rudarski centri, kao npr. u Fojnici, Kreevu, Srebrenici, Olovu, islam se znatno sporije iri. Prihvatanjem islama feudalci su kao timare dobivali svoje stare pelemenite batine i tako zadravali ranije posjede, dok su seljaci, koji su u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi bili u tekom poloaju, dobivali izvjesne povlastice. Da se islam na ovim prostorima irio i prije konanog pada Bosne, pokazuje niz primjera iz relevantne historijske grae. Damija koju je podigao Isa-beg datira iz 1457. godine, to znai da je bilo muslimanskog stanovnitva. U Isa-begovoj vakufnami spominje se muslimansko groblje u Kasatiima kod Blauja. Meu prvim stanovnicima Trgovita koji su prihvatili islam bio je Balaban, sin Boginov, vjerovatno potomak neke znaajne srednjovjekovne porodice. Njegov otac Bogin sahranjen je po obiaju onog vremena na svojoj batinskoj (plemenitoj) zemlji. Balaban je svoje imanje, koje se nalazilo pri uu potoka Koevo, prodao Isa-begu Ishakoviu, kao i velike komplekse zemljita na Trebeviu. Rijeka Drina predstavljala je pravu granicu kada je irenje islama u pitanju. U to vrijeme i u Bosni i u Srbiji vaili su isti zakoni. Naprimjer u nahi -jama istono od Drine: Zvean, Jele, Arane, Ras, Vrae, Sjenica, Ostat je, Bopolj, Dobrun itd., vrlo je mali procenat muslimana. Ali s lijeve strane Drine u nahijama: Viegrad, Hrtar, Brodar, Osat i Borac bio je veoma mali broj hriana, a islam se jako proirio, Upravo na ovom podruju, na bivem prostoru zemlje Pavlovia, u dubrovakim a i u najstarijim turskim izvorima, nalaze se podaci o bivim "krstjanskim zemljama". U prvim decenijama osmanske vlasti islam se najvie irio u onom dijelu Bosne, koje su Osrnanlije drali jo prije definitivnog osvajanja ove pokrajine, u onim krajevima gdje je iz srednjeg vijeka naslijeena nedovoljna i nejaka crkvena organizacija, a to je ui kraj okolo dananjeg Sarajeva. Proces prelaska na islam na tom podruju, uzeo je daleko vee razmjere, nego u drugim dijelovima Bosne. U Sarajevskoj nahiji islam se proirio i zbog injenice to se tu razvilo Sarajevo kao komandni, vojno-administrativni, kulturni i privredni centar cjelokupnog ejaleta, poput onih velikih na Istoku. Na podruju dananjeg Sarajeva postojalo je malo srednjovjekovno naselje Trgovite. To je bilo najvee naselje u upi Vrhbosni, meutim nije bilo znaajno izvan svog regionalnog okvira. Sarajevo kao orijentalno-muslimanski grad, nastalo je neto prije 1462 , kada je Isa-beg Ishakovi, podizanjem zadubina postavio osnove budueg centra Bosanskog sandaka, kasnije
113
paaluka. Islamsko-orijentalni grad po svome izgledu poev od monumentalnih islamskih graevina koje ine urbani kostur grada, pa do manjih mahalskih damija koje su centri pojedinih etvrti - mahala, te kulturno-prosvjetnih i drugih ustanova, koje su gotovo sve nastajale putem vakufa i po svojim najelitnijim predstavnicima u gradu, jeste grad u slubi islamske ideologije. Takav grad odigrao je kapitalnu ulogu u irenju islama i islamske kulture u naim kra~ jevima^ a posebno Sarajevo kao najtipiniji primjer takvog grada u Bosni. Iako prvi defter Bosanskog sandaka iz 1468. godine ne biljei sve muslimansko stanovnitvo, podaci iz njega pokazuju da je proces irenja islama na podruju dananjeg Sarajeva i okolice vei nego u svim ostalim dijelovima Bosne zajedno. Godine 1485. u Sarajevu i okolici bilo je 33,17% muslimana i 66,83% krana, a za samo etiri godine, tanije u popisu iz 1489. zabiljeeno je 59,92% krana i 40,08% muslimana. Svi muslimani upisani u ovom defteru su direktni potomci krana. Za 25 godina koliko je proteklo od popisa iz 1489. godine, pa do 1516, kada imamo sauvan slijedei popis Bosanskog sandaka, Sarajevo se znatno proirilo i po broju mahala i po broju stanovnitva, tako da je te godine bilo 85,59% muslimana i 14,41% krana. Godine 1530. Sarajevo je grad sa apsolutnom veinom muslimanskog stanovnitva. Do ovog vremena 60 sela sarajevske nabije su postala 100% muslimanska, a ostala su sa veinskim muslimanskim stanovnitvom, tako da je ukupno u Sarajevu i okolici bilo 94,56% muslimana i 5,44% krana. Majvie stanovnitva u Sarajevo se doseljavalo iz njegove okolice, zatim iz drugih dijelova Bosne, kao i iz Hercegovine. U defteru iz 1530. zabiljeeno je 35 doseljenika iz Hercegovine. Veoma mali broj doseljenika je iz drugih krajeva Osmanskog carstva. Popis iz 1530. biljei samo dvojicu iz Jedrena, dvojicu iz Soluna i jednog iz Anadolije. Od 1530. do 1540. godine broj stanovnika Sarajeva poveao se za oko dvije hiljade i bilo je 97,85% muslimana i 2,15% krana, a zajedno u Sarajevu i okolici 91,53% muslimana i 8,47% krana. Konkretne brojne podatke o prelasku na islam pruaju i dva najstarija sarajevska sidila iz sredine XVI stoljea. Tako npr. u sidilu br. 2 zapisano je da je na sud dola Marina, kerka Vlajia kranka i izjavila, da je njen mu Vuksan umro a da su poslije njegove smrti njihova djeca Jovana, Ljiljana, Duka i Stojan preli na islam. Duka je dobio ime Mustafa, Stojan Husejin, Jovana Aia, a Ljiljana Fatima. Izmeu mnogobrojnih zabiljeen je i prelazak
114
Bosna i Hercegovina od najstari jih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
na islam dvojice unika nekog Vuihne iz Drozgometve. Sulejman, sin Milo-rada ostao je da ivi u Drozgometvi, dok je Ali-paa, sin Radeinov postao veliki vezir. Bilo je sluajeva da jedan ili dva lana jedne porodice preu na islam, a drugi ostanu u svojoj vjeri. Tako je u sidilu zabiljeeno da je neki Mustafa preao na islam a brat mu Stojan i otac Andrija ostali krani. Dok je Ferhad--beg Vukovi Desisali, bosanki sandak-beg gradio svoju damiju u Sarajevu, u isto vrijeme za njegovog brata Ivana, majstor Tudor slikao je ikonu. To to se broj stanovnitva tokom XVI stoljea stalno poveavao, rezultat je, izmeu ostalog i stalnih ratova koji su voeni na granicama Bosne, iz kojih su dovoeni mnogobrojni zarobljenici. U popisima Sarajeva zabiljeen je znatan broj robova, posebno osloboenih, jer se oslobaanje roba smatralo inom dostojnim pohvale, te ga je islamska religija podsticala. Svi oni koji su posjedovali robove bilt su duni oslobaati ih, posebno one koji su primili islam. Iz pojedinanih primjera zabiljeenih u sarajevskim sidilima XV I stoljea, vidi se da su ti robovi govoto svi porijeklom krani, hrvatskog, slovenakog i maarskog porijekla. Do 1570. godine Sarajevo je izraslo u veliki grad (eher) sa 63 muslimanske mahale i dvije kranske. U gradu i okolici tada je bilo 98,04% muslimana i 1,96% krana. Krajem XVI i na samom poetku XVII stoljea Sarajevo je imalo 91 muslimansku mahalu sa 3.895 muslimanskih domova i 1.534 neoenjenih te 13 batina, dok je kranskih kua bilo ukupno 140, i to 90 ih je bilo nastanjenih "u samom gradu Sarajevu ". Bavili su se zanatstvom i uivali odreene povlastice kao i muslimansko stanovnitvo, dok je ostalih 50 kua upisano u Mahali Varo i to 14 domainstava kao stalno nastanjenih a 37 ih je voeno kao privremeno nastanjeni. Do ovog vremena proces prelaska na islam bio je gotovo zavren. U gradu je bilo 96,79% muslimana i 3,21% krana, dok je u selima i trgovima Sarajevske nahije ovaj proces zahvatio gotovo cjelokupno stanovnitvo. Muslimanskih domova bilo je 5.394, neoenjenih muslimana 266, batine 4, vojnika 638, akindija 328, bezemljaa 18, dok je kranskih kua bilo svega 15 sa 15 neoenjenih to je u procentima iznosilo 99,52% muslimana i 0,48% krana. Ukupno u cijeloj Sarajevskoj nahiji bilo je 98,41% muslimana. Podaci iz deftera daju nam mogunost da zakljuimo da je stanovnitvo Sarajeva domae autohtono stanovnitvo, koje je prihvatilo islam. Razlozi za prelazak na islam gradskog stanovnitva, kao i onog iz okolice koje se nase115.
Ij'avalo u grad su, u prvom redu privlana snaga grada, a zatim razvijena gradska privreda, te privilegovan poloaj muslimanskog gradskog stanovnitva. Meutim, ime objasniti tako masovan prelazak na islam seoskog stanovnitva? Olakice koje su dobivali seljaci muslimani nisu bile toliko znaajne, da bi to bio i jedini njihov razlog za prihvaanje islama. Prelaskom na islam dobivao se bolji status u drutvu, bile su otvorene mogunosti napredovanja, kolovanja, obrazovanja. Veliki broj naih ljudi doao je do visokih poloaja u osmanskoj upravi, vojsci itd. Na prihvatanje islama uticali su naroito na svoje roake i potomke oni Bosanci koji su ranije postali visoki funkcioneri na Porti. U svom zaviaju podizali su zadubine, uvakufljavali ogromna imanja za njihovo odravanje, a za upravnike vakufa najee postavljali svoje potomke. Eklatantan je primjer Mehmed-pae Sokolovia koji je na islam preveo stanovnike itavog svog rodnog sela, svoje roditelje i mnogobrojne roake. Dolaskom Osmanlija etniki sastav stanovnitva Sarajeva nije se bitno promijenio, ali se zato znatno promijenio njegov vjerski sastav. Poznati turski historiar Omer Lutfi Barkan, koji je izuavao migracione procese na Balkanu, doao je do zakljuka da Bosanski paaluk, nije bio obuhvaen masovnim naseljavanjima Turaka. To potvruju i svi popisi Bosanskog sandaka. Oni takoer pokazuju da je prihvatanje islama na ovim prostorima bilo postepeno, i da je taj proces bio najintenzivniji u XVI stoljeu, a trajao je do sredine XVII stoljea. O masovnosti prelaska na islam (poetkom XVII stoljea gotovo kompletno stanovnitvo Sarajeva je muslimansko), podaci iz izvora, svjedoenja stranih putopisaca, tolerantan odnos osmanske drave prema pripadnicima monoteistikih religija, porodice u kojima jedan ili vie lanova prelaze na islam dok drugi ostaju u svojoj vjeri, sauvan jezik, svakako su injenice koje govore da u tom postupku nije bilo prisiljavanja. U osmanskoj dravi kao teokratskoj, vaili su osnovni islamski principi sadrani u Kur'anu: "Vama vaa, a nama naa vjera", i "u vjeri nema prisiljavanja". Tokom XVI stoljea islam se najvie proirio u Sarajevu i okolici, ali je i u drugim dijelovima Bosne taj proces uzimao maha. U zemlji Pavlovia -Vilajet Pavli, koji je (1489.) obuhvatao nahije; Viegrad, Dobrun, Hrtar, Praa, Studena ili Kamenska, Glasinac, Pale i Olovo, ve u ovo vrijeme je evidentno irenje islama kako meu gradskim tako i meu seoskim stanovnitvom. Poetkom XVI stoljea ovaj proces je znatno intenziviran tako da je npr. 1516. godine nahija Borac imala 68% muslimanskih domainstava a 1540. 86%.
116
Godine 1604. procenat muslimana u Vilajetu Pavli izgleda ovako: nahija Studena 100% muslimani, Borac 99%, Brodar 98%, Olovo 92%, Hrtar 92%, Viegrad 80% i Dobrun 64%. U ukupnom broju popisanih stanovnika ovog podruja muslimani su zastupljeni sa 93%. Osmanlijska osvajanja najvie pustoenja i pomjeranja stanovnitva izazvala su u hercegovoj zemlji zbog toga to je herceg Stjepan bio odluan otkazati vazalstvo Osmanlijama i" suprotstaviti im se. Najraniji popisi ovih podruja pokazuju da su pusta, a stanovnitvo se selilo prema Jadranskoj obali i otocima. S druge strane poelo je naseljavanje ovih podruja. Sto se tie irenja islama u nahijama sjevernog i centralnog dijela hercegove zemlje, taj proces tekao je stalno i svoju kulminaciju doivio je krajem XVI stoljea kada u nahijama tog dijela zemlje zastupljenost muslimana iznosila 90% do 99%. Ukupan prosjek svih nahija (27) iznosi 83% muslimana i 17% krana. U Mostaru je bilo 87% muslimana, Nevesinju 98%, Goradu 92%, Blagaju 84%, Ljubukom 65%, Imotskom 25%. Na islam je najvie prelazilo ratarsko stanovnitvo, dok se meu vlasima islam irio u manjem procentu (35% od ukupne vlake populacije u Hercegovini). Na irenje islama u Hercegovakom sandaku (1470.) uticali su slijedei inioci: loa crkvena organizacija, koncentracija velikog broja bogumila i kriptobogumila na tom podruju, te uticaj gradova i naih ljudi koji su ranije prihvatili islam, kao i u drugim dijelovima Bosn e. Podruje Kliskog sandaka (1537.) pokrivalo je dijelove dananje Bosne, Hercegovine i Hrvatske, tanije jugozapadne dijelove Bosne i Hercegovine, te dijelove Like, Krbave i Dalmacije. Proces irenja islama na ovom podruju imao je neto drugaija obiljeja nego u drugim krajevima, zbog krajikog karaktera Kliskog sandaka kao i zbog zateenog, kao i novonaseljenog stanovnitva. Osmanska osvajanja na ovim prostorima ila su iz pravca istoka prema zapadu sa stalnim pomjeranjima. Granini pojas uvali su V lasi. Podruja koja su ostajala iza tog pojasa bila su mirnija te su se sticali uvjeti za irenje islama. Openito uzevi, moe se rei da irenje islama u Kliskom sandaku nije bilo masovno "...izuzimajui onaj dio koji je ranije pripadao bosanskoj kraljevini, kao i u zonama kasaba i brojnih tvrava u navedenom podruju." to se tie sjeveroistine Bosne, prvi sluajevi prelaska na islam zbili su se okolo utvrenih gradova, u podgraima Zvornika i Srebrenice. U prvim decenijama osmanske vlasti, nisu sainjeni popisi za ova podruja. Tek od
117
pada Srebrenike banovine (1512), poeo je popis ovih oblasti. Iz tih deftera (1512, 1528, 1533. i 1548.) vidi se da su kranske spahije timarlije bili predstavnici novog stanovnitva koje se koloniziralo u Srednje i Donje Podrinje i cijelu Posavinu. U periodu od 1528. do 1533. godine broj muslimana u bosanskom dijelu Zvornikog sandaka se znatno poveao. Za razliku od drugih dijelova Bosne, gdje je na islam uglavnom prelazilo zemljoradniko stanovnitvo, ovdje je prihvatanje islama po svome tempu i irini, bilo jed nako kod pastirskog stanovnitva (vlaha) kao i kod zemljoradnikog. U gradovima gdje su postojali franjevaki samostani: Srebrenici, Zvorniku i drugim, islam se sporije irio. Meutim, kada je Zvornik postao sjedite istoimenog sandaka (1482), uticaj franjevaca je opao i oni su krajem etvrtog decenija XVI stoljea napustili Zvornik i povukli se u samostan u Gornju Tuzlu. Poslije pobjede kod Mohaa (1526) dolazi do stabilizacije politikih prilika, razvoja gradova, a time i do irenja islama. Tako je u nahiji Gornjoj Tuzli 1548. godine bilo 20% muslimana (godine 1533. bilo ih je 14,6%), a u samoj kasabi 94%. Zajedno u kasabi i nahiji bilo 44,6% muslimana. U Donjoj Tuzli stanje je bilo drugaije. U samoj kasabi bilo je 71% muslimana a u nahiji 16%, dok je zajedno u kasabi i nahiji bilo 30% muslimana, Od ostalih nahija u sjeveroistinoj Bosni, najintenzivnije irenje islama bilo je oko gradova Srebrenika, Sokola, Zvornika i Srebrenice (Srebrenik 63,5%, Zvornik 57%, Srebrenica 30%, te u nahiji Sokol 51% muslimana). U svim ostalim nahijama ove oblasti broj muslimanskih domainstava kretao se oko 30%. U Bijeljini je bilo 29,4%, u Koraju 21%, u nahiji Nenavite (Gradaac) 26,5% muslimana. U drugoj polovini XVI stoljea irenje islama na ovom podruju teklo je sporije nego sredinom tog vijeka. Razlog je u injenici da je porast stanovnitva openito malen. Jedan od uzroka je i osmansko osvajanje Slavonije (1536-1552), te osnivanje novih muslimanskih gradskih naselja. Tada je dolo do seobe stanovnitva iz ovih oblasti, u nova naselja u Srem-skom, Poekom i Pakrakom sandaku. Procenat prelaska na islam bio je velik i u nahiji Visoko. Do XVII stoljea muslimansko stanovnitvo u selima Visoke nabije inilo je 90%. U samom gradu Visoko bilo je 91% muslimana, u Fojnici 25%, a u Kreevu 39%. Krajem XVI i poetkom XVII stoljea u cijelom Bosanskom sandaku, kao glavnom sandaku Bosanskog ejaleta sa 55 nahija, bilo je ukupno 64.721 domova. Od toga je muslimanskih domova 45.941 sa 4.979 neoenjenih
118
(potencijalnih domova) i kranskih 18.780. Ako se doda jo lll kranskih kua gradskog stanovnitva koje nije bilo rajinsko dobija se ukupno 18.891 domova krana. Iz toga proiziiazi da su muslimani bili procentualno zastupljeni sa 75% a krani sa 25%. Ovi podaci koji su koriteni iz slubenih turskih popisa (deftera), koji su inae veoma znaajni izvori za izuavanje ovog pitanja iz nae prolosti, ne pruaju potpuno adekvatnu sliku kretanja stanovnitva, s obzirom da oni sadre popise poreskih obveznika rajinskog stanovnitva, kao i gradsko stanovnitvo, dok njima nije obuhvaena feudalna klasa. U najranije vrijeme osmanske vlasti veliki broj potomaka srednjovjekovne vlastele prihvata islam. Mnogi od njih postali su veziri, beglerbezi, admirali, kapetani, seraskeri, kadije. Oni su predstavljali najjai oslonac osmanske vlasti u Bosni. Ve u doba M.ehmeda Osvajaa javljaju se dravnici porijeklom iz Bosne: Ali-beg "gospodar zemlje Pavlovia", Sinan-paa Borovini, AH-beg Vlahovi i njegov brat Ismail Vlahovi i mnogi drugi. U najranijim katastarskim popisima, vidi se da su veina posjednika timara i zijameta bili sinovi krana ili su u srodstvu sa kranima (Radivoj i Milovac roaci Ali--hega, Jakub-beg brat Radosava, Sinan-beg, sin Dragala, Haraza-beg, sin Obrena, Ahmed-beg Kapidibaa, sin Radia koji je poetkom XVI stoljea imao najvei zijamet u Bosni 100.088 aki i mnogi drugi). U iren/u islama u Bosni znaajnu ulogu odigrali su i gradovi kao centri islamske kulture i civilizacije. Osmanlijskim osvajanjem Balkana nastale su duboke promjene u poloaju, prirodi i ulozi gradova na tom podruju. irom Bosne niu nova gradska naselja ili se naslanjaju na stara. Svi ti gradovi poprimaju islamsko-orijentaini karakter. Takav grad razlikuje se od evropskog po svome nastanku, razvitku i svojoj ulozi. Relevantni izvori pokazuju da je muslimansko gradsko stanovnitvo apsolutnom veinom domaeg porijekla, koje se naseljavalo iz okolnih sela i iz susjednih gradskih naselja. To stanovnitvo su u grad privlaile izmedju ostalog i povlastice koje je osmanska vlast davala gradskom muslimanskom stanovnitvu. Najveu povlasticu predstavljala je injenica da je muslimansko gradsko stanovnitvo bilo muaf, tj. osloboeno svih rajinskih dabina i tekih dravnih nameta avarizi divanive i tekalifi orfive. Zapaenu ulogu u razvitku gradova odigrali su vakufi, jer podizanjem vakufskih kultnih objekata zapoinjalo je urbano formiranje gradova. Osnivali su ih visoki funkcioneri osmanske vlasti: pase, sandak-bezi i drugi dravnici, koji su podizanjem zadubina, svojim pobonim zavjetanjem udovoljavali i dravnim potrebama. Islam trai od svojih sljedbenika izmeu
119
ostalog i troenje imetka u opedrutvene svrhe. Sistemom vakufa stvarali su se kulturni i trgovaki kompleksi zgrada. Zahvaljujui u prvom redu vakufima, muslimanske vjerske, kulturne i dobrotvorne ustanove bile su u mogunosti stalno djelovati i obavljaju svoju funkciju. Prelazak stanovnitva na islam i nastanak gradova bili su usko povezani. Pored nove vjere, sa Osmanlijama je na ove prostore dola i nova civilizacija, jedan novi nain ivota. Ta civilizacija imala je korijene i u antikim civilizacijama, ija je jedna od karakteristika i velika uloga religije u formiranju drutva. irenjem islama irila se i islamska kultura, prosvjeta, nauka i knjievnost. Ta kultura najvie se ispoljila na podruju graevinarstva. Najmnogobrojnije objekte islamske arhitekture podigli su upravo domai ljudi. Najznaajniji meu njima je svakako Husrev-beg, utemeljitelj mnogobrojnih objekata u Sarajevu, zatim Ferhad-beg Sokolovi osniva poznate damije Ferhadije u Banjoj Luci, Mehmed-beg (Karaoz-beg) poznat kao osniva najmonumen-talnije damije u Mostaru te njegov brat veliki vezir Rustem-paa koji podie uveni Brusa-bezistan na Baariji, hadi Mustafa-aga kizlar-aga (uvar carskog harema), koji je podigao monumentalnu damiju u Mrkonji-Gradu i mnogi drugi. Najmnogobrojniji objekti podizani tokom XV i XVI stoljea su damije. Pored njihove osnovne uloge kao sakralnih i kulturno-prosvjetnih objekata, predstavljale su i centre mahala, koje su nosile imena osnivaa damija. Samo u Sarajevu je tokom XV i XVI stoljea podignuto preko 100 damija i isto toliko mekteba. U njima se sticalo islamsko obrazovanje. irom Bosne su podizane i medrese, ustanove internatskog tipa u kojima se uenicima omoguavalo sticanje znanja iz oblasti teolokih nauka, a potom iz osnova gramatike i sintakse. Po svome renomeu i arhitekturi najpoznatija je Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu, poznatija kao Kurumlija, a koju s pravom moemo smatrati preteom univerziteta. Pored redovnih kola, islamsko obrazovanje sticalo se i na javnim predavanjima, koja su se pored damija, odravala i u tekijama gdje su se izuavala i djela velikih mistikih pisaca. Moe se rei da su i dervii odigrali znaajnu ulogu u irenju islama i islamske kulture na naim prostorima. Oni su stroge odredbe ortodoksnog islama, svojim uenjem i shvatanjem, inili pristupanijim za narodne mase. Sirenjem islamske kulture, u nae krajeve su dospjele mnoge knjige, veinom pisane na orijentalnim jezicima. Uz damije, medrese, mektebe i tekije, nastale su mnoge biblioteke. Po svome bibliotekom i arhivskom fondu svakako najznaajnija je Gazi Husrev-begova. Djelokrug muslimanskih vjerskih institucija bio je irok. Pored brige o vjerskom ivotu muslimana, ove
120
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremen a do kraja Drugog svjetskog rala
ustanove imale su znaajnu ulogu u prosvjeivanju, irenju arapske pismenosti i uope irenju islamske kulture. Pored graevina sakralnog, drutvenog i prosvjetnog karaktera, u Bosni su podizani i mnogobrojni objekti privrednog i saobraajnog znaaja. Meu trgovakim objektima najznaajniji su bezistani, koji su kao impozantne graevine, podizani samo po veim mjestima. U Sarajevu ih je biio tri, od kojih su se do danas sauvali Brusa i Gazi Husrev-begov bezistan. Du pute-va podizani su hanovi i karavan-saraji, te mnogobrojni mostovi. Neki od njih spadaju u vrhunska djela osmanske arhitekture, kao npr. Mehmed-pain most na Drini u Viegradu, uveni most u Mostaru, djelo neimara Hajrudi-na, most na Zepi, Arslanagia most u Trebinju zadubina Mehmed-pae Sokolovia, i mnogi drugi. Osobita panja u vrijeme osmanske vladavine u Bosni, obraala se na izgradnju bamama, vodovoda i esama. To je raeno u skladu sa islamskim propisima o linoj higijeni i svakodnevnom pranju. U svim veim mjestima irom Bosanskog ejaleta podizani su hamami. U samom Sarajevu bilo ih je sedam, u Mostaru dva, u Foi, Travniku i Banjoj Luci po tri. Islamsko-orijentalni uticaj posebno se snano odrazio u stambenoj arhitekturi i kulturi stanovanja. Pri podizanju stambenih dijelova teilo se da se osigura to vise zelenila i svjetlosti. Gdje god je bilo mogue kue su podizane na mjestima odakle se pruao ljepi vidik i pokraj tekue vode. Islamsko-orijntalna kultura izvrila je znatan uticaj i na razvoj zanatstva. Samo u sarajevskoj ariji razvilo se preko 80 raznih vrsta zanata, orgnizo-vanih u jake cehovske organizacije, topografski odreenih, tako da su zanatlije jednog ili vie srodnih zanata radili u jednoj ulici, po kojima je onda ulica dobivala ime. Veliku primjenu u zanatstvu imala je likovna umjetnost. Znatan broj kaligrafa i drugih umjetnika, kao i njihovih djela, svjedoi o doprinosu naih ljudi u toj oblasti umjetnosti. Openito se moe rei da je irenje islama u Bosni teklo postepeno. Ni osmanski ni zapadni izvori ne sadre nikakve podatke o bilo kakvom prisiljavanju od osmanske vlasti u pitanju vjere njenih podanika, na to ukazuje i masovnost prelaska na islam bosanskog stanovnitva kako gradskog tako i seoskog. P oznati historiar Vladislav Skari pisao je da "...19. vijek ne bi zatekao nijednog hrianina, niti bi bilo ijedne crkve i manastira da je islam iren dravnom silom".
121
Znaaj velikih vezira Osmanskog carstva Rustem-pae i Mehmed-pae Sokolovia za prilike u Bosni
Dvorom osmanskih sultana tokom stoljea proli su mnogobrojni mladii iz naih krajeva. Oni su tamo odvoeni da se koluju i kasnije budu u slubi Carstva. Mnogi od njih uspjeli su dostii visoke poloaje. Cesto su se vraali u rodni kraj i tamo ostavljali zadubine sebi i svojoj porodici u spomen, a svojim ugledom steenim na dvoru uticali i na zbivanja i dogaaje u domovini. Meu najistaknutijim linostima XVI stoljea u Osmanskom carstvu odvedenih kao adami oglani iz Bosne, jesu dvojica velikih vezira Mehmed-paa Sokolovi i Rustem-paa Opukovi. Vladajui u vrijeme kada je Osmansko carstvo bilo najjae, kada su se njegove granice stalno irile, i kada je na prijestolju sjedio "onaj koji je pidigao carstvo do najvieg vrha njegove veliine, moi i sjaja, Sulejman Zakonodavac, Osvaja, Moni i Velianstveni", oni su i lanovima svojih porodica omoguili visoke poloaje. Inae lanovi muslimanskih feudalnih porodica su tokom cijele osmanske vladavine predstavljali njen najjai oslonac u Bosni. Vodili su glavnu ulogu, ne samo u politikom i ekonomskom, nego i u kulturnom ivotu Bosanskog ejaleta, a posebno najistaknutiji predstavnici ovog stalea. Prema svjedoenju Bernarda Navadjera, Rustem-painog savremenika i jednog od najboljih poznavaoca prilika u Osmanskom carstvu sredinom XV I stoljea, Rustem-paa je rodom "iz jednog sela pokraj Sarajeva" (d'un casale apresso il Seraglio di Bosna). Ne zna se tano kada je doveden iz svog zaviaja, i koliko je trajalo njegovo kolovanje, ali se zna da je veoma brzo napredovao. Sultan Sulejman smatrao ga je "razboritim, punim vrlina i veselog duha". Nakon to je proao zvanje rairahona - nadstojnika carske konjunice i beglerbega u Anadoliji i Dijarbekiru, postao je etvrti vezir Porte. U isto vrijeme oenio se i sultanovom kerkom i miljenicom sultani-jom Mihrimah, poznatoj po svojoj ljepoti i bogatstvu. Postavi tienik svoje punice, glasovite Hurem sultanije zvane Rokselana, Rustem-paa je u proljee 1541. poslije svrgnua Latif-pae, postavljen na poloaj drugog vezira Porte, a u martu 1544. postao je veliki vezir. U vrijeme kada je Rustem-paa doao na poloaj velikog vezira, nastalo je jedno mirnije razdoblje u povijesti Osmanskog carstva. Umoran od dugih ratovanja, sultan Sulejman je sve vise vremena provodio na svome dvoru, na kojem su se pod uticajem ena, a posebno mone Rokselane, birale linosti za visoka zvanja. Okrivljen za smrt princa Mustafe, Rustem-pai je oduzet
122
Bosna i Hercegovina o najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
dravni peat. Mona Rokselana uspjela je svoga zeta 1555. godine ponovo dovesti na poloaj velikog vezira, gdje je ostao do smrti 1561. Ukopan je u haremu ehzade damije (Jeni sultan Mehmed) u Istanbulu. Iza Rustem-pae, kao ni iza jednog dotadanjeg velikog vezira, ostalo je ogromno blago. Tokom svog ivota izgradio je mnogobrojne zadubine. U Istanbulu je podigao damiju, medresu, karavan-saraj, harnam i biblioteku. Sam Mimar Sinan^ najpoznatiji turski arhitekt, koga porede i sa najveim graditeljima italijanske renesanse, sagradio mu je 19 objekata. U svom rodnom gradu Sarajevu, Rustem-paa je podigao uveni Brusa-bezistan, koji je dobio ime po svili iz Bruse koja se u njemu najvie prodavala, zatim most preko eljeznice na Ilidi i pored mosta han, Dubrovani su mu se obraali kao "svome zatitniku i srodniku i kao onome koji je njihova jezika." Pored Rustem-painog direktnog uticaja, kao velikog vezira Carstva, on je preko svojih potomaka i bliskih roaka indirektno uticao na neke dogaaje u Bosni. Rustem-paa je imao dva sina i jednu kerku koja je bila udata za velikog vezira Ahmed-pau. Jedan od Rustem-painih sinova je Mustafa-paa, kliski sandak-beg koji je poginuo zajedno sa Hasan-paom Predojeviem pod Siskom 1593. godine. Sva tri Rustem-paina brata zauzimala su istaknuta mjesta medju muslimanskim plemstvom u Bosni. Sinan-paa je bio hercegovaki sandak-beg, a potom admiral osmanske flote. Drugi Rustem-pain brat Mehmed-beg, zvani Karaoz-beg, sagradio je niz objekata u Mostaru, od kojih je najpoznatija damija, iz ijeg se natpisa vidi da je Karaoz-beg brat velikog vezira. Trei Rustem-pain brat podigao je damiju u Pruscu, dok mu je sestra Nefisa ivjela u Sarajevu. Meu najznaajnije feudalne porodice iji su lanovi odigrali znaajnu ulogu u historiji Bosne, jesu Sokolovii. Iz ovog roda poteklo je nekoliko dravnika i znaajnih linosti u Osmanskom carstvu, a najpoznatiji je svakako Mehmed-paa Sokolovi (Visoki). Odveden je kao adami oglan iz Bosne u Jedrene, gdje je stekao svoje prvo obrazovanje. Slubu na dvoru zapoeo je kao rikabdar (dvorjanik koji je pomogao - svome gospodaru uzjahati na konja), zatim ohadar (dostojanstvenik kome je glavna dunost starati se o odjei svoga gospodara), silah-dar (zapovjednik carskih titonoa - brine se o linom naoruanju svoga gospodara), te enegirbaa (pratilac sultana na svim pohodima i putovanjima). Godine 1543. sultan Sulejman ga je postavio za kapidibau, zapovjed-
123
nika dvorske strae. Jo uvijek anoniman, nemalo iznenaenje izazvalo je na dvoru, kad ga je sultan Sulejman postavio za admirala turske flote, poslije smrti Hajrudina Barbarose - slavnog pomorca i iskusnog morskog vuka. Taj mladi"... briljantnog ponaanja, veoma sredjen, pribran i odmeren, briljivo odnegovan u islamu, prijatan svojim poznavanjem zapadnih jezika i knjievnosti, omiljen u dvorskim krugovima, ali smiljeno uzdrzan od upli-tanja u njihove intrige", nije iznevjerio ukazano povjerenje. Zapovjedao je u ratu protiv ostataka Ugarske i Habsburgovaca, bio je rumelijski beglerbeg, a nakonuspjeha na istonom ratitu i pogibijenja princa Bajezida, sultan Sulejman Velianstveni imenovao ga je za treeg vezira P orte. "Ulaskom u vezirsko vee, Mehmed Sokolovi je postao stub carstva, ministar i velmoa, konano vezan za Carigrad. " Otada mu je bio otvoren put ka poloaju prvog ministra. U medjuvrernenu se oenio kerkom prestolonasljednika Selima, sultanijom Ismihan. U to vrijeme postati carskim zetom znailo je mnogo, i to je bio jedan od puteva ka poloaju velikog vezira. To zvanje dobio je 28. juna 1565. odlukom sultana Suiejmana "najmonijeg meu silnim... onoga koji je podigao carstvo do najvieg vrha njegove veliine, moi i sjaja". Vijesti o uspjehu Mehmed-pae sve ee su dolazile u njegov zaviaj, pogotovo to je u to vrijeme rod Sokolovia imao najvie svojih lanova u sultanovoj slubi. S druge strane Mehmed-paa je znatno uticao na svoje roake u Bosni koji su zauzimali znaajne funkcije u provincijskoj administraciji. Njegov blii roak Mustafa-paa ve se nalazio na upravi u Bosanskom sandaku, dok e u slijedeim decenijama i drugi lanovi roda Sokolovia zauzeti znaajne poloaje u Bosni. Mehmed-pain zet Kara Sinan-beg postavljen je za sandak-bega u Bosni 1562. godine, a samo godinu dana iza toga premjeten je u Hercegovinu. "Umro je u Cajniu i sahranjen je u kamenom turbetu pokraj svoje damije. Uz damiju je sagradio medresu i imaret, i zapisao im dosta lep imetak. Osim toga, podigao je damiju i u Nevesinju"). Sokolovi je pomogao i Sinan--begovom bratu Husejnu, koji je uz njega odgajan na dvoru. Muvekit je zapisao da je Husejn-paa Boljani bio vezir u Egiptu, a poznat je po monumentalnoj damiji koju je podigao u Pljevljima. Poetak Mehmed-painog vezirovanja obiljeen je porazom turske flote na Malti, a odmah zatim uslijedio je pohod na Australiju, kada umire sultan Sulejman Velianstveni, a na prijestolje dolazi njegov sin Selim. Poetkom 1567. godine u carstvu Osmanovia osjealo se smirivanje, nastupila su mirnija vremena u kojima je Mehmed-paa imao veliku vlast u rukama. "... Moe se rei da je Mehmed, prvi vezir, onaj koji caruje u Turskoj", pisao je
124
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drug og svjetskog rata
Marino Kavali 1567. godine; "nikad nijedan ministar u ovoj dravi nije imao toliku vlast, a da je to potpuno zasluio svojom pameu i razboritou." Mehmed-paa se na dvoru okruio svojim roacima, koje je esto slao i po provincijama Osmanskog carstva. Meu prvima je poslao svoje roake u najisturenije pokrajine prema Austriji, Mustafa-pau u Budim za beglerbega, a njegovog mlaeg brata Mehmeda u Bosnu. Mustafa-paa, nazivan "Crnim sokolom" a koji je ranije bio bosanski sandak-beg, poznat je i po tome to je osnovao kasabu Rudo, a i u Sarajevu je izgradio jedan vodovod. Jo kao mlad dvorjanin, Mehmed-paa je doveo u Carigrad svoje roditelje i brau i preveo ih na islam. Oca Demaluddin Sinan-bega postavio je za muteveliju njegovog vakufa u Bosni i time je poeo njegov uticaj u ovoj osmanskoj provinciji posredstvom njegove mnogobrojne rodbine. Njegov mlai brat Mehmed-beg doao je na poloaj bosanskog sandak--bega pred Sigetsku bitku 1566. godine, i sa prekidima na tom poloaju ostao do 1573. Po uputama Mehme-pae Sokolovia nastojao je u Bosni ouvati mir, i nije se uputao u ratne pohode. Poetkom XVII stoljea, nakon to se proslavio u ratu sa Austrijom, imenovan je za velikog vezira Carstva. U Livnu je podigao damiju 15 67. godine (Lala-paina damija). Veoma uticajna i znaajna linost u Bosni bio je i amidi velikog vezira, Ferhad-paa Sokolovi. Ovaj slavni vojskovoa bio je bosanski sandak-beg i prvi beglerbeg Bosanskog ejaleta, U isto vrijeme kada je on doao u Banju Luku, na poloaj kliskog sandak-bega postavljen je njegov brat Kara Ali-beg. Bez obzira na udaljenost, Mehmed-paa je preko Ferhad-pae upravljao dogaajima na nemirnoj granici prema Austriji. Mehmed-paa je veliki znaaj pridavao zapadnim provincijama Carstva, im je u njih kao namjesnike "isturao svoje najblie rodjake, mlade i poletne, na putu da stignu do viih zvanja. Od odnosa sa Austrijom zavisio je u mnogome, poloaj Turske prema Zapadu u cjelini, a posebno odravanja onog sistema drava u srednjoj Evropi koje je on napregnuto stvarao ve nekoliko godina." On je svoje roake zadravao u Bosni i zbog toga, to su tu ostajali meu svojima, mogli da osnuju rod, osiguraju potomstvu opstanak. Krajem 1569, Mehmed-paa je za hercegovakog sandak-bega postavio svoga sina Kurd-bega, u vrijeme kada je ovoj pokrajini prijetila opasnost jer je graniila sa Dubrovnikom. Svoje prve zadubine Mehmed-paa je podigao u rodnom selu Sokoloviima. Tu je sagradio damiju, mekteb, musafirhanu, imaret, vodovod i esmu.
125
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena du kraja Drugog svjetskog rata
Mehmed-paa je za ivota podigao niz zadubina po cijelom carstvu. Na njega nas i danas podsjea velianstveni most preko Drine u Viegradu na kojem stoje uklesane rijei pjesnika Nibadija"... Gradjevina mu ispade tako divna, da se onome koji je vidi ini da zrno bisera stoji u vodi a nebeski svod mu je koljka. " Pored viegradskog dao je novana sredstva i za uveni most na Trebinjici, kasnije nazvan Arslanagia most. "U naoj zemlji malo je mostova koji se, lepotom linije i matovitou oblika, mogu s njim uporedi -ti". Taj most, veoma skladan, znatno je uticao da dubrovaki karavanski put koji je spajao carigradski drum sa jadranskim primorjem postane znatno pro-hodniji. Pored mosta vezir je podigao i karavan-saraj, kao spomen svom rano preminulom sinu, hercegovakom namjesniku Kurd-begu. Mehme-paini biografi zabiljeili su da je to bio jedan od najveih dravnika svijeta.
Osnivanje Bosanskog ejaleta 1580. godine

Poslije osvojenja Bosne, Osmanlije su pojedine oblasti oblikovali u posebne vojno-upravne oblasti - sandake. Prvo je osnovan Bosanski sandak koji je u vojno-administrativnom pogledu od svog osnivanja 1463. pa do 1580. pripadao Rumelijskom ejaletu. Potom su osnovani Hercegovaki (1470), Zvorciki (izmeu 1478. i 1483.X Kliski (1537), koji su takoer u poetku bili u sastavu ejaleta Rumelija, a neki kasnije pripojeni Budimskom begler-begluku (osnovan 1540). Poto su u drugoj polovini XVI stoljea osvojene znatne teritorije, dolo je do osnivanja novog ejaleta u evropskom dijelu Osmanskog carstva. Ne samo proirenje teritorija, nego i prvi znakovi slabljenja centralne vlasti, te elje za uspostavljanjem vre vlasti na novoosvojenim podrujima, koji su bili izmeu dvije mone susjedne zemlje Mletake republike i Habsburke monarhije, nagnali su Portu da izvri izvjesne promjene u administrativno-upravnoj podjeli carstva. Izdvajanjem Bosanskog, Hercegovakog, Kliskog, Pakrakog i Krkog sandaka iz Rumelijskog, te Zvornikog i Poekog iz Budimskog beglerbegluka, osnovan je Bosanski ejalet. To je bilo poslije 25. aprila a prije 23. septembra 1580 . U dokumentu od 6. oktobra 1580. dubrovaka vlada je odluila svoga prijatelja, dotadanjeg bosanskog sandak-bega Ferhad-bega, koji je u meuvremenu postao beglerbeg nad sedam sandaka, darovati raznim poklonima. Bosanski beglerbeg bio je samostalan i djelovao je po svome nahoenju u svim vidovima upravnog i vojnog ivota pokrajine. Teritorije koje kon-trolisao bosanski beglerbeg, bile su vee nego to je imao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. Njegova teritorija prostirala se od Sapca do Jadran126
skog mora i od Zveana do Virovitice. To je jedini sluaj na Balkanu da se pod osmanskom vlau ejalet podudara sa obrisima jedne bive balkanske drave i njenog gravitacionog podruja. Beglerbegov dvor bio je po svome uredjenju minijatura dvora velikog vezira. Kao i u prijestonici Osmanskog carstva, gdje je bio carski divan, tako je i u svakom beglerbegluku postojao pokrajinski divan, centralna pokrajinska uprava gdje se raspravljalo o svim vanijim poslovima u ejaletu. lanovi divana bili su begierbeg, beglerbegov ehaja, maldefterdar, divanefendija i mjesni kadija. Beglerbezi su imali itav niz dvorjanika i znatan broj dostojanstvenika na svome dvoru koji su se nazivali jednim imenom kapu-halk, beglerbegovi ljudi, svita, pratnja. Kako je izgledao sam dvor bosanskog beglerbega teko je rei, jer se nijedan iz XV i XVI stoljea nije sauvao. Ali na osnovu svjedoenja savre-menika kako putopisaca, tako i dubrovakih poslanika, otprilike znamo izgled dvora, kao i ceremonijal koji je na njemu vladao. Vjerovatno je to bila velelijepna graevina sa skupocjenim namjetajem. Dubrovaki poslanici primani su na dvoru bosanskih beglerbega "Uz izvanrednu pompu ". Snabdjeven kredencijalnim pismom, raznim dokumentima koji su sadravali privilegije dobivene od sultana, uz pratnju prevodioca, dubrovaki poklisari su obavezno traili audijenciju od painog ehaje. Kada bi dobili odobrenje, ulazili bi u saray, gdje je sjedio paa, okruen raznim velikodostojnicima, slubenicima i izabranim graanima. Tada bi poljubili ruku pai i predali mu poklone, koji su se uglavnom sastojali od svilenih tkanina, sukna, eera, junog voa, raznih poslastica, svijea itd. Prvo sjedite Bosanskog ejaleta bilo je u Banjoj Luci, koja se tada poela naglo razvijati, zahvaljujui i prvom beglerbegu novoosnovanog ejaleta, Fer-had-pai Sokoloviu. Granice bosanskog ejaleta do kraja XVI stoljea neto su proirene, uglavnom na raun hrvatskih teritorija. Ukljuivanjem Bihaa i bihake krajine u sastav Bosanskog ejaleta, zavrena su osvajanja i time je zaokruena njegova teritorija. Poraz pod Siskom 1593. godine, oznaio je poetak zaustavljanja osmanlijskih prodora prema Zapadu.
127
Bosna i Hercegovina od najsTarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
LITERATURA
H. abanovi Grupa autora R. Samardi M. Hadijahi S. Baagi A. Sueska H. Kreevljakovi C. Truhelka A. Handi
Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959. Istorija naroda, Jugoslavije, Beograd, 1960. Mehmed Sokolovi, Beograd, 1975. Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1990. Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989. Bosanski Muslimani u osmanskoj dravi, Pregled, maj 1974. Sabrana djela I-I\^ Sarajevo, 1990. Gazi Husrev-beg, njegov ivot i njegovo doba, Sarajevo, 1912. 0 drutvenoj strukturi stanovnitva u Bosni poetkom XVII stoljea, POF 32-33/1982-83, Sarajevo, 1984. 0 islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni, POF XV-XVI/1966-67. O gradskom stanovnitvu u Bosni u XVI vijeku, POF 28-29/1978-9, Sarajevo, 1980. O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI stoljeu, Prilozi, god. XIV br. 14-15, Sarajevo, 1978, irenje islama u Bosni i Hercegovini, Kalendar Gajret za 1940. Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne, GDIBiH, god. I, Sarajevo, 1949.
A. Handi A. Handi B. Zlatar
V. Skari A. Solovjev
128
N. Filipovi
Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini, Godinjak ANUBiH, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj, 5, Sarajevo, 1970. Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI stoljea, GDIBiH, god XI, Sarajevo, 1960. Osmansko Carstvo, Beograd 1974. Sirenje islama i islamska kultura u Bosankom ejaletu, nauni skup, prilozi za Orijentalnu filologiju, br. 41, Sarajevo, 1991. Osmanli Tarihi, Ankara, 1983.
H. Sabanovi H. Inaldik
I. H. Uzuncarsili D. Lovrenovi, A. Sueska, I. Tepi, V. Azinovi
Istina o Bosni i Hercegovini, injenice iz istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1991.
129
BOSNIA & HERZEGOVINA IN THE FRAMES OF THE TURK'S EMPIRE (1463-1593)

Dr Behija Zlatar The Turk's Empire appeared in XVI century on the Bosnian terrkory and from that times on, it would give the stamp to the development of Balkans's peninsula in the next four hundred years. There is nearly any sphere of the life where the changes can't be seen. In the frame of the Turk's Empire, Bosnia aiso had its specificities which vvere especially shaped during their greatest increase in XVI century. The specific military organization was here developed. It is the period of the most intensive developing of Islam on the \vhole Balcans's peninsula, especially in Bosnia, \vhat gave it speciality com-pared to the neiborough countries. From the establishment of Bosnian's san-jak (1463) to the establishing of Bihac's sanjak (1592), 129 years had passed. In this period the population of Bosnia had accepted Islam gradualy and when the Molsems made the absolutely majoritv the Bosnian province was formed (1580). Although it had bourder character, this province was empha-sized by the quick development of Islam in the towns as vvell as in the vil-lages. Neither the Turks nor the West sources content any data about any kind of the persuading from the Turk's powers when it is asked about the reii-gion of the citizens, which is shown in the mass transfer to Islam of the Bosnian population, the city as vvell as the village. At ihe end of XVI centurv in the whole Bosnian sanjak there vvere 55 dis-tricts, 64.721 homes. From this number, it is 45.941 homes of Moslems vvkh 4.979 unmarried (potential homes) and 18,780 of the Christians. If we add 111 Christian's homes of tovvns' population that were not the peasants, we get in total 18.891 homes of Christians. It results from that that Moslems were 75% and Christians 25%. A very important role in the developing of Islam in Bosnia had the towns as the centers of Islam's culture and civilization. In the first decades of Turks' power, some real urban environments became from the present squares and small places. But, there were far more tovvns formed with the Turks' coming and with the establishing of their powers. Some very important among them are: Sarajevo, Mostar, Tuzla, Zvornik. The line of important persons marked this epoch, that had verv important part in the history of Bosnia. These are: the Bosnians who accepted Islam,
130
reached the high positions in the Turk's administration, but they acet espe-cially good on the local level intheir homeland. They made the monuments, leaving very rich communities, and for the "mutevelije" (the chief of the com-munity) they named their descendenfs. The short biographies of some important persons (Gazi Husrev-bey, Ferhad-bey Sokolovi, Rustem-pasha) iliustrate what kind of power and the influence had the members of Moslems' beys families. At the end of XVI cemury, exactly 1580, the Bosnian province was esta-bilshed and its residence was in Banja Luka. Bosnian commander bey was independant and he acted on his own in every sphere of managing and mili-tary life of the province. The territoriesunder the control of the Bosnian commander bey were bigger than anv middle age Bosnian ruler's, had. The boarders of of Bosnian province were expanded until the end of XVI centu-ry, mostly from Croatian territory. The including of Bihac's province to the Bosnian province, the conquers were fmished and the territory of it was sur-rounded. The defeat by Sisak 1593 marked the beggining of the stopping of Turks' penetrations tovvards the West
131
132
BOSANSKI EJALET OD 1593. GOD. DO SVITOVSKOG MIRA 1791. GOD.

Dr. Enes Pelidija
oslije sjajnih uspjeha koje je imalo u proteklom periodu, Osmansko carstvo u drugoj polovini XVI stoljea pokazuje prve znake slabosti. Platni deficit nastao u posljednjim godinama vladavine sultana Sulejmana Zakonodavca (1520-1566), zaustavljanje vojske kod Sigeta (1566), te poraz flote kod Lepanta (1571), bili su prvi ozbiljniji znaci krize u koju je osmanska drava zapadala. No, to njeni savremenici nisu osjeali, I dalje su nastavljeni vojni pohodi i teritorijalna proirenja. Sve navedeno imalo je odjeka i na prostorima Bosne i Hercegovine koja je u to vrijeme najveim dijelom bila pod sultanovom vlau. Rezultat novih teritorijalnih osvajanja u Bosanskoj krajini, naroito u vrijeme sandak-bega Ferhad-bega Sokolovia (1574-1580), doprinio je da Porta donese odluku o osnivanju novog, Bosanskog ejaleta. Na osnovu arhivske grae dr. Hazini abanovi je miljenja da je navedena provincija osnovana poslije 25. aprila, a prije 23.septembra 1580. godine. U njen sastav uli su: Bosanski, Hercegovaki, Kliski, Pakraki i Krki sandak koji su do tada bili u sastavu Rumeli-jskog ejaleta, te Zvornikog i Poekog iz Budimskog beglerbegltika. To potvruju i dokumenti iz Historijskog arhiva u Dubrovniku od 6. oktobra 1580.godine, kada je na sastanku dubrovake vlade odlueno da se dotadanji bosanski sandak-beg Ferhad-beg daruje jer je u meuvremenu postao beglerbeg nad sedam sandaka. Na povjerenoj mu dunosti, sa kraim prekidima, ostaje do 15S8.god. Sa osnivanjem ovog ejaleta bosanski namjesnik je pod svoju vlast dobio vei teritorij nego to je to imao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. U narednim godinama i decenijama dolazi do novih teritorijalnih osvajanja, naroito u vrijeme Hasan-pae Predojevia, to je rezultiralo stvaranjem novog Bihakog sandaka (1592). Neto kasnije iz sastava Bosanskog ejaleta izdvojen je Poeki sandak (1600.) i prikljuen novoosnovanom Kanikom ejaletu. Takva administrativna podjela na sedam sandaka ostala je tokom cijelog XVII stoljea. U to vrijeme Bosanski ejalet se prostirao od apca do Jadranskog mora i od Zveana do Virovitice.
133
U tom vremenu na ovim prostorima voena su dva dugotrajna rata: Kandijski (1645-1669) i Beki (1683-1699). U Kandijskom ratu Osmansko carstvo imalo je manje teritorijalne gubitke, ali i dobitke, dok je teke vojne poraze doivjelo u Bekom ratu. Sve je to imalo direktnog i indirektnog odjeka na prostore bive Bosne i Hercegovine i njeno stanovnitvo. U XVII stoljeu tu ive i djeluju mnoge ugledne linosti koje su svojim djelima ostavile vidan trag i uticaj u nauci, kulturi i prosvjeti. Meu njima se istiu: Hasan Kafi Pruak, Ahrned Sudi, Muhamed Musi Allamek, Muhamed Nerkesi, Peevi, Hevai Uskufi Muhamed, Mustafa Ejubovi - Sejh Jujo, Alauddin Sabit Uianin, te mnogi drugi. Uporedo s njima su i mnogi dravnici (sandak-bezij kapetani, ajani) te zapovjednici i junaci brojnih bojita: Ali--paa Varvar, Fadil-paa Maglajac, Ibrahim-paa Tenjak, Mehmed-paa Korca, Ali-paa engi, Halil-beg Alajbegovi, Ilija i Petar Smiljani, Vuk Mandui, Mehmed-beg Hurakalovi i naroito brat mu Mustaj-beg Liki, Mujo Hrnjica i braa mu Halil i Omer, Tale Lianin, Alija Boji i drugi. Skoro sve navedene linosti opjevane su u epskim pjesmama. Na primjeru njihovog vitetva odgajale su se mlae generacije. Usljed velikih teritorijalnih gubitaka u Bekom ratu, Karlovakim mirom (1699.) meunarodno su priznate dananje sjeverne i zapadne granice Bosne i Hercegovine. Istovremeno je izvrena i nova administrativno-upravna podjela po kojoj je Bosanski ejalet sveden na pet sandaka: Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, KUki i Bihaki. U mletako -austrijsko-osmanskom ratu (1714-1718) Bihaki sandak je pripojen Bosanskom. Takva upravna podjela ostala je sve do Svitovskog mira 1791.godine. To je vrijeme osjetnog opadanja moi osmanske drave i timarskog sistema koji se u Bosanskom ejaletu manifestovao kroz pojaan proces ifluenja, te jaanja domaeg plemstva (kapetana i ajana). I u XVIII stoljeu Bonjaci uestvuju u ratovima, kako na teritoriji Bosanskog ejaleta, tako i van njegovih granica. Porta na ovim prostorima vodi sa Habsburkom monarhijom jo dva rata (1737-1739. i 1788 - 1791). U oba su se Bosanski Muslimani (Bonjaci) skoro bez ikakve vojne i materijalne pomoi Carigrada branili i odbranili. Oni nisu uvali samo sultanovu vlast, ve, prije svega svoje porodice, posjede i rodni kraj. Od veeg broja bitaka posebno se po svom viestrukom znaaju istie Banjaluki boj (4.VIII 1737). Za Bonjake ova bitka predstavlja jednu od prvih stranica samosvijesti. To su potvrdili i u Drugom austrijsko-osmanskom ratu (1788-1791) kada glavnoko-mandujui habsburke vojske general Lauon javno priznaje da je nev-jerovatno kako su vrsto graeni bosanski gradovi, te kako se srano i s velikim vojnim umijeem brani njeno stanovnitvo. Na ovakvo dranje
134
uticalo je i saznanje da e u sluaju poraza doivjeti istu sudbinu kao njihovi sunarodnici iz Slavonije, Like, Krbave, Dalmacije i drugih mjesta koja su dola pod mletaku i habsburku vlast. Svoje vojniko umijee i hrabrost Bonjaci pokazuju i na ruskom i perzijskom ratitu gdje se bore u sastavu osmanske vojske i vojnim podvizima zadivljuju protivnike. No, to je imalo i svoju negativnu stranu. U svim ratovima izginuo je znatan broj radno sposobnog stanovnitva. Prema sigurnim pokazateljima samo od 1711. do 1739. godine to od rata ili zaraznih bolesti ivot je izgubilo preko 20.000 ljudi. To je izuzetno veliki broj, pogotovu u tom vremenu. Posljedica takvog stanja bila je i konfesionalna promjena stanovnitva gdje do tada pripadnici islamske vjeroispovijesti iz apsolutne prelaze u relativnu veinu. Taj je trend nastavljen sve do kraja XVIII stoljea, kao i u narednom vijeku.
Hasan-paa Predojevi i Bitka kod Siska 1593.godine

I poslije osnivanja Bosanskog ejaleta 1580. godine nastavljano je njegovo teritoroijalno irenje. Ratoborni bosanski, namjesnici novim ofanzivnim akcijama osvajaju nove gradove, pa i cijele krajeve. U tome se poslije Ferhad--pae Sokolovia naroito istie Hasan-paa Predojevi. Prema nekim izvorima rodom je iz Luaca kod Sanskog Mosta, a po drugima je porijeklom iz Hercegovine. Ono to je nesporno za ovog osmanskog vojskovou i bosanskog namjesnika je da je pored ratobornosti imao na sultanovom dvoru i veliku zatitu od dvojice zemljaka: velikog vezira Osmanskog carstva Sijavua-pae i carskog prvog savjetnika Dervi-pae Bajezidagia. Oni su mu omoguili da se uspinje u sultanovoj slubi, te da 1591.godine bude imenovan za bosanskog namjesnika. Takoer su mu pomagali da mnoge vojne odluke moe donijeti samostalno, bez konsultovanja vlade (Porte). Za to je znao i beki poslanik u Carigradu koji na vijest da je Hasan-paa imenovan namjesnikom provincije Carstva koja se granii sa njegovom dravom, odmah protestuje, ukazujui da to moe izazvati vee vojne sukobe, pa i otvoreni rat. Meutim, svi njegovi prigovori ostali su bez uspjeha. Uskoro po naimenovanju u Bosanski je ejalet doao Hasan-paa Predojevi. Nakon deset godina relativnog mira u pograninim krajevima nastupila je ratna psihoza. Novi bosanski namjesnik na uu Petrinjice u Kupu naredio je gradnju dananje Petrinje. Jo dok su graevinski radovi bili u toku, on izvri vojnu mobilizaciju i poe sa upadima u pravcu Bihaa. U tim vojnim akcijama osvoji Ripa, a neto kasnije tuli i Blagaj na Korani.
135
U proljee, naredne 1592.godine Hasan-paa nastavlja nova osvajanja. Najprije juno od Kupe zauzima Goru i Hrastovicu u Hrastovikoj kapetaniji, koja je bila u sastavu habsburke vojne krajine. U svim tim pohodima dolazi do bogatog plijena. Prema ranijem planu, koji je sa svojim komandantima pripremio u zimskim mjesecima 1591/92. godine, dio vojske sa topovima 10.juna 1592. poslao je u pravcu Bihaa, najznaajnije tvrave i mjesta u Krajini. Tri dana kasnije se i sam s preostalim etama pridruio opsjednutom gradu. Cijelo mjesto s okolicom bilo je sa svih strana u okruenju. Branioci su od bosanskog namjesnika dobili ponudu da bez borbe predaju tvravu i grad. Na prve ponude zapovjednik Bihaa kapetan Josip Lamberberg je negativno odgovorio. Tek onda Hasan-paa izda nareenje da se grad i tvrava artiljerijski tuku sa svih strana. Nakon petodnevnog artiljerijskog granatiranja, te vie pjeadijskih juria, branioci se 19.juna predadoe napadaima. Prije nego su napustili tvravu i grad, napravljen je dogovor po kome se sve vojno i civilno stanovnitvo sa pokretnom imovinom moe slobodno iseliti. Kako pie Radoslav Lopai, Hasan-paa je u trenutku predaje Bihaa darovao kapetana Larnberberga "obilatim darovima i zlatnom odorom, a suce odijelma od atlasa". Osvajanjem Bihaa cijela dananja teritorija Bosne i Hercegovine je dola pod sultanovu vlast. Ako se pogleda vremenski period kada je osnovan prvi bosanski sandak sa dolaskom sultana Mehmeda II Fatiha 1463. godine, pa do zauzimanja spomenute tvrave i grada, to je trajalo punih 130 godina. Ubrzo nakon ove vojne akcije uslijedila je i nova admin-istrativno-upravna podjela Bosanskog ejaleta. Pored postojeih sedam, od Bihaa i okolnih osvojenih gradova i tvrava formiran je novi, osmi, Bihaki sandak. Time ova pogranina osmanska provincija u evropskom dijelu Carstva dostie svoj najvei teritorijalni opseg u vrijeme osmanske uprave. U to vrijeme Bosanski ejalet sastojao se od: Bosanskog, Hercegovakog, Zvornikog, Klikog, Zaazmanskog, Krko-likog, Poekog i Bihakog sandaka. Sjedite bosanskih namjesnika bilo je u Banjoj Luci, koja je zbog ofanzivnih akcija jo 1553. godine postala rezidencija bosanskih sandak-begova. Tako je ostalo sve do 1635. kada Sarajevo postaje administrativno-upravni centar, ali ovog puta Bosanskog ejaleta. U vrijeme osvajanja Bihaa bosanski namjesnik je pod svojom vlau drao daleko veu teritoriju nego to ju je iraao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. To je prostor koji se protezao od Sapca do Jadranskog mora i od Zveana do Virovitce. Zahvaljujui svom poloaju Bosna je postala sredinja oblast i predstavljala neku vrstu matice sa velikim znaajem i ulogom. To je zadrala i u vrijeme ofanzivnih, kao i defanzivnih osmanskih akcija zahvaljujui svom pograninom mjestu u osmanskoj dravi.
136
Ne zadovoljavajui se postignutim uspjehom Hasan-paa sa etama kod Petrinje prelazi Kupu i napada brojna hrvatska mjesta, te kao i prethodne godine dolazi do bogatog plijena. Da bi onemoguio napredovanje osmanske vojske, hrvatski ban Toma Erdodi-Baka sa velikim vojnim snagama kod Bresta saeka Hasan-pau. I ovog puta ratoborni namjesnik izae kao pobjednik. Na bojnom polju ivot izgubi 2. 000 carskih oficira i vojnika, a 200 ih sa est topova bi zarobljeno. Ratne zarobljenike, topove i 22 neprijateljske zastave Hasan-paa posla u Carigrad. Istovremeno je pisao vodeim linostima Carstva da nakon ovih ofanzivnih akcija oekuje revan protivnike strane, te da mu je zbog toga neophodna vojna pomo. Tokom cijelog zimskog perioda 1592-1593. godine vrio je uobiajene vojne pripreme, dovodei teku artiljeriju i gradei most preko Kupe na mjestu odakle ga je neto ranije odnijela poplava. Do novih vojnih akcija dolazi u proljee 1593. Sa 10.000 mobilisanih vojnika bosanski namjesnik
Bosanski ejalct 1606.

137
prijee Kupu kod Petrinje i usput zauzevi Dreninu utabori se na desnoj obali Kupe kod Siska. Tu je oekivao vojnu pomo iz Rumelijskog ejaleta koju mu je obeao veliki vezir Sijavu-paa. U meuvremenu na Porti (vladi) za velikog vezira imenovan je Sinan-paa, koji na mjesto novog rumelijskog beglerbega imenova svoga sina Mehmed-pau, koji zamijeni Girli Hasan-pau. Poto je rumelijska vojska morala ekati novog beglerbega jer je Girli Hasan-paa otiao u Temivar za namjesnika, to je uticalo da Hasan-pai Pre-dojeviu na vrijeme ne dou u pomo vee vojne snage. Saznavi da je Hasan-paa sa vojskom preao Kupu i krenuo prema Sisku, dolo je do brzog okupljanja habsburke vojske kod Zelina u Turopolju. Uglavnom su to bile banske i krajike ete pod zapovjednitvom bana Tome Erdodija. Videi da mu pomo ne stie, a ne elei se povui sa bojnog polja, Hasan--paa sa dijelom svojih bosanskih odreda prijee na lijevu obalu Kupe i prvi napade protivniku stranu. Vjerovatno je raunao na faktor iznenaenja, ali i na ratnu sreu koja ga je u proteklom vremenu pratila. No, ovaj put nije imao uspjeha. Motivisani za odbranu, ali i osvetu zbog ranije pretrpjelih poraza, carski zapovjednici i vojnici pruie napadau estok otpor. Za nepunih est sati borbe sultanova vojska se morala poraena povui na polazne poloaje. Gubici su bili ogromni. Toga dana, 22, juna 1593. ivot je izgubilo 7.000 najboljih oficira i vojnika iz cijelog Bosanskog ejaleta. Meu poginulima bili su Hasan-paa, zatim zvorniki sandak-beg Sinan-beg i Sul-tan-zade Mustafa-paa, kao i znatan broj spahija. Pretprljeni nuspjeh bio je neto vie od istog vojnog poraza. I ovom prilikom se jasno uoavalo da vojska Osmanskog carstva nije vie tako nepobjediva kao ranije. To je pokazalo i mnoge pukotine u sistemu kako centralne tako i provincijske vlasti. Neposredno iza sisakog poraza dolo je do vane promjene u osmanskom sistemu, po kome se ustanovljavaju odakluk-timari u Bosanskom ejaletu, s ciljem "...da se tom ustanovom spaavaju institucije timarskog sistema i da se ojaa vojna mo jedne dragocjene pokrajine Osmanskog Carstva". Odakluk timari znaili su da u sluaju pogibije ili prirodne smrti nosioca timara koji nema direktne potomke, taj posjed moe naslijediti njegov sin, brat ili najblii srodnik, a ako ni takvih nema, onda neko iz ire porodice.
138
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog r ata
Hasan Kafi Pruak i njegovo djelo

Prvi znaci krize Osmanskog carstva poeli su se uoavati u vrijeme vladavine sultana Sulejmana Velianstvenog (1520-1566) i njegovog nasljednika Selima II (1566-1574). Meutim, osjetljivi neuspjesi bili su vidljivi tek u vri jeme sultana Murata III (1574-1595). Oni su se ispoljavali kako u unutranjim neprilikama tako i u spoljnopolitikim potekoama. To je rezultiralo vonim porazima kod Lepanta (1571) i bici kod Siska (1593). Bili su to prvi ozbiljniji udarci po spoljnopolitikom ugledu Carstva. U narednim decenijama XVII stoljea nizali su se neuspjesi, a pobjede na bojnim poljima plaane su visokom cijenom ljudskih ivota i materijalnih dobara. Sve potekoe sa kojima se Osmansko carstvo suoavalo bile su rezultat slabljenja klasinih osmanskih ustanova na kojima je poivala snaga drave. Veina negativnih pojava, kako u ekonomskom tako i drutveno-politikom sistemu drave, nastala je zbog slabljenja timarske organizacije, osnove osmanskog sistema. Opi proces razaranja mirijske (dravne) svojine na zemlju i na njoj izgraene klasine osmanske strukture, poznat je pod imenom ifluenje. Ovaj proces se u manjoj mjeri javlja ve u XVI, razvija u XVII i konano preovlauje u XVIII stoljeu. Neposredni proizvoai su od nekadanjih uvjetnih vlasnika batine i itluka, svedeni na obine prizvoae materijalnih dobara za posredne (spahije) i neposredne (ifluk-s ah ubije, tj. vlasnike itluka) zemljine gospodare i dravu i bili su lieni vlasnikih prava nad zemljom koju obrauju. Procesom ifluenja spahije su se kao uivaoci rente koju su dobili od sultana za vojnu slubu, nali u direktnom odnosu prema seljaku kao njegovi prvi gospodari. Poto su se osamostalili u odnosu na centralnu vlast, spahije su pokazivali i manje interesa za vojnu slubu, to je direktno uticalo na slabljenje timarskog sistema i spahijske organizacije. Nekadanji red i disciplina, kao i brojno stanje kojim se odlikovao ovaj vojni red bili su u stalnom opadanju. Najtei udarac spahijska organizacija doivjela je pod Beom 1683. godine. Slino stanje bilo je i u janjiarskoj organizaciji, najborbenijem redu osmanske vojske. Iako se u XVII stoljeu broj janjiara poveao u odnosu na prethodni period, nedisciplina i korumpiranost uticali su na stalno opadanje njihove borbene sposobnosti, to je rezultiralo neuspjesima na bojnom polju. Osjetne promjene bile su i u drugim vojnim redovima. Do kraja XVI stoljea iezavaju juruci (vojnici koji su se starali za odravanje puteva i mostova kojima prolazi osmanska vojska), akindije (jurina konjica), vojnici (poseban vojniki red na Balkanu regrutovan iz reda domaeg hrianskog stanovnitva) i martolosi (preteno hriani koji su uvali klanice, nesigurne
139
puteve i prolaze, te vrili slubu javne sigurnosti). Umjesto njih stvarani su novi vojni redovi kao to su: azapi (lahka pjeadija po tvravama, naroito u onim koje su se nalazile du plovnih rijeka), belije (pripadnici lokalne plaene konjice), farisi (glavni red plaene konjice) i gonulije (pogranina lahka konjica iji je zadatak bio da odbijaju iznenadne neprijateljske napade). Svi pripadnici navedenih vojnih redova su za svoju slubu dobivali plae u novcu. Njihov znaaj je naroito 'doao do izraaja u Bosanskom ejaletu kada su prestali osmanski ofanzivni ratovi, jer su spomenuti redovi bili defanzivnog karaktera. Prikrivanje slabosti sa kojima se od druge polovine XVI stoljea suoava Osmansko carstvo dolo je do izraaja u vrijeme habsburko-osmanskog rata 1593-1606. To su uoile i mnoge obrazovane linosti. Meu njima je i na zemljak Hasan Kafi Pruak. Spada u red najznaajnijih linosti Bosanskih Muslimana (Bonjaka). Cio ivot kretao se izmeu obrazovanja i nauke, s jedne strane, te administracije i politike, s druge. Njvei dio ivota proveo je u rodnom kraju, na poloaju kadije Prusakog kadiluka. Kada je osmanska vojska pod zapovjednitvom Hasan-pae Predojevia kod Siska 1593. doivjela poraz, a kasnije imala i drugih neuspjeha, Hasan Kafi je na to gledao kao na negativnu posljedicu unutranjeg i spoljnopoli-tikog stanja u kome se Carstvo nalazilo. Po njegovom miljenju, to je bilo u irem rasponu koji se kretao od obrazovnog, kulturnog i moralnog, pa sve do ekonomskog, politikog, vojnog i administrativnog. Uoavajui slabosti, on ne trai samo njihove uzroke, nego pokuava i ponuditi rjeenja na osnovu racionalizma koji je najizrazitija osobina ovog mislioca. U tom smislu pie i svoje najpoznatije djelo "Temelji mudrosti o ureenju svijeta" (USU L AL-HIKAM FI NIZAM AL-'ALAM), koje je politiko-moralna rasprava o ureenju drave i drutva. U prvoj verziji, koja je napisana na arapskom jeziku, Hasan Kafi eli ukazati na uoene znake krize osmanske drave i nada se da e ih tadanji sul tan Mehmed III (1595-1603) zaustaviti. Kako je prva verzija ovog djela nastala u ljeto 1596. on je ujesen iste godine podnosi dravnim dostojanstvenicima pod Jegerom (Erlan), sa molbom da se urue sultanu. Uoivi znaaj spomenute rasprave ugledne linosti i vojskovoe, meu kojima je bio veliki vezir Bonjak Ibrahim-paa Novoeherlija, preporuie mu da spomenuto djelo prevede i protumai na turskom jeziku, pa da se zatim podnese sultanu "kako bi se njima mogli koristiti i inovnici carskog divana". Uvaavajui datu sugestiju, Kafi se vrati u Prusac i do marta 1597. godine prevodi djelo "Temelji mudrosti o ureenju svijeta", a iza svake reenice arapskog teksta dodao je komentar na turskom jeziku, obogaen brojnim stihovima - citati140
ma i na perzijskom. Odmah po zavretku prevoenja otputovao je u Carigrad, gdje preko Ibrahim-pae Novoeherlije napisano djelo doe do sultana Mehmeda III. Sultan je sa stanovitom panjom proitao Pruakovo djelo, koje mu se oito svidjelo, to potvruje i podatak da je lino napisao ispravu kojom Hasan Kafi dobija Prusaki kadiluk kao doivotnu mirovinu. To je znailo Pruakovo trajno materijalno zbrinjavanje. Kako je i sam autor naveo, djelo "Temelji mudrosti o ureenju svijeta" podijeljeno je na uvod (muqaddima), etiri poglavlja ili temelja (asl-usul) i zakljuak (hatima). Hasan Kafi u uvodnom dijelu ukazuje na odreene negativne pojave i kae da svaka od njih ima svoje stvarne uzroke, koji su, opet, rezultat djelovanja drugih pojava. Naroito ukazuje na tri uzrona lanca koja rezultiraju nizom posljedica. Po njemu to su: "Prvo, zanemarivanje pravde i upravljanja dobrom politikom, a uzrok je tome to se dravni poslovi ne povjeravaju ljudima sposobnim za njih. Drugo, nemaran odnos prema savjetovanju, razmjeni miljenja i planiranju, a tome je uzrok oholost i uobraenost velikaa i njihovo izbjegavanje da se drue s uenjacima i mudracima. Tree, indolencija u rukovoenju vojskom i u upotrebi oruja i ratne opreme za vrijeme borbe s neprijateljem, a uzrok je tome to se vojnici ne boje starjeina." U prvom poglavlju u djelu "O nainu ureenja drave i njenom trajanju" Hasan Kafi sistematizira vie pitanja vezanih za funkcionisanje drave i organa uprave. Do propasti dolazi kada nastanu sljedee pojave: " - kada sladostrae i pomama zagospodare nad razumom vladara, - meusobna zavist ministara i - povlaenje vojnika iz borbe i zanemarivanje savjetovanja o ratu". Ove misli nadovezuje u poglavlju "O savjetovanju, molitvi, miljenju i planiranju", "Ako se vodee linosti Carstva ne konsultuju sa obrazovanim ljudima, to dovodi do brojnih greki i slabosti." U sljedeem poglavlju "O nunosti upotrebe ratnih sredstava, ratu, organizaciji vojske i podizanju njenog morala", uestali osmanski neuspjesi na bojnom polju bili su povod Pruakovog dubljeg ulaenja u ovu problematiku. Savremene dogaaje uporeuje sa slinim iz dalje prolosti, te iznosi stavove poznatih vojskovoa. Uzroci opadanja vojne moi Osmanskog carstva su u nedostatku dovoljne vojne obuke, nekoritenju savremenog naoruanja i njegovog nenabavljanja, a naroito u starjeinskom kadru. On
141
optuuje glavne zapovjednike da ne prisustvuju vojnim smotrama "pa ne znaju koliko imaju vojnika, ni kako su naoruani, a to im je dunost". Znatan dio treeg poglavlja posvetio je podizanju vojnog morala i hrabrosti kao ratnikih vrlina. "Junak je drag ak i svom neprijatelju, a kukavica je mrzak ak i svojoj majci". Poto je u to vrijeme kod osmanskih oficira i vojnika bilo rasprostranjeno potcjenjivako miljenje o protivnikoj strani, Pruak pie: "Ne potcjenjuj neprijatelja, jer, ako ga pobijedi, nee zasluiti pohvalu, a ako izgubi, nee se opravdati". Ni povremeno taktiko povlaenje ne smatra slabou. Naprotiv. "P ovui se na vrijeme bolje je nego ustrajati u nevrijeme. " "0 preduslovima za pobjedu " nastavak je treeg dijela ove rasprave. Cesto se poziva na savjest, potenje, korektan odnos, ali zato otro zahtijeva disciplinu i odgovornost koje bi se morale provoditi preko autoritativne vlasti. Na kraju, u zakljuku rasprave "O sklapanju mira i ugovoru ", citirajui sure iz Kur'ana i hadisa (predanja), ukazuje na prednost mira i obavezu potivanja sklopljenog ugovora. Znaaj je ovog djela, kako primjeuju brojni autori, ne samo to uoava nastalu krizu nego to je pisano konkretno i angaovano. Kao takvo pobudilo je veliku panju domaih i stranih orijentalista. Prvi objavljeni prijevod bio je na francuskom, a zatim na turskom, maarskom, njemakom, pa tek onda na bosanskom jeziku. Prepisi ovog rukopisa nalaze se u najpoznatijim arhivskim zbirkama Istanbula, Bratislave, Pariza, Lajpciga, Berlina, Drezde-na, Bea i Kaira. Kao veliki znalac iz vie znanstvenih disciplina, Pruak je napisao vie radova i rasprava iz logike, filologije, prava. Jo za ivota dobio je zasluena priznanja, a u narodu potovanje. U jugozapadnoj Bosni odakle je rodom i gdje je proveo najvei dio ivota, te podigao vie zadubina, ostao je u sjeanju kao vrlo popularna, gotovo sveta osoba. Meutim, u iroj javnosti se o Hasan Kafi Pruaku i njegovim djelima i sada nedovoljno zna izuzev ueg kruga orijentalista i povjesniara, te onog manjeg broja obrazovanijih italaca koji su imali priliku proitati "Izabrane spise" Hasan Kafi Pruaka.
Bosanski ejalet u XVII stoljeu Kandijski (1645-1669) i Beki rat (1683-1699)

Proces opadanja vojne, finansijske i politike moi Osmanskog carstva nastavljen je tokom cijelog XVII stoljea. Ni vojni neuspjesi, kao ni dobronamjerno upozorenje mnogih misleih ljudi nisu zaustavili slabljenje centralne vlasti. Po mnogim provincijama, a naroito u pograninim, u koje spada i Bosanski ejalet, namjesnici i drugi dravni slubenici se nezakonito
142
ponaaju. To je posebno dolo do izraaja u virjeme vladavine sultana Ibrahi-ma (1640-1648). Svojim linim primjerom dao je povoda za raskalaen ivot i nebrigu za dravne poslove. Da bi prikrio slabosti i suzbio nezadovoljstvo, ulazi u rat protiv Mletake republike. Tako je zapoeo dugi Kandijski rat (1645 -1669). U vrijeme izbijanja ovog rata Bosanski ejalet imao je sedam sandaka: Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki,K.liki, Pakrako-cerniki, Krko-liki i Bihaki. Posljednja dva sandaka su se prema trenutnim potrebama ponekad spajala u jedan, a sredinom XVII stoljea Bihaki sandak je za izvjesno vrijeme bio potpuno ukinut. Sto se tie ranije navedenog P oekog sandaka, on je 1600. godine izdvojen iz Bosanskog i priljuen Kanikom ejaletu. Na cijeloj bosanskoj teritoriji i prije izbijanja rata u pograninim krajevima bila su brojna etovanja hajdukih i uskokih odreda. Meutim, kad je 1645. osmanska vojska napala Kretu (Kandiju) iz Bosanskog ejaleta, zapoele su borbe u primorskim mjestima. U to vrijeme mletaka vojska u Dalmaciji brojala je 8.000 do 9.000 ljudi. Veinom su to bili domai ljudi. U narednim godinama njihov broj se smanjivao i zadrao na 4.500. Osim najamnikih odreda, mletake vlasti su pruale pomo hajdukim i uskokim etama. Ve prvih ratnih mjeseci velike skupine vlaha ili morlaka, kako su Mleani nazivali prebjeg iz Bosanskog ejaleta koji su im dolazili sa porodicama, pokretnom imovinom, te sa desetinama hiljada sitne i krupne stoke, stupale su u hajduke i uskoke odrede. Tako su za relativno kratko vrijeme u svim primorskim mjestima, ali i duboko u pozadini osmanske teritorije nastali brojni hajduki odredi koji su svakodnevno djelovali. To je uticalo da duina fronta bude daleko vea nego to se objektivno vojniki moglo drati. Poetak Kandijskog rata nije nagovjetavao da e na ovom dijelu ratita biti tako brojni sukobi i da e rat trajati skoro etvrt stoljea. U to vrijeme budimski vezir Deli Husein-paa, prolazei kroz Bosnu, izvri mobilizaciju veeg broja zaima i spahija, te ih odvede na glavno kretsko ratite. Vjerovat-no da je i to uticalo da na dalmatinsko-bosanskoj granici za izvjesno vrijeme prave borbe nisu ni otpoele. Iako su i zvanino bile zaraene strane, podanici Osmanskog carstva i Mletake republike su nastavili ak i normalne poslovne odnose. Takvo stanje trajalo je skoro cijele prve ratne godine. Do veih sukoba dolazi u 1646. godini. Koristii mletaku nesmotrenost, novi bosanski namjesnik Ibrahim-paa Sivi (Gabeljak) sakupio je vee vojne snage i napao mletake posjede u sjevernoj Dalmaciji. Poetkom septembra iste godine osvoji Novigrad, Biograd i vie palanki koje njegovi vojnici poruie. Jedino je Novigrad od toga bio poteen. Oteena mjesta dao je
143
da se poprave, a u samoj tvravi ostavio je 500 vojnika. Istovremeno su drugi osmanski odredi posli prema Zadru i ibeniku. Usput su napadali sela i dolazili do bogatog plijena i ratnih zarobljenika. U oktobru su brojni osmanski odredi bezuspjeno pokuali osvojiti ibenik. Tom prilikom su pretrpjeli poraz, a u kontranapadu su mletake ete uz pomo mjesnog stanovnitva i same napale pogranina osmanska utvrenja, meu kojima i Skradin. Pojaani intenzitet borbi u vie dalmatinskih mjesta uticao je da mletake vlasti sa puno ozbiljnosti poklone veu panju ovom dijelu fronta. S tim ciljem poveavaju broj mjesnih posada, utvruju vie mjesta, a u svojim planovima pripremaju i ofanzivne akcije. Istovremeno rade na pridobijanju katolikog i pravoslavnog stanovnitva iz Bosanskog ejaleta. U tome imaju znatnog uspjeha. Pored oblasti Poljica koja se nalazi u blizini Splita, pod mletaku vlast se februara 1647. godine stavlja i dio mjesta izmeu Cetine i Neretve, tzv. Krajina. Sve se to deavalo uoi veih vojnih okraja. Jo su prvih januarskih dana 1647. mletake posade iz Zadra i ibenika prele u napad i uznemiravale susjedna osmanska mjesta. U martu iste godine krko--likog sandak-bega Halil-bega Alajbegovia porazila je mletaka vojska. Tom prilikom sandak-beg je zarobljen i odveden u Veneciju. Neposredno iza toga Mleani su napali Novigrad. Poto su mletaki zapovjednici odrani-je znali da se u podrumskim prostorijama novigradske tvrave nalaze vee koliine baruta, to su topovskom paljbom pogodili te prostorije, i detonacijom razrusili tvravu. Tom prilikom je poginuo veliki broj branilaca. Tako pod dudevu vlast doe i ovaj grad. Mletaki uspjesi uticae da sultanovi podanici katolike i pravoslavne vjeroispovijesti u veem broju poee prelaziti pod vlast Venecije. Novopri-dole porodice smjestie se na uski primorski pojas, kao i na pojedine slabo naseljene otoke. Dolaskom tih izbjeglica Mletaka republika dobila je brojne sposobne borce koji organizovani u vee i manje ete i odrede, poinju upadati ne samo u pogranina mjesta nego i u duboku unutranjost Bosanskog ejaleta. Ponesena postignutim uspjesima, mletaka vojska svoje ofanzivne akcije usmjeri prema Klisu. Ovog puta braniocima te znaajne pogranine tvrave punu pomo prui bosanski defterdar Mustafa-aga. Koordiniranim akcijama kliske posade i vojske pristigle iz drugih mjesta Bosanskog ejaleta pod komandom spomenutog Mustafa~age, razbijena je opsada grada, a dudeva vojska doivjela je poraz. Taj neuspjeh ne pokoleba Mleane da nastave sa svojim ofanzivnim akcijama. U daljim vojnim pohodima njihovi vojnici osvojise Vranu i Nadin, kao i neka manja mjesta u okolici Zadra i ibenika. Za Veneciju je osvajanje Nad -
144
ina bilo od velikog znaaja, jer je njegova tvrava smatrana jednim od najjaih utvrenja Likog sandaka, ak veom i od kninske. Istovremeno su neprijateljski odredi vrili upade po Lici, te prodrli sve do Graaca kojeg su opljakali i zapalili. O neuspjesima osmanske vojske bila je upoznata i vlada (Porta) u Carigradu. Smatrajui da je za nastalu situaciju glavni krivac bosanski vezir Ibrahim-paa, Porta donese odluku da ga smijeni s tog poloaja, a na njegovo mjesto imenuje haremskog ljubimca Mustafu pau Tekeliju. Za razliku od svog prethodnika koji je imao izvjesno vojno iskustvo, Tekelija bez mnogo priprema poetkom augusta 1647.godine mobilisa vee vojne snage s kojima krenu u pravcu Zadra. Glavni cilj mu je bio osvojiti ibenik, P oslije kratkotrajnih, ali i estokih borbi oko samog grada doivje poraz. U meuvremenu su brojne hajduke i uskoke ete upadale u Liku, zatim u okolicu Knina i Klisa, s namjerom da od veih vojnih operacija u primorju odvrate osmansku vojsku. Njihove akcije su urodile plodom, tj. novim teritorijalnim proirenjima. U hajdukim i uskokim akcijama posade Ostrovice koja se nalazi izmeu Zadra i ibenika i Obrovca u kome je bio posljednji kapetan Jusuf-aga Hadagi, predadoe se. Svi ti uspjesi ohrabrie mletake podanike, koji u manjim vojnim akcijama sve vie prodirahu dublje na teritoriju Bosanskog ejaleta. Od brojnih hajdukih i uskokih eta koje su se udruivale i povremeno brojale nekoliko hiljada ljudi, uznemirie se sva pogranina mjesta Bosanskog ejaleta. Bojei se da vei mletaki odredi ne dou do njihovog ehera, Sarajlije su u blizini grada iskopali rovove odakle su namjeravali neprijatelju pruiti otpor. Meutim, Mleani koji su doli do Prusca, vrate se prema Klisu i opsjednu ga. Opsada Klisa nastavljena je i u narednoj 1648. godini. Uz pomo hajdukih eta, mletaka vojska nastavi uspjene napade na Drni, Knin, Vrliku i druga manja mjesta. Krajem marta (30,111 1648.) uspjela je osvojiti Klis, jednu od najznaajnijih primorskih tvrava, koji je do tada bio pod sultanovom vlau. To je bila velika pobjeda Mletake republike i njenog generala Foskola, ija vojska te godine osvoji Zemunik i Kamen, selo kod Splita, koje je kao i dva prethodna mjesta bilo sjedite istoimenih kapetanija. Mletaka osvajanja i neuspjesi osmanske vojske u primorskim mjestima ubrzae odluku P orte da, umjesto nesposobnog Mustafa-pae, za novog bosanskog namjesnika imenuje Dervi Mehmed-pau Omerpaia. im je novi vezir doao u Bosnu, mobilisa jedan dio spahija koji se sakupise u Livnu. Komandu nad njima povjerio je Ali-agi i uputio ih prema Dalmaciji. Rukovoeni iskusnim zapovjednikom, pokretni i sa jasnim ciljem, ovi osmanski odredi nanijee neprijatelju vie poraza i po preanju ubie 700 mletakih vojnika i hajduka. Meutim, sa tog ratnog pohoda u pasaluk done145
Vijest o mirovnom ugovoru se brzo priirila po svim mjestima Bosanskog ejaleta. Nakon dvadeset pet godina ratovanja ljudi su se radovali. Tih dana bosanski namjesnik Ibrahim-paa Tenjak o dravnom troku priredio je sveanost u svim veim mjestima, na kojima su bile prisutne najuglednije linosti. ). U narednih etrnaest godina u Bosanskom ejaletu vladao je prividan mir. Do pravog mira nije ni moglo doi usljed stalnih hajdukih i uskokih napada sa habsburke i mletake teritorije, kao i zbog loe privrede koja utie na socijalna nezadovoljstva, pa ak i pobune. Zbog nezakonitih ubiranja vanred-nih poreza u Sarajevu i drugim mjestima, dolo je do otvorene pobune 1673. godine. Uoi Bekog rata, 1682. velika masa seljaka iz okolice Sarajeva, kao i nezadovoljnih graana bunila se protiv lokalne uprave i traila pravdu. U tim pobunama je uestvovao poznati pjesnik i starjeina Sinanove tekije ejh Hasan Kaimi koji je zbog toga protjeran u Zvornik. U takvoj situaciji dolazi do novog velikog bekog rata (1683-1699). 'P redvoena velikim vezirom Carstva Kara Mustafa-paom, osmanska vojska, koja je brojala oko 200.000 ljudi, sredinom 1683. izvrila je posljednji prodor u srednju Evropu. Nakon dvomjesene opsade Bea, habsburka vojska kojoj je u pomo pritekao poljski kralj Jan Sobjeski, 12.septembra pobijedi Osmanlije. Odmah iza toga beki car je ponudio sultanu mir, to je ovaj odbio. Tako zapoe novi dugi trinaestogodinji rat. Poslije kraeg oklijevanja Austriji se pridrui i Mletaka republika, te u martu 1684. uz pomo pape od Habsburke monarije, Poljske i Mletake republike formira se vojni savez poznat pod imenom Sveta liga. Poraz pod Beom imao je velikog odjeka na teritoriji cijele Osmanske imperije. U oktobru 1683. izbi ustanak u sjevernoj Dalmaciji. Ustanici su za relativno kratko vrijeme zauzeli Skradin, Karin, Vranu, Benkovac i Obrovac. Tako su u tom kraju pod osmanskom vlasti ostali samo Knin i Sinj. U svim tim akcijama zvanina Venecija se suzdrano drala. Tek kada je pristupila Svetoj ligi poela je pozivati pravoslavno i katoliko stanovnitvo iz Bosanskog ejaleta da joj se pridrui. U tome je imala dosta uspjeha. Meu ustanicima se naroito isticao Stojan Jankovi. Hajduki odredi su vrili svakodnevne napade na brojne osmanske tvrave. U veem broju 1684. godine napali su i opljakali Glamo, Graac i okolicu Knina, a zatim Sinj. U to vri jeme bosanski namjesnik bio je Osman-paa Hercegovac. U vrijeme njegovog kratkog namjesnitva hrvatski ban Baka Erdodi napada Bosansku Dubicu, opljaka je i sa etama se vrati na polazne poloaje. Uskoro se vrati, te sa novim vojnim pojaanjima napade vie mjesta Bosanske krajine. Zbog 150
iskazanih propusta u odbrani Bosankog ejaleta, Porta opozove Osman-pau, a za novog namjesnika imenova Funduk Mustafupau. Novi vezir stabilizo-va front, a 1685. godine kod Sinja pobijedi mletake i hajduke ete koje je predvodio Stojan Jankovi. Manje borbe su voene i u drugim pograninim krajevima. U to vrijeme glavne bitke zaraenih drava su se odvijale na ugarskom ratitu, gdje je osmanska vojska trpjela velike poraze. To je rezultiralo gubitkom Budima 2. septembra 1686. Istovremeno su borbe voene i u pograninim krajevima Bosanskog ejaleta prema Mletakoj republici. Aktivnija mletaka vojska uz pomo hajdukih eta uspijeva osvojiti Sinj. I u narednoj 1687. ofanzivne akcije mletake i carske vojske urodile su plodom. Ni manji poraz Mleana kod Stoca 2. augusta nije ih obeshrabrio. U oktobru iste godine mletaka vojska uspjela je osvojiti Herceg-Novi. U meuvremenu Porta smjenjuje bosanskog namjesnika Mehmed-pau Altagia, te ga imenova zapovjednikom Knina. Da bi se osvetio za uinjeno ponienje, Mehmed-paa bez mnogo borbe Mleanima predade Knin, a sam pade u zarobljenitvo. Tako su u toku 1687. Mleani doli u posjed dvije vrlo vane tvrave i mjesta koja su do tada bila u sastavu Bosanskog ejaleta. Njihov pad rezultirao je osmanskim gubicima vie manjih utvrenja (palanki) u pograninim krajevima ejaleta. Na drugoj strani, vojska bekog cara u Ugarskoj je Osmanlijama nanosila poraz za porazom. Borbe su se prenijele u Slavoniju gdje je uz pomo domaeg kranskog stanovnitva Luka Ibriimovi uspio zauzeti skoro sva mjesta i tvrave. Istovremeno su habsburke ete osvojile sjevernu Bosnu sa Derventom. Borbe su bile stalne. Do novih osvajanja carske vojske na raun teritorija Osmanskog carstva dolazi i naredne 1688. godine, kada u decembru markgrof Ludvig Badenski opkoli Zvornik i zauze ga januara 1689. Novi bosanski namjesnik Topal Husein-paa kod Viegrada porazi habsburke trupe, te tako ponovo uspostavi vezu sa drugim provincijama Carstva. Meutim, austrijske ete uz pomo hajdukih odreda upadoe u Liku i Krbavu koju za relativno kratko vrijeme osvojise. U tim pohodima se posebno isticao katoliki pop Marko Mesi. To je bio povod da u narednoj 1690. Rizvan-aga Zenkovi. mobilizuje sve Krajinike i pokua osvojiti Liku s Udbinom i Krbavu. Istovremeno je Stojan Jankovi sa svojim etama doao do Rame, te poslije vie akcija u povratku iz tog kraja poveo je oko 400 katolikih porodica. U to vrijeme bosanski namjesnik Husein-paa sa veim vojnim snagama upade u Slavoniju, te opsjede Osijek. Usljed zime i stalnih kia napusti ops adu i doe u Banju 151
Luku. Poto se vojska odmori, vrati se u pogranine krajeve, te od habsburkih eta preote Bosanski Novi, Bosansku Dubicu, Sokol i Jasenovac. Time krunisa svoje etverogodinje namjesnikovanje. U tom vremenu je uspostavio red i ojaao autoritet dravne vlasti, a na ratitima izvojevao vie pobjeda, te vratio nekoliko gradova i palanki koje su u ratu osvojene od carske i mletake vojske. Kao i mnogo puta ranije, Porta je i ovom prilikom bez ikakvih povoda poetkom 1691. smijenila sposobnog vezira Husein-pau, a za novog namjesnika imenovala dotadanjeg temivarskog valiju Bujuk Dafer-pau koji u prvim godinama uprave nije preduzimao neke vee vojne pohode, ali nije imao ni teritorijalnih gubitaka. Tek kada 1693. godine u Bosansku krajinu upade hrvatski ban Adam Boan, Dafer-paa mu poe u susret. Do borbe dviju vojski doe kod Bosanske Dubce, gdje Bonjaci pretr-pjee poraz. Ubrzo iza te pobjede carska vojska ponovo osvoji Bosanski Novi, Krupu, Vranogra, Veliku Kladuu, te vie palanki. Iz osvojenih mjesta muslimansko stanovnitvo zajedno sa svojim vojnim zapovjednicima se razbjea. Veina ih se naseli u Jajce i njegovu okolicu. U to vrijeme jajaki kapetan bio je neki Ibrahim-aga. Medu izbjeglicama je bio i novski kapetan Sulejraan-aga ailovi koji se u poetku naseli u Stari Majdan, a zatim sa porodicom ode u druga mjesta Bosanskog ejaleta... Saznavi za poraz i gubitak vie gradova i palanki, carigradska vlada smijeni Dafer-pau, te za bosanskog valiju imenova Mehmed-pau Koru, koji je u vrijeme namjesnika Topal Husein-pae bio na poloaju vezirovog ehaje (zamjenika). U to vrijeme sve vie se govorilo o miru. elei doi do novih teritorija, Mleani u 1694. godini preduzese ofanzivne akcije, te osvojie Gabelu, Trebinje i Popovo polje. Ratovanje se nastavi i naredne 1695. Vee snage mletake vojske pod zapovjednitvom Petraa, Jankovia i Vukovia upadoe u srednju Bosnu i dooe kod Vitovlja. Tu ih saeka i pobijedi Mehmed-paa Kora. U toku borbe sa velikim brojem oficira i vojnika poginue zapovjednici Vukovi i Stojan Jankovi, a Petra bijae zarobljen i kasnije uz veliki otkup puten na slobodu. Uskoro Mleani doivjee jo jedan poraz kod Ravnog u Hercegovini, a kotarske harambae kod Kupresa. U 1696. vojska iz Bosanskog ejaleta je uglavnom ratovala u Ugarskoj pod komandom sultana Mustafe II (1695-1703). U to vrijeme na teritoriji Bosanskog ejaleta vladao je prividan mir. Meutim, do veih borbi na bosanskom ratitu dolo je naredne 1697. Vojni krugovi u Beu okupljeni oko princa Eugena Savojskog pravili su planove za osvajanje Bihaa. Ovaj grad i njegovu tvravu su po miljenju hrvatskog bana Adama Boana i karlovakog generala grofa Karla Auersperga trebali to prije zauzeti, jer je to klju za dalja teritorijalna osvajanja u Bosanskom ejaletu.
152
Za beke planove je saznao i bosanski valija (namjesnik) Mehmed-paa Kor a. U elji da osujeti neprijateljsku namjeru, posla u Biha svoga ehaju (zamjenika) Sari Ahmed ef. i bosanskog alajbega Hasana s 500 spahija, 1.000 krajinika (serhatlija) i 1.500 sejmena koji sa mjesnom posadom popravie zidine tvrave i oistie opkope (jarak) oko grada. Takoer s ciljem uspjenije odbrane, u Biha doe vea koliina oruja, municije i hrane. Pripremivi se za odbranu, ekali su dolazak neprijateljske vojske koja se pred gradske zidine pojavi 9. juna 1697, pod zapovjednitvom generala Auersperga. Po miljenju nekih povjesniara, habsburka vojska brojala je oko 13.000 ljudi koji su pored drugog naoruanja imali 32 topa. Poslije kraih priprema 14. juna carski vojnici su otpoeli s napadima. Spremni za odbranu, Bonjaci se uspjeno branie. Do odlune bitke dolo je etrnaest dana kasnije (28. VI) kada branioci u kontranapadu porazie neprijetelja i natjerae ga na povlaenje. Pri povratku austrijska vojska osvoji i razori Izaac i Ripa. U to vrijeme borbe su se vodile i na drugim dijelovima bosanskog fronta. Kod Kupresa Girli Smail-paa uspio je poraziti mletaku vojsku kojom je koman-dovao general Moenigo i pukovnik Posedarski. I dok su se Bonjaci u svom ejaletu uspjeno branili, doe do velike borbe izmeu osmanskih i habsburkih trupa kod Sente 11. septembra 1697. Predvoena sposobnim vojskovoom princom Eugenom Savojskim, austrijska vojska pobijedi Osmanlije koje je lino predvodio sultan Mustafa II i veliki vezir Carstva Almas Mehmed-paa koji zajedno sa drugih osamnaest begler-begova i janjiara poginu u ovom boju. O tome se ubrzo saznalo i u Bosanskom ejaletu. Na vijest o tekom porazu valija Mehmed-paa Kora se razbol-je te ubrzo umrije, a za bosanskog namjesnika P orta imenova njegovog ehaju Sari Ahmed-pau. Saznavi za smrt bosanskog vezira, te da je ova provincija bez dovoljno vojnih snaga, a u elji da izazove strah i zbunjenost sultanovih podanika, princ Eugen Savojski pripremi plan napada na srednju Bosnu. Sa 6.000 ljudi koje je okupio kod Osijeka, 12. oktobra (listopada) prijee kod Bosanskog Broda Savu i bez veeg otpora za 4-5 dana osvoji Doboj i Maglaj. elei izbjei vee sukobe, habsburka vojska zaobilaznim putem doe do Vrandu-ka gdje pobijedi bosanske odrede koji je pokuae zaustaviti u daljem napredovanju. Carski oficiri i vojnici ubrzanim marom dooe do Visokog i u selu Mustre zastavie se radi odmora. Iz okolice Visokog princ Savojski uputi Sarajlijama pismo u kome trai predaju njihovog grada, a za uzvrat im garan-tuje linu i imovinsku sigurnost. U suprotnom im je zaprijetio da e grad zapaliti, a sve njegove stanovnike poubijati. U pismu se kae: "Neemo potedio ni dijete u majinoj utrobi, jer je pripravljeno teko topnitvo".
153
Ne dobivi pozitivan odgovor, carske ete 23. oktobra pooe iz Visokog u pravcu Sarajeva. Dio odreda zauze okolne kote grada, a drugi dio 24. oktobra ue u sam grad, opljaka ga i popali. U toku izvoenja ovih vojnih akcija, graani Sarajeva spas potraie u okolnoj tvravi ne pruajui napadau skoro nikakav otpor. To je olakalo carskoj vojsci da bez veih ljudskih i materijalnih gubitaka osvoji najvei i najljepi grad Bosanskog ejaleta. U podmetnutom poaru, toga 24. oktobra 1697. izgorje skoro cio eher. Samo su periferni dijelovi bili donekle poteeni. Tom prilikom su izgorjele ili oteene skoro sve sarajevske damije. Poto je nastupao zimski period, a bez dovoljno materijalne pomoi i veih vojnih snaga, princ Savojski se 25. oktobra odluci povui iz zapaljenog Sarajeva. Izuzev vee materijalne tete i sa manjim ljudskim gubicima, ovaj vojni pohod princa Savojskog proao je bez nekih znaajnijih rezultata. Sa carskom vojskom je, po nekim izvjetajima, polo i 40.000 krana koji su u povratku spalili vie muslimanskih imanja. Ve 5. novembra austrijska vojska je prela Savu ne zadravi nijedno osvojeno mjesto i tvravu u dolini rijeke Bosne.; Posljednja bitka zaraenih drava vodila se na tlu Bosanskog ejaleta kod Stoca. Krajem decembra 1697. Mleani iznenada napadnu ovaj grad i njegovo utvrenje. I pored potkupljivosti jednog vratara koji je pokuao izdati svoje drugove, stolaka posada se uspje odbraniti i protjerati neprijatelja. U to vrijeme iz Carigrada stie ferman (zapovijed) u kome se zatoeni bivi vezir i vojni zapovjednik (serasker) Daltaban Mustafa-paa imenuje novim bosanskim namjesnikom, a dotadanji valija Sari Ahmed-paa za hercegovakog sanak-bega. Novi namjesnik u 1698. godini preduze ofanzivne akcije. Na Nevesin-jskom polju pobijedi vee odrede mletake vojske, to je uticalo da Mleani napuste i opsadu P oitelja. Ubrzo poslije toga valija sa veim vojnim snagama otiao je u Biha u kome je zapovjednik i kapetan istoimene kapetanije bio Tatar Mustajbeg Idrizbegovi. Poto je mjesnoj posadi predao hranu koju je sa sobom donio, izvrio je upad u Hrvatsku krajinu. U tom pohodu najvei vojni uspjeh mu je bio osvajanje Novog kojeg njegovi vojnici poruie zajedno sa tvravom. Doavi do bogatog plijena, vojska se vrati u Bosanski ejalet. Jedan od razloga njenog povlaenja bila je i vijest da su Mleani u meuvremenu opsjeli Glamo. Saznavi da u pomo braniocima dolazi lino bosanski valija, dudevi vojnici napustie opsadu. No, to ne umiri bosanskog namjesnika koji sa svojim etama pree u Dalmaciju, te osvoji vie sela. I dok je Mustafa-paa ratovao i uspjeno suzbijao neprijatelja, na Porti odlue da ga smijene, a za novog namjesnika bude imenovan ose Halilpaa,
154
155
GHflMCE SOSEJALSTA PR6MA ODRfLOBftMA KARLOVAKOG MIRA

-^ " -' "- "liiluTliiiB ^nr.
Sjeverne, zapadne i
jugozapadne granice Bosanskog ejaleta prema odredbama Karlovakog mira (1699.)
koji u oktobru (listopadu) doe u Bosnu. U to vrijeme posredstvom Engleske, Nizozemske i Spanije voeni su mirovni pregovori zaraenih strana. Do punog dogovora dolo je u Sremskim Karlovcima. Po odredbama mirovnog ugovora svaka strana zadrava ono to je u vrijeme potpisivanja ugovora ratom osvojila. Prihvatajui te odredbe, Osmansko carstvo je s Habsburkom monarhijom 26. januara, a s Mletakom republikom 7. februara 1699. potpisalo mirovni ugovor. Karlovakim mirom oznaene su meunarodne granice Bosanskog ejaleta koje su ile rijekom Savom i Unom, na jugu skoro istovjetnom dananjom granicom Bosne i Dalmacije, na istoku Smed-erevskim sandakom, a na jugoistoku granicom nekadanjeg Novopazarskog sandaka ija je teritorija jo od osmanskih osvajanja Bosne bila u sastavu istoimenog ejaleta. Karlovakim mirom teritorija Bosanskog ejaleta osjetno je smanjena ostavi skoro bez cijelog Cernikog, Poekog i Likog, te dijelova Kliskog i Hercegovakog sandaka. Sa velikim teritorijalnim gubicima i iz temelja poljuljanim unutranjim ureenjem Osmansko carstvo ulazi u neizvjesno XVIII stoljee, a s njim i Bosna kao pogranina provincija evropskog dijela Osmanske imperije. | ;
Ratovi i odbrana Bosanskog ejaleta u XVIII stoljeu

"Karlovakim mirovnim ugovorom Bosanski ejalet postaje najistureniji i najugroeniji dio evropskog dijela Osmanskog carstva. Umjesto dotadanje pogranine provincije iz koje su polazile ofanzivne akcije prema teritorijama Habsburke monarhije i Mletake republike, postaje odbrambeni bedem i krajina (serhat) na cijeloj svojoj teritoriji. Zajednika opasnost od mletake i austrijske drave, te hajduko-uskockih eta uticala je da se muslimansko bonjako stanovnitvo, bez obzira na socijalnu podvojenost i dobrim dijelom nezadovoljno predstavnicima osmanske vlasti, jo u XVII, a naroito od prvih godina XVIII stoljea svrsta u jedinstven front odbrane Bosne. Branei Bosanski ejalet borili su se za svoj opstanak i identitet po kome su se razlikovali od drugih sa kojima su ivjeli. Bili su svjesni sudbine koja je zadesila njihove sunarodnike u onim krajevima koji su poslije teritorijalnih gubitaka doli pod vlast Bea i Venecije, tj. da i fiziki nestanu kao to je bilo u Lici i Dalmaciji. Zato su se reorganizovali i vojno i administrativno, te tako u naredna tri rata, koja su voena na tlu ove osmanske provincije tokom XVIII stoljea, uspjeli se oduprijeti neprijateljskim napadima i ouvati Bosnu i Hercegovinu.
156
U novonastaloj situaciji poslije 1699. godine Bosanski ejalet skoro je doao u granice iz XV stoljea. Novom administrativno-upravnom podjelom sveden je na pet sandaka: Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliski i Bihaki, koji je u ratu 1714-1718. godine ukinut i prikljuen Bosanskom sandaku. Ovakva podjela ostala je do kraja XVIII stoljea. Pored teritorijalne, vrena je podjela i prema vojnim redovima. Za razliku od drugih provincija Osmanskog carstva, spahijska organizacija u Bosanskom ejaletu je i tokom XVIII stoljea zadrala visok nivo borbene gotovosti. Bosanske spahije su se istakle u brojnim ratovima, kako na tlu svog ejaleta, tako i na dalekim ruskim i perzijskim frontovima. Tome je doprinijela i zadrana vojna organizacija iz prethodnih stoljea koja se sastojala u sljedeem: u okviru jednog sandaka spahijska lenska konjica sainjavala je vojnu formaciju - alaj ili puk. Manja vojna jedinica bio je demat, a jo manja buljuk koji je brojao i do 100 ljudi. Najmanja vojna jedinica u osmanskoj vojsci, pa tako i u spahijskom redu bila je oda, koja je brojala od pet do deset ljudi. Takoer je postojala i vojna formacija bajrak koji se sastojao od 50 do 60 ljudi. Od svih vojnih redova stacioniranih u ovoj pograninoj provinciji najznaajniju ulogu i mjesto imale su kapetanije. To je tano ograniena manja teritorija koja nikad nije prelazila granice sandaka u kome se nalazila, ali se deavalo da je bila na teritoriji dvaju kadiluka. Do kraja XVII stoljea kapetanije su bile stacionirane du pograninih mjesta i na polovnim rijekama, a u narednom vijeku osnivane su i u unutranjosti du glavnih puteva koji su se iz pograninih krajeva protezali u srednju Bosnu. Vojne snage u kapetanijama imale su poglavito defanzivni karakter. Poslije 1699. godine na teritoriji Bosanskog ejaleta bilo je 12, a do 1716. osnovano je jo 16 kapetanija, i to sve u pograninim krajevima. Do kraja XVIII stoljea bilo je ukupno 38 kapetanija sa 64 grada i pet palanki u kojima su se nalazili brojni vojni redovi. Prema podacima iz prvih godina poslije Karlovakog mira u pograninim mjestima Bosanskog ejaleta bilo je oko 16.000 vojnika i njihovih zapovjednika. Zapovjednici kapetanija su se zvali kapetani. Po pravilu su poticali iz najistaknutijih bonjakih porodica. Za obavljanje povjerenih im poslova u poetku su dobivali vojnika lena. No, kako je vrijeme proticalo i njihov broj se uveavao, to se izmijenio i njihov nain isplate. Umjesto posjeda od drave su na ime plae poeli dobivati novane nagrade u vidu dnevnica koje su se isplaivale jedanput godinje. Iako je kapetanija bilo i u drugim provincijama Osmanskog carstva, bosanski kapetani su se od njih razlikovali i po tome to su njihove kapetanske funkcije nasljeivali njihovi sinovi, a ako ih nisu imali, onda blia i dalja rodbina, po sistemu odakluka. Tokom XVIII sto157
ljea kapetani su pored vojnikog bili i odluan politiki faktor jer su izrasli u sloj najistaknutijih feudalaca. Teritorije kapetanije bile su podijeljene na manje jedinice - agaluke. Jedan agaluk brojao je do 100 vojnika, a ovisno od veliine kapetanije njihov broj je bio manji ili vei. | Tokom XVII stoljea u Bosanskom ejaletu se u rat moglo mobilisati i do 60.000 ljudi, skupa sa vojnim formacijama koje su bile rasporeene u svim znaajnijim mjestima. Za tadanje prilike to je predstavljalo veliki broj, te se i time moe objasniti veoma uspjena odbrana ove pogranine provincije evropskog dijela Osmanskog carstva u ratovima koji su se u tom vijeku u tri navrata vodili na njenom tlu. Veoma vanu ulogu u odbrani granica Bosanskog ejaleta odigralo je i vojno ustrojstvo koje je izgledalo ovako: 1. demat (14-96 ljudi) 2. buljuk (10-100 ljudi) a) janjiarski (do 100 ljudi) b) spahijski (20 do 30 ljudi) c) posada (10 ljudi) 3. oda (5-10 ljudi) 4. bajrak (50-60 ljudi) U ovim vojnim formacijama bili su zastupljeni sljedei vojni redovi: 1. janjiari: 2. spahije: a) carski (kapu kulu) b) domai (yerlu kulu) a) lokalne (yerlu kulu) b) pogranine (serhad kulu) 3. gradsku posadu inili su: a) farisi (konjica) b) azapi (straari) c) mustahfizi (gradski uvari) d) posebani, asesi, asasi (noni uvari) e) topdije f) debedije (oklopnici)
15S
g) derbendije (uvari klanada) h) gonulu (dobrovljci) i) belije (poseban vojni red konjice) j) delije (lahka konjica) 4. sejmeni 5. mobilisano stanovnitvo (nefir-i amm) ^Brojnost vojnih redova, njihova disciplina i svestranost povjerenih im zadataka inili su Bosanski ejalet jednim znaajnim odbrambenim bedemom prema susjedima. Radi sigurnosti ve je u prvim godinama i decenljama ova najzapadnija provincija Osmanskog carstva u njegovom evropskom dijelu postala jedno veliko gradilite. U pograninim krajevima, kao i u unutranjosti, podizana su nova ili opravljana stara utvrenja, a nastajali su i potpuno novi gradovi kao Trebinje i Onogot (Niki) u kojima se smjestilo izbjeglo stanovnitvo iz krajeva koji su Karlovakim mirovnim ugovorom pripali Habsburkoj monarhiji i Mletakoj republici. Takoer je du Une podignut itav niz tvrava sa mnogo kula koje su esto predstavljale i samostalne vojne objekte. Bosanski ejalet je tako umnogome izmijenio svoj izgled. Tako je spremno doekao i izbijanje novog rata 1714. godine..'^ U meuvremenu su bosanske spahije ratovale van granica svog paaluka. Kada je izbio rusko-osmanski rat, u Bosni je izvrena mobilizacija, te se veli ki broj zaima i spahija otiao boriti. U Bici na Prutu 1711. godine u sultanovoj vojsci bilo je 1.553 posjednika zijameta i timara iz Bosanskog ejale-ta. I u narednoj 1712. godini Bonjaci su ratovali, ali ovog puta protiv susjednih crnogorskih plemena. Razlog za njihovu vojnu intervenciju bili su esti pljakaki upadi iz Crne Gore u mnoga mjesta Hercegovakog sandaka. Kako ni taj pohod nije dao eljene rezultate, to je u novom vojnom pohodu 1714. godine na Crnu Goru uestvovao daleko vei broj vojske. Pod zapovjednitvom bosanskog namjesnika Numan-pae uprilia oko 15.000 Bonjaka uestvovalo je u tom pohodu. Za relativno kratko vrijeme izvrili su postavljene ciljeve, te doli na Cetinje. Tu su od plemenskih glavara dobili uvjeravanja da ubudue nee nanositi nikakve tete sultanovim podanicima. Pri povratku osmanska vojska je sa sobom povela preko 2.000 Crnogoraca koji su sa porodicama dovedeni na tada slabo naseljeni Glasinac kod Sarajeva. Smatrajui da je nastupio povoljan trenutak da zarati s Mletakom republikom i povrati izgubljene teritorije u posljednjem r~tu, Porta je, pod izgovorom da je Venecija crnogorskom stanovnitvu pruila vojnu i materijalnu 159
pomo i podsticala ga na pobunu protiv sultanove vlasti, decembra 1714. objavila rat. Brzom akcijom osvojila je ranije izgubljeni Peloponez, a na bosanskom ratitu borbe su zapoele u pograninim krajevima sa promjenljivom sreom. Najvea bitka na bosansko-dalmatinskoj granici vodila se u augustu 1715. kod Sinja. Vee osmanske snage pod komandom bosanskog namjensika Mustafe pae elia pretrpjele su poraz, to je bio uzrok da se ofanzivne akcije sultanovih eta zaustve i u drugim dalmatinskim mjestima. Borbe su nastavljene i u narednoj 1716. godini. Poslije veih gubitaka mletaka vojska je poetkom marta minirala Gabelu i povukla se u Dalmaciju. U poruenu Gabelu doao je Osman-paa Resulbegovi. Za razliku od borbi u XVII stoljeu, u ovom ratu obostrana etovanja hajdukih i uskokih druina su bila manjeg intenziteta, to je uzrokovalo i manji broj iznenadnih upada sa obje strane- U takvoj situaciji aprila 1716. u rat na strani Venecije ulazi i Austrija. Brzom i efikasnom vojnom akcijom habsburke ete upadaju na teritoriju Bosanskog ejaleta i zauzimaju Bosansku Gradiku. Ratne operacije carske i sultanove vojske prenesene su i u Bosansku krajinu, naroito u dolinu Une. Austrijska vojna komanda planirala je osvojiti Bosan ski Novi i Biha. Ne postigavi oekivane uspjehe, pravac svojih akcija usmjerili su prema tvravama i gradovima sjeverne Bosne. Za relativno kratko vrijeme carske snage pod komandom hrvatskog bana Ivana Drakovia zauzimaju jasenovac, Dubicu i Kostajnicu. Ugledajui se na svoje saveznike, Mleani pokreu veu ofanzivu u okolici Dubrovnika sa ciljem da njegovu teritoriju odvoje od ostalih osmanskih posjeda. U tome imaju uspjeha. Pod dudevu vlast dolaze Hutovo i Popovo polje. Sukobi zaraenih drava nastavljeni su i u prvim mjesecima 1717. U to vrijeme P orta za bosanskog valiju ponovo imenuje Numan-pau Cuprilia. Istovremeno je za hercegovakog sandak-bega imenovan Beir-paa Cengi, koji se i u prethodnim godinama istakao kao sposoban i energian vojni zapovjednik. Te personalne promjene imale su i svoj psiholoki znaaj jer su navedene linosti kod bosanskih kapetana i ajana uivale veliki ugled. Njihovo imenovanje osjetila je i protivnika strana jer su osmanske ete iz Bosanskog ejaleta iz defanzivnih prele u ofanzivnije akcije. Meutim, i mletaka vojska je tih mjeseci na vie mjesta napadala pogranina osmanska utvrenja. Poslije krae, ali i estoke borbe Mleani 1. augusta 1717. zauzee Imotski. To je bio njihov najvei uspjeh u ovom ratu. U to je vrijeme hrvatski ban Drakovs sa veim vojnim snagama napao Kozarac koji se uz veliki otpor branilaca i jo vee rtve napadaa predade carskoj vojsci. Istovremeno je austrijska vojska predvoena sposobnim prin160
com Eugenom Savojskim, na drugom dijelu fronta, porazila glavninu osmanskih trupa kod Beograda, slino kao to je to uinila i godinu dana ranije kod Petrovaradina. Ti porazi su imali negativnog uinka i u Bosanskom ejaletu. elei zaustaviti austrijsko nadiranje. Numan -paa je izvrio opu mobilizaciju. Vee vojne odrede pod komandom svog ehaje Ibrahim-age uputio je i prema Zvorniku, kao pomo ervi-begu Fidahiu i Mehmed-agi Atiu koji su bili zapovjednici tvrave, a odred kojim su komandovali bihaki kapetan Tatar Mustajbeg Idrizbegovi i Omer-beg Ceri otiao je prema opkoljenom Bosanskom Novom koji je u to vrijeme branio Ahmed-paa Rustempai Skopljak. Sam vezir je sa manjim etama ostao na Brezovom polju i nalazio se na pola puta izmeu Zvornika i Bosanskog Novog. Skoro mjesec dana trajale su borbe oko Zvornika. Carskom vojskom komandovao je general Maksimilijan Petra, jo iz prvih dana rata dobro poznat braniocima Bosanskog ejaleta. Poslije vie juria napadaa, hrabra i dis-ciplinovana zvornika posada uspjeno se odbranila, to je rezulitralo da se 7. oktobra 1717. austrijska vojska neobavljena posla povue u pravcu Rae. U isto vrijeme hrvatski ban Ivan Drakovi je sa svojim krajinicima opkolio i napao Bosanski Novi. Uz pomo prispjelih eta iz drugih mjesta Bosanskog ejaleta bude poraen od sultanove vojske. Ti neuspjesi odgodie planirani napad na Biha koji je po planovima princa Eugena Savojskog trebalo napasti u proljee 1718. godine. Po dobivenim instrukcijama iz Bea, carski zapovjednici su do toga vremena trebali uvrstiti vlast u osvojenim mjestima preko rijeke Save, u dubini od 10 km. U meuvremenu preko posrednika, izmeu Carigrada i Bea poeli su kontakti o sklapanju mirovnog ugovora jer je rat i za jednu i za drugu dravu predstavljao veliko optereenje. Uz manje vojne akcije, mirovni pregovori voeni su prvo tajno, a zatim javno. Sveano potpisivanje mirovnog ugovora bilo je pod atorima u Poarevcu 21. juna 1718. Tu su diplomate Osmanskog carstva, Mletake republike i Habsburke monarhije prihvatile naelo da svaka strana zadri osvojena mjesta i teritorije. Poarevakim mirom dijelovi Bosanskog i Zvornikog sandaka od ua Drine u Savu i Unu do Novog irokim pojasom od 6 do 10 km koji je obuh-vatao jo Brko i Bijeljinu doli su pod austrijsku vlast. Novom teritorijalnom podjelom pod upravu bekog cara pripali su i bosanski gradovi: Dubi-ca, Gradika, Koba, Bosanski Brod i Furjan. Istim mirom Mletaka republika, koja je u ovom ratu izgubila Peloponez, na ovom dijelu ratita dobila je Imotski i avinu, a izgubila Gabelu. Tom novom granicom Dubrovaka republika je dola u neposredno susjedstvo s Mleanima. Da bi izbjegli nepoeljnu Mletaku republiku uz svoje granice, Dubrovani su Bosanskom
161
ejaletu dobrovoljno ustupili Klek i Neum, na sjeveru, i Sutorinu, na jugu. Tako je ova pogranina osmanska provincija u svom Hercegovakom sandaku dobila dva izlaza na more. Poslije mirovnog ugovora u Poarevcu 1718. godine na teritoriji Bosanskog ejaleta nastupio je period relativnog mira sve do jula 1737. Tada dolazi do novog austrijsko-osmanskog rata. Za sve to vrijeme hajduke i uskoke ete svakodnevno su upadale na teritoriju Bosanskog ejaleta, te uznemiravale i pljakale sultanove podanike. Nekim susjednim crnogorskim plemenima i mjestima pljaka i paljenje je bilo jedna od glavnih privrednih grana. U dva navrata su osmanske vlasti u veem broju mobilisale Bosance da ratuju daleko van svog rodnog kraja. To je bilo 1727. i 1736. godine. Pod komandom Gazi Ahmed-pae, sina Ali-pae Skopljaka, 5.200 oficira i vojnika otilo je 1727. godine na osmansko-perzijski front kod Hamadana i Isfahana. U neprekidnim borbama kod ova dva grada poginuo je navei dio Bonjaka, to potvruje i podatak da se u aprilu 1728. godine sa ovog ratita u Bosnu vratilo svega 500 oficira i vojnika. Zbog steenih zasluga na bojnom polju. Porta je glavnokomandujueg Ahmed-pau Rustempaia imenovala vezirom i namjesnikom Bosanskog ejaleta, a sina mu za hercegovakog sandak-bega. Druga vea vojna mobilizacija izvrena je 1736. godine. Tada je 10.000 ljudi pod komandom hercegovakog sandak-bega Beir-pae Cengia otilo na poziv Porte na rusko ratite. U Bici kod Ozije 14.jula 1737. skoro svi mobilisani Bonjaci su izginuli, zajedno sa Beir-paom koji je svojim junatvom i portvovanjem zadivio i protivniku stranu. Tog dana je samo mali broj somanske vojske iz Bosanskog ejaleta ostao iv, ali i zarobljen. Meu tim zarobljenicima bili su Abdi-beg i Husein-beg Kora, ljubuki kapetan Ali-beg, Hasan-beg-Rustempai, Osman-beg Repovac, alajbeg Sule-jman Osmanbegovi i tuzlanski kapetan Dervi-beg. 1 dok su Bosanci za raun sultana ginuli daleko van svoje domovine, do jula 1737. godine na teritoriji Bosanskog ejaleta vladao je prividan mir. Tada je beki dvor smatrao da je nastupio povoljan trenutak da P orti objavi rat, kako bi se na raun osmanske drave proiro teritorij Habsburke monarhi je. Pozivajui se na raniji ugovor sa Rusijom, po kome su Be i Petrograd bili u obavezi da se meusobno pomau u sluaju rata, a poto je Rusija jo od 1736. bila u ratu s Osmanskim carstvom, car Karlo VI je 14. jula 1737. objavio Porti rat. Jo prije zvanine objave rata, carski generali su u Pakracu okupili 41 eskadron konjice, te brojnu artiljeriju i pjeadiju. Ukupno je bilo 16.247 vojnika, od kojih su 4.345 bili konjanici. Glavnokomandujui austrijske vojske na bosanskom dijelu fronta, princ Josip Hildburghausen je jo 10. jula
162
1737. godine (znai prije slubene objave rata - prim E.E) naredio da carska vosjka krene preko Bosanske Gradike u pravcu Banje Luke. Poslije usputnih kraih zadravanja i borbenih arki, glavnina trupa je 24. jula dola do banjaluke tvrave i zapoela opsadu grada. Meu bosanskim braniocima u poetku izbijanja ratnih sukoba zavladala je nesigurnost; ali i neka neprirodna urba. Na ultimativni zahtjev Bosanskih Muslimana (Bonjaka), prije svega kapetana i ajana, tadanji vezir Ali-paa Hekimoglu natjeran je da bez konsultovanja sa sultanom i P ortom naredi opu mobilizaciiju i na vrijeme izvri potrebne vojne pripreme. Izvravajui dobivena nareenja, uskoro su se na Travnikom polju poele okupljati ete iz svih kadiluka. U to vrijeme valija Ali-paa se nalazi na Podranici, polju udaljenom est sati hoda od Jajca. Tu su mu stizale vijesti o velikim borbama kod Buima i Cetingrada. Iako su apeli i zahtjevi branilaca za vojnu pomo stizali sa svih strana. Ali-paa je po savjetu ajana i vojnih zapovjednika drao na okupu glavninu mobilisane vojske, ne dozvoljavajui njeno usitnjavanje. Sa prikupljenim etama valija je 3. augusta iz Podranice kroz umovite predjele i sporednim putevima krenuo u pravcu Banje Li'ke. U meuvremenu su mu se pridruile i vee vojne snage koje je pridobio bivi zvorniki kapetan Mehmed-beg Fidahi. Cjelokupne bosanske snage koje su pole na banjaluko ratite brojale su oko 10.000 ljudi i bez veih potekoa spustile se na Banjaluko polje. U toku dolaska sultanova vojska je nezapaeno zaobila Vlaki brijeg i poloaj carskog generala Baranjaja. Kada su austrijski oficiri vidjeli iz kojeg su pravca doli Bosanci, mislili su da se radi o taktikoj varci. Ne obazirui se na prispjele izvjetaje, princ Hildbrughausen naredi feld-maralima Sukovu i Romeru da se sedam bataljona i dvije regimente pojaaju desno krilo koje se nalazilo na brdu Lau, na desnoj obali Vrbasa, a Baranja sa artiljerijom prebaci na lijevu obalu rijeke. Rezervne odrede je ostavio po strani da se u borbu ukljue kada za to doe povoljan trenutak. I na bosanskoj strani izvren je raspored trupa za predstojei boj. Na desnom krilu bio je Mehmed-beg Fidahi sa krajikim kapetanima, a na lijevom bosanski alajbezi sa zaimima i timarlijama. Centrom je neposredno komandovao vezir Ali-paa sa janjiarima i jednim brojem odreda koji su mobilisani u 32 kadiluka Bosanskog ejaleta. Do velikog boja protivnikih strana dolo je 4. augusta 1737. Od podneva do veeri, Bosanci su u pet navrata izvrili frontalni napad na protivniku stranu. To je kod neprijatelja izazvalo osjeaj nesigurnosti i natjeralo ga na panian bijeg. Savremenici su zapisali da su se prilikom bjekstva preko Vrbasa carski vojnici hvatali za konjske repove, kako bi preli na drugu stranu rijeke i spasili se. U toku noi princ Josip Hildburhausen je sa tabom
163
napustio bojno polje, a preostaloj vojsci izdao nareenje da se povue u pravcu iz kojeg je i dola. I sljedeeg dana, 5. augusta vojska pod komandom bosanskog namjesnika Ali-pae nastavila je napade na neprijateljske odrede koji su bili u povlaenju. Borbe manjeg intenziteta su trajale sve do 13. augusta kada je princ Hildburghausen sa lanovima taba i preostalom vojskom preao preko Save i vratio se na polazne poloaje. Na bojnom polju kod Banje Luke ostali su mrtvi i ranjeni, kao i velike koliine oruja i municije. Prema izvorima koji govore o ovom boju, oko hiljadu habsburkih oficira i vojnika je u banjalukoj bici izgubilo ivote. I bosanska strana je imala znatne gubitke. Prema podacima Omera No-vljanina, u banjalukom boju poginulo je oko 600 Bosanaca. No, pobjeda je bila sjajna i nesporna za koju se uskoro ulo na cijeloj teritoriji Osmanskog carstva. A o izvojevanoj pobjedi pisali su brojni pjesnici, hroniari i povjesniari. U ovom austrijsko-osmanskom ratu (1737-1739), pored uesnika banjalukog boja veliku hrabrost i umijee u odbrani Bosanskog Novog iskazali su Ahmed-aga Celebi, Ahmed-aga Fazlagi, Salih-aga Zrinkovi, kao i Ali-beg Osmanpai koji je kod Ostrovice porazio carsku vojsku. Kada su austrijske ete napale Kozarac, do punog je izraaja dola vojna sposobnost Ibrahim-age Memkovia. Nije bilo skoro ni jednog kapetana, ajana i bilo koje druge znaajnije linosti u Bosanskom ejaletu koja nije u granicama svojih mogunosti i sposobnosti doprinijela odbrani Bosne. To je rezultiralo vojnim pobjedama i osloboenjem onih mjesta i teritorija koje je Habsburka monarhija dobila Poarevakim mirovnim ugovorom 1718. godine. Zahvaljujui tim pobjedama, Bosna i Hercegovina je snagom domaih ljudi pruila habsburkoj vojsci snaan i dostojanstven otpor. Ljudi su branili svoje domove, porodice, rodni kraj. Na njihovo odluno i disciplinovano ponaanje, kako u vrijeme mobilizacije tako i u samoj borbi, uticalo je saznanje da e u sluaju poraza doivjeti istu sudbinu kao i njihovi sunarodnici iz Slavonije, Like, Krbave, Dalmacije i drugih mjesta koji su u ratovima (Bekom 1683-1699, te ratu 1714-1718.) odluili se na povlaenje i ostali bez kua, posjeda i rodnog mjesta. Zbog toga banjaluki i drugi bojevi u ovom ratu imaju znaaj patriotskog rata i odraavaju visok stepen hrabrosti i rodoljublja. U odbrani Bosanskog ejaleta, kako u ovom banjalukom boju tako i do kraja rata 1739. godine, izuzev valije Ali-pae koji porijeklom nije bio iz Bosne, svi znaajniji vojni zapovjednici su bili domai ljudi. Sve su to bili dodatni, ako ne i presudni razlozi za hrabro i srano dranje branilaca u toku najteih iskuenja. Izvojevana pobjeda sauvala je Bosanske Muslimane (Bonjake) od fizikog unitenja i pojaala svijest o pripadnosti ovom tlu na 164
kome su i do tada stoljeima ivjeli. Kao takva, banjaluka bitka predstavlja jednu od prvih stranica bosansko-muslimanske samosvijesti. Kako je austrijska vojska imala neuspjeha i na drugim ratitima, to je Be prihvatio mirovne pregovore. Beogradskim mirom 18.septembra 1739. Osmansko carstvo je u Bosanskom ejaletu dobilo sve tvrave i gradove, osim Furjana koje je izgubilo mirovnim ugovorom 1718. godine. Poto Mletaka republika nije uestvovala u ovom ratu, to su granice sa ovom dravom ostale nepromijenjene, a Bosna je ponovo dobila granice iz Karlovakog ugovora koje su joj jo 1699. godine meunarodno priznate, i Od sredine XVII stoljea do Beogradskog mira na teritoriji Bosanskog ejaleta su voeni dui i krai ratovi svakih petnaest do dvadeset godina. Meutim, do 1739. godine u narednih pet decenija u ovoj osmanskoj provinciji vladao je prividan mir. Istina, Bonjaci su i dalje za raun Osmanskog carstva ili na rusko, perzijsko i druga ratita daleko od svoje domovine, ali u znatno manjem broju. No, to ne znai da i u samom Bosanskom ejaletu nije bilo borbi. Naprotiv. Jo u XVII stoljeu zbog optereenja raznim dabinama seljaci sarajevskog kaailuka bunili su se protiv lokalne vlasti i sudstva. Sa slabljenjem osmanske drave poveavana su od sultanovih podanika novana i naturalna potraivanja. Godine 1720. fermanom sultana Ahmeda III (1703-1730) stanovnitvo Bosanskog ejaleta bilo je duno da novanim i materijalnim sredstvima u vidu imadad-i hazarve izdrava vezira, njegovu pratnju, te druge lokalne vojno-upravne funkcionere. Ove obaveze imale su za posljedicu pruanje jaeg otpora kako muslimanskih seljaka, tako i sitnih spahija, te dijela gradskog stanovnitva i uleme (vjerskih slubenika). To je bio klasian sukob niih i viih slojeva muslimanskog bonjakog stanovnitva. Prve ozbiljnije pobune bile su ve prvih godina XVIII stoljea. O tome izvjetava P ortu bivi mutesarif Hercegovakog sandaka Mustafa, 1711. godine. Meutim, daleko ozbiljniji nemiri, kako u Mostarskom, tako i u drugim kadilucima Hercegovakog sandaka izbili su 1735. godine. Usljed izbijanja osmansko-austrijskog rata (1737 -1739) nezadovoljstva i nemiri su za krae vrijeme prigueni. No, nerijeeni problemi i osionost pojedinaca i itavih grupa dola je do punog izraaja u narednom periodu. Na teriotiji cijelog Bosanskog ejaleta najvee pobune u ovom stoljeu bile su u periodu izmeu 1747. i 1757, godine. Tada je u Sarajevu, kao i u drugim bosanskim \ gradovima i palankama vladala velika anarhija i jedino se potovala rije *- jaega...U poetku sarajevske bune njeni inicijatori su razvili ivu akciju za stvaranje izvjesne vojne organizacije koja bi preuzela neposrednu odbranu
165
ejaleta pod svoju komandu. S tim ciljem voe.bune, u elji da izbjegnu oporezivanje naroda u korist bosanskog valije, predlagali su stvaranje odreda seljako-gradske milicije, po uzoru na tadanju janjiarsku organizaciju. Pripadnici tih oruanih snaga predlagano je da se zovu base. Ozbiljnost namjere nove vojno-poiicijske organizacije vidi se u tome to su se ustanici odrekli poslunosti svojim starjeinama, uklanjajui ih sa dotadanjih poloaja, a istovremeno su birane nove. Ta pojava je bila rairena kako po gradovima, tako i po selima. Time su u potpunosti stvorili svoju vojnu organizaciju u kojoj su kao starjeine basa trebalo da djeluju serdari i baeskije. Po zamisli voa pobune, novom vojnom organizacijom trebalo je da budu obuhvaeni svi vojni redovi, ukljuujui i posade u kapetanijama i kapetane. Ovim se izraavao izvjestan vid borbe za neku maglovitu autonomiju. Pored Mostara, Sarajeva i drugih mjesta do bune seljaka Bonjaka dolo je 1747. godine i u Tuzlanskom kadiluku. Njih su podravali tuzlanski kapetan Dervi, kadija Abdurahrnan ef. Mahremi, mula Osman, te mnoge druge uglednije linosti Tuzlanskog kadiluka i kapetanije. Do sline pobune je dolo i u selima oko Tenja. Voa bune bio je Abdurahrnan Muharemija. Neredi su bili i u Mostaru. Skoro deset godina u Sarajevu su glavnu rije vodili pojedinci iz uglednijih porodica. Oni nisu potovali postojee dravne institucije, niti su primali nareenja bosanskih vezira. U tome su se isticali braa Pao i Ibrahim-aga Mori, te Mehmed-aga Halibai koji su svojim ponaanjem izazvali negodovanje i kod ranijih pristalica, pa su tako bez nekog velikog otpora 1756. godine i ubijeni. U to vrijeme je u jednom od sukoba sa redovnom sultanovom vojskom poginuo i Abdurahrnan Muharemija. U zavoenju reda i mira glavnu ulogu je imao energini Mehmed-paa Kukavica, koji je u tri navrata od 1752. do 1762. godine bio na poloaju namjesnika - vezira Bosanskog ejaleta. Njegove energine akcije u zavoenju reda i sigurnosti, te autoriteta dravne vlasti opjevane su i u nardonoj pjesmi: "Dok bijae Kukavica paa, Ne znade se ko bijae basa. Sve saruke - zbile u sanduke, Jatagane - skrie na tavane". I Iako su stradali u meusobnim obraunima, Bonjaci nisu dozvoljavali sultanu i Porti da se i jedan dio njihovog ejaleta preda neprijatelju. Kada je 1780. godine iz Carigrada u Travnik, koji je od 1699. sjedite bosanskih vali-ja stiglo nareenje (ferman) da se Austriji preda Pounje, tadanji valija Abdu166
lah-paa Defeterdarevi je to odbio. Zbog toga rnu je iz glavnog grada Osmanske imperije stigla smrtna presuda sa aicom otrova. Znajui da je izreena optuba i osuda bez prava na pomilovanje, ovaj roeni Sarajlija je pijui smrtonosni napitak izgovorio uvene rijei: "I glavu u svoju dati, a kamena jednog ne dam. " ("Bas vererum, bir tas vermem. ") \ ,-~~ Nekoliko godina kasnije dolo je do novog austrijsko'-osmanskog rata koji l je u povijesti poznat pod imenom Dubiki rat (1788 -1791). U to vrijeme \ bosanski namjesnik bio je Beir-paa Egribuzli. Austrija je Porti slubeno \ objavila rat 8. februara 1788. Znatno prije, beke uhode su obisle sve \ znaajnije tvrave i mjesta Bosanskog ejaleta i razvile obavjetajnu mreu. \ Njihovi saradnici su ih obavjetavali o svemu to je moglo posluiti u ratu. U i tome se isticao franjevaki biskup fra Augustin Bote Oki, rodom iz okolice Kreeva. Ne elei ponoviti greku svojih prethodnika iz prolih ratova, car Josip II je u Bosanski ejalet uputio dvije proklamacije. U prvoj je pozivao pravoslavno stanovnitvo da mu se pridrui, obeavajui mu ista prava koja su uivali njihovi istovjernici u Habsburkoj monarhiji. Istovremeno, napisana je proklamacija i za Bosanske Muslimane (Bonjake). U njoj je, izmeu ostalog, pisalo: "Tko god se bude lijepo vladao i bavio svojim poslom i zaradom, a naroito se sustegao od neprijateljstva protiv carske vojske, on e biti u pogledu zatite ravan i izjednaen sa ostalim carskim puanstvom, koje ivi pod njegovom upravom". Slina obeanja upuena su janjiarima, spahijama i ostalim vojnim pripadnicima. Dalje se u toj carskoj proklamaciji obeava puna ravnopravnost islamske vjere, kao i plaanje vjerskih slubenika iz dravne blagajne. Koliko se tim obeanjima vjerovalo, pokazat e sljedei dogaaji. Ve prvih ratnih dana dva korpusa carske vojske sa 39.000 ljudi rasporeeno je du liko-dalmatinsko-slavnoske granice do Dubice. Istovre meno je 12.000 ljudi bilo razmjeteno od Bosanske Gradike do apca. Tre balo je da oni budu veza sa glavninom austrijske vosjke. U redovima habs burkih trupa bio je manji broj Srba, dobrovoljaca iz Bosanskog ejaleta. U to vrijeme u ovoj pograninoj osmanskoj provinciji nisu bile vee vojne snage. Sva odbrana je pala na teret domaeg muslimanskog stanovnitva. _________ Glavnokomandujui carske vojske princ Lihtentajn sa svojim odredima ve prvih dana rata opsjede Novi, Dubicu, Ostrovicu i Gradiku. U pomo braniocima valija Beir-paa posla 32 bajraka (oko 2.000 ljudi) Sarajlija i Visoaka. Istovremeno na teritoriji cijelog ejaleta proglasi opu mobilizaciju. Pod izgovorom da su neophodni vratiti se u eher gdje je u meuvremenu dolo do veeg poara, Sarajlije, a za njima i Visoani vratie se u svoja mjesta. Njihovim odlaskom odbrana pograninih gradova i palanki spala je na
167
: '
mjesne posade i domae stanovnitvo. Do tog vremena nesposobni princ Lihtentajn i pored svih vojnih prednosti uspio je osvojiti samo Drenik. Zbog toga je smijenjen sa poloaja glavnog komandanta carske vojske, a na njegovo mjesto doao je general Gedeon Lauden. Saznavi da u pograninim mjestima Bosanskog ejaleta nema veih snaga sultanove vojske, austrijske trupe pod komandom generala Laudona opkolie i 26. augusta 1788. osvojie Dubicu, a 3. oktobra iste godine i Bosanski Novi. Tom prilikom je zarobljena cijela novska posada s kapetanom Hadi Mehmed-begom Cariem. U to vrijeme bosanski namjesnik Beir-paa na Banjalukom polju doekivao je mobilisane ete iz svih krajeva Bosanskog ejaleta. Puna mobilizacija zavrena je tek ujesen, pa je valija u dogovoru sa kapetanima i ajanima odgodio vojne operacije u proljetne mjesece 1789. I dok su se u zimskim mjesecima vrile vojne pripreme za vraanje Bosanskog Novog i Bosanske Bubice, vezir Beir-paa nije pokazivao interesovanje za revan i odbranu povjerene mu provincije. Svojom neaktivnou iritirao je sve znaajnije linosti, koje od Porte zatraie njegovo smjenjivanje. Udovoljavajui zahtjevu uticajnog bosanskog begovata, iz Carigrada je za novog bosanskog namjesnika imenovan Arslan Mehmed-paa. U vrijeme dolaska novog valije, austrijska vojska je prela Savu i opkolila Bosansku Gradiku. U pomo braniocima doao je Ibrahim-paa Pazarac koji sa svojim etama pobijedi neprijateljske odrede i natjera ih na povlaenje. Ni pored ove, kao i brojnih manjih pobjeda nad neprijateljem, Porta nije bila zadovoljna borbenom spremnou Bosanaca od kojih je oekivala da vode ofanzivne akcije, a da im nije pruila ni najmanju logistiku pomo, kao ni osigurala dolazak vojske iz drugih provincija Carstva. Isto tako ni Arslan Mehmed-paa nije izvrio postavljene mu zadatke, tim vie to je u novom pohodu carska vojska uspjela 29. jula 1789. osvojiti Bosansku Gradiku u kojoj je kapetansku dunost vrio maloljetni Salih Dino. Zbog iskazane nesposobnosti i gubitka Bosanske Gradike iz Carigrada P orta smjenjuje Arslan Mehmed-pau, a za novog valiju imenuje Mehmed--pau Miralema, raunajui da e kao i u XVII stoljeu njeni namjesnici porijeklom iz Bosne sranije braniti paaluk. No, i novi namjesnik nije pokazao vee vojno umijee, te bude opozvan, a za novog bosanskog vezira postavljen je hadi Salih-paa koji u Travnik doe krajem februara 1790. On preduze energinije mjere. Poto je sazvao sve kapetane i ajane na zajedniki dogovor, proglasi opu mobilizaciju. Is svake kue u vojsku je morao poi po jedan za rat sposoban mukarac. Krajnji rok odaziva u vojsku bio je sredina jula 1790. Prije nego je dolo do skupljanja mobilisane vojske, austrijski general Vali s brojnim etama i artiljerijom doe do Cetina koji 23. juna poe napadati sa 168
svih strana. Mjesna posada pruala je napadau ilav otpor oekujui vezirovu pomo. Meutim, dolazak bosanskog valije bio je spor. U meuvremenu carske trupe zauzee grad i tvravu i zapalie ih. Po predanju, grad je gorio puna etiri dana. I pored gubitaka navedenih mjesta, Bosanci su na drugim dijelovima fronta pruali estok i ilav otpor. To je priznao i general Laudon koji je kazao da je nevjerovatno kako su vrsto graeni bosanski gradii, te kako se srano i s velikim umijeem brane Bosanski Muslimani (Bonjaci). U to vrijeme je u Beu umro car Josip II, to uz pomo pruskog kralja Fridriha Velikog ubrza meu zaraenim dravama razmiljanje o mirovnim pregovorima. Uskoro se sklopi primirje po kome carske ete do potpisivanja mirovnog ugovora ostaju u onim krajevima i gradovima koje su osvojile do 8. decembra 1790. Takvu ponudu prihvati i austrijska strana koja je saznala da se na teritoriji Bosanskog ejaleta nalaze vee snage sultanove vojske. Prema podacima, u to vrijeme je u svim mjestima ove pogranine provincije bilo stacionirano 26.056 ljudi redovne vojske koju je Porta mjeseno plaala iz glavne blagajne. Pored njih u ovom ratu bilo je daleko vie aktivirano civilno stanovnitvo. Sinhronizovanim akcijama redovne vojske i mobilisanog stanovnitva onemoguen je dublji prodor carske vojske u unutranjost Bosanskog ejaleta. To je doprinijelo da se mirom u Svitovu 9. augusta 1791. ublae teritorijalni gubici osmanske drave. Po odredbama mirovnog ugovora od teritorija koje su pripadale Bosanskom ejaletu, Austrija je dobila Cetin, Lapac, Srb, te pojas zemljita ispod Pljeivice i Plitvikih jezera, a za uzvrat carske trupe su se morale povui iz osvojenih bosanskih gradova. Bosanske Dubice, Bosanskog Novog i Bosanske Gradike. Poslije dueg oklijevanja i zatezanja do vraanja navedenih mjesta dolo je tek 1797. godine. Tako je poslije dva stoljea estih ratovanja na teritoriji Bosanskog ejaleta za due vrijeme nastupio mir. To ne znai da narednih godina i decenija njegovi stanovnici nisu ratovali, ali ovog puta van granica Bosne i Hercegovine.
169
LITERATURA Ahmed S. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983. Safvet-beg Baagi Redepagi (Mirza Safvet), Kratka uputa u prolosti Bosne i Hercegovine (od g. 1463-1850), Sarajevo, 1900. Safvet Baagi, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevi ni, Sarajevo, 1933. Joseph von Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) carstva I, II, III, Zagreb, 1979. Grupa autora, Historija naroda Jugoslavije, II, Zagreb, MCMLIX Kafija Hasan Pruak, Izabrani spisi, Uvod, prevod i biljeke Amir Ljubovi i Fehim Nametak, Sarajevo, 1983. Esref Kovaevi, Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po odredbama Karlovakog mira, Sarajevo. 1973. Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovim, Sarajevo, 1980. Radoslav Lopai, Biha i bihaka krajina, Mjestopisne i povijesne crtice, Zagreb, 1943. D. Lovrenovi, A. Sueska, I. Tepi, V. Azinovi, Istina o Bosni i Hercegovini. injenice iz istorije BiH, Sarajevo, 1991. Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlovakog do Poarevakog mira (1699-1718), Sarajevo, 1989. Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, I, II, Sarajevo, 1910. SR Bosna i Hercegovina, separat iz II izadanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1983. Avdo Sueska, Ajani, prilog izuavnaju lokalne vlasti u naim zemljama za vrijeme Turaka, Sarajevo, 1965.
170
Avdo Sueska, Bune seljaka Muslimana u Bosni u XVIII stoljeu. Zbornik radova, knj. 1, Istorijski institut, Beograd, 1976. Hazirn Sabanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (bibligorafija), Sarajevo, 1973. Hazim Sabanovi, Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982. Ismail Hakki Uzuncarslli, Osmanli Tarihi, III, IV, Ankara, 1982, 1983.
171
THE BOSNIAN PROVINCE FROM 1593 TO SVISTAR S PEACE 1791

Dr Enes Pelidija (THE SUMMARY) From the battle by Sisak (1593) until Svistar's peace (1791) Bosnian province and its population passed a long and interesting way. During ali these times it was one of the most important provinces of Turk's Empire in its European part. From its foundation 1580, until Karlovac's peace (1699) it contented: Bosnian, Herzegovian, Klis's, Pakrac's, Biha's (from 1592) and Poega's sanjak which way was 1600 extracted and added to the new Kaniza's province. Until 1699 it was spread from Zveani to Virovitica and from Sabac to the Adriatic Sea. On the quoted space at the time, there were nearly 75% population of the Islamic religion. During XVII century the Bosnian province experienced a real blooming in the towns development, town: economy and culture. It is the time of the numerous emphasized creators in every science discipline. The special place among them had Hasan Kafi Pruak whose works were translated on the East as well as on the West. But, XVII century is the time of two big wars: Kandian (1645-1669) and Wienan (1683-1699) In the vvars, a lots of urban environments and values had been suffering. Avery big catastrophe Sarajevo had experienced, the biggest and the most beautiful town of Bosnian province. During the military campaign of Eugen Savojski, in only one day (24. x 1697) the fire destroyed the whole town. This war and the next ones had influenced to the numerous migrations of the population of Bosnian province, \vhat produced the confessional changes as well, during the XVIII century. During the three vvars, the Turk's Empire fought with the Venice Republic (1714-1718), with the Austrian Monarchy (1716-1718) (1737-1739; and 1788-1791), this the most extended province I ofthe European part ofthe Turk's Empire had fought and won nearly alone. It was especially,emphasized in Banja Luka's battle (4.VIII 1737), which represents one ofthe first pages of Bosniaks' self- conciousness. This brave-ness, virtue and military ability was registrated as well as in Dubica's war (1788-1791) when Bosnia and Bosniaks, like in the previous wars defended and stayed compact in the frames of its historical borders.
172
BOSNA I HERCEGOVINA OD KRAJA XVIII STO LJEA DO AUSTROUGARSKE OKUPACIJE 1878. GODINE
Di\ Ibrahim Tepi
osanski ejalet je uao u XIX stoljee kao najzapadnija evropska provincija Osmanlijskog carstva. Sastojao se iz sandaka: Bosanski, Travniki, Banjaluki, Zvorniki, Bihaki, Hercegovaki, a kasnije nastaje i Novopazarski. Samo su teritorije Novopazarskog sandaka i dio Zvornikog bili izvan granica savremene Bosne i Hercegovine. Glavni grad i sjedite val-ija do 1851. bio je Travnik, a nakon toga Sarajevo. Na ovom prostoru ivjelo je u XIX stoljeu izmeu milion i 1,3 rniliona stanovnika. To je bila jedna od rjeih provincija u kojoj se broj stanovnika sporo poveavao. Razloge za to nalazimo u injenici da su u ovim krajevima vladale kuge, voeni ratovi, bune i ustanci, koji su periodino praktino desetkcvali populaciju. Najvie ivota odnijela je kuga koja je sa malim prekidima trajala od 1813. do 1817. godine. Zahvatila je veinu bosanskohercegovakih gradova i sela. Iako rezultati osmanskih popisa iz prve polovine XIX stoljea nisu doli do nas, moe se slobodno tvrditi da u Bosni i Hercegovini poetkom prolog stoljea nije bilo vie od milion stanovinika. Poetkom pete decenije tog stoljea ovaj broj se poveao na 1,1 milion ljudi. U zvaninom popisu obavljenom 1851. godine zabiljeeno je da 37,30% populacije ine muslimani, 44,40% pravoslavci i 18,50% katolici. Prema zvaninom proraunu broja stanovnika iz 1871. godine u Bosanskom vilajetu je ivio 542.061 mukarac, od toga muslimana 230.524, pravoslavaca 226.313, katolika 78.188, jevreja 1. 330 i Cigana 5.706. Proraunato u procentima, konfesionalna slika Bosanskog vilajeta izgledala je po mutesariflucima ovako:
173
mutesarifluk Banja Luka Biha Hercegovina Novi Pazar Sarajevo Travnik Zvornik UKUP NO:
muslimana 21,00% 50,00% 41,50% 51,50% 56,00% 33,00% 47,00% 42,85%
pravoslavaca 59,00% 47,00% 33,50% 48,50%> 30,00% 35,00% 42,00% 42,14%
katolik 20% 3% 25% 0 14% 32% 11% 15%
U Bosni su ivjeli i pripadnici drugih naroda. Meu njima je evidentan broj Turaka kao i vei broj Albanaca, Grka, Austrijanaca i drugih. Veina ljudi je ivjela na selu od poljoprivrede i stoarstva. U gradovima je ivjelo neto vie od 10% stanovnika. Preko dvije treine tih itelja inili su muslimani. U privredi gradova dominirali su zanatstvo i trgovina. Seosku veinu su inili hriani i stanovnitvo u kmetovskom poloaju. Devetnaesto stoljee u Bosni i Hercegovini obiljeeno je znaajnim i drutevnim promjenama uvjetovanim nastojanjima osmanlijske vlasti da reformnim zahvatima spase Carevinu od propadanja i zaostajanja za evropskim dravama. Promjenama u vojnoj, administrativno-upravnoj, sudskoj i fmansijskoj oblasti sultani su nastojali modernizirati dravu i drutvo, ali istovremeno Bosanski ej akt vre vezati za centralnu vlast, u emu su nailazili na odluno suprotstavljanje domaeg, u prvom redu, muslimanskog stanovnitva. U tom pogledu u historiji Bosne i Hercegovine XIX stoljea postoje dvije faze: prva faza poinje vladavinom sultana Selima II (1789-1807) i traje do 1851. godine, a druga od 1851. do kraja osmanlijske vlasti 1878. Prvu fazu karakterisu ispreplitanje anarhije, buna i borbi domaih muslimanskih feudalaca i drugih uglednika koji, protivei se reformi pokuavaju ouvati steena prava i institucije i to artikulisati u jedinstven stav - autonoman poloaj Bosne i Hercegovine u Carstvu. Hrianski, pak, pokreti nose u sebi socijalne zahtjeve. Muslimansko vojno-feudalna aristrokratija svoj odnos prema centralnoj vlasti gradi na svijesti o svojoj nezamjenjivoj ulozi i zaslugama za ouvanje Carstva do kraja XVII stoljea. U tom pogledu ona ima snanu podrku cijelog muslimanskog naroda. I pored toga osnovna odlika muslimanskih pokreta ostaje partikularizam.
174
Takvo ponaanje omoguavala je i sama organizacija drutva. Vlast, posebno vojna, bila je organizovana tako da nije omoguavala jednostavno zaposjedanje ejaleta. Prema savremenim procjenama, u 39 kapetanija krajem XVIII stoljea bilo je 240.000 vojnika, na elu sa kapetanima, ije su funkcije prelazile sa oca na sina. U drugoj deceniji XIX stoljea u Bosanskom ejale-tu je bilo ak 70.000 janjiara, razmjetenih u 19 gradova sa centrom u Sarajevu, gdje su u janjiarski odak bili upisani gotovo svi trgovci i zanatlije. Zato je ovaj grad uivao poseban status i popularno u narodu nazivan "esnaf-ska republika". Ako se tome dodaju spahije, kojih je poetkom prolog stoljea bilo izmeu 15.000 i 20.000, vidi se da su bosanski Muslimani u prvoj polovini XIX stoljea ivjeli poluvojnikim ivotom. Upravo zato oni nisu dozvoljavali centralnoj vlasti mijenjati postojee odnose. Tokom prethodnog stoljea kod njih je kroz niz ratova formirano uvjerenje da su Carstvu dali mnogo, a sami su formirali i izgradili specifine institucije pa je na osnovu domaeg tradicionalizma vremenom razvijeno snano osjeanje bosanske pripadnosti etnike samosvijesti, to se esto naziva bonjakim duhom. Zato su svi pokuaji Porte da ukine stare institucije i uvede nove nailazili na odluan otpor. Reformni zahvati i formiranje nizam-i dedida (novi sistem), koji je proklamovao Selim III nisu ni doli do Bosne. Razlozi za to nisu leali samo u meunarodnim odnosima, ve upravo u odbojnom stavu Bonjaka.
Odnosi sa susjedima i centralnom vlau

Poetkom XIX stoljea Bosanski ejalet se naao, s jedne strane, izmeu sultanskih pokuaja reformisanja i svojih susjeda: Austrije, Francuske i srpskog ustanka^ s druge strane. S obzirom na to da je Austrija od poetka XVIII stoljea sa sjevera i zapada okruivala Bosanski ejalet, to je od organizovanja bosanske granice zavisila sigurnost granica Carstva. Tokom cijelog XVIII stoljea Austrija je vodila aktivnu politiku prema Bosni. Takav odnos je nastavljen i u XIX stoljeu, ali je bio vie kanalisan na prikupljanje podataka o ovoj zemlji, nego na voenje ratova. Osnivanje i rad austrijskog konzulata u Travniku (1808-1820) imao je zadatak upravo da prati politika i vojna zbivanja u Bosni i susjednim ejale-tima, da pridobije katolike u ovoj zemlji za Austriju, insistira na potovanju traktata potpisanih izmeu Austrije i Osmanlijskog carstva. Ovaj konzulat je imao poseban zadatak da prati kretanje odnosa na svojoj granici koji nisu bili ureeni ni nakon Svitovskog mira 1791. Znaaj Bosne za susjednu Monarhiju postaje jo vei kada odlukama Bekog kongresa 1815. godine Austrija ponovo zaposjeda Dalmaciju. Od tada
175
e Austrija pokuavati rijeiti u svoju korist pitanje dviju bosanskih enklava na Jadranu - Neuma i Sutorine. Bez obzira na ogranienja plovidbe, pokuaje kupovine ili zamjene ovih enklava sa Portom nisu urodili plodom. Nakon ukidanja konzulata u Travniku 1820. Austrija esto u Bosnu upuuje, pored uhoda i vojnih pijuna, svoje predstavnike da rjeavaju meudravna pitanja u vezi sa ovim ejaletom. Takva praksa je nastavljena sve do osnivanja austrijskog generalnog konzulata u Sarajevu 1851. godine. Svoj interes prema Bosni pokazala je i Francuska. U skladu sa leventskim interesima u toku Napoleonove vladavine, Bosna i Hercegovina predstavlja izuzetno znaajno podruje za Francuze. Pad Mletake republike 1797, zatim Dubrovake republike 1808. godine, te osnivanje Napoleonove Ilirije oznaili su neposredno prisustvo Francuza oko Bosne i u samoj Bosni. U poetku ovo podruje je bilo znaajno zbog prolaza raznih misija, zatim za snabdijevanje francuske vojske u Dalmaciji, a onda i za planiranja prebacivanja trupa. U okvirima provoenja kontinentalne blokade, teritorija Bosne koritena je za snabdijevanje francuskih fabrika pamukom sa Orijenta. Domai trgovci su kupovali jeftini pamuk u Solunu, Seresu i drugim gradovima i ogromnim karavanima prenosili ga preko Skoplja, Pritine, Sandaka, Viegrada, Sarajeva, Travnika, Prijedora, Bosanske Kostajnice do Trsta. U tom pogledu vrlo znaajnu ulogu odigrao je francuski generalni konzulat u Travniku, osnovan 1807. godine. Do ukidanja 1814. ovaj konzulat je kanalisao austrijsku politiku u Bosni i Hercegovini. Od 1804. godine Bosanski ejalet je bio ugroen od srpskog ustanka, naroito stoga to je ustanak zahvatio dijelove s desne strane rijeke Drine. I pored angaovanja u borbi protiv ustanika, postojala je opasnost njihovog upada dublje u teritorije ovog ejaleta. Razlozi za to bili su u injenici da su nastojali preko Sandaka ostvariti taktiku vezu sa Crnom Gorom, ali i pobuniti domae pravoslavno stanovnitvo. U periodu izmeu 1804-1813. godine bilo je aktuelno pitanje pokreta hriana u Bosni, ali i nastojanja osmanskih sultana da preko vezira u Travniku osiguraju uee bosanske vojske u guenju ustanka u Srbiji. Bosanski vezir Beir-paa bio je jedan od ljudi koji je trebao privoliti Srbe na lojalnost sultanu, makar to izgledalo kao sukob sa lokalnim odmetnicima pod Pazvan-Ogluom. Ve sredinom 1805. sukan je zatraio da 40.000 Bosanaca krene prema Srbiji i Crnoj Gori bez obzira na nerodicu i injenicu da je sarajevska barutana ranije izgorjela. Borbe su poele poetkom 1806. u Sandaku i zapadnoj Srbiji. Najvei poraz bosanska vojska doivjela je u Bici na Miaru l.VIII 1806. Pored ostalih, ovdje su hrabro izginuli bosanski kapetani i borci, meu kojima je najvie bilo iz Bihake kapetanije. Krajem istog mjeseca ponovo je poelo skupljanje
176
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svj etskog rata
vojske. 0 aprilu 1807. ustanici su pod Karaorem na nekoliko mjesta preli Drinu, zauzeli Donji Grad u Zvoroniku i napali Janju. Njima su se pridruili pravoslavni stanovnici nekih sela u sjeveroistonoj Bosni. Meutim, vojska kojom je komandovao Ali-paa Fiahi, ve krajem aprila, uspjela je nanijeti poraz Srbima i protjerati ih preko Drine. Ratovanje u Mavi i Sandaku je nastavljeno u uvjetima kada P orta nije snabdijevala Bosance ni vojskom ni provijantom. Tokom 1806-1807. situacija je bila jo sloenija jer je prijetila opasnost da na Bosnu krenu Francuzi i Austrijanci. Uz sve to 1807. poela je priprema ustanka hriana u zapadnoj Bosni pod vodstvom vladike Benedikta Kraljevia i Jovana Jania, a arke na Drini nisu prestajale. Vojska je bila premorena, a pomo nije stizala iz Carigrada. Tako su se zakratko nad Bosnom nadnijeli tamni oblaci sukoba koji nisu prolazili bez intervencije izvana. Por-tini zahtjevi za brzo smjenjivanje valija iscrpljivali su se u prikupljanju vojske protiv Srba, uvanjem granice prema Austriji i onemoguavanjem francuske penetracije u Bosnu. Pod jesen 1809. izbio je dugo pripremani ustanak hriana oko Gradike, Bosanske Dubice i Banje Luke na elu kojeg su bili Jovan Jani i Bendikt Kraljevi. Lokalne voe pokreta bili su pravoslavni popovi. Kako pokret nije bio koordiniran, brzo je bio savladan i Jani uhvaen. Poetkom 1810. osmanske vlasti su kanjavale i hriane i muslimane, prve zbog uea u ustanku, druge zbog neodazivanja vojnoj obavezi. U proljee iste godine poeli su sukobi i na granici s Crnom Gorom. U molbi bosanskih prvaka i valije, upuenoj Porti u proljee 1810, stoji da Bonjaci ratuju ve est godina i da im ne dolazi nikakva pomo. "Bosna je napadnuta sa tri strane: od Srbije, od Crne Gore i sad od Francuza. Bosna'je zato trebala da brani prvenstveno svoje granice, jer ni sa jedne strane nema ni prijatelja ni silu koja bi joj pritekla u pomo ili koja bi je zatitila. Ona se svima mora suprostavljati i sve sama mora obezbijediti za ratovanje: i novac i municiju i provijant." Osjeaj usamljenosti i neophodnosti oslanjanja gotovo iskljuivo na sop-stvene snage orijentisao je vojniko ponaanje bosanskih Muslimana na ratitima. Napadna djelovanja su preduzimana samo u povoljnim taktikim uvjetima uz neophodno preduzimanje mjera za spreavanje prodora neprijatelja u dubinu sopstvene teritorije. Upravo to, Porta je zamjerala Bonjaci ma i nudila im pomo arnautskih odreda, koji, kao uostalom, ni snage iz drugih krajeva Carstva, nisu rado primani u Bosni. Razlozi za to lee u injenici da su takve snage stvarale niz problema u odnosu na itelje, ali i u izuzetno razvijenoj svijesti da Bonjaci mogu i moraju bez pomoi sa strane odbraniti granice Bosanskog ejaleta, a time i granice Carevine.
177
prostoru u 19. i 20. stoljeu Napoleonov pohod, a zatim poraz u Rusiji bitno se odraava na Bosanski ejalet. Tranzitna trgovina, koja je do tada cvjetala i u koju su bili uvueni i bosanskohetcegovaki trgovci, brzo je propala, jer je trite postalo prezasieno pamukom, koji tada nije mogao naii na interes lionske i druge industrije. Bosanski trgovci su u toj trgovini izgubili znaajan kapital, a "pamuna godina", kako se ova trgovina zvala u narodu ostala je u looj uspomeni. Porta, koja je s Francuskom odravala dobre odnose, nije uspjela iskoristiti smjenu francuske i austrijske vlasti u bivoj nezavisnoj Dubrovakoj republici ni da tu teritoriju dobije za sebe. Iako je Osmansko carstvo imalo pravnu osnovu za to, u injenici to je ova republika bila u tributskom poloaju, ona to nije nikada javno zatraila, mada su Francuzi bili spremni da prije Dubrovnik predaju osmanskim vlastima nego Austriji. Preuzimanjem Dalmacije i Dubrovnika, Austrija je od 1815. sa tri strane okruivala Bosanski ejalet. Objedinjavanje u ekonomskom i politikom smislu svojih teritorija i povezivanje sa jadranskom obalom bilo je mogue samo preko ove teritorije. Zato je prisustvo u Bosni i Hercegovini za Austriju postalo nezaobilazna tema na svim nivoima. 178
Daleko vanije pitanje za Bosnu bio je odnos prema Srbima. Insistiranje Porte da se preduzimaju ofanzivne akcije prema ustanicima, realizovano je preko novog valije Ali-pae Derendelije, koji je odmah nakon dolaska u Bosnu, u proljee 1813. godine, u pratnji velikog oareda Arbanasa, ponovo digao bosansku vojsku, ve iscrpljenu od dugotrajnog ratovanja i stanovnitvo, optereeno ratnim porazom u uvjetima nedostatka hrane i pogroanih zdravstvenih prilika. Uz sve to u zemlji su vladali neredi, a ugled Porte i njenih namjesnika bio je ozbiljno poljuljan. I pored toga, prikupljena bosanska vojska je u ljeto i jesen 1813. uspjela da u nekoliko navrata pobijedi srpske ustanike u zapadnoj Srbiji, zauzme Sabac, a 5.oktobra i da ue u Beograd. Ovaj uspjeh je znaajno podigao duh bosanskih begova poljuljan dugotrajnim ratovanjem i unutranjim nesuglasicama, nesporazumima sa P ortom i tekim socijalno-ekonomskim stanjem. Ova pobjeda je podigla ugled ne samo komandanta ve i Bosanskog ejaleta kao provincije koja je u stanju poraziti svakog napadaa na granice Osmanskog carstva. To, meutim, nije uticalo na odnose Bosanaca i Porte izmeu kojih je bio nepremostiv jaz, uvjetovan insistiranjem P orte na provoenju reformi. Protiv reformi, posebno u vojnoj oblasti, pobunili su se 1814. itelji Mostara, a zatim i Sarajeva. Na elu mostarske bune bila su etiri brata Dedia, sinovi mostarskog ajana. Buna je zahvatila vei dio Hercegovine. U noj su pored muslimana, uzeli uea i hriani. Buna je narasla do te mjere da je mogla angaovati 12.000 naoruanih ljudi. Pokuaj valije Ali-pae da organizuje vojsku protiv Mostaraca bio je skopan sa naporima da uvjeri ajane i kapetane drugih krajeva da organizuju vojsku. Angaovao je vojsku od 80.000 vojnika. Iako je buna zavrena kompromisnim rjeenjem, ona je jasno pokazala da meu ajanima i kapetanima s iedne strane, i valije s druge, postoji nesaglasnost, ali su prvi u ueu u vojnom pohodu na Mostar vidjeli mogunost sopstevenog naoruavanja i jaanja snaga protiv valije. Surovi valija je iskoristio sarajevsku pobunu da likvidira ili protjera na Lem-nos i Rodos vei broj ajana ovog grada, ali i da strogim naredbama i prijetnjama smru sprijei svako suprotstavljanje Porti. U ljeto 1814. valija je odluio razraunati se sa kapetanima i ajanima u Bosanskoj krajini, koji se nisu odazvali na poziv da poalju vojsku protiv Mostaraca. Otpor su pruili bihaki kapetan Rustem-beg, zatim Mustajbeg Bajbud, Topal-kapetan Kulenovi iz Vakufa i Hasan-aga Beirevi iz Peigra-da. Od oruanog pohoda valija je odustao jer je ponovno dolo do bune u Sarajevu. Prikupivi 23.000 vojnika od prvaka Skoplja, Zvornika, Graanice, Novog Pazara i vei broj vojnika sa strane, meu kojima i odred Arbanasa, valija je naredio pokret iz Travnika u Vitez. Sarajlije su organizovale snaniju
179
vojsku na elu sa Memi-agom iz Sarajeva i Salih-agom iz Srebrenice, a zatim i snagama iz Foe i jednim brojem Biana, te zaposjeli poloaje kod Buso-vae. Pokuaj opkoljavanja Sarajeva ustanici su vjetim manevrima sprijeili, a na svoju stranu pridobili veinu vojske. Odred Arbanasa je bio poraen u bici 3. XI1814. kod Viteza. Na tu vijest valija je pobjegao prema Banjoj Luci, iji su mu graani otkazali gostoprimstvo te se sklonio u Jajce. Zaposjevi Travnik, pobunjenici su pregovarali s valijom, koji je priznao poraz, ali i povlastice koje su Sarajlije ranije uivale. Ovim je praktino obustavljeno provoenje reformi u Bosni, u kojoj je nastavljeno unutranje trvenje izmeu pojedinih prvaka. Valija je ve poetkom 1815. poeo ponovno pripremati obraun sa neposlunim Sarajlijama te je angaovao vojsku iz drugih paaluka. Iako neomiljen zbog svoje surovosti i pohlepe, valije je pokuao sa sazivanjem valijskog vijea na koje niko nije doao, a pokuaj da dovede snage iz drugih krajeva Sarajlije su sprijeile zatvaranjem dovoza municije i oruja. Iako je u zemlji vladala kuga, Porta je pokuala u Bosnu dovesti jo surovijeg Hurid Ahmed-pau, ranije velikog vezira. Meutim, nisu mu ostvarene namjere da zavede red. Naprotiv, imenovanjem svojih ljudi na poloaje izazvao je pobunu u Sarajevu, Banjoj Luci i drugim mjestima. Uz?lud je sultan od valija zahtijevao da se uspostavi red i mir na austrijskoj granici, gdje su se prema Vojnoj krajini svakodnevno deavali ispadi i pljake. U elji da sredi odnose u Bosanskom ejaletu, ali i odnose sa susjednom Austrijom, sultan je krajem 1815. imenovao novog valiju Sulejman-pau Sko-pljaka, ovjeka iz poznate begovske porodice iz Skopaljske doline, roenog u Bosni, koji je i odrastao u Bosni, bio poznati vojskovoa, posebno se istakavi u borbama protiv srpskih ustanika. U Bosnu je doao sa poloaja beogradskog rauhafiza, a prije toga kliskog sandak-bega i u vie navrata ehaja bosanskog valije. Uz sve to on je vaio za ovjeka kojem je bilo iskreno stalo da uredi odnose sa Austrijom, U Travnik je doao sredinom januara 1816. i odmah se suoio sa pitanjem nereda na Uni, gdje stanje nije poboljano jo od vremena Dubikog rata. Tamonji itelji nikada nisu prihvatili da je u rezultatu tog rata Austrija dobila u posjed Cetingrad i njegovu okolicu. Za takvo rjeenje optuivali su sultana pa i travnike valije. Zato su povremeno upadali na tu teritoriju i uznemiravali tamonje itelje. U tome se posebno isticao Hasan -aga Peki, koji je imao svoj odred od oko 50 ljudi, od kojih su ak trideseterica bili prebjezi sa austrijske teritorije, gdje su bili okrivljeni za razne prekraje. Dolaskom Sulejman-pae za valiju Austrija je oekivala rjeenje ovog preko 20 godina starog problema, bez obzira to valija nije izlazio iz svoje rezidencije zbog kuge koja je ve due vremena vladala gotovo u cijelom vilajetu. Na poboljanje odnosa sa Austrijom samo djelimino je
180
uticalo valijino zalaganje za uspostavu normalnih trgovinskih" odnos a sa Dalmacijom. Meutim, pred njim se isprijeio jo jedan problem. Kuga koja je najveim dijelom desetkovala gradsko stanovnitvo, harala je i seoskim podrujima, tako da je dolo u pitanje angaovanje radne snage. U tom pogledu bosanski begovi su vrbovali radnike iz Austrije, obeavajui im slobodu i dobru zaradu. Zato je austrijski konzulat nastojao djelovati u dva pravca, prvo uvjeriti valiju da ne prima takve radnike a onda uvjeriti austrijsku stranu da ukupnim ponaanjem treba sprijeiti odljev radne snage. Kuga koja je harala po desetinama gradova i kasaba Bosne obiljeila je upravu Sulej-man-pae, kao to su i nastavljeni neredi po Bosni. Desetkovano stanovnitvo dugo e se oporavljati od ove poasti, a uprava valije je pruala samo njegovu blijedu sliku iz ranijih vremena. Unutranji sukobi, po nizu mjesta izmeu pojedinih prvaka, kao i na austrijskoj granici su nastavljeni. Posebno su se bunili stanovnici Sarajeva, a njihovo ponaanje bilo je barometar za ponaanje drugih. Valija nije pokazao snagu da ove sukobe rijei ni tokom 1817. Njegov ugled je postepeno opadao, da bi tokom 1818. vie brinuo o svojoj sudbini nego o sudbini ej sleta, na ijem se elu nalazio. Njegova vlast uz pomo etverice sinova nije donosila nikakve koristi, a kulminirala je pobunom i samih Travniana zbog neplaenih painih rauna, te je u martu 1818. bilo uskraeno snabdijevanje i samog valijinog saraja prehrambenim namirnicama. Ni naredne valije nisu uspijevale uspostaviti harmonine odnose sa domaim stanovnitvom. Kao najava novog valije u proljee 1818. doao je u Travnik novi kadija, sa velikom svitom, pravi Turin, koji nije volio hriane, te je izdao naredbu po kojoj hriani ne mogu nositi odjeu niti obuu svijetlih boja, ve samo crnu i smeu. To je izazvalo pravi revolt nemuslimana, jer do tada niko nije propisivao kakvu e ko odjeu i obuu nositi. Rezultati kratkotrajnog evropskog uticaja i trgovine ve su se osjeali po gradovima. Sve vaniju ulogu obijaju trgovci, koji su se obogatili u prethodnom periodu te se sukobljavaju sa onim bogatim ljudima koji su na osnovu svog bogatstva imali i privilegije. Trgovci u ovim gradovima obijaju i vei znaaj i ulogu u utkaju na narod. Protivnici reformi, spahije, kapetani i ulema, takoer su se prilagodili novim odnosima, a novac im je bio potreban za luksuzniju robu. Uloga ajanskih vijea sve vie dolazi u krizu. Nepopularni veziri uzalud su pozivali u Travnik ali ajani i kapetani tamo nisu dolazili ne samo zbog nepovjerenja ve i iz nepotovanja vezira. Ni odnosi sa Austrijom nisu bil ureeni. Zato je poetkom 1819. po naredbi sultana, u Bosnu stigao poseban mubair (izaslanik) Faik-efendija sa zadatkom da to pitanje uredi. Nakon gotovo godinu dana rada, uz sve bune i neposlunost, mubair
181
je uspio napraviti dogovor sa kapetanima i predloiti austrijsko) strani rjeavanje graninih pitanja, ime ova nije bila zadovoljna. Rad mjeovite komisije e se produiti, ali bez vidnih rezultata te e 1821. prestati raditi. Pitanje ureenja odnosa na bosansko-austrijskoj granici preneseno je sa terena na vie instance. Stanje u Bosni se izmijenilo dolaskom valije Seid Ali Delal-pae (u narodu ostao poznat kao Delaludin-pasa, 1820-1822), do tada namjesnika Jer-menije. Situacija u kojoj je on vladao oznaila je ponovnu mobilizaciju bosanskih Muslimana u vojsku, jer je izbijanjem Grkog ustanka 1821. ponovno oivljeno istono pitanje, u koje su se opet upetljale velike sile, orga-nizovane u Svetu alijansu. Istovremeno se pojavio pokret Albanaca protiv centralne vlasti pod vodstvom AH-pae Janjinskog. Uz sve to crnogorski vladika je poeo buniti hercegovaka plemena i vriti upade u Hercegovinu. Tako se P orta nala u situaciji da na zapadnim granicama bude veoma oprezna, jer je postojala realna mogunost i sukoba sa Austrijom. Novi valija je pokuao zavesti autoritet vlasti. Kao pripadnika bektakog reda njega nije zanimalo bogatstvo ve samo provoenje sultanovih odluka. Krajem 1820. poeo je skupljati vojsku u operacije protiv Crnogoraca, a zaveo je strogo prikupljanje haraa, zabranio trgovinu itaricama, tako da je gotovo cjelokupni promet bio obustavljen. Sastanak lanica Sv. alijanse u Ljubljani zabrinuo je Portu, jer je postojala mogunost izbijanja rata sa Austrijom. Zato je valija u januaru 1821. pozvao kapetane na vijeanje s ciljem da se orga-nizuje odbrana. Uskoro je Porta zatraila i vojsku za rat protiv Rusije, sto je zabrinulo bosanske spahije, jer odlazak na rusko ratite znaio je ostavljanje porodica u Bosni, koja je mogla biti napadnuta od susjedne monarhije. Ubrzani su radovi na utvrivanju granica prema Vojnoj krajini: popravljane tvrave, dovlaena municija, obustavljen promet sa Austrijom. Sve ovo je bitno uticalo da unutranji sukobi meu prvacima oslabe, ali je stalno raslo neraspoloenje prema valiji. Nezadovoljna nainom ponaanja vlasti u Bosni, Austrija je poetkom 1821. povukla svog konzula iz Travnika. Privremeno su stali nemiri na granici prema Vojnoj krajini, ali su obnovljeni u proljee 1822. bez obzira na valijine stroge naredbe. Ostroaki kapetan Hasan-beg Bei-revi napao je tvravu Cetin, zauzeo je i opljakao. Kao odgovor na to uslijedio je napad krajinika na Zavalje. Ranije ustaljenu praksu sazivanja kapetana po grupama i pojedinano Delal-paa je pretvorio u pozivanja koja su se zavravala likvidacijom vienijih ljudi. U tome je otiao i dalje, uobiajeno pravo na porodino nasljeivanje kapetanskog poloaja, on je naruio i poeo imenovati kapetane iz redova sebi lojalnih ljudi. Ubistvima kapetana i drugih uglednih ljudi valija je izazvao strah kod bosanskih prvaka, ali i albu kod Porte. Za nepune tri godine koliko je upravljao Bosnom,
182
Delal-paa je likvidirao, teanjskog muteselima Beir-pau, Alajbega Drndu, Ibrahim-bega Prijepoljca, Hadi Sallh-bega iz Srebrenice, Kulin-kapetana, Mehmedbega Bajbuda, Alajbega iz Petrovca, krupskog, derventskog i maglajskog kapetana, ejha lihamiju iz Zepa. Neki su prvaci uspjeli pobjei, neki su protjerani, a neki su uspjeli okupiti se pomou novca. Njegova uprava je ostala poznata u narodu kao surova, a Prota ga je nagradila i postavila za rumelijskog beglerbega i seraskera.
Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine -Husein-kapetan Gradaevi

Reforme sultana Selima III nasilno su prekinute, usljed otopra ne samo u provincijama ve i u samom Carigradu. Bune u pojedinim pokrajinama i napad Napoleona na Egipat prisilili su ga da odustane od reformi. U Bosanskom ejaletu one nisu imale uticaja. Srpski ustanak pao je na plea dobrim dijelom na bosanske Muslimane, te je bilo neuputno za centralne vlasti da insistiraju na reformama. Meutim, nakon 1815. godine kada je Kneevina Srbija dobila autonomiju i nizom ustupaka do 1830. dobila zakonsku mogunost da gotovo potisne vlast carigradske Porte, u Bosni se sve vie defi-nise otpor prema centralnoj vlasti. Nosioci te borbe bili su ajani i kapetani, kao najizrazitije bosanske institucije stvorene tokom prethodnog stoljea. Nakon viegodinjih praenja problema reformisanja u Carevini, sultan Mahmud II (1808-1839) odluio se na brzo i efikasno razraunavanje sa janjiarima. On je sredinom juna 1826, iskoristivi pobunu janjiara u Carigradu, odluio ukinuti janjiarski odak u Carigradu i cijeloj Osmanskoj carevini. Za vrlo kratko vrijeme na Atmejdanu je, uz pomo artiljerije, likvidirano nekoliko hiljada janjiara. Za razliku od drugih provincija Carstva, u Bosanskom ejaletu janjiari su se usprotivili ovoj odluci sultana. Centar pobune bilo je Sarajevo. Nakon itanja fermana na Musali, oni se sastanu i odlue suprotstaviti se sultanovoj odluci. Njima se pridruuju i janjiari iz drugih krajeva, a posebno Travnika i Banje Luke. Svoje odbijanje ukidanja reda oni su tumaili injenicom da je Bosanski ejalet "sa svih strana opasan neprijateljima". Ovaj pokret je dobio opebosanske dimenzije jer mu se prikljuuje najvei broj plemstva, osim Zvornika, Novog Pazara i Sjenice. Pokuaji Porte sa slanjem delegacije koja bi uvjerila pobunjenike, nisu dali rezultate. Zato je sultan smijenio bosanskog vezira Mustafa-pau Beleniju i krajem 1826. imenovao beogradskog muhafiza Abdulrahim-pau, koji, snabdjeven irokim ovlatenjima, vojnom silom i uz pomo zvornikog kapetana Alibega Fidahia, uspijeva prvo u Zvornik odvesti najistaknutije Sarajlije i
183
likvidirati ih poetkom 1827. godine, zajedno sa voom bosanskih janjiara Aliagom Ruuklijom. Do sredine februara 1827. uz pomo vojske janjicarska buna je bila slomljena, a u toku mjeseca ramazana i fiziki je likvidiran znatan broj najuglednijih janjiarskih prvaka, ali i potpuno nevinih ljudi u Sarajevu. Time je prestao postojati janjiarski red u Bosni. Nasilnim ukidanjem janjiara osmanska vlast nije ni izdaleka rijeila probleme u Bosanskom ejaletu. Ve u junu 1828. dolo je do pobune u Sarajevu vezano za prikupljanje vojske za odlazak u rat protiv Rusije. U Sarajevo je stigla jedna jedinica iz Visokog, a pobunjenici su opkolili vezirsku rezidenciju. Na elu ini je bio, kako tradicija kae, Hasan-bajraktar Zubovi. Valija je na kraju morao priznati poraz i povui se u Zovik, na imanje Husein--kapetana Gradaevia. Priznavanje poraza kotalo je Abdulrahima vezirskog poloaja, jer ga je ubrzo sultan smijenio. U narodu je on ostao u uspomeni po svojoj okrutnosti. Umjesto njega doao je umjereniji vezir Morali AH Namik-paa, koji je za razliku od svog prethodnika, bio blag i nastojao pridobiti Bonjake uvjeravanjem i taktom. Uspio je prikupiti neto vojske i poslati prema ruskom ratitu, a na vijest da su ruske trupe prodrle do jedrena vezir je i sam na elu sljedeeg kontingenta krenuo prema Bugarskoj. Meutim, u meuvremenu potpisan je mirovni ugovor u Jedrenu, te se bosanska vojska vratila u Bosnu do kraja 1829. Bez obzira na svu svoju taktinost, Namik-paa je izazivao nepovjerenje bosanskog plemstva, a njegovu postupnost su tumaili slabou. Poseban gnjev bosanskih prvaka vezir je izazivao time to se pojavio u evropskoj nonji, bez tradicionalnog kauka i sa fesom na glavi. Pouen ranijim iskustvom, ali i vjernou Bonjaka koji su to pokazali spremnou na ratovanje protiv Rusije, sultan Mahmud II je nastojao mirnim putem uvesti reforme u Bosni. Zato je umjesto vojne sile pokuao bosansko vie plemstvo pridobiti pozivom na raspravu u samom Carigradu. Meutim, ovaj skup je proao bez rezultata. Bonjaci su odbijali reforme kao djelo koje je dolo do hriana. Samog suverena su zvali djaur-sultanom jer, po njihovom uvjerenju, svojim postupcima dovodi u opasnost islamsku vjeru, naruava ve odavno ustaljene privilegije plemenstva, a u reorganizaciji vojske vidjeli su ukidanje tradicionalnih formi organizacije u Bosni u kojoj su vodeu ulogu imali upravo predstavnici ajana, kapetana, spahija i si. Provoenje reformi u drugim provincijama Carstva jasno je ukazivalo bosanskom plemstvu da e uskoro doi red i na njih. Uz sve to ni samo plemstvo nije bilo jedinstveno meu sobom. Pored lokalnog partikularizma, postojao je i rivalitet izmeu pojedinih porodica ili, pak, pojedinih kategorija plemstva. S druge strane, odnosi sa Austrijom tokom cijelog rata, kao i sa Rusijom bili su vrlo zaotreni zbog pograninih nesporazuma i sukoba. Austrija je 1829. zahtijevala uklanjanje Hasan-age Pekog i nekih dritgih 184
prvaka koji su uestvovali u naruavnaju mira na granici, zatim nadoknadu tete i izruenje dezertera. Poto nije uspjelo formiranje zajednike komisije, Austrija je bila spremna napasti Bosnu. Za to su ve bile pripremane snage. Meutim, na bosanske prvake nisu uticale austrijske albe, koliko saznanje da se priprema vojska u susjednoj Hrvatskoj. Zato su veinom stali u odbranu Hasan-age Pekog. U maju mjesecu 1830. Husein-beg Gradaevi, koji je inae bio u dobrim odnosima sa Austrijom, izjavio je povjerljivom austrijskom ovjeku da je raspoloenje meu bosanskim kapetanima takvo da su oni spremni za rat "da pou na onog ko bi prvi stupio na njihovu zemlju". Otuda se Porta nala u tekoj situaciji, izmeu svojih podanika i zahtjeva susjedne monarhije. Situacija se nije mnogo poboljala ni nakon poetka rada komisije i dobijanja austrijskih zahtjeva, posredstvom austrijskog internun-cija u Carigradu, Porta je poetkom januara 1831. izdala ferman i hatiserif kojim je samo de jure priznata granica prema Austriji. Provoenje u praksu ovih akata postat e mogue tek nakon uguenja pokreta bosanskih kapetana. Na zbliavanje bosanskih kapetana poetkom etvrte decenije XIX stoljea, uticalo je vie faktora, meu najvanijim je bio protivljenje reformama iz Carigrada i nastojanje Austirje da, ako treba, silom uredi odnose sa kapetanima na granici. Kapetanima je teko padalo i uvoenje prakse imenovanja kapetana mimo nasljedne funkcije. Izgradnja autonomije srpske kneevine i njeno nastojanje da zauzme nahije s desne strane Drine samo je pojaavalo njihovu zabrinutost za budunost. Situacija je postala ozbiljna kada je trebalo provesti u djelo odredbe Jedrenskog mira, po kojem se Osmanska carevina obavezala da e vratiti ove nahije Srbiji, iako ih je ona izgubila 1813. godine. U tom smislu u martu 1830 formirana je mjeovita komisija za razgranienje, koja je u Bosni doekana sa velikim negodovanjem i kojoj je u Zvorniku jasno dato do znanja da e se bosanski Muslimani suprotstaviti odlukama sultana, Rusije i Srbije. U formiranju jedinica nizam-i dedida i zahtjeva u promjeni oblaenja bosanski Muslimani su vidjeli nastojanje sulatana da im dovede u pitanje vjeru, poloaj i privilegije. Iako do tada razjedinjeni kapetani su shvatili da im prijeti zajednika opasnost te su se poeli zbliavati prvo korespondencijom, a onda i posebnim kanalima i poslanstvima. Prve takve veze uspostavlja najbogatiji meu bosanskim feudalcima Husein-beg Gradaevi (oko 1802-1833), kapetan Gradaake kapetanije. NasHjedi%'i na tom poloaju svoga oca Murar-bega, kojeg je pogubio elal-paa u Travniku 1821. Iako je ovom kapetanijom upravljala preko 100 godina, ova porodica se nije smatrala naroito starom lozom. Njemu su pripadala znaajna imanja i oko 1.300 kmetova. Smatrala se
185
dobro ureenonr, sa vrlo dobrim ponaanjem prema kmetovima. Husein-beg je obrazovan u samom Gradacu, a arapsku kaiigrafiju uio je kod uvenog Mula-Mestvice (Divovia) iz Sarajeva. Iako je na poloaj doao kao mladi uspostavio je dobre odnose sa franjevcima, a posebno sa fra Ilijom Stareviem, te je ve 1823. u Tolisi otvorio prvu katoliku kolu u Bosni, zatim veliku crkvu i upski dvor. Godine 1826. izgradio je uz gradska vrata jednu od najljepih i najprostranijih damija u Bosni, poznatu u narodu kao Huseinija. U selu ardak imao je veleljepni dvorac na vjestakom otoku. Posto je jedno vrijeme proveo sa Abdurahimom, dobro je upoznao ta se iz Carigrada priprema Bosni, a primjer ponaanja valija u odnosu na kapetane i sam je vido u zbacivanju AH-pae Fidahia i dovoenju Mahmud-pae, njegovog bratia. Moda ba zato je on Ali-pau cijelo vrijeme drao kao initmnog prijatelja. Stupivi u vezu sa veim brojem nezadovoljnih kapetana, posebno sa Hasan-agom P ekim, sazvan je skup kapetana u Tuzli, koji je zasjedao dvije sedmice (od 20 . I do 5. II 1831). Na tom skupu donesene su vrlo znaajne odluke: da Porta opozove privilegije kneevini Srbiji, obustavi uvoenje autonomne vlasti, a da se na njeno elo postavi ovjek iz domae sredine, da se Bosna prema Porti postavi kao autonomna sa godinjim tributom od 4. 000 kesa. Za vou pokreta izabran je upravo Husein-beg Gradaevi, oito kao najmoniji, najbogatiji, kao ovjek koji nije imao sukoba sa Portom i vezirima, ali sigurno i kao vrlo sposoban mlad ovjek. Za njegov izbor su bili upravo krajiki kapetani, a protivili su se Sulejmanpaii te hercegovaki ajani A. Rizvanbegovi i S. Cengi. Na skupu je bilo zakljueno da se uspostavi veza sa pokretom za autonomiju na elu sa Mustafa-paom Skadarskim. Pokret kapetana poeo je nakon ramazana, u martu 1831. kada su oni sa znatnim snagama poli na Travnik i Namik-pai saopili svoje zahtjeve, koje je on odbio i zatvorio se u travniki grad. Njegove pristalice, meu kojima i braa Sulejmanpaii, bili su poraeni nedaleko od Travnika. Nakon krae opsade Travnika, Namik-paa se predao pristavi, toboe, uz pobunjenike, spalivi nizamsku uniformu i obukavi tradicionalnu vezirk-su odjeu. Kasnije, meutim, on je uspio pobjei i preko Dalmacije skloniti se u Stolac kod Aliage Rizvanbegovia. Bijegom vaiije, Husein-beg je praktino preuzeo vlast u svoje ruke, a ostali kapetani i ajani su mu pruali podrku, jer je, kako se govorilo, bio bogat, dobar musliman i hrabar vojnik. Meu voama pokreta oito je preovladalo miljenje da bi trebalo poduzeti vojnu akciju radi pruanja podrke pokretu Mustafa-pae Skadarskog. Zato su bosanske snage od 25.000 ljudi, nakon opsenih priprema, krenule prema Sandaku. U meuvremenu, obavjetena o zbi186
vanjima u Bosni, Porta je odluila da sve svoje snage, na elu s velikim vezirom, ukljui u borbu i, prije svega, sprijei spajanje Bosanaca i Albanaca. Iako je imao oko 40.000 boraca Mustafa-paa je doivio poraz kod Prilepa, nakon ega se ovaj povukao u Skadar. U meuvremenu bosanska vojska je stigla na Kosovo i kod Lipljana, prvo porazila prethodnicu osmanske vojske, a zatim kod Stirnja, 18. jula 1831, do nogu potukla glavninu snaga pod vodstvom velikog vezira Mehmed Reid-pae. Sam vezir je pobjegao u Skoplje, ostavivi artiljeriju, pa i lini prtljag i arhivu, U meuvremenu Ali -paa Fidahi je skrio odbrana Pei i uao u grad. Umjesto da eksploatie ovu pobjedu, Husein-beg se odluio ponovo uputiti deputaciju velikom veziru, koji ovog puta primi poslanike, a njihove zahtjeve za autonomiju i zadravanje starih prava prihvati kao realitet. U meuvremenu vezir se posluio lukavstvom u razjedmjavanju Husein-begovih snaga. Tome je doprinijelo i samo njegovo oholo ponaanje poslije pobjede. Sebe je vidio kao vezira pa se tako i ponaao: izdvojio se od ostalih prvaka, uveo vojnu muziku i ceremonijal. Sve to je izazvalo nezadovoljstvo, odlazak pojedinih kapetana i osipanje vojske. Na kraju se i on sam povukao i doao u Sarajevo, gdje je u prvoj polovini oktobra 1831. proglaen za vezira. Meutim, jo nisu bile rijeene dvije stvari: za vezirsr-vo nije bilo fermana, a otpor hercegovakih ajana bio je snaan. Smail-aga engi je ak uspio poraziti bosanske snage, a opsada Stoca nije davala rezultata. Proces razjedinjavanja bosanskih kapetana je tekao uporedo sa konstituisanjem nove vezirske vlasti. Reid-paa je potajno kontaktirao sa pojedincima. Mahmud-begu, tuzlanskom kapetanu, veliki vezir je poruivao da nema nita protiv traenja Bosanaca da imaju svoga vezira, ali da to nije za Huseina kao mladog i nepraktinog ovjeka. U Sarajevu je novi vezir imao snanu podrku na elu sa Mujagom Zlatareviem, koji je naredbom novog vezira imenovan za sarajevskog muselima. Iz Sarajeva je sveano ispraen za Travnik, gdje je formirao divan, imenovao niz funkcionera po Bosni. U pismu austrijskom caru Gradaevi je naglaavao da je izabran "po elji cijelog bosanskog naroda". U narodu je prozvan Zmaj od Bosne, a sam se potpisivao kao Husein-paa ili Vitez od Bosne. Vremenom razdor meu kapetanima postaje sve vei, a nedolazak fermana o imenovanju stvarao je napetost. Uz sve to, obraanje Gradaevia Austriji ostalo je bez rezultata. Beki dvor nije podravao pobunu u Bosni, tim prije to se u redovima pobunjenika nalazio Hasan-aga Peki. Austrija je radila na uguivanju pokreta i preko svoje internun-cijature u Stambolu insistirala na ureenju pograninih odnosa. Stavie, oblinjim namjesnicima je naredila da kod adresiranja pote za Travnik ne upotrebljavaju ime vezira, a same relacije sa pobunjenicima da dre u
187
tajnosti od Porte. Vezir je, meutim, vjerovao da e mu Austrija pomoi, bar onoliko koliko je to svojevremeno Rusija pomagala Srbiji, naravno, ne znajui za zvanine stavove Monarhije. Pokret bosanskih kapetana protiv Porte budno je praen u kneevini Srbiji, koja je upravo tada bila u fazi regulisanja odnosa sa P ortom, a na osnovama Akermanske konvencije iz 1826. i Jedrenskog mirovnog ugovora. Meu tim aktima nalazio se i onaj o pripajanju kneevini spornih est nahija u Podrinju i jugozapadnoj Srbiji. Meu njima najvie spora izazvalo je oduzimanje nahija Jadar i Radjevina od Zvornikog sandaka. Zato je Milo Obrenovi bio vrlo oprezan i prema Porti, ali i prema Husein-begu Gradaeviu i cijelom pokretu. U poetku je izraavao solidarnost sa tim pokretom. U vrijeme boravka Husein-bega na Kosovu i njegovih sjajnih pobjeda, srpski knez mu je ak poslao na dar znatnu sumu novca, obeavajui poslati jo kada zauzme Skoplje. Meutim, kada je Porta Gradaevia proglasila za buntovnika, on je uskratio plaanje danka za Jadar i Radjevinu ustvrdivi da je on to platio upravo novcem koji je poslao Gradaeviu. To je izazvalo otru prepisku meu njima, gdje je Milo nastupao kao sultanov zatitinik i miljenik. Slijedile su otre i uvredljive rijeci, i s jedne i s druge strane. Uvidjevi da je prevaren od velikog vezira, Husein-beg Gradaevi je pokuao isposlovati ferman o postavljenju na vezirski poloaj u samom Stam-bolu. Prema austrijskim izvorima on je ujesen 1831. traio od sultana da Bosna i Hercegovina postane nasljedna kneevina kao to je to postala Srbija pod Miloem Obrenoviem. U decembru iste godine uputio je dva svoja ovjeka sa arzuhalom (predstavkom) velikom veziru. Meutim, prije nego su oni stigli u Stambol, voa bosanskog pokreta je na Porti proglaen za buntovnika. Veliki vezir je zato odluio da ga, vjerovatno, posljednji put pozove na predaju. U kajimi upuenoj po istim ljudima 9.II 1832, on Gradaevia timlie bosanskim vezirom, hvali junatvo Bonjaka, ali ga poziva na bezuvjetnu predaju i pokoravanje sultanovim naredbama i nalae, da pokupi regrute, oformi nizam i obue nizamsku uniformu. U protivnom, krenut e na Bosnu i sam kazniti buntovnike. U proljee 1832. Porta je preduzela obiman vojni pohod protiv Bosne. Novonaimenovani bosanski vezir Mahmud Hamid-paa krenuo je sa preko 30.000 vojnika (18.000 Albanaca i 12.000 regularne vojske). S ciljem organizacije odbrane dignuta je opsada Stoca i poslan odred sarajevske vojske od 1.800 ljudi da sprijei Hamld-paine snage da prodru u Bosnu. Meutim, ovaj odred je poraen kod Banjske. Pokuaji hadi Mujage i Hasan-bega Sijeria da sprijee prelazak ovih snaga s Lima i Drine nije urodio plodom. Zato je
188
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svj etskog rata
Husein-beg odluio organizovati odbranu na Vitezu kod Sarajeva. Tu je prikupio oko 20.000 ljudi, meu kojima su bili i hriani kmetovi sa njegovih imanja u Posavini. Vjerovatno znajui to, kao i za dobre odnose sa franjevcima, Mahmud-paa je jo 11. maja 1832. u Sjenici sainio bujuruldiju i uputio provincijalu Bosne srebrene u kojoj tvrdi da je poao protiv Gradaevia da uspostavi red u Bosni i da je neophodno savjetovati narod i svetenike da ostanu, kao i do sada, vjerni sultanu. Neki uticajni prvaci su okrenuli lea Gradaeviu, a meu njima i Hasan-aga P eki i Mahmud-beg Tuzli. U oekivanju izaslanika fra Ilije Starevia iz Bea. Husein-beg se zadrao due u Sarajevu. Neki tvrde da je ve tada osjeao poraz, ali na odluno dranje Sarajlije stupio je u borbu sa svega 3.000 ljudi 29. maja 1832. na Palama. Iako su se hrabro drali, Husein-beg i Ali-paa Fidahi izgubili su ovu bitku. Posljednja bitka pod Husein-begom Gradae3'iem3Toenaje 4.jnna 1832. na Zlom Stupu kod Sarajeva. Pored Fidahia ovdje je uz Gradaevia stajao Mujaga Zlatarevi i njima vjerni ljudi. Bitka je dugo trajala, uz nevienu linu hrabrost Zmaja od Bosne. Snage Mahmud-pae ve su bile spremne na odstupanje, kada su u borbu stupili Hercegovci pod vodstvom Aliage Rizvanbegovia i Smail-age engia. Po nekima, njihove snage su napale Bonjake s boka i odluile ishod bitke. Odmah zatim Husein--beg Gradaevi je sa svojim pristalicama pobjegao u Posavinu. Ne zna se kada je dobio poruku od cara Franje da izrazi pokornost sultanu, ali se on nakon kratkog boravka u Gradacu, gdje je zapalio svoj dvor na adi u ardaku, upravo uputio u Austriju. S njim je 16. juna 1832. rijeku Savu prelo 212 lica meu kojima je bilo mnogo ena, djece i slugu. Meu izbjeglicama u Austriji nali su se i drugi uesnici pokreta. Meu njima bili su: Mehmed-beg Gradaevi, Ali-paa Fidahi, Ahmed-beg Karafejzi, Musta-jbeg Tuzli, Mahmud-beg - derventski kapetan, Emin-beg - maglajski kapetan, Sinan - dobojski kapetan, Hasan-beg Resulbegovi iz Trebinja i dr. Mnogi od njih su bili sa porodicama i sa dragocjenostima. Veina ih se vratila u Bosnu nakon proglaenja amnestije. Nakon sloma Gradaevia Mahmud Hamid-paa je zauzeo Sarajevo, zatim Travnik, te Banju Luku. Otpor je pruen jedino u Banjoj Luci. Time je organizovan i kontinuiran otpor sultanovim snagama bio okonan. Meutim, zahvaljujui dojavama iz susjedne Austrije vezir je saznao da su se pristalice pokreta bile okupile na Bilajskom polju, pod komandom Ibrahirn--bega Rustanbegovia, kojem je u pomo poslao svoj odred i Hasan-aga Peki. Nakon pobjede nad ovim odredom valijine snage su jo oko mjesec dana radile na hvatanju Hasan-age Pekog, koji se na kraju predao 5. augusta 1832. godine. Taj datum bi se mogao uzeti kao kraj pokreta bosanskih kapetana.
189
Austrijske vlasti su primile Husein-bega, ali su njegov boravak u Austriji iskoristili na taj nain to su se eljeli konano obraunati sa krajikim kapetanima. Iako je bio u dobrim odnosima sa Austrijom Gradaevi je tu ostao bez prenesene imovine, ali je Austrija diplomatskim kanalima i neposrednim angaovanjem cara uspjela isposlovati njegovo pomilovanje kod sultana. On se mogao vratiti na teritoriju Osmanskog carstva, ali ne u Bosnu. Nakon dugog dvoumljenja Husein-beg se iz Osijeka naao u Zemunu, a odatle je otiao u Carigrad, gdje je i umro. Njegovi saborci i prijatelji Ali-paa Fidahi i Mujaga Zlatarevi su se vratili nakon izvjesnog vremena u Bosnu. Uguivanjem pokreta Husein-beg kapetana Gradaevia nije prestao antitanzimatski (tanzimat-reforma) pokret u Bosni i Hercegovini. Naprotiv, Gradaeviev pokuaj Porte da s ciljem centralizacije ukine postojee ili uvede nove institucije, u Bosni je nailazio na odluan otpor. Na tim osnovama poivat e pokreti bosanskih begova naredne dvije decenije. Ubrzo nakon uguenja ovog pokreta P orta je 1834/35. pristupila ukidanju kapetanija. Upravni poslovi kapetana povjeravani su muteselimima (valijin zastupnik) dodue, regrutovanim uglavnom iz kapetanskih porodica. Iako je silom oruja uspostavila red u Bosni, Porta se teko odluivala silom provoditi te reforme. Zato je trebalo proi desetak godina da se ova pitanja ponovo stave na dnevni red.
Ali-paa Rizvanbegovi i Hercegovina (1833-1851)

Kao nagradu za lojalno dranje prema Porti i ratne zasluge sultan je 1833. u in pae proizveo AU-agu Rizvanbegovia Stoevia. Istovremeno je izdvojio Hercegovaki sandak iz sastava Bosanskog ejaleta u upravnom pogledu i dao mu status mutesarifluka. Iako su ove dvije pokrajine ostale jedinstvene u vojnom pogledu, Hercegovina je ostala u posebnom statusu narednih dvadesetak godina. Upravljanje Aii-pae Hercegovinom ostavilo je snaan peat. Porijeklom iz poznate ajanske porodice Ali-aga Rizvanbegovi je svoju karijeru gradio ratovanjem na strani sultana. Poto je njegov otac Stolaku kapetaniju podijelio na dvojicu starijih sinova, Ali-aga je rano otiao od kue, a vratio se tek poslije oeve smrti. Nakon sukoba sa braom uspio je dobiti kapetansko mjesto u Stocu, dok je njegov polubrat Hadi-beg jo dugo upravljao Hutovskom kapetanijom (postoji od 1803). Iako je bio na tuzlanskom sastanku kapetana 1831, Ali-aga nije prihvatio torbu protiv sultana, ve se stavio na njegovu stranu. Organizovao je odbranu Hercegovine zajedno sa Smail-agom Cengiem, a u Stocu je jedno vrijeme drao, pod svojom
190
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drago g svjetskog rata
zatitom, i samog valiju Namik-pau. Za vrijeme ofanzive osmanskih snaga na Gradaevia, Ali-aga je u bici kod Sarajeva odluio njen ishod i tako pomogao novom veziru uspostaviti vlast Porte u Bosni.|Ostalo je otvoreno pitanje da li je svoje ponaanje prema P orti gradio iz" uvjerenja o neophodnosti reformi ili iz linog neslaganja sa bosanskim kapetanima, ili, pak, "zbog tvrdoglavosti Bosanaca i inata Hercegovaca". INakon poraza kapetana Riz-vanbegovi je krenuo u borbu protiv Mehmeda Alije, iji je sin Ibrahim--paa bio pred zauzimanjem Anadolije. Iako je sultanska vojska bila poraena kod Konje, na povratku kroz Stambol Ali-aga je dobio in i Hercegovaki mutesarifluk na upravu. Njegov vjerni pratilac Smail-aga engi je dobio zvanje carskog kapidibae (nadkomornika). Za vrijeme svoje uprave Hercegovinom Ali-paa je uporno radio na uspostavi dobrih odnosa sa susjedima, posebno sa Crnom Gorom i Dalmacijom. Na unutranjem planu vrlo brzo se pokazalo da nije bio iskreni pobornik reformi. To je, meutim, vrlo vjeto izbjegavao. Tako je 1834. i pored potpisane obaveze, odbio poeti s formiranjem nizama, a 1841. nije ni doao potpisati obavezu i provesti reforme. Takva uvjerenja je imao i njegov prijatelj Smail-aga engi, koji je bio gatako-pivsko-drobnjaki muteselim i koji je doprinio porazu Crnogoraca u Bici na Grahovu 1836. Prilikom kupljenja haraa u Drobnjacima 1840. Crnogorci su ga ubili na Mljetiaku. Ali-paa je bio spreman zapoeti rat sa Crnom Gorom, ali se sve zavrilo Bitkom u Tuini. Ovaj dogaaj je kasnije posluio kao motiv Ivanu Mauraniu da to opjeva u poznatom epu "Smrt Smail-age Cengia". Za razliku od politike djelatnosti u kojoj nije imao uvijek uspjeha, Ali --paa je postigao znaajne uspjehe u uvoenju novih kultura u poljoprivredi Hercegovine. Polazei od injenice da je Hercegovina siromana zemlja, a da joj je glavni oslonac poljoprivreda, on se zalagao da se obradi to vie zemlje i da ona dade to vie prihoda. Jo 1833. godine sa sobom je doveo strunjake za uzgoj rie (Mustafa-aga Pirindlija), koji je nakon ispitivanja na painom imanju u Veljacima kod Ljubukog poeo uzgoj ove kulture. Kasnije je ona uzgajana i na drugim mjestima, te je vremenom potisnula talijansku riu i postala izvorni artikal u Dalmaciju, gdje je godinje izvoeno oko 150 tovara ovog proizvoda. Dao je da se isui Trebiatsko polje i naselio kolonistima. Intenzivirao je sijanje kukuruza i saenje krompira i duhana. Velike masli-njake imao je na Buni i Popratima kod Stoca, a vinograde u Dubravama, na Buni i oko Mostara. Iz Dalmacije je uvezao stabla dudova, a zatim i svilenu bubu, Na svojim plantaama imao je raznog junog voa. U stoarstvu Hercegovine uveo je nove pasmine. Tako su njegova imanja postala ogledna, ali i uzor za irenje ovih kultura. Osim izgradnje drumova, Ali-paa je dozvolio
191
izgradnju prve pilane blizu izvora Bune 1845. godine. Time je ustvari, poela strana eksploatacija hercegovakih uma.!:;
Dalji pokuaji reformi - Hatierif od Giilhane

Mada turska historiografija ukidanje janjiara 1826. proglaava veka-i--hayriye (blagotvoran dogaaj), veina historiara smatra da je osnovni tanz-imatski akt Hatierif od Giilhane od 3. XI1839., koji je na poetku svoje vladavine proglasio sultan Abdul Medid (1839-1861). Tim aktom proklam-ovane su tanzimat-i hayriye (korisne, blagoslovene reforme). Ovaj se dokument po svom znaaju u historijskoj nauci poredi sa Velikom poveljom sloboda u Engleskoj, jer predstavlja osnovni reformski akt, kojim se svim podanicima Osmanskog carstva garantuje ast, ivot i imetak, zabranjuje ilti-zam (zakup), obeava regulisanje poreskog i vojnog sistema. Ovim zakonskim aktom svi podanici Carstva postaju ravnopravni, bez obzira na vjeru i klasu, ime je dokinuta klasina podjela u osmanlijskom drutvu na raju i asker. Time je zapoeo period tanzimata koji e trajati sve do donoenja ustava Osmanskog carstva 1876. godine. Nizom propisa i zakona Porta je na osnovu Hatierifa od Giilhane gradila svoj pravni sistem koji je trebao ozdraviti ovu oronulu carevinu. Zvanina ideologija ovog vremena postaje osmanizam, a svi podanici sultana, bez obzira na vjeru i naciju, dobili su osmansko podanstvo. Proglaenjem ovog zakona u Osmanskom carstvu ukinut je spahiluk, temelj klasinog timarskog sistema. Provoenje reformi koje su pokuavale ostvariti centralne vlasti tokom etvrte i pete decenije XIX vijeka ilo je vrlo teko. Bosanske spahije nisu prihvatile ukidanje spahijskog reda, koje je u ostalim dijelovima Osmanskog carstva poelo od 1834. Oni se posebno nisu mogli pomiriti sa gubljenjem vojne vlasti. Kada im je P orta dozvolila da budu upisani u rezervnu konjicu (suvar redifa), samo dio njih je to uinio, dok su ostali zadrali organizaciju po starom.
Neposluni ajani i bivi kapetani

I ovo vrijeme karakterisu pobune pojedinih bivih kapetana, ajana, mute-selima i drugih prvaka protiv travnikih vezira i Porte. U nepovjerenju prema domaim ljudima valije sve vie poseu za angazovanjem albanskih plaenika koji vre egzekuciju nad Bonjacima. U nemogunosti da se obrauna sa protivnicima reformi Porta i valije su povremeno poputali i odgaali svoje akcije. Meutim, pobune u raznim krajevima nisu omogu192
avale da se uspostvi vlast valija. Ve 1833. pobunio se bihaki kapetan Mu-hamed-beg Bievi, zbog imenovanja novog muteselima Bihaa. P obuna je zahvatila bihaku krajinu, a njegove snage, kojima se prikljuuju i sinovi Hasan-age Pekog, bile su stigle do pred Banju Luku, poto su prethodno zauzeti Dabar na Sani, Kozarac i druga mjesta. Samo je lojalno dranje banjalukog, muteselima Hlmzage Lukovica sprijeilo da se buna dalje ne proiri. Na savjetovanju sa ulemom pobunjenicu su traili "da u Bosni ostanu stara prava kapetana", da im se garantuju povlastice i poloaji. Iste godine valijine snage su topovima gaale grad Sarajevo, poto su se njegovi graani pobunili protiv totalne mobilizacije u vojsku. Valije Daud-paa je pokuao oprezno nastupati prema begovima, mada je bio svjestan da su upravo najistaknutiji meu njima protivnici reformi. U njegovo vrijeme ve su se bili vratili neki od prebjeglih u Austriju ili prog nanih uesnika Gradaevievog pokreta. Meu njima je bio i Ali-paa Fidahi. U poetku on je kao i Mahmud-paa Tuzli i Rustem-beg Sre-breniki prihvatio uvoenje nizama, pokupio mladie i pripremao za slanje u Sarajevo. ak je dobio i nian (odlikovanje) od sultana. Mahmud--paa je pored odlikovanja dobio i unapreenje u in pae sa dva tuga. Sve to injeno je da se ovi uglednici privole da se uvede nizamska vojska, mada se u narodu znalo da su oni veliki protivnici bilo kakvih reformi. Najtee je bilo uvjeriti Bonjake da obuku nizamsku uniformu. Tako su i Sarajlije poetkom 1836. pokuale izigrati sultansku naredbu o tome, te su prihvatili fes, ali su zadrali svoje odijelo. U februaru 1836. izbila je pobuna u Livnu protiv muse-lima Ibrahim-bega Firdusa oko traenog broja regruta za nizani. Buna se brzo proirila i na podruje Bihaa. Valije je uputio Ali-pau Fidahia da intervenise. Tada se prialo da je ovu pobunu pomagao Ali-paa Rizvanbe-govi, a rezultat Fidahievog odlaska bilo je snaenje bune, te je i sam valija posumnjao u njegovu lojalnost. . U proljee 1836. poela je pobuna u Posavini. Na njenom elu nalazi se Ali--paa Fidahi, koji ju je i organizovao, a zatim se na skupu predstavnika vlasti u Brkom otvoreno i deklarisao za to. To su prihvatili muteselimi Tuzle i Zvornika. Ovaj pokret je, za razliku od drugih, imao ambicije prerasti u opi pokret Bonjaka protiv sultanat Ustanici su se poeli skupljati u Gradacu, a zatim u BijeSjini. Cilj im je bio obustaviti vojnu reformu u Bosni. Buna je obuhvatila i Bosansku krajinu. Meutim, valija je na njih krenuo sa svojom vojskom. Pobunjenici su sporo prikupljali snage, a u posljednjem momentu meu njima je nastao razdor, pa se i Mahmud-paa Tuzli prikljuio valijin-im pristalicama. Ustanike snage su bile koncentrisane kod Skoplja, na Vrbasu i u dolini riieke Bosne. Valija je prikupio vojsku, koja je pod vodstvom
193
Bosna i Hercegovina od najstarijih v remena do kraja Drugog svjetskog rata
pokuaje da ogranii izvore ekonomske moi bosanskih feudalaca. Zato je morao doi u sukob i sa jednim i sa drugim. Kmetovi su bili nezadovoljni porezima i davanjima, kao i ukupnim ponaanjem vlasti, a begovi i slobodni seljaci regrutacijom i strogou kod ubiranja dravnih prihoda. Mobilizacija i naoruavanje u Bosni izazvali su nespokojstvo Austrije, koja je uvidjela jaanje "ilirsko-panslavistike" struje, to je moglo dovesti do intervencije Rusije i stvaranja velikog sprskog carstva koje bi obuhvatalo i Bosnu i Hercegovinu. Nosioci revolucije u Maarskoj i politiki pokreti u Hrvatskoj ire po Bosni broure i vre propagandu radi "uspostavljanja starih granica". Porta je odobrila aktivnost Tahir-pase oko mobilizacije i nije prihvatila intervenciju Austrije u Stambolu da ova aktivnost valije naruava odnose sa najbliim susjedom. U svom odgovoru na austrijsku notu ministar inostranih poslova AH-paa je tvrdio da je valija preduzeo vojne pripreme "u trenutku opteg vrenja, kad u svakom dijelu Evrope moe iznenada doi do neoekivanih zapleta", mislei na talas revolucija koje su zahvatile evropske zemlje. Bosansko plemstvo je sa velikim nepovjerenjem prihvatilo regrutaciju, mobilizaciju i naoruavanje, plaei se da te snage Porta ne uputi u druge provincije a tu dovede nove jedinice. Ukidanje beglucenja (robote) nije donijelo zadovoljstvo medu njima. Kada je Tahir-paa naredio ubiranje desetine u korist drave dolo je do bune meu krajikim muslimanskim iteljima. Buna je poela 6. jula 1849. u Vrnograu pod vodstvom tamonjeg dizdara Ceria. Ona se brzo proirila na Cazin, Todorovo, Veliku i Malu Kladuu, Jezersko, Podzvizd, Krupu, Otoku itd., pod komandom Alage Rizvia, dizdara Ceria i Ale Kedia. Za dvije sedmice pokret je narastao toliko da je oko 12.000 ljudi krenulo na Biha, koji su branile pristalice mute-selima Mehmed-pae Bievia. Tahir-paa se naao u tekom poloaju. Imao je regrutovanu vojsku, ali je nije smio upotrijebiti, plaei se da e bosanski odredi odbiti boriti se protiv svojih sunarodnika. Pregovori takoer nisu dali rezultate, jer je pored smjenjivanja muteselima trebalo odustati od ubiranja desetine. Valija se plaio irenja pokreta, posebno u Sarajevu. On se brzo uvjerio da su "Bonjaci mahniti junaci, i da nije lako s njima bojak biti". Sama Porta nije pridavala vei znaaj ovom pokretu, a ministar Ali-paa je izjavljivao da se bune posebno zemljoposjednici "nezadovoljni reformama zato to su one ukidale ili smanjivale njihova feudalna prava i privilegije". Krajem augusta valija je odluio lino se razraunati sa pobunjenicima. Sa vojskom od oko 85.000 vojnika, veinom Bosanaca, krenuo je put Krajine. Iako naoruan artiljerijom, Tahir-paa nije uspio poraziti pobunjenike u Bici kod Bihaa poetkom septembra 1849. Usljed kuge u vojsci, line bolesti i dobijenog zadatka iz Stambola valija se vratio u Travnik. Tako bolestan, nas198
tavio je vojne pripreme. Razlozi za to leali su u naglom zahlaenju odnosa Porte sa Austrijom i Rusijom zbog prelaska veeg broja oficira Maara i Poljaka, nakon poraza revolucije u Maarskoj, na teritoriju Osmanskog carstva i primanja islama. Vojne pripreme, popravka tvrava i dolazak svjeih snaga u Bosnu izazvali su podozrenje Austrije, ali i ustanika u Krajini. Kada pre govori o smanjivanju poreza nisu uspjeli, oni su u martu 1850. zauzeli Biha. Uz soliarisanje graana Bihaa bila je istjerana posada od 700-800 Arbanasa, Pokuaj valije da sazove prvake na vijeanje u Travniku nije davao rezultata. Naprotiv, veina do tada vjernih prvaka i muteselima otvoreno se solidarisala sa Krajinicima. Meu njima su bili Mahmud-paa Tuzli i Mahmud-paa Fidahi. Prkjenjen pobunom muslimana, a zatim i hriana, valija je svoje posade zatvorio u gradove i okrenuo topove na njih. U nekim od tih gradova prvaci i itelji su se opredijelili na valijinu stranu, kao to je to bilo sa Ban jom Lukom i Prijedorom u proljee 1850, kada su ustanici iz Krajine poeli napredovati i osvajati pojedina utvrenja. Valija je od Porte traio da mu se poalje vojska.
Omer-paa Latas slama otpore reformama -kraj timarsko-spahijskog i esnafskog sistema

Nezadovoljna sporou provoenja tanzimata u Bosni, Porta je 1850. odluila da u ovaj ejalet uputi vojne snage na elu sa Omer-paom Latasom (1806-1872), bivim Srbinom rodom iz Like, muirom (maralom) i specijalistom za uguivanje ustanaka u provincijama. On je na putu iz Monastira (Bitolja) uguio pobunu u niskom kraju, a u Sarajevo je stigao 4. augusta 1850. sa sultanskim fermanom, ali sa relativno malo vojske. Poto je uspio osigurati prisustvo svih poznatijih bosanskih uglednika, na sarajevskoj Musali proitan je sultanski ferman o reformama. Nakon toga, veinu bosanskih prvaka pustio je kuama zatraivi od njih provoenje u praksu P ortinih zahtjeva. Meutim, ponovo je dolo do pobune u Bosanskoj krajini, a zatim u Posavini, Hercegovini i srednjoj Bosni. Energinim nastupom Omer-paa je uspio savladati otpor, zarobiti voe buna, meu kojima i uvenog Ali-pau Rizvanbegovia. U dvadesetak manjih i veih bitaka sa Latasovom vojskom poginulo je oko 2.500 bosanskih Muslimana. Zarobljenici, a naroito istaknuti prvaci, bili su izloeni ponienjima, a njih 154 otpremljeno je u Carigrad na suenje. U meuvremenu, Latas se "sluajnim" ubistvom oslobodio i starog Ali-pae Rizvnabegovia. Oito je da se on plaio Ali-pae, koji je gotovo dvadeset godina upravljao Hercegovinom. Likvidiravi pokret muslimana, Latas se okrenuo prema hrianima, koji su upravo od njega oekivali poboljanje svog socijalnog i politikog poloaja. Oni su mu u pro199
cesu uguenja muslimanskog pokreta davali komoru, a neki od njih kao fra Ivan Frano Juki, bili izuzetno odani. Juki mu je posvetio II knjigu Bosanskog prijatelja (1851), objavivi u njoj i svoju Slavodobitnicu posveenu, upravo, Latasu. Meutim, Latas ne samo da nije usliio zahtjeve hriana, umjesto isplate visokih rauna za komoru, zatraio da predaju oruje, iako to
i i k Mi
200
nije traio od muslimana. To je izazvalo pokret hriana u Hercegovini iste 1851, za to je Latas okrivio Austriju i Crnu Goru. Skrivi otpor bosanskih Muslimana, Omer-paa je prvi put dobio mogunost da izvri njihovu regrutaciju u nizamsku vojsku. Izvrio je administrativne i personalne promjene u Bosanskom ejaletu. Ve u januaru 1851. sandake je pretvorio u kajmekamluke, a umjesto ranijih zabitluka ili nahija oformio je mudirluke. Tadanjim teritorijalnim promjenama konano je formiran Novopazarski sandak kao zasebna upravna jedinica. Na elo svih tih jedinica i u administraciju Latas je postavio strance - Osmanlije, potisnuvi na taj nain domae Muslimane iz upravnog aparata zemlje. Na elo preimenovanog Upravnog savjeta vilajeta u Veliko vijee (Bujuk medlis ili Medlisi kebir) doao je iz Carigrada Sulejman Nazim-beg u rangu mir-imirana (vojni zapovjednik oblasti). Meu prvim odlukama Latasa bilo je premjetanje sjedita valije iz Travnika u Sarajevo. On je konano ukinuo spahijski sistem u Bosni i esnafsku organizaciju. Likvidacija spahija nije poboljala stanje hriana, dok je ukidanje esnafske organizacije otvorilo puteve liberalizacije u proizvodnji i prometu i ubrzalo prvobitnu akumulaciju kapitala. U pogledu teritorijalne i upravne organizacije u Bosni posljedica Latasove intervencije bilo je ponovno pripajanje Hercegovine Bosni u statusu kajmekamluka, tako da je ejalet sainjavalo sedam kajmekamluka: Sarajevo, Travnik, Banja Luka, Biha, Zvornik, Hercegovina i Novi Pazar. Takva podjela ostat e sve do pod kraj osmanske uprave. Ovom intervencijom Porta je konano slomila politiki otpor bosanskih begova i sahranila njihova dugogodinja nastojanja da za ovu pokrajinu osiguraju autonomiju u kojoj bi oni imali dominantnu ulogu. Time je sa politike scene nestala jedna snaga, iji e samo ekonomski eho ostati, a na scenu dolaze stranci koji e Bosnu smatrati znaajnim izvorom bogaenja i sa svim njenim iteljima komunicirati iskljuivo posredstvom prevodioca. Upravo zato Muslimani e ovo vrijeme dobro upamtiti, a izrazom Turkua nazivati sve to je osmanlijsko. Inae, u XIX stoljeu, kada se sije sjeme nacionalnih i vjerskih netrpeljivosti, nastali su i drugi pogrdni izrazi kao za muslimane - balija, za pravoslavce -vlah i za katolike - okac. Vrijeme velikih pokreta Muslimana, vezanih za gradove i varoi, postepeno je nestajalo, a nastupalo je vrijeme hrianskih seljakih ustanaka ijbuna. f -.
201,-
Agrarno pitanje i pokreti hriana

Jedan od najteih problema u agraru nakon ukidanja spahiluka bili su odranije naslijeeni, a u XIX vijeku konano uoblieni itluki odnosi. Upravo o njima tanzimat nije vodio dovoljno rauna. Razvlaivanjem obraivaa zemlje (ifcije) obaveze na itluku bile su vee nego na timarskom posjedu. Cifluk-sahibija (gospodar ifluka) dobijao je od ifcije oko 1/9 roda, s tim to je posljednji imao obavezu da odreeni broj dana u godini provede na begluku ili u radu na obavljanju nekih kunih poslova (beglucenje, angar-ija). Iako ovakvi odnosi nisu bili nikakav bosanski specifikum, u ovoj pokrajini Porta je prvi put reagovala na pritube kmetova teK 1843, a 1848/49. to ponovila, poto je u cijelom Carstvu bio ukinut timarski sistem. Tahir--painom uredbom, potvrenom na Porti, u Bosni je bila ukinuta angarija, ali je naturalna obaveza znatno poveana i kretala se od 1/5 do 1/2. Poto je 1858. donesen zemljini zakon (Ramazanski zakon), kojim je objavljena kategorizacija zemlje, izvrena je kodifikacija i itlukih odnosa. Nakon Konferencije agrarnih interesenata iz Bosanskog ejaleta u Carigradu 14. safera 1276. (12. IX 1859) donesen je zakon o itlucima poznat kao Saferska naredba. Time su ozakonjeni odnosi izmeu ifluk-sahibije i kmeta stvoreni nakon 1848. godine. Obaveza kmetova nije bila jednaka u cijeloj pokrajini (od 1/5 do 1/2), s tim da je radna obaveza zadrana kada je ifija davao 1/5 ili 1/4 agrarnih proizvoda. Nakon ukidanja spahija, drava je pokuala rijeiti pitanje poreza van itlukog sistema. Pritjenjena fmansijskim tekoama, ona se sve vie oluivala da poreze, posebno desetinu, prodaje u zakup. Zakupci su to koristili kao izvor bogaenja pokuavajui ovu naturalnu rentu pretvoriti u novanu. Ukidanjem haraa 1855. nije dolo do ukljuivanja hriana u armiju, ve je uvedena bedeli askerija (vojnica). Zloupotreba zakupa i naini kupljenja poreza i davanja pojavljuju se kao osnovni uzrok buna i ustanaka seljaka. Ako su pokreti bosanskih hriana za vrijeme srpske revolucije bili motivisani politikim argumentima, to su sredinom XIX stoljea imali dominantnu socijalnu osnovu. Pritisnuti poreskim i drugim obavezama, pravoslavci i katolici se bune protiv ugnjetavanja 1834, 1842. i 1848. Meu svim bunama iz ovog vremena najvea je bila ona pod vodstvom popa Jovice Ilica u derventskom kraju. Na elu ovih pokreta nalaze se, slino nekim bunama, nii svetenici, a njihovi zahtjevi u poetku ne obuhvataju programe osloboenja od sultanske vlasti. U drugoj polovini XIX vijeka pokreti bosnaskohercegovakog hrianskog seljatva vezani su za sporost u provoenju reformi osmanskog sistema, na
202
koje se Turska obavezala pred evropskim silama u Hatt-i Humavunu 1856. godine- Ovi pokreti sve vie dobijaju forme nacionalnih pokreta, posebno kod Srba. Kneevina Srbija je tradicionalno koristila socijalno nezadovoljst vo hrianskih seljaka da u njih unese svoje dravne i nacionalne tenje u Bosni i Hercegovini. To e biti prisutno naroito tamo gdje se plemenska svijest usmjerava u pravcu nacionalnog. Ona je nakon 1844.' prema Naertaniju, a posebno nakon 1849. od stvaranja "Ustava politike propagande imajui se voditi u zemljama siavenoturskim", i u Bosni formirala tajne organizacije koje su s prekidima djelovale sve do 1874. One su okupljale i jedan broj katolika (Ivan Franjo Juki, Bla Joi) i muslimanskih begova. Od 1851. do 1863. s prekidima traje ustanak istonohercegovakih hriana, poznat kao pokret Luke Vukalovia (1823-1873). On je bio oslonjen na Crnu Goru, a u svojoj drugoj fazi, nakon poraza turske vojske na Grahovu 1858, uvjetovao meunarodnu intervenciju i osigurao prvo razgraniavanje Crne Gore s Turskom. Nakon tursko-crnogorskog rata 1862, u ovim krajevima je uspostavljen mir uz garantovane olakice u pograninom dijelu, ali je njime Vukalovi eliminisan kao voa pokreta. Buna Hriana izibila je 1858. u Bosanskoj krajini pod vodstvom Petra Petrovia Pecije. Ona je, kao i buna u Posavini iste godine, imala socijalne uzroke, a uspjela je objediniti pravoslavno i katoliko seljatvo izazvavi simpatije izvjesnog broja muslimanskih seljaka.
Vrijeme provoenja tanzimata

Uee Osmanske carevine u Krimskom ratu (1853-1856), kao i nezadovoljstvo hriana, usporilo je Portu u reformskim zahvatima u svojoj najzapadnijoj provinciji. Meutim, preuzimanje meunarodne obaveze bilo je praeno interesom velikih sila za zbivanja u Bosni. Za vrlo kratko vrijeme u Sarajevu i Mostaru est evropskih drava (Austrija, Francuska, Engleska, Rusija, Pruska, Italija) uspostavilo je svoje konzulate, vicekonzulate i konzularne agencije. Sada su se sva zbivanja u ovom ejaletu odvijala pred licem evropske diplomacije. Intenzivnije promjene nastale su u vrijeme uprave Topal erif Osman-pae (1861-69). Na osnovu eksperimenata koji je proveden u Dunavskom vilajetu 1865. donesena je uredba o organizaciji Bosanskog vilajeta, poznata kao Vila-jetski ustavni zakon. Po ovom zakonu, Portin namjesnik upravljao je, vilajetom umjesto ejaletom i nosio je slubenu funkciju valije, generalnog guvernera. Imao je svog pomonika, upravnika fmansija (do 1867. muhasebedija, a
203
od tada defterdara), generalnog sekretara vilajetske uprave (mektubdija), te naelnike: za spoljne poslove, poljoprivredu i trgovinu, prosvjetu i javne radove, te najzad, upravnika katastra, referente za statistiku, upravnika vakufa i komandanta andarmerije. Funkciju najvieg organa uprave dobilo je Upravno vijee (Idare Medlis), koje su sainjavala etiri virilna lana i u poetku 6, a zatim 4 izabrana lana, od kojih je polovina bila iz reda muslimana, a polovina hriana. Predsjednik ovog vijea bio je sam valija. Novinu u upravnoj organizaciji vilajeta predstavljalo je Ope vilajetsko vijee (Medlisi umumii vilavet), koje je imalo funkciju vilajetske skuptine, a sainjavala su ga po etiri poslanika iz svakog od sedam sandaka, i to po dva muslimana i dva nemuslimana. Ovo vijee je imalo zasjedati jednom godinje, najvie do 40 dana. Mandat poslanicima trajao je godinu dana. Na elu svakog sandaka (live) nalazio se kajmekam (od 1867. mutesarif), imenovan sultanskim beratom, a imao je funkciju zastupnika valije u datom okrugu i bio mu neposredno potinjen. Svaka liva imala je svoj finansijski ured na elu sa, od Porte imenovanim, slubenikom, koji se od 1867. naziva muhasebedja. Na tom nivou bili su i slubenici za korespondenciju, katastar, statistiku, poreze i poresku upravu, andarmeriju, potansku slubu itd. Najvii organ vlasti u sandaku bilo je Upravno vijee (Medilsi idarei liva), a mutesarif njegov izvrni organ. I ovo vijee se sastojalo od virilnih i izabranih lanova. Od 4 izabrana lana, dva su bila muslimani, a dva hriani. Meu virilnim se nalaze i duhovni predstavnici nemuslimani. Mandat lanova vijea bio je 4 godine, s tim da se svake dvije godine vrio izbor polovine poslanika. Na slian nain birano je Upravno vijee kazne. Na nivou nahije postojala su povremeno vijea, koja su sainjavali predstavnici seoskih vijea, s tim da je jedno selo moglo imati najvie 4 svoja predstavnika, a sastajalo se 4 puta godinje u vrijeme koje je odreivao valija. U seoskoj organizaciji uprave jo 1846. postojala je institucija muhtara, koji su se kod nemusHmanskog dijela stanovnitva nazivali kodobae ili knezovi. U svakom selu veem od 20 kua birala su se dva muhtara, u selima su postojala Seoska vijea (Ihtijar madlisv) sa 3 do 9 lanova. I ova vijea su birana odvojeno kod muslimana i hriana sa mandatom od godinu dana, a potvrdu izbora vrio je kajmekam kae. Karakteristika svih vijea u Bosanskom vilajetu sastojala se u tome da su sva ukljuivala duhovna lica, a da su lanovi birani na osnovu imovinskog cenzusa i vjerske pripadnosti. U njima je bila osigurana muslimanska veina. Dugo vremena nakon Omer-pae Latasa osmanske vlasti se nisu usuivale provesti regrutaciju bosanskih muslimana. U borbi protiv unutranjih pokreta hriana, vlasti su, od vremena Krimskog rata, prikupljale formacije poz204
nate pod imenom baibozuk, kao neregularne vojne jedinice. Tako se desilo da poetkom sedme decenije regrutacija nije provedena u Arabiji, Kurdistanu, Albaniji i Bosni. Tek nakon uguenja ustanka u istonoj Hercegovini specijalni komesar Porte Devdet ei, sa bosanskim begovima ugovara uvjete regrutacije. Tada je P orta pristala da se u Bosanskom vilajetu regrutuju dva puka vojnika pod ovim uvjetima: 1. da rok aktivne slube bude ogranien na tri godine; 2. upotreba bosanskih pukova ograniena je na teritoriju Bosne i Hercegovine; 3. polovina oficira treba biti iz redova domaih muslimana; 4. viak regruta imao se upisati u domorodaku miliciju. Dva puka bosanske vojske, regrutovana tokom 1864. i 1865. po principu da se u svakoj livi regru-tuje jedan bataljon, nisu predstavljali veu vojnu snagu. Ove snage jedva da su inile etvrtinu ukupnih osmanskih snaga u vilajetu, kao dijelovi 0 i III armije. Vojskom je komandovao poseban general, obino u inu ferika. Vojnim poslovima rukovodilo je Vojno vijee, sastavljeno od oficira bosanskih pukova. Tokom 1871/72. godine evidentna su nastojanja vojnih vlasti da formiraju posebnu Bosansku armiju. Za razliku od armije, u organizaciji andarmerije, koja je brojala do 3.000 ljudi, vlasti su nastojale angaovati i jedan borj hrianskih podanika. U oblasti sudstva reforme su sporo provoene. Pored trgovakog suda, osnovanog u Sarajevu 1852. godine, kao prvi graanski sud, prema uredbi o ureenju vilajeta, osnovan je Vrhovni vilajetski sud. Na njegovom elu u poetku se nalazio mufeti, postavljen od sultana, a na prijedlog ejhul-isla-ma, a kasnije njime rukovodi sarajevski kadija. Ovaj sud je sainjavalo est lanova, od kojih tri muslimanske i tri nemuslimanske vjeroispovijesti. Smatran je vrhovnim sudom u vilajetu, a imao je funkciju iskljuivo apelacionog suda. Slini sudovi su postojali i na nivou kaza i liva. U oblasti privrednih odnosa u BiH je u drugoj polovini XIX vijeka vrlo velik iznaaj imalo ukidanje esnafske organizacije, koja je dugo vremena bila konicom proizvodnje i prometa. Liberalizacija u ovoj oblasti bitno je uticala na ubrzano propadanje starih, tradicionalnih zanata, iju je proizvodnju poela zamjenjivati industrijska roba sa zapada. Jedan broj zanatlija, posebno nemuslimana, uspijeva organizovati proizvodnju u svojim radionicama tako da one poinju vie liiti na manufakturne radionice. Trgovci stranom robom, iju su veinu inili Srbi, sve vise se izdvajaju po svom bogatstvu, te time Bosna i Hercegovina dobija sloj mlade graanske klase, koja zajedno sa pripadnicima osmanske vlasti sve vie dolazi u sukob sa interesima domini-rajueg seljatva. Bez obzira na proces razvoja nacionalnog osvjeivanja, ovaj sloj je bio lojalan osmanskim vlastima u pokrajini i s njima saraivao u bitnim poslovima.
205
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena d. kraja Drugog svjetskog rata
Privredni tokovi u Bosni i Hercegovih, bili su potpomognuti izgradnjom mree kolskih puteva, posebno na realaciji Brod-Sarajevo, dolinom rijeke Bosne, Sarajevo-Mostar-Metkovi, dolinom Neretve. Izgradnja, kolskih puteva; koja je do kraja osmanske vlasti dostigla cifru od oko 10-12% ukupne putne mree, vrena je sistemom kuluka i znatno poveala kapacitet prometa. Od zamanog plana izgradnje transbosanske eljeznice (Bosanski Novi-Banja Luka-Jajce-Sarajevo-Rogatica-Viegrad-Sjenica-Novi Pazar-Mitrovica) 1372. izgraena je samo prva etapa. Telegrafski saobraaj u Bosni i Hercegovini poinje se razvijati od 1858. kada je uspostavljena prva telegrafska linija od Metkovia do Mostara. Godine 1860. Sarajevo je dobilo telegrafsku vezu sa Stambolom. Do 1875. u BiH je bilo 19 telegrafskih stanica u svim vanijim mjestima. Pokuaji organizovanije eksploatacije bosanskih uma i ruda ostali su gotovo na samom poetku, a prva akcionarska drutva (za prijevoz putnika i robe i proizvodnju sukna 1866. godine) brzo su propala. Nekoliko pilana na vodeni pogon i pivara u Sarajevu samo su nagovjetavali mogunost razvoja industrije. Na kulturno-prosvjetnom planu provoenje tanzimata donijelo je neke novine,, prije svega, hriani su dobili mogunost da obnavljaju stare i prave nove bogomolje i osnivaju svoje kole. U okvirima crkveno-kolskih opina prikupljena sredstva koriste se za izgradnju crkvenih i kolskih objekata, prije svega u gradovima. Do 1874. u Bosanskom vilajetu zajedno sa Novopazarskim sandakom bilo je 112 hrianskih osnovnih i srednjih kola u kojima je kolovano 4.188 uenika i 1333 uenice. Ne uporeujui nivo obrazovanja, ovo kolstvo je brojano daleko zaostajalo za muslimanskim kolama) 24 rudije. 863 mekteba sa 27.312 uenika i 10.426 uenica). U hrianskim kolama znaajnu ulogu imaju svetenici iz Bosne, ali i oni iz Srbije, Vojvodine, Dalmacije itd... koji su pored obrazovne vrili i politiku funkciju. Nakon uspostave vilajetske uprave, u Sarajevu je otvorena prva tamparija, mada je ideja o tome postojala odranije u redovima bosanskih franjevaca. Na osnovu odredaba Vilajetskog zakona po kojem u svakom sandaku postoji tamparija, Osman-paa je krajem 1865. potpisao ugovor sa zemunskim tipografom Ignjatom Sopranom o otvaranju tamparije u Sarajevu. U poetku je Sopran tampao list "Bosanski vjesnik", a nakon to je vlasnik tamparije postala vilajetska vlada i zvanini list "Bosna", koji je izlazio sve do 1878, dvojezino na turskom i bosanskom jeziku, irilicom Vukovim pravopisom. Neto kasnije (1868.) pojavit e se i nezvanini "Sarajevski cvjet-nik" - "Glien araj" (1868-1872) koji ureuje akir Kurtehaji. U Mostaru je 1872. tampariju otvorio Franjo Milievi, gdje se 1876. pojavljuje list "Neretva". U vilajetskoj tampariji tampano je niz udbenika, vjerskih knjiga, zvaninih objava vlasti i slino. 206
U atmosferi sporog sprovoenja reformi i sazrijevanja nacionalne misli pojavljuju se razliiti nacionalni programi. Kod Srba je ovaj proces iao neto ranije, a unutar srpskih tajnih organizacija pojavljuje se cijeli niz projekata oslobaanja od osmanske vlasti. Oni nastaju meu srpskom emigracijom u Beogradu ili u samoj Bosni. To je posebno izraeno nakon osnivanja Ujedinjene omladine srpske 1866. godine. U tim planovima dominira misao o potrebi prikljuenja Bosne kneevini Srbiji. Meu bosanskim Hrvatima sredinom XIX vijeka izraen je zakanjeli ilirski pokret, prije svega kao kulturni, iji su nosioci franjevaki sveenici Martin Nei i Ivan Franjo Juki. U kolijevci ovog pokreta pojavljuje se i Jukieva ideja bonjatva. Ova ideja e se evolutivno transformisati u ideju o potrebi prikljuenja Bosne Austro-Ugarskoj s ciljem ujedinjenja sa maticom hrvatskog naroda (Marti). Paralelno sa zavoenjem tanzimata u Bosni se pojavila ideja o integralnom bonjatvu, koju e od vremena Omer-pae Latasa provoditi centralna vlast, a u koju se dobro uklapalo rasuivanje jednog broja franjevaca o historijskom kontinuitetu sa srednjim vijekom. Koncepcija koja se pojavila na stranicama "Bosanskog vijestnika" (1866.) pripadala je Osman-pai, a oito je nastala na osnovu pomnih izuavanja. Ona se temeljila na tvrdnji da postoji jedan bosanski narod, koji, mada vezan za osmansku dravu, posjeduje svoje, narodne osobenosti, genetiki i historijski vezan za Bosnu. Ovdje se kontinuirana borba za autonomiju Bosne tumai upravo postojanjem bosanske nacionalne ideologije, za koju se tvrdi da samo reformama postie pravi smisao. Ovu koncepciju Osman-pase i centralne vlasti potvruje niz primjera, od prevoenja osmanskih zakona do slubenih naziva, meu kojima je i naziv bosanski jezik (1869). Meutim, Muslimani nisu prihvatili ideju o ravnopravnosti sa ostalim dijelom stanovnitva, a srpska nacionalna misao je bila prilino razvijena, dok su se Hrvati sve vie orijentisali ka matici hrvatskog naroda.
207
Ustanak hriana i Velika istona kriza 1875-1878.

U nizu nemirnih godina u Bosni i Hercegovini, najvei znaaj je imao Seljaki ustanak 1875-1878. koji je poeo u Hercegovini, a zatim zahvatio dijelove zapadne i istone Bosne, Sandaka, Makedonije i Bugarske. Ovi ustanici su pokrenuli sloeno istono pitanje, izazvali rat Srbije i Crne Gore, a neto kasnije i Rusije, protiv Osmanske imperije. To je aktiviralo cjelokupnu evropsku diplomatiju i jo jednom stavilo na dnevni red opstanak evropskog dijela Osmanskog carstva. Osnovni socijalni ciljevi ustanka u BiH bili su ruenje postojeeg agrarnog sistema i stvaranje slobodnog seljakog posjeda, a politiki - osloboenje od osmanske vlasti i ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. Pokuaji da se ovom pokretu dade ira platforma ukljuivanjem Muslimana i zadri cjelovitost Bosne i Hercegovine nisu uspjeli. Na kosijerevskoj skuptini preovladala je crnogorska struja, koja nije dozvolila stvaranje "provizorne vlade" Hercegovine, a njenog zagovornika M. Lju-bibratia udaljila iz ustanka. Jamnika skuptina (oktobar 1875.) je "imala za cilj da ujedini sve ustanike da bi radili svi po jednom planu". Odmah nakon izbijanja rata Srbije i Crne Gore protiv Turske ustaniko vodstvo proglasilo je ujedinjenje Bosne sa Srbijom, koja je M. Despotovia uputila za komandanta ustanikih snaga u Bosni. Istovremeno su hercegovaki ustanici proglasili ujedinjenje sa Crnom Gorom i bili ukljueni u crnogorsku vojsku. Meutim, porazom u Crnim potocima (4. VIII 1877.) bosanski ustanak je dospio u krizu da se "nije ponovo mogao podii i postii raniji obim". P oto je ustanak izgubio oslonac na slubenu srpsku vladu, ustanici su uz pomo slavjanofilskih krugova osnovali privremenu vladu (kraj septembra 1877) na ijem elu je u poetku bio Rus V. Jonin. Ona je imala zadatak "potpuno se brinuti za sve narodne interese". Time je ustanak nastavio egzistenciju, ali sva pitanja Bosne i Hercegovine ve su se nalazila u rukama velikih sila, koje e odrediti njenu sudbinu. Ustanak 1875-1878. bio je sukob velikih razmjera. Rauna se da je za tri godine njegovog trajanja samo iz BiH stradalo oko 150.000 ljudi. Uz ogromna materijalna razaranja, gladi i si. 150.000-200. 000 ljudi prelo je preko austrijske granice. On je upravo po tim svojim dimenzijama naiao na snaan odjek i punu solidarnost koja se ogledala u pruanju pomoi ustanicima i izbjeglicama. Zainteresovanost Aus tro-Ugarske za BiH, koja datira odranije, opredijelilo je sudbinu ove najisturenije osmanske provincije, Austrija je jo od XVIII vijeka, kao uesnik u podjeli interesnih sfera na Balkanu, nastojala u svoj posjed dobiti Bosnu i Hercegovinu. Od 1815. ona je bila prisutna na ovom podruju kao politiki, a naroito kao ekonomski faktor. Mreom konzulata u drugoj polovini XIX vijeka pomno je pratila sva zbivanja, a u trgovinskom
208
Basna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
ugovoru od 1862. sa Turskom na ovom podruju je dobila privilegovan status. Tokom istone krize Berlinskim memorandumom, Rajhtatskim dogovorom (1876.) i Budimpetanskim konvencijama (1877.) Austro-Ugarska je tajno dobila saglasnost Rusije da moe zauzeti Bosnu i Hercegovinu. Iako je l. XXIV Sanstefanskog preliminarnog mira (3. III 1878.) za ove pokrajine bila predviena autonomija u okvirima Osmanskog carstva, stvarno rjeavanje pitanja Bosne i Hercegovine bilo je na Berlinskom kongresu (13.VI ~ 13.VII 1878). Ovaj skup evropskih sila nije usvojio ni jedan od zahtjeva iz ustanikog memoranduma (pripajanje Srbiji ili autonomija u okviru Turske sa izabranim parlamentom i guvernerom i osloboenje kmetova). Zanemarujui interese stanovnika l. XXV Berlinskog traktata Austro--Ugarska je od evropskih sila dobila mandat da "okupira i upravlja pokrajinama Bosnom i Hercegovinom", preputajui upravu nad Novopazarskim sandakom Turskoj.
Dokidanje osmanlijske vlasti i pokret otpora austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine
Dok su se evropske sile dogovarale kako revidirati jednostrano izdiktirani Sanstefanski mir od Rusije, pri emu su pogaena sva tajna dogovaranja sa Austro-Ugarskom u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, u samoj Bosni je dolo do previranja. itelji ove pokrajine odranije su bili ozlojeeni na ponaanje kako Porte, tako i susjedne monarhije kada je bila u pitanju njihova sudbina. Oni se nisu mogli pomiriti s tim da prema potpisanom ugovoru dio Bosne i Hercegovine pripadne Crnoj Gori i Srbiji. Zato su poela okupljanja Muslimana s ciljem da se dogovore ta initi. Ve 11. aprila sarajevska ulema je u Carevoj damiji sazvala narodni zbor na kojem je izraen protest protiv oduzimanja teritorije od Bosne i Hercegovine uz konstataciju da time ova pokrajina "visi u zraku". S druge strane, domai Muslimari su oekivali da e doi do stvarne uspostave autonomije. Zato se na tajnim sastancima sarajevskih uglednika, u prvom redu uleme, due vremena raspravljalo o upuivanju jedne ittifakname (adrese) na Portu. U adresi koju je potpisalo mnogo ljudi od Porte je traeno da se u praksu provede odluka o autonomiji i predlae da Bosnom i Hercegovinom upravlja njen sabor. Oito je u ovom dokumetnu bilo naglaeno da e Bosanci zajedniki braniti svoju zemlju bez obzira na vjersku pripadnost. Ve tada je bio odbaen turski jezik i poela iskljuiva upotreba domaeg bosanskog. Rezultat toga bilo je formiranje Narodnog odbora 5. juna 1878. Kao nacionalno mjeovito tijelo Odbor je imenovao
209
Narodnu skuptinu u prvo vrijeme sastavljenu od 32 lana, od kojih je iz Sarajeva bilo 20 (12 muslimana, 5 pravoslavaca, 2 katolika i 1 jevrej), a iz provincije svaki okrug je trebao birati po jednog muslimana i hrianina. U organizovanju naroda posebno su se isticali Muhamed-ef. Hadijamakovi (Sarajevo, 1815-1878), duhovni voa cijelog pokreta, ejh i muderis Gazi Husrev-begovog hanikaha, vrlo energini i uticajni Kaukija Abdulah ef. (Sarajevo, oko 1820-1878), hafiz, dugogodinji imam Begove damije u Sarajevu, za kojim su pristajali najiri slojevi drutva. Nakon to je prijedlog doao do valije i razmatran na sjednici idare-i medlisa, izabrani su skuptinski zastupnici: muftija Mustafa ef., Kaukija ef., Sunulah ef. Sokolovi, Mustajbeg Fadilpai, Ragib ef. uri, Asim ef. Ridali, Mehmed-beg Kapetanovi, Mahmud ef. Mufti, Mustafa ef. ari, Sabit ef. Hasanagi, Ahmed ef. Svrzo, Muhamed-aga Kapetanovi," Petraki ef. Hasanagi, Ahmed ef. Svrzo, Muhamed-aga Kapetanovi, Petraki ef. Petro-vi, Dimitrije Jeftanovi, Risto Besarovi, Jakov Trifkovi, ore Da -mjanovi, fra Grga Marti, Petar Sahaija (Jandri) i Salamon ef. Za predsjednika Skuptine bio je izabran dravni odvjetnik Sunulah ef. Sokolovi. Zbog ope situacije u zemlji nisu bili izabrani predstavnici iz drugih krajeva, te Skuptina nije mogla zasjedati u punom sastavu. Nezadovoljstvo osmanskim inovicima, posebno vojnim rukovodstvom i tekim poloajem vojske, dugo je bilo prisutno u Bosni. Zato je jedan od prvih akata Skuptine bio zahtjev za smjenjivanje vojnog komandanta Veli--pase. Situacija je postala sloenija kada je poetkom jula mjeseca, u jeku zasjedanja Kongresa, iz austrougarskog generalnog konzulata u Sarajevu procuri-la vijest da je Monarhija dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu. To je izazvalo buru u gradu, ali i aktivnosti konzula Konrada Vasia, koji je pored valije i njegovih saradnika pokuao pridobiti i jedan broj uglednih Muslimana, meu kojima i Mehmed-bega Kapetanovia. Njima je konzul stavio u zadatak da rade na pripremanju mirnog prihvatanja okupacije. Valija Ahmed Mazhar-paa je izjavio konzulu da nema nikakve instrukcije iz Stambola, a to je priznao i na sjednici idare-i medlisa, uz konstataciju da je zemlja spremna oduprijeti se stranim trupama. etvrtog jula naveer u Begovoj damiji nalo se izuzetno mnogo uzbuenih ljudi i mimo obiaja, tu je odran i politiki skup na kojem su govorili Hadijamakovi, Kaukija i Dervi ef. Goradak. Otvoreno je konstatovano da e Austrija zauzeti Bosnu i Hercegovinu i to sa sultanovim doputenjem. Sutradan je arija bila zatvorena a mnogo ljudi je dolo na isto mjesto, oekujui neku odluku. Na tom skupu vodstvo je oito izgubilo kontrolu. Iz mase se izdvojio junak ulice'tSalih Vilajetovl, u narodu poznat kao Hadi Lojo, (Sarajevoj 1834. - Meka, 1887.) imam i mualim, poz210
nat po konzerva ti zrnu i isklju ivosti, kao i viekratnim sukobima sa osman skom vlau zbog svog bahatog ponaanja prema hrianima. On je sa nekoliko desetina svojih pristalica na skupu istupio sa radikalnim stavovima. Isko -ristivi neraspoloenu masu naroda, koji je popunio cijeli prostor oko damije i susjednih sokaka, Hadi Lojo je prije zavrnog skupa pozvao narod na pobunu protiv vlasti i protjerivanje austrougarskog konzula Vasia i cijelog njegovog personala. Zatim je praen masom naroda krenuo prema KonakujU meuvremenu valija je okupio vojnog zapovjednika Veli-pau i vie inovnika i uglednika uvjeren da e nevelik odred vojnika oko Konaka, sastavljen od Anadolaca biti u stanju savladati pobunu, jer su bosanske trupe stacionirane u kasarni bile ocijenjene kao nepouzdane. Kada je narod okruio Konak, uz emotivne izlive vjerskih osjeanja, valija je u nemogunosti da odgovori na pitanje da li je istina da je sultan Bosnu i Hercegovinu predao Austriji, ispunio zahtjev da se smijeni Veli -paa. Iako je njegov pristanak bio uvjetovan predajom ovog poloaja Sarajliji Ismet-pai Uzuniu, narod, a posebno Hadi Lojo, shvatio je da je nastala pukotina u vlasti. Narednih nekoliko dana u Sarajevu su trajali nemiri, duani zatvoreni, grad je bio pun naoruanih ljudi. Jedan broj prvaka se odmah distancirao od pokreta, ali je Hadi Lojo, s jedne strane, fanatizovao masu, a s druge, pozvao hriane i jevreje da se prikljue pokretu. Narodni odbor iako povean na 50 ljudi, postao je vie orue ulice, jer je Hadi Lojo gajio ambicije da bude vezir. Pokuaj azijatskih trupa da blokira ju grad i uvjere bosanske bataljone na vjernost nisu davali rezultate. U Saraje vo su pristizali simpatizeri iz drugih krajeva, prije svih iz Visokog i Fojnice. Sarajevski dogaaji su se prenijeli i na druge gradove. Tako su se pobunili Travniani, traei ispunjenje zahtjeva sarajevskog Narodnog odbora. U Bosni se mnogo oekivalo od dolaska novog komandanta Hafiz-pae, posljednjeg pae kojeg je u Bosnu uputila Porta. S njim je u Sarajevo stigao i plje-valjski muftija Mehmed Nurudin Vehbi ef. emsekadi (Pljevlja, 1827. -Stambol, 1887.) vrlo obrazovan, ugledan, odlian orator i strateg, jedan od najveih vojskovoa pokreta. To je pojaalo antiaustrijsko raspoloenje koje je do tada bilo kanalisano pre ma osmanskoj administraciji. Potpisivanje Berlinskog traktata odjeknulo je u Bosni kao surova stvarnost. To je, s jedne strane, izazvalo rezignaciju, posebno hriana, a s druge, pojaavalo neraspoloenje prema sultanu. Bonjaci su tada tvrdili da je "Bosna njihov vatan (otadbina) i da sukan moe dati Stambol, a ne Bosnu". Na zajednikoj sjednici idare -i medlisa i Narodnog odbora, odranoj 13. jula 1878. godine, govorio je i muftija emsekadi zalaui se za jaanje pokreta i preduzimanje mjera protiv oni h koji odbiju da mu se prikljue. Tome se oprezno suprotstavljao Hafiz -paa, podvlaei instrukcije
211
Porte, ije zapovjedi on ispunjava. Ako to narod ne prihvati i lati se oruja, onda to ini na svoju odgovornost, tvrdio je on. Meutim, ostao je u manjini, te se odluio zabraniti rad Narodnog odbora. Ipak, Semsekadi je preuzeo glavnu ulogu u Odboru i svojim nastupanjima sve vie pridobijao narod za otpor protiv okupacije. Mazhar-paa ga u tome nije mogao sprijeiti svjestan njegove popularnosti u narodu. Bez obzira na zabranu Narodni odbor je poeo pripremu za organizovanje naroda. Formirao je dva odsjeka sa sjeditem u Moria hanu koji su imali zadatak brinuti se za prikupljanje materijalnih sredstava i ljudstva. Odbor je u ime cijelog naroda uputio i protestno pismo kancelaru Bizmarku u kojem ga obavjetavaju da ne prih-vataju odluke Berlinskog kongresa i prijete da e narod odluno braniti svoju domovinu. Odbori su prikupili znaajna sredstva, a mobilizacija ljudi poela je 21.jula. Iako je uspio udaljiti Semsekadia iz Sarajeva, valija nije mogao sprijeiti pripreme. Vilajetska skuptina nije prihvatila valijine prijedloge. Naprotiv, Porta je osuena zbog oklijevanja da se izjasni u vezi sa okupacijom. Poslanici su traili oruje i municiju. Ve 27. jula dolo je do masovnih demonstracija u Sarajevu. Pobunili su se bosanski vojnici u kasarni, a masa je opkolila Konak traei odlazak svih osmanlijskih inovnika na elu sa val-ijom. Dolo je do puskaranja s obje strane, pale su i prve rtve. Da li u dogovoru sa nekim lanovima pokreta ili zbog neslaganja sa valijom, Hafiz-paa je pokuao otii iz Sarajeva, ali je bio vraen. Narednog, 28. jula 1878. Mazhar-paa i njegov pomonik, Jermenin, Konstan-paa podnijeli su ostavke. Gotovo cijeli grad se naao u centru. Istog dana voe pokreta su odrali skup i aklamacijom izabrali narodnu vladu. Tim aktom prestala je 400-godinja osmanlijska uprava u Bosni i Hercegovini. Civilna vlast je povjerena Hafiz-pai, dok je resor vojnih poslova povjeren Smail-begu Taslidak Selmanoviu (Pljevlja; 18P-1906, pripadnika stare posjednike porodice) i Muhamed ef. Hadijamakoviu. Uprava nad policijom povjerena je telalu Abid-agi Gaaninu i kaligrafu i rezervnom juzbai Ahmed ef. Naki, a uprava telegrafima bivem telegrafskom inovniku erif ef. Zildiu. Hadi Lojo je za vrijeme svih ovih zbivanja sa naoruanim ljudima meu kojima je bilo najvie izbjeglica iz Nikia, krstario ulicama i pozivao na oruje. To je kod naroda izazvalo strah, posebno kod hriana. On se pokazao i kao podmitljiv ovjek, kada je od Petraki ef. Petrovia primio na poklon urak, za koji je tvrdio da ga je nosio lino Husein-kapetan Gradaevi. Hriane je uvjeravao da borba mora biti zajednika, a kulminacija raspoloenja u korist muslimansko-hrianske saradnje nastala je nakon proglaenja Narodne vlade. Tada je u gradu zavladalo veselje. Narod je pozvan da nosi narodno odijelo. Omladina se bratimila, a arhimandrit Sava Kosanovi i pop Risto - Kanta Novakovi defilovali su u harambakoj nonji
212
na elu sarajevske srpske omladine. Sve je u gradu bilo podreeno veselju to je osmanlijska vlast pala. Istog dana telegrafom su obavijeteni nii organi da se orujem prui otpor okupaciji. Iz zatvora su puteni svi zatvorenici, u emu se opet istakao Hadi Lojo. Narednog dana iz Sarajeva je otiao svrgnuti valija sa visokim inovnicima i nebosanskim vojnim sastavima. Vrijeme izmeu Sanstefanskog i Berlinskog skupa bilo je vrijeme previranja i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Istovremeno je dolo do reagovanja i meu hercegovakim ustanicima koji su bili u redovima crnogorske vojske. Ustanike voe su izraavale svoje solidarisanje sa borbom protiv okupacije. Zato je knjaz Nikola sve ove snage izolovao na Grahovu, nakon to je sa pukovnikom Gustavom Temelom potpisao poseban sporazum, Crna Gora se pismeno obavezala da nee pomagati pokret, ali i teritoriju gdje se ona zatekla, a trebala je da je preda Austriji, morala ju je osiguravati do dolaska trupa Crno-ute monarhije. Vojne pripreme za izvoenje okupacije poele su u rano proljee 1878. godine. Bez obzira na uvjeravanja politiara, generali su ozbiljno shvatili ovu ekspediciju. Poetkom maja mjeseca ak su novine pisale o ovim pripremama. Tada se govorilo o tome da je komandant ovih snaga baron Josip Filipovi (1819-1889), ije je ime u Generalnoj komandi u Zagrebu bilo vezano za bosansku ekspediciju daleko ranije. Radilo se o vrlo iskusnoj i kruni odanoj linosti, ranije autantu bana Jelaia, uesniku velikih bitaka, iskusnom strategu, o tada komandantu eke. U aprilu je ve izvrena djelimina mobilizacija pet divizija. Snage u jaini od oko 75.000 ljudi dobile su zadatak da izvre raspored na sjevernim granicama Bosne. Na junom krilu bila je angaovana 18. divizija na elu sa pomaralom Stevanom Jovanoviem (1828-1885). U poetku su postojali planovi o prelasku junih snaga iz rejona Dubrovnika, ali je kasnije odlueno da se one koncentriu u irem rejonu Splita. Prema zvaninim podacima Austro-Ugarska je bila pripremila oko 82.000 vojnika i oficira za okupaciju, bez obzira to je Andrai sam tvrdio da je za taj posao potreban jedan odred sa vojnom muzikom. Razmjetaj snaga Filipovi je izvrio u toku juna i jula mjeseca u sastavu VI, VII, XVIII i XX pjeadijske divizije uz pripremljene ratne brodove na Jadranu. Odmah nakon zavretka rada Kongresa ubrzane su pripreme za vojnu operaciju. Razlozi za to bili su veestruki. Austrijski vojni strunjaci su procjenjivali da je sarajevski prevrat i zbacivanje osmanlijske vlasti znatno pojaalo snage otpora u zemlji. Odjek ovih zbivanja na druge gradove, posebno u Trebinju, Mostaru, Livnu, a zatim Tuzli, kao i njihovo meusobno kontaktiranje ukazivali su na mogue bolje organizovanje otpora. Postojala je opasnost da bosanske snage dobiju pomo od Prizrenske lige, ali i Muslimana
213
iz Sandaka, na emu je uporno radio muftija emsekadi. S druge strane, povoljno je ocjenjivano da Porta oklijeva i bar zvanino ne podrava pokret i da time bitno utie na ponaanje njenih inovnika i oficira u Bosni, koji su pred okupaciju imali oko 41 bataljon vojske i 77 topova, od ega je 30 bataljona bilo sastvljeno od Bonjaka, 6 azijskih i 5 arnatuskih. Vojska, optereena nizom problema se raspadala, ali su bonjaki bataljoni, nakon raspada formacija, masovno prilazili u redove Pokreta. Generalna komanda u Zagrebu i baron Filipovi imali s kompletirane podatek o bosanskim cestama, prelazima, telegrafskim linija ma, utvrdama, gradovima. Podaci o stanovnitvu, njegovoj nacionalnoj i socijalnoj strukturi, raspoloenju itd. tre bali su da opredijele ponaanje na terenu. Raunalo se da hriani, posebno katolici nee pruiti otpor. Konzul Vasi je uvjeravao da ni bogati i ugledni Muslimani nee pristupiti Pokretu, ali je uvjeravao da to nee ni uiniti nii socijalni slojevi sela i gradova, koji su po svom uvjerenju vrlo konzervativni. Upravo zato Filipovi je uputio Proklamaciju stanovnitvu Bosne i Herce govine u kojoj saopava da austrougarska vojska ne dolazi u svojstvu dumana, ve kao prijatelj naroda da uspostavi red i mir, da su joj evropske zemlje povjerile taj zadatak uz privolu sultana, da e voiska svakog tititi, da e svi biti ravnopravni pred zakonom, da se garantuju obiaji i da e se zemaljski prihodi upotrijebiti za potrebe zemlje. Dvadeset devetog jula 1878. austrougarske trupe su prele bosanskoherce-govaku granicu na etiri mjesta (kod Broda, Gradike, Kostajnice, i Samca), a dva, odnosno tri dana kasnije kod Vrgorca i Imotskog. Tako su formirane tri osnovne kolone koje su dobile zadatak da to prije dou do Sarajeva. Glavnina snage krenula je dolinom Bosne, a pomonim pravcima prodirale su kolone dolinom Une, Sane i Vrbasa i prema zapadnoj Hercegovini i dolini Neretve. U pograninim gradovima ove snage nisu naile na otpor, te kolone poee brzo napredovati, tako da su ve 31. VII pali Banja Luka i Prijedor, a 2. VIII Jovanovieve trupe umarirae u Ljubuki. Poto su pogranine strae vrili strani vojnici, oni su se brzo predavali, a austrijske trupe im garantovale otpremanje u domovinu. Preuzevi vlast Narodna vlada u Sarajevu pourila je organizovati snage za odbranu zemlje. Poto je Hadi I,ojo sa svojim pristalicama obio vojne mag -acine, narodu je bilo podijeljeno oko 4.000 puaka i mmgo municije. Nakon nekoliko nesporazuma sa konzulom Vasiem i Hadi Lojom, predstavnici Vlade su otkazali gostoprimstvo austrougarskom generalnom konzulu i cijeloj njenoj koloniji te su oni napustili Sarajevo. Pad Banje Luke je na trenutak zabrinuo vlast, ali je pokret u Mostaru, mada krvav, doveo na elo novog mutesarifa muderisa hadi Arif ef. Kajtaza. U Tuzli je, pod pritiskom
214
naroda, pokret organizovao Mehmed-beg emerli, a podrka je stizala iz Bihaa, Kladue, Kljua, Jajca, Livna. Narod se bio prihvatio oruja, meutim, osjeala se slaba organizacija. Pokret su prihvatili, prije svega, Muslimani, njima se u gradovima pridruio i jedan broj Srba i manji broj Hrvata, dok su Jevreji, kao pripadnici male zajednice, materijalno pomagali Pokret. U nekim gradovima bile su formirane i posebne jedinice sastavljene od pripadnika pojednih naroda (Sarajevo, Prozor, Varcar Vakuf)- Bilo je i mjeovitih jedinica. Pokret je ostavljen bez oficirskog kadra, koji je do tada bio u Bosni sastavljen od Turaka ili drugih nebosansklh naroda. Gotovo svi vii oficiri su u poetku napustili Bosnu i predali se, ili otili iz Bosne drugim putevima. Od malog broja onih koji su ostali vrlo brzo se pokazalo da su izdajnici, ukljuujui i samog Hafiz-pau. Iako su na elu vojnog rukovodstva stajali Muslimani, jedan broj Srba je do kraja ostao uz pokret. Tako je Risto Popovi iz Zvornika bio komandant bataljona u Tuzli. Meutim, nakon to su asutrougarske trupe ostvarile poetne uspjehe, dolo je do kolebanja meu Hrvatima i Srbima, tako da su se ostvarile prognoze okupatora da e se na bojnom polju najveim dijelom suprotsaviti Muslimani. Iako nikada nije ustanovljen ukupan broj snaga koje su se suprotstavile okupacionim trupama, jer je u odbrani pojednih gradova i sela uestvovalo cjelokupno stanovnitvo, historiografija je prihvatila podatke austrijskih vojnih strunjaka da je pokret mogao raspolagati sa oko 93.000 boraca. Centar Pokreta je ostao u Sarajevu. Poetkom augusta poele su odlaziti prve jedinice iz Sarajeva na elu sa bimbaama Junuz ef. Halaeviem, Atif ef. Uzunoviem, Ahmed ef. Svrzom. Uz mnogo ceremonijala otili su i odredi pravoslavaca i katolika koje su vodili Risto Bujak i Aleksandar Kezi. Vlasti su 7. VIII objavile poziv svojim graanima bez obzira na vjeru da se prikljue odbrani domovine, poto su prethodno uvele vojnu obavezu za sve strance i osmanske inovnike te uvele ratni porez od bogatih graana. Znaajnu ulogu u pokretanju Sarajlija opet je imao muftija Semsekadi. On je zajedno sa Petraki ef. pozvao na sjedinjenje "Polumjeseca i Krsta" u odbrani domovine. Oito je tada muftija preuzeo ulogu da organizuje odbranu istone Bosne, jer se odmah upustio prema Tuzli. U meuvremenu Porta je intervenisala kod Hafiz-pae da se obustave sve borbe i uputi deputacija pred generala Fil-ipovia. To je izazvalo ogorenje i odbijanje zahtjeva Porte. Posebnu odvanost je pokazao M. Hadijamakovi, koji je sa svojim snagama uspio poraziti austrougarske trupe kod Maglaja. Semsekadi je organizovao odbranu Tuzle, ali je uspio zaustaviti napredovanje austrijskih trupa kod Graanice i time ugroziti glavnu kolonu u dolini Bosne. Ove pobjede su znatno ugrozile-napadaa, pa je general Filipovi morao traiti pojaanje plaei se da ne doe u okruenje. Meutim, brzi pad Banje Luke omoguio je napredovanje kolone
215
dolinom Vrbasa. Iako uz velike gubitke, u bojevima na Kadinoj vodi i Jezeru vojvoda NVurtenberg, komandant VII divizije, uspio je zauzeti Jajce, a ubrzo iza toga i Travnik. General Jovanovi je brzo napredovao u Hercegovini, uavi u Mostar, pokrenuo je snage ka Stocu. Neoekivani obrti u pozadini okupacionih trupa donosili su nove probleme. Iznenada je dolo do pobune u Banjoj Luci, bonog upada u okolici Stoca, kao i jaanja snaga u bihakoj krajini, te otpora u Livnu, Samcu, Brkom itd. Oito je Filipovi tek tada osjetio ozbiljnost svog poloaja, te je poeo traiti nove trupe, ali i primjenjivati vrlo stroge mjere osnivajui u svakom mjestu prijeke sudove i fiziku likvidaciju svih koji su se na bilo koji nain suprotstavljali. Ostavljajui po strani Hercegovinu i istonu Bosnu sa Posavinom, on je pourio izvriti spajanje kolone koja je ila dolinom Vrbasa i Lave sa glavninom iz doline Bosne kako bi to prije doao do Sarajeva. Glavninu snaga Filipovi je uputio u pravcu Zepa, gdje je nakon krvavog i dugotrajnog boja uspio probiti odbranu i krenuti dolinom Bosne prema Vranduku. Tu je oekivao najvei otpor, ali je onda bio obavijeten da, zahvaljujui izdaji dvojice turskih oficira organizovane odbrane nema ispred Vranduka i da je prolaz slobodan. Ustanici su pruili veliki otpor na Klokotu, u Kaknju i Visokom. Tako su do 17. augusta okupacione snage stigle pred Sarajevo. Plan zauzimanja grada uradio je lino baron Filipovi, trudei se da narednog dana, za carev roendan ue u grad. Brzo napredovanje Filipovievih snaga, te uee Sarajlija u ranijim operacijama, neorganizovanost i stihijnost oteavali su pripremu za odbranu. Uz sve to poelo je i kolebanje meu nekim prvacima Vlade, a od Hafiz-pae se ve nita nije ni moglo oekivati. Mnogo ljudi je izgubilo povjerenje u odbranu zbog ponaanja Hadi Loje i njegove "garde". Za njega nikada nije ustanovljeno da li je uestvovao u borbi, sumnjivo je i njegovo ranjavanje i bijeg iz grada. Zato je izgledalo da se Sarajevo nee braniti. Odluujuu ulogu imao je M. Hadijamakovi. Odmah po pristizanju iz Visokog, on se suprotstavio lanovima Narodnog odbora i nabrzinu organizovao odbranu. Njemu su se pridruili sarajevski uglednici kao Salih-aga Merhemi, Edhem-aga Cesrija, Muhamed-aga Sogolj, Mehaga Hadi, braa Muzaferija, Ahrned ef. Nako i dr. Njegov odluan stav povrato je Sarajlije iz letargije. Tako organizovane snage, po nekim procjenama oko 5.000 ljudi, rasporeene su na dominantne kote oko Sarajeva. Iako je Ismet-paa Uzuni bio naredio da se onesposobe Krupovi topovi, zahvaljujui majstoru Avdi Jabuici popravljeni su i stavljeni u funkciju. Filipovi je u sarajevsku operaciju ukljuio snage jaine oko 14.000 vojnika i oficira i 9 baterija artiljerije. Glavnina snaga napadala je od Blauja preko 216
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetsl.og rata
Sarajevskog polja, Vraa i Debelog brda pod komandom generala Emerika Kaiffela, pukovnika Fridriha Villencza. dok je generalu Karlu Tegetthoffu dato u zadatak da zauzme Paino brdo, a pukovnik uro Lemaji trebao je sa svojim snagama slomiti otpor na Bijeloj tabiji napadom s lea i presjei komunikaciju istono od Sarajeva. General Eugen Muller je sa svojim snagama trebao ovladati Kobiljom Glavom i napadati ka Pofaliima. Tako koncen-trisane snage otpoele su napad na grad rano ujutro 19. augusta 1878. uz snanu podrku artiljerije. Prve bitke poele su za Paino brdo. Lemajievim "jagerima" trebalo je gotovo pet sati da probiju linije branilaca uz borbu prsa u prsa na Ravnim Bakljama, i to uz velike gubitke, zato je kasnije i dobio titulu "Von Pain brdo". Oko 9 sati, pod udarima artiljerije, popustili su poloaji na Koevskom Brdu i Gorici, gdje je komandu na topovima imao Mustafa Trampa. Uz velike gubitke na obje strane Kaiffelove snage su ovladale Vracama i Debelim brdom, gdje je komandovao Alija Burek. Ovim se napadau omoguilo da svih 52 topa usmjeri na gradske etvrti. Podravani tom vatrom, austrijski vojnici su navalili na grad. Meutim, naili su na snaan otpor branilaca. Morali su se boriti za svaku kuu i svaku ulicu. Teke borbe su voene oko Ali-paine damije, Magribije, na Kosevu, Bjelavama, irokai. Neki od stanovnika Gorice dugo su se odupirali napadu iz jednog mlina na potoku Kosevu. Tu je poginulo oko 50 Sarajlija, a na Gorici je izgorjelo 40 kua. Napada je pokazao mnogo surovosti te je vie ljudi bilo odmah strijeljano. Pri zauzimanju Vojne bolnice, ranjenici i bolesnici su bili izbaeni na ulicu, da bi bi bili smjeteni austrijski vojnici pod izgovorom da su i ranjenici pruali otpor. Bilo je klanja ena i djece, bez obzira to su oficiri nastojali da to sprijee. U borbama se istaklo mnogo ena i djevojaka koje su pomagale borce ili se same borile s pukom u ruci. Otpor branilaca skren je oko 14 sati, uz mnogo rtava, koje se na strani odbrane raunaju na oko 400 ljudi ukljuujui i one koji su podlegli nakon ranjavanja. Pokazalo se da su gibici napadaa bili daleko vei od onih koji su slubeno saopeni (57 mrtvih i 314 ranjenih). Istog dana u grad je umarirao general Filipovi. Istovremeno su poela hapenja po gradu, oduzimanje oruja, a pljaka je obustavljena tek kada je izvjeena proklamacija narodu. Svi uhapeni su tretirani kao ratni zarobljenici, te je istraga nad njima poela u sabirnim logorima. Njih 600 bilo je osueno na robiju i odvedeno u Olu-muc. Nekoliko desetina Sarajlija prijeki sud osudio je na smrt. Kazna je izvrena nad njih petnaestak. Meu objeenim i strijeljanim nali su se sed -merica brae Mulia, Avdo Jabuica, hadi Avdaga Halaevi, Suljo Kahvi, hadi Mehaga Graanica, Mehmed-aga Dalagija, Ibrahim-aga Hrga i Meso Odobaa. Vrlo karatkeristian je postupak sa izvrenjem kazne vjeanja M. Hadijamakovia. Ponien sramotnom osudom starac je, nakon obavljene
217
molitve, oteo puku od straara i ranio dvojicu vojnika. Nakon toga bio je izmasakriran i polumrtav objeen. Oito je da su austrijske vlasti namjerno potencirale da je voda pokreta bio Hadi Lojo, a ne pripadnici uleme. Time je u historiografiji dugo vremena dominirala kvalifikacija po kojoj se cijeli pokret protiv austrougarske okupacije nazivao Hadi Lojina buna. Pad Sarajeva nije znaio kraj otpora okupacionim trupama. Jovanovieve trupe su sporo napredovale u istonoj Hercegovini, jer je morao voditi botbe kod Stoca, zatim Trebinja, kod Gorice, kod sela Jasen i najzad kod Klubuka u Korijeniima. Za te poduhvate mu je trebalo gotovo dva mjeseca, uz ogromne gubitke. Za operacije u Posavini Filipoviu su bile potrebne sjvee trupe, koje su pod komandom generala Szaparva u drugoj polovini augusta i poetkom septembra nastojale osigurati prohodnost maglajske ceste. Operacija zauzimanja Brckog trajala je 6 dana. Branioci doline Spree drali su se kod Doboja sve do 15. se ptembra. ime je bio otvoren put prema Tuzli. Snage otpora pod komandom muftije Sernsekadia su bile napadnute i na junom krilu pravcem Sarajevo - Romanija. Time je ubrzan pad cijele sjeveroistone i istone Bosne, ija je okupacija zavrena padom Foe 5. oktobra 1878. Nove trupe su bile potrebne i za osvajanje Bosanske krajine. Po etkom septembra preduzete su operacije protiv ustanika u Mejdanu, Kozarcu, Prijedoru i Kljuu. Livno se dralo do kraja septembra. Pokuaj generala Zacha da preko Zavalja osvoj i Biha, sprijeio je odlunom akcijom odred pod komandom Husein-bega Karabegovia, nanijevi napadau teke gubitke i protjeravi ga iz Bosne. Napad na ovaj grad austrougarske trupe preduzele su tek poslije pristizanja snaga pod komandom dva generala, koji su zdruenim snagama uspjeli ui u grad 19. septembra. Jo cijeli mjesec je trebalo trupama generala Rheinlandera da zaposjedne bihaku krajinu i 20. oktobra Kladuu. Time je vojniko zaposjedanje Bosne i Hercegovine bilo zavreno. Za nepuna tri mjeseca jedna od najsavremenijih armija Evrope, uz anga ovanje oko 300.000 vojnika i oficira vodila je 76 borbi, bojeva i bitaka. Zvanine podatke saopene nakon zavretka okupacije o izbacivanju iz stroja oko 5.200 austrougarskih vojnika nisu prihvatili ni oe vici niti suvremenici ovih dogaaja. Okupacijom Bosne i Hercegovine 1878, Austrougarska se neposredno ukljuila u njenu povijest i dala joj peat za narednih etrdeset godina.
218
Bosna, i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
LITERATURA
Ahmed Alii
Ureenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983.
Vaso ubrilovi Bosanski ustanak 1875-1878, Beograd, 1930. Vladimir Corovi Luka Vukalovi i hercegovaki ustanici od 1852. do 1862, Beograd, 1923. Vasilj Popovi Agrarno pitanje u Bosni i turski neredi za vreme reformnog reima Abdul Medida (1839-1861), Beograd, 1649. Omer-paa Latas u Bosni - Pacifikacija Bosne, Gajret - Kalendar za 1939. godinu, Sarajevo, 1938, 50-71 Izabrana djela, I-IV, Sarajevo, 1991. Ustanak u Bosni 1875/78, Sarajevo, 1973. Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, Separat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1983. Povijest okupacije Bosne i Hercegovine (1878), Zagreb, 1910. Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XVII, Odjelj. drutvenih nauka, knj. 8, Sarajevo, 1979. Pokreti u Bosni i u Albaniji protivu reformi Mahmuda II, Beograd, 1913. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, Beograd, 1955. ore Pejanovi
Hamdija Kapidi
Hamdija Kreevljakovi Milorad Ekrnei Enciklopedija Jugoslavije
Mihovil Mandi Nauni skup
Dragoslav M. Pavlovi
219
Grgur Jaki
Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu, Beograd, 1955. Omer-paa Latas u Bosni 18504852, Sarajevo, 1977. Bosna i Hercegovina 1813-1826, Banjaluka, 1988. Bosna i Hercegovina 1788-1812, Banjaluka, 1992. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878), Sarajevo, 1988.
Galib ljivo Galib ljivo Galib ljivo Ibrahim Tepi
226
THE SUMMARY
Drl.Tepi
The nineteenth century in B & H was marked by the attempt of the Turk's governments with the changing in the militarv, the administration, the management, the law as well as the fmancial area to modernize the state and the society, to stop the process of the destmction of the Empire and at the same time to connect the Bosnian province stronger with the central power. Together with these attempts, some complicated rslations with the neigh-bours, Austria and France, were happening, which trled to connect the Bosnian province. After 1815, when the principality Serbia had gotten its authonomy and with the line of concessions until 183G> had gotten the law possibility to hold back the power of Porta, the resistance towards the central po\ver was more and more defined. The attempts of P orta, in order to introduce the new institutions in Bosnia, had found an energetic resistance. On ali basis the movement of Husein-Kapetan Gradaevi was growinga and defined the demand for the authonomy of Bosnia, on which the foundations of the movement of Bosnian beys \vould be based on. Unsatisfied with a slow guiding of the reforms, P orta had sent to Bosnia military forces with Omer-pasha on the head with some special permissions, in 1850. During the great East crisis (1875 -1878) the aspirations of Austria-Him-gary to occupy B&H became stronger. Although, with the article XXIV of Sanstefan's preliminary peace (03.03.1878) the authonomy inside the Turk's Empire was predicted for these provinces, the real sohition of the B&H question was on Berlin's Congress (13.VI/13. VII 1878). Austria-Hungary, had gotten, from the European powers the mandate to "occupy and manage with the provinces of B&H, leaving the management of Novopazar's sanjak to Turkey
221
In the time of near three mortths, engaging about 300.000 soldiers, Aus-tria-Hungarian army had military occupied B&H. The Monarchy was direct-ly inroduced in its history, giving it the stamp for the next fourty years.
222
BOSNA I HERCEGOVINA U VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE

Dr. Iljas Hadibegovi Dr. Mustafa Imamovi
Struktura bosanskohercegovakog stanovnitva (1878 -1918)
osljednjih decenija osmanske vladavine podruje Bosne i Hercegovine (bez Novopazarskog sandaka) zahvatalo je 51.027 kvadratnih kilometara na kojim je ivjelo oko milion stanovnika, od kojih je 1851/52. godine bilo oko 400.000 pravoslavnih, oko 328.000 muslimana, 1.780.000 katolika i 10.000 ostalih. Mada su migracije, izazivane ustanicima i preseljavanjem muslimana iz Srbije, uticale na demografska kretanja, navedeni omjeri u vjerskoj smk~ turi nisu se bitnije mijenjali do kraja osmanske vladavine. Ni u socijalnoj strukturi stanovnitva nije tada dolo do znatnijih promjena, jer proklam-ovane reforme nisu dublje zadirale u socijalne odnose stvorene procesom itlucenja. Zahvatajui poljoprivredno stanovnitvo, prvenstveno hri~ ansko, a u manjoj mjeri i muslimansko, itluenje je bitno uticalo na formi ranje socijalne strukture bosanskohercegovakog stanovnitva i odredilo njegovu osnovnu karakteristiku sve do 1918. godine. Veinu agrarnog stanovnitva (oko tri petine) inili su kmetovi (ifije), dok slobodni seljaci, preteno Muslimani, nisu prelazili dvije petine. Tanak sloj zemljinih posjednika (itluk-sahibije) regrutovao se iz redova bive vojno-feudalne aris-tokratije, bogatijeg graanstva, inovnitva i vojske, koji su sticali kmetska selita na razne naine. Austrougarska je za vrijeme urpavljanja Bosnom i Hercegovinom (1878-1918) obavila etiri popisa stanovnitva; 1879, 1885, 1895. i 1910. godine. Od prvog do posljednjeg popisa broj stanovnika je porastao od 1.158.164 na 1.808.044, to ini prirataj od 739. 880 lica ili 63,88% (2,06% godinje). U isto vrijeme, gustina naseljenosti porasla je od 22 na 37,1 stanovnika na 1 km2, to je, jo uvijek, Bosnu i Hercegovinu svrstavalo u red slabije naseljenih zemalja.
223
Prema prvom austrougarskom popisu, na pravoslavne je otpadalo 496.485 stanovnika (42,88%), na muslimane 448.613 (38,73%), na katolike 209.391 (18,08%), na jevreje 3.426 (0,29%), dok je 1910. godine zabiljeeno 825.418 pravoslavnih (43,49%), 612.137 muslimana (32,25%), 434.061 katolika 22,87%, 11.868 jevreja (0,62%), ostalih 14.560 (0,77%). U navedenom razdoblju, udio pravoslavnih u ukupnom stanovnitvu zemlje poveao se za 0,61%, katolika za 4,79%, dok se udio muslimana smanjio za 6,48%. Politike, socijalne i druge promjene iza okupacije nejednako su uticale na demografske promjene pojedinih vjerskih i nacionalnih grupa. Od 1879. do 1910. godine, pravoslavno stanovnitvo zabiljeilo je prirataj od 328.933 osobe (66%), muslimansko 163. 524 (36%), katoliko 224.670 (107%) i jevreji 8.442 (246%). Normalan prirataj imalo je samo pravoslavno stanovnitvo koje nije bilo podlono veim migracijama, dok su muslimani, zbog niskog prirodnog prirataja i iseljavanja u Tursku (oko 140.000 lica) biljeili stalno demografsko nazadovanje. Katolici raznih nacija su, usljed useljavanja, gotovo dvostruko premaivali normalni prirataj, a kod jevreja, useljavanjem akenaza, to je jo naglaenije. Iseljavanje muslimana i useljavanje katolika izazvalo je promjene u vjerskoj i nacionalnoj strukturi gradova i umanjilo muslimansku apsolutnu veinu sa 70,70% u 1879. na 50,56% u 1910. godini, stvarajui u njima pravu mjeavinu naroda i religija (u vjersku strukturu ulaze po prvi put i protestanti). Doseljenici su 1910. godine dostigli broj od 114.591 osoba i inli su 6,04% ukupnog civilnog stanovnitva u zemlji. Najvie useljenika poticalo je s podruja junoslavenskih zemalja, iz Hrvatske i Vojvodine 55.705, iz Slovenije 3.018, te iz Srbije i Crne Gore 2.468. Drugih doseljenika raznih nacija bilo je 53.400, a medu njima su najbrojniji bili Nijemci (22.968), Poljaci (10.975), Rusini (7.431), esi (7.045), Maari (6. 443), zatim Italijani (2.462), Rumuni (608), Slovaci (482 ) i drugi (650). Socijalna struktura stanovnitva u Bosni i Hercegovini poslije austrougarske okupacije nije se bitno izmijenila, ali je doivjela promjene pod uticajem ulaska u ire austrougarsko privredno i politiko podruje i, s tim u vezi, nove privredne aktivnosti, posebno razvoj industrije, prodor rob-nonovanih odnosa na selo i migracije. Njena bitna karakteristika jeste i dalje izrazita dominacija agrarnog stanovnitva koje se sa poetka okupacije do 1910. godine pomjera sa oko 90% na 87,92% ukupnog stanovnitva. Ovo jasno pokazuje da privredni razvoj zemlje nije uvjetovao bru dinamiku socijalnih promjena. Zadravanje polufeudalnih (zakupnikih odnosa u agraru zaledilo je socijalnu strukturu sela iz prethodnog perioda. Agrarno stanovnitvo se i dalje dijelilo u vie socijalnih skupina: zemljoposjedinici sa kmetovima, zemljoposjednici bez kmetova, slobodni seljaci, kmetovi, kme224
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetsk og rata
tovi koji su dijelom slobodni seljaci i ostalo agrarno stanovni tvo koje sainjavaju;, uglavnom proletarizovani seljaci - bezemljai. Na poetku okupacije, u socijalnoj strukturi poljoprivrednog stanovnitva bili su najbroljniji kmetovi (oko 85.000 domainstava), zatim slobodni seljaci (oko 77.000 domainstava) i zemljoposjednici s kmetovima i bez kmetova (6.000-7.000 domainstava). Do Prvog svjetskog rata otkupilo se oko 42.500 krnetovskih selita tako da je tada odnos slobodnih seljaka i kmetova bio 2:1. Prema posljednjem austrougarskom popisu iz 1910. godine, u rukama 10.463 zemljoposjednika nalazilo se 79.677 kmetskih selita, a jo 31.416 seoskih domainstava nalazilo se dijelom u kmetskom odnosu. Pod uticajem prodora kapitalistikih odnosa, potkraj osmanske i za vrijeme austrougarske vlastis u red zemljoposjednika uao je tanak sloj srpskih, hrvatskih i drugih vlasnika koji su do kmetskih selita dolazili, uglavnom, kupovinom. Sloj slobodnih seljaka umnoio se na 136.854 domainstava zahvaljujui procesu raspadanja patrijarhalne zadruge, otkupu kmetskih selita i doseljavanju stranih seljaka -kolonista (30.000). Stvaranjem brojnog sloja slobodnih seljaka zemlja sve vie postaje predmet trgovine i raznih pekulacija, pa je ubrzana ekonomsko--socijalna diferencijacija agrarnog stanovnitva. U tom procesu, do 1910. godine nestao je sloj seoskih bezemljaa u koji spada 20.450 domainstava ili 7,23% ukupnog agrarnog stanovnitva. Osiromaenje slobodnih seljaka i kmetova dobilo je iroke razmjere. Pred Prvi svjetski rat, 70% slobodnih seljaka i 30% kmetova raspolagalo je posjedom do 3,5 ha i tavorilo na rubu agrarnog minimuma. Potreba za dodatnom zemljom uvlaila je veliki broj odnosa. Dio seljatva bio je, takoer prisiljen traiti zaposlenje izvan poljoprivrede. Selo je postalo trajni rezervoar slobodne radne snage, iseljenika i povremenih ekonomskih migranata. Vjerska i nacionalna struktura agrarnog stanovnitva bila je vrlo neujednaena, to je bitno uticalo na njihove meunarodne nacionalno-politicke i vjerske odnose. S obzirom na to da su Muslimani imali apsolutnu veinu u svim socijalnim kategorijama koje su slobodno raspolagale zemljom, a srpski seljaci u onim koje su bile vezane za kmetstvo i sline odnose, na toj osnovi su se posebno zaotravali odnosi izmeu srpskih kmetova i muslimanskih zemljoposjednika, to se onda reflektovalo na ukupne odnose izmeu Srba i Muslimana. Prema popisu iz 1910, vjerska struktura agrarnog stanovnitva bila je sljedea: zemljoposjednici sa kmetovima: muslimani 91,15%, pravoslavni 6,05%, katolici 2,55%, ostali 0,25%; zemljoposjednici bez kmetova: muslimani 70,62%, pravoslavni 17,75%, katolici 10,70%, ostali 0,93%; slobodni seljaci: muslimani 36,65%, pravoslavni 25,87%, katolici 21,90%, ostali 1,06%; kmetovi: muslimani 4,58%, pravoslavni 73,92%, katolici 21,49%, 225
ostali 0,01%; slobodni seljaci koji su bili i kmetovi: muslimani 10,09%, pravoslavni 51,63%, katolici 38,28; kmetovi koji su bili i slobodni seljaci: muslimani 7,21%, pravoslavni 54,96%, katolici 37,83% i bezemljasi: muslimani 45,12%, pravoslavni 30,64%, katolici 20,48% i ostali 3,76%. Agrarno stanovnitvo koje je slobodno raspolagalo zemljom, pod uticajem prodora robnonovanih odnosa na selo i djelovanja drugih faktora (nasljedno pravo i si.), bilo je najvie podlono cijepanju posjeda i ekonomskom propadanju. U. ovoj socijalnoj skupini bilo je najbrojnije muslimansko stanovnitvo koje je inilo najvei broj sitnih zemljinih posjednika i bezem-ljaa. Za razliku od ovog sloja na koji bitno utiu zakoni robnonovanih odnosa, kmetsko selite je svojim pravnim statusom uglavnom ostajalo po strani, jer se njegova dioba ili prodaja mogla vriti samo uz plinu saglasnost zemljoposjednika (age). Takav odnos je u znatnoj mjeri konzervirao kmetsko selite, koje je bilo u prosjeku vee od slobodnog seljakog posjeda. Pritisnut obavezom davanja treine i izmirenja dravnih poreza kmet je, ukoliko je elio zadrati selite, bio vezan za obradu zemlje i mogao se ponuditi kao najamni radnik samo u sluaju viska radne snage u domainstvu, ili u sezoni kad ga ne zapoljava poljoprivreda. Tu je leala osnovna razlika u socijalnoj pokretljivosti slobodnih seljaka i kmetova i njihovog uea u formiranju radne snage u neagrarnim privrednim granama. Socijalna struktura gradskog stanovnitva nije se mijenjala srazmjerno uvoenju novih privrednih aktivnosti. Najveim dijelom bosanskohercego-vacki gradovi zadrali su tradicionalno agrarno i zanatlijsko-trgovako obiljeje. Od 66 gradskih opina, 1910. godine, samo u njih 25 nije bila agrarna veina. Sa malim izuzecima, to su gradovi sa 2.000 do 5.000 stanovnika, 11 ih ima sa preko 5.000, a jedno Sarajevo ima neto preko 50.000 stanovnika. Njihovu socijalnu osnovu ine zanatlije, trgovci i razne skupine agrarnog stanovnitva. U zemlji radi oko 40.000 zanatlija i trgovaca bez pomone najamne radne snage, to predstavlja vise od 85% svih vlasnika radnji i preduzea. Uporedo s tradicionalnim graanstvom, u bosanskohercegovakim gradovima stvara se i novo graanstvo. Njega ine pripadnici vojske, inovnikog aparata, intelektualci (strunjaci raznog profila), privrednici i radnici. Veinu ovog graanstva inili su doseljenici koje dovodi drava za potrebe novih privrednih aktivnosti. Meu ovim graanstvom najbre se umnoavalo inovnitvo koje je od okupacije do 1912. poraslo sa 689 na 13. 266 ljudi, ili za gotovo dvadeset puta.
226
Nova privredna aktivnost i nastanak radnitva

Nakon ukidanja esnafske organizacije 1851. godine i pojaanog intereso-vanja stranog kapitala za prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine, poeli su se slobodnije razvijati kapitalistiki drutveni odnosi. Posljedica tog skromnog razvoja bila je pojaana socijalna diferencijacija i stvaranje novog drutvenog sloja - najamnih radnika. Njihovo nastojanje bilo je naglaenije u onim granama gradske privrede koje su proizvodile za ire trite i u kojima su se poeli razvijati manufakturni i poetni oblici industrijske proizvodnje. Izvan gradske privrede takvi oblici proizvodnje razvijali su se u iskoritavanju i preradi drveta, a bili su vezani gotovo iskljuivo za anga-ovanje stranog kapitala i radnu snagu iz hrvatskih, slovenakih i sjevernih italijanskih pokrajina. Rijetke manufakturne radionice i tradicionalni oblici gradske i druge sitne robne proizvodnje ne prerastaju u industrijska preduzea. Radna snaga rasuta je u velikom broju malih radionica, u kojima vladaju jaki uticaji esnafske i patrijarhalne tradicije. Samim tim, u Bosni i Hercegovini nije bilo industrijskih radnika koji bi nakon okupacije uzeli odgovarajue uee u procesu industrijalizacije. Taj nedostatak domaih kvalifikovanih radnika, s nizom novih zanimanja morao se nadoknaivati dovoenjem iz drugih pokrajina Monarhije ili inostranstva. Osim strunjaka i kvalifikovanih radnika, za realizaciju velikih investicija (izgradnja eljezni ca, eksploatacija ume) angaovan je veliki broj radnika koji nisu Imali kvalifikacije, ah su svojom tradicijom bili vezani za obavljanje odgovarajuih poslova (umski radnici iz alpskih i karpatskih zemalja, ciglari iz Italije, graevinski radnici i si.). Njihov boravak u Bosni i Hercegovini bio je, uglavnom, sezonskog karaktera. Na taj nain, dio radnika od poetka industrijalizacije Bosne i Hercegovine, bio je porijeklom izvan njenih granica. Prema nepotpunim podacima iz 1907. godine, u Bosni i Hercegovini zabiljeeno je 46.593 dravnih i privatnih preduzea i radnji u kojima je bilo zaposleno 101.664 osoba, ili 5,745% ukupnog stanovnita. Od ovog broja preduzea i radnji samo je u 6.833 (15,5%) bila zaposlena najamna radna snaga. Od toga je u 64 (0,14%) dravna preduzea bilo zaposleno 12.852, a u 6.769 (15,3%) privatnih radila su 36.233 najamna radnika i egrta. Kvalifikaciona struktura zaposlenih bila je prilagoena potrebama 12.612 (25,7%) kvalifikovanih, 32.300 (65,8%) nekvalifikovanih i 4.176 (8,53%) omladine koja je izuavala razne zanate. Od ukupnog broja najamne radne snage na ene je otpadalo 3.525 ili 7,3%. Oko 75% najamne radne snage bilo je zaposleno u tzv. velikim preduzeima (zapoljavaju 20 i vie radnika), dok je na srednja preduzea (3-19 radnika) i zanatske radione (1 -2 radnika) otpadalo svega jedna
227
etvrtina zaposlenih. Ovi odnosi ukazuju da su male radnje i srednja pre-duzea s ukupno 13.288 (25,2%) zaposlenih radnika imali podreenu ulogu u odnosu na velika preduzea, koja su osiguravala tri etvrtine radnih mjesta. Male radnje i srednja preduzea karakteristina su za tradicionalno domae zanatstvo i trgovinu (kao i onih oko 40.000 bez pomonih radnika), dok su velika preduzea, gotovo bez izuzetaka, osnovana poslije okupacije 1878. godine i najveim dijelom dravnim i stranim privatnim kapitalom. Pred Prvi svjetski rat, u Bosni i Hercegovini bilo je stalno ili povremeno zaposleno 80.000 do 100.000 najamnih radnika. Najvei broj radnika zapoljavala je drvna industrija (preko 21.000), zatim rudarstvo, metalurgija, saobraaj itd. Oko polovina svih radnika spadala je u kategoriju stalnih industrijskih, rudarsko-metalurkih i zanatskih radnika. Drugu polovinu sainjavali su povremeni ili sezonski radnici na raznim poslovima u industriji, saobraaju i drugim privrednim granama. Ova druga polovina spada u kategoriju poluradnik - poluseljak i podlona je velikoj fluktuaciji. Ona predstavlja karakteristinu pojavu u Bosni i Hercegovini, jer znatan dio viska agrarnog stanovnitva ne nalazi trajno zaposlenje ni u poljoprivredi, ni u drugim privrednim granama. Tom je doprinosilo i zad-avanje ostatka feudalnih odnosa u agraru, koji su koili socijalnu mobilnost u zemlji i ispolja-vanje svih prednosti slobodnog rada. Jedna od znaajnih karakteristika radnita u Bosni i Hercegovini jeste njihova heterogena vjerska i nacionalna struktura koja nije odgovarala proporcijama ukupnog stanovnitva. U konfesionalnoj strukturi preovlaivali su radnici katolike vjeroispovijesti koji su pripadali raznim nacijama. Ova injenica izala je otuda to je veliki broj doseljenih ili povremeno zaposlenih radnika katolike konfesije pripadao raznim nacijama (Hrvati, Slovenci, Poljaci, esi, Nijemci, Maari i Italijani) i to je domae katoliko (hrvatsko) stanovnitvo imalo bogatu tradiciju u nekim zanimanjima koja su poslije okupacije doivjela prosperitet (rudarstvo i metalurgija, graevinarstvo i jo neki), pri emu je politika zapoljavanja bila naklonjena ovom dijelu stanovnitva. Oni su inili 39,4% ukupne radne snage (u dravnim pre-duzeima preko 51%). Pripadnici pravoslavne vjere (uglavnom srpske nacionalnsoti) inili su 34,2% radnika i bili su najbrojnije zastupljeni u privatnim preduzeima, naroito u eksploataciji ume, trgovini, tekstilnoj, duhanskoj i grafikoj industriji. Muslimansko stanovnitvo, posebno u gradovima bilo je orijentisano na tradicionalnu gradsku privredu - sitno zanatstvo i trgovinu - tako da je njegovo uee u industrijskim poslovima bilo znatno manje nego kod pripadnika drugih konfesija. Relativno niskom procentu Muslimana u najamnom, radnom odnosu (22,6%) doprinosio je
228
proces njihovog iseljavanja, u kome najveim dijelom uestvuju osiromaeni ili potpuno proletarizovani slojevi iz grada i sa sela, zatim neucestvovanje muslimanske ene u poslovima izvan kue, kao i druge tradicionalno ivotne norme. Jevreji su, s obzirom na njihov ukupan broj, bili znatnije zastupljeni u tekstilnoj industriji (10,5%), trgovini (7,9%) i grafikoj industriji (7%), a u ukupnoj najamnoj radnoj snazi inili su 3,6%. Struktura stanovnitva u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine zadrala je neke ranije, ali je poprimila i neke nove karakteristike. Iako su i migracije uticale na demografska kretanja, Bosna i Hercegovina je i dalje bila vjerski i nacionalno izmijeana i nijedna od tih zajednica nije dostigla apsolutnu veinu niti je ivjela izdvojena na jednom kompaktnom prostoru. Zadravanje kmetskih odnosa u agraru uspostavilo je kontinuitet u socijalnoj strukturi stanovnitva i poslije 1878. godine, dok je, s druge strane, razvoj industrije, saobraaja i drugih privrednih grana vodio stvaranju dviju novih socijalnih grupacija - buroazije i radnitva. Tako se u razdoblju od 1878, do 1918. u Bosni i Hercegovini stvorio veoma arolik vjerski, nacionalni i socijalni mozaik, koji je u sebi nosio brojne pretivurjenosti tradicije i modernizacije.
Organizacija vlasti u BiH 1878 -1918.

Okupacijom 1878. BiH je faktiki ula u "sastav Austrougarske monarhije iako je zaposjednuta teritorija sve do aneksije 1908. formalno-pravno ostala pod sultanovim suverenitetom. Usljed osobenosti meunarodnih okolnosti u kojima je izvrena okupacija, unutranjih prilika i odnosa u okupiranoj zemlji i veoma sloene ustavne strukture Habsburke monarhije, BiH je u njenom okviru sve vrijeme imala poseban dravno-pravni poloaj i posebnu organizaciju i strukturu vlasti. Osnovni meunarodnopravni akti koji su odreivali taj poloaj bili su lan XXV Berlinskog ugovora i tzv. Novopa2ars-ka konvencija, poznata i kao Carigradska konvencija. lan XXV Berlinskog ugovora je uopeno odredio austrougarski okupacioni mandat kao pravo zaposjedanja i upravljanja pokrajinama Bosnom i Hercegovinom. Istovremeno je odreeno da Austro-Ugarska ima pravo da na podruju Novopazarskog sandaka dri svoje garnizone, o emu e se naknadno sporazumjeti sa osmanskom (turskom) vladom (na Zapadu obino poznatom pod imenom P orta). Nakon duih pregovora P orta i Austro-Ugarska su 21.aprila 1879. zakljuile u Istanbulu Meusobni sporazum ili Konvenciju. U uvodu te konvencije na prvom se mjestu istie da "injenica okupacije ne vrijea suverena prava " sultana nad Bosnom i Hercegovinom. Konvencija garantira slobo229
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog *ata
du vjeroispovijesti svim stanovnicima okupirane zemlje. Muslimanima se posebno jami lina i imovinska sloboda i sigurnost, pravo da odravaju veze sa svojim duhovnim poglavarom u Carigradu, da javno u molitvama spominju ime halifa (sultana ) i da na damijama istiu osmansku zastavu tamo gdje je to ve bio obiaj. Konvencijom je odreeno da se prihodi BiH mogu koristiti iskljuivo za upavu i potrebe ove pokrajine. Time je postavljen princip samofinansiranja bosanskohercegovake uprave, kojeg se Austro-Ugarska cijelo vrijeme svoje vladavine pridravala. Ostale odredbe Konvencije uglavnom su se odnosile na razna vojna pitanja vezana za stacioniranje tri austrougarska garnizona u Novopazarskom sandaku. Poslije duih politikih rasprava na relaciji Be - Budimpeta, parlamenti Austrije i Ugarske su 22. februara 1880. paralelno usvojili Zakon o upravljanju Bosnom i Hercegovinom. Ovaj je zakon odredio da nadzor nad privremenom upravom u BiH pripada zajednikoj vladi, ali da se pravci i naela te uprave (posebno izgradnja eljeznica i drugih javnih graevina, donoenje propisa o carinama, indirektnim porezima i novcu) ne mogu utvrivati bez saglasnosti vlada oba dijela Monarhije. Zakonom je posebno odreeno da se bez saglasnosti parlamenta Austrije i Ugarske ne moe promijeniti odnos u kojem se BiH nalazi prema Monarhiji. Donoenje ovakvog zakona znailo je da je u vrhovima vlasti Monarhije preovladalo miljenje da bi svaki radikalniji upravno-politiki zaokret ili zahvat u okupiranoj zemlji doveo u pitanje njenu dualistiku strukturu. Pored toga, izazvao bi i spoljnopolitike tekoe, jer bi se mogao shvatiti kao povreda sultanovog suvereniteta. Sve to skupa, a posebno nespremnost i nemogunost ni jedne od divju drava Monarhije (i Austrije i Ugarske) da u veoj mjeri podnose fmansijske terete politike radikalnih promjena u BiH, logino je vodilo preuzimanju, postepenom mijenjanju i poboljavanju zateenog osmanskog pravnog i upravnog poretka. Austro-Ugarska je, tako, u biti zadrala: (1) zateenu osmansku administrativnu organizaciju u BiH; (2) pravni poredak; (3) por^ski sistem; i (4) postojee stanje agrarnih odnosa. Administrativna organizacija i upravna vlast. - Preduzimanjem zateene upravne strukture, Bosna vilajet je postao Rekhsland, sandaci ili live postali su okrui, kae (srezovi) pretovrene su u kotare, a nahije u kotarske ispostave. Valija je postao zemaljski poglavar (Landesschef) , mutesarifi (upravnici sandaka) postali su okruni predstojnici, a kajmakami ili mudiri (upravnici srezova) preimenovani su u kotarske predstojnike. U cijelosti okruga (Sarajevo, Travnik, Mostar, Tuzla, Banja Luka i Biha) i 64 kotara sa 23 kotarske
230
ispostave, mada se njihov broj kasnije povremeno mijenjao. Pored ove dravne upravne strukture, okupacija je zatekla u BiH sistem opinskih samouprava u okviru seoskih opina (demata) i gradskih opina ili beledija. Nova vlast je zadrala ovu opinsku strukturu, ali su njena samoupravna prava i djelokrug bili veoma ogranieni. Slino upravi, i u pravosuu je zadrana osmanska organizacija sudstva. Prvostepeni su bili kotarski sudovi kojih je bilo 48. Apelacionu vlast vrilo je est okrunih sudova. U Sarajevu je od 7. jula 1.879. poeo djelovati Vrhovni zemaljski sud (Landesgericht). Pri svim kotarskim sudovima postojali su i eri-jatski sudovi za porodine i nasljednopravne poslove Muslimana. Pri Vrhovnom sudu u Sarajevu djelovao je u svojstvu apelacije Vrhovni erijatski sud (Scheriatsobergericht). Okruni sudovi su djelovali i kao trgovaki sudovi.
Politika karta BiH za vrijeme austrougarske vladavine
231
Svi operativni poslovi vlasti povjereni su Zemaljskoj vladi (Landes-regierung) za Bosnu i Hercegovinu koja je ustanovljena carskom naredbom od 29. oktobra 1878. Zemaljska vlada sa sjeditem u Sarajevu poela je svoj slubeni rad 1. januara 1879. Vlada se u poetku sastojala od tri odjeljenja: za unutranju upravu, za finansije i za pravosue. Tako je u njenoj organizaciji zadran raniji osmanski sistem, u kojem je kod viih upravnih organa postojala podjela vlasti na unutranju, fmansijsku i sudsku, dok su se u kotaru kao najnioj upravnoj instanci sjedinjavale sve tri grane poslova. Vrhovna upravna vlast nad BiH povjerena je zajednikoj (austrougarskoj) vladi, u ije je ime administraciju vrilo zajedniko ministarstvo finansija. Pri zajednikom ministarstvu fmansija u Beu postojao je Bosanski biro koji je preko Zemaljske vlade u Sarajevu upravljao poslovima BiH. Zemaljsku vladu su sainjavali zemaljski poglavar, civilni adlatus i efovi odjeljenja (pored tri prvobitna odjeljenja vremenom su osnovani graevinski, odnosno privredni odjel, te odjeljenje za nastavu i bogotovlje i tehniko odjeljenje). Titularni ef vlade bio je zemaljski poglavar, ali je njenim radom stvarno rukovodio civilni adlatus, neposredno potinjen Bosanskom birou, odnosno zajednikom ministru finansija. Reorganizacijom Zemaljske uprave 1912. godine ukinut je poloaj civilnog adlatusa, a rukovoenje vladom povjereno je neposredno zemaljskom poglavaru, kojem je u tom pogledu pomagao "zamjenik zemaljskog poglavara". Zemaljski poglavar je istovremeno bio komandant okupacionog korpusa, pa su tu funkciju u BiH stalno obavljali i obnaali visoki carski oficiri. To je bila osobenost Bosne, jer ni u jednoj drugoj pokrajini Monarhije zemaljski poglavari nisu mogli biti istovremeno vojni komandanti. Pored toga, u iskljuivu nadlenost zajednikog ministarstva vojske spadali su: a) svi poslovi zajednikih vojnih eta na teritoriji BiH i Sandaka, b) komanda bosanskohercegovakih trupa i policije, c) pota i telegraf, i d) uprava eljeznike pruge Banja Luka - Dobrljin. Prilikom preuzimanja osmanske uprave, austrougarske vlasti su se strogo drale naela da se mogu prihvatiti samo one turske institucije i zakoni, koji nisu u suprotnosti sa interesima Monarhije i opim javnim principima. U tom smislu nikako nije dolazilo u obzir aktiviranje odredaba liberalnog osmanskog, Midhat-painog ustava iz 1876. godine, koji je predviao sazivanje bosanskog sabora. Da bi u upravi okupirane zemlje, radi svoje i evropske javnosti, omoguila "sudjelovanje u nekoj mjeri samih uroenih stanovnika", Austro-Ugarska je zadrala u prvo vrijeme institucije tzv. upravnog vijea pri Zemaljskoj vladi, okrunim i kotarskim uredima i nji hovim ispostavama. Zajednika vlada je posebnom uredbom, od 20. jula 1879. regulirala rad ovih vijea. Uredba se oslanjala na lan 13. Ustavnog
232
zakona Vilajeta Bosanskog iz 1867. godine, po kojem je ustanovljena institucija (idare medlis) kao pomonog upravnog organa valije, odnosno mutesar-ifa i kajmakarna. Prema lanu 2. navedene uredbe, Upravno vijee pri Zemaljskoj vladi sastojalo se od 12 lanova, pri okrunim oblastima od est, a u kotarima i politikim ispostavama od etiri lana. Sefovi ovih upravnih instanci imenovali su lanove vijea, "pazei pritom da to budu pouzdani ljudi koji imaju uticaja na stanovnitvo i koji poznaju prilike i potrebe zemlje". lanovi vijea su imali savjetodavno pravo glasa, a funkciju su vrili poasno. Svoju posljednju sjednicu Zemaljsko upravno vijee odralo je 8. marta 1881. i nakon toga vie nikad nije ponovo sazvano.
Donoenje vojnog zakona 1881. i Hercegovaki ustanak 1882. godine

Koristei mandat Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je nastojala to prije okupaciju pretvoriti u trajnu aneksiju Bosne i Hercegovine. U tim nastojanji ma istaknuto mjesto pripadalo je donoenju vojnog zakona 4. novembra 1881. kojim je uspostavljena vojna obaveza "zemaljskih pripadnika" i zapoeto formiranje bosanskohercegovakih jedinica u sklopu austrougarske armije. Smatrajui ovaj zakon kao naruavanje sultanovog suvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom, njeno stanovnitvo izrazilo je nezadovoljstvo koje se manifestovalo ustankom u Hercegovini 1882. i iseljavanjem Muslimana iz Bosanske krajine u Tursku. Pokazalo se u toku ustanka da objavljivanje vojnog zakona nije bio jedini uzrok nezadovoljstva. Tradicija je biljeila da su sve bune i ustanci u Bosni i Hercegovini imali agrarni karakter i da njima nije rijeeno ni jedno bitno socijalno i politiko pitanje njihovih nosilaca. Polazei sa ove osnove, od poetka okupacije stvaraju se nepremostive suprotnosti izmeu zahtjeva kmetova za rjeenje agrarnog pitanja i stavova austrougarskih vlasti da zadre ranije stanje. Bilo je jasno da su muslimanski zemljoposjednici odabrani kao politiki oslonac nove vlasti, a ne srpski kmetovi. Na agrarnu politiku naslanja se i nezadovoljstvo naroda poreskim sistemom, koji je centralizovan i bezobzirno provoen. Seljatvo je posebno pogaalo pretvaranje desetine, kao glavnog izvora dravnih prihoda, od naturalnog u novani porez (1 l.VHI 1879). To je posebno optereivalo kmetsko selite i stoarske oblasti istone Hercegovine. Uz navedene, postojali su i drugi uzroci nezadovoljstva kao to su: kuluk, zavoenje krute birokratsko-policijske uprave, diferencirani stavovi prema pojedinim narodima Bosne i Hercegovine, nerijeen dravno-pravni i
233
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena du kraja Drugog svjetskog rata
meunarodni poloaj Bosne 1 Hercegovine, koji je u irokim slojevima naroda raao svijest da nova vlast nije ni vrsta ni definitivna, te politika prema koli i vjerskim institucijama koja se sukobila sa tradicijom. Objavljivanjem vojnog zakona u itavoj Bosni i Hercegovini nastalo je nezadovoljstvo i vrenje, a u istonoj Hercegovini i junoj Bosni (oko Foe) zategnuto i eksplozivno stanje. Muslimani su reagovali slanjem brojnih peticija sultanu i zahtjevima za iseljavanje u Tursku, dok su nevesinjski kmetovi sluenje u vojsci vezali za rjeenje agrarnog pitanja. Vlasti pokuavaju, preko nekoliko krupnih zemljoposjednika i visokih svetenika, pridobiti muslimanske mase za vojni zakon i odvojiti ih od nezadovoljnog srpskog seljatva. U tome nisu potpuno uspjele. Nezadovoljstvo naroda u istonoj Hercegovini i junoj Bosni, koje je bilo praeno pojavom hajduije i povezivanjem sa krivoijskim ustancima, preraslo je u oruani ustanak. Poeo je napadom oko 100 naoruanih ustanika n a andarmerijsku stanicu u Ulogu, nou 10. na 11. januar 1882, a njegov definitivni kraj uslijedio je poetkom novembra kada se i posljednja grupa od 190 ustanika na elu sa Salkom Fortom prebacila u Crnu Goru. Ustanak je imao dva perioda. U prvom, koji traje oko 40 dana, ustanici imaju inicijativu i vode ofanzivne akcije, a u drugom, pod pritiskom daleko nadmonijeg neprijatelja, prelaze defanzivu i mijenjaju borbenu taktiku. Do kraja januara ustanici su zagospodarili velikim i teko pristupanim planskim podrujem, koje se prostiralo do Bilee i Gacka prema Ulogu i dolini gornje Neretve, prisilivi austrougarske snage da se povuku u gradove i uvaju najvanije komunikacije. Na gornjoj Neretvi zaposjeli su Glavatievo (19. I) i u trouglu izmeu Nevesmja, Mostara i Konjica koncentrisali oko 1.100 ljudi. Narednih dana vodili su borbe sa XVIII divizijom, koja je nastupala iz tri pravca. Nakon trodnevnih borbi vojska se vratila bezuspjeno zavrene akcije. Ustanici nisu prihvatili frontalnu borbu protiv daleko brojnijeg i opremljenijeg neprijatelja nego su uzmiui uvlaili austrougarsku vojsku u nepristupane predjele, gdje se ona teko snalazila i nije mogla due boraviti. Ohrabreni razvojem dogaaja, ustanici su u prvoj polovini februara preduzeli dvije vee ofanzivne akcije na utvrenja oko Foe i Trnova. U gornjem P odrinju koncentrisalo se 1.000 - 1.500 ustanika na elu sa Perom Tun-guzom, Stojanom Kovaeviem i Salih-agom Fortom. U borbama oko Foe (2-4. II) ustanici su uspjeli likvidirati nekoliko okolnih andarmerijskih stanica i zauzeti sve skele na Drini, ali nisu uspjeli osvojiti Fou. Mada su pokazali veliku hrabrost i spretnost, ustanici nisu bili jpremljeni za osvaja nje utvrenih gradova. Poslije napada na Fou ustanici su nastavili s ofanzivnim akcijama i pripremili napad na Trnovo, koje su smatrali vanom
234
stratekom takom i kapijom Sarajevskog polja. Napad na Trnovo uslijedio je 10. februara, poto su u njega stigla vojna pojaanja. Ogorene borbe oko 1.200 ustanika trajale su sedam sati i ustanici su se morali povui prema doli ni Rakitnice. Napadi na Fou i Trnovo uvjetovali iu dalje irenje ustanka prema dolini Rame i gornjeg Vrbasa, te od Foe prema Goradu, Rogatici i Glasincu. U aritima ustanka. Zagorju sa gornjom Neretvom bile su kon-centrisane glavne ustanike snage, i to oko Uloga 1.200 ljudi i dvije grupe po 200 ljudi kod Glavatieva i Zimlja. Na ovaj teren, poetkom februara, dolaze manje grupe od po 20 ljudi sa podruja Prozor-Bugojno i Glasinac-Rornani-ja. Ustanak je tada bio na vrhuncu i obuhvatao je podruje ogranieno crnogorskom i sandakom granicom, zatim cestom Cajnie-Gorade-Praa-Sarajevo-Tarin-Konjic, sa glavnim snagama u Zagorju, dolini Neretve i kraju oko Foe. Historiar ovog ustanka dr. Hamdija Kapidi utvrdio je da je Austro--Ugarska vojniki nespremna doekala ustanak i, da bi ga uguila, morala je prestrojiti trupe na jugu Monarhije, uspostaviti jedinstvenu komandu, osigurati znatno vojno pojaanje i dodatna fmansijska sredstva, a posebno angaovati diplomatiju da ne doe do vanjskih mijeanja u ustanak i do njegovog prerastanja u meunarodno pitanje. Izvjetaji s terena kao i oni koji podnose ministri imali su za cilj umanjiti znaa; i razmjere ustanka, a naroito srpsko-muslimansku saradnju u njemu. Vojni krediti su odobreni^ a pojaanja hitno upuena na jug Monarhije. Sve je to bilo pripremljeno za velike operacije protiv ustanika. Akcije austrougarske vojske bile su usmjerene na glavna ustanika arita: Zagorje, Ulog i dolinu gornje Drine. Jakim vojnim snagama, rasporeenim u pet kolona, trebalo je opkoliti ustanike snage i onemoguiti im povlaenje prema Hercegovini i crnogorskoj granici. U operacijama na ustanika arita planirano je 10,000 pjeaka i 4 brdske baterije sa tehnikim trupama, pod komandom vise generala i pukovnika. Odluujui okraji voeni su kod Uloga. Ustanici su izgradili 30 kamenih utvrenja na Crvenom klancu, koji dominira ulokom kotlinom. Tu je oko 1.000 ustanika, u osmosatnoj bici, pruilo estok otpor austrougarskoj vojsci, a zatim su se povukli preko Neretve u Hercegovinu. Iako se nisu mogli oduprijeti frontalnom napadu austrougarske vojske koja je brojem i naoruanjem daleko premaivala ustanike snage, ofanziva na njihova glavna uporita nije uspjela. Ustanici su se razbili u manje grupe i vodili gerilsku borbu. One se uspjeno provlae kroz postavljene obrue, brzo se snalaze i prebacuju preko planinskih masiva koristei se poznavanjem terena. Na taj nain prisiljavali su austrougarske trupe na stalno kretanje, bivakovanje na otvorenom prostoru, na zimskim i 235
Sjetnim vruinama, to je izlagalo protivnika velikim tekoama i gubicima. Vojne bolnice bile su pune, a procenat smrtnosti veoma visok. U martu i aprilu austrougarske kolone u stopu prate ustanike, za kojima se pomjera stanovnitvo, spaavajui se u planinama i prelazei crnogorsku i tursku granicu. Pritisak austrougarskih trupa na ustanike snage na svim sektorima uvjetovao je jenjavanje ustanka. To je posluilo Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu da 22. aprila 1882. izda proklamaciju o uguenju ustanka i objavi amnestiju u roku do 20. maja 1882, godine. Od amnestije bilo je izuzeto 241 lice. Iako je ustanak u aprilu smatran uguenim, on je i dalje za Bosnu i Hercegovinu vezivao veoma jake vojne snage. Male grupe ustanika rasute po ustanikom podruju vezivale su sve do sredine ljeta preko 60.000 austrougarskih vojnika za ije se izdravanje moralo pribaviti 23 miliona dodatnih vojnih kredita. U ovom ustanku uestvovalo je 2.000 do 3.000 ustanika. Srpske ustanike vode kmetovi, slobodni seljaci, knezovi, stoni trgovci, pandurski serdari, hajduke harambase i si., dok se u vodstvu muslimanskih ustanika pojavljuju slobodni seljaci, trgovci stokom i begovi. Ustanak su gotovo iskljuivo nosili seljaci, i to njihovi srednji i nii socijalni slojevi. Utvreno je da su ustanici, odmah po izbijanju ustanka, izabrali vojne i graanske rukovodioce. Vojno rukovodstvo bilo je izabrano posebno za srpske, posebno za musli manske ustanike. Ustaniku graansku vlast sainjavali su seljaci iz Uloga i okolice i nazivali su je "medilsom" ili "optinom" u koju je ulazilo 7 Muslimana i 6 Srba. Saradnja Muslimana i Srba u ustanku predstavljala je osobenost koju nije imao nijedan raniji ustanak u Bosni i Hercegovini. Ova saradnja objanjava se zajednikim neprihvatanjem austrougarske vlasti, ali im razlozi za to nisu bili identini. Ni jedni ni drugi nisu ostvarili svoje soci jalne i politike ciljeve i po tome ovaj posljednji seljaki ustanak u XIX stoljeu, slijedi tradiciju prethodnih ustanaka.
Utjecaj ustanka na organizaciju vlasti

Ustanak 1882. godine nije izazvao ira politika gibanja u BiH, ali je za ausirougarske politike vrhove predstavljao upozorenje da je nuno poboljati efikasnost organa vlasti u okupiranoj zemlji i konano rijeiti pitanje oblika njene uprave, imajui u vidu sve unutranje i meunarodne okolnosti u kojima Monarhija izvrava svoj okupacioni mandat. Drugim rijeima, bilo je neophodno jasno definirati i uvrstiti pozicije Monarhije u BiH i privremenu okupaciju pretvoriti u aneksiju. Za pripremu aneksije i 236
njeno izvrenje odabran je kao najpogodnija linost Benjamin Kalaj (Kallav), u to vrijeme naelnik odjeljenja u Ministarstvu spoljnih poslova. On je 4. juna 1882. imenovan za zajednikog ministra finansija, ime je neposredno preuzeo odgovornost za upravu BiH. Car Franjo Josip polagao je posebne nade u Kalaja koji je vaio za najboljeg poznavaoca Balkana u Monarhiji. Kalaj je smatrao da bosanskohercegovaka uprava mora djelovati kao da je okupirana zemlja ve sastavni dio Monarhije. Kako bi se odmah vidjelo da okupacija nije privremeno stanje, Kalaj je veoma ojaao ulogu zajednikog ministarstva fmansija u bosanskim poslovima, ograniivi nadlenost ministarstva rata uglavnom na vojne poslove. Time je bosanskohercegovaka uprava u osnovi dobila graanski karakter, pod neposrednim ravnanjem civilnog adlatusa. Osnovni instrument za ostvarenje svoje aneksionistike politike Kalaj je vidio u visokoobrazovanom i strogo odabranom inovnitvu, iji je broj rapidno rastao. Osmanlije su upravljale bosanskim vilajetom sa svega 120 inovnika. Prema jednom Kalajevom izvjetaju iz 1879. u Bosni je bilo 7.379 inovnika, a u vrijeme aneksije 1908. njihov broj se popeo na 9.535. Nivo inovnika, posebno prvih godina okupacije, bio je prilino nizak. Kalaj je nastojao podii inovniki nivo dovoenjem na vodee upravne poloaje u BiH ljude iz konzularne slube, kojoj je i sam, po karijeri, pripadao. Oslanjanje na inovniku elitu odgovaralo je osnovnom konceptu Kalajeve apsolutistike uprave: vladati bez naroda, ali istovremeno raditi na poboljanju njegovog poloaja u obimu koji dozvoljavaju bosanske finansije i interesi Monarhije. To je u osnovi bio sistem prosvijeenog apsolutizma, koji je prema Kalajevoj zamisli trebao postepeno osigurati uvjete za pretvaranje okupacije u aneksiju. Uz sva nastojanja i odreene rezultate na privrednom i kulturnom polju. Kalaj nije ipak uspio pokrenuti dublje socijalno strukturalne i kulturnopoli-tike promjene niti izmijeniti dravno-pravni i politiki poloaj BiH. Cijelo vrijeme njegove uprave do juna 1903. pa ak i kasnije, nakon aneksije 1908, upravno-politiki i ustavni reim u BiH zadrao je dva bitna obiljeja svog dravno-pravnog provizorijuma. Prvo, vrhovna upravna vlast pripadala je zajednikoj austrougarskoj vlasti u ije je ime administraciju vrilo zajedniko Ministarstvo finansija, to nije bio sluaj ni sa jednom drugom zemljom ili pokrajinom u Monarhiji. Drugo, cijelo vrijeme austrougarske vladavine, u BiH nije bila potpuno odvojena ni razgraniena civilna od vojne vlasti. Stavie, reorganizacijom zemaljske uprave 1912. godine i ukidanjem poloaja civilnog adlatusa dobili su vojni inioci neposredan utjecaj u graanskoj upravi Bosne i Hercegovine.
237
Pravni poredak. ~ Usljed dravno-pravnih i politikih okolnosti okupacije, te administrativno-tehnikih razloga, prekid sa zateenim osmanskim pravnim poretkom nije se mogao izvesti naglo. Odmah su ukinuti samo oni osmanski zakoni koji se protive opim pravnim naelima i graanskoj jednakosti. Za sve ostale propise i odnose vlasti su preporuile stanovnitvu da se vlada po svojim starim zakonima koji e se postepeno mijenjati kad se proue stvarni odnosi u zemlji. Time je u velikoj mjeri odran kontinuitet izmeu starog osmanskog i novog austrougarskog prava. Zadravanje zateenog prava, uz istovremeno veoma ivu normativnu djelatnost austrougarske uprave, uinilo je pravni sistem BiH bio veoma sloen. Postojalo je pet osnovnih vrsta izvora prava: (a) Zakoni, uredbe, naredbe i drugi akti koje je zajednika vlada propisivala za BiH, te odluke Vrhovnog suda u Sarajevu od naelnog znaaja; (b) Osmansko pravo i propisi islama ukoliko su u Bosni stvarno stupili u ivot. To su, prije svega, propisi Serijata koji su regulirali por odine, nasljedne, vakufsko-mearifske i vjerske poslove i odnose Muslimana. Pored toga, Austrougarska je recipirala vei broj osmanskih tanzimatskih zakona, posebno u oblasti zemljine svojine, agrara i openito imovinskih odnosa, kojima su u Bosni postavljeni normativni osnovi graanske pravne drave. Polazei od te tanzimatske normativne osnove, uspjela je Austro-Ugarska izgraditi u BiH buroaski pravni poredak i stvoriti pravnu dravu; (c) Kanonsko pravo Pravoslavne i Katolike crkve te brano pravo Jevreja; (d) Bosansko obiajno pravo, modificirano pod utjecajem ugarskog, osmanskog i mletakog prava. Zemaljska vlada je organizirano, putem anketa radila na prikupljanju pravnih obiaja u BiH; i (e) Kao pomoni izvor sudovima je sluio austrijski Opi imovinski zakonik iz 1811. godine. Najivlju normativnu aktivnost ispoljavala je Austro-Ugarska u poreskim, carinskim i openito fmansijskim poslovima, posto su sredstva ove politike (zajedniko carinsko podruje, novac, monopoli) smatrana osnovnim instrumentima postepenog ugraivanja BiH u Monarhiju. Poreski i openito iinansijski sistem. - Jedno od centralnih pitanja bosan-skohercegovake uprave u toku austrougarske vladavine predstavljale su fmansije. Bosanskohercegovacka uprava se uglavnom Lrinula za osiguranje sredstva za razvoj i upravu zemlje. Novopazarskom konvencijom i Zakonom o upravljanju BiH postavljen je princip samofinansiranja bosanskohercego-vake uprave, koji je u praksi primjenjivan tako da Monarhiji osigura sve prednosti koje je oekivala od okupacije. U austrougarskoj tampi i publicistici otvoreno se pisalo da je Bosna za Monarhiju kolonijalna zemlja, isto kao Sibir za Rusiju, Alir za Francusku, Java za Holandiju, Indija za Britaniju itd., u koju se mora uvoziti kapital ako se hoe od zaostalog podruja stvoriti
238
jedna "kulturna zemlja". Potrebne austrougarske kolonijalne privredne politike u BiH hitno su zahtijevale njeno ukljuivanje u carinski sistem Monarhije. Naredbom do 24. decembra 1879. BiH je od 1. januara 1880. prikljuena "obem carinskom podruju Austrougarske monarhije". To je znailo da se ukida pogranina carinska linija izmeu Monarhije i BiH, dok se na granicama BiH prema Turskoj. Srbiji i Crnoj Gori podie zajednika carinska Unija. Suprotno lanu 4. Carigradske konvencije, da e osmanski novac ostati u opticaju, Zemaljska vlada je 1.marta 1880, izriito zabranila promet osmanskog bakarnog i papirnog novca, osim zlatnih i srebrenih medidija, altalika, balika i kasida. Carine su donosile znatan prihod, ali je osnovni teret samofinansiranja bosanskohercegovake uprave snosio bosanski seljak u vidu neposrednih poreza, dok su svi posredni porezi vrlo brzo prenijeti u cijelosti iz Austro--Ugarske. Osnovni neposredni porez bila je stara osmanska zemljarina, zvana desetina iji je nain odreivanja i ubiranja onemoguavao unapreenje gospodarstva i konzervirao ekstenzivno privreivanje. Destina je zato 1906. godine pretovrena u "desetinski paual" to je bio jedan prelazni stadij izmeu desetine i modernog zemljinog poreza. Paualiranjem desetine nije promijenjena sutina poreza, nego samo nain njegovog ubiranja. Umjesto da se desetina procjenjuje i mijenja svake godine, novim sistemom odreena je prosjena desetina ili desetinski paual za period o deset godina koji e se davati sa jednog zemljita ili parcele. Time su onemoguene zloupotrebe i stalni sukobi izmeu tzv. desetara i seljaka. Pored toga, seljak je podstaknut na intenzivno privreivanje, pa je njegov poloaj u svakom pogledu olakan i poboljan. Znaajnu ulogu u fiskalnoj politici Zemaljske vlade imao je dravni monopol soli i duhana, zemaljski zajmovi, te sredstva dobijena od zajednike vlade u vidu okupacionog kredita i predujmova za gradnju eljeznica i druge privredne poduhvate. Postojao je i dravni monopol baruta, ali on nije imao fiskalni znaaj. Radi uspjenog obavljanja finansijskih poslova i privlaenja kapitala iz Monarhije, nastojala je Zemaljska uprava razviti u BiH odgovarajui bankarski sistem. Novani zavodi iz Monarhije su, plaei se rizika, oprezno i polahko uzlazili u bankovne poslove u BiH. Nezadovoljna time, Vlada je 1895. osnovala Privilegovanu zemaljsku banku za BiH. koja postepeno privlai privatni kapital iz Monarhije. Agrarni odnosi. - Sloena i osobena evolucija osmanskog feudalizma u BiH pravno je zavrena donoenjem Uredbe o iflucima u Bosni, poznatije kao Saferska naredba, jer je obnarodovana 14. Safera 1276, tj. 23. septembra 1859. Ovom su naredbom ozakonjeni agrarni odnosi stvoreni procesom ifluenja.
239
Naredbom je u osnovi ozakonjeno postojee obiajno agrarno pravo po kojem je kmet smatran za stalnog i nasljednog zakupaca (mustedira) na imanju zemljoposjednika. Time su odnosi izmeu iiluk-sahibije i ifije, seljaka ili kmeta, mjesto ranijeg feudalnog, javnopravnog, u osnovi dobili privatno--pravni, tj. graanski karakter. Posjednik zemlje postao je tako i formalno--pravno njen vlasnik, a kmet zakupac, to su faktiki i dotada bili. Pored itluka na kojima je zakupac imao tzv. kmetopravo, vlasnici ili posjednici zemlje imali su i svoje begluke, koje su kao svoj isto privatni posjed obraivali u vlastitoj reiji. Odnosi izmeu vlasnika zemlje i kmeta, ustvari zakupca, ureivani su meusobnim ugovorom, zvanim muzarea, po kojem je vlasnik ulagao zemlju a seljak rad. Seljaci se, bez obzira na to to su mnogi tek u prvoj generaciji ivjeli na ifluku, kao doseljenici, uglavnom iz dijelova dananje Crne Gore, poinju otvoreno buniti nastojei sebi prisvojiti zemlju koju su na osnovu zakupa obraivali i od koje su ivjeli. To je bilo uzrokom stalnih agrarnih nemira i buna koji su kulminirali ustankom u istonoj Hercegovini i Bosanskoj krajini 1875. godine, ime je otvorena tzv. velika istona kriza, koja je 1878. rezultirala austrougarskom okupacijom BiH. Traei za sebe BiH, Austro-TJgars-ka je tokom istone krize i na Berlinskom kongresu stalno isticala da su agrarni odnosi osnovni uzrok sukoba koji potresaju Bosnu i da je osmanska uprava nesposobna rijeiti to pitanje nego da to moe uiniti samo jedna snana i neutralna sila. lan XXV berlinskog ugovora nije formalno obavezivao Monarhiju da rijei agrarno pitanje, ali se to od nje oekivalo, posebno u kontekstu ustanka u dijelovima BiH 1875, koji joj je posluio kao direktan izgovor za okupaciju. Ta oekivanja su brzo iznevjerena. Ve 8. augusta 1878. general Stevan Jovanovi izdaje u Hercegovini proglas, da "dosadanji odnoaji meu agama i njihovim kmetovima zasad ostaju kao i dosad ". Careva vojna kancelarija izdala je 12. oktobra 1878. naredbu zemaljskonr poglavaru Josipu Filipoviu, da se reguliranje agrarnih odnosa izmeu posjednika (ifluk-sahibija) i zakupaca (kmetova) vri na osnovu osmanskih zakona, posebno Saferske naredbe. Istovremeno je izvrena slubena recepcija osmanskog zemljinog i agrarnog prava, ime je Monarhija ozakonila zateene eksfeudalne odnose. Odnosi izmeu zemljoposjednika (aga) i njihovih zakupaca izazivali su brojne sporove i sukobe, to je predstavljalo stalnu opasnost za javni poredak, pa su vlasti ulagale dosta napora da se odri dato pravno stanje. Poslije duih rasprava i "agrarnih konferencija" i savjetovanja u Sarajevu i Beu tokom 1879-80. godine, u politikim vrhovima Monarhije je preovladalo miljenje da u datim ekonomskim, finansijskim i politikim okolnostima osloboenje
240
kmetova putem obaveznog otkupa nije izvodljivo, jer za to nije bilo dovoljno kapitala, odnosno takav otkup jednostavno niko nije bio spreman kreditirati. Pored toga, Monarhija se plaila da bi naglo i radikalno rjeenje agrarnog pitanja izazvalo krupna ekonomska i demografska pomjeranja, ime bi se bitno naruila konfesionalno-etnika struktura u BiH. posebno na tetu Muslimana, ime bi se ugrozio njen poloaj u okupiranoj Zemlji. Tako se u praksi Austro-Ugarska orijentirala na rjeavanje agrarnog pitanja putem fakultativnog otkupljivanja kmetovskih selita, dobrovoljnim sporazumom izmeu age i kmeta ili zakupca. Na toj je osnovi otkup tekao veoma sporo. Od okupacije do 1904. godine otkupile su se potpuno ili djela-mino svega 20.193 kmetske porodice. Veinu otkupne sume osiguravali su sami seljaci. Poslije 1903. vlasti nastoje svojim fmansijskim ueem ubrzati dobrovoljni otkup, pa je od 1907. veina otkupne sume osiguravana zajmovima preko Zemaljske banke. Do 1910. godine otkupilo se preko 25.000 kmetova, ali su jo 111.033 porodice imale u veoj ili manjoj mjeri razliite eksfeudalne obaveze i terete. Praksu dobrovoljnog otkupa kmetova uz pomo Vlade, sankcionirao je poslije dugih politikih borbi Bosanskoherce-govaki sabor zakonom od 13. juna 1911. o davanju zajmova za fakultativno otkupljivanje kmetskih selita. Bez obzira na spor tempo otkupa, muslimanski su zemljoposjednici stalno slabili i propadali. Poetkom 20. stoljea u BiH je meu Muslimanima bilo jo svega tridesetak stvarno veleposjednikih porodica, od kojih su najjai bili Gradaevii sa preko 1.200 kmetskih selita, Fadilpaii (700), Tuzlii, Dinii (preko 500) i dr. Nekad slavne porodice, Babici, Turhanije, Muzafer-ije, Denetii, emerlii, Sokolivii, elebii i dr. imale su u prosjeku 5 - 15 ifluka. Velika veina aga bili su sitni gradski trgovci i zanatlije koji su od vlastite zarade kupili tek jedan ili dva ifluka. Istovremeno je bila primjetna tendencija da na osnovi zelenakog kapitala i rentijerstva muslimanski zemljoposjed pree u nemuslimanske ruke. Taj je proces poeo jo za vrijeme osmanske vlasti, ezdesetih godina prolog stoljea, kada se meu glavnim kupcima ifluka Husein-kapetana Gradaevia, koje je osmanska drava prodavala, pojavljuju Srbi, Petraki ef. Petrovi iz Sarajeva, Niko i Too Kojdi, Mijo Cvijeti i Jovo Josipovi, svi iz Brkog, a posebno Jovo Babi iz Gradaca. On je seljacima davao zajmove za otkup, pa ih je po nevraanju duga pretvorio u svoje kmetove, o emu je pisao i onovremeni najugledniji srpski list, novosadska "Zastava". Tako se meu zemljoposjednicima, sa ili bez ifluka, prema popisu iz 1910, pored 12.550 Muslimana, javljaju i 1.393 Srbina, 725 katolika i 66 ostalih.
241
Meu kmetovima ili zakupcima najbrojniji su bili Srbi (75.679), zatim Hrvati (29. 067), te na kraju Muslimani (6.334). Nasuprot tome bilo je 236.854 slobodnih seljaka od kojih su Muslimani inili 56,65% (334.811). U uvjetima austrougarske uprave veina je kmetova ili zakupaca osjeala da se njihovo kmetopravo na ifluku postepeno faktiki pretvara u privatnu svojinu, pa se tako i ponaala. Direktno je to, marta 1908. potvrdio civilni adla-tus Baron Isidor Benko, kada je na albe muslimanskih zemljoposjednika, izjavio da je sam "iskreno kazao, da ne bi elio biti aga u BiH", jer zna da im je "teak poloaj", te "koliko ima faktora koji navaljuju" na njihova "prava i interese". Ta je situacija kulminirala u trenutku raspada Austro-Ugarske ujesen 1918, kada su seljaci silom i jednostrano prisvojili zemlju, koju su pravno gledano pod zakup drali, palei jednovremeno mnogim muslimanskim zemljoposjednicima kue i gospodarske objekte. Takvo stanje anarhije i bezvlaa u agraru regent Aleksandar Karaorevi, faktiki je sankcionisao svojom proklamacijom seljatvu ve 6. januara 1919.
Austrougarska vojska u BiH do 1914.godine

Od konca XVII vijeka pa do 1878. Bosna i Hercegovina bila je pogranina provincija Osmanskog carstva, a od 1878. Habsburke monarhije. Otuda je ona u vrijeme ratova i ustanaka uvijek bila prenaseljena vojskom i prisiljena da se s njom saivljava. I austrougarska okupacija 1878. dovela je u Bosnu i Hercegovinu veliki broj vojnika koji e biti jedino premaen u toku Prvog svjetskog rata. Strateka vanost okupiranog podruja uvjetovala je da i u mirnodopskim uvjetima u ovoj pokrajini bude stacionirana relativno brojna okupaciona vojska. ef Zemaljske vlade bio je komandant 15. a kasnije i 16. vojnog korpusa rasporeenog u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, ije je sjedite bilo u Sarajevu, koje se u narednim decenijama pretvara u najvei vojni centar u ovom dijelu Monarhije. U mirnodopskim uvjetima u njemu je 1895. bilo smjeteno 3.460 vojnika, a 1910. godine 5.120. Posljednjih decenija osmanske vlasti u mirnodopskom sastavu osmanske vojske bilo je predvieno 28.000 vojnika, a stvarno je ta popunjenost bila manja od 50%, jer se broj vojnika kretao do 9-12.500 vojnika i 3.000 zaptija u nadlenosti civilnih vlasti. U mirnodopskom sastavu, za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini bilo je rasporeeno 1895. godine 22.944 vojnika, od kojih je 17. 777 ili 77,5% bilo smjeteno u gradovima, a petnaest godina kasnije, 1910. broj vojnika u pokrajini je narastao na 33.758, to ini poveanje od 10.215 vojnika ili 57%. U gradovima se nalazilo 27.992 vojnika ili 83% ukupne vojske u pokrajini (vidi tabelu koja slijedi). Austro-Ugarska je, slino Turskoj u
242
posljednjim decenijama njene vladavine, koncentrisala svoju vojsku na granicama prema Crnoj Gori i Srbiji, istono od tokova rijeka Bosne i Neretve. Iz tabele se vidi da je u odnosu na 1895. godinu, 1910. dolo ne samo do znatnog poveanja bosanskohercegovakih okupacionih trupa, nego je u vrijeme aneksione krize i poslije nje promijenjen njihov raspored. Gradovi na granici prema Crnoj Gori i Srbiji dobili su znatno poveane vojne kontingente, naroito Foa, Gorade, Viegrad, Rogatica, zatim Bilea, Trebmje, Nevesinje i Gacko i postali toliko prenaseljeni vojskom da je, naprimjer, u Bilei bilo vie vojnika nego civilnih lica. Sarajevo sa 5.120 i Mostar sa 4.731 vojnikom (1910. godine) uvrstili su se meu najznaajnije vojne centre Aus-tro-Ugarske. Njima je, zajedno sa spomenutim istonobosanskim i istonohercegovakim gradovima, bila namijenjena posebna strateka funkcija. To pokazuje skupa mrea stratekih eljeznikih pruga Sarajevo-Viegrad-Vardite, kao i pruge Gabela-Hum-Trebinje, s krakovima prema Dubrovniku, Bilei i Zenici, One su sluile brzom prebacivanju trupa iz istone Hercegovine i Mostara u jadranske luke i obratno. Broj aktivnih vojnika u bosanskohercegovakim gradovima 1895. i 1910. godine 1895. 1. Sarajevo 2. aj nie 3. Gorade 4. Foa 5. Fojnica 6. Kreevo 7. Rogatica 8. Visoko 9. Vare 10. Viegrad 11. Biha 12. Bos. Krupa 3.460 301 465 512 10 7 364 12 10 457 387 15 1910. 5 .1 2 0 118 709 1.393 7 6 696 8 7 785 120 9 + 1.660 -183 4- 244 + 871 -3 -1 + 332 .4 -3 + 328 -267 -6 + 1895. - 1910. + 48% - 61% + 52% + 170% - 30% - 14% + 91% - 33% - 30% + 72% - 69% - 40%
243
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dnigog svjetskog rata
13. Bos. Petrovac 14. Cazin 15. Drvar 16. Kulen-Vakuf 17. Klju 18. Sanski Most 19. Stari Majdan 20. Tuzla 21. Bijeljina 22. Brko 23. Graanica 24. Graaac 25. Modrica 26. Bos. Samac 27. Kladanj 28. Maglaj 29. Oraje 30. Srebrenica 31. Vlasenica 32. Zvornik 33. Travnik 34. Bugojno 35. Donji Vakuf 36. Gornji Vakuf 37. Glamo 38. Jajce 39. Livno 40. Prozor 41. Varcar-Vakuf
14 11 .9 13 13 7 807 412 148 12 14 9 11 14 90 6 128 133 294 365 25 13 8 13 113 267 10 11
75 9 6 6 7 141 5 1.680 957 455 8 9 7 8 7 9 7 125 260 498 408 6 4 5 7 130 90 5 7
+ 61 -2
4-6
+ 435% 48% - 33% - 46% + 984% + 28% + 108% + 132% + 207% - 33% - 35% - 22% -27% - 50% -90% + 16% -2% + 95% + 69% + 12% -79% - 69% - 37% - 46% + 15% - 43% - 50% - 63%
-3 -6 + 128 -2 + 873 + 545 + 307 -4 -5 -2 -3 -7 -81
+f
-3 + 127 + 204 +43 -19 -9 ~3 -6 + 17 . 177 -5 -4
244
42. Zenica 43. epe 44. upan jac 45. Banja Luka 46. Bos. Dubica 47. Bos. Gradika 48. Bos. Novi 49. Bos. Brod 50. Bos. Kostajnica 51. Derventa 52. Doboj 53. Kotor-Varo 54. Prijedor 55. Prnjavor 56. Tesanj 57. Mostar 58. Bilea 59. apljina 60. Gacko 61. Konjic 62. Ljubinje 63. Ljubuki 64. Nevesinje 65. Stolac 66. Trebinje U gradovima svega: U BiH ukupno:
172 19 14 1.246 9 149 13 16 15 96 96 11 13 13 13 2.640 881 8 22 254 118 15 867 433 1.674
188 7 6 1.474 8 5 7 6 6 168 269 7 7 57 8 4.731 2.344 8 850 212 138 84 1.053 568 2.861
+ 16 -12 -8 + 288 -1 . 144 -6 -10 -9 + 72 + 173 -4 -6 + 44 -5 + 2.091 + 1.463 0 + 828 -42 +20 + 68 + 186 + 135 + 1.287
+9 % -63% - 57% + 18% -11% - 96% - 46% - 62% - 60% + 75% + 180% -36% -46% + 338% - 38% + 79% + 166% 0% + 3.736% -16% + 17% + 453% + 21% 31% + 77%
17.777 22.944
27.992 33.758
+ 10.215 + 10.814
+57% + 47%
245
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rau
Vojska je u bosanskohercegovakim gradovima bila vaan ne samo ekonomski nego i drutveni faktor koji je, zajedno s inovnicima, pre -duzetnicima, intelektualcima i radnicima, postala nosilac novog, drugaijeg naina ivota. Preko oficirskih kasina, vojnih orkestara i brojnih drutvenih manifestacija dobro plaeni oficiri sa svojim porodicama ine vaan dio novog doseljenikog graanstva. Neki bosanskohercegovacki gradovi su najneposrednije vezivali svoj ekonomski prosperitet za prisustvo vojske u njima, tako da su neki preko svojih opinskih vijea podnosili zahtjeve za poveanje vojnih garnizona. Takve zahtjeve podnijela su zastupstva u Bihau i Travniku dikretno efu Zemaljske vlade i komandantu hercegovake vojske Apelu, s motivacijom da se povea promet ivotnim namirnicama. Vojne lif -eracije i svakodnevno podmirivanje vojnih potreba donosilo je zaradu mnogim domaim trgovcima i zanatlijama. Poetkom XX stoljea, preko 10% bosanskohercegovakih budetskih sredstava troeno je na vojsku, to je tetilo privrednom razvoju zemlje, a pogotovu kada su ta sredstva, stvarana u Bosni i Hercegovini, troena na vojsku dislociranu u Monarhiji, van bosanskohercegovakih granica. I stog stanovita je graanin bio zainteresiran za sredstva vojnog budeta, odnosno za njihovo troenje u zemlji. Osim vojske vaan faktor u gradovima bila je andarmerija u ijim redovi ma je 1902. godine sluilo 2.284 andarma 1 52 oficira. Meu oficirima nije bilo nije dnog pripadnika Bosne i Hercegovine, dok je meu andarmima bilo 273 ili 11,95%. Trokovi za njeno izdravanje inili su jednu od najveih stavki u zemaljskom budetu. Za 1903. godinu iznosili su 3.418.919 kruna to je inilo 7,5% svih izdataka zemaljskog budeta za ovu godinu. Po broju andarma Bosna i Hercegovina premaivala je zemlje sa izrazitim policijskim sistemima, kao to je "Zemaljska straa" u ruskom Zakavkazju.
Bosanskohercegovaka vojska u okviru austrougarske armije

Bosanskohercegovaka vojska unutar austrougarske armije formirala se postupno. Nakon donoenja vojnog zakona 1881. godine, najprije su osnovane etiri okrune komande u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru, a naredne godine formirane su prve etiri bosanskohercegovake pjeadijske ete. Dalje formiranje eta, bataljona i.pukova (regimenti) teklo je kontinuirano sve do kraja Prvog svjetskog rata. Bosanskohercegovacki pjeadijski puk br. 1 popunjavao se sa podruja sarajevskog vojnog okruga sa sjeditem taba u Beu, br. 2 iz banja lukog sa sjeditem u Gracu, br. 3 iz tuzlanskog sa sjeditem u Budimpeti i br. 4 iz mostarskog okruga sa
246
sjeditem taba u Beu, odnosno Trstu. Bosanskohercegovaki pjeadijski pukovi imali su po etiri bataljona i jedan rezervni bataljon. Svaki bataljon sastojao se od tri ete, iji je brojni sastav bio ustaljen, ali je zavisilo od tra janja vojnog roka. Pri dvogodinjem roku eta je brojala 124 vojnika, a uvoenjem trogodinjeg roka 1900. godine, eta je smanjena na 86 vojnika. U vezi s tim mijenjao se i godinji kontingent bosanskohercegovakih regruta. Vojnim zakonom 1881. godine utvren je kontingent od 1.200 regruta, 1397. povean je na 1.381 obveznika, 1900. na 3.500 i 1908. na 4.000 ljudi. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine njeni zemaljski pripadnici izjednaeni su u vojnim obavezama sa dravljanima Austrije i Ugarske. Ta promjena odrazila se u novom Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine od 11. augusta 1912. Ovim zakonom naputena je mogunost iz prethodnog zakona da se angauje zamjena za regrutovano lice, to je bilo ostatak turskog vojnog zakonodavstva (bedeluk plaena zamjena). Zakonom je usklaen godinji kontingent regruta po principu koji je primjenjivan u Austriji i Ugarskoj. Do ovog zakona taj kontingent u Bosni i Hercegovini iznosio je 0,25% od ukupnog stanovnitva, dok je u Austriji iznosio 0,30%, a u Ugarskoj 0,29%. Od 1912. godine bosanskohercegovaki regrutni kontingent iznosio je 6.392 obveznika ili 0,43% ukupnog stanovnitva (Austrija 0,42%o, Ugarska 0,44%), to je inilo prosjek austrijskog i ugarskog procenta od ukupnog stanovnitva. Zakon od 4. aprila 1914. odredio je poveani regrutni kontingent za Bosnu i Hercegovinu: 1914. - 8.016, 1915. 8.411, 1916. - 8.748, 1917. - 8.444 i 1918. - 8.906 momaka. U isto vrijeme dolo je do znatnog pomjeranja starosne granice za rezervne sastave. Prema zakonu iz 1912. godine trea rezerva se zavravala sa navrenih 42 godine ivota, zakonom iz 1914. godine ta granica je pomjerana na 50 godina i 1916. na navrenih 55 godina ivota. Prema popisu iz 1910, muka populacija u ivotnoj dobi od 20 do 55 godina inila je 41,47% mukog stanovnitva ili 21,73% ukupnog stanovnitva. Prema rezultatima regruto-vanja u 1917. godini u odnosu prema broju stanovnitva Austrija iskazuje 0,50%, Ugarska 0,45%>, a Bosna i Hercegovina 2,53%. Dignuta godita od 1865. do 1899. godine daju broj od 298.773 vojnika ili 15,7% ukupnog stanovnitva 1910. godine. Osnovu bosanskohercegovakih trupa, do izbijanja rata, inila su spomenuta 4 bosanskohercegovacka pjeadijska puka i 4 lovaka bataljona. Uzimajui u obzir sve ove promjene, obaveze bosansko-hercegovakog stanovnitva prema zajednikim oruanim snagama Monarhije rasle su bre nego u drugim zemljama Austro-Ugarske.
247
Bosna i Hercegovina cd najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
Mobilizacije izvrene 1914. i daljih ratnih godina davale su ljudstvo koje je bilo rasporeeno u ukupno osam bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova i isto toliko lovakih bataijona, zatim u jedinice brdska artiljerije, rezervne bataljone za popunjavanje operativnih jedinica, tvravske pjeadijske bataljone i radne odrede. Sve je to formacijski svrstano u pjeadiju, artiljeriju, tehnike i prometne jedinice i ostalo. Eosanskohercegovaka vojska nije imala konjike jedinice. U maju 1917. bosanskohercegovacke trupe _u austrougarskoj armiji brojale su ukupno 234.662 ovjeka. Od toga u pjeadiji je sluilo 212.541 ili 90,58%, artiljeriji 4.111 (1,75%), tehnikim i prometnim jedinicama 2.924 (1,25%) i ostali 15.046 (6,42%). (Od novembra 1916. do decembra 1917. godine bosanskohercegovacke trupe u austrougarskoj armiji poveane su od 209.629 na 298.773 vojnika. Za neto vie od godinu dana mobilisano je i ukljueno 89.144 novih vojnika (ne raunajui gubitke poginulih, umrlih i teko ranjenih). U svim bosanskohercegovakirn jedinicama aktivni i rezervni oficirski kadar bio je razliite nacionalne pripadnosti, najee njemake, maarske i eke. U poetku obuku bosanskohercegovakih regruta obavljali su aktivni oficiri i podoficiri, a istovremeno su iz Bosne i Hercegovine u niu vojnu akademiju bili upueni vojni pitomci, koji su po zavretku kolovanja jednim dijelom popunjavali komandna mjesta u bosanskohercegovakirn jedinicama. Rezervni oficirski kadar obarazovan je na posebnim kursevima. Krajem februara 1917. bosanskohercegovaka vojska nije imala nijednog generala. U aktivnoj vojsci bilo je 12 tapskih i 43 via oficira, u rezervnim jedinicama 216 viih oficira i u ostalim jedinicama 1 tapski i 36 viih oficira. Od poetka rata protiv Srbije, a posebno poslije prvih neuspjeha na ovom ratitu, Austrougarsko ratno ministarstvo donijelo je propise o mjerama koje treba preduzeti prema politiki nepouzdanim pripadnicima bosanskohercegovakih vojnih jedinica. Nareeno je da se formiraju vojni radni odredi u kojima bi ljudstvo, ukljuujui podoficire u vojnoj, administrativnoj i raunskoj slubi, bilo lieno oruja. Radni odredi rasporeivani su na radove za opremanje utvrenih mjesta, utvrivanje mostova, popravku i izgradnju puteva, eljeznica i si. Nakon prvih otkria "politike nepouzdanosti kod ljudstva srpske narodnosti" Vrhovna komanda armije naredila je da se kod svih bosanskohercegovakih pukova formiraju po dva ratna bataijona od "pouzdanih elemenata", a od ostatka, nenaoruani radni odredi. Uporedo sa uklanjanjem nepouzdanih srpskih vojnika i oficira iz bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova radilo se na formiranju rezervnih bataijona od pouzdanih pripadnika muslimanskog, hrvatskog i srpskog stanovnitva, brojno izjednaenog nacionalnog sastava i dovedenih u takvo stanje da se odmah mogu prikljuiti bosanskohercegovakirn pjeadijskim pukovima kao nji248
hovi ratni bataljoni. Tako je mobilizacijom, rezervista trebalo nadomjestiti sve ono to je otpadalo iz bosanskohercegovakih jedinica zbog dezerterstva i nepouzdanog dranja i uvrstiti u ratne jedinice. Tu se krila sva tajna o pretjeranom mobilisanju bosanskohercegovakih vojnih obveznika u odnosu na druge zemlje u Monarhiji. Sve ove radnje su pojaane i aktuelizirane nakon neuspjeha na balkanskom ratitu do kraja 1914. godine. Tako su vojni obveznici mobilisani u zimu 1914/15. (godita: 1896. 1895. i 1891), zatim 1877. do 1873. mahom odmah stavljeni na raspolaganje komandi Balkanskih ratnih snaga. Od njih je formiran po jedan ratni bataljon u svakom bosansko-hercegovakom pjeadijskom puku, a od vika tvravski pjeadijski bataljoni. Svaki bosanskohercegovaki pjeadijski puk morao je imati dva ratna bataljona sastavljena od pouzdanog ljudstva sa prosjeno 26% katolika, 41% pravoslavnih i 32% muslimana. P oslije prigovora Ratnog ministarstva na raspored srpskih regruta mobilisanih 1914, godine u brdsku artiljeriju, vojnici srpske nacionalnosti bil su potpuno iskljueni iz ove vojne formacije i razvrstani u radne odrede. (Time su oni bili uvrijeeni i traili su povratak u ratne jedinice.) Konano, da bi se eliminisala nepouzdanost, ove bosansko-hercegovake trupe morale su u svom sastavu imati 67% Muslimana i Hrvata i 33% "apsolutno pouzdanih Srba". U prvoj godini rata, bosanskohercegovaki pukovi bili su rasporeeni u razne divizije i borili su se u svim vanijim bitkama protiv srpskih snaga na podruju Srbije i istone Bosne, ali i na galicijskom, ruskom i poljskom ratitu, kao i na Karpatima. Vea dezerterstva poinju 30. i 31. XII 1914. Za dvije noi dezertirao je 1 narednik i 82 vojnika, a sutradan 98 vojnika. Dezertiranje vojnika srpske nacionalnosti nastavlja se i 1915. godine, uestalije i masovnije na ruskom frontu. Osim toga, narednih ratnih godina gubici su se poveavali na razne naine pa su mobilizacije strogo provoene, kriteriji znatno olabavljeni uspostavljanjem klasifikacije vojnih obveznika u etiri grupe; sposobni, sposobni za pomone slube, podobni za slubu bez oruja i nesposobni za svaku slubu. Na taj nain se rezervistima nadoknaivao gubitak u ratnim sastavima, ali se smanjivala borbena sposobnost popunjenih jedinica. Osim pomjeranja starosnih granica u jedinice se poelo sve jae prenositi nezadovoljstvo stanovnitva iz pozadine. Tu je stalno dolazio do izraaja i problem jezika, odnosno komuniKacije vienacionalnog komandnog kadra i jeziki heterogenog bosanskohercegovakog vojnog sastava. Krajem 1916. i poetkom 1917. godine u bosankohercegovake jedinice primani su dobrovoljci Albanci, islamske vjeroispovijesti. Poslije uspjene regrutacije i zavrene obuke oni su smatrani pripadnicima carske i kraljevske armije, ali u jednoj eti mogao je biti samo jedan vod Albanaca.
249
Bosna i Hercegovini od najsta rijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
Potkraj 1917, Bosna i Hercegovina pruala je sliku krajnje iscrpljene zemlje. Zaputena privreda i pogorano stanje na ratitima izazivali su masovno dezerterstvo iz austrougarske vojske i nagli porast broja naoruanih bjegunaca koji se odmeu u "zeleni kadar", to nisu mogle sprijeiti ni najotrije disciplinske mjere i uvoenje prijekih sudova. P osljednji okraji u 1918. godini kao i pojava epidemija zaraznih bolesi izbacivali su iz ratnog stroja veliki broj ljudi. Rauna se da je na 1.000 stanovnika u Monarhiji bilo u I svjetskom ratu 29 poginulih Nijemaca, 29 Maara i 20 Hrvata. Bosansko-hercegovake jedinice smatrane su elitnim trupama austrougarske armije. Do augusta 1918. u bosanskohercegovakim pjeadijskim pukovima br. 1. do 4. dodijeljeno je 27,243 medalje za hrabrost. Prema austrijskoj statistici broj poginulih vojnika u ovom ratu iz Bosne i Hercegovine iznosio je 19,1 na 1.000 stanovnika, dok je prosjek cijele Monarhije iznosio 23,9.
Nacionalno-politiki kurs okupacione uprave

Austrougarska vlada nije u trenutku okupacije imala izgraen koncept nacionalne politike u BiH. U uvjetima socijalnih i konfesionalnioh suprot nosti meu bosanskohercegovakim stanovnitvom, austrougarska uprava nastoji odrati unutranju ravnoteu, svjesna da bi svaki njen poremeaj u korist neke od tri vjersko-etnike grupe ugrozio poloaj Monarhije u BiH. Austrougarske vlasti su usljed sloenih unutranjih i meunarodnih okolnosti imale veoma skuen prostor za voenje neke svoje ire nacionalne politike u okupiranoj zemlji. Svi napori u tom pogledu svodili su se na spreavanje ili bar efikasno kontrolisanje nacionalnih tenji domaeg stanovnitva, te izoliranje BiH od nacionalno-politikih kretanja u okolnim junoslavenskim zemljama. Neposredno po okupaciji, prvi zemaljski poglavar general Josip Filipovi pokuavao je, uz oslonac na inovniku ekipu koju je odveo iz Hrvatske, sprovoditi u upravi i nacionalnoj politici hrvatski kurs. Takva politika je naila na odluan otpor vladajuih austrougarskih krugova, pa je Filipovi ve u decembru 1878. morao odstupiti ime prestaje "hrvtski kurs" okupacione uprave, Od odlaska B. Kalaja 1882. godine na elu bosanskohercegovake uprave, posebna panja poklanjala se srpskom nacionalnom pokretu. Kalaj je smatrao da je taj pokret u BiH najrazvijeniji, te da je potrebno, ne zanemarujui ostale, neutralizirati njegove nacionalno-politicke tenje. U tom smislu dozvoljena je slobodna upotreba srpskog imena, vlada je pokrenula list "Prosvjetu", tampan irilicom, itd. Osim "srpskim kursom", koji je oliavao 250
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjets) og rata
civilni adlatus baron Fedor Nikoli (banatski veleposjednik i po majci unuk kneza Miloa Obrenovia i roak srpskog kralja Milana) vlasti su nastojale pridobiti za svoju politiku vodee krugove srpskog graanstva. Nikoli u tim nastojanjima nije uspio, pa je 1886. godine napustio BiH. Nikolievim uklapanjem Kalaj je elio osloboditi prostor za svoju novu nacionalnu politiku koja je, drei se vjerske ravnotee, imala za cilj da u cjelokupnom domaem stanovnitvu razvije i uvrsti osjeanje zemaljske, bosanske posebnosti i narodnosti. To je bio pokuaj da se nasuprot razliitim nacionalnim idejama u BiH istakne koncept koji bi pod bosanskim (bonjakim) imenom okupio sve vjersko-etnike grupe u BiH. Ideju da se pojmom bonjatvo obuhvata sve stanovitvo BiH, bez obzira na vjeroispovijest, pokrenule su osmanske vlasti u sklopu reformi koje su sredinom 19. stoljea sprovoene u Carstvu. Ve je Omer-paa Latas djelovao u tom pravcu tokom boravka u Bosni poetkom pedesetih godina prolog stoljea. Na tome je naroito radio ezdesetih godina bosanski namjesnik erif Osman Topal--paa. Kalaj je poao od njegove ideje interkonfesionalnog bonjatva nastojei je sa puno vise energije ostvariti. Sva njegova nastojanja ostala su ipak uzaludna, poto je vlastita nacionalna misao u meuvremenu uhvatila dubokog korijena meu vodeim slojevima srpskog i hrvatskog graanstva. Bonjatvo je u politikom ivotu BiH dolo do izvjesnog izraaja kada je 1891. godine Mehmed-beg Kapetanovi pokrenuo list "Bonjak". U prvom broju "Bonjak" se oglasio kao muslimanski list, branei i propagirajui istovremeno opebosansku nacionalnu ideju. Njegova pojava i pisanje naili su na odbijanje i otru kritiku u srpskoj i hrvatskoj tampi, kako u BiH tako jo vie u Srbiji, Vojvodini, Hrvatskoj i Dalmaciji. Veina muslimanskog graanstva odbacuje ideje "Bonjaka" zbog njegovog izrazito proreimskog dranja, a mlada muslimanska inteligencija, koja se tih godina polahko formira vrlo brzo prekida saradnju s njim. Od sredine devedesetih godina bonjatvo vie ne predstavlja nikakvu stvarnu alternativu nacionalnim pokretima u BiH. Austrougarska vlast to polahko i preutno priznaje prih-vatajui poetkom 20. stoljea nacionalno-politike pokrete, koji su se u meuvremenu razvili, kao partnere u bosanskoj politici.
251
Organizacija vjerskih zajednica

Ubrzo po okupaciji Austro-Ugarska preduzima mjere da uspostavi svoju kontrolu i jurisdikciju nad vjerskim zajednicama u BiH, Pravoslavnoj i Katolikoj crkvi, te Islamskoj zajednici. Pravoslavna crkva. - Jo od prvih dana okupacije, nova vlast se poela mijeati u poslove Pravoslavne crke i kriti njenu dotadanju autonomiju. U instrukcijama koje je general Filipovi dobio pred poetak okupacije, naglaeno je da je nuno pravoslavno stanovnitvo u BiH odvojiti od Vasel-jenske patrijarije u Carigradu i staviti ga pod duhovnu vlast pekog patrijarha, sa sjeditem u Sremskim Karlovcima. U tom je smislu, po instrukcijama vlasti, sarajevski mitropolit Grk Antim odmah po okupaciji uputio molbu i karlovakom patrijarhu da se Dabrobosanska mitropDlija pripoji njihovoj patrijarsiji. Izgledalo je da e vlast lahko ostvariti svoj plan, posto je srpsko graanstvo u BiH bilo veoma nezadovoljno radom fanariotskih, grkih vladika. Prikljuenje Karlovakoj patrijarsiji zahtijevala je i Pravoslavna optina u Sarajevu na svom "sobraniju" 13. septembar 1878Ovome se odmah usprotivio arhimandrit Sava Kosanovi, a zatim i sve crkvene optine u zemlji. Vodei krugovi srpskog graanstva BiH su shvatili da bi pripajanjem Karlovakoj patrijarsiji bili jae vezani za Monarhiju, to bi u krajnjoj liniji utrlo put aneksiji. Zato su se iz politikih razloga drali Carigrada. U tim okolnostima Austro-Ugarska mijenja plan, tako to nastoji Dabrobosansku mitropoliju odvojiti bar od Veseljenske patrijarije, kad je ve ne moe pripojiti onoj u Karlovcima. Nakon due diplomatske akcije uspjela je austrougarska vlada 28. marta 1880. zakljuiti konkordat sa Carigradskom patrijarijom. P o ovom konkordatu priznato je austrijskom caru da sam imenuje episkope i mitropolita i predlae ih Patrijarsiji samo radi ispunjenja kanonskih formalnosti i da na isti nain uklanja episkope sa njihovih eparhija. Tako je Pravoslavna crkva u BiH dola u zavisnost od vlade. Carigradskom patrijarhu isplaivano je za to 58.000 zlatnih groa godinje, episkopi su dobi-jali stalnu plau od drave, a pravo ubiranja crkvenih doprinosa prelo je na dravu. Za novog mitropolita postavljen je pvri put Srbin Sava Kosanovi, carevim rjeenjem od 20. decembra 1880, poto je prethodno poloio u careve ruke izjavu o lojalnosti. Sveanost ustolienja odrana je u Sarajevu 10. aprila 1881. Tokom 1882. osnovani su u Sarajevu konzhistorija i bogoslovija. Nakon svega etiri godine slube Kosanovi je 1885. podnio ostavku, sa obrazloenjem da se vlasti bezobzirno mijeaju u upravu pravoslavne mitropolije, konzhistorije i bogoslovije, te da se rimokatolika propaganda, pomagana od vlade svom silom okomila na pravoslavlje. 252
Katolika crkva. Nezadovoljna franjevcima i njihovim nacionalno-poli-tikim miljenjem i ponaanjem, Austro-Ugarska odmah po okupaciji nastoji preurediti katoliku crkvenu hijerarhiju u zaposjednutoj zemlji. Poetkom decembra 1878. premjeten je general Filipovi iz Bosne, a na njegovo mjesto zemaljskog poglavara postavljen herzog Wilhelm Wurttemberg koji preduzi-ma akciju da se u BiH smanji utjecaj franjevaca i da se u BiH uvede svjetovna katolika hijerarhija. Ova je akcija iznenadila i razoarala franjevce kcii su jo od vremena Josipa II, u veini privreno sluili katolikoj Austriji, posebno do 1840, kada je Porta javno priznala habsburki protektorat nad bosanskim katolicima. Odnosi sa vladom su se zaotrili kada je sarajevski biskup Vuii demonstrativno prekinuo veze sa vlastima, poto je herzog Wurttem-berg preoteo, krajem 1878, zemljite za gradnju oficirske kasine (danas Dom ljiljana) koje su franjevci kupili za crkvu. Austrougarske zahtjeve Svetoj stolici, da se radi "poboljanja" prilika katolike crkve u okupiranoj zemlji, izvri njeno preureenje, rimske su kon-greacije odbile na sjednici 23. juna 1879. To nije pokolebalo Austro-Ugarsku u nastojanjima da franjevce zamijeni energinim svetovnim sveenstvom, iji bi izbor zavisio od vladara. Austro-Ugarska je nastvila sa diplomatskim pritiskom na Vatikan, a za svoju je akciju uspjela pridobiti akovakog biskupa Josipa J. trossmavera i zagrabakog nadbiskupa kardinala Mihalovia. Uz njihovu pomo i dugom diplomatskom borbom te upornou uspjela je Austro-Ugarska zakljuiti 8.juna 1881. konkordat sa Svetom stolicom. Franjevci su izgubili ranije privilegije, prije svega iskljuivo pravo na duhovnu pastvu, pravo da predlau kandidate za bosanske biskupe, koje je prelo na austrijskog cara, te pravo, po kojem smru biskupa dolazi jedan od dva franjevaka provincijala za administratora ispranjene dijeceze. Povremeno je uspostavljena svjetovna ili "redovita" katolika hijerarhija sa nadbiskupijom i katedralnim kaptolom u Sarajevu. Za prvog sarajevskog (vrhbosanskog) nadbiskupa, car je 18. augusta 1881. imenovao dr. Josipa tadlera, profesora Teolokog fakulteta u Zagrebu. Stadler je stigao u Sarajevo 14. januara 1882. i tu ostao do smrti 1918. Josip tadler je pripadao isusovcima i svoje je planove ispunjavao energino i sa poslovinom jezuitskom upornou, hikavou i bezobzirnou. Njegov prvi zadatak je bio da materijalno ojaa Katoliku crkvu u BiH. On je 1882. doao za poglavara jedne nadbiskupije koja je postojala samo na papiru, ali je stalnom brigom i naporima izgradio njenu materijalnu osnovu, da je 1918. bila jedna od najbogatijih nadbiskupija na junoslavenskom prostoru. Drugi tadlerov dalekoseni cilj, na ije se ostvarenje i bez ikakvog zazora odmah dao, bio je pokatoliavanje Muslimana. Njegova agresivna
253
prozelitistika politika prema Muslimanima i "obijesti katolikog sveenstva", na koju je Kalaja 1890. godine upozoravao zemaljski poglavar Johann Appel, izazivali su stalno uznemirenje meu Muslimanima, proteste i dernare Porte austrougraskoj zajednikoj vladi. Radi umirenja vlastite javnosti suavanje protesta Porte i nezadovoljstva samih Muslimana u BiH, Kalaj je uz velike tekoe uspio donijeti i ozakoniti Uredbu o konverzijama u BiH, koja je predvidjela jedan sloen postupak za dobrovoljno prelaenje iz jednog vjerozakona u drugi. Stadier se na to nije osvrtao, nastavljajui rad na konverzijama, odnosno prozelitizamu. Stadier se dobro uvao da svojoj aktivnosti ne da hrvatsko nacionalno obiljeje, nego je vodio opekatoliku politiku, sa osloncem na doseljene elemente, koji su pripadali razliitim nacionalnostima Monarhije, uivajui time i podrku vlasti. Stalnim narastanjem materijalne podloge i moi nadbiskupije stvoreno je jako uporite za razvoj hrvatskog nacionalno-politikog pokreta u prvoj deceniji 20. stoljea. Stadier i njegovi saradnici su u prvih dvadesetak godina svoju energiju uglavnom posvetili materijalnom jaanju Katolike crkve, ostavljajui pitanje politikog organiziranja naroda po strani. Ali bez obzira na to, u narodu je vremenom stvarano uvjerenje da je crkvena hijerarhija istovremeno i njegovo politiko vodstvo, jer je kler postepeno sve otvorenije izlazio sa politikom argumentacijom, konceptima i programom. to se franjevaca tie, oni su se povukli u svoje samostalne i svoje tradicionalne upe preko kojih su nadonalno-politicki djelovali u narodu. Islamska zajednica. - Pitanje pravnog poloaja i unutranje organizacije Islamske zajednice postavlja se tek nakon okupacije BiH 1878. godine. Do austrougarske okupacije nije u BiH postojala posebna vjerska organizacija, poto je i sama osmanska drava bila islamska. Jedinstvo pripadnika islama se odravalo na osnovu konfesionalne solidarnosti i obaveze potivanja Seri-jata, a ne putem neke strogo formalne hijerarhijske.vjerske organizacije. Pripadnost islamskoj zajednici izraavala se priznanjem vrhovne vlasti osmanskog sultana kao halife, tj. vjerskog poglavara svih muslimana. U stvarnosti sve vjerske poslove je vodio istanbulski muftija, sa zvanejm ejh-ul-islama. Njegov ured u Istanbulu, zvani mesihat, smatran je najviom vlau za autoritativno tumaenje vjerske doktrine. Austro-Ugarska je od poetka radila na uspostavljanju posebne vjerske hijerarhije u BiH, kako bi Muslimane odvojila od Carigrada i tako uvrstila svoj poloaf u okupiranoj zemlji. General Filipovi je preko svog glavnog politikog savjetnika fra Grge Martia iznudio poetkom novembra 1878. jednu pismenu izjavu, navodno potpisanu od 58 uglednih sarajevskih graana Muslimana, kojom se izraava lojalnost caru Franji Josipu I i ujedno
254
se trai da se mjesto ejhul-islama postavi poseban poglavar Islamske zajednice u BiH. Ova je izjava objavljena 17. novembra 1878. u slubenim "Bosan-sko-hercegovakim novinama", ali bez imena i jednog navodnog potpisnika. Imena je zabiljeio poznati hroniar Bosne i Sarajeva Muhamed Enveri Kadi iz koje se vidi socijalni sastav potpisnika, meu kojima su bli 22 posjednika, 15 vjerskih slubenika i 13 trgovaca. U kasnijim raspravama o ureenju Islamske zajednice Austro-Ugarska se stalno pozivala na ovu iznuenu izjavu. U tom smislu zamjenik zemaljskog poglavara general Jovanovi pouruje jednim dopisom od 16. aprila 1879, ministarstvo u Beu da muslimansko pitanje rijei u smislu izjave "pedese-tosmerice". Jovanovi predlae da se za muslimanskog vjerskog poglavara imenuje Mustajbeg Fadilpai, sarajevski gradonaelnik, ili hadi Aiustafa Hilmi Omerovi, sarajevski muftija, napominjui da su oba imali dotad sasvim korektno dranje prema upravi i da bi izborom ili jednog ili drugog sigurno bili zatieni dravni interesi. Neposredno po okupaciji austrougarske vlasti su vrhovnim predstavnikom Islamske (vjerske) zajednice u BiH smatrale Huseina Nur ef. Hafizovia koji se u trenutku okupacije zatekao na poloaju vrhovnog erijatskog sudije u Sarajevu. Prekidu vjerskih veza sa Carigradom opirali su se kako Muslimani tako i sama Porta. Efekat spomenute izjave grupe sarajevskih graana znatno je nau-traliziran lanom 2. Carigradske konvencije od 21. aprila 1879. kojim je Bosanskim Muslimanima garantirano pravo da slobodno odravaju veze sa svojim vjerskim starjeinama u Carigradu. Tim povodom je austrougarski ministar spoljnih poslova, grof Gyla Andrassv preporuio Zemaljskoj vladi u Sarajevu diplomatsko i oportunistiko dranje. Austro-UgarsKa mora potovati Konvenciju pa, prema tome, tititi slobodu vjerskih veza izmeu Muslimana i Carigrada, uz jednovremeno podravanje svih samoinicijativnih akcija Muslimana koje idu za prekidom tih odnosa. Drugim rijeima, Andrassv preporuuje da vlada povjerljivo pomae akcije onih koji su za otcjepljenje od Carigrada, to bi istovremeno bilo i dobar preduvjet za aneksiju, uz javno isticanje svoje neutralnosti u pitanju o kojem trebaju odluiti samijVvuslimani. Austro-Ugarska se u naelu slagala da ejhul-islam moe imenovati vjerske slubenike u BiH, ali samo iz reda domaih ljudi. U tom su smislu austrougarske vlasti sprijeile dolazak i uvoenje u dunost Ahmed ukri ef., biveg rumelijskog kadiaskera, koji je 18.juna 1880. imenovan za bosanskog muftiju. Nakon dueg oklijevanja i raznih diplomatskih manevara na relaciji Be-Istanbul, ejhul-islam je 22. marta 1882. imenovao sarajevskog muftiju Hilmi Omerovia za bosanskog muftiju, ime je Porta indirektno priznala potrebu uspostavljanja jednog islamskog starjeinstva u okupiranoj zemlji.
255
Austro-Ugarska je potvrdila ovo imenovanje tako to je carskim dekretom od 17. oktobra 1882. Hilmi ef. Omerovi je postavljen za prvog reisul-ulemu IV Z u BiH. Car je istovremeno imenovao i prve lanove Ulema medlisa, kadije, Hasan ef. Pozderca, Mehmed ef. Nezi Skaljia, Nur ef. Hafizovia i Husein ef. Ibrahimovia. Time je faktiki u BiH uspostavljena institucija Rijaseta, kao jedinstven primjer takve ustanove u islamskom svijetu. Odmah nakon toga, Naredbom carskog i kraljevskog ministarstva fmansi-ja od 24. oktobra 1882. sprovedena je organizacija uprave vjerskih i vakufskih poslova bosanskohercegovakih Muslimana. P o ovoj naredbi, vjerski funkcioneri nisu birani nego postavljani. Car je imenovao reisul-ulemu i lanove Ulema medlisa, dok je ostale vjerske slubenike postavljala Zemaljska vlada u Sarajevu. Vjerski organi nisu imali samostalnost, jer je ovlateni vladin povjerenik mogao mijenjati njihove odluke. Sredinom marta 1883. zajedniko ministarstvo finansija imenovalo je Privremenu komisiju za ureenje vakufskih poslova u BiH, za ijeg je predsjednika formalno postavljen sarajevski gradonaelnik Mustajbeg Fadilpai. U stvarnosti Komisiju su vodila dvojica stalnih vladinih izaslanika, profesor Balint i vladin tajnik Ist -van Kvassay. Tako je cjelokupni rad vakufa bio pod stalnom kontrolom vlade. Bez obzira na to, vakufska uprava je znatno unaprijedila rad i fmansijsko stanje vakufa, za razliku od drugih zemalja koje su iza Berlinskog kongresa dole pod nemuslimansku vlast u kojima je vakufa ili sasvim nestalo ili su bili potpuno zaputeni.
Pismenost i kolstvo
Pismenost je u Bosni i Hercegovini na razmeu XIX i XX stoljea biljeila izvjesni napredak u odnosu na period prije austrougarske okupacije, kada se raunalo da je svega 3% stanovnitva znalo itati i pisati latinicu i irilicu. Ova kulturna i civilizacijska tekovina bila je i dalje privilegija malog broja domaih ljudi i veine doseljenika. Godine 1879. u Bosni i Hercegovini bilo je 535 rnekteba s 23.603 uenika, to je predstavljalo 52% djece prispjele za kolu. Po turskom zakonu, mektebi su smatrani osnovnom kolom, a nakon 1878. godine oni nemaju taj status. U 56 pravoslavnih kola bilo je obuhvaeno 3.523 djece, sa ukupno 75 uitelja. U 54 katolike kole sa 56 uitelja bilo je obuhvaeno 2.295 djece. Dakle, u prvoj godini austrougarske okupacije osnovnom kolom bilo je obuhvaeno samo 5% djece dorasle za kolu, to objanjava procenat od oko 3% pismenog stanovnitva na kraju osmanske vladavine, raunajui latinicu i irilicu.
256
U Zakonu o osnovnim kolama iz 18S0. godine za osnovni tip uzeta je interkonfesionalna kola koja se zvala jo i komunalna., zatim opa osnovna i na kraju narodna osnovna kola. Osnivanje ovih kola otpoelo je 1879. godine u Sarajevu, a zatim u Mostaru, Bihau, Banjoj Luci, Travniku itd. kolske 1882/83. godine ve ih je bilo 42 sa 51 uiteljem i 8 uiteljica, od kojih je 40 imalo formalne kvalifikacije, da bi 1900/01. godine broj osnovnih kola bio zaokruen na 300 (200 opih, 64 pravoslavne, 32 katolike i 4 privatne). U Bosni i Hercegovini je 1910. znalo itati i pisati (latinicu i irilicu) svega 177.168 lica ili 11,95% ukupnog stanovnitva starijeg od 7 godina, dok je jo svega 3.082 lica znalo samo itati. Nepismenih je bilo 87,84%. Iste godine, u 331 opoj, 146 vjerskih i 10 privatnih kola bilo je ukupno 42.578 uenika. Iako su broj uenika i broj kola od okupacije postepeno rasli, 1910. godine bilo je 87,25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. Nepismenost nije vladala samo na selu nego i u gradovima. Znaajniji procenat pismenih zabiljeen je samo u etiri gradska sreza: sarajevskom 57,06%, mostarskom 52,33%, tuzlanskom 48,52% i banjalukom 45,24%. U svim drugim srezovima broj pismenih nije prelazio 20% stanovnitva starijeg od 7 godina. Broj nepismenih bio je naroito visok kod muslimanskog stanovnitva, zbog toga to se u tradicionalnom sibijan mektebu nije uilo latinino niti irilino pismo nego arebica. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete u okviru vjerskih zajednica. Ta tradicija nastavljena je i za vrijeme austrougarske vladavine, ali je bila prilagoena novim potrebama nacionalnih pokreta i izloena stalnoj prismotri i politikom usmjeravanju od vlasti. koli, kao instituciji gdje se stiu nova znanja bila je nami jenjena posebna odgojna uloga, pa je cilj nove vlasti bio osigurati presudan uticaj i kontrolu na odgoj kolske omladine. Nedostatak osnovnih graanskih sloboda (sve do Ustava 1910. godine) i demokratskih politikih ustanova stavljao je kulturne, prosvjetne i druge vjerske i nacionalne institucije i organizacije u Bosni i Hercegovini u poseban poloaj. One su nastajale kao nepolitike, ali su imale da djeluju politiki i izvravaju zadatke nacionalnih pokreta oko uvanja nacionalnog identiteta. Pri tome je borba za kolu bila presudna. Muslimansko svestenstvo je zbog specifinog poloaja Muslimana poslije dugo vremena prualo otpor okupaciji, evropskim uticajima i uvalo sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj koli. Poetne i najbrojnije muslimanske kole bile su sibijan mektebi u kojima nisu ueni svjetovni predmeti niti pisma latinica i irilica, nego "tursko pismo" prilagoeno za bonjaki jezik - arebica. Uz sibijan mektebe postojale su i druge muslimanske kole: rudije - muslimanske nie srednje kole, i medrese - islamske kole koje su imale zadatak obrazovati sveenike - hode i imame. Pritisnuti
257
savremenim potrebama pnlagoavanja novih uvjeta, od 10-ih godina XIX stoljea poela je reforma sibijan mekteba. Bilo je planirano uz vjeronaune predmete u mektebe uvoditi materaji jezik i raun, a zatim postepeno uvoditi i druge svjetovne predmete. Reformisani mektebi (mekteb ibtidaije) poeli su raditi 1892. godine, a njihovo irenje nije teklo ni lahko ni brzo. Poto su muslimani nerado slali svoju djecu u svjetovne kole reformisani mektebi imali su zadatak muslimansku djecu pribliiti savremenom obrazovanju. Pravoslavne i katolike kole radile su u okviru svojih crkveno-kolskih optina i bile su vezane za crkve i samostane (manastire). Iako su imale atribut vjerske kole, u njima su izuavani i svjetovni predmeti, pri emu je bio uz vjerski posebno njegovan nacionalni odgoj. Pravoslavne kole vodili su popovi i uitelji, najee dovedeni sa strane. Katolike kole osnivali su franjevci, a od 1871. godine i milosrdne sestre svetog Vinka iz Zagreba. Od 5.697 nastanjenih mjesta 1910. godine bilo je 66 gradova i 5.631 selo. Od svih nastanjenih mjesta blizu 73% su bila mala sela do 50 kua, tako da je 1914. jedna opa narodna osnovna kola dolazila na 15,27 mjesta (ili oko 5. 180 stanovnika), ili na 7 naselja 1 uitelj. Openarodne osnovne kole 1914. godine okrui: sarajevski mjesta br. kola 18 35 16 45 12 31 17 62 14 33 13 77 373 90 283 br. uitelja 100 61
64 66
gradovi sela banjaluki gradovi sela bihaki tuzlanski travniki mostarski gradovi sela gradovi sela gradovi sela gradovi sela Ukupno: gradovi sela 258
36 46 65 93 60 48 58 107
804
383 421
U poreenju s nekim razvijenijim i manje razvijenim zemljama 1911. godine Bosna i Hercegovina bila je na zaelju. Tada je na 100 stanovnika dolazilo kolske djece u: SAD 21, Njemakoj 18, Engleskoj i Norvekoj 17, Holandiji, Francuskoj, vedskoj, Austriji i Svajcarskoj 11, Italiji 9, Grkoj 7, Rumuniji, Portugalu i Srbiji 5, evropskoj Rusiji 4, u Bosni i Hercegovini 3. Godine 1914. u Bosni i Hercegovini bile su ukupno 4 vjerske (duhovne) srednje kole, od kojih su dvije bile smjetene u Sarajevu i po jedna u Travniku i Reljevu i sve skupa zapoljavale su 35 profesora. Od 31 srednje kole 13 ih je bilo smjeteno u Sarajevu, 5 u Mostaru, po 2 u Tuzli, Travniku i Banjoj Luci, a po jedna u Bihau, Btjeljini, Brkom, Derventi, Livnu, Reljevu i Trebinju. U njima je u nastavi bilo zaposleno oko 350 profesora, raznih strunjaka i vjerouitelja. Osim najvee koncentracije osnovnih i srednjih kola, u Sarajevu su se nalazile i jedine dvije naune institucije, Zemaljski muzej, osnovan 1889. godine i Institut za istraivanje Balkana (1904). Obje ove institucije ostavile su, iz ovog vremena, znaajne naune rezultate koji su domaoj i evropskoj naunoj javnosti saopavani putem naunih publikacija Glasnik Zemaljskog muzeja i njegovog bekog izdanja Wissenschaftliche Mttteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Nauna saopenja iz Bosne i Hercegovine) i 27 knjiga raznih izdanja Instituta za istraivanje Balkana pod zajednikim nazivom Zur Kunde der Balkanhlbinsel (Poznavanje Balkanskog poluotoka). Do Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini izlazilo je oko 190 dnevnih listova i asopisa. Ideja o otvaranju filozofskog i pravnog fakulteta, naalost, nije tada realizovana.
Kulturno-prosvjetna drutva - matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini

Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, u oblasti kulture i prosvjete u irem smislu postojala su dva usmjerenja. Jedno je slijedila austrougarska vlast, a drugo domae stanovnitvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. Pod okriljem Zemaljske vlade poeli su se njegovati odreeni oblici kulturne i umjetnike djelatnosti, s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske i da se bar donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. Takva kultura, otuena od naroda, bila je pristupana malom broju domaih ljudi, pa otuda iri naiodni slojevi za nju nisu pokazivali interesovanje. Zbog toga je kulturno-prosvjetna aktivnost domaeg stanovnitva poela nicati iz naroda, inicijativom pojedinaca i grupa i u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast. Poelo je s
259
pjevakim drutvima i itaonicama, a kasnije se prelo na osnivanje kul-turno-prosvjetnih, humanitarnih i sportskih drutava- Poseban znaaj u ovoj oblasti djelovanja imala su drutva s kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska "Prosvjeta" (1902), muslimanski "Gajret" (1903) i hrvatski "Napredak" (1904). Njihovi osnovni zadaci bili su pomaganje siromanih aka i studenata, odnosno stvaranje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca. Vremenom su ova drutva postala prave matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini. Jaanje domaeg graanstva, prije svega trgovakog, zemljoposjednickog i inteligencije, sve vie mu je osiguravalo ulogu vodeeg faktora u drutvenom i nacionalno-politikom ivotu pokrajine. Ovakva funkcija domaeg graanstva zahtijevala je prevazilaenje dotadanjeg uskog, dravi lojalnog inovnikog profila i uspostavljanje irokog programa narodnog prosvjeivanja. U okviru ostvarivanja ovog programa srpska "Prosvjeta" je za prvih deset godina (1902-1912) prosjeno kolovala 121 uenika, a zatim za stipendije i potpore davala je prosjeno 50.533,41 krunu godinje ili ukupno 402.791,90 kruna za stipendije i 107.542,27 kruna za potpore. Godinje se kolovalo prosjeno 38 studenata, tako da je do 1912. godine studij zavrilo 9 2 lica (pravo 39, filozofiju 17, medicinu 5, tehniku 12, poljoprivredu 5, farmaciju 3, trgovaku akademiju 1, slikarsku akademiju U geodeziju 2, pedagogiju 1). Za kolovanje srednjokolaca "Prosvjeta" je prosjeno godinje davala 83 stipendije, tako da je od osnivanja do 1914. godine kolovala oko 1.000 uenika. Najvie stipendija dobivali su gimnazijalci, uenici realki i uiteljskih i trgovakih kola. Za prvih deset godina "Prosvjeta" je kolovala 23 uitelja i 48 uiteljica. Osim ovih stipendija, pomo je pruana egrtima u zanatstvu i trgovini. U prvih deset godina pomagala je 1.037 egrta. Prednost su imali zanati: krojaki, pekarski, stolarski, bravarski, cipelarski i dr. U okviru "Prosvjete" bile su znaajne iroke akcije opismenjavanja naroda. Od 1906. do 1914. odrano je ukupno 213 analfabetskih teajeva na kojima je opismenjeno 5.060 osoba. Program ovog drutva irio se i na osnivanje zemljoradnikih zadruga, antialko-holiarskih drutava, osnivanje biblioteka itd. Time je "Prosvjeta " postala sredite kulturno-prosvjetnog i nacionalnog rada bosanskohercego-vakih Srba.
260
Srbi su imali ukupno 396 raznih udruenja: "Prosvjeta" Okrui pobratimstva Selo
1
99 Grad 79
svetenika udruenja pozorino drutvo sarajevski banjaluki
itaonice i klubovi 76 sokolska drutva sportsko-turistika pjevako drutvo privreda zanatlijska udruenja udruenja trg.omladine 4 dobrotvorne zadruge Srpkinja 25 13 64 1 27 5
1 52 59 31 49 27 58
4 49 5 28 4 30
bihaki mostarski travniki tuzlanski
120 Ukupno: 276
Uiteljska drutva 1 Muslimansko stanovnitvo u gradovima se najtee ukljuivalo u krupne promjene koje su ruile njegov tradicionalni drutveni ivot i navike. To se odnosilo, prije svega, na kole novog tipa koje su bile najpogodnije institucije da se, umjesto mekteba, stekne zapadna pismenost, a preko nje zapadna kultura i civilizacija. Negativan stav Muslimana prema tekovinama nove civilizacije odraavao se i u odbojnom stavu prema dravnim kolama. Naprimjer, 1899/ 1900. godine u 293 osnovne kole u pokrajini bilo je upisano svega 4.886 muslimanske djece, od ega 12 ene. Taj odnos je bio jo nepovoljniji u srednjim kolama. U dravnoj gimnaziji u Sarajevu 1879. godine, od 42 uenika bio je samo 1 Musliman, a u mostarskoj gimnaziji 1893. od 65 uenika bilo je 8 Muslimana. Do 1900. takoer je broj muslimanske omladine bio neznatan i na univerzitetima, tako da je do 1910. bilo svega 10 fakultetski obrazovanih Muslimana na modernim univerzitetima.
261
Zbog svega ovoga osnivanje Kulturno-prosvjetnog drutva "Gajret" u Sarajevu sa zadatkom da pomae kolovanje i propagiranje novih ideja meu Muslimanima imalo je veliki drutveno historijski znaaj, jer je za ovo drutvo bilo nerazdvojno vezano srednjokolskoj univerzitetsko obrazovanje muslimanske omladine i u budunosti. Drutvo je davalo stipendije, potpore i zajmove, a od 1908. godine pomo je proirena i na uenike i egrte modernih zanimanja. itavim radom ovog drutva trebalo je stimulisati muslimansku omladinu da u veem broju pohaa i zavrava srednje kole i univerzitete, te moderne zanate, kako bi se lake ukljuila u privredni i kul-turno-prosvjetni ivot zemlje. U prvoj deceniji XX stoljea postepeno se poveava broj studenata - 1900. ima ih 4, a 1908/09. godine 15, a poveava se i broj srednjokolaca. Angaovanjem "Gajreta" do 1914. djelimino ili potpuno se kolovalo 545 uenika, od kojih 30 na fakultetima, 223 na gimnazijama, 87 na realkama, 80 na trgovakim kolama, 53 na drugim strunim kolama i 52 na zanatima. Zbog slabe materijalne podloge drutva, vie od polovine interesanata nije moglo biti stipendirano, to pokazuje novu duhovnu klimu medu muslimanskim stanovnitvom i njegovo okretanje modernom obrazoyanju. I kod Muslimana najvei broj opredijelio se za studij prava (12), filozofije (6), medicine (5), veterine (4) itd. Osim stvaranja inteligencije za svjetovna zanimanja, "Gajret" je pomogao i studij teolokog pravca. Stipendirano je po tri studenta u Carigradu i Kairu i 6 u Sarajevu. Znaajno je bilo stipendiranje i potpomaganje egrta na modernim zanatima kako bi se zaustavilo dugotrajno propadanje muslimanskih sitnih zanatlija, koje je sve vie unitavala konkurencija industrijske robe i promjena ukusa u drutvu. I pored angaovanja "Gajreta" i drugih dravnih institucija u pridobijanju Muslimana za moderno obrazovanje, teko se dolazilo do znaajnijih rezultata o emu govore podaci da je u Bosni i Hercegovini 1914. godine meu Ijekarima bilo 8 Muslimana, u srednjim kolama u nastavi je radilo 17 profesora i strunih uitelja (osim vjerouitelja), a u opim narodnim osnovnim kolama radilo je 98 uitelja i 3 strune uiteljice od ukupno 804. Od 44 advokata u pokrajini bila su samo 2 Muslimana.
262
Bosna i Hercegovina od najstarijih vr emena do kraja Drugog svjetskog rata
Muslimani su imali ukupno 187 udruenja: itaonice i klubovi "Gajret" antialkoholno drutvo pjevako i tamburasko drutvo gimnastiko-sokoli zanatlijsko drutvo udruenje trgovake omlad. dobrotvorno drutvo staleko drutvo 119 21 13 2 12 10 1 6 3 Okrug sarajevski banjaluki bihaki mostarski travniki tuzlanski Ukupno: Grad 32 28 19 31 32 30 172 3 3 1 6 15 Selo 2
Hrvatsko kulturno prosvjetno drutvo "Napredak" nastalo je spajanjem dva slina potporna drutva: "Hrvatskog potpornog drtva za potrebe aka srednjih i visokih kola iz Bosne i Hercegovine" osnovanog 1902. godine u Mostaru i "Hrvatskog drutva za namjetanje djece u zanate i trgovinu " osnovanog, takoer, 1902. u Sarajevu. Ova dva drutva su se ujedinila 1907, s ciljem da stvaraju domau hrvatsku inteligenciju, odnosno da pomau srednjokolsko i univerzitetsko kolovanje i podizanje uenika na savremenim zanatima i u trgovini. Ovo drutvo je od osnivanja do 1914. godine stipendiralo 1.192 uenika u srednjim kolama i univerzitetima, te 509 egrta. "Napredak" je prosjeno godinje kolovao 72 srednjokolca, 21 studenta i 70 egrta. I kod Hrvata prednjae gimnazije, realke, uiteljske, trgovake i druge kole, a na univerzitetima je vladalo najvee interesovanje za studij prava, tehnike, filozofije, medicine itd.
263
Hrvati su imali ukupno 223 udruenja: "Napredak" Hrvatska narodna zajednica pjevaka drutva itaonice - klubovi sokoli sportska zanatska udruenja udruenja trgovake omladine Hrvatsko radn. udruenje vjerska udruenja ukupna drutva 12 8 3 69 16 43 24 1 2 1 sarajevski banjaluki bihaki mostarski travniki tuzlanski Ukupno: 44 Okrui
Grad 30 38 15 28 45 19
Selo 11 8 1 15 11 2
175
48
Osim ovih matinih nacionalnih drutava, koja su imala svoje filijale u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine, stipendije je davala i drava -Zemaljska vlada i pojedini sreski uredi. Pored redovnog kolovanja zanatli-jskog podmlatka, poetkom 20. stoljea, Zemaljska vlada je organizovala povremene teajeve za domae zanatlije. Uzorni teajevi organizovani su preteno u Bosni i Hercegovini, a izvjesni broj domaih zanatlija iz svih krajeva zemlje dobijao je stipendije ili beskamatne kredite za usavravanje u zavodima za unapreenje zanatstva u Beu, Pragu, Brnu i Tehnolokom muzeju u Budimpeti. Vlada i Komora davale su, takoer, i manje pomoi prilikom otvaranja modernih zanatskih radionica. Jevreji su imali ukupno 24 drutva (Sefardi i Akenazi), s tim to su drutva Akenaza bila tri puta brojnija nego Sefarda. Najvie drutava imalo je vjerske i dobrotvorne ciljeve, meu kojima su se isticala "La Benovalentia" i "Drutvo jevrejske mladei za samoobrazovanje". S obzirom na to da je Sarajevo bilo najistaknutije sredite Jevreja u Bosni i Hercegovini, u njemu je bilo smjeteno 14 drutava, a u drugim mjestima, Tuzli 4, Travniku 2, Ban-joj Luci, Bijeljini, Zenici i Zavidoviima po jedno. Meu njima bilo je 8 dobrotvornih, 4 vjersko-humana, 3 nacionalna, 2 kulturna, 1 pjevako, 1 drutvo za druevnost, 1 omladinsko i 2 gimnastika. 264
Mijeana drutva bila su tri: u Sarajevu Srpsko-hrvatski klub, u Viegradu Hrvatsko-muslimanski klub i u Maglaju Hrvatsko-muslimanski soko.
Drutva doseljenika - stranaca

Njemaka drutva. - Nijemci iz Austrije i Njemake osnovali su 21 drutvo. Okupljala su Nijemce po pojedinim mjestima, s ciljem da ire njemaku nacionalnu svijest, kulturu i njemaki duh. Bilo ih je u Sarajevu 7, Tuzli 3, Derventi 2 i po jedno u Banjoj Luci, Bos. Brodu, Drvaru i Zenici (u gradu 16, na selu 5). Evangelisti su 1911. godine u Sarajevu osnovali svoje dobrotvorno drutvo. Slovenaki klub u Sarajevu osnovan je 1910. godine. Madari su imali 4 drutva, u Sarajevu 2 i Mostaru i Brkom po 1. Zadatak im je bio da okupljaju doseljene Madare i odravaju meusobne veze, te propagiraju madarski jezik i kulturu. Pred Prvi svjetski rat u Bijeljini je pos tojala maarska osnovna kola. esi su imali dva drutva u Sarajevu i Zenici. Drutvo "eka beseda" je imala zadatak da njeguje eku nacionalnu tradiciju, jezik i kulturu, rad sa djecom i omladinom. Poljaci su imali dva kluba u Sarajevu, od kojih je jedan osnovan 1906. godine. Rusini su u Prnjavoru imali itaonicu osnovanu 1909. godine. Internacionalna drutva. ~ Pod "internacionalnim", "interkonfesional-nim", "opim", "narodnim" podrazumijevaju se ona drutva koja svome lanstvu nisu pravila vjerske i nacionalne ograde. lanovi su im bili veinom doseljenici, neto domaih katolika i vrlo malo pravoslavnih i muslimana koji su u svojim nacionalnim drutvima ispoljavali kulturno-prosvietne i zabavne potrebe i borili se za ouvanje kulturnog i nacionalnog identiteta. Ovakvih drutava bilo je 391, meu kojima su bila najbrojnija radnika 77, a zatim drutva za zatitu stalekih interesa 63, klubovi, kasine i itaonice 57, vatrogasna drutva 32, pelarska 29, gimnastika, sportska i turistika 28, Flotenverein i patriotska 17, ratna (Vereine fiir Hilfeleistung und freiwillige Sanitatspflege in Kreige) 41, dobrotvorna 12, veterinarska 7, vjerska 5, pjevaka 3, pogrebna 3, zanatlijska 6, trgovacka.4, enske zadruge 2 i drugih 3.
265
U Bosni i Hercegovini je bilo 1.256 raznih drutava smjetenih u 258 okrui sarajevski banjaluki bihaki tuzlanski travniki mostarski Ukupno: broj gradova 10 12 9 13 12 10 66 broj sela 14 66 10 37 18 47 192 broj drutava 300 248 107 222 181 198 1.256
Borba za crkveno-kolsku autonomiju Srba u BiH i borba bosanskohercegovakih Muslimana za vjersku i vakufsko-rnearifsku (prosvjetnu) autonomiju
Borba Srba za crkveno-kolsku autonomiju u BiH. - Nakon konkordata sa Carigradskom patrijarijom marta 1880. vlasti pokuavaju razliitim mjerama staviti srpske crkvene optine pod svoju kontrolu. Autono'rnne optine, u kojima su trgovci imali odluujuu rije, branile su svoja prava, naslijeena jo iz osmanskog doba, upuivanjem pojedinanih albi caru i Zemaljskoj vladi u kojima se ukazivalo na samovoljne postupke organa vlasti. Vlasti su svoje postupke obrazlagale i opravdavale injenicom da su crkveno-kolske optine postale centrima srpske nacionalistike propagande koja je dolazila iz Srbije. Ta se propaganda naroito razmahala dolaskom radikaia na vlast u Srbiji, februara 1889, koji nisu smatrali da ih obavezuje Tajna konvencija iz 1881. koju je kralj Miian Obrenovi zakljuio sa Austro-Ugarskom, stavljajui se faktiki pod njen skriveni protektorat. Radikali i drugi u Srbiji su znali da ne mogu istjerati Austrijance iz BIH, ali im mogu smetati da uvrste svoju upravu, drei stalnom nacionalistikom propagandom "otvoreno pitanje okupiranih pokrajina". Na veinu pojedinanih albi crkvenih optina vlasti jednostavno nisu odgovarale. To je podstaklo 14 crkveno-kolskih optina da zajedniki podnesu caru memorandum u kojem e iznijeti sve povrede i nezakonitosti uinjene srpskoj vjersko-prosvjetnoj autonomiji. U memorandumu se moli
266
car da crkvi i koli povrati ona prava koja su imali jo za mrskog vremena: slobodna upotreba srpskog imena i irilice u crkvi, koli i van njih, slobodno diranje crkveno-koiskih optinskih skuptina i odborskih sjednica bez prijave vlastima; slobodan izbor svetenika i uitelja; slobodno osnivanje crkvenih i kolskih fondova i primanje legata; uee naroda pri postavljanju mitropolita; slobodno stvaranje srpskih itaonica, pjevakih i drugih drutava; rjeavanje molbi u odreenom roku itd. Delegacija 14 optina potpisnica traila je audijenciju kod cara da mu lino iznese svoje albe i elje, ali je odbijena, pa je jedino mogla 7. decembra 1896. predati memorandum dvorskoj kancelariji. Predajom ovog memoranduma poeo je pokret za vjer-sko-prosvjetnu autonomiju Srba. Na memorandum vlasti nisu nita zvanino odgovorile, ali je zato pojaan ekonomski i politiki pritisak na vodee ljude tek konstituiranog autonomnog pokreta. Optine su na to odgovorile drugim memorandumom caru, 31. marta 1897. Podnosioce je primio car, ali kao privatna lica a ne kao deputaciju. Ni na ovaj memorandum nije bilo nikakvog slubenog odgovora. U meuvremenu je nastao jedan neformalan odbor, iji su lanovi bili Gllgo-rije Jeftanovi iz Sarajeva, Vojislav ola i Vladimir Radovi iz Mostara, Lazo Jovanovi iz Tuzle, Pero Drljaa iz B. Novog, te Kota Kujimdi iz Livna. Oni su nazivani "narodnim vodama", jer su stajali na elu autonomnog, te "narodnog pokreta". Ve su savremenici primijetili da je to "narodni pokret" samo "ako se varoani (mogu) nazvati sami narodom", pri injenici da je preko 90% Srba u BiH ivjelo na selu. Da se radilo u osnovi o pokretu srpskog gradskog elementa vidi se ve i po tome sto su "narodne voe" imali punomo od 45 od ukupno 58 varokih crkveno-koiskih optina, a svega 15 seoskih od ukupno 42 takve optine. Tokom proljea 1898. narodne voe su uz pomo strunjaka za kanonsko pravo u Srernskim Karlovcima izradile "Nacrt ustava crkvene i kolske samouprave srpskog pravoslavnog naroda u BiH" i uruile ga Kalaju 7. jula iste godine. Oni su istovremeno radi ocjene njegove kanonske zasnovanosti podnijeli nacrt i Vaseljenskoj patrijariji u Carigradu. Patrijarija nije imala nikakvih zamjerki kanonske prirode, a patrijarh je lino rekao narodnim vodama da nacrt daje suvie prava dravi, dok se kod njih osmanska vlast ne mijea u crkvene i kolske poslove. Na to je alarmirana austrougarska iplo-matija, ijim je djelovanjem i uplivom Patrijarija potpuno izmijenila svoje miljenje. Patrijarija je februara 1899. uputila poslanice mitropolitima i narodu u BiH kojima se odbacuje nacrt jer nije "u skladu sa postojeim naim crkvenim redom". Narodne voe su ostale u Carigradu sve,do kraja juna 1899. nastojei bez uspjeha izmijeniti stav Patrijarije.
267
Kada su se vratili, zatekli su u BiH jednu novu, za srpski autonomni pokret povoljnu situaciju. Poetkom maja 1899. poela je borba Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju. Voama srpskog autonomnog pokreta pruila se prilika da sa Muslimanima pokuaju ostvariti savez u borbi protiv Austrije, emu su oni ve due vremena teili. Do odreene saradnje dva autonomna pokreta dolo je ve od 1900. godine, jer je to iz taktikih i openito politikih razloga u tom trenutku i jednima i drugima odgovaralo. Autonomna borba je nastavljena pregovorima narodnih voa i bosanskih mitropolita, a na inicijativu samih vlasti, kako bi se zajedniki dolo do prijedloga Statuta crkveno-kolske autonomije. Pregovori su trajali skoro punih 18 mjeseci, ali bez rezultata. Narodne voe su se obratile Rusiji za pomo koja je uspjela privoljeti Vaseljensku patrijariju da se i sama uplete u pregovore. Da bi to onemoguila, vlada je preko etverice bosanskih mitropolita preuzela inicijativu da se statut konano izradi. Februara 1904. konano je postignuta saglasnost o svim pitanjima, osim o nainu izbora mitropolita, lanova konzhistorije (duhovnog suda) eparhijskog savjeta i Velikog prosvjetnog savjeta, pa je preputeno Patrijariji u Carigradu da sporna pitanja presudi. Patrijarija je poslije due od godinu dana osnaila statut juna 1905, tako to je veinu spornih pitanja rijeila prema austrougarskim zahtjevima. Statut je 13. augusta 1905. potpisao Franjo Josip, ime je crkveno-prosvjetna uredba postala zakon. Njeno sveano proglaenje izvreno je na carev roendan, 18. augusta 1905. u Sarajevu. Time je zavrena borba Srba za crkveno-kolsku autonomiju ime je ujedno okonan prvi period organiziranog politikog pokreta srpskog graanstva u BiH. Autonomni pokret Muslimana BiH. - Nezadovoljstvo Muslimana poloajem svojih vjersko-prosvjetnih institucija i nakon uspostavljanja Rija-seta, oktobra 1882. manifestiralo se prvo u razliitim vakufskim pitanjima. Kada je novembra 1885. Privremena vakufska komisija ustupila, na traenje Zemaljske vlade, sarajevska groblja Sehitluke i Cekrekinicu za javne parkove, to se protivilo obiajima, ustali su protiv te odluke Muslimani i 1886. godine obrat ili se jednom predstavkom caru, kojom su traili vakufsku samoupravu. Ovim je oznaen poetak latentne borbe Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju. Prilikom izrade uredbe o konanom ureenju vakufa 1893. u raspravi opozicija vladinim prijedlozima, koju je vodio mostarski muftija Ali Fehmi ef. Dabi, trai potpunu autonomiju u vakufsko-mearifskim poslovima. Drugi razlog nezadovoljstva meu Muslimanima, posebno meu zemljoposjednicima bili su odnosi u agraru. Brojnim pojedinanim i kolek268
tivnini albama okupacionoj vlasti i sultanu, oni nastoje dokazati da su materijalno oteeni i da time trpi Islamska zajednica i muslimanski narod u cijelosti. Najveu takvu kolektivnu albu podnio je poetkom novembra 1895. Muharem-beg Teskeredi iz Travnika sa jo 85 veleposjednika iz Travnikog i Sarajevskog okruga, upuenu istovremeno austrijskom caru i sultanu. Tu se, uz navoenje nekoliko osnovnih smetnji njihovom materijalnom poloaju, zahtijeva da se voenje vakufskih i mearifskih poslova prepusti Muslimanima, bez mijeanja vlade. Kalaj je odmah predloio caru da se ova alba odbije. On se plaio da bi svako poputarje zemljoposjednicima, ak i u opravdanim sluajevima, moglo izazvati reakciju kmetova, kojih je daleko vie i koji bi sigurno dobili podrku srpske arije angairane u borbi za crkveno-kolsku autonomiju. Na isti nain vlasti su postupale i sa ostalim albama muslimanskih zemljoposjednika. Trei razlog muslimanskog nezadovoljstva bile su stalne prozelitistike akcije katolike crkve koja je vodila agresivnu propagandu za pokrtanje Muslimana. U takvoj situaciji odrana je 5. maja 1899. protestna skuptina mostarskih graana povodom otmice jedne maloljetne muslimanske djevojke od nekih asnih sestara. Protestna skuptina je odrana u mostarskoj kiraethani (itaonici), gdje je uz uee preko hiljadu Muslimana izabran jedan odbor od 12 lanova sa muftijom Dabiem na elu, koji je okrunom naelniku baronu Benku, podnio zahtjev da se oteta djevojka pronae i vrati svojim roditeljima, te da se obuzda katolika vjerska propaganda koja je postala u zadnje vrijeme isuvise nasrtljiva. Kako se vlasti nisu osobito trudile pronai ukradenu djevojku, to se mostarski odbor obratio 13. juna jednom predstavkom Zemaljskoj vladi, u kojoj je, u strahu za svoj opstanak, "pre-ponizno" molio da se djevojka "pronae i povrati, da se krivci strogo kazne i da se jednom zauvijek ovakvom zulumu na put stane". Odgovor vlasti na ove dvije predstavke sveo se na tvrdnju da je za pokatoliavanje Muslimana najvie kriv slab vjerski odgoj islamskog naroda u BiH. Ovakvo arogantno dranje vlasti izaziva dalje nezadovoljstvo, pa se mostarskom pokretu priduuju Muslimani iz cijele Hercegovine. Ohrabreni ovom podrkom, lanovi mostarskog odbora odluili su traiti vakufsku autonomiju za podruje Hercegovine, svoje "ue domovine". Odbor se oktobra 1899. obratio predstavkama Kalaju i caru Franji Josipu, sa nacrtom autonomnog statusa za vakufsko-mearifsku zakladu u Hercegovini. U predstavkama se za navodni slab vjerski odgoj Muslimana optuuju mjerodavni faktori, kao to su od vlade imenovani Ulema medlis i Vrhovno vakufsko povjerenitvo. Radi poboljanja vjerskih prilika trai se formiranje Islamskog duhovnog odbora sa vrlo irokim ovlaenjima. Odbor bi pregledao sve vjerske knjige, kako ne bi sadravale neto to se kosi sa propisima islama. U istom bi se smislu pre269
gledale naredbe i propisi Zemaljske vlade, kako se islamske ustanove ne bi vrijeale u javnim zavodima, kolama, zvanjima, bolnicama i vojsci. Sutinu predstavke ini izraavanje nepovjerenja prema vjerskim i vakufskim organima koje je vlada imenovala i formiranje autonomnih islamskih institucija sa irokom nadlenou. Vlada je decembra 1899. odbila predstavku i nacrt statuta kao neosnovane. Predstavnici odbora su obavijeteni 2. februara 1900, da je car odbio njihovu predstavku, ali uz napomenu da e i ubudue kao do tada tititi muslimanske vjerske ustanove i interese. Aprila 1900. vlada je smijenila muftiju Dabia, zatvorila mostarsku kiraethanu, kao mjesto okupljanja muslimanske opozicije, a njenog sekretara erifa Arnautovia otpustila iz opinske slube. Ove mjere, a posebno smjenjivanje Dabia, imale su za vladu neoekivane reakcije. Nezadovoljstvo muslimanskog naroda proirilo se na cijelu Bosnu, u kojoj Travnik, slino Mostaru u Hercegovini, postaje sredite opozicije. Tek tada vlasti preuzimaju izvjesne protivmjere, ali se jo uvijek potcjenjivala irina pokreta. Zemaljska vlada je pokrenula akciju na prikupljanju pismenih izjava lojalnosti od uglednijih i imunijih Muslimana. Odziv na ovu akciju bio je vrlo slab, pa je poetkom jula 1900. obustavljeno dalje prikupljanje potpisa protiv Dabia i njegovog pokreta. Vlada je nastojala sprijeiti irenje vakufsko-mearifskog pokreta na muslimansko selo, ali u tome nije uspjela. Pokret se irio stalnim osnivanjem njegovih odbora po mnogim selima i gradovima. Istovremeno sa proirivanjem muslimanskog pokreta na itavu BiH dolo je do. njegovog politikog povezivanja sa srpskim autonomnim pokretom, koji je ve imao iskustvo i veze sa raznovrsnom opozicijom u Monarhiji. U proljee 1900. otputovala je u Budimpetu prva muslimanska deputacija, sa muftijom Dabiem na elu, da iskoristi zasjedanje zajednikog austrougarskog parlamenta (tzv. Delegacija) za svoju akciju. Tim povodom Gligori-je Jeftanovi obavjetava, 25. maja 1900. ekog publicistu i novinara Jozefa Holaeka, da po mogunosti zastupa u tampi muslimansku stvar, te da muslimansku deputaciju preporui lanovima Delegacija, odnosno da im openito "bude na ruci", jer njihova borba moe i Srbima koristiti. Boravak muslimanske deputacije u Budimpeti donio je oekivane politike efekte. Muslimanski su se predstavnici uspjeli povezati sa maarskim opozicionim poslanicima, koji su u nastojanju da srue Kalaja postavili u ugarskom parlamentu interpolaciju u vezi sa bosansko-muslimanskim prilikama. Iz tih razloga vlasti u Sarajevu su procjenjivale da nije oportuno preduzimati stroge mjere protiv muslimanske opozicije. Vlasti su konano uvidjele da se muslimanski pokret za autonomiju ne moe vie ignorirati, pa je Kalaj krajem
270
1900. izrazio spremnost da se pregovara o njegovim zahtjevima. Tako su poetkom februara 1901. povedeni pregovori izmeu vlade i Dabievog odbora. U iscrpljujuim pregovorima postignuta je saglasnost skoro u svim pitanjima, osim u etiri kljune take koje su se ticale, izbora i sastava Ulema medlisa, naina postavljanja i imenovanja reisul-uleme i muftija, nadlenosti istanbulskog meihata i davanja menure reisul-ulemi, te visine dravne subvencije. Nakon neuspjeha da se pregovori obnove, otiao je krajem januara 1902. muftija Dabi sa jo petericom u Carigrad, da kod najviih islamskih foruma trae savjet i uputstva o pitanju vjerske i vakufsko-mearifske autonomije. Vlada je to iskoristila i 4. marta 1902. proglasila Dabia neovlatenim iseljenikom, zabranivi mu povratak u zemlju pod prijetnjom zatvorske kazne i ponovnog protjerivanja. U cijeloj je zemlji pootren policijski teror praen valom seobe muslimanskog stanovnitva u Tursku. Jo prije Dabievog odlaska srpska strana je nastojala saradnji sa Muslimanima nametnuti odreeni institucionalni okvir, zakljuivanjem jednog nacionalno-politikog ugovora o meusobnom savezu. U tom smislu je u augustu 1901. odran u Kiseljaku tajni sastanak muslimanskih i srpskih prvaka sa Dabiem i Jeftanoviem na elu. Nakon Dabievog odlaska Muslimane su zastupali Alibeg Firdus i Bakir-beg Tuzli. Srbi su ponudili nacrt ugovora o politikoj saradnji, koji je vjerovatno napisao petanski advokat i poslanik ugarskog sabora dr. Emil Gavrila. U nacrtu koji se sastojao od 25 lanova., na prvom se mjestu traila politika autonomija za BiH pod sultanovim suverenitetom. Na elu vlasti u BiH nalazio bi se guverner imenovan od Porte, naizmjenino jedan Musliman i "jedan pravoslavni Srbin ". Ugovor je sa muslimanske strane ostao nepotpisan, jer se nije mogla postii saglasnost o nainu rjeavanja agrarnog pitanja. Pored toga, Muslimani su odbijali pristati na odredbe l. 11-13. nacrta, kojima se predvialo da slubeni naziv jezika u BiH bude iskljuivo "srpski ", te da se u javnom pismenom saobraaju, kolama i dravnim organima upotrebljava iskljuivo irilica. Muslimani na to nisu mogli pristati, pa je nacrt propao, mada se meusobni politiki savez odrao sve do 1910. i poetka rada prvog bh. sabora. Progonom Dabia iz zemlje autonomni pokret je utihnuo, jer nije bilo jasno ko su mu voe. Novi zajedniki ministar finansija Burian je to iskoristio da krajem 1904. popuni lojalnim ljudima upranjena mjesta u Ulema medlisu i Vakufskoj direkciji, te imenuje nove lanove Zemaljskog vakufskog povjerenstva. Ovo povjerenstvo je marta 1905. donijelo odluku da se za izdravanje islamskih kola propie 5% prireza na neposredni porez. Odgovor u narodu je bio ni pare bez vakufsko-mearifske autonomije. To je ohrabri271
lo voe pokreta koji su ostali u zemlji, pa su 24. aprila 1905. predali pred stavku ministru Burianu, kojom trae ukidanje vanrednih policijskih mjera u odnosu na Muslimane kojima se vrijea sloboda kretanja i rada, dozvolu povratka u domovinu onima koji su proglaeni neovlatenim iseljenicima, putanje interniranih na slobodu, ime bi se "islamskom narodu " omoguilo da preko svojih zastupnika pristupi konanom ureenju svoje vakufsko-mearifske autonomije. U ovoj novoj situaciji posebno se aktivira veleposjednika grupa u autonomnom pokretu, koja je 1899-1902. bila potisnuta. Procijenjeno je da je stvorena prilika za ponovno stavljanje u prvi plan agrarnih zahtjeva i preuzimanje vodstva autonomnog pokreta. Zemljoposjednici su u tome uspjeli, poto je jedna njihova deputacija, koju su sainjavali erif Arnautovi, Mah-mud-beg Dini, Semsibeg Zaimovi i Dervi-beg Miralem, uspjela u proljee 1906. preuzeti od Dabia u Carigradu dokumenta i punomoja za nastavak autonomne borbe. To je primljeno sa simpatijama u skoro svim muslimanskim krugovima, pa ak i onim koji su u periodu 1899-1902. bili na vladinoj strani i protiv autonomnog pokreta. Kako je rjeenje pitanja vakuf-sko-mearifske autonomije postalo "opom nudom muslimanskog naroda", to su i lanovi Zemaljskog vakufskog povjerenstva otvorenog u maju 1906. pruili podrku autonomnom pokretu. U takvoj situaciji ni ministar Burian nema drugog izbora do nastavka pregovora sa muslimanskom opozicijom tamo gdje su 1901/2, prekinuti. On u tom smislu daje izjavu u Delegacijama iz koje se moglo zakljuiti da e u spornom pitanju meihata izai u susret muslimanskim zahtjevima, priznavanjem halifi (sultanu), odnosno ejb/ul-i slamu vjersku jurisdikciju nad bosanskim Muslimanima. Samo pitanje vakufsko-mearifske autonomije moe se rijeiti poto se Muslimani prethodno sloe u pogledu svojih zahtjeva i u pogledu svojih zastupnika. Oba ova zahtjeva muslimanski autonomni pokret je vrlo brzo ispunio, sprovodenjem stranake organizacije i isticanjem njenog programa. Na pismeni poziv Alibega Firdusa i drugova odran je krajem 1906. u Slavonskom Brodu sastanak muslimanskih prvaka iz cijele zemlje, na kojem je utemeljena Muslimanska narodna organizacija i izabran njen Egzekutivni odbor. Za predsjednika odbora izabran je Alibeg Firdus, zemljoposjednik iz Livna. U programu usvojenom na istom skupu u prvi plan su stavljeni agrarni zahtjevi zemljoposjednika, a potom dolazi cjelokupni korpus vjerskih i vakufsko-mearifskih pitanja. Poetkom 1907. obavljeni su izbori u cijeloj BiH na kojima je uestvovalo preko 130.000 odraslih Muslimana. U svim su mjestima gde ive Muslimani izabrani "milletski odbori" MNO, koji su poslali svoje del-
272
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog ma
egate na prvu stranaku skuptinu odranu u Budimpeti 11. marta 1907. Tu je preko 100 delegata jednoduno odobrilo sve odluke sa skupa u Slavonskom. Brodu, te potvrdilo izbor Egsekutivnog odbora od 18 lanova, "kojima je povjereno, da u svim pitanjima zastupaju muslimanski narod Bosne i Hercegovine". Egzekutivni odbor je nastavio autonomnu borbu pisanjem memoranduma, dugim pregovorima sa Zemaljskom vladom i slanjem deputacija u Be i Istanbul. Sve je to okonano tek poslije aneksije i smirivanja aneksione krize poetkom 1909, kada je pitanje vjerske autonomije Muslimana u BiH izgubilo dravno-pravni znaaj za Austro-Ugarsku. Tako je konano 15. aprila 1909. ozakonjen "Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih vakufsko-mear-ifskih poslova u BiH", koji je 1. maja iste godine stupio na snagu. Svi vjerski i vakufski organi ustanovljeni "Autonomnim statutom bili su samoupravni. U muslimanskoj opini (dematu) vakufsko-mearifski organi su dematska skuptina i dematski medlis. Oni su birali kotarska vakuf-sko-mearifska povjerenstva, koja su delegirala svoje predstavnike u Vakufsko-mearifski sabor, kao vrhovni organ u poslovima muslimanskih zaklada i prosvjete. Za upravljanje vjerskim poslovima postojao je Ulema medlis od etiri lana, kojima je predsjedavao reisul -ulema. Od trojice kandidata koje izglasa Hodinska kurija, austrijski car imenuje jednoga za reis-ul-ulemu. U svakom okrunom mjestu postojao je po jedan muftija, kojega je po prijedlogu Ulema medlisa postavljala Zemaljska vlada. Sporno pitanje uleme rijeeno je prema zahtjevu Muslimana, koji je po erijatskom pravu bio i mogu, a to je da menuru izdaje ejhul-islam. Nakon donoenja "Autonomnog statuta", tadanji, a drugi po redu, reisul--ulema Mehmed Teufik ef, Azabagi dobrovoljno se odmah povukao u mirovinu. Sredinom 1910. inauguriran je trei po redu a prvi po Autonomnom statutu birani reisul-ulema Hafiz ef. Sulejman arac. Samo dvije godine kasnije ista Hodinska kurija, koja ga je izabrala i predloila za taj visoki poloaj, zahtijevala je njegovu ostavku koju mu je Zemaljska vlada pod pritiskom njegovih saradnika ultimativno iznudila poetkom augusta 1912. Tokom 1913. Hodinska kurija je, bez obzira na protivljenje Zemaljske vlade, u dva maha jednoglasno za reisul-ulemu izabrala Mehmeda Demaludin ef. Cauevia, to je car konano potvrdio dekretom od 27. oktobra 1913. Menuru je auevi primio na sveanosti u Carevoj damiji 26. marta 1914. Moe se rei da je u pozadini ove borbe za autonomiju, kako, Muslimana tako i Srba, bila borba za politiku autonomiju BiH, koja je Muslimanima bila trajni cilj, a Srbima tek jedno prelazno rjeenje do pripajanja Srbiji. U
273
tom smislu Patrijarija je za Srbe tek bila jedna taktika brana, dok je Muslimanima mesihat bio logino rjeenje koje je u skladu sa Serijatom. Zato su sasvim konsekventno iz autonomnih pokreta izrasle odgovarajue politike stranke.
Osnivanje politikih stranaka

Od sredine prve decenije 20. stoljea, formiraju se iz vjersko-prosvjetnih pokreta graanske politike stranke, koje po svom obliku, politkoj ideologiji i psihologiji uglavnom odgovaraju tipu narodnih organizacija koje nastaju u zemljama pod kolonijalnom vlau u doba njihove borbe za nacionalno osloboenje. Veina bosanskohercegovakih graanskih politiara, bez obzira na nacionalnu pripadnost, smatrala je da u BiH kao "provizornom tlu" (tj. okupiranoj zemlj i iji i dravno-pravni status nije rijeen), bez parlamentarne podloge nema uvjeta za djelatnost klasinih politikih stranaka. Po tom konceptu, tipinom za politiki mentalitet sitne buroazije, smatralo se da svaki narodni pokret mora ostati jedinstven dok ne ostvari svoje nacionalno--politike, odnosno dravno-pravne ciljeve, a tek nakon toga mogu se putem stranaka i parlamenta rjeavati razna socijalno-strukturalna i politika pitanja. Ovakav naelan stav u praksi je relativno lahko pomiren sa pragmatizmom i realpolitikom bosanskog graanstva, iji ekonomski interesi nisu mogli ekati na eventualno ostvarenje vlastitih "dravno-pravnih ideala". Nakon Kalajeve smrti 1903. godine dolazi postepeno do izvjesnog ublaavanja apsolutistikog i birokratskog okupacionog reima. To se ogleda prije svega u ukidanju preventivne cenzure tampe, poreskoj reformi, okonanju pitanja vjersko-prosvjetne autonomije i priznavanju potrebe da BiH postepeno dobije izvjesnu samoupravu. U takvoj situaciji pojedini nacionalno-politiki pokreti pristupaju formalnom stranakom konstituiranju i organiziranju. Prva graanska politika stranka u BiH, koja je istakla svoj program i sprovela formalnu organizaciju, bila je Muslimanska narodna organizacija (MNO), osnovana 3. decembra 1906. Na elu stranke stajao je tzv. Egzeku-tivni odbor za ijeg je prvog predsjednika izabran Alibe^ Firdus. U svom programu MNO je na prvom mjestu zahtijevala muslimansku vjersku i vakuf-sko-mearifsku autonomiju i politiku, tj. dravno-pravnu autonomiju BiH pod sultanovim suverenitetom, MNO je bez sumnje uivala podrku ogromne veine svih slojeva muslimanskog stanovnitva, mada su njeno vodstvo drali uglavnom krupni zemljoposjednici. Oni svoje agrarne interese postavljaju kao opemuslimansko pitanje. Njihov agrarni program u osnovi
274
sadri zahtjev da se seljak lii svog kmetskog prava i time pretvori u obinog najamnog radnika ili zakupca na veleposjedu. To je proisticalo iz konsekventnog tumaenja vaeeg zemljinog i agrarnog prava, posebno iz Ramazanskog zakona iz 1858. i Saferske naredbe iz 1859. godine. Nasuprot MNO postojala je jedna dosta heterogena grupa iji su pripadnici kao pokretai raznih kulturnih, prosvjetnih i privrednih akcija, sami sebe nazivali "naprednim Muslimanima". Meu njima je bilo ugednijih reimski orijentiranih graana, nezavisnih intelektualaca i jedan broj dravnih inovnika. Oni su na skuptini 24-26. augusta 1908. osnovali Muslimansku naprednu stranku (MNS). U osnovnim drutvenim pitanjima njen program nije se u biti razlikovao od programa MNO-e, ali je u nacionalnom pitanju zastupala prohrvatski stav. Osjeajui da zbog takve nacionalne orijentacije ne uiva podrku irokih muslimanskih slojeva, vodstvo MNS-e je 31.januara 1910. revidiralo svoj program odrekavi se hrvatske nacionalne ideje. Istovremeno promijenila je ime u Muslimanska samostalna stranka (MSS). Aprila iste godine, pred nastupajue saborske izbore, dolo je do pokuaja ujedinjenja MNO i MSS, ali su pregovori propali zbog ambicija pojedinaca iz obje stranke. Pred prve saborske izbore izdvaja se iz MNO jedna grupa mladih aktivista, prosrpski orijentiranih, koji pokreu list "Samouprava" kao "organ muslimanske demokratije". Oni u prvi plan istii da je vodstvo MNO zanemarilo socijalne i kulturne probleme muslimanskog naroda, prije svih seljatva. Grupa se nije formalno konstituirala kao stranka, a njen jedini kandidat na prvim saborskim izborima Osman Diki je propao. Srpska narodna organizacija (SNO) osnovana je na skuptini 27-31. oktobra 1907. ujedinjenjem, triju politikih grupa koje su se medu srpskim graanstvom oformile sredinom prve decenije 20. stoljea. Jednu grupu inile su voe autonomne borbe sa srpskom arijom. Njeni najistaknutiji predstavnici bili su Gligorije Jeftanovi i Vojislav Sola, a od intelektualaca pridruio im se dr. Milan Srki. Ova grupa je 1905. godine pokrenula "Srpsku rije", "list za politiku, prosvjetu i privredu ", preko kojega je zastupala svoje, u prvom redu, ekonomske interese. Voe autonomne borbe bili su izloeni otroj kritici od mlade srpske graanske inteligencije, koja trai da se od crkveno-koIske pree na politiku borbu. Onemoguena u Sarajevu pored starih utjecajnih voa. inteligencija za sredite svog rada uzima Mostar, gdje 1907. godine pokree list "Narod", koji su ureivali Ris to Radulovi i Vasilj Grdi. Ovoj mostarskoj grupi intelektualaca prikljuuje se najvei dio srpske inteligencije iz cijele zemlje.
275
Trea grupa, poznata po svom listu "Otadbina", koji je pokrenuo i ureivao Petar Koi skupa sa Vukosavom Gruberovicem, djelovala je uglavnom u Bosanskoj krajini. Oko Koia se okupila manja grupa intelektualaca, koji su nasuprot "narodovcima", odbacili ideju o samostalnoj politikoj ulozi inteligencije i vezala se sa seljatvom traei, u prvom redu, radikalno rjeenje agrarnog pitanja. Poslije duih pregovora predstavnici sve tri grupe su usvojili, na sastanku u Sarajevu, 11. maja 1907. rezoluciju kojom se trae neodlono formiranje srpske politike organizacije, ustavne slobode i parlament, te potpuna autonomija BiH bez promjene suvereniteta. Zajedniki ministar fmansija I. Burian je nakon dueg zatezanja odobrio sazivanje osnivake skuptine SNO, uz uvjet da se na njoj ne istie program Sarajevske rezolucije. Skuptina je meutim u cijelosti usvojila rezoluciju kao politiki program SNO. U pogledu agrarnog pitanja o kojem je na skuptini voena najunija rasprava, ostalo se na uopenim formulacijama bez konkretnog prijedloga, posto je pre-ovladalo miljenje da je zbog nacionalno-politikih razloga nuno ouvati savez sa MNO-om. Maja 1907. sarajevski lijenik dr. Lazar Dimitrijevi je osnovao Srpsku narodnu samostalnu stranku. Dimitrijevi je od 1905. godine izdavao asopis "Dan" u kojem je napadao voe autonomne borbe kao "age i kmetodere" i propagirao radikalno rjeenje agrarnog pitanja, ali uz potpuno i trajno prih-vatanje Monarhije u BiH. Poslije potpunog izbornog neuspjeha 1910. njegova se stranka ugasila. Hrvatski politiki pokret, u kojem se poetkom 20. stoljea jasno ispo-Ijavaju dvije struje, klerikalna i graansko-liberaina, da bi odrao svoje jedinstvo, sporo je i oprezno pristupao formalnom organiziranju. Inicijativu za stvaranje jedne hrvatske politike organizacije dala je graansko-liberaina struja uz koju su pristali i franjevci, pa je nakon duih pripema, 21. februara 1908. osnovana Hrvatska narodna zajednica (HNZ). Za predsjednika stranke izabran je dr. Nikola Mandi, ali je njen stvarni pokreta, glavni teoretiar i ideolog bio tuzlanski advokat dr. Ivo Pilar. Sredinja taka programa HNZ-e je da su BiH po "plemenu starosjedilaca" i po "dravnom pravu " hrvatske zemlje, pa je prirodno da se prikljue Hrvatskoj. U osnovi politike strategije HNZ~e je lealo uvjerenje o malobrojnosti Hrvata u BiH. Poto je u to vrijeme u BiH ivio relativno veliki broj doseljenih stranaca katolika, to konfe-sionalnost kao klju nacionalnosti ne moe toliko koristiti Hrvatima koliko Srbima ili Muslimanima. Zato je vodstvo stranke smatralo da HNZ mora biti nadkonfesionalna organizacija. HNZ je posebno raunala sa mogunou pridobijanja Muslimana za hrvatsku nacionalnu ideju. Iz obzira prema mus276
limanskom politikom vodstvu, HNZ, i pored vie rasprava, nije o agrarnom pitanju zauzela nikakav stav. Zbog stava da konfesionalnost ne treba uplitati u narodnu organizaciju, vodstvo HNZ-e dolo je u sukob sa sarajevskim nadbiskupom dr. Josipom tadlerom, koji je smatrao da je osnovni zadatak hrvatske politike u BIH da okupi sve katolike bez obzira na narodnost. Poto je uzalud pokuavao na ovom programu preuzeti vodstvo HNZ-e. Stadler je 18. januara 1910. osnovao svoju stranku, Hrvatsku katoliku udrugu za BiH (HKU). U svojoj ekskluzivno katolikoj politici Stadler je uivao podrku austrijskih kranskih socijalista i slovenackih klerikalaca. Raunao je i sa trijalistikim preureenjem Monarhije. To je nalo izraza u stranakom programu, gdje se u prvom redu trai "na temelju dravnog prava i narodnog naela prikljuenje BiH Hrvatskoj", kojoj bi se pridruile i slovenake pokrajine. Neoptereena imperativom saradnje sa Muslimanima, HKU je traila to bre i lake rjeenje agrarnog pitanja. U ovom graansko-politickom stranakom mozaiku BiH, SNO i MNO su se postavljale u opoziciju prema okupacionoj upravi, dok su se ostale stranke prema njoj drale lojalno. Stranaki mozaik BiH prije donoenja Zemaljskog statuta (ustava) dopunjavala je Socijal demokratska stranka za BiH, osnovana 28-29. juna 1909.
Aneksija Bosne i Hercegovine

Aneksija je od poetka predstavljala stalni cilj austrougarske politike u BiH. Samo tako mogla je Austro-Ugarska ostvariti svoje dalekosene planove vezane za BiH i balkanski prostor, Zato se esto kae, da je aneksija starija i od same okupacije. U tom smislu, mada se sa meunarodnopravnog stanovita smatrala privremenom, austrougarska uprava je od poetka nastojala djelovati kao da je okupirana zemlja ve ukljuena u Monarhiju. Tokom 1982. godine prvi put je na zajednikoj vladi i u vrhovima Monarhije raspravljano o moguoj aneksiji BiH. Aneksija je zavisila od stanja meunarodnih odnosa, ali jo vie od sporazuma Austrije i Ugarske o nainu uklapanja BiH u dualistiku strukturu Monarhije. Maarska vlada je traila aneksiju na bazi podjele BiH tako to bi okrui Banja Luka i Biha pripali Ugarskoj, Sarajevo, Travnik, Mostar i Tuzla - Austriji. Tome se protivila austrijska vlada, pa je car pitanje aneksije odloio za kasnije. Rasprave o aneksiji obnovljene su u ljeto 1896. u vezi sa krizom u Turskoj izazvanoj Jermenskim i Kritskim ustankom. Zajednika vlada je na sjednici 26. augusta 1896. zakljuila da se aneksija izvri u asu "kad Turska padne
277
pod likvidaciju", tj. kada se ocijeni da predstoji raspad Osmanske carevine. Izbijanjem mladomrske revolucije u julu 1908. ocijenjeno je da je taj uvjet ispunjen te da je doao trenutak za aneksiju. Kada su mladoturci 24. jula 1908. vratili u ivot liberalni osmanski ustav iz 1876. godine, pokrenuli su Muslimanska i Srpska narodna organizacija zajedniku akciju da BiH kao formalnopravno sastavni dio Osmanske carevine dobije svoj ustav. Zajednika deputacija, koju su vodili predsjednici dviju organizacija. Alibeg Fir-dus i Gligorije Jeftanovi, predala je, u tom smislu, predstavku austrougarskom ministru finansija I. Burianu 7. septembra 1908. na IHdi kod Sarajeva. Tu se zahtijevao "to skoriji, savremen i potpun Ustav za pripadnike Bosne i Hercegovine, bez rjeavanja dravno-pravnog poloaja ovih zemalja", tj. bez aneksije. Ustavom bi se garantirali jednakost, graanske i politike slobode, te uveo parlament. Po predaji predstavke, Firdus je i usmeno naglasio Burianu da se ustav trai "bezuslovno, tj. da se ne dira u ustavno-pravni poloaj nae otadbine". Vlada Monarhije je shvatila da je pitanje ustava u BiH veoma aktuelno ali. se davanje ustava nije moglo zamisliti prije aneksije. Aneksija je proglaena 7. oktobra 1908. carskom proklamacijom stanovnicima BiH. Cin aneksije se pravdao potrebom donoenja ustava iji je prvi uvjet jasno definiranje dravno-pravnog poloaja u BiH. Car je, cijenei "politiku zrelost" stanovni ka BiH, odluio da im daruje "konstitucionalne ustanove koje e odgovarati njihovim prilikama i zajednikim interesima i stvoriti na taj nain zakonsku podlogu za predstavnitvo njihovih elja i koristi". Prvi je i neophodni uvjet za uvoenje "ove zemaljske ustavnosti" odreenje "jasna i nesumnjiva pravnog poloaja" BiH. Zato car i kralj "protee na nju svoju suverenost". Proglasom aneksije stavljene su evropske sile pred svren in. Proklamacija i sam akt aneksije, koji je londonski "Times" oznaio kao primjer "jezuitske kazuistike i politikog cinizma", izazvali su veliku diplomatsku krizu. Britanija i Francuska ostale su na retorikim protestima, da je aneksijom Austro-Ugarska jednostrano izmijenila Berlinski ugovor, to predstavlja "veliki udarac javnom povjerenju". Aneksija je izazvala veliko uzbuenje u Italiji i Rusiji, a posebno u Srbiji, Crnoj Gori i Turskoj. Za smirivanje cijele krize presudan je bio stav Njemake koja je odluno podrala Austro--Ugarsku. Posredstvom njemake diplomacije, Turska je poslije kraih pregovora sa Aus tro-Ugarskom priznala aneksiju 26. februara 1909. ime je BiH i formalno pravno dola pod habsburgovski suverenitet. Tom prilikom Austro-Ugarska se odrekla svojih prava da dri garnizone u Novopazarskom sandaku, obavezala se da e P orti isplatiti 2,5 miliona funti od tete i dati joj druge ekonomske koncesije, te posebno osigurati punu vjersku slobodu Mus~
278
limanima u BiH. Nakon to je Njemaka, 21. marta 1909, predala vladi u Pet-rogradu ultimatum ("najvaniji dokumenat u krizi"), kojim je traila da Rusija jasno i bezuvjetno prizna aneksiju, to je ova odmah uinila, lo su ovaj dravno-pravni in priznale konano Srbija i Crna Gora. 31. marta, odnosno 5. aprila 1909. Reimu je bilo veoma stalo do spoljnih manifestacija lojalnosti i podrke aneksije. Nastojanjima vlade i proreimskih stranaka i politiara upueno je vie poklonstvenih deputacija i delegacija u Be, kako bi se vladaru izrazila zahvalnost za aneksiju i obeani ustav. U tom je pogledu neprocjenjive usluge reimu uinio dr. Nikola Mandi, predsjednik Hrvatske narodne zajednice. On se posebno zauzeo oko otpremanja srpske narodne samostalne stranke dr. Lazara Dimitrijevia. Poetkom novembra 1908. dr. Dimitrijevi je doveo u Be jednu delegaciju od 18 Srba seljaka koji su se poklonili i zahvalili caru. Sarajevski gradonaelnik i jedan od voa "naprednih" Muslimana, Esad ef. Kulovi, predvodio je 9. novembra 1908. muslimansku deputaciju sastavljenu od 64 gradonaelnika, veleposjednika, duhovna lica i trgovca. Vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler pripremio je i predvodio najbrojniju deputaciju, sastavljenu od 430 lica, koja je u Be otpremljena u dva posebna voza. Jedino su Muslimanska i Srpska narodna organizacija uporno odbijale da priznaju aneksiju, a protiv ovog ina muslimansko stanovnitvo je protestiralo i masovnim iseljavanjem u Tursku. Nakon to je kraljevina Srbija priznala aneksiju, a "Beograd dao blagoslov", delegacija Jeftanovieve grupe Srpske narodne organizacije posjetila je 3. maja 1909. u Beu ministra Buri -ana i dala izjavu kojom priznaje aneksiju. inu aneksije je i dalje jedino oponirala Muslimanska narodna organizacija. Ova organizacija je priznala aneksiju tek 8. februara 1910. svega desetak dana pred sankcioniranje Ustava. To je bilo logino, jer je i ona kao i sve druge graanske politike stranke, htjela u novim ustavnim prilikama legalno djelovati, a prvi uvjet za to bilo je priznanje habsburkog suvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom. Poslije diplomatskog i unutranjeg politikog sreivanja aneksione krize ostalo je i dalje otvoreno pitanje dravno-pravnog ukljuivanja BiH u postojeu ustavnu strukturu Dvojne monarhije. U razdoblju 1878 -1908. od okupacije do aneksije, BiH je formalno-pravno bila osmanska provincija, ali je stvarna vlast u njoj pripadala Austro-Ugarskoj. Nakon aneksije BiH je i formalno-pravno postala habsburka pokrajina, ali je ona u okviru Monarhije zadrala osoben poloaj. U dualistikoj strukturi Monarhije, u kojoj su sve pokrajine pripadale ili Cislajtaniji (Austriji) ili Translajtaniji (Ugarskoj), BiH je stajala kao tree zasebno tijelo. BiH je smatrana za krun-
279
sku zemlju Habsburgovaca, kojom po ovlatenjima vladara zajedniki upravljaju vlade Austrije i Ugarske. Sa stanovita unutranjeg pravnog poretka BiH je bila trea drava unutar Monarhije, poto se njen pravni sis tem razlikovao i od austrijskog i od ugarskog pravnog poretka. Stanovnici BiH nisu pravno bili ni austrijski niti ugarski dravljani, nego su statusno tretirani kao "bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici". Kao corpus separatum unutar Monarhije BiH nije bila ravnopravna sa njene druge dvije drave. BiH sve do Ustava nije imala nikakvih samoupravnih prava, niti je mogla uestvovati u tzv. zajednikim poslovima u Monarhiji, pa se u politikom pogledu nalazila u potpuno zavisnom poloaju u odnosu na Austriju i Ugarsku. Aneksija BiH je podstakla na raznim stranama, posebno u Hrvatskoj i meu bh. hrvatskim politiarima i prvacima, izvjesne nade u trijalisticko preureenje Habsburke carevine. Hrvatska javnost je nakon aneksije skoro jednoduno traila "sjedinjenje Herceg-Bosne s Hrvatskom, Slovenijom i Dalmacijom u jedno dravnopravno tijelo". Car i kralj Franjo Josip ponovo se iskazao kao vjerni pristalica dualizma, pa su planovi da se dravno-pravni poloaj BiH rijei na trijalistikoj osnovi bili lieni svake realne podloge. Aneksija je, ustvari, trajno razruila takvu mogunost, mada se propagandna temperatura i kombinatorika u Hrvatskoj veoma podigla. Ravnotea odluujuih inilaca u Monarhiji odrala je i uvrstila kao politiki najjednostavnije rjeenje i u novim postaneksionim uvjetima: Bosnu i Hercegovinu kao krunski corpus separatum sa nekom vrstom ustava i sabora.
Bosanskohercegovaki ustav i sabor

Nakon dugih i sporih priprema, te jedne ustavne ankete, car Franjo Josip je konano 17. februara 1910. sankcionirao Zakone o ustavnim uredbama za BiH. Zemaljski ustav (statut) za BiH sveano je proglaen u velikoj dvorani Zemaljske vlade u Sarajevu, 20. februara 1910. Sveano proglaenje Ustava izvrio je zemaljski poglavar Marjan Varesanin pred svim lanovima vlade, viim inovnicima i predstavnicima graanskih i vojnih vlasti, poglavarima svih vjerskih zajednica, predstavnicima gradske opine, autonomnih oblasti i korporacija, kao i drugim uglednim graanima. Ustavni poredak u BiH reguliran je 1910. godine sa est zakona koji predstavljaju cjelinu: ( 1 ) Zemaljski ustav (statut); (2) Izborni red; (3) Saborski poslovni red; (4) Zakon o drutvima za BiH; (5) Zakon o skupljanju za BiH; i (6) Zakon o kotarskim vijeima. Bosanski ustavni poredak se zasnivao na ideji tzv. "piramidalne ustavnosti", prema kojoj se prvobitna minimalna 280
ustavna prava, zajamena ovim zakonom, imaju postepeno proirivati i u vidu poklona povremeno davati narodu. Ovakav koncept ograniene ustavnosti bio je, po zvaninom tvrenju, logina posljedica kulturne zaostalosti naroda u BiH. Mada je u Ustavu BiH definirana kao "jedno jedinstveno zasebno upravno podruje", vrhovna upravna vlast ostala je u nadlenosti zajednikog ministarstva fmansija u Beu i inovnike Zemaljske vlade u Sarajevu kao njegove agencije. Sabor nije mogao imati nikakvog utjecaja na upravne poslove. Zastupnici ili poslanici nisu ak mogli postavljati pitanja vladi o njenom radu. lanovi Sabora su mogli stavljati "interpelacije na zemaljsku vladu ", ali njeni eventualni odgovori nisu mogli biti "predmetom pretresanja". to se zakonodavne vlasti tie, ona je po Ustavu i dalje ostala u nadlenosti cara, odnosno vlada u Beu i Budimpeti. Uloga bh. sabora u zakonodavstvu odreena je lanom 21. Ustava: "Na zakonima saraivae Sabor u koji e stanovnitvo Bosne i Hercegovine odailjati poslanike". Sabor nije imao pravo ak ni saraivati na svim zakonima, Njegova nadlenost protezala se "iskljuivo na bosanskohercegovake poslove". Obim tih poslova nije bio mali, pa bi nadlenost Sabora bila prilino iroka, da nije bilo odredbe lana 37, prema kojoj na sve zakonske osnove koje spadaju u njegov djelokrug "treba da pristanu vlade obiju drava monarhije prije, nego e biti predane saboru ". Pored toga, po odredbi lana 38, za zakone, "koje je usvojio sabor, treba Previnja potvrda" (sankcija) koju e isposlovati zajedniki ministar fmansija, poto prethodno dobije pristanak obje drave Monarhije. Bez obzira na sva ogranienja u pogledu zakonodavstva i uprave koja su nametnuta bh. autonomiji, Ustav i njegovi pratei zakoni uveli su u politiki ivot zemlje tri nove institucije: sabor, zemaljski savjet i kotarsko vijee. Uz to je bilo neohodno zakonski garantirati osnovna gadanska prava i regulirati javno udruivanje i sakupljanje, jer se bez toga ne bi mogao ostvariti ni onaj minimum parlamentarnog ivota za koji je ustavom stvoren izvjestan prostor. Prema tome sistem bh. ustava obuhvatao je etiri pitanja: sabor sa njegovim izbornim redom, zemaljski savjet, kotarsko vijee i opa graanska prava. (1) Sabor je sastavljen kombinacijom socijalnog, konfesionalnog i viri-listikog kurijalnog sistema, veoma sloenog karaktera. Za razliku od drugih anahronih predstavnikih ustanova u Monarhiji, bh. sabor se nije zasnivao ni na nekoj posebnoj domaoj tradiciji. Prema izbornom saborskom redu, graani su po konfesionalnoj pripadnosti bili podijeljeni u tri kurije. Tako je svakoj etniko-vjerskoj grupi osiguravan odreeni broj zastupnikih mjesta, srazmjerno njenoj brojnosti i udjelu u ukupnom stanovnitvu zemlje. Unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj bazi:
81
gradska, seoska, veleposjednlka i kurija inteligencije. U sabor su, srazmjerno broju iteljstva, birana 72 zastupnika, tako to je katolicima pripadalo 16, muslimanima 24 i pravoslavnim 31 mandat, te jevrejima jedan. Aktivno birako pravo imali su "svi bosansko-hercegovaki pripadnici mukog spola koji su na dan izbora navrili 24 godine, samovlasni su i koji u zemlji stanuju barem od jedne godine samo". Jedino su ene veleposjednice, ukoliko plaaju 140 kruna zemljarine, imale aktivno birako pravo u veleposjednikoj kuriji. Pasivno birako pravo imali su mukarci sa navrenih 30 godina, ukoliko uivaju sva graanska prava. Mandat zastupnika trajan je pet godina, bez prava biraa na njihov opoziv. Predsjednika i potpredsjednika Sabora nisu birali poslanici, nego ih je na poetku svakog zasjedanja imenovao car, pazei na konfesionalnu ravnoteu i redoslijed. Pored izabranih zastupnika u Sabor je ulazio i odreeni broj poslanika po poloaju, tzv, virilista. Takvih je ukupno bilo dvadeset: reisul-ulema, vakufsko-mearifski direktor, sarajevski i mostarski muftija i po imenovanju najstariji muftija; etiri srpsko-pravoslav-na mitropolita i potpredsjednik Velikog upravnog i pro-svjetnog savjeta SPC; rimokatoliki nadbiskup, te oba provincijala (redodravnika) franjevakog reda; sefardski nadrabin; predsjednik Vrhovnog suda; predsjednik Advokatske komore u Sarajevu; naelnik zemaljskog glavnog grada Sarajeva i predsjednik Trgovake i obrtnike komore u Sarajevu. Vlada je oigledno eljela osigurati jedan konzervativan sabor. Mada je to nain izbora sabora u osnovi osiguravao, vlada se za svaki sluaj osigurala lanom 35. Ustava, po kojem "sabor ne smije opiti sa drugim predstavnitvima niti smije izdavati kakvih objava". Na saborsku sjednicu se ne smiju pustiti nikakve deputacije, a sam sabor smije s'ati "odaslanstva" na dvor "samo onda, kad se isposluje prethodno previnje odobrenje". (2) Zemaljski savjet je kao poseban organ preuzeo u takvim uvjetima sve poslove komuniciranja sabora sa ostalim organima vlasti. Ovaj savjet od devet lanova (etiri pravoslavna, tri muslimana i dva katolika) birali su saborski zastupnici "iz svoje sredine za sav saborski period ". Zemaljski savjet je imao pravo na zahtjev Zemaljske vlade dati izjave ili miljenja o takvim javnim Poslovima u kojima ima Bosna i Hercegovina dijela". Vlade obje drave Monarhije mogu sporazumno preko zajednikog ministra finansija "pitati Zemaljski savjet ili se on moe istim putem obraati na njih istovjetnim predstavkama". Predsjednik Sabora je jednovremeno predsjednik Zemaljskog savjeta. (3) Zajedno sa Ustavom donijet je i Zakon o kotarskim vijeima, kojim su ukinuti dotadanji kotarski upravni medlisi i uvedena kotarska vijea kao neka vrsta izbornih samoupravnih organa. Izbor kotarskog vijea vren je
282
takoer po konfesionalnom kljuu. Jedan mandat dolazio je na 1.500 pripadnika odreene konfesije u seoskim opinama i na 750 pripadnika u gradovima. Mandat lanova vijea trajao je est godina. Svaki izabrani vijenik, ukoliko nije stariji od 60 godina ili nije bolestan, morao je obavezno prihvatili mandat. Kotarsko vijee nije moglo raspravljati ni odluivati o pitanjima koja se tiu cijele zemlje. Njegov se zadatak svodio na uestvovanje u upravi javnih poslova kotara'1. Ograniena nadlenost, a naroito ograniena sredstva kojima je vijee rapolagalo, inili su ovaj autonomni organ politiki beznaajnim. Vlada je mogla raspustiti kotarsko vijee, ako "zanemari dunosti". U tom sluaju morali su se u roku od tri mjeseca raspisati izbori za novo kotarsko vijee. (4) Najzad, kao "neka vrsta dekoracije", u bh.ustav mehaniki je prenijet lan 142. austrijskog temeljnog dravnog zakona od 21. decembra 1867, koji je sadravao odredbe o graanskim pravima. lanovi 2-30. bh. ustava sadre odredbe o graanskim slobodama, poznate iz veine buroaskih ustava i deklaracija o pravima. Poseban znaaj je imao lan 11. kojim je "svim zemaljskim pripadnicima ujameno uvanje narodne osobine i jezika". lanom 20. imala je Zemaljska vlada pravo da u sluaju rata, nemira ili veleizdajnikih akcija suspendira graanska prava navedena u Ustavu. Po Ustavu BiH je ostala jedinstveno podruje sa jedinstvenim graanskim pripadnitvom i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu (territorium sep-aratumj, podruje zajednike uprave dviju drava Monarhije. Ovaj posebni pravni subjektivitet BiH izraavao se djelimino kroz sabor, a potpuno kroz vlastiti pravni poredak. Kao tree dravno-pravno tijelo u okviru Monarhije, BiH nije mogla ni poslije aneksije i ustava neposredno participirati u tzv. zajednikim poslovima na nivou, Austro-Ugarske kao realne i personalne unije, Meutim, ve samo osnivanje i funkcija Zemaljskog savjeta posredno su ukazivali na potrebu da se i u tom pogledu postepeno u budunosti osigura odreeno mjesto Bosni i Hercegovini. Bez obzira na sva ogranienja bh. sabor je predstavljao pozornicu u okviru novih formi graanskog politikog ivota u BiH. Prvi saborski izbori odrani su po pojedinim kurijama u vremenu od 18. do 28. maja 1910. Na njima je Srpska narodna organizacija osvojila sve pravoslavne mandate, ukupno 31, a Muslimanska narodna organizacija sva 24 muslimanska mandata. Od ukupno 16 katolikih mandata, Hrvatska narodna zajednica je dobila 12. a Hrvatska katolika etiri. U poetku su svi saborski zastupnici bez obzira na stranake i konfesionalne razlike radili i nastupali zajedniki u odnosu na Zemaljsku vladu. Veina bosanskih graanskih politiara smatrala je da sabor, bez obzira na svoju ogranienu nadlenost, otvara
283
jedno "nova doba" u politikom ivotu BiH i prua osnov da se postepenim radom pobolja ustavni poloaj zemlje i proire politika prava. U toku etverogodinjeg rada sabora bilo je vie sluajeva razliitog stranakog, frakcijskog i koalicionog prestrojavanja, vraanja mandata i dopunskih izbora za upranjena mjesta. Prvi sukobi u saboru poeli su ve prilikom rasprave o nacrtu zakona o potanskoj tedionici, a meustranaki odnosi i previranja doli su do punog izraaja tokom debate o zakonu o fakultativnom otkupljivanju kmetovskih selita, najznaajnijeg zakonskog projekta kojim se sabor bavio. Jo prije poetka saborske debate sklopljen je sporazum o zajednikom glasanju izmeu Muslimanske narodne organizacije i dviju hrvatskih stranaka. Sporazum je bio poznat kao Hrvatsko-muslimans-ki pakt, a njegove pristalice kao paktai. Peterica zastupnika MNO-e odbili su potpisati pakt, formirajui vlastitu frakciju u saboru. Nakon pakta fuzioni-rale su se dvije muslimanske stranke (MNO i MSS) u Ujedinjenu muslimn-sku organizaciju. Istovremeno je nastao rascjep u Srpskoj narodnoj organizaciji, poto je 12 poslanika grupe "Srpska rije" glasalo zajedno sa muslimansko-hrvatskom koalicijom za vladin prijedlog zakona. Na hrvatskoj strani paktu sa Muslimanima nastojao se dati nacionalno-politini znaaj, u smislu navodnog opredjeljenja Muslimana za hrvatstvo. Muslimani su odluno odbili da se jednom parlamentarnom sporazumu daje bilo kakav nacionalno-politiki smisao. To je razoaralo hrvatsku javnost i njene politiare, mada se pakt pokazao u saboru stabilnim. Zemaljska vlada nije eljela u saboru se oslanjati iskljuivo na musliman-sko-hrvatsku koaliciju. Iako bi time imala osiguranu veinu, ona je insistirala na stvaranju tzv. radne veine, sastavljene od zastupnika sve tri konfesionalne grupe. Pri tome, vlada nije teila jednoglasnosti sabora, nego okupljanju onih zastupnika, Muslimana, Srba i Hrvata, koji su spremni raditi na ozakonjenju razliitih projekata, vezanih za potrebe i razvoj zemlje kao cjeline. Gligorije Jeftanovi, voa tzv. srpske privredne grupe ( "Srpska rije"), stalno se kolebao izmeu ulaska u vladinu radnu veinu i opozicije. Na kraju je 12 poslanika ove grupe, poto ih je odbacila i vlada i opozicija, bilo prisiljeno poloiti mandate 13. septembra 1913. Na dopunskim izborima u decembru iste godine, njihova mjesta je, uz podrku vlade, popunio advokat Danilo Dimovi sa svojim pristalicama. Nasuprot tako formiranoj vladinoj radnoj veini, postavila se opozicija koju su sainjavali poslanici grupa "Narod " i "Otadbina", pa po trojica disidenata, muslimanskih (ervi-beg Miralem, Vasifbeg Bievi i dr. Mu-rad Sari) i hrvatskih (Luka abraji, Vjekoslav Jelavi i uro Damonja).
284
Na taj nain i vladina radna veina i opozicija etniki su bile raznorodne, odnosno mjeovite. Bosanskohercegovaki sabor se poetkom 1914. sastao na svoje etvrto, posljednje zasjedanje. Ovo zasjedanje teklo je u relativno mirnoj i poslovnoj atmosferi, sve do 28. juna 1914. i ubistva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda. Sutradan je sabor odrao svoju zadnju, komemorativnu sjednicu. Tokom ovog posljednjeg zasjedanja sabor je pokuavao pokrenuti pitanje predstavljanja BiH u Delegacijama. Tih mjeseci sabor je veliku panju posveivao pitanju upotrebe i naziva slubenog jezika, posebno agrarnom pitanju i planovima o pretvaranju fakultativnog u obavezni otkup kmetova. Svi ovi novi pravci i pitanja ti bosanskoj politici prekinuti su atentatom i Prvim svjetskim ratom.
Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu i njen ulazak u zajedniku jugoslavensku dravu Kraljevinu SHS
Meunarodne ekonomske i politike krize, koje su se smjenjivale poetkom XX stoljea, zaotravale su borbu velikih sila za novu podjelu svijeta. One su pojaavale trku u naoruanju i produbljivale jaz izmeu dva suprotstavljena vojna i politika bloka - Antante (Velika Britanija, Fancuska i Rusija) i Centralnih sila (Njemaka i Austro-Ugarska, privremeno i Italija). Vrhunac krize nastupio je poslije sarajevskog atentata koji je Austro-Ugarska iskoristila kao povod da Srbiji objavi rat 28. jula 1914. godine. Tim inom otpoeo je Prvi svjetski rat. Osnovno obiljeje ovom sukobu, do tada nezapamenih razmjera, odredile su imperijalistike sile svojim ueem i meunarodnim obraunima. Odmah na poetku u rat je ulo devet drava, da bi on kasnije poprimio svjetske razmjere i obuhvatio 28 drava s preko 1.5 milijardom stanovnika, ili tri etvrtine ukupnog svjetskog stanovnitva. Pod oruje je mobilisano 70 miliona ljudi i angaovana ogromna materijalna dobra. Vojske suprotstavljenih drava u Evropi sukobile su se na tri, a od 1915. godine, ulaskom Italije u rat na strani Antante, na etiri fronta, od kojih su dva u cjelini ili djelimino bila na junoslavenskoj teritoriji. Junoslavenski narodi nali su se u sreditu ratnih zbivanja i podijeljeni u okviru zaraenih strana. U znatnom broju oni su uestvovali u borbama na tri evropska ratita.
285
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kra ja Drugog svjetskog rata
Krajem jula i u prvim danima augusta 1914. u Bosni i Hercegovini provedena je mobilizacija ljudstva i materijalnih sredstava za predstojee operacije na balkanskom ratitu. Na tlu Bosne i Hercegovine vrilo je kao u konici: ogroman broj vojnih obveznika slivao se u regrutne centre, a po zakonu o ratnim obavezama pribavljani su konji (tovarni, teglei i jahai), volovi za vuu i razna stoka za klanje (volovi, ovce, koze), otkupljivane su sve vrste hljebnog ita i druge hrane a posebno je bio komplikovan zadatak formiranja komore, to je, podrazumijevalo nabavku raznovrsne opreme, prije svega kola i samara, popunjavanje potrebnim ljudstvom, od velikog broja konjodavaca, koijaa, pratilaca, gonia volova do majstora razliitog profila (kovai, kolari, samardije, sedlari, zidari, tesari, kuhari itd). Uskotrane bosanskohercegovake eljeznice stavljene su na raspolaganje vojnim komandama koje su iz drugih dijelova Monarhije prebacivali trupe i ratnu tehniku. Zbog zakrenosti pruga, formiranje komore u neposrednoj blizini ratnih operacija na Drini bilo je od velikog znaaja za otvaranje balkanskog ratita. Ljudi sa bosanskohercego-vakog podruja su gotovo preko noi rasprodali ili im je bilo rekvirirano sve to moe sluiti ratnim potrebama. Nakon obavljenih obimnih ratnih priprema, izbijanjem I svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je neposredno poprite irokih ratnih operacija sve do jeseni 1915. godine. Peta i esta austrougarska armija koncentrisale su svoje snage du lijeve obale Drine da bi otpoele ratne operacije na srpsko podruje, 12. augusta na sektoru donje Drine, a 20. augusta oko Viegrada i Priboja. Nakon poraza na Jadru napad je zaustavljen i austrougarska vojska se morala povui preko Drine. Od 3. septembra poinje srpsko-crnogorska protuofanziva Uike grupe, tri dana kasnije sjeverne grupe s prelaskom preko Save, a 7/8. septembra austrougarska vojska preduzima ofanzivu i potiskuje srpsku vojsku do Krupnja. U isto vrijeme srpske i crnogorske ete probijaju se u istonu Bosnu i stiu na Romaniju, gdje se od 18. do 30. oktobra vode teke borbe za zatitu samog Sarajeva. U novoj ofanzivi austrougarske jedinice probijaju se u novembru do Kol-ubare, osvajaju Valjevo i Beograd, a zatim u tekim borbama trpe poraz i hitno se povlae preko Drine. Od toga vremena pa do zajednike austrougarske, njemake i bugarske ofanzive na Srbiju (tzv. Makenzenova ofanziva na Srbiju otpoela je 6. oktobra 1915. godine), Bosna i Hercegovina je bila frontalno podruje i tek osvajanjem Srbije i kapitulacijom Crne Gore ona je postala ratno zalee.
286
Najvea ratna stradanja doivjelo je stanovnitvo du, istone granice Romanije, srezovi: foanskt, cajniki, viegradski, rogatiki, bijeljinski u Semberiji i gataki, bileki i trebinjski u istonoj Hercegovini, gdje je u toku viemjesenih vojnih operacija dolo do izbjeglitva, prisilne evakuacije i protjerivanja stanovnitva. Samo iz istone Bosne izbjeglo je u druge krajeve 42,218 lica (Muslimana 37.294, Srba 3319, Hrvata 887, Jevreja 718), kao i 7.102 Muslimana iz Sandaka, dok je evakuisano 41.716 lica, od toga Srba 21.048, uglavnom prisilno, u zapadnu Bosnu, Muslimana 14.751, Hrvata 3.196 i Jevreja 2.904, to ukupno iznosi 91.236 izbjeglth i evakuisanih lica. Razoreno je i spaljeno vie hiljada stambenih i gospodarskih zgrada te opljakana i unitena pokretna imovina. Ratna razaranja, naroito na podruju vojnih operacija, vojne mobilizacije najsposobnijeg dijela stanovnitva, saobraajne tekoe, izbjeglitva, evakuacije i internacije, ostavili su sela i gradove bez radne snage, industrijska i druga proizvodnja je naglo padala jer je bila upuena ne ensku i djeiju radnu snagu, a poljoprivreda na prisilnu mobilizaciju. Agrarni prinosi su brzo opadali, tako da su oni 1916. bili gotovo dvostruko manji nego 1914. godine. U prvoj godini rata proizvedeno je 650.000 tona ita, a u posljednjoj 1918. svega 250.000 tona. Rat je posebno pogodio siromane slojeve stanovnitva. Ni u normalnim uvjetima Bosna i Hercegovina nije mogla podmiriti potrebe domaom proizvodnjom ita, pa su se s opadanjem proizvodnje morale uvoziti sve vee koliine, a do njih se teko dolazilo. Imajui u vidu prvenstvenu obavezu da osiguraju voenje rata, austrougarske vlasti su ve 3. augusta 1914. donijele Zakon o racionalnom snabdijevanju stanovnitva neophodnim ivotnim namirnicama u toku rata. Rekvirirani su svi vikovi hrane, a izvoz iz Bosne i Hercegovine bio je zabranjen bez posebnog odobrenja vojnih vlasti, koje su preuzele nadlenosti cjelokupnog pravnog aparata. Zemaljska vlada je pokuala sprijeiti nekontrolisano poveavanje cijena ivotnim namirnicama pa je odreivala maksimalne cijene itu i branu. Osnovu za to dao joj je Zakon od 7. decembra 1914, kojim je bila ovlatena preduzimati sve mjere u oblasti poljoprivrede, industrije, trgovine, zanatstva i snabdijevanje stanovnitva koje nalau posebni ratni uvjeti. Poslije toga 29. marta 1915, uslijedio je specijalni Zakon o snabdijevanju (aprovizaciji) stanovnitva kojim je bio regulisan promet ita i brana. Utvrena je mjesena koliina po glavi stanovnika, i to 7,2 kg brana ili 9 kg ita, to znai dnevnu potronju od 250 grama brana ili 300 grama ita, to je iznosilo samo polovinu normalne mjesene potronje koja se raunala 18 kg po stanovniku. Ni tako strogo ograniene i nedovoljne koliine namirnica stanovnitvo nije redovno dobijalo usljed ope oskudice saobraajnih i drugih tekoa. Ishrana stanovnitva postala je sve tea, pa su, u maju 1915.
287
uvedene kartice za dodjelu hljeba i brana. Dugi i iscrpljujui rat troio je i posljednje rezerve hrane, pa je 1916. godine smanjena koliina ita i za selo na 8 kg mjeseno (270 g dnevno) i dozvoljeno poveano klanje stoke, da bi se nadomjestio nedostatak hljeba. Sua je 1917. godine zadesila Bosnu i Hercegovinu, pa je u zemlji vladala glad, koja se 1918. jo pojaala zbog ope oskudice hrane. Ranije propisano snabdijevanje opalo je na 4 kg ita mjeseno, a u nekim mjestima na 1/2 kg, ili uope nije stizalo. Ishrana stanovnitva bila je posebno oteana u nekim srezovima Bosanske krajine (Klju, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa) i istone Bosne (Rogatica, Cajnie, Foa, Viegrad
)
Stalni nedostatak hrane, posebno od zime 1916. godine, izazvao je nekon-trolisan rast cijena ivotnih namirnica i pojavu brojnih pekulanata (regrutuju se iz svih drutvenih slojeva), koji su se preko noi obogatili. Od 1913. do 1916. godine, cijene ivotnih namirnica porasle su za 300%, a prosjene radnike nadnice jedva 50%. Do kraja rata, nestaica i skupoa ivotnih namirnica dobile su takve razmjere da su cijene osnovnih prehrambenih artikala, koje je utvrdila vlada 1918. godine, bile vee za 350% do 2.300% nego 1914, dok su cijene u slobodnoj prodaji i vercu bile jo vee. Rat je velikom broju siromanih porodica nametnuo pravu borbu za opstanak. Stanje sa naroito pogoralo u zadnje dvije godine rata. Osim stradanja na frontovima, veliki gubici stanovnitva bili su izazvani politikim i drugim represijama, pojavama masovne gladi i, osobito, epidemijom zaraznih bolesti (panjolska groznica). Rauna se da se u Bosni i Her cegovini demografski gubitak u etverogodinjem ratu peo na 250 do 300 hiljada lica ili 12% do 15% ukupnog stanovnitva, a ratna teta je procijenjena na blizu 2,5 milijarde zlatnih franaka. To je predstavljalo oko jednu petinu ukupnih ljudskih rtava u jugoslavenskim zemljama i gotovo jednu etvrtinu ukupne ratne tete na itavom ovom podruju.
Razvoj dravnopravnih prilika 1914-1918.

Atentat, ili zloin, kojim je Gavrilo Princip 28. juna 1914. ubio austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda djelo je grupe "nacionalno-revolucio-narnih " tanije nacionalistikih srpskih omladinaca poznatih pod imenom "Mlada Bosna". Nakon atentata, u Sarajevu i nekim mjestima u unutranjosti dolo je odmah do demonstracija protiv Srba, pa su mnoge radnje srpskih trgovaca demolirane i opljakane. U opem neredu u Sarajevu je istog dana proglaen prijeki sud koji je ukinut 26. jula, dva dana pred poetak rata. Nakon ubistva Ferdinanda, tadanji zajedniki ministar fmansija. Leon Bilinski, koji je bio protiv rata, pokuavao je, ali bez uspjeha, aktiviranjem 288
nekih zakonskih projekata omoguiti saboru nastaviti rad i tako u cijeloj zemlji primiriti ratnu psihozu. Izbijanjem rata nastupila su u cijeloj zemlji teka vremena. Dolo je do sudskih progona i interniranja srpskog stanovnitva, posebno onog sa granice prema Crnoj Gori i Srbiji. Ve su prvog dana nereda visoki predstavnici islamske vjerske zajednice, prije svih reisul-ulema Demaludin Causevi, ustali javnim izjavama protiv progona Srba, opominjui istovremeno one Muslimane koji su kao pojedinci u tome uestvovali da se okane takvih Bogu mrskih djela. Usljed masovne mobilizacije i odlaska hiljada mladih ljudi na fronto ve, zemlja je privredno propadala. Desetine hiljada Bosanaca izginulo je i ranjeno tokom rata. Istovremeno su upadom u istonu Hercegovinu i istonu Bosnu crnogorska i srpska vojska poinile mnoge zloine genocida nad muslimanskim stanovnitvom. P oslije sloma Srbije i Crne Gore oktobra 1915, BiH prestaje biti neposredno ratno poprite, ali su se posljedice rata, prije svega u vidu masovne gladi, svugdje osjeale. U nastojanjima da se sprijei raspad Austro-Ugarske i rijei jugoslavensko pitanje, u vrhovima Monarhije pojavile su se razliite dravno-pravne kombinacije vezane za BiH. Ugarski politiki vrhovi su smatrali da bi BiH treba lo pripojiti Ugarskoj, dok su austrijski vojni krugovi insistirali na njenom pripojenju Austriji. Istovremeno su nueni razliiti planovi o podjeli BiH izmeu Austrije i Ugarske. Predsjednik ugarske vlade grof Itvan Tisza smatrao je da bi se pripojenjem BiH Ugarskoj ponovo u Monarhiji uspostavila politika ravnotea poremeena prikljuenjem Poljske Austriji. Ugarska vlada je na sjednici 2. oktobra 1915. slubeno usvojila plan o prikljuenju BiH Ugarskoj, uz zahtjev da se u BiH prethodno ukinu svi oblici autonomnog politikog ivota dok se u njoj ne uvrsti poloaj Monarhije, odnosno Ugarske. GrofTisza je istrajavao na ovoj ideji sve do pred sam slom Habsburke carevine. On je tako septembra 1918. posjetio Sarajevo gdje je razgovarao sa najistaknutijim bosanskim politiarima. Ideju da je mogue pripojiti BiH Ugarskoj, grofTisza je napustio tek poto su mu jugoslavenski orijentirani srpski i hrvatski bh. politiari predali 20. septembra 1918. u Sarajevu memorandum u kojem se trai rjeenje bosanskog pitanja na osnovu principa samoopredjeljenja naroda, i to u formi ravnopravnih i dravno samostalnih naroda. Istovremeno je na drugoj strani tekao proces rjeavanja jugoslavenskog pitanja u vidu stvaranja jedne zajednike jugoslavenske drave ujedinjenjem kraljevine Srbije (i Crne Gore) sa junoslavenskim zemljama Habsburke monarhije. Rjeenje tog pitanja, pa prema tome i pitanja BiH, zavisilo je od ishoda Prvog svjetskog rata. Ukoliko u ratu pobijede sile Antante i Srbija kao 289
Bosna i Hercegovina od najmanjih vremena d o kraja Drugog svjetskog rata
pridruena drava (bez statusa saveznika), onda se moe na ruevinama Aus-tro-Ugarske stvoriti jedna ira jugoslavenska drava. Ali ako pobijede Centralne sile, a ishod rata je bio neizvjestan sve do jeseni 1918, onda propada i projekat stvaranja zajednike jugoslavenske drave. Glavni akteri rjeavanja jugoslavenskog pitanja bili su vlada kraljevine Srbije i jugoslavenski odbor kao politiko predstavnitvo junoslavenskih zemalja Austro-Ugarske. U jednom za Srbiju kritinom vojno-politikom trenutku, u vrijeme Kolubarske bitke, srbijanska Narodna skuptina je na zasjedanju u Niu 7. decembra 1914. usvojila deklaraciju u kojoj se istie da se Srbija u ovom ratu ne bori samo za ouvanje svoje nezavisnosti nego istovremeno za osloboenje sve "neosloboene brae Srba, Hrvata i Slovenaca". Istaknuti hrvatski i slovenacki politiari koji su se poetkom rata nali u emigraciji, stupaju u vezu sa srpskom vladom uz iju podrku formiraju jedan odbor sa ciljem da radi na upoznavanju javnosti saveznikih zemalja sa jugoslavenskim pitanjem. Takvo tijelo je formalno konstituirano 1. maja 1915. u Parizu pod nazivom Jugoslavenski odbor. Za predsjednika Odbora izabran je dr. Ante Trumbi, istaknuti hrvatski politiar iz Dalmacije. Stalno sjedite Odbora bilo je u Londonu. BiH su u Odboru predstavljala trojica srpskih bosanskih politiara, dr. Nikola Stojanovi, Duan Vasiljevi i dr. Milan Srki. Poslije due od mjesec dana pregovora voenih na Krfu u ljeto 1917, srpska vlada i Jugoslavenski odbor objavili su 20. jula 1917. zajedniku deklaraciju u kojoj izjavljuju da e po okonanju rata obrazovati slobodnu, nacionalnu i nezavisnu dravu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ova deklaracija polazi od dva osnovna naela, naela nacionalnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca, kao "jednog troimenog i troplemenog naroda", te naela samoopredjeljenja naroda. Na osnovu tih naela postavlja se zahtjev za stvaranjem zajednike drave. Prema deklaraciji, ta zajednika drava e biti ustavna parlamentarna monarhija sa dinastijom Karaorevia na elu. Deklaracijom je dalje rijeeno niz manjih pitanja, kao to su ravnopravnost vjeroispovijesti, ravnopravnost latinice i irilice, izjednaavanje kalendara, dravna zastava i grb, birako pravo itd. Istovremeno je kljuno pitanje unutranjeg ureenja, tj. unitarna i sloena (federalna, konfederalna i si.) drava ostalo nerazjanjeno. U deklaraciji nigdje nije reeno da budua drava nee biti federalna, ali je iz toka pregovora jasno proistlcalo da,e budua drava biti unitarna sa odrenom administrativnom decentralizacijom, iji obim i oblik nije defini ran. Krfsku deklaraciju usvojio je 27. augusta 1917. Crnogorski odbor osnovan poetkom 1917. u Parizu sa zadatkom da meu Crnogorcima iri ideju ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom i ostalim jugoslavenskim zemljama.
290
U meuvremenu dolazi tokom 1917. do oivljavanja javnog politikog ivota u Austro-Ugarskoj koji je bio zamro poetkom rata. Na prvom se mjes tu postavljaju razna dravno-pravna pitanja, meu kojima dominira jugoslavensko pitanje, Najaktivniji u tome su slovenaki klerikalni politiari, posebno Janez Krek i dr. Anton Koro ec, voe Slovenske ljudske stranke. ivim nastojanjem Korosca sve junoslavenske politike grupe Slovenije, Istre i Dalmacije predstavljene u bekom parlamentu ule su u Jugoslavenski klub, koji je 30. maja 1917. izaao pred Carevinsko vijee sa deklaracijom u kojoj se trai stvaranje jedne jugoslavenske drave pod "ezlom habsburkodorenske dinastije". Majska deklaracija je oznaila poetak pokreta koji je postepeno doveo do ujedinjenja junoslavenskih zemalja koje su bile pod habsburkom vlau, stvaranjem Drave Slovenaca, Hrvata i Srba 29. oktobra 1918. Povodom Majske i Krfske deklaracije javno su se oglasili hrvatski i mu slimanski politiari u BiH koji uope nisu bili predstavljeni u Jugoslaven skom odboru. Prvi su se izjasnili Stadlerovt klerikalci usko povezani sa slove-nakim klerikalcima, ali i sa tadanjim zemaljskim Poglvarom Stjepanom Sarkotiem. tadler je zastupao tzv. "hrvatsko rjeenje" kao nain da se sauva Monarhija i njena dualistika struktura uz otvaranje mogunosti za njeno trijalistiko preureenje. Po tom rjeenju trebalo bi ujediniti u jedan dravno-pravni entitet Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, BiH te eventualno Istru i Kranjsku (Sloveniju) ukoliko se tome ne bi protivila Austrija. Od muslimanskih politiara prvi je istupio erif Ar nautovi, tada jedan od najuticajnijih voa Ujedinjene muslimanske organizacije. On je 17. augusta 1917. predao memorandum sa prijedlogom da se dravno-pravni poloaj BiH rijei njenim prikljuenjem Ugarskoj sa osiguranom autonomijom. Nasuprot tome, mladi muslimanski intelektualci prihvataju postepeno jugoslavensku orijentaciju. Tako je tadanji sekretar trgovake i obrtnike komore u Saraje vu, dr. Mehmed Spaho izjavio u februaru 1918, da "muslimanska inteligen cija a veim dijelom i iroke narodne mase, uviaju da im je spas u slozi i jedinstvu svih Srba, Hrvata i Slovenaca. Najzad su se, prilikom kratke posjete Antona Korosca Sarajevu po etkom septembra 1918, oglasili i bosanski franjevci izjavom da je zahtjev da se na slavenskom jugu ujedine Hrvati, Slovenci i Srbi, jedan prirodan-zahtjev. Da bi odbacili svaku sumnju da oni, kao autohtoni ivalj u Bosni nisu toboe za ujedinjenje, to "odvano izjavljuju" svoju solidarnost sa Jugoslavenskim klubom u Beu i njegovom deklaracijom od 30. maja 1917. Rezoluciju hrvatskih, slovenakih i srpskih politiara koja je usvojena na sastanku u Zagrebu 3. marta 1918. sa zahtjevom da se uspostavi demokratski utemeljena
291
drava Slovenaca, Hrvata i Srba, potpisali su i peterica politiara iz BiH: Danilo Dimovi, uro Damonja, Kota Majki, Jozo Sunari i Vojisiav ola. Na osnovu ove rezolucije, u trenutku raspada Austro-Ugarske ujesen 1918. u svim su njenim junoslavenskim teritorijama (osim Vojvodine) obrazovane organizacije Narodnog vijea Drave Slovenaca, Hrvata i Srba. Kao centralni organ Narodno vijee SHS konstituiralo se na sjednicama odranim u Zagrebu 17-19. oktobra 1918. Tom je prilikom izdata objava Narodnog vijea narodima, Slovencima, Hrvatima i Srbima u kojoj se meu ostalim istie, da je "od ovog trenutka Narodno vijee opunomoeno od svih narodnih stranaka i grupa da u svoje ruke preuzme voenje narodne politike". U praksi to je znailo da e u svim buduim dravno-pravnim i politikim pregovorima, mjesto pojedinih stranaka, nastupati Narodno vijee SHS. U plenum Narodnog vijea SHS iz BiH je ulo 18 predstavnika. To su bili: Kota Kujundi,^Gligorije Jeftanovi, dr. Jozo Sunari, Vojisiav ola, fra Ljubomir Gali, Sepan Gri, dr. Luka Cabraji, dr. Savo Ljubibrati, Vjekoslav Jelavi, dr. Milan Joki, dr. Tugomir Alaupovi, dr. Vladimir orovi, Hamid Svrzo, fra Didak Bunti, Maksim urkovi, dr. Mehmed Spaho, prota Duan Kecmanovi i dr Vojisiav Besarevic. U Sredinji je odbor Narodnog vijea ulo est bh. predstavnika: dr. Jozo Sunari, Vojisiav ola, dr. Milan Joki, epan Gri, fra Ljubomir Gali i dr. Luka Cabraji, znai nijedan Musliman, kao navodni pripadnik naroda Slovenaca, Hrvata i Srba. Zato su muslimanski graanski politiari otro protestirali, pa su naknadno u Sredinji odbor kooptirani dr. Halid-beg Hrasnica i Hamid Svrzo. Po povratku bh. delegata iz Zagreba. 31. oktobra 1918. konstituiran je u Sarajevu Glavni odbor Narodnog vijea SHS za BiH. P osljednji austrougarski zemaljski poglavar BiH, general Stjepan Sarkoti predao je 1. novembra 1918, uz prisustvo visokih vojnih funkcionera, upravu zemlje Glavnom odboru Narodnog vijea SHS za BiH. lanovi su Narodnog vijea bili Gligorije Jeftanovi kao predsjednik: te dr. Jozo Sunari i dr. Halid-beg Hrasnica kao potpredsjednici. Sekretari su bili dr. Savo Ljubibrati i Hamid Svrzo. Ostali su lanovi bili Vasilj Gri, Kota Kujundi, Vojisiav ola, Danilo Dimovi, Vjekoslav Jelavi, fra Ljubo Gali, dr. Vojisiav Besarevic, fra Didak Bunti, dr. Luka Cabraji, dr. Vladimir orovi, Karlo Cankar, uro Damonja, Simo Erakovi, mr. Milan Joki, Duan Kecmanovi, Pero Stokanovi, Smail-aga emalovi, prof. Salih Bai, Maksim urkovi i Sepan Gri. Treeg novembra 1918. imenovana je prva bosanskohercegovaka Narodna (Zemaljska) vlada za BiH u koju su uli Atanasije Sola, kao predsjednik, Danilo Dimovi kao povjerenik za pravosue, dr. Mehmed Spaho, pov292
jerenik za obrt, trgovinu, potu i brzojav, Vjekoslav Jelavi, povjerenik za zdravstvo, dr. Tugomir Alaupovi, za prosvjetu i bogotovlje, Stevo akuia, za prehranu, Vaso Risti, povjerenik za finansije, Vasilj i epan Gri, za organizaciju narodnih vijea, odnosno za odbranu. Istog dana Narodna vlada je brzojavno obavijestila sve kotarske urede, da "preuzima poslove zemaljske uprave", uz dunost i obavezu da u cijeloj zemlji odri "javni mir, red i sigurnost". U skladu s tim, moraju se u svakom mjestu "u sporazumu sa najvienijim nekompromitiranim linostima sviju vjera", te sa orunikim zapovjednitvima uspostaviti okruni i kotarski odbori Narodnog vijea SHS. Istovremeno se na narod apeliralo da bude "milostiv i velikoduan ", te da "oprosti i zaboravi sve nevolje i uvrede", kako nikome ne bi dopustio da mu "u slobodi glas ukalja i osramoti". Ova je izjava potpuno u skladu sa poznatim osnovnim naelom narodnog suvereniteta: "uvaj svaije dobro i imetak, uvaj linu slobodu i sigurnost svakog graanina." Ovaj i slini proglasi nisu u tom prevratnom vremenu mogli suzbiti sami po sebi razliite nerede i previranja, meu kojima je na prvom mjestu bilo agrarno nasilje. Zbog opeg nereda u mnogim dijelovima zemlje, dolo je 4. novembra 1918. do sastanka kod Viegrada predstavnika Glavnog odbora Narodnog vijea SHS za BiH sa vojvodom Stepom Stepanoviem, komandantom Druge srpske armije. Tu je postignut sporazum da jedinice Druge srpske armije uu u BiH i preuzmu brigu o javnoj sigurnosti i odravanju reda i mira. Tako su ve 6. novembra 1918. prve srpske jedinice ule u Sarajevo a zatim postepeno i u druga mjesta BiH. Razliitim nemirima bila je manje-vise zahvaena cijela teritorija Drave SHS, pa je sa raznih strana pourivano njeno ujedinjenje sa kraljevinom Srbijom. U takvoj situaciji, Narodno vijee u Zagrebu je poslije dugih diskusija izabralo 24. novembra 1918. odbor od 28 lica sa zadatkom da u sporazumu sa vladom kraljevine Srbije "bezodlacno provede organizaciju jedinstvene drave". lanovi odbora su, kao delegacija Narodnog vijea SHS, otputovali 27. novembra 1918. u Beograd radi pregovora o ujedinjenju. Mada se nalazila u tekoj situaciji, delegacija je, prema uputstvima koje je imala, insistirala na federativnom ureenju budue drave. Od toga je tokom pregovora u Beogradu morala odustati. Pod velikim pritiskom delegacija je u ime Narodnog vijea podnijela 1. decembra 1918. jednu adresu regentu Aleksandru Karaoreviu kojom ga poziva da u ime kralja Petra preuzme vlast u itavoj dravi. Regent je na to proglasio "ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne drave Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba. Hrvata i Slovenaca". Tako je i Bosna i Hercegovina kao i sastavni dio Drave Slovenaca, Hrvata i Srba ula u sastav nove jugoslavenske drave,
293
LITERATURA Petar Babi i Alato Zovki (priredili) Luka akovi
Katolika crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeu, Sarajevo, 1986. Poloaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rjeenja jugoslovenskog pitanja 1914-1918.Tuzla,1981. Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata, Zagreb, 1985. Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914, Sarajevo, 1980. Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Sarajevo, 1991. Od tradicije do identiteta - Geneza nacionalnog pitanja Bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1974. Privreda i drutvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine 1878-1918, ANUBiH. Posebna izdanja LXXIX, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 18, Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo, 1987. Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878 do 1914, Sarajevo, 1976. Historija Bonjaka, Sarajevo, 1997. O nastanku paralelnog austrijskog i ugarskog zakona o upravljanju Bosnom i Hercegovinom iz 1880. godine, Radovi ANUBiH, XXXII, Sarajevo, 1967. Jeziko pitanje u austrougarskoj politici u BiH pred prvi svjetski rat, Sarajevo, 1973.
Luka akovi Ilj as Hadibegovi Iijas Hadibegovi Muhamed Hadijahi Ferdo Hauptmann
Mustafa Imamovic Mustafa Imamovic Devad Juzbai
Devad Juzbai
294
Devad juzbai
Izgradnja eljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kalaveve ere, Sarajevo, 1974. Hercegovaki ustanak 1882. godine, Sarajevo, 1958. Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske vladavine, Sarajevo, 1968. Uloga "Gajreta" u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine ( 1903-1941 ), Sarajevo,1986. Kalajev reim u Bosni i Hercegovini 1882-1903, Sarajevo,1987. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918), Sarajevo,1969. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918, Sarajevo, 1966. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu, Sarajevo,1982. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.
Hamdija Kapidi Hamdija Kapidi Ibrahim Kemura Tomislav Kraljai Hamdija Kreevljakovi Todor Kruevac Bozo Madar orde Pejanovi
Ferdinand Schmid Bosnien und die Herzegowina unter der Vervvaltung Oesterreich-Ungarns, Leipzig,1914. Bernadotte E. Schmitt Hans Schnelier Nusret Sehi The Annexation ofBosnia 1908-1909, Cambridge, 1937. Die Staatsrechtliche Stellung von Bosnien und der Herzegowina, Leipzig,1892. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980. Bosna i Hercegovina 1918-1925, Sarajevo,1991. Bosna i Hercegovina 1918-1943, (Dravnopravni poloaj), Mostar,1990.
Nusret Sehi Ljubomir Zovko
295
BOSNIA & HERZEGOVINA DURING THE AUSTRIA-HUGARIAN REING

Dr lij as Hadibegovi Dr Mustafa Imamovi
(THE SUMMARY) Some important changes happend in Bosnia & Herzegovina, influenced bi the changes of the governing state. Some earlier religious and etnical mosaic were developed in the structure of the population. With the coming of the new economi and government activities: the soldiers, the officers, the work-ers as well as the peasants (colonists) from the Double Monarchy and abroad, the number of Catholics of the different nations in creased but the number of the Moslems was evidently reduced, because of their movemnt to Turkey. The growth of increasa of the Orhthodox population was moving in the same normal frames. Some importan changes in the social structures happened, because of the traditional parts of the population appeared to exist, with the industrialization. The army of Bosnia & Herzegovina was organized in the structures of changes, in the frames of the Double Monarchy. Austrian-Hun-garian religious and national politics in Bosnia & Herzegovina had its task to keep the balance of heterogenous community which became the battlefield of the Serbs Croats national movement and for the state idea of the Habsburgs Monarchy (dualism). The religious communities: the orthodos, the catholicism and the islam were put under the control and the Austro-Hungarian law. Serbs and Moslems were not satisfied with their religious position so, Serbs (1895 -1905) had fought for the church-schools autonomy. The both battles fmished successfully. At the same time they began to organize the church system. Interconfesion.ality was introduced, but the earlier religious schools were retained. The pereentage of the literacy was increased to 15% at the end of this period which showed that the unliteracy was still present. The inherited reservance of the cuiture and education, in the frames of religious communities, was continued in the Austro-Hungarian period. Under the present government some certain types of the cuiture as well as the cherished, vvhich
296
emphasized the cultural mission of the new government and they gave cer-tain cultural content to the immigrants. Those types of culture remained with the people because some national and understandable tvpes of cultural, educational life appeared to exist initiated by individuals and groups. The most important national groups were: Serbs "PROSVJETA", Moslems "GAJRET" and Croats "NAPREDAK". Some civil political parties were formed from 1905, from the religious edu cational movement. Moslems National Organization (ON) (1906), Moslems Progressive Party (1908) and Moslems Independant party (1910); Serbs National Organiztion (1907) had united the ihree political groups by the magazines "Srpska rije", "Narod" and "Otadbina", Serbs National Independant Partv (1910), Croats National Communiti (1908), Croats Catholics Assosiation (1910). After the long preparations, the Bosnian-Herzegovian Constitution and Parliament v-'ere sanctioned on 17.02.1910. By the Constitution, B & H exist-ed as unique civil population and represented the special governing unit (corpus separatum), the area of common Government of the two countries (States) of the Monarchv. With the beggining of the First "World War B & H was the direct war area untial the autumn of 1915. The east parts of the country were mostly am-aged. After the militarv and political break do\vn of Austria-Hungarv 1918. the National Council of the Slovenians, Croats and Serbs was established be-tween 17-19 Octobar 1918 in Zagreb, as the central unit of National Council. At the plenum of the government agency 18 representatives from B & H vvere present. On Octobar 31si 1918 in Sarajevo the Main Committee of the National Council of SHS was constituted. The last Austro-Hungarian country chif, the general Stjepan Sarkoti, gave the government fo the country on Novem-ber 1SI 1918, to the committee of National Council SHS for B & H. Three ays later the first Bosnian-Herzegovian Nationl government was formed. Its President was Atanasije Sola. On December lsl 1918 in Belgrade the regent declared "The United of Ser-bia vvith the countries of indepndent countries of Slovenians, Croats and Serbs in United Kingdoom of Serbs, Croats and Slovenians, Then B & H together vvith the countries of SHS ame in the composition of The Kingdoom of SHS, later declared as The Kingdoom of Yugoslavia".
297
298
BOSNA I HERCEGOVINA OD STVARANJA DO PROPASTI PRVE ZAJEDNIKE DRAVE (1918-1941) (NACIONALNI ETNOSI IZMEU CENTRALIZMA I NAPORA ZA PREUREENJE ZEM LJE)
Dr, Tomislav Iek
avretak Prvog svjetskog rata i raspad Austrougarske monarhije izazvao je velike promjene na svim nivoima ne samo balkanskih prostora, nego i znatno ire. Bosna i Hercegovina, kao specifina geopolitika cjelina sa svojim naglaenim ekonomsko-socijalnim karakteristikama, kulturno-vjerskim razlikama predstavljala je, u njihovom kontekstu, samo jedan od segmenata burnog procesa. Paralelno sa ratnim operacijama piivodilo se kraju i djelo ujedinjenja junoslavenskih prostora i naroda, odnosno stvaranje zajednike drave. Na djelu je bila integracija zemalja razliitog politikog poloaja i his torijskog razvoja. Zajedniku i jedinstvenu dravu umni ljudi ovih prostora (od pera - knjievnici, od duha - naunici i od akcije - politiari) temeljili su na razliitim idejama: ilirizma, svesrpstva, svehrvatstva, integralnog jugoslavenstva... Sadraj njihov bio je prije svega kulturni, a potom politiki. Osnovno i primarno je imati na umu da je sadraj tih ideja bio razliito tumaen to je u sebi krilo i sadravalo klice nesporazuma. Podrazumijevao je, u ovisnosti od unutarnjih i vanjskih faktora nacionalno ili dravno jedinstvo. uveni antropogeograf dr. Cviji zastupao je tezu da su Bosna i Hercegovina "najvanije oblasti za rjeavanje srpskohrvatskog i time jugosloven-skog pitanja". Iako oba pitanja nisu jedina, kao izraz i odraz posebnih i opih izukrtanih interesa, predstavljala su na ovim prostorima istovremeno i okvir i sadraj svekolikog javnog ivota. Na tokove ujedinjenja junoslavenskih prostora i, posebno, karakter drave koja e se formirati uticala je injenica da je upravo u Bosni i Hercegovini tradicija jugoslavenske ideje bila vie nego skromna. Ako se najsumarnije analiziraju osnovni ciljevi zagovornika
299
srpske, muslimanske i hrvatske nacionalne politike bit e sasvim jasno zato su tokovi sveukupnog ivota (dobrano diktirani iz "centrala" u Beogradu i Zagrebu) krenuli pravcem koji je proizaao iz Prvo decembarskog akta ujedinjenja.
Razlike politikih programa - korijen uzroka poetnih nesporazuma

Od vremena austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine svi planovi srpske politike suj u krajnjoj instanci, predviali spajanje bosanskohercego-vakih prostora sa Srbijom. Kao i svaki proces i ovaj je imao nekoliko etapa koje ne bi trebale zamagliti njegovo ishodite. Izvjesne transformacije mogle bi se tumaiti nudom prilagoavanja datim realnim okolnostima, ali je naj-respektabilniji podatak onaj s kraja Prvog svjetskog rata. U irokoj skali faktora to su utjecali na stvaranje politikog raspoloenja i inili konkretne napore (od vodeih sprskih politiara do veinskog srpskog stanovnitva pojedinih bosanskohercegovakih srezova) dominirali su oni koji su zagovarali prikuljuenje Bosne i Hercegovine Srbiji. Djelovanje njihovo poprimalo je, ak, dimenzije pravog masovnog pokreta. Npr., mjesni odbori Narodnog vijea za Bosnu i Hercegovinu Bihaa, Bos. Kostajnice, Banje Luke, Kljua, Tenja, Srebrenice, Konjica proglasili su krajem studenog 1918. ujedinjenje sa kraljevinom Srbijom. Ovi potezi na terenu, nisu korespondirali sa intencijama Glavnog odbora Narodnog vijea SHS za Bosnu i Hercegovinu i novoformirane narodne vlade za BiH. Za predsjednika Vijea bio je izabran poznati sarajevski veletrgovac - "otac naroda" - Gligorije 5eftanovi, a za prvog predsjednika prve bosanskohercegovake vlade imenovan je, iz austrougarskog zatvora direktno doveden, Atanasije Sola. Bez obzira to se tada jo naglaeno vodilo rauna o "nacionalnom kljuu " (potpredsjednici Narodnog vijea bili su: dr. Jozo Sunari i dr. Halid-beg Hrasnica) prosrpska orijentacija je, ipak, u radu Vlade bila naglaena. Primjera radi, jednom od prvih odluka Narodne vlade pozvana je srpska vojska. Njene jedinice prele su Drinu, uglavnom, bez borbe. U Sarejvu su doekane euforino 6. studenog 1918. Vie od tog i takvog doeka bila je indikativna uloga koja je namijenjena toj vojsci. Ubrzani slijed burnih dogaaja na politikoj sceni inio je stvaranje zajednike drave izvjesnim inom. Odgovorni u bosanskohercego-vakoj vladi cijenili su da je u vremenu pojaanih socijalnih tenzija, odjeka oktobarske revolucije srpska vojska vrst garant mira i sigurnosti. Predstavnici srpskog naroda u Bosni i Hercegovini sa pozicija koje su imali u Narodnom vijeu, rukovoeni trajnim nacionalno-politikim programima, zasigurno su, u kontekstu zbivanja na irim junoslavenskim prostorima,
300
navedenim kokretnim potezima, doprinijeli ne samo ubrzavanju ina ujedinjenja, nego bitno uticali na nain i karakter. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini je do kraja 1917. bila ambivalentna. Njenu podvojenost personificirali su dr. Stadler i dr. Jozo Sunari preko politikih organizacija (Hrvatske katolike udruge, odnosno Hrvatske narodne zajednice), a ispoljavala se u podrci programima dr. Ante Starevia, odnosno Majske deklaracije. Uoi stvranja zajednike drave obje grupacije su se nale na zajednikoj platformi koju je zastupalo Narodno vijee SHS. Drugim rijeima, politika hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini se, jo jedanput, u prelornnom trenutku opredijelila za kurs koji je diktiran iz "centra" tj. Zagreba, odnosno Hrvatske. Na taj nain dva od tri politika subjekta u Bosni i Hercegovini (srpski i hrvatski) opredjeljujui se za svoje nacionalne matice potvrdili- su, u krajnjoj liniji, ovisnost u kreiranju magis tralnih politikih opredjeljenja, I hrvatska i srpska politika u Bosni i Hercegovini su se na ovaj nain odluile za opciju ukljuenja Bosne i Hercegovine u novu zajedniku dravu. I trea, muslimanska strana u sloenom vjersko-nacionalnom amalgamu prola je u periodu koji je prethodio ujedinjenju razliite etape u formuliranju svojih ciljeva: od grupacije koja je pokuavala oivjeti bosanskohercego-vaku srednjovjekovnu tradiciju sustavno promiui bosansku nacionalnu ideologiju, zalaui se za tretman Muslimana kao Bonjaka. Proteiranje ideja o bosanskoj naciji rezultiralo je slabljenjem muslimansko-turskih veza, a proporcionalno tome proizvelo jaanje onih prema BiH i Austro-Ugarskoj. Sva tri etnosa u Bosni i Hercegovini u periodu koji je prethodio ujedinjenju i stvaranju zajednike drave koliko god su strategijski ispoljavala autonomnost, naelnu i praktinu, toliko su po prirodi svoga razvoja bili upueni da se volens-nolens razvijaju u meuzavisnosti. Pokuaj afirmiranja bosanske nacije in ultima linea trebalo je, po mnijenju protagonista, da osigura kakav-takav stupanj neovisnosti. Politika pragramatika je, ipak, poraala odreene oblike suradnje (sa Srbima u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju) ili sklapanje pakta (sa Hrvatima, nakon aneksije). U sve su to preko organa okupacione vlasti bili aktivno umijeani faktori spolja. Na djelu je bila politika divide et impera. I pored injenica da su se unutar muslimanskih politikih krugova najdue odrali na politikoj sceni oni koji su sudbinu Bosne i Hercegovine vidjeli u granicama ugarskog dijela Dvojne carevine na izdisaju, pojavljivali su se i oni koji su zagovarali ujedinjenje i stvaranje nove drave.
301
Ovaj najsumarniji presjek politikih programa i ciljeva postojeih etnosa u Bosni i Hercegovini od kojih su se (hrvatsko-srpski) uoi ujedinjenja nali u zavrnoj fazi nacionalnog osvjeenja, a muslimanski se jo "traio", jeste conditio sine qua non, uvjet bez kojeg je nemogue shvatiti i objasniti reperkusije ujedinjenja, ivota novostvorene drave, posebno na prostorima Bosne i Hercegovine. Vise je nego uoljiva podvojenost krajnjih nacionalno-politikih ciljeva sve tri grupacije, zavisnost i hrvatske i srpske od kursa centra, odnosno matica, anhronizam rjeenja koje su zastupali vodei muslimanski politiari.
Stvaranje prve zajednike drave "Kraljevstva SHS"

Zbog niza nepovoljnih okolnosti (neuskaenost partnera oko odluke enevske konferencije, opasnosti sprovoenja Londonskog ugovora, nemira koje je "zeleni kadar" unosio u BiH i Hrvatskoj), ubrzanih dogaanja tokom listopada i, naroito studenog 1918. (odluke u Zagrebu, Novom Sau, Pod-gorici) u Beogradu je 1. prosinca 1918. u prisustvu delegacije (izaslanstva) Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca, predstavnika kraljevine Srbije regent Aleksandar Karadorevic proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama koje su do tada bile u sastavu Austrougarske monarhije (nezavisne drave Srba, Hrvata i Slovenaca) u "jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca". Tom inu prethodila je razmjena akata: Adrese izaslanstva Narodnog vijea SHS i regentove Proklamacije. U "Adresi" se posebno ukazivalo na opasnost od italijanskih teritorijalnih aspiracija i izraavala elja da e regent pomoi pri utvrivanju granica nove drave uz potivanje etnografskih principa i primjenu naela "narodnog samoodreenja" kojeg su objavili predsjednik SAD V. Vilson i "sile Sporazuma". Delegacija Narodnog vijea nije pokrenula pitanje oblika budue drave ni nain izglasavanja ustava to e se pokazati kao pogubno za cjelokupni ivot novoformirane drave. U delegaciji Narodnog vijea SHS od 28 lanova ispred Narodnog vijea za BiH bili su: dr. Luka Cabraji, Sepan Gri, Hamid Svrzo, dr. Halid-beg Krasnica, dr. Savo Ljubibrati, Vojislav Sola i dr. Jozo Sunari. Bosna i Hercegovina je na ovaj nain kao sastavni dio drave SHS koji je doskora bio pod upravom zajednikog austrougarskog ministarstva finansija, a od predveerja ujedinjenja postala sastavnim dijelom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Prvodecembarsko ujedinjenje, odnosno stvaranje zajednike drave predstavljali su, van sumnje, preloman dogaaj u novovjekovnoj historiji jugoslavenskih naroda.
302
Nakon prve svjetske kataklizme prvi put su se narodi to trinaest stoljea nastanjivahu ove prostore nali pod zajednikim "krovom". Naspram susjeda i velikih sila, iji su se razliiti i esto nepomirljivi interesi, upravo na ovim raskrima civilizacija, kultura i vjera, ispreplitali i sueljavali, bili su, nesumnjivo, jedinstveniji, a time i jai. No, zajednika drava, iako im je pruala mogunost za bri razvitak ti svim domenima ivota, ubrzo se pokazalo, iznevjerila je mnoge nade. Nain ujedinjenja i, ponoviti treba, brojna temeljna pitanja od kojih je zavisila sudbina nove drave i naroda (u novoformiranu zajednicu uli su sa "bagaom" historijskih, ekonomsko-politikih, vjerskih, kulturnih razlika) na startu su tako i toliko opteretila sve sfere ivota da ih nijedan respektabi-lan faktor nije uspio razrijeiti u periodu do poetka Drugog svjetskog rata. Oblik vladavine i. naroito, unutranje dravno ureenje bili su oni bitni, uz sve dosad spomenuto i to e se jo spomenuti, presudni razlozi, kako u poetku tako i kasnije, njene permanentne nestabilnosti i - konano propasti. Neuvaavanje uputstava, odnosno Naputaka Narodnog vijea (delegacija drave SHS ih se nije drala zbog opasnosti od revolucionarnih gibanja na svojoj teritoriji i italijanskog ekspanzionizma srpska strana se uzdala u prednosti koje joj je pruala jaka pozicija njene vojske, a nije se ni eljela odrei hegemonistikih aspiracija) podrazumijevalo je priznanje monarhije kao oblika vladavine i dinastije Karaorevia. Narod - misli se na ogroman dio seljake populacije, kao i malobrojna radnika klasa (neto manje od 12 rn.il-iona stanovnika) nije ni mogao, ni na koji nain, biti subjekt zbivanja. Odbacivanjem odluka iz eneve (da se Konstituanta odlui o formi vladavine -monarhije ili republika), odustajanje od Naputaka, uope Prvodecembarskim aktom, s jedne strane, prejudiciralo se rjeavanje temeljnih pitanja zajednike drave, a s druge stvorila su se, uproeno reeno, dva antipodna fronta koja su u periodu to je slijedio stalno podgrijavala aspiracije svojih pristaa. Jedni, brojniji i jaci bili su za centralistiku opciju drustveno-ekonomskih, politikih i inih segmenata zajednike drave, a drugi za posebna, partikular-istika rjeenja, preciznije - federalistiku viziju drave. Suvie je, ipak, u praksi sve dolo iznenada da bi se evidentne razlike, koje su silom prilika importirane u novostvorenu dravu, realno i objektivno cijenile, a kamoli pre-vazile. Opredjeljenje i spoznaja da je dolo vrijeme ivjeti u jednoj zajednikoj dravi nije moglo za kratko vrijeme ukloniti narastajue nepovjerenje, potrati tako brojne, stoljeima ustrojavane razlike - ekonomske, politike, vjerske, posljedice ivota pod razliitim dravama, pravnim, kolskim sistemima, sa razliitim ustanovama.
303
Ubrzo, kako je vrijeme proticalo, sve intenzivnije spomenute razlike "porodile" su srpsko-hrvatski spor, hrvatsko pitanje u ijem fokusu su se prelamali svekoliki interesi ostalih naroda. Dravnim, socijalnim tenzijama, koje su potresale sve slojeve u osnovi zaostalog i primitivnog i nejednakog stepena razvijenog kapitalistikog drutva, pridruile su se i one najosjetljivije svoene pod vjersko-nacionalne razlike. Naroito su se zaotrile suprotnosti po nacionalnom pitanju. Ono e u politikom ivotu Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, kao sublimat svih ostalih aspekata njene meuratne stvarnosti, odrediti okvire i sadraje drave stvorene 1.12.1918. U njemu e se prelamati brojni faktori koji su bili na strani zagovornika ujedinjavanja drava i naroda u jednu tvorevinu (zajedniki ivotni interes, etnika bliskost naroda jugoslavenskih zemalja), ali istovremeno i oni inioci koji su bili na suprotnoj strani istiui u prvi plan rascjepkanost jugoslavenskih zemalja, politiku podvojenost ovih krajeva, a ne treba zanemariti ni podvojene crkve, vjerske dogme i, posebno, tradiciju. Ova dva potonja faktora naroito su dola do izraaja unutar srpskog, odnosno hrvatskog nacionalnog korpusa. Za objanjenje i razumijevanje ope poratne bosanskohercegovake stvarnosti, osim politikih programa sva tri nacionalna etnosa, koji su na irem planu, bili od znaaja kako za novoformiranu dravnu zajednicu i Bosnu i Hercegovinu kao njen dio, onih integralnih tako i disolutivnih, ne treba ni u kom sluaju prenebregavati ni one to ih je nosilo vrijeme -neposredno pred rat, u toku rata i potkraj rata. Negativna pragma suprotstavljen ih etno-vjerskih korpusa na pragu rata 1914-1918. potencirala je i one na j skroviti je, latentne sukobe kroz provalu mrnje i osvete. Ove pojave od kojih nije bila imuna nijedna strana samo su umnoavale ratna stradanja u sveopoj ratnoj kataklizmi. Stradanja Srba, ne samo u Sarajevu nego i u Bosni i Hercegovini od vremena Vidovdanskog atentata, poprimala su npr. takve razmjere da je zakratko jedan narod bio u stanju ex les (izvan zakona). Bezumnost stanja potvrivala je dotad nepoznata institucija "talaca". Netom nakon masovnog progona Srba upadom srp-sko-crnogorske vojske u naselja i gradove istone Bosne zapoinje golgota muslimanskog ivlja. Srpska osveta u obliku progona, najsvirepijih ubistava, unitenje blaga i domova, koja se sruila na Muslimane P odrinja izaziva njihov masovni egzodus muhadirluk. Sukobi su se na prostorima Bosne odvijali i vodili u ime krsta i polumjeseca. Da bi se koliko-toliko mogle pratiti bitne odrednice procesa razvoja meuratne Bosne i Hercegovine, razumjeli najznaajniji dogaaji njene povijesti u razdoblju od 1918. do 1941. navest emo samo nekoliko najkarakteristinijih
304
podataka o stanovnitvu, gospodarskim i kulturnim prilikama koje bi trebalo shvatiti kao okvir i sadraj u kome i oko koga su se odvijali dotini procesi, dogaaji koji su bili osnovni pokretai svih napora injenih u pravcu razrjeavanja njenog poloaja unutar novostvorene drave i statusa njenih stanovnika.
Stanovnitvo
U teritorijalnom pogledu BiH je zauzimala povr inu od oko 20% cjelokupne drave ili neto preko 51.000 km2 (veliinom je premaivala neke od evropskih drava: vicarsku, Dansku, Nizozemsku - Holandiju, Belgiju, Albaniju). Prema prvom poratnom popisu (na dan 31.1.1921.) na njenoj teritoriji bilo je prisutno (graanstva, vojske, trajno i prolazno) 1.890.440 ljudi (u dravi 1.198.400), a deset godina kasnije (31.3.1931.) 2.323.555 (u Kraljevini Jugoslaviji - 13.934.036 - 1941. oko 16 miliona). Kada je rije o nacionalnoj pripadnosti stanovnika BiH treba rei da do 1948. ne postoje podaci te vrste. Kao to se zna ni za vrijeme turske vladavine, pod Austro -Ugarskom, a niti u predratnoj Jugoslaviji nisu vreni popisi na temelju kojih bi se mogla stei slika o nacionalnoj pripadnosti stanovnika BiH. Jedine odrednice u tom pogledu mogle bi biti maternji jezik i vjeroispovijest. Polazilo se od pret -. postavke da pretean, odnosno najvei broj onih koji govore hrvatskosrpskim (srpskohrvatskim) jezikom u nacionalnom smislu pripada Srbima, Muslimanima i Hrvatima. Od ukupnog broja stanovnika 1921. (1.890.440) srpskohrvatskim (hrvatskosrpskim) jezikom govorilo je 1.826.657 ili 96.7%, a ostalim jezicima sluilo se 63.783 ili 3,3% ljudi. Ako ovu masu bosansko-hercegovakog stanovnitva ralanimo prema prvom popisu u poratnoj Kraljevini SHS po kriteriju vjerske pripadnosti bilo je 817.224 (43,2%) Srba, 587.316 (31,1%) Muslimana i 417.645 (22,1%) Hrvata. Zanimljivo bi bilo registrirati i rezultate drugog po redu popisa stanovnitva (31.03.1931.)-po vjeroispovijestima, iako se odnose na teritorije novouspostavljenih banovina: banovina pravosl. rimokat. evang. osthri. rauslim. ostali Drinska '"316.543 165^935 3.656 1.706 353.19T 9.899 Vrbaska 582.077 169.714 3.372 9.203 247.358 1.178 Primorska 48.104 204.907 52 37 69.062 202 Zetska 86.410 7.393 14 38 45.569 30 BiH 1,033.134 547.949 10.984 10.984 715.179 11.309 Drinsku banovinu sainjavalo je 16 srezova, Vrbasku 23, Primorsku 8, a Zetsku 6 srezova.
305
Bosna i Hercegovina ott najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
Ovdje je potrebno dati kratko objanjenje koje je bilo relevantno i za slijedee decenije (a i nakon Drugog svjetskog rata). Muslimani se nisu opredjeljivali kao takvi u nacionalnom, nego vjerskom smislu. Veina se izjanjavala kao - neopredijeljeni, a manji broj kao pripadnici srpske (1948. -71.125) ili hrvatske nacije (24.314).
Gospodarstvo - privreda
Generalno govorei, kada je rije o nivou opeg gospodarskog (privrednog) razvitka Kraljevina Jugoslavija se ubrajala u red najzaostalijih zemalja, a BiH je spadala u njena najnerazvijenija podruja. Ako si dozvolimo generaliziranje bosanskohercegovakih gospodarskih, prilika, reklo bi se da je temeljna odrednica proizilazila iz njene poljoprivredne proizvodnje. Kao i u svemu to je "ulo" u zajedniku dravu i oblast agrarnih odnosa su obiljeavale naglaene razlike. Agrarni reimi u pojedinim jugoslavenskim zemljama bili su razliiti. Posjedovne odnose u BiH, za razliku od kolonatskih odnosa u Dalmaciji, npr., karakterizirali su ivijski odnosi. Ostale osobine su bile sline sa drugim krajevima samo na ovim prostorima negativno prenaglaene: sitni posjed, predominacija pluga i drvene ralice, jednom rijeju odsustvo bilo kakve razvijene tehnologije u obradi tla. Zbog razliitih metoda koje su primjenjivane prilikom popisa stanovnitva, a kada je rije o ekonomskoj strukturi stanovnitva BiH iskazat emo samo nekoliko najkarakteristinijih i najindikativnijih, naizgled, suhoparnih pokazatelja iz 1921. i 1931. kao reper (taku poreenja) za raniji i docniii period. Treba napomenuti i to da zbog opeg tempa razvoja ni ovaj gospodarstveni nije doivio neke radikalnije promjene.
Agrarni odnosi
Broj onih koji su iskljuivo ivjeli od poljoprivrede zorno prikazuje stepen zaostalnosti jedne zemlje. U Jugoslaviji je taj procenat 1921. iznosio 78%, a u BiH je dosezao izuzetno visokih 86,37%. Od poljoprivrede, umarstva i ribolova 1931. ivjelo je 84,1%, a na razna zanimanja otpadalo je 15,9% stanovnitva (industriju, rudarsto, zanatstvo 6,7% a "ostale" 9,2%). Procenat stanovnitva u BiH koje je 1931. ivjelo samo od poljoprivrede smanjen je samo za 2%. I na kraju, prema popisu 1931. od ukupno 2.323.555 stanovnika 1 .016.758 (43,8%) bilo je aktivno (zaposleno), a preostalih 1.306.797 (56,2%) bio je izdravan. Objanjenje za gospodarsku nerazvijenost ovih prostora treba traiti i u 306
tekom naslijeu prethodnih stoljea. Svoje korijene vuklo je jo iz drugog perioda turske vladavine, a neto je bilo izmijenjeno u vremenu austrougarske okupacije. Negativni trendovi u ovoj oblasti osjeali su se u svim segmentima ivota znaajnim za stanovnitvo BiH - trgovini, zdravstvu, radnim navikama, uope drutvenim odnosima. Ratna kataklizma (1914-1918) samo je potencirala to, reklo bi se, jedno stanje. Naslijeu, razaranjima treba dodati i ono najtee - ljudske rtve i patnje, jer e time biti mogue, bar nazrijeti svu dezolamost gospodarskog potencijala bosanskohercegovakih prostora. Jugoslavenske zemlje su, prema procjenama znanstvenika, imale 1.900.000 rtava, a BiH je na listi izginulih ili nestalih kotirala visoko, odmah iza Srbije -43% - a cifrom od 360.000 stanovnika, odnosno 19% od ukupnog broja. Posljednji mjeseci ratne 1918. protekli su na selitima BiH u pravim revolucionarnim gibanjima. Imanja brojnih aga i begova su unitena, a oni sa poslugom ubijeni. Pale im se ardaci, a kmetska i beglucka zemlja prisvaja. Ta svojevrsna agrarna revolucija ostat e nedovrena i bit e svedena na zakonske okvire. Nemiri na selima diljem BiH (1918/19) imali su u svojoj pozadini socijalnu i vjersko-nacionalnu netrpeljivost. Ta znaajka ostat e bitnom odrednicom agrarnih odnosa i u narednim godinama, Ako se ima na umu da je od ukupnih vlasnika feuda njih 91,15% bilo medu muslimanskim dijelom stanovnitva, a od 95,4% kmetova da su bili preteno krani -pravoslavni 73,92%, katolici 21,4%, taj socijalno-ekonomski sukob nuno je poprimao i obiljeja vjersko-nacionalna Muslimana, Srba i Hrvata. Svi ovi antagonizmi koji su karakterizirali agrarne odnose u BiH za itavo vrijeme austrougarske vladavine, ne samo da su preneseni u novostvorenu dravu, "nego su kako uoi njenog stvaranja, tako i nakon 1.12.1918. bili, ak potencirani. Kmetovi su se u veini praktino ponaali kao vlasnici kmetske i begluke zemlje. U tim prevratnikim revolucinarnim dogaajima seljatvo je raskinuvi feudalne odnose oekivalo od vlasti njihovo zakonsko sankcioniranje. Za rjeavanje problema agrara u BiH vezat e se i pitanje Muslimana. Uz kompleks pitanja vlasnitva nad zemljom nametnut e se i sva ona proizala iz brojnih nasilja, pljakanja, ubojstava, ne samo begova i aga nego i "obinog" muslimanskog svijeta, injenih ne samo iz vjersko-nacionalne netrpeljivosti nego i zarad isto matarijalnog koristoljublja. Ta skala nezadovoljstava veine muslimanskog stanovnitva BiH proirit e se osjeanjima nezastupljenosti njihovih predstavnika u organima vlasti i dravnoj upravi nakon rata, i estim sluajevima vrijeanja njihovih vjerskih osjeanja. U ovoj, za cjelokupno seljatvo BiH (a time i za gospodarske odnose u cjelini), prevanoj oblasti agrarnih odnosa doi e kroz dui period od OKUP 307
LJANJA I KONFRONTIRANJA koliko na socijalno-politikoj ravni, toliko, moda i naglaenije na konfesionalno-nacionalnoj. Ti e se segmenti, po prirodi stvari dobrano reflektirati ne samo na dalji tok razrijesavanja bosanskog agrarnog pitanja nego e posredno i direktno uticati na sve ostale nerijeene probleme bosanskohercegovakog i jugoslavenskog drutva. Ovo podsjeanje na oblasti koja je davala peat gospodarskim i inim odnosima na tlu BiH bilo bi nepotpuno bez konstatacije, (jer za detaljnije analize ovdje, kao ni za druga "dogaajna zbivanja" nema prostora) da su nestankom Austro-Ugarske u BiH definitivno ukinuti kmetski odnosi, da je "drugi vid bosankog agrarnog pitanja, tzv. beglucko pitanje", naalost, jo dugo vremena bilo nerijeeno, da e do njegovog konanog rjeenja izazivali teke sukobe vlasnika i begluara - obraivaa zemlje (taj odnos shvatan je kao privatna stvar u koju se vlasti nisu mogle mijeati) i da se, na kraju krajeva, agrarno pitanje vremenom sve vie kompliciralo postajui "predmetom politikog pogaanja izmeu vladajuih faktora i zainteresovanih stranaka". I kada je agrarna reforma zavrena od 1.277.000 ha veleposjendike zemlje (na nivou Jugoslavije) podijeljeno je samo 550.000 ha. Glad seljaka za zemljom ostala je i dalje prisutna, a spora industrijalizacija vodila je daljim podjelama, ionako, sitnog posjeda. Opa karakteristika posjeda ogledala se u prevazi seoskih gazdinstava veliine 0,5 ha do 5 ha (skoro dvije treine -68%). Od toga broja polovina nije prelazila 2 ha. Upravo su ta patuljasta gazdinstva potencirala agrarnu prenaseljenost i bila uzrokom spomenutog odsustva iole suvremenijeg naina obrade zemlje. Seljaci, vlasnici tako malih posjeda i uz tako primitivnu obradu ostvarivali su niske prinose. Ako su ostvarivani mali vikovi su jeftino prodavani. Skupi industrijski proizvodi i zatitne carine, te visoki porezi (uvoeni za izdravanje dravnog aparata) dokusurivali su seljatvo dovodei ga u bezizlazan poloaj. Dodaju li se tome potrebe za izdravanje vojnog i policijskog aparata, otplate dugova, onda je slika poloaja nosee privredne grane Iako prepoznatljiva. Buroazija je stoga htjela to ili ne bila susretljiva prema ino kapitalu bez koga nije bilo mogue odravati kakvu-takvu industriju. Ekstenzivna poljoprivreda ostaje do 1941. osnovna gospodarska grana. Nju je karakterizirala naglaena usitnjenost posjeda, agrarna prenaseljenost, zane-rnarljiva ulaganja i iz toga logino proizlazea niska produktivnost.
308
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena cio kraja Drugog svjetskog rata
Industrija
Bazini dio industrije BiH inile su: drvna industrija, rudarstvo, met alurgija, kemijska industrija podignuta, uglavnom, prije Prvog svjetskog rata. Njima treba pridodati saobraaj i duhansku industriju. Pri kraju ovog perioda (1938.) u BiH je bilo u pogonu 299 inudstrijskih poduzea (od toga 145 ih je izgraeno prije rata). Kada je u pitanju industrijalizacija, ratna teta je predstavljala teko premostivu tekou. Tome treba pridodati visok stepen dezorganiziranosti privrede BiH, odsustvo tehnikog kadra i nepostojanje koncepcije. Dominacija stranog kapitala inicirala je proizvodnju primarnih sirovina i neto polufabrikata. Njegove tendencije ile su u smjeru pretvaranja zemlje od polukolonijalne u isto kolonijalnu teritoriju. Pozicija BiH u odnosu na ostale dijelove zemlje koje su ule u zajedniku dravu bila je dvostruko hendikepirana. Prvo, nalazei se u grupi zemalja koje su bile pod Austro-Ugarskom nije bila u poziciji da iskoristi "prednost", tj. bolju polaznu osnovu razvijensoti tog dijela novostvorene drave u pogledu gospodarskog nivoa - na planu industrijalizacije ili saobraaja npr. Postojee eljeznike pruge na podruju BiH (osim jedne na sjeveru) bile su uzanog kolosjeka. Ono malo industrije to je i razvijeno u periodu od 1918. do 1941. mimoilo je BiH. Podizana je u pokrajinama koje su i ranije bile razvijenije (Hrvatska, Slovenija, Vojvodina). Ni druga, veoma bitna komponenta meuratnog gospodarskog razvoja nije se nimalo povoljno odrazila na BiH. Iako su objektivno i Hrvatska i Slovenija ule u novu dravu kao njeni razvijeniji dijelovi od 1918. prednost krupne srbijanske buroazije nad jednom i drugom bila je oita jer je imala vojsku, pa je relativno lako uspostavila i centralistiko i monarhistiko ureenje. To joj je donijelo ono bitno - politiku mo, preduvjete za dominaciju u privredi, pozicije da odluuje o kadrovskim rjeenjima u aparatu drave, vojsci i diplomaciji. Kada je rije o mjestu i ulozi industrije u gospodarstvu BiH, u pravilu ovi dijelovi zajednike drave nalazili su se u grupi sa Crnom Gorom, Makedonijom ili Kosovom. Inferioran poloaj BiH u oblasti industrije dovoljno je ilustrirati sa nekoliko podataka. Npr. u odnosu na stanovnitvo najvie industrije izgraeno je u Sloveniji, a potom u Hrvatskoj i Srbiji. Najmanje pored Crne Gore u Bosni i Hercegovini. ak je i Makedonija (zbog niskog nivoa industrijskog razvoja pod Turcima) bila ispred BiH. Po masi kapitala koji je uloen u novopodignutoj industriji (svedeno na broj stanovnika u BiH je, u odnosu na Sloveniju, podignuto est puta manje industrije. Drugim rijeima, naslijeena nerazvijenost industrijskog razvitka pojedinih dijelova nove drave ne samo da je nakon 1918. sauvana nego je i znatno poveana. Rijetke su oblasti privreivanja u kojima je zabiljeen povoljniji trend u
309
odnosu na druge oblasti. Jedna od takvih je rudarstvo i topioniarstvo. Dinamika njihovog razvoja u BiH bila je odmah iza Srbije (Slovenija je stagnirala, a proizvodnja u Hrvatskoj je bila sporija od bosanskohercegovake). Na prostorima BiH 1918. ivjelo je oko 13% stanovnika novostvorene drave, tj. neto vise nego u Sloveniji i Vojvodini zajedno, a imala je est puta manje industrijskih poduzea (ukupno 145). Pri kraju ovog perioda BiH je imala oko 15% stanovnika Kraljevine Jugoslavije, a svega 7% od svih industrijskih poduzea zemlje. Slovenija i Vojvodina su imale takoer 15% ukupnog jugoslavenskog stanovnitva, ali oko 46% industrijskih poduzea, odnosno est i po puta vie od Bosne i Hercegovine. U ovom socijalno - gospodarskom krokiju stanja BiH koji bi mogao olakati poimanje dimenzija, dubine i jaine politikih borbi u i oko njih kao specifinog sredinjeg dijela novoformirane drave rije dvije o kulturno-vjerskim prilikama bi, nesumnjivo, dopunile opu sliku o Bosni i Hercegovini.
Kulturno-prosvjetne prilike
I na, planu nivoa ope kulture zadrat emo se na paraleli Jugoslavija -Bosna i Hercegovina. Ako se poe od saznanja da je najjednostavniji i najupeatljiviji pokazatelj tog stanja upravo procenat nepismenosti onda e podatak da je 1921. preko polovine ukupnog stanovnitva (od 11.984.000 ili 51,5%) bilo nepismeno, a da je taj procenat u BiH prelazio 80%, biti sam za sebe dovoljan. S obzirom da su 1931. samo dvije banovine bile "isto" bosanske, a ostale dvije (Primorska i Zetska) znatno manjim dijelom to emo samo navesti da je pismenih u Drinskoj bilo 37,9%, Vrbaskoj 29,4%. Kod ena su te cifre jo drastinije, to posebno govori o poloaju te populacije. U Drinskoj banovini je bilo samo 19%, a u Vrbaskoj 14,2% pismenih ena. Do 1945. Bosna i Hercegovina je bila bez fakulteta, bez emisionih radiostanica ili npr. opere to, takoer, svjedoci o razini kulturnog nivoa ovog dijela novostvorene drave.
Vjerske zajednice
S obzirom na naglaenu meuzavisnost konfesionalnog i nacionalnog faktora na naim, bosanskohercegovakim, prostorima Islamska vjerska zajednica (IVZ) nije ni u ovom meuratnom periodu bila samo vjerska nego je^, istovremeno, poprimala i igrala ulogu i osnovne, esto jedine nacionalne organizacije muslimanskog naroda u BiH, posljednja brana denacionalizacije^ ekonomskog i politikog ugnjetavanja Muslimana. Od osnutka nove drave,
310
odnosno osnivanja najznaajnije politike organizacije Muslimana (JMO) uspostavljena je odreena veza izmeu IVZ sa vodstvom te politike stranke. To je bila, moglo bi se rei, tradicionalna orijentacija muslimanske graanske politike da naporima injenim u cilju zatite muslimanskih vjerskih interesa sebi osigura to iru podrku za promicanje usko politikih ciljeva. Najvei dio muslimanskog stanovnitva Kraljevine SHS (1.379.000) ivio je 1918. u BiH. Autonomno ureenje IVZ postojalo je u BiH do 1930. Nakon 1918. mnogi Muslimani u BiH i Sandaku bili su izloeni progonima, prebijanjima, zatvorima, pljakanjima, paljevinama. Reisul -ulema ef. D. Cauevi i drugi velikodostojnici su se pojedinano i na druge naine obraali vlastima traei za Muslimane zatitu i tretman kao ravnopravnih graana jedinstvene drave. Istican je zahtjev "potovanja svetosti kunog praga, line slobode, ivota, te zatita Muslimana, teaka, koji trudom zarauju koru hljeba kao i njihovi drugovi seljaci pravoslavne vjere, koji ih opljakae". Oficijelno, predsjednik Zemaljske vlade i zapovjednik srpskih trupa su vie puta izraavali aljenje zbog takvog tretmana i postupka prema Muslimanima. O ovome je bila upoznata i inozemna javnost. Vlada Kraljevine SHS Senermenskim ugovorom preuzela je izvjesne posebne obaveze u cilju zatite dravljana islamske vjeroispovijesti. Postavljanje muslimanskog pitanja na ovaj nain (kao zatita manjina) bilo je potpuno pogreno, jer su oni, po mnogo emu, trebalo da imaju tretman kao nacionalna zajednica (zbog naina nastanka, posebnih etnikih, psihosocijalnih osobina, obiaja, kulture, jezika...). Da bi osigurao podrku Muslimana za velikosrpsku politiku, da ih "vee" za reim nakon 6. sijenja 1929. diktatorskih reim je odluio ukinuti autonomiju IVZ i uvesti jedinstvenu vjersku organizaciju pod nadzorom drave. Srpska pravoslavna crkva ula je u novu zajedniku dravu sa organizacijom koja je sankcionirana nakon borbe za crkveno-kolsku autonomiju (1905). Krajem rata postojale su etiri mitropolije: Dabrobosanska sa sjeditem u Sarajevu, Zahumsko-hercegovaka (Mostar), Zvorniko-tuzlans-ka (Tuzla), Banjaluko-bihaka sa sjeditem u Banjoj Luci. Prvih godina nakon stvaranja Kraljevine SHS djelatnost SPC je bila usmjerena na organizaciono ustrojstvo rjeavanje pitanja njenog ujedinjenja (odnos prema carigradskoj patrijariji) i novu organizaciju. Ujedinjenjem eparhija (12.09.1921.) uspostavljena je Srpska patrijarija. Iskrslo je pitanje: da li se opredijeliti za centralistiku organizaciju ili crkvu organizirati u nekoliko centara (mitropolija). Prevagnula je opcija koju su zagovarali drava i episkopat. Pored uobiajenih dunosti vis a vis vjernika SPC je vodila matine knjige (roenih, vjenanih, umrlih) koje su imale karakter javnih dravnih isprava.
311
Bizarno i banalno zvui, ali "bavljenje branim pitanjima (je) predstavljalo najire podruje na kom se crkva bavila poslovima koji, inae pripadaju dravi... "Brano stanje je bilo za sve tri konfesije sloeno pitanje s obzirom na vjersku pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine. Mjeoviti brakovi predstavljah su posebno poglavlje. Napori za uvoenje bogosluenja na narodnom jeziku nisu urodili, plodom pa je SPC bila i ostala jedina u kojoj se-moli na tuem jeziku. Predstavnici SPC u Bili (osim episkopa) bili su prvih godina u prvim redovima borbe za demokratske odnose, ali je proces iao u suprotnom smjeru. Ujedinjavanjem sa ostalim dijelovima u Kraljevini SP C u BiH ne pojavljuje se vie kao cjelina. Ne postoje nikakvi zvanii zajedniki organi, nego se etiri eparhije, svaka za svoja pitanja obraa neposredno centralnim organima. Iz tih razloga ne moe se govoriti o nekim kompaktnim usklaenim kretanjima koji bi se odnosili na teritoriju cijele BiH. Sva najvanija idejna pitanja crkve, njeni odnosi prema politikim strujanjima u zemlji pokretana su u sredinjim organima crkve. Jedno od najzanimljivijih pitanja bilo je pitanje odnosa SP C prema dravi, bolje rei odnos prema politikim reimima. Bilo je, odmah na poetku, manjih nesporazuma na relaciji "crkva - vlada", ali izuzev pitanja konkordata odnosi SPC i drave bili su vrlo korektni iz jednostavnog razloga to su im pozcije bile vrlo bliske ili istovjetne. Sporadino ili pojedinano neslaganje i oponirajua gledita su zane-marljivi. Jedan broj svetenika bio je angairan i politiki (kroz pripadnost partijama, naroito zemljoradnikoj), biran u skuptine (oblasne i narodnu), najaktivniji su (van crkve) bili oni u odborima zemljoradnikih zadruga, kul-turno-prosvjetnim, pjevakim drutvima. Katolika crkva je na prostorima Bosne i Hercegovine egzistirala kroz djelatnost svjetovnog i duhovnog klera organizaciono uoblienih u Vrhbosanskom nadbiskupskom ordinarijatu, biskupskim ordinarijatima Mostara i Banje Luke, odnosno provincijalatlma - bosanskom i hercegovakom. Sarajevska mitropolija, koja je objedinila sve spomenuto, bila je jedna od etiri koje su djelovale meu Hrvatima. Numeriki izraeno: 413 sveenika, 537 redovnica u 214 upa. Jo od vremena priprema za ujedinjenje crkveni krugovi u BiH su ispolj-avali dijametralna stanovita. Vrhbosanski nadbiskup Stadler, izjanjavajui se za formiranje velike hrvatske drave pod okriljem Monarhije, zauzeo je negativan stav prema stvaranju zajednike drave, dok su se bosanski franjevci, podravajui stavove Majske deklaracije opredijelili za jugoslavensku orijentaciju. Stavovi su se za etiri godine radikalno izmijenili. Rimokatolika crkva primila je stvranje zajednike drave dosta rezervirano, ak sa primjetnim dezinteresmanom. Dravna vlast, pak "nije znala da stekne sim-
312
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rat a
patije katolikih crkvenih krugova i da osigura saradnju njihovu pri izgraivanju i ureenju drave". Osnovno obiljeje poloaja KC u novoj dravi postaje tako neusklaen odnos prema dravnoj vlasti, koji e u znatnoj mjeri uticati na tokove i sadraje djelatnosti ove organizacije u cjelini, na neke njene dijelove i pojedince." U BiH je KC od 1918, kao i do tada bila samo djeli svjetske organizacije koji je doprinio irenju ideja i djelatnosti diktiranih iz Vatikana i Zagreba. Njena aktivnost bila je obiljeena linou dr. Ivana Saria koji je u svemu podravao liniju svoga prethodnika dr. Stadlera. Bio je "potpuno crkveni i rimski ovjek", tvorac ideje o dekanskim konferencijama, violentan propagator katolikih kulturnih organizacija. Pored toga to je doprinio produbljavanju ve postojeih razlika izmeu jezuita, s jedne i franjevaca, s druge strane zagovarao je odreene poglede koji su, moe se rei dali obiljeje cjelokupne djelatnosti KC u pretenom periodu izmeu dva svjetska rata. Njegov istureni poloaj u organizaciji, line osobine i ambicije bili su u funkciji one orijentacije i onih djelatnosti po, kojima KC treba biti prisutna i u politici, "jer se danas na politikom polju rjeavaju vjersko-prosvjetna, kulturna, socijalna pitanja... o kojima ovisi i materijalni i duevni ivot jednog naroda... a sveenstvo ne smije ostati u zapeku drei se samo sakristije, jer to kodi i narodu i crkvi i kleru". Nije samo zagovarano, nego je direktno i indirektno u ivotu sve prisutnije kroz svakodnevno djelovanje bilo prisutno opredjeljenje da Bog nije "u crkvi i u onim asovima koji su posveeni samo molitvi nego je nazoan i u koli i na ulici i u znanosti i umjetnosti". Ovakva opredjeljenja pretoena u svakodnevnicu ivota, normalno je da su izazivala ne samo otpore, nesporazume, nego i poprimala oblike sukoba. Unitaristikom i velikosrpskom politikom zagovaranja integralnog jugoslavenstva, negiranjem postojanja nacija tijekom meuratnog perioda, stvarao se front neraspoloenja prema zvaninoj vlasti. Npr. negativne posljedice nekih poteza koji su injeni u ime nove vlasti manifestirale su se u podrci republikanskog raspoloenja kod puanstva od katolikog sveenstva, to je bilo od posebnog znaaja, jer je njihovo (ne) saglaavanje bio "kompas i za narod ". Iako su bile sporadine (i po mjestu i po vremenu) konfrontacije katolikih vjernika i upnika sa organima vlasti, izazivane najee neopravdanim napadanjima (bilo onih vojnih, bilo onih civilnih) ne treba prenebregavati pri stvaranju ope slike poloaja KC. U kontekstu razmatranja opih tendencija kretanja unutar KC treba ukazati na ulogu sveenika u oivljavanju politikog ivota meu Hrvatima BiH. S obzirom na svoj ugled, stepen obrazovanja, intencije klerikalnih krugova ne udi njihova angairanost u osnivanju i radu politikih organizacija poput Hrvatske puke, Hrvatske teake stranke ili Zajednice. Specifinost podruja (Hercegovine npr.) ili vremena (od prodora HSS na ove prostore)
313
Bosna i Hercegovina od najst arijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
odravala su se i na ovom planu - i kroz dugi niz godina. Bez obzira na razne mijene, pa i razlike, da se ne kae sukobe vodstva (od orijentacije na Ljubljanu, odnosno Zagreb) narod je drao da opredjeljenja sveenstva i u tome je znaaj njegovog prisustva i u duhovnom i u svakom drugom pogledu. Za odnose vjerskih zajednica u BiH izmeu dva rata moe se rei da su bili tolerantni. Bez obzira to su i jedni i drugi i trei mislili, u javnosti nije dolazilo do sukoba irih razmjera. Daleko vea nacionalna i vjerska netrpeljivost postojala je u redovima politikih stranaka. Meu vjerskim zajednicama vladali su smireniji odnosi.
Karakter vlasti i politikog organiziranja

Pitanje funkcioniranja vlasti pokrenulo je itav kompleks problema ije rjeavanje je podrazumijevalo prevazilaenje spominjanih tako brojnih i svekolikih razlika koje su se inom ujedinjenja jednostavno importirale u novostvoreno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Dravno politiki vrh opredijelio se za soluciju centralizacije svega postojeeg i mogueg koja je trebala u relativno kratkom vremenu bar ublaiti, ako ne i otkloniti negativne posljedice tolikih dijametralnosti svakodnevnog ivota. Ideja narodnog jedinstva na kojoj je i formirano Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca upravo je korespondirala sa centralistikom opcijom ureenja drave. Prvi korak u pravcu ostvarenja jedinstvene upravne cjeline trebao je predstavljati formiranje vlade Kraljevstva SHS. Iako su u njenom sastavu bila i trojica ministara iz BiH (dr. Mehmed Spaho - na elu ministarstva uma i ruda, dr. Krulj -ministarstvo narodnog zdravlja i dr. Tugomir Aiaupovi - ministarstvo vjera) inom formiranja, a jo vie praksom bila je dobrano potisnuta autonimija djelovanja vlade BiH (kao i u ostalim bivim pokrajinama - Hrvatskoj, Slavoniji, Sloveniji). Broj povjerenitava je smanjen, a ovlasti reducirane. Pravo odluivanja ograniavalo se na pitanja lokalnog znaaja. Uloga regenta, kao i u postavljanju centralne vlade, bila je dominirajua. Njegovim ukazom su postavljane, a odlukama iz Beograda potvrivane. Ve ti prvi koraci u vezi sa dravnim ureenjem ukazivali su na neparlamentarno ponaanje regenta i sklonost ka diktaturi to e vrijeme samo potvrditi. Period promjene, tzv. "dravni provizorij", koji je potrajao do donoenja osnovnog zakona zemlje ustava, podrazumijevao je izmjene, dopune i integriranje razliitih sistema (privrednih, pravnih, novanih, poreskih, kolskih, saobraajnih). Proces transformiranja Bosne i Hercegovine na privrednom, upravnom i politikom planu tekao je u nekoliko prvih godina nakon rata postupno. Poetkom sijenja 1919. Narodna vlada podnoenjem ostavki prestaje sa
314
radom, a 31. istog mjeseca formira se Zemaljska vlada. Neke od kompetencija prelaze na saveznu vladu, ime se automatski suavaju njene ingerencije. U njenoj nadlenosti ostaju samo unutarnji i vjerski poslovi, te oblast pravosua i poljoprivrede. Dok je u zvanicnom imenu drave, koji je izraavao stavove pristaa kompromisnog nacionalnog unitarizma, zadran naziv troimenog naroda (Srba, Hrvata i Slovenaca), u ivotu je trebao postojati samo jedan narod. Ovaj podatak navodi se samo kao ilustracija d:t kog nivoa je bio prisutan trend unifikacije svega postojeeg. Proces centralizacije, unitarizma, hege-monizma, reduciranja i otklanjanja svega to bi podsjealo na dojueranje individualnosti (pokrajinske i iz njih i sve druge izvedbe) iznjedrio je nove suprotnosti oko politikog organiziranja dravnog ustrojstva... Ove nove samo su se "kalemile" na one brojne doratne, importirane u novu dravu. Politike stranke (obnovljene i novoformirane) su na zoran nain ods-Hkavale bosanskohercegovaku stvarnost koja se, opet, nije razlikovala od jugoslavenske. Vjersko-nacionalna obiljeja bila su tako i toliko utkana u njihove programske osnove i svekoliku djelatnost da su same po sebi predstavljale njihovo osnovno obiljeje. Svojim programskim ciljevima upravo su, uprkos naelnom zagovaranju za narodno jedinstvo, opredjeljenjem za svoj narod (naciju) ubrzo praktino potvrivale da e proces prevazilaenja tih razlika biti ne samo dug i teak, nego i - jalov. Vodee garniture veine od etrdesetak politikih partija su uporno i dosljedno raunale na svoje lanove i pristae kao zastupnike (zavisno od njihovih opredjeljenja) centralizma, odnosdno federalizma. Postojee nijanse meu njima nisu "kvarile" opu ocjenu. S jedne strane nalazile su se demokrate, radikali, zemljoradnici, a na suprotnoj one koje su predstavljale Muslimane i Hrvate. Od posebnog znaaja za politiki ivot Kraljevine, ergo i Bosne i Hercegovine bila su stanovita njihovih bardova i vodeih garnitura. Ne precjenjujui ulogu linosti stoji injenica da su politiki prvaci na srpskoj (Nikola Pai) i hrvatskoj strani (Stjepan Radi) ubrzo personificirali centralistiki i anticen-tralistiki front dviju najmasovnijih i najznaajnijih politikih stranaka (Narodne radikalne i Hrvatske puke - republikanske - seljake strane) i postali "perjanice" srpsko-hrvatskog spora koji e, uglavnom, obiljeavati politiki ivot Kraljevine kroz duzi niz godina izmeu dva rata. Ostala zbi -.vanja na politikoj pozornici bit e u znaku ovih dvaju antipodnih polova. Ostale politike snage centra, a naroito desnice (separatistike i ekstremne), pa i lijevo orijentirane (republikanske, SRPJ-k, odnosno KPJ) ne treba zanemariti. Meutim, one nisu bitno opredjeljivale tokove politikog ivota. Naroito je partija radnike klase zbog politike reima bila nasilno iskljuena kao faktor zbivanja do sredine tridesetih godina.
"--.. 315
Priprema i izglasavanje osnovnog zakonskog akta (Vidovdanski ustav)

Parlamentarni izbori za Konstimantu (ustavotvornu skuptinu) odrani 28.11.1920. predstavljali su prvo zvanino odmjeravanje vodeih politikih partija (od 22 koliko ih je uestvovalo). I pored opeg prava glasa (samo za mukarce, jer su ene bile iskljuene) stepen apstinencije je bio visok, (izalo samo 64,95% glasaa), znatan dio biraa se izjanjavao u suglasnosti sa vjerskim uvjerenjima i nacionalnim opredjeljenjima. Posebno je to bilo izraeno na tlu Bosne i Hercegovine. Opredjeljenje glasaa, odnosno biraa ne samo da je vjerno odslikavalo onu doratnu i poratnu pocijepanost bosanskoherce-govake populacije na ve ustaljene etnose, nego je potenciralo i nove (drutveno-politike). Navoenje stranaka i poluenih rezultata samo po sebi potvruju tu ocjenu i ukazuju na svu sloenost postojeeg stanja: Jugoslavenska muslimanska organizacija dobila je u BiH (od ukupno 63 mandata) 24 (ili 38%), Savez teaka 12, Narodna radikalna stranka 11, Hrvatska teaka stranka 7, KPJ 4, Hrvatska puka 3, Demokratska 2. Jedna od nezanemarljivih znaajki ovog politikog dogaaja koji e bitno uticati ne samo na pripremu i izglasavanje ustava, a ovaj odrediti pravce i sadraje zbivanja u Kraljevini i Bosni i Hercegovini, konfrontacija je centralistikih, hegemonistikih i anti-centralistikih, republikansko, autonomistikih, federalistikih orijentiranih stranaka. Na tlu BiH tom rezu ltatu su kumovala indirektno iskljuivo stanovnitva Narodne radikalne stranke koja su iritirala preteno muslimansko i hrvatsko stanovnitvo, ali i dio srpskih masa (oko Saveza zemljoradnika). Radikalski organ "Srpska rije" dva dana uoi izbora pisala je: "Mi smo ve pripojeni Srbiji... sastavni dio Srbije. BiH je Srbija". Pripreme za ustavnu debatu i njen tok su uprkos injenici da je pitanje oblika dravnog ureenja ve prejudicirano (Krfskom deklaracijom, aktom ujedinjenja), samo su potvrivale svu kompleksnost tog osnovnog pitanja novostvorene drave, sloenost rjeenja i najindikativnije ukazivale na ogromne tekoe premoavanja jaza zagovornika antipodnih rjeenja. ini se neodlonim ilustrirati ove tvrdnje kako zbog svih recidiva njihovih do dana dananjih, ali i zbog dana sutranjih. Predstavnici vladajue srpske buroazije su nizom mjera od 1.12.1918. pokuavali osigurati i uvrstiti svoje dominantne pozicije. Iste su se odugovlaenjem sa dravnim provizorijem odlaganjem izbora za Konstituantu npr., direktno ili indirektno odraavale na Bosnu i Hercegovinu. Poznato je da su se zagovornici monarhije odranije (Majskom deklaracijom, aktom ujedinjenja) sustavno trudili prejudicirati ovaj oblik vladavine. Pripreme za dono316
enje ustava bile su im nova prilika. Poslovnik za ustavotvornu skuptinu predviao je jednom odredbom da njeni zastupnici (poslanici) prije obavljanja svojih dunosti obavezno poloe zakletvu kralju ime je njena suverenost oito bila dovoena u pitanje. Za izglasavanje ustava vlada i kruna su krenjem naela dvotreinske veine utrle put majorizaciji, jer bi se taj najvii pravni akt mogao usvojiti ne kvalificirano, nego prostom veinom. Kako u pripremi rada Konstituante tako i fazi izrade Ustava dolo je do naglaeno otre podjele osnovnih politikih snaga (ne samo izmeu buroazija pojedinih naroda nego i krilu inih - republikanskih, autonomistikih, federalistikih, komunistikih). Otra podjela na centraliste i one koji su bili na suprotonoj strani (sa nizom nijansi u pogledu rjeenja) potvrivala je na osoben nain da ranije razlike ne samo nisu prevaziene, nego da su izazivale nova podvajanja, dublje podjele. Antipodni mentaliteti, tradicije, navike politika iskustva, stanovnita, opredjeljenja bili su generatori pravih ponora koji su se umjesto prevladavanja i uklanjanja razlika sve vise produbljavali onemoguavajui pronalaenje rjeenja koja bi zemlju mogla izvui iz permanentne krize. Hegemonisti i unitaristi bili su bezrezervno uvjereni da konana prevaga dravnog centralizma (jedan suverenitet, jedno zakonodavstvo, jedna vlada) rjeava sve probleme drave, a da federalizam ili autonomija rastau jedinstveni dravni organizam, nose u sebi klice nejedin-stva, anarhije. Od prevanog je znaenja konstatirati da e se u ovim relacijama odvijati svi napori koji e se poduzimati u Kraljevini do njene propasti poetkom Drugog svjetskog rata. Razlike i podjele to su obiljeile start nove drave bit e njen "zatitni znak" tokom cijelog trajanja Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije, odreivati dimenzije, sadraj, pravce i karakter najznaajnijih dogaaja koje emo dalje pratiti. Na najeklatatniji nain oni e se prelamati upravo na podruju Bosne i Hercegovine koja postaje "alfa i omega" cjelokupne zbilje zajednike drave. U toku ustavne debate koja se svom estinom rasplamsala (od poetka rada Ustavotvorne skuptine prosinac 1920. - srpanj 1921.) bilo je prezentirano desetak ustavnih projekata u kojima je tretiran i poloaj Bosne i Hercegovine. ak su se i u redovima najokorelijih centralista (radikala) javili disonantni tonovi. Jedna od njenih prvaka, dr. Stojan Proti (prvi predsjednik kraljevske vlade!) zalaui se za podjelu drave na devet historijskih pokrajina sa zakonodavnom i izvrnom vlau proteirao je kompromisnu formulu ureenja zemlje. Po njemu Bosna je trebala initi jednu od tih pokrajina, a Hercegovina sa Crnom Gorom sainjavati cjelinu. Ovaj nacrt, mirei centralizam i federalizam mogao je raunati na vrlo slabu podrku. Matko Laginja je u ime Narodnog kluba (hrvatskih zajedniara) predlagao da drava bude podijelje317
na na est ravnopravnih pokrajina, a Bosni i Hercegovini bi, kao jednoj od njih pripadao taj status. Klerikalni "jugoslovenski klub" predviao je takoer est pokrajina, ali utemeljenih na vjerskoj osnovi. Ovu federaciju sainjavale bi tri pravoslavne pokrajine (Srbija, Crna Gora i Vojvodina) i tri katolika (Hrvatska i Slavonija sa Meumurjem, Slovenija sa Prekomurjem, a Bosna i Hercegovina bi, zbog ravnotee, bila pridruena Dalmaciji). Iako HRSS jo nije u hrvatskom narodu stekla dominantne politike pozicije ona e ubrzo okupiti gro hrvatskih biraa, prerasti okvire stranke, postati reprezentant ogromne veine Hrvata BiH i biti identificirana sa hrvatskim narodnim pokretom. U "Ustavu neutralne seljake republike Hrvatske" to ga je 1. travnja 1921. u Zagrebu usvojila "republikanska zastupnika veina" HRSS-e Bosna i Hercegovina je (zajedno sa Makedonijom i Crnom Gorom) kao "poluplemenska i poluhistorijska domovina". Sto se tie dravnog ureenja predvialo se da to bude savez drava. Konfederaciju je trebalo da sainjavaju Srbija, Hrvatska i Slovenija, a spomenute "pokrajine" bi se opredijelile za prikljuenje jednoj od lanica saveza. Na elu saveza bilo bi vrhovno predstavniko tijelo koje bi sainjavali u srazmjernom broju delegati predstavnitva "narodnih drava". Klub poslanika najmasovnije politike stranke Muslimana u Bosni i Hercegovini izradio je nacrt ustava koji je posebno naglaavao status oblasnih samouprava i zalagao se za ouvanje Bosne i Hercegovine kao cjeline. Zanimljiv je bio i prijedlog Josipa Smo-lake. Po njemu bi zajednika drava bila monarhija podijeljena na dvanaest potpuno ravnopravnih pokrajina koje bi raspolagale zamjernim izvorima sopsrvenih prihoda. Bosna bi sa Sarajevom kao sreditem bila jedna pokrajina. Pokrajina Krajina imala bi sjedite u Banjoj Luci, dok bi Hercegovina ula u sastav pokrajine Primorje sa sjeditem u Dubrovniku. Ovih samo nekoliko navedenih primjera potvrda su arenila stavova i prijedloga i realna slika postojeih razlika. Bosna i Hercegovina su tretirane u ovisnosti pozicije, interesa i vizija predlagaa uz predoavanje i uvaavanje subjektivnih mjerila, a uz nedovljno akceptiranje i ugradnju njenih svekolikih specifinosti. Na taj nain rjeenje njenog statusa se odgaalo i inilo cijeli kompleks ureenja drave permanentno aktuelnim. U ovako podijeljenim vizijama ustavnog ureenja zemlje najvee anse imali su, ipak, oni krugovi koji su zagovarali monarhiju kao oblik vladavine, centralizam kao ureenje i unitarizam kao organizaciju drave. Iako meu njima (radikalima i demokratima) te vizije nisu bile uniformne zajednikim istupom uz podrku, a ne libei se ni svakovrsnih pritisaka, podmiivanja do kupovine glasova od pojedinaca i grupa u "minut do dvanaest" uspjeli su da "kroz iglene ui" osiguraju prevagu kompromisnog nacionalnog unitarizma nad
31S
zagovaraima federativne organizacije drave. Tako je izglasavanjem ustava 28.6.1921. (Vidovdanskog) za odreeno vrijeme skinuta sa dnevnog reda dilema: centralizam federalizam. Ustavna rjeenja i praksa nalazili su se u vidnom raskoraku i ta e injeni ca, pored ostalih faktora u mnogome odrediti slijed i karakter najznaajnijih dogaaja. Ustavna rjeenja su monarhu davala takve ovlasti (pravo da saziva i rasputa Narodnu skuptinu, potvruje i proglaava zakone, da bude vrhovni zapovjednik vojske, zastu pa dravu vis a vis inozemstva, oglaava rat, sklapa mir, imenuje lanove i predsjednika Ministarskog savjeta, da ne moe biti tuen, da nikome ne odgovara!), da je on bio, jednom rijeju, neprikosnoven. Zbog toga se naredni period historije Kraljevine SHS i naziva esto - pseudoparlamentarnim. Drava je bila na osnovu Vidovdanskog ustava (prema prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama - l. 95) podijeljena na oblasti (do 800.000 itelja). Vlada je imala obavezu da u roku od etiri mjeseca izradi pri jedlog zakona o podjeli zemlje prenosu pokrajinskih ingerencija na ministarstva. lanom 135 trebalo je iskljuiti mogunost eventualnog odugovlaenja njegove izrade i provedbe. Po istom lanu Bosna i Hercegovina je bila u odnosu na ostale dijelove zemlj e izuzetak. Predvieno je da se do donoenja zakona podjela na oblasti obavi u tadanjim granicama. To je znailo da okrui "vae kao oblasti". Jo neki detalji iz ove oblasti su utoliko zanimljivi to, na izvjestan nain, korespondiraju sa sadanjim vremenom pa emo ih i navesti. Neke opine ili srezovi mogle su se iz "svojih oblasti izluiti i pripojiti dru goj oblasti u sadanjim (tj. ondanjim - m.o.) granicama Bosne i Hercegovine ili izvan njih.,. "Tada se usvajanjem "turskog paragrafa" formalno nije diralo u historijske granice BiH. Praktino zadravana je upravna podjela (iz turskog i austrougarskog perioda) na est okruga koji su postali oblasti (tuzlanska, sarajevska, mostarska, travnika, vrbaska i bihaka). Dok se oblasti (zbog kvote od 800.000 stanovnika) nisu mogle spajati, pojedinim sre-zovima ili, opinama je ostavljena mogunost pripajanja oblastima u Bosni i Hercegovini, pa i izvan njenih granica. S obzirom da je Ustav predviao da se zadre pokrajinske uprave na elu sa namjesnikom koga imenuje kralj 14.7.1921. ukinuta je institucija zemaljske vlade i netom obrazovane Pokra jinske uprave za Bosnu i Hercegovinu samo sa nekoliko resora (odjeljenje za unutranje poslove, poljoprivredu i vode, prosvjetu i vjere, te socijalnu poli tiku). Njena organizacija zadrana je i nakon ozvanicenja administrativne podjele zemlje (26.4.1922.). sa zadatkom da poslove iz svoje nadlenosti prenese na odgovarajua ministarstva centralne vlade. Taj proces je okonan u veljai 1942. kada je Pokrajinska uprava definitivno likvidirana. Poslove
319
Podjela Kraljevine SHS na 33 oblasti dotadanje uprave u est oblasti BiH obavljaju veliki upani koje je postavljao kralj a bili su odgovorni ministru unutranjih poslova. Mada su novom administrativnom parcelizacijom zemlje vladajui krugovi imali kao krajnji cilj razbijanje historijskih pokrajina to im jo nije za odreeno vrijeme uspijevalo. Bosna i Hercegovina je bila zahvaena procesom rastakanja svog organizma. Ona je bila sauvana u dotadanjim granicama tek toliko to nijedan njen dio u meuvremenu nije uao u sastav neke druge oblasti (mada je takva mogunost bila predviena). Praktino, iako sainjena od est oblasti, tj. teritorijalno cjelovita Bosna i Hercegovina nije vie sainjavala jedinstvenu upravnu cjelinu sa sjeditem u Sarajevu, jer je svaka oblast za se bila, kao i ostalih dvadeset sedam, ukljuena u centraliziranu dravnu upravu. Bosan-skohercegovaka politika cjelovitost bila je inkompatibilna sa poretkom dravnog centralizma.
320
ivot ustrojen na temeljima Vidovdanskog ustava nije se formalno mijenjao od poetka 1929. Osnovna karakteristika svih njegovih segmenata (ekonomskih, politikih, socijalnih, kulturnih, vjerskih...) sadrana je u neusklaenosti ustavnih rjeenja i stvarnosti. Parlamentarna monarhija pretpostavljala je takvu organizaciju javnog ivota prema kojoj Narodna skuptina kao izraz volje biraa predstavlja suvereni organ vlasti, a vlada se shodno tome i obrazuje od njene veine. Ve spomenute kraljeve ingerencije i stvarni uticaj "dvorske kamarile" su kroz ovaj period u tolikoj mjeri suspendirale rad Skuptine i vlada da je djelatnost u nizu oblasti javnog ivota iz godine u godinu raskorak izmeu pravne regulative naznaene osnovnim zakonskim aktom drave (ustavom) i stvarnosti (rad Narodne skuptine, vlada, karakter vojske, diplomacije, uloge stranaka) sve vie pojaavala naznaavajui prisustvo elemenata diktatorskog ponaanja. Od poetka svoje vladavine kralj se opredijelio za kurs suspenzije reima liberalne monarhije. Ve u toku kolovanja shvatio je da se siguran oslon u vlasti nalazi u - vojsci. Ubrzo je to i praktino potvrdio odluujui se da podrku velikosrpskom centralizmu potrai u vojnoj vrhuki, posebno generalima. U aktivnoj slubi (1926.) od 165 generala 161 je bio Srbin, pa dvojica Slovenaca, odnosno Hrvata. Svoju autokratiju na najotvoreniji nain ispoljio je odnosom prema dva segmenta koja, u svakoj sredini gdje se potuje ustav, predstavljaju izvor legaliteta: Narodnoj skuptini i vladama. Primjera radi od 1929. odrani su u tri navrata parlamentarni izbori (1923, 1925, 1927.) znai prijevremeni s obzirom da su mandati trebali trajati etiri godine. Dalje, vlade su imenovane i rasputene gotovo iskljuivo voljom kralja Aleksandra. Stoji podatak da je u periodu 1918-1929. od 23 vlade 21 pala monarhovom voljom. Od 39 meuratnih vlada, 30 su obrazovali radikali. Izuzetno vano min-istarsto spoljnih poslova bilo je (izuzev na poetku) iskljuivo u rukama radikala, najeih zagovornika i branilaca centralizma. Na politikoj sceni Kraljevine SHS, spomenuli smo, djelovalo je na desetinu stranaka. Poligon odmjeravanja bili su parlamentarni izbori, samo za neke uee u vladama i sklapanje raznih partijskih aranmana i paktova. Za mase biraa i glasaa nije toliko bilo bitno da li se radilo o velikim, malim, predratnim, poratnim, nacionalnim, jugoslavenskim, regionalnim, centralistikim, federalistikim, reformistikim, revolucionarnim, klerikalnim ili nekim drugim - republikanskim, monarhistikim, radniko-seljakim etc, nego ko je stajao na njihovom elu. Voe su bile onaj magnet koji je u sebi sadravao sve ono za dotinu stranku bitno. Istovremeno bili su to i nacionalni lideri: Nikola Pai, Stjepan Radi, Mehmed Spaho, Anton Koroec, Sve-tozar Pribievi... Pogreno bi bilo i pomisliti, a kamoli tvrditi, da je kralj
321
jedini "krivac" za permanentnu krizu parlamentarizma Kraljevine. Njegov udio je nemjerljiv, ali u zemlji nije postojao niz drugih pretpostavki za regularan parlamentarni ivot. Prije svega zavidan nivo demokratije, nacionalna ravnopravnost, nivo svijesti pojedinanih i kolektivnih individualiteta, razvijena materijalna i socijalna osnova drutva. Narodna skuptina je, zbog naglaeno istaknute uloge izvrne vlasti esto bila blokirana bas u poslovima koje joj je ustav, kao osnovni zakon, predodredio. Iz sesije u sesiju, iz godine u godinu ona je postojala i sve vise bila poligon sukoba najrazliitijih interesa koje su zastupali poslanici izabrani na skuptinskim izborima. Kada se tome doda da su se u toj esto nazivanoj "balkanskoj krmi" u vehementnim debatama oko svih onih brojnih nerjeavanih i nerijeenih pitanja unutarnje i vanjske politike ispoljavale najnie strasti "homo bacanicusa" (ne samo verbalni sukobi, nego prave svae, podvale, insinuacije, uvrede, pravi marifetluci oko zloupotrebe rijei, opstrukcija, interpelacija bez osnova, oduzimanje rijei, odstranivanje sa sjednica...) nimalo nisu bile zaudne opomene koje su predskazivale krvavi obraun. Tenzije izmeu pristaa radikala, s jedne, i zastupnika Seljako demokratske koalicije (koje su vodili S. Radi, sa hrvatske i Svetozar Pribievia sa srpske strane - obojica estoki protivnici centralizma i hege-monizma) dosegle su u ljeto 1928. kulminaciju. U krajnje zaotenoj i netolerantnoj atmosferi ubijeni su (20. lipnja) hrvatski zastupnici Pavle Radi i uro Basariek, ranjeni Ivan Pernar, Ivan Grana. Prvi predsjednik HSS, narodni tribun i, bez sumnje, prvi ovjek hrvatske graanske opozicije S. Radi umro je (8.8. iste godine) od posljedica ranjavanja. Atentatom u narodnoj skuptini zakluena je era "lanog parlamentarizma", etapa koju je obiljeio Vidovdanski ustav. Teren za proglaenje apsolutizma bio je temeljito pripremljen, a put za uvoenje diktature otvoren.
Kraj pseudoparlamentarizma - uspostavljanje reima diktature

Proklamacijom narodu 6.1.1929. vladar i monarh Aleksandar Kara-orevi objavio je da je dolo vrijeme da ukloni "posrednika izmeu naroda i kralja". Parlamentarizam (po njemu i za njega kao i za njegovog oca -politiki cilj i ideal) je "postao smetnja za svaki plodni rad u dravi". Odluio je da "ustav Kraljevisne SHS od 1921. prestaje vaiti". To je znailo suspenziju zakona -~ rasputanje Narodne skuptine. Na temelju Zakona o zatiti javne sigurnosti i poretka u dravi ukinute su sve politike stranke i udruenja sa "plemenskim i verskim obelejem". Sprovoenjem svojevrsnog
322
dravnog udara opravdano je "najviim dravnim interesima i njihovom budunou ". Objanjenja koriena za oito pripremljen svojevoljni kraljev akt, istini za volju, proizilazila su iz krajnje usijane atmosfere koju su stvorili pojedinci, grupe i stranke apsolutno netolerantnim odnosom prema obavezama to su ih preuzeli u ime naroda. Dogovori izmeu politiara politikih stranaka bili su iskljueni. To je bilo kakve pokuaje pronalaenja rjeenja za akutne dravne probleme inilo iluzornim. Postojee stanje je "uvare" oficijelnog narodnog i dravnog jedinstva inilo nemonim pa je kralj, u ime svoje i svojih istomiljenika, odluio da "lek tom zlu" vie ne trai u bilo kakvom parlamentarnom ustrojstvu drave nego "novim metodama". Unaprijed pripremljena serija zakonodavnih akata (izmeu ostalih: Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj dravnoj upravi) bili su nita drugo do prava podloga novouspostavljenog reima, odnosno proklamirane doktrine integralnog jugoslavenstva (umjesto dotadanjeg "kompromisnog nacionalnog unitarizma" ili "troimenog naroda") kao ideoloke osnove diktature. Dotad priznavana tri plemena u Kraljevini (Srbi, Hrvati i Slovenci) postali su jedan jedinstven jugoslavenski narod. Potvrena je nasljednost monarhije, a monarh je bio nosilac cjelokupne vlasti u zemlji, zapovjednik vojske, nosilac zakonodavne vlasti, a njegova linost neprikosnovena, nepovrediva i nepod-iona odgovornosti. Kralj Aleksandar je po oprobanom receptu osnovu diktature (i drutvenu i politiku) traio i naao u vojsci (za predsjednika vlade postavljena je opskurna linost - general Pera Zivkovi), dijelovima dvoru odanih politiara, poslovnim krugovima (i meu Hrvatima). Uz pomo poslunih organa dravne uprave kralj se, zaklanjajui za organe pravosua, policiju i andarmeriju koju su utemeljeni na zakonima sa osnovnim ciljem zatite diktature, estoko obraunao sa svim dijelovima drutva iole negativno disponiranim prema reimu diktature: od pojedinaca iz redova graanskog drutva do komunista svih nivoa, posebno (od lanova CKKPJ, sekretara SKOJ-a do "obinih" lanova). Uvoenje linog reima kralja Aleksandra imalo je znaenje personifikacije narodnog jedinstva i dravne cjelovitosti. Obiljeje jugoslavenstva (u svim vidovima - kao ideja, ideologije, misli, nacije) dobilo je znaaj, ulogu mita i dogme. Naglaeno progresivna ideja kojoj su stremile generacije najveih umova naih naroda ova ideja je u interpretaciji reima utemeljenog 6.1.1929. preko noi, sprovoenjem nasilne unifikacije, obespravljenosti, svojim naglaenim antidemokratizmom, postala retrogradna. Polazei od dravnog centralizma i nacionalnog unitarizma tvorci pravnog sistema diktatorskog reima su usvojili Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja. Naziv drave promijenjen je 3.10.1929. Od tada je u upotrebi novi naziv - Kraljevina Jugoslavija. Isputanjem iz imena drave
323
imena naroda ("plemena"): Srba, Hrvata i Slovenaca naputen je kompromisni nacionalni unitarizam. Jugoslavenstvom je naprasno zamijenjeno sve to je u sebi sadravalo nacionalno ili vjersko obiljeje (zastave, himne, heraldike oznake itd.)- lanom 2. ureena je opa uprava u dravi koja je spro-voena u banovinama, srezovima i opinama. Kraljevina Jugoslavija podijeljena je, umjesto na plemenskim ili nacionalnim kriterijumima prema prirodnim i saobraajnim vezama, na devet banovina (prema imenima rijeka, osim Primorske).
Podjela Jugoslavije na banovine iz 1929. godine Bosna i Hercegovina je ula u sastav etiri banovine: Drinske sa sjeditem u Sarajevu formirane od sarajevske, tuzlanske, manjeg dijela bive travnike oblasti. Pridodati su joj: zapadna Srbija sa Uicem i manji dio Srijema; Vrbaske sa sjeditem u Banjoj Luci (sainjavali su je: biva vrbaska i bihaka oblast sa dijelovima travnike i tuzlanske oblasti, te usko podruje preko rijeke Une (Dvor na Uni): u Primorsku i Zetsku banovinu, ija su sredita bila van teritorije BiH (Split i Cetinje), uli su dijelovi teritorija bive mostarske i travnike oblasti. Preciznije Primorskoj banovini pripali su sre324
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog vata
zovi: Mostar, Konjic, Ljubuki, Bugojno, Livno, Prozor i uvno, a Zetskoj srezovi: Foa, Bilea, Gacko, Ljubinje, Nevesinje, Stolac, Trebinje. Od ukupnog broja stanovnika (prema popisu iz 1931. - 2.323.555) najvie ih se nalo u granicama Vrbaske banovine 1.010.803 (43,5%), a zatim Drinske 850.934 (36,5%), Primorske 322.364 (14%) i, najzad, Zetske banovine najmanje - 139.154 (6%). Ove nove administrativno-teritorijalne jedinice bile su podreene centralnoj vlasti. Olienje te podreenosti predstavljao je kralj koji je svojim dekretom postavljao banove na prijedlog ministra unutarnjih poslova. Ban je predstavljao vladu u banovini i bio je nositelj najvie politike, odnosno upravne vlasti u njoj. Simbol neke vrste sumoupravnih organa bila su banska vijea ustanovljena Zakonom o banskoj upravi (7 -XI.1929.). Sastajala su se jedanput godinje, a i tada su njegovi lanovi mogli govoriti ako im je bilo doputeno. Kraljevskim banskim upravama pripadala je izvrna vlast preko odjeljenja, odsjeka i referata (u oblasti uprave, poljoprivrede, socijalne politike, narodnog zdravlja, finansija, opih poslova). U upravnom pogledu banovine su se dijelile na srezove (kotare) u kojima su djelovala sreska i opinska naelstva.
Zavoenje "ustavne" diktature - Oktroirani ustav

Spomenute promjene iz oblasti uprave definitivno su bile potvrene drugim po redu ustavom jugoslavenske drave, poznatim kao Oktroirani ili Septembarski (3.9.1931.). Aleksandar ga je "nadario" narodu za desetogo-dinjicu svoga kraljevanja sa eljom da on predstavlja na zoran nain povratak ustavnosti. Jedina novina sadravana je u dvodomnosti narodnog predstavnitva. Uz dotadanju jednodomnu Narodonu skuptinu koja je birana na opim izborima, postojao je od tada i Senat. Sve ostalo bilo je po starom. Kraljevina Jugoslavija bila je i ostala centralistiki ureena drava. Dotad vaei parlamentarizam (bar formalno postojei) Oktroiranim ustavom je ukinut. Kralj je sauvao sve tadanje ingerencije (rasputanje Narodne skuptine, potvrda i proglaavanje zakona, objava rata, zakljuenje mira). Institucija Senata razotkrivala je sutinu vlasti. Imajui pravo neposredno uticati na imenovanje senatora koji se posredno biraju, mogao je osobno sprjeavati izglasavanje mjera i zakona koji su usvojeni u Narodnoj skuptini, a nisu mu odgovarali. Kraljeva vladavina je bila potpuno zatiena. Otvorena diktatura bila je zamijenjena ustavnom. "Mali ustav", tj. l. 116. Oktroiranog ustava samo je potencirao stepen zatite kraljeve volje. Omoguavao je suverenu da u izvanrednim situacijama postupa mimo ustavnih naela. Bilo koju odluku koja kralju, dvorskoj kamarili nije odgovarala, Senat je mogao abolirad, tj. ukinuti.
325
"Ustavna" diktatura nije dozvoljavala obnovu preestojanuarskih stranaka pa se i dalje nije moglo govoriti o nekom normalnom politikom ivotu Kraljevine Jugoslavije. Vremenom je estojanuarski reim sve vidnije ispoljavao znake slabosti koje su potencirale opa ekonomska kriza, koja je upravo od 1929. zahvatila SAD i proirila se na sve kapitalistike zemlje, ugroavajui same temelje kapitalistikog sistema. Reim je, i zbog domae i strane javnos ti, osjetio potrebu za osiguranjem kakve-takve politike podloge. Izlaz je naen u formiranju stranke Jugoslovenske radikalne seljake demokratije (JRSD), koja je 1933. preimenovana u Jugoslovensku nacionalnu stranku (]NS). Pokuavajui prevazii regionalne okvire, biti tumaem i zastupnikom integralnog jugoslavenstva, uivala je kraljeve simpatije i podrku. U takvim uvjetima, koje je diktirao reim, vodstva opozicionih stranaka na osebujan i specifian nain izlaze iz stanja totalne politike letargije.
Od "Punktacija " do sporazuma -Bosna i Hercegovina u popritu napora za preureenje drave

Seljako-demokratska koalicija (SDK) iznosi (7.12.1932.) svoj stav o dravnom ureenju Jugoslavije. Bio je to nakon 1929. prvi pokuaj da se jedan, za cijelu dravu, ergo i Bosnu i Hercegovinu, gorui problem stavi na dnevni red i pronae rjeenje koje bi pomirilo estoko konfrontirane zagovornike centralizma, odnosno anticentralizma. Zapoinjao je novi ciklus, novi proces, nimalo lak, dapae kompleksan kome se nije mogao nazirati ni okvir, ni sadraj, a niti potencijalni akteri razrjeenja. Za kratko vremena donijeto je nekoliko rezolucija poznatijih kao punktacije. Spomenute prve ("zagrebake") zalagale su se da narod bude izvor "svakoga politikog suvereniteta i svake vlasti", seljatvo (u duhu najvee hrvatske politike partije - HSS) da bude "temeljem organizacije naega sveukupnog ivota". Posebno je osuena "srbijanska hegemonija", za koju su se uesnici sloili da je unitila sve "moralne vrijednosti, sve nae napredne ustanove i tekovine, materijalnu imovinu naroda, pa i njegov duhovni mir". Zakljueno je da povratkom na 1918. "kao ishodinu taku " treba nuno povesti organiziranu borbu "protiv te hegemonije, sa jednim ciljem, da se ona odstrani iz svih krajeva". Ovo istiemo stoga to e te postavke biti ne samo za SDK pretpostavka novog ureenja drave, nego to e se na njima temeljiti svi napori, i oni koji su se ticali bosanskohercegovakih prostora i naroda iji e glavni moto biti iskljuenje prevlasti "jednog ili vise njenih lanova nad ostalim". Da e napori i borba za dravu kao "asocijaciju (udruenje) interesa" zamiljenoj da se 326
izgradi "na slobodnoj volji njenih lanova" biti duga i teka i nesmiljena, potvrdilo se na startu. Dok su branitelji estojanuarskog reima bili manje vise jedinstveni, opozicioni elementi su se podvojili: srbijanska strana se zala gala za povratak na parlamentarni sistem do 6.1.1929, a hrvatska opozicija se opredijelila za utvrivanje principa novog dravnog ureenja. Graanske opozicione snage iz drugih sredina odravale su stajalita upravo tih sredina -Koroeva ili Punktacije Slovenske ljudske stranke izraavale su elju autora da se svi Slovenci ujedine u samostalnu Sloveniju u granicama Kraljevine Jugoslavije. Opozicija u Vojvodini polazei od ocjene da je centralistiko ureenje krahiralo traila je za Srijem i Vojvodinu identian poloaj u preureenoj dravi kakav dobiju i ostale pokrajine. Tzv. Spahinim punktaci-jama anticentralistiki opredijeljena Jugoslovenska muslimanska organizacija predviala je da Bosna i Hercegovina postane ravnopravna politika historijska jedinica u Kraljevini Jugoslaviji. Prvak Demokratske stranke Ljuba Davi-dovi je u svojim punktacijama pledirao za uspostavu samoupravnih oblasti oko velikih nacionalno-kulturnih centara (Beograda, Zagreba, Ljubljane). Zanimljiv je tretman Bosne i Hercegovine u cjelokupnom rjeenju. Nastojei prevazii trijalistiko rjeenje, a polazei od jedinstvenosti bosanskohercego-vakog prostora na kojem su se "ukrtali plemena, vere i kulturni uticaji" zamiljao je da se od BiH i Dalmacije formira etvrta dravna jedinica koja bi u budunosti kao tampon zona razdvajala Beograd i Zagreb. Spomenute rezolucije (kao i one ovdje nenavedene) potvrda su promasenosti estojanuraskog reima. Razliite u procjenama rjeenja ureenja zajednike drave i statusa Bosne i Hercegovine (ak i one srpske provenijencije) jedinstveni su u osudi centralizma koga su proglaavali "uzronikom svih drutvenih nesrea". Pored dravnog centralizma na udaru je bio i nacionalni unitarizam te hegemonizam vladajue velikosrpke buroazije. Mada su kritike dolazile iz redova sopstvene buroazije, sop-stvene klase, tek su se smru kralja Aleksandara (9.10.1934.) stekli uvjeti za ublaavanje kursa otvorene diktature, ali ne i za slabljenje fronta centralista i unitarista. Snage koje su zakratko stupile na politiku scenu (vlada bogolju-ba Jevtia) bezrezervno su se opredijelile za jedinstvenu jugoslavensku dravu, naciju (provoenje kraljevog "amaneta" - "uvajte mi Jugoslaviju!"), ali su ubrzo nakon izbora (5.5.1935.) morale stii sa iste, jer su bile nespremne za iznalaenje sporazuma sa hrvatskom opozicijom. "Sporazum" do kraja postojanja Kraljevine Jugoslavije postaje "alfa i omega" njenog sveukupnog politikog ivota. Postavljalo se pitanje nacionalnog preureenja zemlje. Ni novi premijer (Milan Stojadinovi) nije odstupao od pozicija odbrane dravnog centralizma i nacionalnog unitarizma
327
pod svaku cijenu. Razlike i suprotnosti izmeu onih "za" (Jugoslovenske radikalne zajednice - NRS, S LJS i JMO sa svojim elnicima M. Stojadi-noviem, A. Korocem i M. Spahom) i onih "protiv" (Maek na elu HSS, odnosno "hrvatskog narodnog pokreta" koji su okupili ogroman broj Hrvata) postojeeg stanja narasle su do najveih moguih razmjera. Predsjednik vlade je unutarnjom i spoljnom politikom (profasistikom) blokirao tzv. hrvatsko pitanje i izazvao kontraefekat - ojaao blok opozicije, ne samo hrvatske nego srpske. Oba fronta ujedinjena u Bloku narodnog sporazuma sklopila su sporazum u Farkaiu (8.10.1937.). Stojadinovi je oponirao svim pokuajima revizije Ustava, a nespremnost za pregovore o preureenju drave na nacionalnim osnovama nakon decembarskih izbora 1938, kada su prevagnula koncepcije onih koji su zagovarali demokratizaciju zemlje, sporazum Hrvata i Srba - uinila je njegovu poziciju neodrivom. Knez namjesnik Pavle bio je primoran nai linost pogodnu za razgovore sa HSS i njenim predsjednikom dr. Maekom. Nakon posljednjih izbora u Kraljevini Jugoslaviji oni su bili jedina kompetentna politika snaga sa kojom se moglo pregovarti i dogovarati o preureenju drave, ureenju srpskohrvatskih odnosa, rjeenju hrvatskog pitanja. Obaranjem M. Stojadinovia (veljaa 1939.) izbor je pao na neuticajnog, neafirmiranog, prema M. Stojadinoviu "najgoreg i najslabijeg " lana prethodne vlade - Dragiu Cvetkovia. Bez obzira na ove kvalifikative novi primjer je naglaavao da sporazum sa Hrvatima mora biti utemeljen "na punoj jednakosti i ravnopravnosti". Rijetko je ko do tada javno oficijelno priznavao "narodni individualitet Hrvata, kao rezultat posebnog razvitka, polazei od njihove stvarne i formalne ravnopravnosti u granicama Jugoslavije. Na startu se vidjelo da e najtee biti sa usaglaavanjem stavova po pitanju Bosne i Hercegovine. Nakon nekoliko stastanaka predsjednika nove vlade D. Cvetkovia sa legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda (dr. Maekom -27.4.1939.) sklopljen je sporazum o stvaranju Banovine Hrvatske. U njen sastav trebale su ui: stara Savska i Primorska banovina sa srezom Dubrovnikom. Sporno je bilo kako podijeliti Bosnu i Hercegovinu, te Vojvodinu sa Srijemom pa je ovo pitanje ostalo otvoreno. Mehmed Spaho, neprikosnoveni ef Jugoslovenske muslimanske organizacije, otro je protestirao kod kneza P avla "zato se dijeli Bosna i Hercegovina izmeu Beograda i Zagreba". Namjesnitvo je ovaj sporazum odbacilo. Moda e poneko nakon povrnog itanja redova to slijede stei dojam da tekst "izlazi" iz okvira teme. ini se da navoenje samo nekih stavova dr. Maeka i HSS iz perioda koji je prethodio sklapanju sporazuma potvruje bar dvije tri stvari: 1) kako i koliko je sa hrvatske strane posveivano panje
328
rjeenjima bosanskohercegovake (teritorijalne i narodne enigme), 2) kako rjeenje dravnog ureenja nije moglo biti bez rjeenja statusa BiH i 3) koliko su ta pitanja u razliitim oblicima aktualna i dan-danas. Sve to e biti samo spomenuto treba shvatiti kao nastavak procesa zaetog mnogo prije stvaranja prve zajednike drave. Narodi sa podruja BiH, a posebno njen teritorijalni aspekt izazivali su interese, osnivaa HSS jo u periodu Austro-Ugarske. Dr. Maek je u opservacijama ovih pitanja polazio od nekih naelnih stanovita: afirmiranja ideja suvereniteta, situiranja hrvatskog pitanja u jugoslavenske okvire, uvjerenja da "jugoslovenski narod ne postoji". Operirajui sa brojem jedinica budue drave izjavljivao je da "nije vano, kako se takvo ureenje zove - da li federacija ili konfederacija, realna unija ili kako drugo. To je irele vantno. " Polazei od prava na samoodreivanje zastupao je stanovite da "narod treba imati mogunost da sam odluuje" i izraavao uvjerenje da e "to uiniti predstavnici ondanjeg naroda", jer on nije legeliziran da govori "o cijeloj Bosni i Hercegovini". Ako bi se ostalo na ovim naelnim stanovitima teko bi se ta moglo) iz historijske retrospekcije i dananjeg ugla) dodati ili oduzeti. Kada su bila pretoena u konkretnu drustveno--ekonomsku i politiku stvarnost gubila su svoju ivotnost. Posebno se to odnosilo na tretman Muslimana i teritorije. Rukovoen politikom sporazuma on je (kao i cjelokupna politika HSS) podlijegao formuli veine tretirajui Muslimane samo kad "jeziac na vagi" koji e pretegnuti na hrvatsku stranu u odnosu na srpsku. Ova pitanja su za obje strane bila, itekako vana jer je "Bosna... postala centralnim popritem borbi politikih grupa". Lomei se izmeu naela i prakse te stavove karakterizirala je neodreenost, nejasnoa i nedosljednost. Ve u poetnim kontaktima oko definitivnog rjeavanja hrvatskog pitanja, preureenja zemlje i sudbine BiH (prilikom prvog u seriji sasta naka dr. Maeka i predsjednika Vlade D. Cvetkovia - od 2 do 4.III. 1939.) dolo je do neslaganja po pitanju pripadnosti Bosne i Hercegovine. Bilo je vie nego jasno da e teritorijalni aspekt ovog dijela drave izuzetno komplicirati put ka sporazumu. U toku drugog posjeta Cvetkovia Zagrebu ponueno je spajanje Primorske i Savske banovine u jednu cjelinu, kao i grada i kotara Dubrovnik. Maek je dao suglasnost i zahtjev da se u roku od godine dana odri plebiscit za 14 srezova Vrbaske banovine. Njegov odgovor sadravao je preciznije tri alternativna prijedloga; 1) traeno je "razgranienje prema historijskim jedinicama, u smislu rezolucije SDK od 1. kolovoza 1928."2) "Hrvatska u ovim granicama: Savska banovina od Sida, kotarevi Brko, Gradaac i Derventa, zatim Savom do Une, Unom do ua Save, Savom do Jajca, Zenice, Visokog, odatle na granicu Primorske banovine, zatim Dubrovnik do Herceg-Novog. Takvo razgranienje u obzir dolazi u sluaju da
329
Bosna i Hercegovina od najstarijih vrem ena do kraja Drugog svjetskog rata
preostali dijelovi Bosne i Vojvodine budu zasebne jedinice, onda 3) granica izmeu Hrvatske i Srbije ila bi od Subotice ravnom linijom na Ilok i Savu, zatim do Bosne, Bosnom do pod Sarajevo i odatle na granicu Primorske banovine do Herceg-Novog". Dogovor nije naen ni oko dijela Bosanske krajine, tzv, "turske Hrvatske" za koju je Maek tvrdio da "geopolitiki i historijski bezuvjetno pripada Hrvatskoj". Naredni dogovori (22. i 23.4.1939.) i pored usaglaenih stavova nisu urodili plodom. Definitivni opseg Banovine trebalo je odrediti glasovanjem stanovnika preostalih dijelova BiH, Dalmacije, Srijema i Vojvodine. Namjesnitvo odbacuje dio sporazuma koji se odnosi na plebiscit. Maek je dva mjeseca docnije tvrdio da je pitanje plebiscita u Bosni "uzrok prekida". Intimno vjerovao je u druge razloge. Izvjesno, u pitanju teritorijalnog razgranienja postojao je otpor svih faktora, politikih, vojnih i drugih, onih na vlasti i u opoziciji. Ne treba ispustiti iz vida da je Maek vizije o BiH crpio od svog "informatora" dr. Jure Suteja, jednog od vodeih bosanskohercegovakih HSS-ovaca. Vie su nego zanimljive njegove ocjene o stavu relevantnih faktora Bosne i Hercegovine (sve tri nacionalne provenijencije) prema njenom statusu. Za Muslimane, mada politiki nejedinstvene (bili su podijeljeni na pristae M. Spahe tj. JMO, dr. A. Hasan-begovia - prosrpski orijentirane, H. Hadia, prvaka Muslimanske organizacije HSS) utvrdio je da su bezrezervno ZA autonomiju BiH u historijskim granicama, da su "svi Srbi bez iznimke" PROTIV autonomije, uz to "apsolutno i protiv svakog plebiscita". Elaborirajui stanovita Hrvata ispoljio je zavidan stepen iskljuivosti tvrdei da su sve odgovorne "prisilili... da priznaju hrvatsku narodnu individualnost". ak je bespogovorno zakljuivao: "Prisilit emo ih, htjeli oni ili ne htjeli da nam predaju nae podruje". Ima indicija da je ovoliki stepen samouvjerenosti prvog ovjeka HSS u Bosni i Hercegovini proizilazio iz uvjerenja da iza takvih aspiracija stoji, pored ogromne veine Hrvata Bosne i Hercegovine, lanova MO HSS, "veliki broj Hrvata muslimana koji su direktno organizirani u redovima HSS " i esto rabljenog onovremenog stava da izmeu "Hrvata katolika i njih - kako se tada govorilo "Hrvata muslimana" - ne postoji u politikom gledanju nikakva razlika. Dobivi (8.5.1939.) najire ovlasti od najkompetentnijeg imbenika politike (Hrvatskog narodnog zastupstva) "da preuzme sve akcije u unutarnjoj i vanjskoj politici" dr. Maek je taktiki jaao svoje pozicije odreenim koracima u inozemstvu (preko markiza Josipa Bombelesa i ing. Karnelutija), a u zemlji intenzivno privodio kraju razgovore i dogovore sa "kneevim kurirom" D. Cvetkoviem.
330
Sporazum Cvetkovi-Maek Poetak kraja BiH i Kraljevine Jugoslavije

Konano, 26.8.1939. zakljuen je i potpisan toliko dugo oekivani i pripremani sporazum i Uredba o Banovini Hrvatskoj. Predvieno je obrazovanje zajednike vlade, formiranje Banovine Hrvatske, prenoenje na nju odreenih poslova, obavljanje priprema za preureenje drave u cjelini. Tekoe su bile, kao i uvijek - oko teritorija, odnosno opsega Banovine, jer je Maek "bacio" oko na Boku Kotorsku, Srijem, dio Bake, dijelove Bosne i Hercegovine. Uredbom o Banovini u sastav Banovine Hrvatske ule su dvije banovine - Primorska i Savska i trinaest srezova iz Bosne i Hercegovine (Brko, Bugojno, Derventa, Duvno, Fojnica, Gradaac, Konjic, Livno, Ljubuki, Mostar, Prozor, Stolac i Travnik). Bez obzira to je sporazum bio, strategijski gledano, dugoroni cilj hrvatske poli tike, to je nekoliko mjeseci na njemu intenzivno raeno zbog niza okolnosti, Maek je u Hrvatskom narodnom zastupstvu (29.8.1939.) izjavio da je bilo mogue sklopiti "djelomian sporazum". Nije krio da su htjeli stvoriti "definiti van sporazum, ali je bilo toliko neslaganja, te smo vidjeli da je to nemogue... " Priznao je "mi se nismo mogli ni u teritoriju sloiti" i konstatirao da "tim nije pitanje hrvatskog teritorija rijeeno definitivno". Predvialo se da e definitivni opseg Banovine Hrvatske biti odreen prilikom preureenja drave, a "pri tome e se voditi rauna o ekonomskim, geografskim i politikim okolnostima". Bosna je i dalje bila i "igri" i od njenog statusa zavisilo je preureenje drave i poloaj Banovine Hrvatske. Sef HSS i SDK to nije krio. Dapae, izjavio je neposredno nakon sklapanja sporazuma da e "posve drugaije izgledati dotini teritorij Banovine Hrvatske, bude li u novo preureenoj dravi zajedniki recimo... autonomna Bosna ili ne bude... mi smo to piomje ostavili otvoreno". Hrvatske aspiracije bile su tada utoliko zadovoljene to su u sastav Banovine (pored Dubrovnika, Sida i Iloka) odmah ukljueni kotarevi (srezovi): branski, derventski, gradaaki, fojniki, travniki. Osim ovih srezova Uredba je predviala da u sastav Banovine uu jo neki. Odlaganje definitivnog opsega Banovine i povlaenje granice izmeu srpske i hrvatske jedinice "raalo" je nove varijante o Bosni i Hercegovini. Politiki predstavnici Hrvata i sam Maek ispo-ljavali su dosta "tvrd " stav iako su (u sluaju formiranja Hrvatske, eventualno, Srpske i Slovenake banovine) dozvoljavali i opciju autonomnosti za Bosnu i Hercegovinu (i Vojvodinu). U ovom potonjem sluaju Maek ne samo da je bio protiv vraanja srezova koji su ve bili ukljueni u sastav Banovine Hrvatske nego je raunao i sa opcijom njene podjele izmeu srpske i hrvatske jedinice. Bilo kako bilo onim to je uraeno i, posebno, onim to su mnogi predviali, vjerovali, nadali se da e se zbiti obrazovanjem autonomne Banovine Hrvaiske inauguriran je federalistiki princip preureenja zemlje ustanovljenjem hrvatske
331
autnomije. Naeto je naelo centralizma - temelja "dravne zgrade" - Kraljevine Jugoslavije. U sutini akceptiran je federalisticki princip ureenja drave. To je bilo omogueno primjenom ve spomenutog "malog ustava" (l. 116. Oktroiranog ustava). Njegove odredbe su zbog tijeka dogaaja ostale nesprovedene. Kruna je na temelju tog lana mogla djelovati i mimo ustavnih odredaba, ali je te izvanredne mjere moralo naknadno odobriti Narodno predstavnitvo. Ono nije bilo rasputeno, izbori za novi hrvatski sabor nisu odrani (do travnja 1941.) pa stoga ni sporazum od 26.8.1939. nije bio odobren. Sklopljen kao tipian kompromis predstavnika srpskih i hrvatskih buroaskih krugova potpisani sporazum je u sutini antidemokratski akt. Nosio je u sebi klicu jalovosti jer je apsolutno zanemario nacionalne interese ostalih u Kraljevini Jugoslaviji. Nije gotovo nikog zadovoljio i izazvao je "poplavu " apetita dovodei, ionako, razgraenu dravu na ivicu propasti. Nezadovoljni su bili ne samo akteri nego i mnogi unutar i hrvatskog (naroito desnica - ustae) i srpskog nacionalnog korpusa (posebno njegovog konzervativnog dijela), Udruena opozicija, vojni establiment, dijelovi rimokatolike i srpske crkve, strani faktori (Italija) revizionistike drave. Zastupnicima velikohrvatskih i velikosrpskih aspiracija, koje su se na eklatantan nain svom estinom eksponirale na tlu Bosne i Hercegovine, konfrontiro se autonomistikom koncepcijom nasljednik dr. Mehmeda Spahe. U ime JMO dr. Dafer Kulenovi vidio je Bosnu i Hercegovinu kao etvrtu jedinicu. Naspram aneksionistikom kursu koji je diktiran iz Beogra da i Zagreba naao se dotad ne ba koherentan muslimanski graanski politiki front sa jedinstvenim zahtjevom zadovoljenja iskljuivo muslimanskih interesa. Na taj nain na bosanskohercegovakoj politikoj sceni homogenizirale su se tri izrazito diferencirane vjersko-nacionalne grupacije. Nezadovljstvom sa ponuenim rjeenjima statusa BiH oglasila se studentska omladina sa sveuilita u Zagrebu i Beogradu zahtjevom za autonomiju, ali iroko utemeljenoj na zasaama nacionalne ravnopravnosti, demokratije. U poznatom Treem pismu (prosinac 1939.) bezrezervno se stalo na stanovite da bi svaka podjela Bosne i Hercegovine predstavljala teku nepravdu svakom od njenih naroda. Ponueni program respektirao je egzistencijalne interese svih naroda utemeljene na "ravnopravnosti, jednakosti i uzajamnosti svih graana nezavisno od njihove vjerske, nacionalne i partijsko-politike pripadnosti". Naspram oficijelnih oporbenih (desnih i lijevih) nali su se i oni, posebno po krajnjim ciljevima ultraki. to se tie Bosne i Hercegovine treba ih spomenuti - ne zaboraviti. Srpski bnroaski krugovi pojaanim organizacionim radom na irenju mree odbora i pododbora "Srpskog kulturnog kluba" (SKK), naroito na
332
rubnim, graninim teritorijama koje su bile nastanjene Hrvatima i Muslimanima nastojali su da to ire i dublje prodru sa idejom "Srbi na okup". Polazei od davno utemeljenih ciljeva velikosrpske politike SKK je zahtijevao da Bosna i Hercegovina pripadne srpskoj teritorijalnoj jedinici. Jedan od njegovih prvaka Stevan Moljevi estoko se okomio na zagovornike autonomije BiH, protivei se i pomisli njenog odvajanja od Srbije. Za njega je autonomistiko Sarajevo bilo nita drugo do nosilac "bonjakluka". Zagreb i Sarajevo su, po tim stanovitima, "zanemarivali" .Bosansku krajinu zbog "pohlepe". Ovoj oblasti bila je namijenjena uloga "zapadne predstrae Beograda kao nosioca dravne nacionalne misli", centre koji bi "paralisao uticaj Zagreba i Sarajeva". Ne ba brojna, ah zato krajnje nepomirljiva hrvatska desnica (ustae) bila je najei kritiar sporazuma. Dok se Maek zalagao za rjeenje hrvatskog pitanja u granicama Jugoslavije, oni su sporazum koji je sklopio sa Cvetkoviem proglaavali kao direktnu izdaju hrvatskih interesa, njega shodno tome izdajnikom. Njihovi zahtjevi svodili su se na jednostavnu separatistiku formulu - izdvojiti Hrvatsku iz sustava Jugoslavije, odnosno istu rasturiti, Plan pripajanja Bosne i Hercegovine Hrvatskoj doivljavao se kao zavrna etapa ostvarenja "oca domovine" Ante Starevia. / Duh sporazuma Cvetkovi-Maek lebdio je nad dravom stvorenom 1.12.1918. u pokuajima njegovih aktera kao da su se sublimirali svi dotad neuspjeli pokuaji pronalaenja rjeenja za prevazilaenje socijalnih, nacionalnih, konfesionalnih, kulturnih suprotnosti koje su se amalgamirale u dugotrajnim etapama historijskog procesa to se odvijao na prostorima Kraljevine SHS. Temelji na kojima je stvorena prva zajednika drava junoslavenskih naroda dobrano su u toku dvije decenije postojanja bili uzdrmani. Pokuaj da se pokrene njeno preureenje ostaje samo to. Bosna i Hercegovina je u svakom od ovdje samo spomenutih najznaajnijih dogaaja u periodu izmeu dva rata bila nezaobilazan faktor sveukupnih zbivanja. Upravo na njenim prostorima i oko njene sudbine u kontekstu razrjeenja jugoslavenske enigme ne samo da se nisu nala razrjeenja, nego, naprotiv, ona je postala neposredno poprite sueljavanja novih, jo eih suprotnosti. Strasti razliitih sadraja, utemeljene na neprevazienim razlikama, politici onih koji su bili u prilici da "vode" narode razbuktavale su se do usijanja. Uslonjena cjelokupna, ne samo unutarnja - jugoslavenska, nego i vanjska - meunarodna situacija, jednostavno je prekinula jedan dug, prirodan proces, posebno onaj segment koji se odnosi na definitivno preureenje drave. Jednostavno, vie nije bilo vremena ni za jednu opciju. Samo est dana nakon sklapanja sporazuma poeo je Drugi svjetski rat. Na redu su bili novi, nita manje znaajni i sudbonosni dogaaji sa starim i novim akterima.
333
LITERATURA Nikola Babi Bosna i Hercegovina u koncepcijama graanskih politikih snaga. Prilozi Instituta za historiju radnikog pokreta u Sarajevu (dalje Prilozi), 3/1967, 7/45. Pokret za autonomiju BiH u uslovima sporazuma Cvetkovi-Maek, "Prilozi", 2/1966, 177 -191. Historija SFRJ, Zagreb, 1985. Maek i politika HSS, Zagreb, 1974, knjiga II. Sporazum Cvetkovi- Maek, Beogard, 1965. Dravnopravna historija jugoslovenskih zemalja, Zagreb, 1961. Jugoslavija izmeu dva rata, knjiga I-II, Zagreb, 1961. Zagreb, 1983, Separat "Bosna i Hercegovina" Ahmed Hadirovic Kemal Hrelja Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini 1918-1941. Beograd, 1978. Industrija i saobraaj u BiH, 1929 -1941, prilozi, 2/1966.
Dana Begi Duan Bilandi Ljubo Boban Ljubo Boban Ferdo Culinovi Ferdo Culinovi Enciklopedija
Grupa autora Kemal Hrelja Jugoslavije
Istina o Bosni i Hercegovini, injenice iz historije BiH, Sarajevo, 1991. Stanovnitvo i poljoprivreda BiH 1929 -1941, Zbronik radova Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 1/1996. Milan Gakovi Savez zemljoradnika, Sarajevo, 1982. I. Boi, S. irkovi, M. Ekmei, V. Dedijer Istorija Jugoslavije, Beograd, 1972.
334
Tomislav Iek
Djelatnost hrvatske seljake stranke u Bosni i Hercegovini do zavoenja diktature, Sarajevo, 1981. Hrvatska seljaka stranka u Bosni i Hercegovini 1929-1941, Sarajevo, 1991. Fine VA. John, Jr, Bosna i Hercegovina. Tradicija koju su izdali, Sarajevo, Fania, 1995, 238 str. O osnovnim karakteristikama razvitka radnikog pokreta u BiH, Prilozi 11 -12 Bosna i Hercegovina i jugoslavensko pitanje u 1918. Prilozi 4/1968. Historija Jugoslavije, Beograd, 1981. Diktatura kralja Aleksandra, Beograd, 1952. JMO u politikom ivotu Kraljevine SHS, Sarajevo, 1974. Ni rat, ni pakt, Jugoslavija izmeu dva rata, Rijeka, 1970. Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. sa posebnim osvrtom na BiH, Sarajevo, 1975. Srpski graanski krugovi politiki prema pitanju preureenja drave i poloaj BiH, Prilozi 4/1968. Bosna i Hercegovina 1918-1943. Dravno pravni poloaj, Mostar, 1990. Historijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u BiH, Sarajevo, 1993.
Tomislav Iek Donia J. Robert
Ibrahim Karabegovi Bogdan Krizman Branko Petranovi Svetozar Pribievi Atif Purivatra Milan Stojadinovi Nedim arac - Nusret Sehi
Ljubomir Zovko Enver Redi
335
THE SUMMAKY
Dr Tomislav Iek
"Bosnia and Herzegovina from the constituance to the destroying of the first state (1918-1941) the national ethnos between the centralism and the force to recognize the state." The contribution of Dr Tomislav Iek who treated the most characteristic paits of the historv of B&H between the two world *wars, was \vritten especially as the part of a long continuitv of historical happenings on this area and it can be studied only as a such. The frame of it is consisted of the end of the first and the beggining of the second cataclysm and the contents the specificity of the whole Hfe ih the first common state of the South Slovenians. (The Kingdooms SCS form 1929 calledThe Kingdoom of Yugoslavia). The emphasized elaboration of pohtical problemacy is done in the contest of the questions which were the focus that was present during the whole period of its existance (theway of forming the state, its constitution, the fighiting for the same political facts-the facts from the Castle to the pohtical partys, elections...) The iaterests of the nations were represented in the organizations put in the interests of the organizations of political lifes (legal and illegal). For the under-standing of the history of B&H between the wars, accordingto the author, it is very important to notice the different high nationafv-political aims of the ethnos ali of the three groups at the time of the Uniting 1.12.1918, the orientation of Serbs and Croats on their sources in Belgrade and Zagreb, and special authonomism of the third (the Moslems). The same historical act of the uniting forced by the way it was done and the conditional differences which "ame in" with some nations in the new - formed state produced many - decades presence of a such difficult questions, as the shape of ruling (monarchv-republic), the organization (centralism) which were not in the given context of the political relationship (In the times of pseudo parliamentarism from 1921 until 1929), the tirany (1929-1935) could be put or even more solved. Giving the reader, on a such small space, the opportunity to see the basis of that relatively short, but very tumultuous period of the new century's history of B&H, the author elabo-rated only some of the most important facts about the population, economy and the cultural circumstances, religious communities, analyzed the character of the governmentand political organization whose chronological constant following
336
Bosna i Hercegovina od Tiajsiarijih vitmena do kraja Diugog svjetskog rata
through the inter - periods (1921-1929-1935-1939-1941), and it must be under-stood as the frame to the contet of the process and the happenings which had marked the state as \vell, B&H separately and its multiconfessional, multina-tionaland, multicultural population. To the contribution of Dr Iek it can be conculuded that B&H was int he period between 1918 until 1941 imavoided factor of the ali happenings in the "betvveen the wars Yugoslavia". It and its people were (especially 1939) in the middle point of the opposite Croatian; Serbian interests about the reorganrang of the state with the absolut avoiding of the interests of the Bosnian-Herzegovian Moslems (Bosniaks). One long and natural process vvas interrupted once again with the beggining of the Second World War.
337
338
BOSNA I HERCEGOVINA U TOKU DRUGOG SVJETSKOG RATA

Mr. Seka Brkljaa, Mr. Muhidin Pelesi i Mr. Husnija Kamberovi
Okupacija 1941. godine i okupacioni sistemi u Bosni i
Hercegovini
olovinom marta 1941. godine Hitier se ve pripremao za napad na SSSR i pretvorio je srednju i jugoistonu Evropu u strategijsko zalee i snabd-jevaku bazu novog fronta. Kao glavna karika u lancu planiranih i provedenih mjera s ciljem pacifikacije i osiguranja Balkana, kao "magacina i ekaonice", bilo je i uvlaenje Kraljevine Jugoslavije u Trojni pakt 25. marta 1941. Ali, razvoj politike situacije nastale u Jugoslaviji, 27. marta dovodi do radikalnog zaokreta u njemakoj jugoistonoj politici. Martovski dogaaji, dravni udar i provala narodnog nezadovoljstva, sa jakim antifaistikim nabojem, izraen kroz brojne demonstracije po jugoslavenskim gradovima, ugrozili su ne samo njemaki, presti i doveli u pitanje planirane termine operacija na Istoku nego su predstavljali i potencijalnu opasnost po vojno-privredne interese Treeg Rajha u ovoj oblasti. Hitier reaguje munjevito, te nacisti aprilskim ratom dotadanju politiku i privrednu ekspanziju i penetraciju u Jugoslaviji zamjenjuju nasilnom. Ujutro 6. aprila 1941. pedesetak njemakih i talijanskih divizija otpoelo je silovit i iznenadan koncentrian napad na Jugoslaviju, a njima su se narednih dana pridruile bugarske i maarske divizije. Dravni aparat i kraljevska vojska otkrili su svu trule reima nataloenu tokom godina i raspali se pred ovim naletom. Moderno naoruane i dobro voene trupe agresora prodirale su na jugoslavensku teritoriju bez veeg otpora njene vojske, koja je bila slabo opremljena, dezorganizovana i velikim dijelom zahvaena psihozom defetizma i kapitulantstva, koju su irili ne samo profaistiki elementi nego i pred stavnici vladajuih krugova i mnogi generali kraljevske vojske.
339
Teritorija Bosne i Hercegovine bila je u ratnim planovima vojske Kral jevine Jugoslavije predviena kao pozadinsko podruje. Meutim, nadiranje njemakih snaga, zbog slabljenja otpora jugoslavenske vojske koja se raspadala, prenijelo se veoma brzo na slabo zatien centralni dio zemlje, te 13. aprila okupatorska vojska stupa na teritoriju BiH, i to divizije 46. njemakog korpusa, koje su prele Savu i Drinu, i za svega etiri dana ovladale vanijim komunikacijama: Nijemci su 15. aprila zauzeli Sarajevo, zarobivi prethodno na Palama glavninu Vrhovne komande, a u naredna dva dana su preko Mostara izbili na jadransku obalu. Osvajanjem Sarajeva i zarobljavanjem Vrhovne komande praktino se zavrava okupacija Jugoslavije. Na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku potpisivanja bezuvjetne kapitulacije 17. aprila nalo se desetak divizija iz sastava dva njemaka i etiri talijanska korpusa. Te snage potpomognute proustakim elementima eljaju teritorij BiH, radi razoru avanja ostataka jugoslavenske vojske i zapljene naoruanja i cjelokupne vojne i druge opreme i dobara, koji se podvode pod ratni plijen. Sto se tie poloaja i daljne sudbine Bosne i Hercegovine neposrednih priprema agresije na Jugoslaviju kao i u vrijeme voenja borbenih djelovanja, tok vojnih, a naroito politikih zbivanja tih dana dovest e do nekoliko varijanti za rjeenje ovoga pitanja. Na bazi ostvarenog velikog preimustva u slamanju otpora vojske Kraljevine Jugoslavije i ostvarenog prestia oko
Podjela Jugoslavije 1942. godine

340
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena d o kraja Drugog svjetskog rata
proglaenja Nezavisne drave Hrvatske jo 10.4.1941. godine, kao i na osnovu potvrene mogunosti postizanja odluujueg uticaja u njoj i odreenom podrkom protiv talijanskih rnaksimalistikih zahtjeva, a vjeto se koristei pred Talijanima ustakim krilaticama da je "BiH srce Hrvatske", da BiH ulazi u NDH na osnovu "historijskog prava", nacisti su vrlo taktino, a i svjesno prikrivali presudne vojno-privredne interese za koje je bila znaajna Bosna i Hercegovina. U tom smislu e se demarkaciona linija, kao taktika linija razganienja njemakih i talijanskih trupa u toku izvoenja ratnih operacija, zadrati i pretvoriti, od cisto vojnog, u politiki i ekonomski faktor, -koji e imati dalekosean znaaj za razvoj politikih odnosa Njemake i Italije, posebno u oblasti BiH. Demarkaciona je linija ila kroz BiH od Bosanskog Novog preko Prijedora, Banje Luke, Jajca, Travnika i juno od Sarajeva do Rudog. S ciljem osiguranja svojih privrednih interesa i komunikacija vanih za voenje rata, Trei Rajh je zadrao pod svojom okupacijom NDH, u emu se naao i 31, bosanski srez, s povrinom od 29.121 km2 i 1.647.462 stanovnika, dok je u talijanskoj okupacionoj zoni bilo 27 predratnih srezova, s povrinom od 22.112 km2 i 1.026.420 stanovnika. Primat njemakog nad talijanskim okupatorom bio je vidljiv na raznim poljima djelovanja, a posebno u ostvarivanja vojno-privrednih interesa Treeg Rajha u BiH. Sama demarkaciona Unija bila je po njemaku stranu tako koncipirana da je u sjevernoj zoni ostavljala najznaajnije privredne regione, bogate rudama, drvetom i industrijskim postrojenjima, kao i glavne drumske i eljeznike saobraajnice, te vee gradske i industrijske centre. Da stvar za Talijane bude gora, oni su jo morali dozvoliti njemakom partneru da, zbog "interesa Osovine i zajednikog voenja rata", eksploatie neka privredna dobra, a posebno boksitna nalazita u talijanskoj okupacionoj zoni, oko Kljua, Bosanske Krupe i u Hercegovini, Mostar, iroki Brijeg, itd. Talijani takve povlastice za uzvrat nisu mogli oekivati. Njemake interese u NDH, a time i u BiH, neposredno po okupaciji titio je 51. armijski korpus, ije su dvije divizije bile razmjetene u BiH. Sjedi te 132. divizije bilo je u Banjoj Luci, a 183. u Sarajevu. Stacioniranje ovih posadnih jedinica preteno u BiH govori o vojno-privrednom interesu i znaaju ovog teritorija za Trei Rajh. Njihov je zadatak bio da osiguraju eksploataciju privrednih bogatstava iz BiH da uvaju komunikacije strategi-jsko-privrednog znaaja, i da potpomognu formiranje, jaanje i uvravanje kvislinke ustake vlasti, kao produene ruke njemakih politikih i vojno--privrednih interesa u ovome prostoru. Nijemci su urili da to prije na tu vlast prenesu obaveze, proistekle iz njihovih interesa i da tako uspostave
341
eksploataciju prirodnih privrednih bogatstava Bosne i Hercegovine putem bilateralnih trgovinskih ugovora sa vladom i organima NDH, uz kontrolu njemakih nadlenih faktora koncentrisanih u najviem diplomatskom i vojnom predstavnitvu Treeg Rajha u NDH. Uspostava institucija i funkcija okupacionog globala Treeg Rajha u NDH, a time i u BiH bila je osnovna pretpostavka za to efikasnije otvaranje jednog od vanih kanala za odlivanje najraznovrsnijih dobara i roba, potrebnih za odranje i podizanje ratnog potencijala Treeg Rajha. U centru tog interesa u NDH bilo je bosansko-hercegovako podruje, prvenstveno bitno i vano za eksploataciju boksitne i eljezne rudace, mangana i drveta. Prostor Bosne i Hercegovine juno od demarkacione linije, nalazio se pod kontrolom dva okupaciona talijanska korpusa: 6. korpus, sa tabom u Splitu, bio je nadlean za podruje zapadno od rijeke Neretve, a 17. korpus sa sjeditem na Cetinju, kontrolisao je prostor istono od Neretve. Civilna uprava na talijanskom okupacionom podruju BiH bila je povjerena civilnim komesarima pri korpusima. Te trupe e, kao potencijalni faktor, otvarati Italiji iroku mogunost za ostvarivanje njenih politikih i vojno-privrednih aspiracija u BiH. Talijanima se nije urilo da pomau stvaranje organa NDH, jer su u jaanju NDH i njenom sve veem oslanjanju na Njemaku, vidjeli potencijalnu snagu koja se suprotstavlja realizaciji njihovih pretenzija na najvei dio teritorija, od jadranske obale do Save. Za razliku od Nijemaca, koji su u NDH da bi osigurali svoje interese nastu pali dosta prikriveno, Talijani su svoje nezadovoljstvo zbog jednostranog krojenja osovinske politike izraavali sasvim otvoreno. Dok su Nijemci svoje vojno-privredne interese u BiH provodili i ostvarivali kroz adekvatne organe NDH u BiH. Talijani su svoju okupacionu politiku vodili pomou vojnih jedinica i iroke mree raznih institucija u njima. U svojoj ekspanzionistikoj politici na prostorima koji su uli u NDH, Talijani su veliku panju posveivali Bosni i Hercegovini, koju su smatrali, inae najbogatijom oblasti NDH. Borei se da zatite, prije svega, postojee privredne povlastice, prvenstveno i tradicionalno vezane za bosansko drvo, i borei se za nove (ugalj, eljezo) talijanski se privredni interes uglavnom ostvarivao u slobodnom zahvatanju, od njenih trupa, svih vrsta dobara, koja nisu bila poklopljena direktnim njemakim interesom. Bosna i Hercegovina je neposredno po okupaciji i ulasku u kvis-linku dravnu tvorevinu NDH, postala poligon s kojeg se pljakaju dobra, bez obzira u ije se ime vrsi ta pljaka, da li u ime ustake drave ili u ime okupacionih sila. Izbijanjem ustanka uzdie se NOR kao ruilac i korektor ostvarivanja ekonomskih interesa, bilo za sam ustaki poredak, bilo za vojno-privredne interese Treeg Rajha i Italije. U nastojanjima da zadovolje ove
342
Bosna j Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

iiiiimmiia "GHA>1!CE! OKUPACIONE ZOHE E2AVISNS OPJAVE fcRVVTSttE (1941 -1MS;
Granice okupacione zone NDH (1941-1945) interese upravljai okupacionih sistema primjenjuju sve vie represivne mjere, pri emu je u prvom redu podvuena upotreba vojne sile. Na primjeru Bosne i Hercegovine najbolje se mogla sagledati "samostalnost" Nezavisne drave Hrvatske. to se ustanak vie irio i interesi okupatora bili ugroeniji, ozbiljno su se poljuljali i inae slabi temelji NDH. Ustaki reim je nestajao na osloboenoj teritoriji, a u ostalim podrujima je ivotario, zahvaljujui prvenstveno njemakim okupacionim trupama i institucijama. A kako su okupacioni sistemi bili sraunati na to da se osiguraju interesi njemakog i talijanskog okupatora, ponajmanje se vodilo rauna o autoritetu vlasti NDH, kod talijanskog okupatora otvoreno, a kod njemakog prikriveno i zakamuflirano, a i to se gubilo onoga trenutka kada su njemaki interesi bili dovedeni u pitanje. Svako novo arite nemira u BH, a kasnije i cijelu Bosnu i Hercegovinu Nijemci su proglaavali vojinom prostorijom, sto je znailo suspendovanje svake, ak i okupacione vlasti i njenu predaju u ruke komandanata njemakih trupa.
343
Poloaj Bosne i Hercegovine u Nezavisnoj dravi Hrvatskoj

Nezamislivost postojanja NDH bez Bosne i Hercegovine bila je polazna taka u ustakim koncepcijama, koja je vidljivo obiljeavala politiku propagandu od samog poetka organiziranog djelovanja te skupine. Rezime pogleda ustaa iz perioda "prve emigracije" na pitanje mjesta i uloge Bosne i Hercegovine u njihovoj politici dovoljno je jasno bio formuliran u jednom Pavelievom tekstu iz jula 1938, koji je bio internog karaktera i sluio kao uputstvo za voenje politike propagande. U njemu je Paveli dao direktivu ustaama, da se ne smije dozvoljavati da se o Bosni i Hercegovini govori kao o posebnim zemljama, i da se Muslimane razlucuje od hrvatskog naroda, jer je po njemu, Bosna srce hrvatske zemlje a Muslimani plemeniti dio hrvatskog naroda. Kako se jasno vidi, ovdje su sadrani svi bitniji elementi ustake koncepcije u pogledu Bosne i Hercegovine: a) Bosna i Hercegovina je u historijskom, odnosno dravno-pravnom smislu smatrana hrvatskom zemljom; b) u etnikom pogledu, Bosnu i Hercegovinu najveim dijelom naseljava hrvatsko stanovnitvo, ijim su sastavnim dijelom smatrani i Muslimani; c) Bosni i Hercegovini je, iz stratekih i propagandnih razloga, bila namijenjena centralna uloga u stvaranju NDH. Dolazak ustaa na vlast i uspostava NDH, proglaene 10. aprila 1941- uz pomo Treeg Rajha i Kraljevine Italije, oznaavali su poetak nove etape ustake politike prema pitanju Bosne i Hercegovine. To, meutim, nije oznaavalo nikakvu kvalitetnu promjenu u dotadanjoj ustakoj koncepciji. U novoj situaciji radilo se, prvenstveno, o tenjama da spomenuta koncepcija doe do to konkretnijeg izraza. Prema tome, ustae su na primjeru koncepcije o rjeavanju pitanja Bosne i Hercegovine u sklopu NDH nastojali pronai jednu od bitnih potvrda svoje dotadanje politike. Paveli je zakonskom odredbom. 7. juna 1941, odredio istonu granicu NDH na Drini, ime je obuhvatio Bosnu i Hercegovinu sa istone strane. Ustaka propaganda tih je dana nazivala istonu granicu "meom na Drini" i "kineskim zidom" koji e Hrvate "za sve vijekove dijeliti od Srba", odnosno; "koji e dijeliti kulturni zapad od barbarske Srbije". U prvim danima postojanja NDH, ustaki dunosnici stavili su sebi u zadatak da do definitivnog rjeenja o ulasku Bosne i Hercegovine u sastav ove kvislinke "hrvatske drave" svojim njemakim i italijanskim zatitnicima pokau od kolike je ivotne i historijske vanosti spomenuta pokrajina za opstanak i razvoj novostvorene drave. P oslije toga, bilo je predvieno da se sprovede kroatizacija Bosne i Hercegovine, odnosno da svi Hrvati i Musli-
344
mani pihvate ustaka naela rjeavanja hrvatskog nacionalnog pitanja ukljuivanjem u taj plan "ienje" nehrvatskog elementa. U tom okviru, politika akcija ustaa imala je opi karakter i u njoj je uestvovao reprezentativni sastav ustakih dunosnika, proustaki orijentiranih publicista, znanstvenika, strunjaka raznih profesija i mnogih drugih. Svi oni su u javnim nastupima i pisanom rijeju u tampi i posebnim publikacijama ukazivali na znaaj Bosne i Hercegovine za NDH. U tom je kontekstu razumljiva suglasnost ustakog vrha sa obnarodova-njem odluke o preseljenju "sredita - centra NDH" u Banju Luku. Takva odluka, ustvari, nikada nije bila zvanino donesena nego se njome samo operiralo kao uvjetnom kombinacijom, ako dogaaji krenu za ustae u eljenom pravcu. Kao moralnu podrku tim kombinacijama, Paveli je 29. aprila 1941. donio jedino odluku da se u Banju Luku "preseli Podpredsjednitvo vlade", to je uinjeno 4. maja iste godine. Sve ostalo to se odnosilo na Banju Luku kao "centar", djelo je Viktora Gutia, ustakog stoernika u Banjoj Luci. U skladu sa takvim stanjem stvari, ustaki poglavnik pokazivao je razumijevanje prema propagandnim tvrdnjama iz septembra 42. godine prema kojima on, navodno, "prenosi prijestolnicu u Banjaluku, u kojo e ona ostati", jer NDH "bez Bosne ne moe sauvati svoje slobode". Kada je rije o teritoriji NDH (110.000 km2), isticano je da Bosna i Hercegovina ogbuhvaa skoro polvinu njene povrine (51.000 km2). Ustaka propaganda ukazivala je i na injenicu da je Bosna i Hercegovina po svom geografskom poloaju "u sred sriede" NDH, "te spojnica i najprirodnija veza izmeu itorodnog sjevera i hrvatskog juga i mora". Osim toga, Bosna i Hercegovina bila je proglaena za "vojniki najprirodnije uporite za odbranu samosvojnosti Nezavisne Hrvatske". Poseban znaaj i vrijednost Bosne i Hercegovine za NDH, sljedbenici ustakih ideja vidjeli su u "njenim prirodnim bogatstvima a posebno u bogatstvu uma i ruda". U upotrebi je bio podatak da je "oko 62 posto od cjelokupne povrine a u iznosu od dva milijuna hektara pokriveno umom". Naglaavana je propagandna tvrdnja da je Bosna i Hercegovina u sebi sauvala "mnogobrojne vrlo vane stare tradicije iz najstarije hrvatske prolosti". Ovim pozivanjem na narodnu tradiciju i ukazivanjem na Bosnu i Hercegovinu kao na podneblje pod kojim su se "krunili prvi hrvatski kraljevi" i odravani "prvi znameniti hrvatski narodni i dravni sabori" ustake vlasti nastojale su da se predstave kao batinici i zatitnici hrvatske tradicije, potencirajui pravako naslijee Ante Starevia. Istovremeno, predstavljali su se i kao nosioci dravotvorne misije za budua vremena.
345
Potenciranjem injenice da preko Bosne i Hercegovine prolaze prirodne komunikacije od Podunavlja prema jadranskom moru ustae su na posredan nain stavljali do znanja znaajan interes Treeg Rajha za bosansko-hercegovaki prostor, ijom je milou ovaj i uao u sastav NDH. Ukazivanjem na veliko historijsko znaenje dobitka Bosne i Hercegovine, vladajui krugovi NDH maskirali su gubitak velikog dijela jadranske obale, ustupljenog Italiji. Meutim, preutkujui znaaj Bosne i Hercegovine kao stratekog podruja za osovinske sile i posebno, neophodne sirovinske osnovice njemake ratne industrije, ustaki vrh je praktino zatakavao jedan od razloga svoje "nezavisnosti". Ako se pogleda u cjelini, ustaka koncepcija o mjestu i ulozli Bosne i Hercegovine u stvaranju NDH bila je od samog poetka ozbiljno uzdrmana. Pored neznanstvenosti teorijskog tumaenja povijesnog razvoja Bosne i Hercegovine kao iskljuivo hrvatskih zemalja, tome su u postojeoj situaciji naroito pridonijela dva elementa ustake, politike. To su bili, s jedne strane, politika obrauna sa Srbima, a s druge dokazivanje hrvatstva Muslimanima. Nastojei ojaati svoje pozicije, ustaki reim je otpoetka isticao svoju, navodnu, naklonost prema muslimanskom stanovnitvu. Meutim, iza toga se krila hladna raunica osnovne tendencije ustake politike koja se ogledala u irokoj politikoj akciji dokazivanja "hrvatstva" Muslimana. To je bio nastavak ve formuliranih pogleda na pitanje Muslimana iz razdoblja prije stvaranja NDH, a nova situacija pruala je daleko vee mogunosti za njihovo propagiranje. "Muslimansko pitanje" bilo je najvie povezano sa razmatranjem mjesta i uloge Bosne i Hercegovine u ustakoj koncepciji drave. Kada je to pitanje razmatrano, Muslimanima je, iz politikih razloga, sugerirano da vjeruju u to kako su oni zaista znaajan faktor u NDH. Ve u poruci vojskovoe Slavka Kvaternika "bosanskohercegovakim Hrvatima", objavljenoj 25. aprila 1941. u sarajevskoj tampi, naglaeno je da je u meuratnoj Jugoslaviji Muslimanima prijetila opasnost da ih "nestane sa lica ove hrvatske zemlje", ali i obeanje ustakog vrhovnitva da e za sva "vremena muslimanska ognjita ostati slobodna, jer e prije i zadnji Hrvat izginuti negoli mi vas napustiti". U gotovo identinoj intonaciji bila je sroena i Pavelieva poruka, koju je u njegovo ime prenio Slavko Kvaternik. Ustae su iskoristili i politiko naslijee pravake ideologije Ante Starevia, posebno varijacije na temu Muslimana u Bosni i Hercegovini. Isticano je da je Ante Starevi prvi u Evropi ustao u odbranu bosanskohercegovakih Muslimana, kao i to da ih je smatrao "najistijim Hrvatima" i "cvijetom hrvatstva".
346
Ne gubei nadu da e Sandak ui u sastav NDH, ustake vlasti budno su pratile sitauciju i doekivale poslanstva koja su sandaki Muslimani, preko Sarajeva, slali u Zagreb, traei "da Sandak, koji ie sastavni dio Bosne i Hercegovine, ue u sklop Drave Hrvatske". Nastojei da motivira bosanske Muslimane za podrku akciji prikljuenja Sandaka Nezavisnoj dravi Hrvatskoj ustae su posredstvom svoje propagande podizali temperaturu javnosti, izvjetavajui o "stranom stanju sandackih Muslimana" i "njihovom poloaju u dva zadnja decenija". Paveliev doglavnik Ademaga Mesi je 26. jula 1941. u Sarajevu, na sastanku predstavnika bivih zemljoposjednika iz Bosne i Hercegovine, izjavio da, ako Sandak ne doe u sastav NDH, Muslimani se mogu vratiti u Bosnu i Hercegovinu gdje e dobiti zemlju. Isto je vailo i za Muslimane koji su se iselili u Tursku. Meutim, i pored grevitih ustakih nastojanja, koja su podravali i neki muslimanski krugovi, da Sandak ukljue u okvir NDH, to im nije polo za rukom, najprije zbog upornog, negodovanja Italijana i slabe podrke Nijemaca, kao i zbog prisustva etnika i partizana na tom prostoru. Pokuaj da se negiranje nacionalnog razvoja kompenzira naglaavanjem vjerskih razlika samo je pridonio brem sagledavanju pravih namjera ustake politike prema Muslimanima i, u vezi sa time, brem diferenciranju i polariziranju politikih snaga. Naime, svijest o nacionalnoj posebnosti bosanskih Muslimana sve se vie suprotstavljala kroatizaciji, prerastajui u otvoreni otpor, koji je jo bio potenciran i saznanjem da ni hrvatski narod nije u cijelosti ustaama priznavao status nosilaca nacionalnog pokreta, Isto tako, manipuliranje vjerom i vjerskim osjeanjima Muslimana izazivalo je otpore, tim vie to se radilo samo o formalnoj ravnopravnosti dviju vjera. Katolianstvo je u NDH bilo u povlaenom poloaju na tetu prava islamske zajednice. U pojedinim listovima, kao to je "Katoliki tjednik", vrena je propaganda, da NDH treba biti iskljuivo katolika drava. Odbojnost kod bosanskih Muslimana izazivale su i uvrede objavljene u ovakvim glasilima u kojima su oni nazivani "muhamedancima" i izjednaavani sa bezbonicima i paganima na koje treba da se, navodno, proiri nebesko carstvo. Iza ovoga se ustvari krije namjera katolikih krugova za stvaranjem uvjeta koji e postepeno omoguiti minimiziranje statusa muslimanskog stanovnitva u NDH iza ega bi trebala slijediti kroatizacija koja je ukljuivala i ideju o njegovom pokrtavanju. Jedan od osnovnih politikih ciljeva ustakog reima bilo je plansko raspirivanje antisrpskog raspoloenja kod bosanskomuslimanskog stanovnitva. Meu prvim koracima u tom pogledu bilo je ukidanje starog muslimanskog prosvjetno-kukurnog drutva "Gajret", koje je prije II svjetskog
347
rata bilo jedan od pobornika prosrpske orijentacije. S druge strane, u NDH je favorizirano prosvjetno-muslimansko drutvo "Narodna uzdanica", koje je bilo prohrvatski orijentirano. Takvi postupci ustake politike u izrazitom favoriziranju jednog drutva na raun unitavanja drugog nailazili su na vidljiv otpor i u samom lanstvu "Narodne uzdanice". To je i shvatljivo, ako se ima u vidu injenica da je i u "Narodnoj uzdanici" i "Gajretu " veina lanstva bila iz najirih slojeva bosanskomuslimanskog stanovnitva, koje je kroz kulturno-prosvjetnu djelatnost ispoljavalo vidljivo demokratsko raspoloenje, dok su prohrvatske i prosrpske tendencije obiljeavale, u prvom redu, rukovodstva tih drutava. Ustaka vlast u Bosni i Hercegovini uspostavljena je do jula 1941. Izvrena je podjela teritorija na velike upe tako da su pojedine upe zahvatale dijelove teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kako bi se eliminirala posebnost Bosne i Hercegovine i afirmirala teza o njoj kao, narodnom, historijskom dijelu Hrvatske. Paralelno sa organima vlasti forimrani su i organi i vojne formacije ustaog pokreta a, takoer, i jedinice domobranstva NDH. Bioloko unitenje Srba i Jevreja trebalo je osigurati stvaranje "istog hrvatskog prostora". Rjeenje jevrejskog pitanja bilo je kopija "rasne politike " Treeg Rajha, dok se pitanje Srba predstavilo kao specifian problem ustakog reima. S ciljem smanjenja i eliminiranja otporne snage Srba u NDH, ustae su osim terora praenog masovnim likvidacijama i protjerivanjem, primjenom nasilnog prevoenja na katolianstvo, priredili i propagandni potez sa osnivanjem Hrvatske pravoslavne crkve. Fizikim unitavanjem, iseljavanjem i prekrtavanjem Srba ustae su htjeli dokazati da je rije o prostoru koji pripada iskljuivo hrvatskom narodu, ukljuujui i Muslimane kao, navodno, njegov sastavni dio. Srbi su, prema ustakim shvaanjima, bili strani element na hrvatskom tlu i njihov opstanak nije bio predvien u uvjetima postojanja "novog poretka" u NDH. Ustae su, po ugledu na naciste, bili fanatini antisemiti odani ideji rasistikog genocidnog programa Treeg Rajha. I pored prijetnji ustakih vlasti upuenih onima koji su imali namjeru zatititi Jevreje od progona, ostalo je upameno i zabiljeeno da su mnoge muslimanske porodice skrivale i spaavale Jevreje. Ustaka kampanja protiv Jevreja vodena je nemilosrdno. Ne ograniavajui se samo na bioloko unitavanje Jevreja, genocidni postupak ukljuivao je prethodno podvrgavanje tekim ponienjima, duevnim patnjama i fizikim zlostavljanjima, te pljakanje njihove imovine i unitenje kulturnih tekovina. Jedna stara kultura, koja je nekoliko stoljea ivjela na
348
bosanskohercegovakom tlu, bila je tako gotovo unitena a najvei dio pripadnika ove zajednice uglavnom ubijeni. Postupci ustakog reima izazivali su od poetka veliko uznemirenje u bosanskomuslimanskom narodu. Pokazivalo se da vlasti NDH u sprovodenju svojih ciljeva mogu naii na odziv tek manjeg broja Muslimana. Masovni pokolji nad Srbima irom Bosne i Hercegovine, u kojima su sudjelovali i malobrojni ustae Muslimani, izazivali su nezadovoljstvo i negodovanje u bosanskomuslimanskom narodu, ali i sve veu zabrinutost za vlastitu sigurnost. Situaciju je oteavala i perfidna namjera ustakih vlasti koje su nastojale uvjeriti javnost u iskonstruiranu i lanu tezu prema kojoj su, navodno, za pokolje nad Srbima iskljuivo odgovorni Muslimani. S tim su ciljem ustae, Hrvati, koji su unitavali srpsko stanovnitvo, stavljali na glave fesove i dozivali se muslimanskim imenima. Tako su hrvatski krugovi unutar ustake organizacije namjeravali izazvati talas srpskih osveta nad Muslimanima koji bi, prema zamislima Zagreba, traei oslonac sigurnosti kod Hrvata, postali potpuno ovisni od njih. Pitanje odranja ivota i imetka postalo je osnovna preokupacija Muslimana u najirim razmjerima zbog sve vidljivije psihoze straha od posljedica ustake politike prema Srbima. etniki pokolji muslimanskog stanovnitva, koji su uslijedili, davali su toj psihozi smrtnu teinu i ozbiljnost. Meu Muslimanima je stvoreno uvjerenje kako je cilj ustakog reima da se izmeu njih i Srba izazove mrnja i obraunavanje, a posebno u krajevima gdje oni ive jedni uz druge. Sistem koji je korien s ciljem istrebljenja Srba, Muslimani su smatrali nedolinim dvadesetog stoljea. Osim toga, kod Muslimana je postojao strah da e se ovaj sistem, nakon ustakog obrauna sa Srbima, mogue primijeniti i na njih. U sve ozbiljnijem opozicionom raspoloenju u bosanskomuslimanskom narodu posebno mjesto imala je akcija uglednih graana, koja se manifestirala u otvorenom protestu protiv ustakog terora nad Srbima. Bio je konkretan odjek duboke zabrinutosti koja je zahvatila i muslimanske graanske politiare. Rezultat toga bile su poznate muslimanske rezolucije izdate u Prijedoru. Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Bijeljini i Tuzli, a neke indicije ukazuju na to da su rezolucije donesene i u Bosanskoj Dubici, Visokom i mogue u jo nekim bosanskim mjestima. Spomenute rezolucije bile su donesene od septembra do decembra 1941. Njihovi inicijatori i potpisnici bili su predstavnici muslimanskih organizacija i istaknute linosti muslimanskog javnog ivota. Zaetak svim ovim rezolucijama, prije svega sarajevskoj, skuptinski je zakljuak organizacije ilmije "El Hidaje" od 14. augusta 1941. U tom skuptinskom zakljuku javno je protestirano protiv ustakih, zloina. Osueno je i sudjelovanje Muslimana u spomenutim zloinima, a
349
skuptina se i ogradila od njih. "El Hidaje" je u skladu sa naelima islama apelirala na Muslimane kao vjernike da se klone svakog nasilja. Uz to, apeliralo se na vlasti NDH da to hitnije zavedu red i sigurnost. Pojavom rezolucija manifestiralo se nezadovoljstvo velike veine Muslimana faistikim sistemom nacionalne, vjerske i rasne diskriminacije. Pa-veli je, navodno, prijetio da e sarajevskim asfaltom prije potei krv autora rezolucije negoli e se vlada NDH odrei svog programa. Pokuaj ustakog poglavnika da preko Dafera Kulenovica prijetnjama privoli potpisnike da opozovu potpise iz sarajevske rezolucije nije uspio. Ustaki povjerenik u Sarajevu Jure Franeti prijetio je da e svi potpisnici biti upueni u koncentracioni logor. Meutim, ustake su se vlasti ipak odluile rijeiti problem hladno i bez naglih poteza; tako da su se ograniile na sitnije represalije prema jednom dijelu potpisnika. To je uinjeno zbog toga to se u to vrijeme nije eljelo otvorenim i ozbiljnijim progonima poveavati nezadovoljstvo Muslimana reimom u NDH. Rezolucije koje su potpisali razni uglednici islamske vjerske zajednice, predstavnici muslimanskih drutava i udruenja, intelektualci i drugi ugledniji graani bile su namijenjene najviim vrhovima NDH, a s druge strane, irene su koliko je to bilo mogue meu muslimanskim stanovnitvom u smislu prisutnog opozicionog raspoloenja. Sadraj rezolucija karakterizirali su sljedei stavovi: otvoreno su osueni ustaki zloini nad Srbima; ograuje se od onih Muslimana koji su sudjelovali u tim zloinima; traila se zatita za progonjene Srbe u smislu osiguranja ivota i imetka svih graana NDH bez obzira na vjerske razlike; protestira se protiv pokuaja da se za sudjelovanje pojedinih Muslimana u ustakim zloinima svali krivica na cijelo mus limansko stanovnitvo; zahtijevano je da se onemogui svaka vjerska netrpeljivost i da se najotrije kazne sudionici zloina; iznijeti su podaci o etnikim pokoljima nad Muslimanima. Muslimanske rezolucije svojim su sadrajem nedvojbeno ukazale na karakter politikog raspoloenja bosanskomuslimanskog naroda kao cjeline. Pokazalo se da je proustaka linija jednog manjeg dijela muslimanskih politiara, koja je podravala ustaki reim i postala njegovim sastavnim dijelom, neopozivo ostala usamljena i izolirana unutar svoga naroda. Oi muslimana Balkana bile su tokom II svjetskog rata okrenute prema Turskoj. Meutim, turska neutralnost u ovom ratu znaajno je utjecala i na bosanske Muslimane koji su se, djelimino, i zbog toga sporije odluivali u svom opredjeljivanju za neku od ratujuih strana. Jula 1941. predstavnici sandaklh Muslimana poslali su memorandum turskom maralu Favzi-pai
350
akmaku sa molbom da on utjee na ukljuenju Sandaka u sastav Bosne. Zvanina turska politika, u skladu sa svojom neutralnou u ratu, nije reagirala na ovu inicijativu. Vanjska politika Turske prema jugoslavenskoj dravi bila je u granicama korektnih odnosa. To se posebno oitovalo tokom II svjetskog rata kada Turska, i pored nastojanja NDH, nije htjela sa njom uspostaviti ak ni trgovake veze. Kada se sve ranije spomenuto ima u vidu, sasvim je jasno da su ustake vlasti mogle bez veih problema u dravnim slubama proteirati Hrvate na tetu bosanskih Muslimana. Prema jednoj statistici iz aprila 1944. godine, odnos Hrvata i Muslimana u nekim dravnim slubama NDH bio je sljedei: Hrvati 18 11 193 7 6 49 33 19 16 . 112 27 32 159 208 140 7 6 12 Muslim 2 . 15 1 2 5 6 13 11 2 1 2 3 12 1 3
351
Ministri Glavni ravnatelji Narodni zastupnici Poslanici na strani Konzuli i zastupnici Ministarstvo vanjskih poslova Vii inovnici konzulata i poslanstava Veliki upani Podupani Kotarski predstojnici Vii inovnici Ministarstva pravosua Dravna banka Vii inovnici, dravne riznice Ministarstvo narodnog gospodarstva Ministarstvo prometa Krugovalni ravnatelji Dravni tajnici Dravni vijenici
Visi inovnici upskih redarstvenih oblasti 121
Navedeni statistiki podaci nisu, uglavnom, obuhvatili dravne privredne ustanove, preduzea i zavode, kao i sve zajednice koje su se nalazile u Zagrebu, jer je uz politiko-upravni centralizam sproveden i privredni cen-tral-izam. Treba spomenuti, da niti u jednoj od tih zajednica nije bilo niti jednog Muslimana na utjecajnom mjestu. Ovaj nepovoljni omjer jo vie se pogorao na tetu Muslimana zbog njihove nezainteresiranosti za odranje NDH kao i nepovjerenja ustakih vlasti prema njima.
Pokuaji ostvarenja bosanske autonomije

Kada je rije o odnosu ustakog reima prema Muslimanima, cijelo vrijeme postojanja NDH bio je prisutan njegov strah da e Muslimani unaprijediti svoje elje za bosanskom autonomijom i da e se na politikoj sceni pojaviti kao poseban narod. Jedan od najznaajnijih zagovornika bosanske autonomije bio je Uzeir-aga Hadihasanovi za koga su Nijemci smatrali "da meu Muslimanima vai kao jedini pravi nasljednik Mehmeda Spahe". Ovog tajanstvenog i utjecajnog muslimanskog graanskog politiara opisao je Avdo Humo, lan Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH i Glavnog taba NOV i POJ za BiH, koji se ujesen 1942. godine tajno sastao sa njim u Sarajevu, nastojei ga uvjeriti u potrebu vee suradnje sa partizanskim narodnooslobodi-lakim pokretom. Uzeir-aga, prema onome to je rekao, nije vjerovao u pobjedu sila Osovine mada je nastojao da Bosna i Hercegovina ne bude u sastavu NDH, nego autonomna pokrajina pod protektoratom Nijemaca. Uzeir-aga je izrazio svoje potovanje borbi partizana za nacionalnu ravnopravnost, to Muslimani posebno cijene, ali je smatrao da je NOP nedovoljno snaan da bi mogao stvoriti dravu, koju e, po njemu, krojiti Amerikanci i Britanci. Sovjetski Savez u tome nee moi uestvovati posto e ga rat iscrpiti. Smatrao je da Muslimani ne trebaju "istravati", niti se prikljuivati bilo kojoj strani u sukobu. etnici mogu osakatiti Muslimane, ali ih nikada ne mogu unititi. On je lino poruio Mustafi Mulaliu u Beograd da pree u tab Drae Mihailovia i da otupi etniku otricu u odnosu na Muslimane. Uzeir-aga je rekao i to da muslimanski politiari rade na organiziranju i naoruavanju muslimanske milicije, to e sa Muslimanima domobranima biti jedina realna snaga muslimanske politike. Dranje te oruane sile pokazat e koliko muslimanski politiari vrijede kada se bude krojila budua drava. Takoer, smatrao je on, mogue je da e i partizani biti neki faktor kada se bude stvarala nova drava, ali nikada glavni. On lino bi volio da partizani budu neki faktor, jer bi pomogli Muslimanima da dobiju vea prava u dravi. Njemu je lino bilo svejedno kako e se zvati milicija na koju su muslimanski politiari raunali kao na svoju oruanu silu: domobranska-, ustaka ili njemaka.
352
Glavno je da u njoj muslimanska politika ima svoje rukovodstvo i da je milicija muslimanska. Kada doe propast Njemake, milicija e ostati muslimanska. Nee vie biti ni ustaa ni Nijemaca. Na opanku da neki lokalni muslimanski politiari, pa i neke jedinice milicije, surauju sa partizanima, Uzeir-aga je odgovorio da je on protiv oruane suradnje sa partizanima, ali neka ih milicija proputa preko svoje teritorije, neka im pomae, neka ne puca na njih. Uzeir-aga je obrazloio da je on protiv oruane suradnje poto bi ona znaila utapanje Muslimana u pokret u kome bi se izgubila njihova posebnost. Humo, prema vlastitom priznanju, za cijelo vrijeme ovog razgovora nije uspio otkriti ta Uzeir-aga zaista misli i ta se krije iza opreznog pogleda ovjeka koji je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio jedan od glavnih savjetnika i suradnika Mehmeda Spahe. Ve 1. novembra iste godine grupa muslimanskih politiara, na elu sa Uzeir-agom Hadihasanoviem, uputila je Memorandum Adolfu Hitieru. U ovom dokumentu ukazuje se na poloaj bosanskih Muslimana i kae se da su oni oekivali da e njemaka vojska nakon okupacije Bosne i Hercegovine zavesti vojnu upravu te da e tijesno suraivati sa njima. U Memorandumu se insistiralo na injenici da Paveli nije uspio stvoriti pravnu dravu i da se njegove osnovne greke sastoje u ukljuivanju Bosne i Hercegovine u sastav NDH i zavoenju strogog centralizma, njegovoj popustljivosti prema Katolikoj crkvi i loem funkcioniranju uprave. U Memorandumu su predloene i mjere za umirivanje Bosne i Hercegovine i sreivanje prilika u njoj: a) osnivanje bosanske muslimanske legije koja bi imala jedinstven naziv "Bosanska straa"; b) izdvajanje svih Muslimana, vojnika podoficira i oficira, izuzev dobrovoljaca na Istonom frontu, iz ustakih i domobranskih jedinica i njihovo ukljuivanje u "Bosansku strau ": c) naoruavanje, opremanje i vojniku izobrazbu "Bosanske strae", kao i direktnu kontrolu nad njom, trebala je preuzeti njemaka vojska: d) realiziranje plana stvaranja "Bosanske strae" trebala je da do konanog ureenja odnosa Bosne prema Hrvatskoj finansirati njemaka vojska uz garanciju za koju kao pokrie trebaju posluiti dravni posjedi, u prvom redu rudno i umsko blago; e) ustake vlasti i njihove jedinice trebale su na tzv. teritoriju B. obustaviti svaku djelatnost: f) za prvo vrijeme, na teritoriju B, koji je podrazumijevao najvei dio Bosne i Hercegovine ukljuujui dolinu Neretve sa izlaskom na more preko Metkovia i luke Ploe, trebalo je u okviru NDH stvoriti politiko -adminis-trativnu jedinicu pod nazivom "upa Bosna" sa sjeditem u Sarajevu. Sefa ove upe imenovao bi iskljuivo Adolf Hitler: g) da se na podruju zamiljene "upe Bosna" omogui stvaranje bosanske nacionalsodjalistike partije: li) da se nova politiko-administrativna jedinica, nakon pobjede sila Osovine, uvrsti u red evropskih zemalja pod zatitom Treeg Rajha.
353
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjei5kog rata
Memorandum je predviao teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine koja bi vodila rauna o etnikim, geopolitikim, ekonomskim i saobraajno-tehnikira interesima zainteresiranih strana. Autori Memoranduma eljeli su na tzv. teritoriju B. postii apsolutnu muslimansku veinu pa-su predloili da se jo u toku rata, a najkasnije poslije njegovog zavretka, 175.000 Muslimana koji su ivjeli na teritorijima koji se ustupaju NDH i Italiji preseli na teritorij B. S istim ciljem sa teritorija B. iselilo bi se oko 100.000 Srba i Crnogoraca i oko 75.000 Hrvata doseljenih u ove krajeve za vrijeme Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije. Uporedo sa izradom Memoranduma injeni su napori da se Muslimani naoruaju. Meudrutveni muslimanski odbor "Narodni spas" radio je u srednjoj i istonoj Bosni na naoruavanju muslimanskog stanovnitva. Tvorci Memoranduma imali su u vidu i odnos etnika prema Muslimanima. Uzeir--aga je sumnjao u mogunost pomirenja sa etnicima, koji su izvrili neuvene zloine nad Muslimanima i isticao da nanijete rane mogu zalijeiti samo decenije. Meutim, autori Memoranduma imali su u vidu politiku suradnju sa Srbima, nastanjenim u Bosni i Hercegovini. Oni su isticali da bi u projektiranom teritoriju B, poto se izvre predviena deportiranja stanovnitva u jednom i drugom pravcu, prema procjeni ostalo 925.000 Muslimana, 500.000 Srba i 225.000 Hrvata. U vezi sa navedenim treba spomenuti da su autori Memoranduma zahtjevom da ustae napuste Bosnu i Hercegovinu doli u otvorenu opoziciju prema reimu NDH, pa im je i zbog toga trebalo raunati na moguu politiku suradnju sa Srbima. Razmatrajui uvjete i oblike te suradnje Uzeir-aga Haihasanovi je smatrao da bi ona bila mogua ako bi se Srbi zadovoljli da budu ravnopravni graani u autonomnoj Bosni. U Hercegovini i dijelu Bosne juno od njemako-italijanske demarka-cione linije autonomistike tendencije nisu bile izraene u tolikoj mjeri. Napori koje su inili vodei Muslimani iz Mostara ili su za tim da se uz pomo italijanskih okupacionih snaga osigura zatita Muslimana od terora etnika, koji su bili u slubi Italijana, odnosno da se postigne suglasnost italijanskih vlasti za odgovarajue naoruavanje Muslimana. Delegacija Muslimana iz Hercegovine boravila je u drugoj polovini oktobra 1942. u Rimu gdje se sastala sa jerusalernskim velikim muftijom El-Huseinijem i predstavnicima italijanske vlade sa kojima su voeni razgovori o ovim problemima. Nastojanje muslimanskih prvaka iz Mostara ujesen ove godine da se pobolja poloaj Muslimana vremenski je koincidiralo sa istim takvim naporima u Sarajevu, odnosno sjeverno od deraarkacione linije. Osim toga, zahtjevi muslimanskih prvaka iz Sarajeva i Mostara istovjetni su po tome to su sadravali osudu politike ustakog vodstva i to su teili za tim da se Muslimanima osig -
354
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do k raja Drugog svjetskog rata
uraju povoljniji uvjeti egzistiranja. To ukazuje na injenicu da su ova nastojanja sa obje strane demarkacione linije bila usaglasavana. Treba jo spomenuti pokuaj Muhameda Pande, lana Ulema-melisa, da Bosnu i Hercegovinu, uz suglasnost i pomo Nijemaca, izdvoji iz okvira NDH. Svoja nastojanja od jeseni 1942. Panda je u proljee 1943. proirio zalaganjem na osnivanju SS-divizije sastavljene od bosanskih Muslimana. Oktobra 1943. pristupio je stvaranju "muslimanskog oslobodilakog pokreta" sa devizom: autonomna Bosna na bazi vjerskog mira i sloge muslimana, pravoslavnih i katolika. Muslimanski graanski politiari i javni radnici nisu imali uspjeha u pokuajima da Bosnu i Hercegovinu izdvoje fz okvira NDH. Trei Rajh i Italija, od kojih je to stvarno zavisilo, nisu u datim okolnostima prihvatali predloena rjeenja prema kojima bi se na teritoriji Bosne i Hercegovine stvorila posebna politiko-administrativna jedinica "upa Bosna". To je poljuljalo povjerenje autora i pristalica ovog rjeenja i spremnost Nijemaca da podre i prihvate autonomiju Bosne i Hercegovine. Zagovornicima izdvajanja Bosne i Hercegovine fz okvira NDH postalo je jasno da ni sa 13. SS-divizijom, sastavljenom uglavnom od Muslimana, ne mogu raunati kao izvriocem svoje volje. Zato su oni, od sredine 1943. godine, usmjerili svoje snage na stvaranje veih ili manjih muslimanskih jedinica organiziranih na teritorijalnom principu sa lokalnim komandnim kadrom sklonim, autonomiji Bosne i Hercegovine. Muslimanski politiki krugovi, zagovornici autonomije, polazili su u ljeto i jesen 1943. godine od uvjerenja da su sile Osovine izgubile premo u ratu i da budue planove treba graditi na oekivanoj pobjedi saveznike koalicije. Spomenute muslimanske jedinice branile su svoj teritorij i narod od napadaa, bez obzira o kome se radilo. Takav stav bio je posljedica shvatanja Muslimana da bez vlastitog vojnog organiziranja nee biti u stanju osigurati svoj bioloki opstanak. U jedinice raznih muslimanskih milicija (legija, Zelenog kadra i dr.) odlazili su Muslimani koji nisu htjeli pristupiti partizanima, zatim dio bjegunaca iz domobranskih i orunikih formacija NDH i, kasnije, iz 13. SS-divizije "Hanar" i nekih drugih jedinica. Za ove milicije moe se rei da su se drale dalje od ustakog reima. Samo su neke od njih, ak dijelovi pojedine milicije, u nudi, pritisnuti etnikim ili partizanskim napadima, prihvatali vojnu podrku Nijemaca ili oruanih snaga NDH. Izmeu brojnih muslimanskih narodnih milicija bila je poznata legija Muhameda Hadiefendia koja je djelovala oko Tuzle i na podruju okolnih kotareva. Na tom terenu nalazio se i "Zeleni kadar" pod vodstvom Nesata 355
Topia. Avdaga Hasi i Hasan-aga Gondi stvorili su narodnu miliciju u krajevima oko Kladnja. U Gacku je Demo Tanovi organizirao miliciju, nazvanu po Fazlagia kuli. Splavar Emin Subai uspostavio je u podruju Gorada i Cajnia isto tako narodnu miliciju. U Foi je djelovala milicija Omera engia iz Ustiko-line. Bila je poznata i Cebina grupa koja je, takoer, na podruju Foanskog kotara uspjeno ratovala protiv etnika. U kraju oko Tenja i Teslica narodnu miliciju uspostavio je Avdo Ferizbe-govi. Ismet Bektaevi i Edhem Efendi organizirali su narodnu miliciju u zvornikom i srebrenikom kraju. Osnivai muslimanskih narodnih milicija su, takoer, Zulfo Dumanji iz Borike opine (Rogatica) i Ibrahim Pjani iz Sokola. Na podruju Cazinske krajine snanu i brojnu muslimansku miliciju predvodio je Huka Miljkovi. Nosioci autonomnih tendencija, ipak, nisu uspjeli u jedinicama muslimanskih milicija ostvariti dovoljno snaan politiki utjecaj i stvoriti jedinstvenu vojnu snagu uz iju bi pomo mogli djelovati u skladu sa svojim namjerama. U daljem toku rata, nakon pobjeda partizanskih snaga tokom 1943. i 1944. godine, u jedinicama muslimanske milicije i Zelenog kadra dolo je do osipanja a mnogi njihovi pripadnici (neke jedinice i u kompletnom sastavu) preli su na stranu NOP -a. Pavelieva propagandna predstava sa otvaranjem damije u Zagrebu augusta 1944, nije bila dovoljan argument za rast simpatija Muslimana prema NDH. Ustake vlasti posebno su bile pogoene sve veim odzivom Muslimana u narodnooslobodilaku vojsku, to je bitno remetilo njihovu koncepciju o Muslimanima kao "cvijeu hrvatskog naroda". Sunovrat ustakog reima bio je u takvim okolnostima samo pitanje vremena. Pokuajima ostvarenja bosanske autonomije, koji su podrazumijevali izdvajanje Bosne i Hercegovine iz sastava NDH, muslimanski graanski politiari i njihove brojne pristalice utjecali su na destabiliziranje cjelovitosti ove kvislinke tvorevine. Svim akterima ratnih zbivanja na tom prostoru bilo je jasno da bez podrke bosanskih Muslimana nije mogue odrati graevinu NDH. Osim toga, uloga veeg dijela muslimanskih graanskih politiara imala je svoj znaaj i u tome to se u bosanskomuslirr.anskom narodu nije ukorijenilo povjerenje u NDH kao trajniji dravni okvir.
356
etniki pokret - orue velikosrpske politike u BiH

etniki pokret u Drugom svjetskom ratu, bez obzira na tradiciju eto-vanja i dugi kontinuitet njihove ideologije, nije otpoeo kao jedinstven pokret. Ono to se u Bosni i Hercegovini, kao i u nekim drugim krajevima izvan Srbije, identificiralo sa etnitvom zapoelo je ili kao dio ustanka to su ga poveli jugoslavenski komunisti ili kao dio pokreta to su ga organizirale i povele pojedine srpske nacionalistike grupe na ijem su elu bili, uglavnom, bivi politiari ili uitelji, trgovci, pravoslavni sveenici ili bogatiji seljaci. U Bosni i Hercegovini je neznatan broj vodeih etnika tokom rata bio lanom predratne etnike organizacije. Od 245 lanova upravnih tijela lokalnih etnikih odbora svega ih je 57 otilo u etnike odrede, mnoge su tokom 1941. pobile ustae, drugi su otili u partizane ili ostali neaktivni i slino. Prve etnike "vojvode" bili su veliki srpski nacionalisti, moralno iskvareni i kriminalni tipovi. U jednom etnikom dokumentu za Aima Babica, etnikoga vojvodu iz istone Bosne, kae se da "pije 7 litara rakije dnevno (...) Prvi je poeo da pljaka sa sinovima zajedno (...) Kukavica kakav se moe zamisliti. Nikad nije bio blie poloaju 30 km". Veina ovih prvih etnikih voda bili su samozvane vojvode koji su imali apsolutnu vlast u svojim odredima i, premda je itav etniki pokret u Drugom svjetskom ratu bio proet velikosrpskim hegemonizmom i ovinizmom kao zajednikom karakteristikom, te u tom pogledu predstavljao i jedinstvenu cjelinu, u Bosni i Hercegovini on se u organizacijskom smislu odlikovao time to su, za razliku od tzv. ue Srbije gdje su organizatori etnikih odreda, u prvom redu, bili aktivni i rezervni oficiri, ovdje su organizatori etnitva bili tzv. "nacionalni radnici" to je za posljedicu imalo to da su pojedini komandanti i odredi bili neto samostalniji u svome djelovanju sve do augusta 1941, kada se uspostavljaju intenzivniji kontakti sa Draom Mihailoviem na Ravnoj Gori. Prvi etniki emisari Drae Mihailovia bili su Jezdimir Dangi i Boko Todorovi koji su poetkom septembra 1941. stigli u istonu Bosnu sa zadaom da organizaciono ustroje i stave se na elo etnikim formacijama na tome podruju. Od tada se meu pravoslavnim puanstvom iri snana propaganda o dolasku Srbijanaca. ime se omasovljava etniki pokret koji sve vie poinje funkcionirati kao jedinstvena organizacija na ijem se elu nalazi Draa Mihailovi. Premda kao vojna organizacija n:kada nije dobilo karakteristike regularne vojske, etnistvo je u Drugome svjetskom ratu, osobito od poetka 1942. funkcioniralo kao jedinstvena organizacija koju su, u vojno--teritorijalnom i formacijskom pogledu sainjavale sljedee oblasti kao zasebne komande: 1. Srbija; 2. Bosna i Hercegovina; 3. Crna Gora i Boka Koto357
rska; 4. Sandak (u etnikoj terminologiji "Stari Ras"); 5. Dalmacija i Lika; 6. Vojvodina i Slavonija; 7. Slovenija. U Bosni i Hercegovini je dugo vremena bio prisutan proces neslaganja izmeu Glavnoga taba i komandanata bosanskih etnikih odreda, s jedne, i oficira koje je na ovo podruje slao Draa Mihailovi, s druge strane. Ta neslaganja, koja se nisu ispoljavala u bitnim stratekim i ideolokim ciljevima etnitva kao jedinstvenoga srpskog pokreta, nego prevashodno u pitanjima utjecaja i poloaja "voa" u pokretu, bila su prisutna sve do sredine 1943. kada su formiranjem etnikih korpusa na komandne poloaje konano doli Draini oficiri. Najistaknutije voe etnikog pokreta u Bosni i Hercegovini bili su Jezdimir Dangi, Dobroslav Jevevi, Petar Baovi, Zaharije Ostoji, Rade Radi, Uro Drenovi, Lazar Tesano vic, pop Savo Boi, Cvijetin Todi, Radivoje Kerovi, Aim Babi i drugi. Ogromna veina etnika bili su seljakog porijekla, dakle, iz druvenoga sloja sa najeim nacionalizmom, i oni, za razliku od svojih voa, u poetku nisu puno marili za politike ideje ustrojstva drave, nego su, oslanjajui se na povrno usvojenu srpsku tradiciju, svoj ma usmjeravali prema Muslimanima i Hrvatima koje su smatrali svojini iskonskim neprijateljima, premda je vodstvo etnikoga pokreta, iz politikih i propagandnih razloga, nastojalo u svoje redove ukljuiti i pojedine prosrpski orijentirane Muslimane. Tek nakon uspostave intenzivnijih veza sa Draom Mihailoviem na Ravnoj Gori, bosanski etnici se organizacijski vre povezuju i prihvaaju ciljeve etnikog pokreta promovirane u Memorandumu Stevana Mol je vica o "homogenoj Srbiji" i drugim etnikim programskim dokumentima. Moljeviev memorandum, datiran 20. junom 1941, zasnovan je na ideji da Srbi imaju pravo na poloaj vodee nacije u Jugoslaviji. To e postati ako "stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati elo etniko podruje na kome Srbi ive". Tako bi se stvorila velika Srbija u kojoj bi, prema programu etnikoga pokreta iz septembra 1941, bilo mjesta samo za "srpski ivalj" to bi se realiziralo "radikalnim ienjem gradova i njihovim popunjavanjem sveim srpskim elementom" te "planskim ienjem ili pomeranjem seoskog stanovnitva sa ciljem homogenosti srpske dravne zajednice". U Instrukciji Drae Mihailovia od 20. decembra 1941. stoji da je cilj etnikoga pokreta "stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju etniki istu" to je podrazumijevalo unitenje ili protjerivanje muslimanskoga i hrvatskog naroda, pri emu je za Hrvate bilo predvieno prevashodno preseljenje u one krajeve koji bi Hrvatima ostali od Hrvatske, dok je Muslimanima bilo namijenjeno prije svega unitenje, a zatim preseljenje u Tursku ili druge krajeve. U svoju osobnu biljenicu Draa Mihailovi je za
358
Muslimane zapisao da se moraju iseliti "u Tursku ili ma gdje van nae teritorije (...) Svi Muslimani ima da budu pokrenuti sa svojih ognjita. Oni koji su blie hrvatskim oblastima tamo - glavno je da svi budu pokrenuti". I u svim ostalim etnikim dokumentima, pa i onim usvojenim na kongresu u selu-Ba 1944, uvijek je polazna taka bila velika Srbija, dodue uvijek u granicama Jugoslavije. Svoj program etnici su nastojali realizirati masovnim terorom, dok su vojnike akcije izvodili jedino u sudjelovanju sa njemakim i talijanskim jedinicama. etniki masovni teror bio je usmjeren prema Hrvatima na podrujima gdje su Srbi i Hrvati ivjeli pomijeani, te osobito prema bosanskim Muslimanima u Bosni i Hercegovini i Sandaku. Muslimansko stanovnitvo, koje su etnici smatrali tradicionalnim neprijateljima, bilo je jedna od glavnih rtava etnikog terora. Ve 1941. Draa Mihaiiovi je osobno nareivao primjenu genocidnih mjera prema Muslimanima i Hrvatima, pri emu je klanje nenaoruanih ljudi, ena i djece bio najei oblik etnikoga ubijanja. Prve masovne zloine etnici su izvrili u Ljubinju, Viegradu, Kulen-Vakufu i Koraju, ali je jedna od najstravinijih, akcija etnikoga masovnog terora bio niz pokolja nad muslimanskim narodom n jugositonoj Bosni koji su se dogodili u decembru 1941. i januaru 1942. osobito na podruju Foe, Gorada, Vlasenice i Srebrenice, gdje je ubijeno i u Drinu od Foe do Ustiprae baeno nekoliko tisua civila. etniki kapetan Sergije Mihaiiovi je nakon tih pokolja zapisao: "Resili smo se neprijatelja, ubili smo 5.000 Muslimana u Foi i Gorau". Masovna ubojstva etnici su vrili i tokom 1942. i 1943. u istonoj, jugoistonoj i zapadnoj Bosni, te istonoj Hercegovini. U 97 opina u Bosni i Hercegovini evidentirano je 1.013 masovnih stratita iz Drugoga svjetskog rata, od kojih je veina smjetena u graninim podrujima BiH sa Srbijom i Crnom Gorom. Masovne zloine vrile su, uglavnom, specijalne jedinice, takozvane crne trojke i letee brigade koje su prolazile iz Srbije i Crne Gore, ali su u zloinima masovno sudjelovali i bosanski etnici. ak su komandanti pojedinih bosanskih etnikih odreda izjavljivali kako Draa Mihaiiovi, kao lan jugoslavenske vlade, nije dovoljno odluan "u unitenju hrvatskog i turskog elementa u Bosni i Hercegovini". Za ostvarenje svoga stratekoga cilja etnici, koji su sve do sredine 1943. imali podrku Saveznika, Velike Britanije prije svega, suraivali su sa Nijemcima, Talijanima, pa ak i ustaama, to je bila jedna od najprotivurjenijih stvari koja se desila u Drugom svjetskom ratu na ovom prostoru: gotovo patoloka mrnja srpskih i hrvatskih nacionalista potiskivana je i kod jednih i kod drugih s ciljem zajednike borbe protiv NOP -a koji se nije borio za
359
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugo g svjetskog rata
stvaranje nacionalno istih drava kao rezultata genocida. U ovom smislu postoje tri grupe bosanskih etnika, kako je to prikazano i na jednoj karti, datiranoj 17. januara 1943, to ju je nainio Glavni stoer domobranstva. Prema toj karti postoje: 1. talijalski etnici (u istonoj Hercegovini); 2. kolaboracionistiki etnici (u srednjem i djelomino istonom dijelu Bosne i blizini istoimene rijeke) i 3. pobunjeni etnici (sjeveroistona Bosna i podruje istono od Sarajeva). Kolaboracionistiki etnici su oni koji su od sredine 1942. potpisali niz sporazuma sa ustakim vlastima o suradnji. Na osnovu ovih sporazuma etnici su od vlasti NDH dobivali oruje i municiju, pa su ak etniki ranjenici i bolesnici zbrinjavani u bolnikim ustanovama NDH na "isti nain" kao i pripadnici oruanih snaga NDH, a za uzvrat su se obavezivali da e omoguavati i ak podsticati ekonomsko funkcioniranje NDH osiguravajui razmjenu dobara selo - grad i uvajui puteve i mostove radi funkcioniranja saobraaja i slino. "U tom smislu etnici su, najee u suradnji sa njemakim, talijanskim i ustakim jedinicama izvodili vojne operacije protiv partizana koji su nastojali onemoguiti i trite i saobraaj tokom rata. Sve znaajnije vojnike operacije bosanskih etnika, osim njihovih krvavih vojnih pohoda na nezatiena i slabo branjena muslimanska i hrvatska neselja, bile su. vezane za njemako-talijanske ofanzive protiv partizana. Kada je sredinom januara 1942. otpoela operacija "smirivanja istone Bosne" Jezdimir Dangi je naredio etnikim jedinicama da se ne odupiru njemakim snagama koje su za nekoliko dana uspjele odbaciti partizanske jedinice duboko na jug prema talijanskoj okupacionoj zoni. Bio je to poetak razlaza bosanskih etnika i partizana koji je bio ubrzan nizom etnikih pueva u partizanskim odredima (Ozrenski, Romanijski, Kalinoviki, "Zvi jezda" i dragi) te, u poetku podmuklim, a kasnije otvorenim napadima bosanskih etnika na partizanske jedinice. Pokazalo se to ve u ofanzivi njemako-talijanskih i ustako-etnikih snaga poduzetoj u proljee i ljeto 1942. kada su bosanske etnike snage, potpomognute crnogorskim etnicima, nastupale zajedno sa Talijanima u Hercegovini i istonoj Bosni kojom prilikom su partizani doivjeli velike gubitke, ali su, ipak, uspjeli izvesti tzv. "prodor u Bosansku krajinu" i spasiti glavninu svojih snaga. Partizanska kontrola zapadne Bosne pomutila je etniku nadu u stvaranje koridora izmeu Hercegovine i Like, pa je vojvoda Ilija Trifunovi Biranin uspio uvjeriti Talijane da poetkom oktobra 1942. poduzmu jednu operaciju nazvanu "Alfa" usmjerenu protiv partizana sjeverozapadno od srednjeg dijela toka rijeke Neretve u kojoj je sudjelovalo oko 3.000 etnika iz Hercegovine i jugoistone Bosne pod vodstvom Baevia i Jevevia. Dok su talijanske jedinice uspjele zauzeti Prozor i jo neke gradove, etnici su vrili masovna
360
ubistva muslimanskoga i hrvatskog stanovnitva, zbog ega su ih Talijani povukli iz daljih operacija, ali su ih iznova angairali u operaciji "Weis" kada se oko 12.000 do 15.000 etnika borilo protiv partizana na obalama Neretve, od Mostara do Konjica, oko Kalinovika i Nevesinja, te srednjega toka Neretve. Sve ove etnike snage su tokom Bitke na Neretvi tijesno suraivale sa Talijanima, a dobile su izvjesne koliine oruja i municije od Nijemaca, ipak, u ovoj bici etnici su doivjeli veliki vojniki poraz, bili su posve razbi jeni na lijevoj obali Neretve i u rasulu su se povlaili prema Crnoj Gori i dublje u Hercegovinu. Nakon ovoga poraza etnici nisu predstavljali znaajniju vojniku snagu. Nakon kapitulacije Italije oni se uputaju u tjenju suradnju sa Nijemcima, osobito na podruju sjeveroistone Bosne gdje su lokalni etnici imali ne samo dobru suradnju sa Nijemcima nego i sa lokalnim ustakim vlastima, pa je Mihailovi nakon gubitka Srbije 1944. odluio na tom prostoru koncentrirati svoje snage pomou kojih je ak namjeravao od partizana oteti Tuzlu, najvaniji grad u sjeveroistonoj Bosni. Ova Mihailovieva operacija, poduzeta koncem decembra 1944. u kojoj je sudjelovao i Prvi srpski jurini korpus (sastavljen od bive Srpske dravne strae i Granine strae) nije uspjela, a poslije toga su uslijedile meusobne optube izmeu etnika i bivih pripadnika Straa, pri emu je svaka strana okrivljavala onu drugu da se nije dovoljno dobro borila. Sve je to pogoravalo stanje u etnikom vojnom i politikom rukovodstvu, pa je dio bosanskih etnikih snaga krenuo poetkom 1945. prema Zapadu vjerujui da e se povezati sa britanskim trupama. To su uinili mnogi Mihailovievi vodei komandanti, meu kojima i Zaharije Ostoji, naelnik komande za istonu Bosnu i Petar Baovi, komandant hercegovakih etnika, dok se Jevevi sa svojim etnicima ve ranije nalazio na podruju Slovenije. Veina ovih snaga bila je unitena na prostoru Lijeve-P olja, sjeverno od Banje Luke. Drugi dio bosanskih etnika pridruio se Mihailoviu u njegovu nastojanju da se vrati u Srbiju. Trei dio nije krenuo niti na Zapad niti se pridruio Mihailoviu nego se jednostavno raziao: veina njih utonula je u masu srpskoga pravoslavnog puanstva Bosne otkud je i dola, a drugi su otili u duboke bosanske ume gdje su ostali dugo vremena nakon vojnikog poraza i zavretka Drugog svjetskog rata.
361
Narodnooslobodilaki pokret u
Bosni i Hercegovini Terorom, nasiljem, krvlju i pljakom obiljeeni su, ve od prvih nedjelja, razni okupacioni reimi nametnuti raskomadanoj Jugoslaviji, koji su po razmjerama brutalnosti i pritska nadmaili sve ono to se inilo u do tada pokorenim evropskim zemljama. Denacionalizatorska politika u vidu o vinistikog bezumlja, koju su inspirisali okupatori ostvarujui poznatu metodu "zavadi pa vladaj", preko svojih domaih ultranacionalistikih kolabora -cionistikih snaga, vodila je fizikom unitenju jednog naroda od drugog i prijetila da, na taj nain, zauvijek iskopa jaz izmeu jugoslavenskih naroda. Historijski naslijeena, a izmeu dva svjetska rata zbog aneksionistikih tenji velikosrpske i velikohrvatske buroazije podgrijavana, nacionalna i vjerska netrpeljivost u Bosni i Hercegovini dostigla je po slije okupacije, divljanjem ustakih elemenata, fantastine razmjere. Podstiui jedne protiv drugih, okupatori su uspjeli u poetku odnose jo vie zaotriti i na taj nain svoj plan o unitavanju naih naroda izvesti pomou njih samih i prikazati ga kao unutarnja meusobna razraunavanja. U cjelini uzev, okupacija je jugoslavenskim narodima otvarala samo najmraniju perspektivu, bijedu, glad i nacionalno ugnjetavanje, pa i istrebljenje. Izvori otpora narasli su sa surovim mjerama denacionalizacije koju je okupator sprovodio, a u Bosni i Hercegovini sa masovno zami ljenim unitenjem srpskog naroda u NDH. Sporadine manifestacije otpora ukazivale su da se duh naroda nije mirio sa mranim perspektivama koje su mu nametane, da rodoljublje nije ugaeno i da i skra otpora se moe upaliti. Progonjeno srpsko stanovnitvo u BiH, koje se ponekad oajniki odupiralo, ili je bjealo u planine stvarajui zbjegove, u izvjesnom smislu, prvo je poelo ustaniki pokret protiv "novog poretka", vodei oruanu borbu protiv okupacionog reima u vidu napada na kolaboracioniste, ustae i domobrane. Meutim, bilo je neophodno da takvi spontani odbrambeni pokreti, koji su se lahko mogli, kao to negdje i jesu, pretvoriti u osvetnike, nae svog predvodnika, organizaciju sposobnu da ga preobrazi u vojni i politiki pokret, koji je na platformi zajednike borbe svih, bez obzira na nacionalnu, politiku i vjersku boju, u stanju uhvatiti se u kotac sa tako monim neprijateljem kao to je faizam i situacijom nepoznatom u historiji ovih naroda. Teki i proturjeni uvjeti, koji su 1941. godine nastali okupacijom i komadanjem jugoslavenskog prostora, te stvaranjem kvislinkih tvorevina, duboko su se odrazili na ponaanje svih drutveno-polkikih snaga u zemlji.
362
Glavni i sporedniji predstavnici partija koje su bile "legalne" prije rata, ako nisu bili pobjegli u inozemstvo, nalazili su se na pozicijama pasivnog oslukivanja i iekivanja, ili manje vie otvorene saradnje sa okupatorom. Njihove organizacije, ve fiktivne, u stvarnosti vise nisu postojale. Ove parti je kompromitovane u vladama iz prolosti, ranije odgovorne za tlaenje, a zatim za nacionalnu katastrofu, nisu mogle imati nikakvu funkciju u narednom ustanikom pokretu. Uloga voe mogla je pak, pripasti jedino komunistima, ve prekaljenim u dvadesetogodinjem ilegalnom radu, sa vrstom konspirativnom organizacijom. Oni nisu pravili kompromise sa starim reimom i godinama su ukazivali na opasnost od faizma i rata i pripremali se da im se suprotstave. Jedina politika snaga koja je i nakon aprilskog rata, okupacije i komadanja jugoslavenskog teritorija ostala kompaktna kao opejugoslavenska partija bila je Komunistika partija Jugoslavije. Ona je svojim istupima ponudila jugoslavenskim narodima alternativu fizikom unitenju kroz narodnooslo-boilaku borbu, parirajui tako ne samo politici okupatora, nego i koncepciji nacionalno istih drava na jugoslavenskom prosioru. KPJ se izjasnila za borbu u savezu sa svim demokratskim i rodoljubivim snagama, nezavisno od njihovog politikog opredjeljenja u prolosti i sadanjosti, nacionalnih osjeanja i vjere. Komunisti su, van sumnje, od prvih ustanikih dana stavili nacionalno osloboenje u funkciju socijalne revolucije. Njihova strategija ukljuivala je nacionalnu emancipaciju kao bitnu komponentu u zemlji vise nacionalne strukture i loeg iskustva sa meuratnom politikom. Pokret pod vodstvom komunista bio je i dosljedno jugoslavenski, suprotno etnikom koji nije prelazio okvire srpskih krajeva, ili onih koji su takvima smatrani. U Bosni i Hercegovini, kao i u drugim jugoslavenskim zemljama, ustanak protiv'faistikog okupatora i njegovih saradnika pokrenut je nakon intenzivnih politikih i organizacionih priprema, koje su inicirali i uglavnom obavili komunisti. Prve borbe u BiH, na poziv KPJ otpoele su 27. jula 1941. napadom ranije formiranih partizanskih grupa na Drvar, Otrelj, i Bosansko Grahovo. Uskoro zatim, ustanak je buknuo u itavoj Bosanskoj krajini, istonoj i centralnoj Bosni, a u Hercegovni su se borbe vodile jo od juna. Ustanike snage su oslobodile prostrane teritorije, razbile znatne ustake i domobranske jedinice i oslobodile mnoga mjesta kao Drvar, Bosansko Grahovo, Glamo, Mrkonji-Grad, Han-Pijesak, Sokolac, Srebrenicu, Vlaseniu, Graanku. Stvaranjem prvih osloboenih teritorija u znatnom dijelu zemlje okupacioni reim bio je ozbiljno ugroen. Mnoge komunikacije bile su presjeene, a sve druge nalazile su se pod udarcima partizanskih odreda. Time je saobraaj bio poremeen, to je uveliko oteavalo kako transport okupa363
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kfaja Drugog svjetskog rata
tonskih trupa i ratnog materijala kroz BiH, tako i eksploataciju njenih bogatstava. Uspjesi ustanka ugroavali su presti okupacionih sila i dovodili u sumnju stabilnost "novog evropskog poretka" u periodu kada je nacistika Njemaka bila na vrhuncu svoje moi, drei pod svojom izmom najvei dio Evrope. Na tlu Bosne i Hercegovine u ljeto i jesen 1941. godine primjenjivala se koncepcija KPJ o razvijanju partizanske borbe, koja bi bila dugotrajnog karaktera, oslonjena na selo, umjesto koncepcije koja je ovu svodila na akcije u gradovima, na trajkove i sabotae. Razvijanje narodnooslobodilake borbe nije, meutim, znailo zapostavljanje otpora u gradovima, ali je ovaj prila-goavan uvjetima karakteristinim za partizansku aktivnost protiv neprijatelja, kao osnovnom vidu borbe, dobijajui najraznovrsnije oblike, od graanske neposlunosti i politike propagande do snabdijevanja partizanskih odreda kadrovima i materijalnim sredstvima, sabotaama, diverzijama itd. Ustanike akcije izvodili su partizanski odredi, u nekim krajevima nazvani gerilskim, koji su u poetku preteno formirani na teritorijalnom principu. Sa stvaranjem Prve proleterske brigade 21. decembra 1941. u Rudom, poeo je proces objedinjavanja teritorijalnih partizanskih jedincia u vee pokretne vojne snage, koje e u uvjetima jo veoma nepovoljnog odnosa snaga, primjenom partizanske taktike i njenim kombinovanjem sa frontalnim djelovanjima, izgraditi strategiju i taktiku narodnooslobodilackog rata. Naoruani u poetku samo lahkim orujem, sa neprijateljem kao glavnim izvorom snabdijevanja, partizanski odredi su samostalno ili veim udruenim snagama, proirivali ili branili slobodnu teritoriju, uvali njene granice, uspjeno napadali neprijatelja i isto tako izmicali pred njegovim jaim snagama. Ustanici su znali drati gradove u opsadi, ali su izbjegavali frontalne borbe, uzimajui u obzir nesrazmjerne prednosti neprijatelja u vojnoj tehnici.^Partizanski odredi sastavljeni, uglavnom od mlaih boraca, bez vojnikog iskustva, imali su starjeinski kadar koji su inili ili uesnici panskog graanskog rata, ili komunisti iz redova rezervnih oficira, te pojedini aktivni oficiri i podoficiri bive vojske, koji su izbjegli zarobljavanje i iskazali se kao osvjedoeni rodoljubi. Pariani primjenjuju borbenu taktiku, "pogodi i pobjegni", napadaju neprestano uglavnom nou sa neobinom okretnou, zbunjujui neprijatelja i ne dozvoljavajui da mu budu meta, zatim poslije obavljenog zadatka nestaju u planinama i umama. Neprekidnu injelu ofanzivnu akciju, smjelo infiltriranje u zadnje neprijateljske redove, neprekidno manevrisanje sa akcijom i borbom, stroga disciplina u potivanju ciljeva, ali preduzimljivost i stvaralaka mata u njihovoj realizaciji... dio su naredbi i uputstava vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita komandantima jedinica.
364
Organizovana snaga ustanka morala je u mjeovitim nacionalnim krajevima, kakva je Bosna i Hercegovina, suzbijati i savlaivati stihiju srpskih seljaka dovedenih u stanje samoodbrane i eljnih odmazde, naroito u poetnoj fazi borbe, kao i protuofanzive neprijatelja i razorni utkaj njegove propagande, usmjerene na podjelu ustanikih redova u trenucima kriza, i osipanja boraca, koji su prijetili potpunim raspadom ustanikih frontova. Ponegdje, gdje nije bilo jaeg uticaja KPJ, za ustanike voe spontanih pokreta srpskog seljatva nametali su se pojedinci, koji su meu ustanicima raspaljivali nacionalistiku euforiju, okreui ih osvetnikim akcijama protiv muslimanskog i hrvatskog stanovnitva. Nacionalistiki ispadi i masovni zloini nad muslimanskim i hrvatskim stanovnitvom jo vie su podsticali proces konfrontacije na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Taj proces smiljeno je podsticala i NDH pojaanim represalijama nad srpskim stanovnitvom kao i akcijama politikog povezivanja hrvatskog i muslimanskog stanovnitva. Reagujui kao "zatitnici" ugorenog srpskog stanovnitva Talijani, vrlo suptilnom politikom, pomou etnika ele unititi narodnooslobodilacki pokret, izazivajui previranja i kolebanja meu ustanicima, koji su pred talijanskim trupama, koje su do oktobra 1941. reokupirale drugu i treu zonu, poeli naputati poloaje i vraali se kuama. Napore KPJ kao avangarde NOP-a da stabilizuje ustanak i izgradi vojnu i politiku organizaciju narodnooslobodilake borbe, pratila su paralelno sve upornija nastojanja okupatora i kolaboracionistikih snaga, naroito etnika da razbiju ustanak. U Bosni i Hercegovini, posebno u istonoj Bosni jedan od kljunih problema ustanka bio je odnos NOP-a prema etnikom pokretu. Bez obzira na prirodu etnitva, ustanak u BiH, koji su pokrenuli i predvodili komunisti, razvijao se izvjesno vrijeme u znaku pokuaja saradnje s etnikim pokretom, u cilju okupljanja i koordinacije to veih snaga u borbi protiv okupatora. Meutim, osnovno razlikovanje ovih pokreta nastupilo je na pitanju dosljednog otpora okupatorima, partizanske snage izjanjavale su se za borbu bez rezerve, od prvog asa, svim snagama, dok su etnici razvijali strategiju defanzive i iekivanja, pa je od takve politike do srozavanja na otvorenu kolaboraciju bio samo jedan korak, a etnici nisu mogli da ga ne preu. Tako su ostala bez uspjeha nastojanja Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH da sa etnikim vodstvom u istonoj Bosni u oktobru 1941. godine postignu sporazum o zajednikoj borbi protiv okupatora i tako sauvaju jedinstvo srpskih, ustanikih snaga. Prilikom izvoenja borbenih djelovanja na brojne ustake i domobranske garnizone Roga:ica, Zvornik, Kladanj, Olovo, Foa i dalje, etnici su iznevjerili potpisani sporazum. P oslije pada Uzica, emu su svojim dranjem doprinijele i tamonje etnike jedinice, etnika propaganda i politika ila je sve otvorenije za tim da likvidira NOP 365
Bosna i Hercegovina o najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
i cijelu BiH ukljui u etniku interesnu sferu, traei od Nijemaca, preko svojih emisara, priznanje etnika kao saveznika u zamjenu za njihovu borbu portiv NOP -a. Za Nijemce etnici su bili i ostali pomone jedinice u borbi protiv partizana, pod apsolutnom kontrolom i u zavisnosti od njemakih tabova. Dok su juno od demarkacione linije etnike formacije bile pod komandom talijanskih tabova, koji su ih snabdijevali orujem i materijalom i angaovali u borbi protiv NOP -a, u sjevernoj zoni Nijemci su, da ne bi krili "suverenost'' NDH, regulisanje odnosa sa etnicima prepustili vlastima NDH. Rezultat je bio niz sporazuma od aprila do juna 1942. godine, po kojima etnici priznaju "vrhovnitvo" NDH, dobivaju vlast i kontrolu nad sprskim naseljima privredno sarauju sa orgamma NDH, kao i njemakim nadlenim faktorima i prihvataju zajedniku borbu protiv NOE Vodstvo nar-odnooslobodilakog pokreta nalo se pred spletom teko rjeivih problema i nizom sudbonosnih odluka, od ijeg ishoda su esto ovisili mnogi ljudski ivoti, pa i budunost oslobodiliakog pokreta na uem i irem prostoru. Moralo se osigurati pretvaranje ustanka uglavnom srpskog seljatva u zajedniki ustanak svih naroda koji ovdje ive, jer bez toga bi svaka borba bila bezperspektivna. Ideja saradnje, bratstva i jedinstva, koju je KPJ uinila osnovom kljune politike devize cjelokupnog NOP -a, predstavljala je saznanje da je i za Muslimane i za Srbe i Hrvate jedini p ut opstanka u njihovom zajednitvu nasuprot zagovornika ovinistike mrnje i nosioca politike istrebljenja drugih naroda. Time je bila otvorena teka bitka za pridobijanje novih pristalica i omasovljavanje NOP -a, kako Srbima, tako i Muslimanima i Hrvatima . Prednost KPJ u toj bici bila je u tome to je ona, kao organizator ustanka, sticala sve vei ugled i uticaj u narodu, na osnovu osvjedoenih odricanja i spremnosti na rtvu za ciljeve koji su to zasluivali da se podnese, oiglednim primjerima humanih odnosa meu pripadnicima razliitih konfesija i narodnosti, impresivnim primjerima hrabrosti, portvovanja, kao i primjerima obinog ljudskog potenja naspram sve grublje kompromitacije politike nasilja, terora i pljake okupatora, ustaa i etnika, svih u istom kolu. Partizanski borci koji su gladovali a nisu htjeli bez dozvole dotaknuti se hrane na koju su nailazili, odanost principima borbe, beskrajna neust-raivost, masovna hrabrost, sve je to davalo svoje rezultate. Krajem decembra 1941. godine, kada je situacija u Bosni i Hercegovini, posebno u nekim njenim oblastima, postala izuzetno teka i sloena naroito zbog razbijanja jedinstva ustanikih snaga od etnika, u istonu Bosnu je doao Vrhovni tab NOPOJ, sa vrhovnim komandantom Titom, koji je svo jim prisustvom i snagom Prve proleterske brigade poeo bitnije uticati na razvoj NOB -e u tim krajevima. Tako je sticajem raznih okolnosti Bosna i Hercegovina postala za due vrijeme sredite oruane borbe naroda Jugo366
siavije, poprite najeih bitaka, sjedite najvieg vojnog i politikog rukovodstva NOP-a. a na njenoj teritoriji rjeavani su najkrupniji problemi od kojih je zavisio ishod NOB-e, a najznaajnije vojne i politike odluke u toku NOR-a donesene su u Bosni. Dolaskom Vrhovnog taba sa Prvom proleterskom brigadom na tlu istone Bosne dolo je do poleta ustanka, spajanja glavnine snaga sa Romanijskim Biranskirn i partizanskim odredom "Zvijezda", irenja slobodne teritorije i ometanja, koritenja za njemake vojno privredne interese, vanih poduzea, rudnika i saobraajnica. Ugroavajui komunikacije okupatora i razarajui poredak koji su oni uspostavili, partizanske snage su stalno bile na udaru neprijateljskih ofanziva, koje su do kraja 1941. i u prvoj polovini 1942. naprosto sustizale jedna drugu, kao najkrupnije operacije u to vrijeme na jugoslavenskom ratitu. Pod pritiskom okupatorskih, ustako domobranskih formacija, kao i pod uticajem akcija etnikih odreda, osloboena teritorija bila je reokupirana, a glavnina snaga narodnooslobodilakih odreda, oko pet hiljada boraca, iznurena i sa ranjenicima odbaena je krajem juna 1942. na bosansko-crnogorsko-hercegovaku tromeu. Za dalji razvoj NOP -a odluujui znaaj imala je procjena vrhovnog komandanta o prenoenju novog strategijskog teita NOB-e u Bosansku krajinu. Grupu proleterskih brigada put je vodio kroz krajeve naseljene nacionalno mjeovitim ivljem, koje se, meusobno zakrvljeno, unitavalo u ovinistikim obraunima, to je vojnim tabovima i nametalo obavezu pojaanog politikog rada na pridobijanju stanovnitva za platformu bratstva i jedinstva u zajednikoj borbi portiv okupatora. Od kraja juna 1942. do poetka augusta jedinice operativne grupe razbile su, u snanom naletu, talijanske i ustako-domobranske garnizone, presjekle prugu Dubrovnik-Saraje-vo u duini od 70 km, odsjekle Hercegovinu i junu Dalmaciju od NDH, a zauzimanjem Konjica prekinule veze Bosne sa Jadranskim morem, ilu kucavicu vojno privrednih interesa Treeg Rajha u ovoj oblasti. Na svom ofanzivnom pravcu ka Bosanskoj krajini brigade su oslobodile Bradinu, Prozor, Gornji Vakuf, Kreevo, Duvno, ujicu, Livno, Posuje, lomei otpor i Francetieve "Crne legije", najozloglaenijih ustakih jedinica, koje su branile utvrene varoi. Spojivi se sa krajikim i hrvatskim jedinicama, udruene udarne brigade oslobodile su prostranu teritoriju u zapadnoj Bosni i Dalmaciji, koja se zatim spojila sa slobodnim teritorijora u Lici, Kordunu i Baniji u jedinstvenu cjelinu. Osloboenjem Bihaa, Bosanske Krupe, Cazina i niza manjih mjesta do Bosanskog Novog, stvorena je kompaktna slobodna teritorija od Rame i Neretve do okolice Zagreba, Karlovca i Rijeke, obuh-vatajui povrinu od oko 50.000 km2 koja je nazvana "Bihaka republika".
367
Ustanicki rejoni Bosne, Hrvatske, Slovenije su meusobno povezani. Time je zaustavljeno irenje Mihailovievog uticaja na zapad, a vlast ustaa na osloboenoj teritoriji se raspala. Osloboenjem niza mjesta sa preteno muslimanskim i hrvatskim stanovnitvom stvoreni su uvjeti za njihovo ire angaovanje u NOP-u. Stvaraju se nove jedinice, koje od 20. novembra 1942. obrazovanjem Narod-nooslobodilake vojne Jugoslavije i partizanskih odreda NOVJ PO dobivaju sva obiljeja regularne armije, u ijem se sastavu tada nalazilo oko 150 hiljada boraca, uglavnom omladine. Razvitak ustanka u istonoj Bosni potkraj 1942. godine nagovjetavao je poetak novog poleta NOPA-a. Krupna pobjeda 6. istonobosanske brigade, formirane 2. augusta 1942, i Sremskog partizanskog odreda nad etniim snagama na Majevici oznaila je jedan od prijelomnih trenutaka NOP-a u istonoj Bosni. U Hercegovini se obnavljaju i formiraju nove partizanske jedinice. Plan Drae Mihailovia od jula 1942. o etnikoj ofanzivi iz centralnih vlasti zemlje ka Bosanskoj krajini je propao, ali se sveo na udovine zloine nad muslimanskim i hrvatskim seoskim stanovnitvom. Uporedo sa krupnim vojnim pobjedama u ljeto i jesen 1942. godine jaale su politike osnove NOP-a. Iako u tekim i sloenim ratnim uvjetima narod na vlast je oslanjajui se na najiru podrku naroda osiguravala snabdijevanje sve krupnijih snaga NOVJ i osiguravala ivot na slobodnoj teritoriji. Pod-sticaj daljem razvitku narodne vlasti preko narodnooslobodilakih odbora i njihove aktivnosti dali su propisi, tzv. Driniki, koje od tada tr etiraju kao trajne organe i osnove nove dravne organizacije koja se stvarala u procesu NOR-a, a kojoj je jo nedostajao centralni NOO, kao najvie izvrno tijelo. Tijelo stvoreno u Bihau 26/27. novembra 1942. dobilo je naziv Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije, AVNOJ, imalo je opepoli-tiki karakter, ali, i pored otpora spoljnih meunarodnih inilaca, i obiljeja vlade, samim tim to mu se Izvrni odbor sastojao od vie resora. Za predsjednika IO izabran je dr. Ivan Ribar, a za podpredsjednike Nurija Pozderac, dr. Pavle Savi i delegat iz Slovenije Edvard Kocbek. AVNOJ je preuzeo na sebe ope politike poslove, organizaciju narodne vlasti, usaglaavanje rada narodnooslobodilakih odbora, NOO, te davao podsticaj i inicijativu za osnivanje zemaljskih antifaistikih tijela u onim dijelovima zemlje gdje jo nisu postojala. Iako je AVNOJ kratko radio na slobodnoj teritoriji mogli su se osjetiti rezultati njegovih napora u pravcu oivljavanja privrede, sprovoenja nove ekonomske, socijalne, zdravstvene, prosvjetne i kulturne politike, a narod je mogao sagledati kako funkcionise nova vlast, svoja prava u njoj, kulturni preobraaj koji je donosila itd. Na bihakoj i drugim manjim slobod368
Bosna i Hercegovina od najst arijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
nim teritorijalna irom jugoslavenskih zemalja provjeravani su novi sistemi vlasti, politika i naela NOP -a, funkcionisanje ustanova i njihove veze sa narodom. Slobodne teritorije su imale ne samo unutranjopolitiki znaaj ve i meunarodni, jer su bile podsticaj antifaizmu u drugim porobljenim evropskim zemljama, negacija faizma i Hitlerovog "novog poretka", te potencijalni mostobran u sluaju saveznike invazije. Takav razmah narodnooslobodilakog pokreta posebno je uznemhio njemake i talijanske vojno-politike faktore, naroito jer se i vremenski podudarao sa prijelomnim pobjedama antifaistike koalicije kod Staljingra-da i na sjeveru Afrike, a samim tim i promjenom strategijske situacije u oblast i Mediterana. Procjena ovih okupacionih faktora da predstoji invazija anglo-amerikih snaga negdje na jugu Evrope, a time, moda, i na Balkanu, kao na "meki trbuh" Hitlerove "evropske tvrave, viestruko je uticala na razvoj dogaaja na jugoslavenskom ratitu. Pred NOP-om se otvarala etapa u kojoj se morao afirmativno potvrditi kao snaga sposobna da, u okviru ratnih napora ujedinjenih naroda antifaistike koalicije, izbori prijelomne pobjede na jugoslavenskom ratitu, jer je samo to moglo biti garancija ostvarivanja dalekosenih oslobodilakih i politikih ciljeva, koje e uvaavati i priznati i meunarodni faktori. Mjere koje su poduzele okupacione sile, s ciljem da odbrane svoje pozicije na jugoslavenskom tlu i na taj nain osiguraju uvjete za efikasnu organizaciju odbrane Balkana bile su prvenstveno proglaenje podruja juno od Save operativnim podrujem okupacionih trupa i s tim u vezi ciklus zimskih operacija protiv NOP -a, kao "Vejs I i II", u kojima je angaovano preko 100 hiljada njemakih, talijanskih i kvislinkih vojnika. Tako je znatan dio teritorije Bosne i Hercegovine, poetkom 1943. godine bio poprite najveih bitaka, koje e nesmanjenom estinom trajati sve do jula te godine, i u kojima e se neposredno angaovati i gotovo sve bosanskohercegovake jedinice NOVJ. Zahvaljujui uspjenim odbrambenim borbama NOV u Bosanskoj krajini, stvoreno je potrebno vrijeme za protivofanzivu grupe divizija pod neposrednim rukovoenjem Vrhovnog taba u pravcu jugoistoka, tj, prema Hercegovini. Izbjeglice iz Banije i Bosanske krajine, kao i eeloni ranjenika oteavali su i usporavali pokrete jedinica, koje ih nisu htjele ostaviti i tako prepustiti neizvjesnoj sudbini u uvjetima rata bez klasine pozadine. Iskustvo sa masakrom ranjenika na Kozari, Zlatiboru i na drugim mjestima jasno je upuivalo na to da Nijemci, a ni kolaboracionisti i kvislinzi nemaju milosti prema ranjenicima i bolesnicima. Razbivi talijansku diviziju "Mure" i ustako-domobranske garnizone u dolini Rame i na komunikaciji Sarajevo-Mostar. Glavna operativna grupa ekala je na evakuaciju Centralne bolnice,
369
koja se sa nekoliko hiljada ranjenika teko kretala po planinskim terenima u zimskim uvjetima. Ruenjem mostova na Neretvi izveden je vjet taktiki manevar s ciljem da se spasu ranjenici i onemogui spajanje Nijemaca i Talijana, a na drugoj strani prelaz etnika s lijeve na desnu stranu rijeke, i stvori utisak da glavnina NOVJ mijenja pravac u smjeru obratnom od smjera prodora. Uz najvea naprezanja i velike rtve grupa divizija NOV probila se iz okruenja, forsirala Neretvu i sredinom marta 1943. godine nastavila prodor kroz Hercegovinu ka dolini Drine. U svom nastupanju Glavna operativna grupa divizija porazila je do nogu Mihailovievc etnike kod Glavatieva, Kalinovika i Nevesinja, a Mihailovi se povukao u Srbiju. Tok i rezultat ove neprijateljske ofanzive, oznaili su krupan prijelom u razvitku NOP-a, jer je to bila prva velika ofanziva udruenih okupatorskih i kvislinkih snaga koja nije dovela do reokupacije slobodne teritorije, pojave dezorganizacije partizanskih jedinica, povlaenja njihove glavnine i trajnijih posljedica izraenih u osjekama i krizama NOP -a u pojedinim krajevima. Komanda njemakih trupa u NDH ocijenila je da operacijama "Vejs I i II" nisu ostvareni postavljeni ciljevi, te su reorganizovali snage za masovniji koncentrini napad, pod nazivom operacija "varc". Sredinom maja 1943. godine 120 hiljada vojnika, snabdjevenih najboljim naoruanjem i pod zatitom avijacije, artiljerije svih kalibara, motorizovanih i oklopnih forma cija, napalo je centralno jezgro oslobodilake vojske koje je obuhvatalo oko 20 hiljada boraca okupljenih oko Vrhovnog taba, 4 hiljade ranjenih i bolesnih, kao i desetine hiljada izbjeglica. To je bila jo jedna odluujua bitka voena na ivot i smrt, ali partizani su na kraju uspjeli probiti trostru ki obru, najprije u velikoj bici na Sutjesci, ogorenoj i krvavoj poput one prilikom prelaska Neretve, zatim na sektoru Zelengore, i konano na putu izmeu Foe i Kalinovika. 'Titova drava", kako su njemake komande nazivale veliku osloboenu teritoriju, ponovo je uspostavljena u istonoj Bosni. Djelovanjima jedinica NOVJ i ustanikim pokretom naroda do koga je dolo u najveem dijelu talijanske okupacione zone, u trenutku kapitulacije Italije 9. septembra 1943. razbijena je i znatnim dijelom razoruana talijanska okupaciona armija. Angaman pretenog dijela njemakih snaga u toj oblasti veoma je povoljno djelovao na razvoj NOP-a u Bosni i Hercegovini, gdje su jedinice NOVJ, posebno 1. i 2. bosanskog korpusa u opoj ofanzivi. U toku tih djelovanja do kraja 1943. izuzev Sarajeva, i nekoliko gradskih centara, te uporita du znaajnih komunikacija, cijela teritorija BiH bila je osloboena. Prvih dana oktobra oslobaanjem Tuzle i cijelog rudarskog bazena Tuzla, koji je branilo oko est hiljada us tako-domobranskih vojnika, stvoren je moan vojno politiki ,i privredni centar slobodne teritorije u
370
istonoj Bosni. To je omoguilo i pojaan priliv boraca, te su formirane nove brigade i partizanski odredi. Krajem 1943. godine. NOV i PO Bosne i Hercegovine imali su 2 korpusa sa 7 divizija, 24 brigade i 25 partizanskih odreda. Tako su tokom jeseni 1943. godine izvojevane pobjede koje su oznaile definitivnu prekretnicu na jugoslavenskom ratitu u korist narodnooslobodilake vojske, a NOP je izrastao u dominantnu vojno-politiku snagu. Proces diferenciranja, zapoet u prvim mjesecima okupacije i oslobodilake borbe, postepeno se zaotravao i okonan je 1943. godine. Sada ve nije bilo mogunosti za ekanje, za kamuflau ili dvostruku igru. ak i oni koji su dotad uspijevali odugovlaiti, morali su se odluiti, ili pristupiti os^bodilakom frontu ili prihvatiti kolaboraciju. Proces opredjeljivanja i angaovanja veine stanovnitva Bosne i Hercegovine, koji se u toku rata 1941-1945. u pojedinim nacionalnim i socijalnim sredinama i razliitim krajevima ove zemlje neravnomjereno razvijao, zavisno od nataloenog naslijea i savremenih promjena opih i lokalnih prilika, ima osobito od 1943. godine, prepoznatljivu magistralnu tendenciju u korist NOP -a. Bitka za uticaj NOP-a meu srpskim stanovnitvom u Bosni i Hercegovini, koju je nametnuo etniki pokret jo u 1941. godini, i koja je u prvim etapama bila vrlo otra i dramatina, istovremeno se reflektovala i na bi tku za muslimansko i hrvatsko stanovnitvo. Izvjesni objektivni uvjeti, kao to je pored ostalih bio poloaj i tretman svakog pojedinog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, a kasnije u kvislinkoj tvorevini NDH, kao i mnogobrojne slabosti samog masovnog ustanka srpskog stanovnitva, nisu dozvolili, u prvim fazama ustanka ravnopravno ili priblino jednako odazivanje srpskih, muslimanskih i hrvatskih masa u borbu, u cilju ostvarivanja programa opena-cionalnog osloboenja. Ovakva situacija je doprinijela da je NOP u Bosni i Hercegovini postao specifian i da se cijelim svojim tokom znatno razlikovao od procesa NOP-a u drugim jugoslavenskim zemljama. Poto su ustanak u prvim mjesecima rata, prije svega u istonoj Herce govini, istonoj Bosni i Bosanskoj krajini nosili gotovo iskljuivo Srbi na koje komunisti nisu imali uvijek utjecaja, osvetnike akcije srpskih ovinista nad Muslimanima odvraale su ove od brojnijeg sudjelovanja u ustanickim jedinicama. Takoer, mnogi su Muslimani i u komunistima predvoenim partizanskim jedinicama vidjeli prije svega Srbe. ak su i pojedine jedinice u kojima su se nalazili komunisti uestvovale u Hercegovini u antimusliman-skim istupima. I neke srpske komunistike partizanske voe nisu bile osloboene od antimuslimanskih osjeaja. Iako su se krajem 1941. godine poele uspostavljati isto muslimanske partizanske jedinice, ukljuivanje Muslimana u NOP proticalo je slijedeih mjeseci polagahno. Od posebnog
371
znaaja za ubrzavanje ovoga procesa bilo je i prikljuivanje NOP-u nekih uti-cajnijih funkcionera muslimanskih graanskih partija kao Nurije Pozderca, jednog od najuticajnijih rukovodilaca Jugoslovenske muslimanske organizacije u zapadnoj Bosni do rata. Njegov pristup NOP -u, kao i otpor ustakim nasiljima do toga vremena inicirao je i potakao da je na stotine mladih ljudi Muslimana Cazinske krajine ulo u partizanske odrede, to je rezultiralo formiranje VIII krajike brigade, sastavljene preteno od Muslimana. Ovakav proces kapitulacijom Italije 1943. godine znatno je pojaan i ubrzan. Meu muslimanskim partizanskim jedinicama posebno je bila poznata 16. muslimanska narodnooslobodilaka udarna brigada. Uz prisustvo okupacionih sila, a uklijeteni izmeu dvije nacionalistike ideologije, velikosrpske oliene u etnitvu i velikohrvatske oliene u ustatvu, koje su svoje ovinistiko bezumlje pokazivale na razliite naine u akciji i na djelu, na opstanak i perspektivu Muslimana u Bosni i Hercegovini 1941-1945. godine, presudno su utjecale snage NOP-a, u kome su na svim nivoima uestvovali i mnogobrojni ovdanji Muslimani. U Titovom programskom spisu iz 1942. godine "O nacionalnom pitanju u svijetlu narod-nooslobodilakog rata" Muslimani su stavljeni u red jugoslavenskih naroda. Takoer i dokumenti Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine, ZAVNOBiH-a sugeriraju izjednaavanje Muslimana sa Srbima i Hrvatima. U skladu sa opom politikom omasovljenja NOV bilo je i pitanje borbe za ostvarivanje to potpunije nacionalne ravnopravnosti u svim akcijama i na svim poljima drutveno-politike djelatnosti rukovodstva NOP-a. Ta politika aktivnost, koja na ovaj ili onaj nain istie etniku individualnost bosanskohercegovakih Muslimana, iskazivala se i u brojnim manifestacijama, obraanjima, apelima i proglasima upuenim muslimanskom narodu. injenica da je za vrijeme rata odrano i vie zborovanja iskljuivo za muslimansko stanovnitvo upuuje na to da je rukovodstvo NOP-a poinjalo bivati svjesno posebnosti Muslimana. Meutim, postojali su i glasovi koji su se zalagali protiv priznavanja nacionalne posebnosti Muslimana. Najizriitiji u tome bio je Veselin Maslea, koji Muslimane nije vidio ni kao etniku zajednicu. Ovakvo slino skeptiko dranje naspram muslimanske nacionalnosti nalo se i u odluci o osnivanju drave II zasjedanja AVNOJ-a iz novembra 1943. godine o federativnoj izgradnji Jugoslavije, koja ne navodi Muslimane meu narodima koji konstituiraju dravu. Suzdranosti u odnosu na priznanje Muslimana kao nacije daju se prepoznati u nastojanju jednog broja, prije svega srpskih komunistikih funkcionera, da jo za vrijeme savjetovanja o buduoj
372
dravnoj strukturi Jugoslavije sprijee ravnopravno postavljanje Bosne i Hercegovine kao federativne jedinice. Na temelju predodbi Moe Fijade i Milovana ilasa, a ugledajui se na principe sovjetskog federalizma, Jugoslavija bi se trebala sastojati samo od pet republika pet naroda (Srba, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca), na temelju ega bi Bosni i Hercegovini trebalo priznati karakter jedne autonomne provincije. To je, meutim, nametalo problem i postavljalo pitanje kojoj bi republici trebalo pridodati Bosnu i Hercegovinu kao autonomnu pokrajinu. Protivljenje od bosanskohercegovakih predstavnika i njihovo insistiranje na ravnopravnom statusu Bosne i Hercegovine kao republike, doveli su, ipak, do toga da se odustane od ovoga prijedloga. Bosna i Hercegovina je tako postavljena kao federalna jedinica u jugoslavenskoj dravnoj zajednici. Veina hrvatskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini, povrijeena svojim poloajem i izrabljivanjem od velikosprskog reima do rata, pod jakim uplivom okupatorske i ustake propagande, a iznenaena samim masovnim ustankom srpskog stanovnitva i prijetnjama pojedinih ustanikih grupa, bila je u vrijeme prvih etapa ustanka 1941. godine skoro potpuno van ustanickog pokreta. tovie, dio Hrvata u Bosni i Hercegovini, zaveden obeanjima okupatora i ustaa, gajei iluzije u novu hrvatsku dravu, poeo je saraivati sa okupatorom i vlastima i vojskom NDH. No, ipak najvei dio ovih masa bio je itavim kompleksom zbivanja iznenaen, zbunjen i povukao se u pasivnost i iekivanje. Izuzetak su inili mnogi Hrvati u velikim gradovima, kao naprimjer u Tuzli, gdje je bila iva tradicija radnikog pokreta i sjeanja na Husinsku bunu. Iskoristivi inicijativu za osnivanje ustakog tabora kraj Tuzle, husinski rudari Hrvati su na taj nain dobili opremu i naoruanje i krenuli augusta 1941. u ustanak kao husinska partizanska eta. Proces irenja i jaanje NOP -a, zavrena politika diferencijacija ustanikih snaga do polovine 1942. godine i jasno izdvajanje partizanskih jedinica na vrem osloboenom teritoriju, to je stvaralo mogunost eih neposrednih kontakata sa jedinicama NOV, otvorilo je povoljne uvjete za masovni je ukljuivanje i hrvatskog stanovnitva u NOR. Ovaj proces je poeo naroito intenzivno odvijati se pod uticajem krupnih promjena u svijetu tokom 1943. godine, a naroito nakon kapitulacije Italije 9. septembra 1943. Povoljan impuls dubljem diferenciranju i ukljuivanju dijela hrvatskog stanovnitva u redove NOV dala je i pozitivna orijentacija prema NOP-u jednog dijela rukovodstva Maekove Hrvatske seljake stranke u istonoj Bosni, kao to su bili Aleksandar Preka, Bogomir Brajkovi, Ante Kamen-jaevi, dr. Ivo Sunari i drugi. U tom pogledu su zbivanja u Tuzli i njenoj okolici uoi i poslije osloboenja tog kraja imala karakter znaajnog prijelo-
373
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svje tskog rata
ma. Kao i muslimanski i hrvatski dio radnitva i stanovnitva ovog bazena masovno se opredijelio za NOP. To je najsnanije bilo izraeno u formiranju 18. hrvatske brigade NOV. Jevrejsko stanovnitvo u Bosni i Hercegovini nemajui nikakve organizo-vane mehanizme kolektivne samoodbrane i otpora najveim dijelom je stradalo u pogromima i logorima. Dok je jedan broj Jevr^ja traio spas u bjek-stvu na sigurnija podruja zemlje, ili van nje, dio Jevreja odluio se za oruani otpor u sastavu partizanskih jedinica NOVU drugoj polovini 1943- godine narodna vlast je na tlu Bosne i Hercegovine dostigla visok stepen razvitka, posebno u rjeavanju sloenih zadataka snabdijevanja vojske i rukovoenja privredom, prosvjetom, zdravstvom i drugim oblastima drutvenog ivota. Presudnu ulogu u tim razvnovrsnim aktivnostima odigrale su masovne organizacije omladine, ena i druge formacije i institucije, koje su kao bitni ogranci NOP-a uestvovale u stvaranju njegove razuene strukture, osobene fizionomije i velikih potencijala. Zahvaljujui takvoj situaciji u Bosni i Hercegovini bilo je mogue da se 12. oktobra 1943. odri konferencija delegata narodnooslobodilakog odbora za Bosansku krajinu, na kojoj je izabran oblasni NOO. I na cijeloj teritoriji istone Bosne formirani su opinski, sreski i okruni NOO, dok su u Hercegovini formirani mjesni, opinski i sreski NOO. Politika situacija i odnos snaga ne samo da su opravdavali nego i nametali potrebu osnivanja politikog predstavnitva NOP-a u Bosni i Hercegovini kao najvieg organa narodne vlasti u BiH. Prve praktine korake u tom smislu preuzeo je, jo u toku augusta 1943. godine, onaj dio pokrajinskog komiteta koji je boravio u istonoj Bosni (Rodoljub olakovi, Paaga Mandi, Avdo Humo) for-muliui sve odreeniji stav o pitanju poloaja Bosne i Hercegovine u buduoj jugoslavenskoj dravnoj zajednici. PK KP J za BiH je, imajui u vidu rezultate postignute na okupljanju sva tri bosanskohercegovaka naroda u NOP-u, stao na stanovite da je time prevaziena ideja o "narodnoj autonomiji" i da Bosna i Hercegovina treba biti ravnopravna federalna jedinica. Ovakvi stavovi proisticali su iz praktinih koraka u rjeenju nacionalnog pitanja, pri emu se puna sloboda, suverenost i ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini, kao i njihov pojedinani i zajedniki drutveno-polkiki razvoj mogu najefikasnije ispoljiti jedino u njihovom zajednikom, ali i samostalnom dravnom obliku kao mnogonacionalne republike zajednice. Na toj osnovi pripremljeni su i prijedlozi koje su svojim odlukama definitivno utvrdili Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine na svome prvom zasjedanju 25. i 26. novembra 1943. u Mrkonji-Gradu, a potvrdilo drugo zasjedanje AVNOJ-a
374
29. novembra 1943. u Jajcu. Time je Bosna i Hercegovina dobila svoje narodno predstavnitvo koje se, istupajui u ime veine muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda okupljenog u NOP-u, a polazei od promjena u odnosima drutveno-politikih snaga izvrenih u toku NOR-a konstkuisalo kao najvie politiko tijelo NOP -a u Bosni i Hercegovom i izjasnilo za federativno ureenje dravne zajednice naroda Jugoslavije, u kojoj e Bosna i Hercegovina biti ravnopravna federalna jedinica. Konture budueg federalnog dravnog ureenja Jugoslavije vidljive su ve 1941. godine formiranjem oruanih snaga NOP -a na teritorijalnom principu po pojedinim jugoslavenskim zemljama. Obrazovanje Glavnog taba za Bosnu i Hercegovinu imalo je, pored vojnog i politiki znaaj, jer u toj injenici se nalazi i klica bosansko-hercegovake dravnosti, koja se u svim pravcima izgraivala u toku narod-nooslobodilakog rata. Time je ZAVNOBiH postavio poetne, a ujedno i temeljne osnove dravnosti Bosne i Hercegovine i time oznaio historijsku prekretnicu u pravcu vraanja "izmirene i slobodne" Bosne i Hercegovine njenim narodima. Politiki faktori NOP -a Jugoslavije uvaili su i prihvatili gledite PK KPJ za BiH odnosno rukovodeih predstavnika NOP-a u Bosni i Hercegovini, Avde Hume, Rodoljuba Colakovia, Ante Babica, Paage Mandia, Ugljee Danilovia, Mile Perkovia, Hasana Brkia, Sulejmana Filipovia, i dr., da Bosnu i Hercegovinu, usljed nerazdjeljive izmijeanosti muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda u njoj, nije mogue prikljuiti ni Srbiji ni Hrvatskoj, ili dijelili je izmeu njih, a da to ne bude i ne ide na tetu hrvatskog, srpskog i muslimanskog (a osobito muslimanskog) stanovnitva, bolje rei na tetu svih njih. Oni su nedvojbeno uvaavali dravno-pravnu tradiciju BiH jo iz srednjeg vijeka i priblino utvrene historijske granice i razvijenu politiku posebnost ovog podruja iz perioda osmanske i austrougarske vladavine, osporavanu samo za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Na osnivakoj skuptini ZAVNOBiH-a Bosna i Hercegovina je dobila faktiki najvii organ vlasti, sastavljen od 173 izabrana lana ZAVNOBiH-a, Prezidijum od 31 lana. Za predsjednika Predsjednitva Prezidijuma izabran je dr. Vojislav Kecmanovi, za potpredsjednike Avdo Humo, Aleksandar Preka i uro Pucar Stari, a za sekretara Hasan Brki. Odmah zatim, u Jajcu je 29. novembra 1943. odrano II zasjedanje AVNOJ-a, ime se AVNOJ konstituisao u najvie zakonodavno i izvrno tijelo nove federalne Jugoslavije. AVNOJ je potvrdio odluke ZAVNOBiH-a, a time je Bosna i Hercegovina zauzela svoje mjesto u novoj koncepciji Jugoslavije. Historijske odluke ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a predstavljale su u to vrijeme jasnu perspektivu pobjede i revolucionarnih drutvenih preobraaja na liniji
375
Rosna i Bcvccgovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata
ostvarivanja nacionalnih i socijalnih tenji svih naroda ovog tla i kao takve dale su snaan podsticaj daljem razvoju i jaanju NOP-a, jer do konane pobjede trebalo je prevaliti jo dug put i podnijeti mnogo rtava. Djelovanje NOP -a preko NOO i ZAVNOBiH-a bilo je mnogostrano, vrlo sloeno i po svojim rezultatima veoma plodno, imajui u vidu okolnosti u kojima je djelovao. Bosna i Hercegovina u cjelini, a naroito njena seoska naselja, nisu nikada u stvaralakom radu tako intenzivno aktivirana, i moe se sa sigurnou rei i tvrditi da nikada u historiji naih naroda nije bilo tako irokog, dinaminog i stvaralakog pokreta koji je probudio socijalnu svijest i u velikoj mjeri razvio zaspale energije naroda. U duhu direktive njemake Vrhovne komande za osiguranje odbrane Balkana njemake oruane snage su od decembra 1943. zapoele niz operacija i na tlu Bosne i Hercegovine, iji je neposredni cilj bio osiguranje industrijskih bazena u toj oblasti, osujeenje prodora snaga NOVJ u Srbiju i uspostava kontrole nad znaajnim komunikacijama koje preko BiH povezuju jadransku obalu sa njenim dubljim zaleem. Uz izuzetna naprezanja i velike rtve NOVJ i naroda, nadmone njemake snage nigdje nisu uspjele razbiti jedinice NOVJ i prisiliti ih da napuste svoju teritoriju. U Bosanskoj krajini njemake snage su izvele svoju posljednu ofanzivnu operaciju, koja je poela 25. maja 1944. zranim desantom na Drvar. Zahvaljujui portvovanju i borbenosti jedinica 1. proleterskog, te dijelova 5. i 8. korpusa NOVJ, ovaj poduhvat neprijatelja s ciljem da uniti rukovodstvo NOP~a je propao i Vrhovni tab se prebacio na Vis. Pobjedonosnim zamahom NOP-a u 1944. godini omogueno je da se 30. jula 1944. odri u Sanskom Mostu II zasjedanje AVNOJ-a, a ZAVNOBiH se konstltuisao u vrhovni dravni organ, kao najvie zakonodavno i izvrno tijelo federalne Bosne i Hercegovine. Donoenjem Deklaracije o pravima naroda izvrena su osnovna ustavna naela drave Bosne i Hercegovine, a njeni narodi na osnovu onoga to su ostvarili tokom NOR -a, i formalno postali ravnopravni dravno-pravni subjekti i graditelji BiH i nove jugoslavenske dravne zajednice. Predsjednitvo ZAVNOBiH-a se u duhu tih naela u svom daljem radu angaovalo u izgradnji aparata narodne vlasti, a cio NOP je usmjeren na jo iru mobilizaciju raspoloivih ljudskih i materi jalnih potencijala za konano osloboenje zemlje i pnpemljen za teke i sloene zadatke obnove i izgradnje poruene Bosne i Hercegovine. Zavrni period NOR-a bio je najkrvavije razdoblje rata na tlu Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, po dinamici djelovanja, borbenim naprezanjima, intenzitetu i trajanju operacija. Pored toga taj period bio je bremenit sloenom 376
politikom borbom za meunarodno priznanje nove Jugoslavije, naporima na daljem razvoju dravne organizacije na temelju odluka AVNOJ-a i zemaljskih vijea, kao i grevitim otporom kvislinkih reima i pokreta da sprijee svoj raspad i osipanje i prilagode se novim uvjetima pri porazu faizma u Evropi. Poetkom 1945. godine njemake i kvislinske ustake snage drale su jo Mostar, Sarajevo i dolinu rijeke Bosne, kuda su se iz Grke povlaile jedinice njemake Grupe armije "E ", te li niju Bijeljina, Doboj, Derventa, Banja Luka, Bosanski Novi, Biha. Definitivnim osloboenjem Tuzle 17. septembra 1944. postignut je krupan vojno-politiki uspjeh, znaajan za dalje voenje rata. jer je dranje tog regiona i njegovi ljudski i materijalni potencijali bili su od velikog znaaja u zavrnim operacijama za osloboenje zemlje. Poetkom oktobra 1944. vei dio istone i june Hercegovine bio je osloboen djelovanjima 29. hercegovake divizije ojaane jedinicama 2. korpusa, u slamanju etnikog uporita u Bilei, a zatim razbijanjem etnikih i nje mako-domo-branskih grupacija u Trcbinju i Ljubinju. U mostarskoj operaciji od 6-14. februara 1945. jedinice 8. korpusa i 29. hercegovake divizije, uz uee aktivista NOF-a iz grada oslobodile su Mostar. Do poetka marta 1945. osloboena je sva Hercegovina i front se stabilizovao na Ivan-sedlu. Poslije osloboenja Sarajeva 6. aprila nastavljeno je gonjenje neprijatelja dolinom rijeke Bosne. Do 1. maja 1945. godine i posljedni dio Bosne je oien od njemakih trupa, ali su u pozadini ostale dvije jake kvislinske grupacije, etnika na Vuijaku i ustako-legionarna kod Odaka. Oko 8-10 hiljada etnika sa Draom Mihailoviem pod borbom se probio do Zelengore i Sut-jeske gdje su ih do nogu porazile i unitile jedinice 3. korpusa ojaane 37. sanakom brigadom. Preostale etnike grupice sa Mihailoviem privremeno su se spasile bjekstvom u Srbiju. Jedinice 3. korpusa, takoer, su unitile i kvislinku grupaciju kod Odaka, sastavljenu od 3-4 hiljade ustaa i legionara, u tekim borbama koje su trajale do 25. maja 1945. godine. Time je pobjedonosno okonana narodnooslobodilaka borba, a osloboenje od okupacione vlasti Bosna i Hercegovina je doekala teko razorena, sa velikim gubicima u ljudskim ivotima i materijalnim dobrima. Bosna i Hercegovina je u Drugom svjetskom ratu izgubila oko 407.000 svojih stanovnika, od toga oko 209.000 Srba, oko 100.000 Muslimana, oko 79.000 Hrvata, oko 10.000 Jevreja, oko 5.000 Roma i oko 4.000 pripadnika ostalih naroda. Jo u etapi zavrnih operacija u duhu smjernica i stavova Drugog zasjedanja ZAVNO-BiH-a nastavljena je jo intenzivnija aktivnost na izgraivanju dravne organizacije i jaanja politike osnove Bosne i Hercegovine. Nova vlast je, uprkos krajnjoj privrednoj iscrpljenosti i okupatorskim razaranjima, koja gotovo nisu mimoila nijedno naselje na t l u BiH, oslanjajui se na ogromnu stvar-
377
alaku energiju i jedinstvo irokih narodnih slojeva, osiguravala snabdijevanje jedinica NOVJ, zbrinjavala mase beskunika i onih ugroenih glau, pokrenula rad na podizanju poruenog, obnovi privrednih objekata, saobraaja. Podii uniteno i obnoviti razoreno, bila je neumoljiva deviza vremena. Osobito teka razaranja i unitenja pretrpjela je Bosna i Hercegovina, ija je gotovo kompletna teritorija bila stalno poprite rata i velikih bitaka, i preko koje su prole vee neprijateljske ofanzive. Od blizu 820.000 unitenih raznih zgrada u Jugoslaviji oko 390.000 uniteno je samo na bosanskoherce-govakom podruju. Uniteno je, ili u ogromnoj mjeri oteeno, 130 veih industrijskih preduzea, 24 rudnika, sva preduzea drvne industrije, 1.172 kole, najvei dio saobraajnih komunikacija i gotovo svi objekti na njima. Gotovo potpuno su uniteni gradovi Drvar, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa, Biha, Glamo, Klju, Prozor, Viegrad, Rogatica, Bosanski Brod, i jo desetine manjih gradskih mjesta, kao i mnogobrojna seoska naselja. Uniten je i najvei dio poljoprivrednog inventara, a stoni fond je smanjen za vie od 70%. Po osloboenju Sarajeva od 26-28. aprila 1945. godine odrano je Tree zasjedanje ZAVNOBiH-a na kome je ZAVNOBiH proglaen narodnom skuptinom. Tada je u Sarajevu formirana i prva vlada Bosne i Hercegovine. U sastav prve Narodne vlade Bosne i Hercegovine uli su Rodoljub Colakovi, kao predsjednik i dr. Zaim arac, dr. Jakov Grgiri, uro Pucar Stari, Ilija Doen, dr. Hamdija Cemerli, prof. Anto Babi, Hasan Brki, Pasaga Mandi, ing, Cazim Ugljen, Vlado egrt kao ministri. Osnovni zadatak Nar odne skuptine Bosne i Hercegovine bio je razviti i uvrstiti sistem narodne vlasti, organizovati sve snage naroda u obnovi zemlje i izvriti sve pripreme za izbor i saziv prve Ustavotvorne skuptine, koja je kao suvereni predstavnik Srba, Muslimana i Hrvata trebala donijeti i prvi ustav Bosne i Hercegovine. Izbori su odrani 13. oktobra 1946. godine. Ustavotvorna skuptina je uz ratifikaciju akata ZAVNOBiH-a i Narodne skuptine pripremila i donijela prvi ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, usvojen 30. decembra 1946, a zatim je nastavila rad kao NS NRBiH. Ovim ustavnopravnirn dokumentima sankcionisane su tekovine NOR-a.
378
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjet.sk ,og rata
LITERATURA
Rafaei Bri
Kombinacija ustaa o Banjoj Luci kao " centru Nezavisne Drave Hrvatske", Banja Luka u novijoj historiji (1878-1945), Institut za historiju Sarajevo, Sarajevo, 1978, str. 650-663, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941-1945, Zagreb, 1978. Bosna i Hercegovina u koncepciji stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, Zbornik: 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973, str. 43-44. Bosna i Hercegovina: Tradicija koju su izdali, Sarajevo, 1995. Muslimanske rezolucije iz 1941. godine, Zbornik: 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine. str. 275 -282. Jugoslovenski komunisti i Bosanski muslimani, Knjievna revija, Sarajevo, maj 1990, str. 2-14. Moja generacija, arajevo-Beograd, 1984. Pokuaj nekih graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Godina XVI, Sarajevo, 1965, str. 191-221. Koncepcija nekih muslimanskih graanskih politiara o poloaju Bosne i Hercegovine u vremenu od sredine 1943. do kraja 1944. godine, Prilozi Instituta za historiju radnikog pokreta Sarajevo, broj 4, Sarajevo, 1968, str. 533-548.
Fikreta Jeli-Buti Fikreta Jeli-Buti
John Fine Robert Donia Muhamed Hadijahi
Nvblfgang Hopken Avdo Humo Rasirn Hurem
Rasim Hurem
379
Atif Puri vatra
AVNOJ i nacionalna afirmacija Mslimana, Zbornik: AVNOJ i savremenost, Sarajevo, 1984, str. 141-166. Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana. Rukopis dostavljen saveznikim snagama 1944. Sarajevo, 1991. Sporazumi o saradnji izmeu dravnih organa Nezavisne Drave Hrvatske i nekih etnikih odreda u istonoj Bosni 1942. godine, Prilozi Instituta za istoriju radnikog pokreta, br. II, Sarajevo, 1966. etniki pokret Drae Mihailovia 1941-1945, Beograd, 1979. etnici i njihova uloga u vremenu narodnooslobodi-lakog rata 1941-1945, Beograd, 1982. etnitvo u Bosni i Hercegovini 1918 -1941. Politika uloga i oblici djelatnosti etnikih udruenja, Sarajevo, 1971. etnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb, 1979. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodi-lakom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjige 1-4. Ustanak u istonoj i cetralnoj Bosni 1941, Beograd, 1973. AVNOJ i narodonooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini 1942-1943., Beograd, 1974.
Muhamed Hadijahi
Rasim Hurem
Branko Latas i Milovan Delebi Milo Mini Nusret Sehi
Jozo Tomasevich
Zdravko Antoni
Ferdo Culinovi '
Drugi svjetski rat, knj. 1, 2 i 3, Ljubljana, 1980. Okupatorska podjela Jugoslavije, Beograd, 1970.
380
Sosna i Hercegovina od iiajsiarijih vremena cio kraja Drugog svjetskog rata
Enciklopedija Jugoslavije
Separat Bosna i Hercegovina, Zagreb, 1983. Istorija Saveza Komunista Bosne i Hercegovine, knj. 1, Sarajevo, 1990. Istorijske pretpostavke Republike Bosne i Hercegovine, Prilozi Institut za historiju radnikog pokreta, god. IV, br. 4, Sarajevo, 1968.
Rasim Hurem
Kriza NOP -a u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i poetkom 1942, Sarajevo, 1972. 1941. u historiji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.
Duan Luka Jovan Marjanovi
Ustanak u Bosanskoj krajini, Beograd, 1967. Narodnooslobodilaki rat i socijalistika revolucija 1941-1945, Beograd, 1975. Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije, knj. 1 i 2, Beograd, 1963.
Branko Fetranovi
Istorija Jugoslavije 1918-1988, druga knjiga, Narodnooslobodilaki rat i revolucija 1941 -1945, Beograd, 1988. Okupacioni sistemi u Jugoslaviji u svjetlu meunarodnog prava, Sarajevo, 1966.
Eref VraaU
381
THE CONCLUSION
Mr Seka Brkljaa
With the April war 1941, the defeat and the cutting of the territories of the Kingdoom. of YugosLavia, by the occupational forces' will of the Third R eich and Italv, and the first of ali Germany, B&H became the part of NDH. While the Germans realized their milkarv commerce and political interests through the certain argans of NDH, at the same time the Italian realized it through the militarv organizaons as the potenttal factor of the destroying of NDH, as the Instruments of German politics andobstacles to the powerful aspira-tions in B&H and lurther towards Danube. In the times of occupations and \vith the savaging of ustasa's elements, the nationalistic and religious untoiierance in B&H reached the fantastic mea-sures. The only politicaly organized the force which gave the alternative to the ali people, opposing to the occupator's politics, as vvell as the conception of the nationallv clear countries through the reults of genocide, together with ali party forces,Vas KP J. (COMMUNIST PARTY OF YUGOS LAVIA). The battle for the influence of NOP betvveen the Serbs' population in B&H, which was ordered by the chetnics' movement, was at the same time reflect-ed on the battle for Moslems' and Croats' populations, what contributed that NOP in B&H became specific and during the whole war it \vas different from NOP in the other Yugoslav countries. So, under special circumstances in B&H, ii was, for a longer period of time the center of NOBJ, the battlefieid of the cruelist battles, the head-quarter of the army and the political government of NOP, on itsterritorv the biggest probiems were solved, which were the keys for NOB, and the most powerfull as the force in the frames of the war forcing of antifashistic coalition elections for the crossing the victorv on Yugoslav battlefields, recognized by the inter-national factors. Political situation and the army relationships in 1943, forced the use of organized political representation of NOP in B&H as the highest government. So ZAVNOB&H 1943 and 1944 consisted the basis for Bosnian citi-zenship of B&H, and marked the hitorical changes in the returning direction of "restored and free" B&H to its people, whose mdividual as well as common
382
Bosnu i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
political development was refleeted only in its togetherness, but wkh inde-pendant state in the frame of multiethnicai republic. Whit the ratification of the ZAVNOB&H acts and National Council, estab-lishing the first Constitution on December, 30 ,h 1946, the possesions of the NOR. The libertv of the countrv B&H realized as hardh/ destroved, with the great losses of the human lives as well as of the material goods . The making and the restoring of the destroyed became the new merciless device of the times.
383
THE CHETNICS MOVEMENT-THE TOYS OF GREAT SERBIAN POLITICS IN BOSNIA & HERZEGOVINA
Mr Husnija Kamberovi
THE SUMMARY The Chetnics movement in B&H during the Second World War, \vas nev-ertheless the great nadition of their ideology, has not begun as an unique movement. At the same begginings of the svar, it was identified with Chet nics, began because it was begun by Yugoisavian comunists or as the part of the movement that was organized and begun by the Serbs nationalist groups, the ex-politicians or the teachers, or merchants, orthodox priests or rich peas-ants on the head. The aim of Chetnics movement was "The consistmg of homogenized Serbia", developed on the whole ethnic area inhabited by the Serbs population. The aim they had realized with the mass terror against Croatian and Bosniak population in B&H while the military actions ivere done together \vith German and Italian units. But, after the battle on Neretva 1943 and their great defeat they didn't work as an important milit'1-ry force on the B&H territory. The onlv important action they had made after it was the attempt of the occupation of Tuzla at the end of 1944. after that, the Chetnics 1 movement was destroyed and at the end of the war, one part of the army ame to Slovenia and cotinued toivaids the West, and the others ivere destroyed on the North Banja Luka area and the third part was just united to the Serbs orthodox population where they ethnicaly ame from.
384
REGISTRI
387
388
IMENSKI REGISTAR
Abdi-beg Repovac Abdul Medid Abdulrahim Abdulrahim-paa Abdurahim Abdurahman ef.Mahremi Abdurahman Muharemija Abid-aga Gaanin Adem Esir Ali Ahmed Ahmed III Ahmed-aga Fazlagi Ahmed-beg Kapidi-baa Ahmed Mazhar-paa Ahmed Munib ef.Gloa Ahmed-paa Ahmed-paa elebi 195,196 123 164 Ali-paa engi 148 Ali-paa Derendelija Ali-paa Fidahi Ali-paa He.dmoglu Ali-paa Janjinski Ali-paa Skopljak Ali-paa Varvar Almas Mehmed-paa Altomanovi, Nikola 179 177, 186, 187,189 163 182 162 134 15 3 66 389 162 192, 219 184 183 186 166 166 212 107 112 165 164 119 210 Aleksija Alfons Aragonski Aliaga Ruuklija Ali-beg Alibeg Fidahi Alibeg Osmanpai Ali-beg Vlahovi Alii S. Ahmed Ali-paa Alajbegovi Halib-beg Alauddin Sabit Uianin 134 Alaupovi, Tugomir 292, 293, 314 54 84 184 105, 119, 145 184 164 119 170,219 115, 163, 164,179, 186,194,198 134, 147, 144
Ahmed-paa RustempaiSkopljak 161,162 Ahmed Sukri ef. Aia Alajbeg Alajbeg Drnda Alajbegovi Halil-beg 255 114 183 183 134
Bosna i Hercegovina od iiiijsiarijih vremena do kraja Drugog svjecskog rata
Andrassv, grof Gyla Andrija Andrija II Andrija, biskup Aneli, P Anelovi Mahmud-paa Antim, mitropolit Antoni, Zdravko Appel, Johann Arnautovi Mehmed-beg Arnautovi erif Arslan iMehmed-paa Auersperg, general Auersperg, Herberd Auersperg, Herbert barun Auersperg,- Karlo Auersperg Volf Englbert August, car Aul Gabinije
213, 255 115 54, 61 36, 38 55 90 252 380 254 197 270, 272,291 168 153 148 110 152 110 27, 29 25
Babi Mustajbeg Babi, Nikola Babi, Petar Babici Bace vic Baovi P etar Badenski Ludvig Bajezid II Bajezid, princ
Bajezidagi Dervi-paa BakaErdodi Balaban Balint, profesor Baranjal, general Barbarosa, Friedrich Barbarosa Hajrudin Barkan, Omer Lutfi Bartolomej, kralj Basariek, uro
194 334 294 241 360 358, 361 151 98, 107 124
135 150 113 256 163 53 124 116 94 322
Azabagi, Mehmed Teufik ef. Azinovi, V.
273 129, 170
Baagi Safvet-beg
112
Baagi Redepagi Safvet-beg 170 (Mirza Safvet) Bai, Salih 292 Batmi V.M. Baton Bazilije II Bebije, senator
Basler, uro
Babi, Aim Babi, Ante Babi Mustafa-paa
357, 358 55, 56, 79, 375, 378 197
79 27, 28, 32 45, 48, 4 9 ,5 3 25

40
390
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjerskog rata
Beir-paa Beir-paa Cengi Beir-paa Bgri-buzli Begi, Dana Bektaevi, Ismet Bela Bela IX Bela III Bela IV Bela, kralj Benac, Alojz BenkOj baron Benko, Isidor Bercinjalo, Marino Besarovi, Risto Besarovi, Vojislav Beirevi Dafer-beg Beirevi Hasan-aga Besirevi Hasan-beg Beirevi Murat-beg Bilandi, Duan Bilinski, Leon Bind, boanstvo
167,168, 176, 183 160, 162 167 334 356 54 50, 52, 58 50 61,62 54 40 269,270 242 106 210 292 194 179 182 194 334 288 35
Bizmark, kancelar Boba, I. Boban, Ljubo Boan, Adam Boji, Alija Bodin Bodin, knez Bodin, kralj Bogin Boljanic Husejn-paa Boljanic Sinan-beg Bombeks, Josip Bori, ban
212 55 334 152 134, 147 57 57 46,49 113 109, 124 108,109 330 45, 50, 51,52,53, 54, 56, 58
Borovini Sinan-beg Boi, Ivan Boi, Savo Brajkovi, Bogomir Brankovi, Vuk Braun, M. Bri, Rafafel Brki, Hasan Brkljaa, SeKa Broz, Josip Tito Bujak, Risto Bujukafer-paa Bunti, fra Didak
119 334 358 373 67 45,55 379 375, 378 10, 339, 382 364, 366,372 215 152 292
Bievi Mehrned-beg 148 Bievi Vasifbeg 284 Bievi Mehmed-paa 197,198 Bievi Muhamed-beg ; 193
391
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rt :a
Burek, Alija Burian Bunari, baron Burian, I. Buatllja, Ibrahim Buti-Jeli, Fikreta
217 271, 272 276 278 194 379
engi, Omer engi, S. engi Smail-aga engi Smail-paa olakovi, Rodoljub ovi, Borivoj
356 186 187, 189, 190, 191 149 374, 375, 378 40 219 334, 380
Cankar, Karlo Cezar Ceri Ceri Husein-beg Ceri Omer~beg Cvetkovi, Dragia
292 25,46 198 197 161 328, 329, 330, 331,
ubrilovi, Vaso ulinovi, Ferdo
amil-paa emalovi, Smail-aga emerlii
197 292 241
299 333, 334 Cviji
esrija, Edhem-aga irkovi, Sima
216 55, 79, 334 219,292
orovi, Vladimir 79, 94, Cabraji, Luka akmak, Favzi-paa Cauevi, Mehmed Demaiudin ef. elebi Ahmed-paa emerli, Hamdija emerli, Mehmed-beg Cengi Ali-paa 134, aslav, upan 284, 292, 302 351 Cuprili Mehmed-paa uri, Ragib ef. Dabia, kralj Dalagija, Mehmed-aga Daltaban Mustafa-paa Damjan, Miho Darnjanovi, ore Dangi, Jezdimir 148 210 74 218 154 106 210 357, 358. ,36 0
273 164 378 215 147 ,148 ; 48
Cauevi, Demaiudin ef. 289,311
392
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetske g rata
Danilovi, Ugljea Daud-paa Davidovi, Ljuba Dedii Dedijer, Vladimir Defeterdarevi Abdulah-paa Defterdarevi Mehmed-paa Deko Hoda Deli Husein-paa Dervi-beg Dervi-beg Fidahi Dervi ef. Goradak Dervi, kapetan Dervi-paa Desa, upan Despotovi, M. Dijana, boanstvo Dimitrijevi, Lazar Dimovi, Danilo Dini, J.M. Dizdar, Ibrahim Dizdarevi, Beir Donia, J.Robert Doen, Ilija Dragutin, kralj Drakula Dranki, ovani
375 193 327 179 334 167 147 195 143 162 161 210 166 146 54 208 34,35 276, 279 284, 292 79 195 195 335,379 378 62, 66,69 119 195
Drakovi, Ivan Drekovi, Uro Drljaa, Pero Duka Durnanji, Zulfo Dursura-beg Duan, car
160,161 358 267 114 356 104 62, 64, 67
Dabi Dabi, Ali 7ehmi ef.
269, 270, 271 268 Dafer-paa 152
Damonja, uro Delaludin-paa Delebi, Milovan Denetii Deneti Osman-beg Devdet ef. Dini Ali-beg Dini, Mahmud-beg Dinii Dino Salih 168
284, 182 380 241 195 205 197 272 241
akovi, Luka iki, Osman
294 275
393
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog ra.a
ilas, Milovan urkovi, Maksim
373 292
Ferhad-beg Vukovi Desisali Ferhad-paa Ferhad-paa Sokolovi 108 111 105 356 184 177, 186, 187, 189, 190, 193 161 199 214 215, 216, 2 17 ,2 18 ,2 5 4 Filipovi, Franjo 109 213, 240, 250,252,253 Filipovi Mehme 109 129 375 335,379 194 271, 272, 193 274,278 234 234 145 350, 367 48 Filipovi, N. Filipovi, Sulejman Fine, John VA.Jr. Firdus Firdus, Alibeg Firdus, Ibrahin>beg Forto, Salih-aga Forto, Salko Foskol, general Franceti, Jure Frankopan Traki, Juraj 1 Filipovi, Josip
Efendi, Edhem Ejubovi Mustafa-ejh Jujo Ekmei, Milorad El-Huseini Emerik, kralj Emin-beg Erakovi, Simo Erdodi-Baka, Toma
356 134 219, 334 354 60 189 292 111, 137, 138
Ferizbegovi, Avdo Fidahi Ali-beg Fidahi Ali-paa Fidahi Dervi-beg Fidahi Mahmud-paa Filipovi, baron Filipovi, general
147 Fadil-paa Fadil-paa Maglajac 134, 147, 148 Fadilpai, Mustajbeg Fadilpaii Faik-efendija Faranberg, Ivan Fatima Fazlagi Ahmed-aga Fehim ef.hadi Ahmed Ferdinand I Ferdinand, Franz Ferdinand, Schrnid Ferhad-beg 133 394 107, 210, 255, 256 241 181 110 114 164 194 87 285, 288 295 126,
Franjo, Josip I
189, 237, 254, 268, 269, 270,280 169 151
Gradascevi Mehmed-beg Gradaevii Grana, Ivan Gri, epan Gri, Vasilj Grguri, Jakov
189 241 322
Fridrih Veliki Funduk Mustafa-paa
292, 293, 302 275, 282, 293 378 276 345
Gaj Julije Cezar Gaj Marije Figul Gakovi, Milan Gali, fra Ljubomir Gavrilo, Emil Gazi Ahmed-paa Gazi Husrev-beg
25 24 334 292 271 162 102,105, 106, 107, 108,111,131 54 23 27 138 153 55 356 54
Gruberovi, Vukosav Guti, Viktor
Hadim Ali-paa Hadagi Jusuf-aga Hadi-beg Hadijamakovi, Muhamed ef. Hadi Lojo
108 145 190 210,212, 215,216,218 210,211, 212,213, 214,216, Cari 168 183 10, 223, 294, 296 330 216 sme 355 352, 353, 354
Gejza II Gencije Germanik, general Girli Hasan-paa Girli Smail-paa Goldstein I. Gondi Hasan-aga Gotfrid Graanica, hadi Mehaga 218 Gradascevi Husein-kapetan
218 Hadi Mehmed-beg Hadi Salih-beg Hadibegovi, lij as Hadi, H. Hadi, Mehaga Hadiefendi, Muh; Hadihasanovi,Uzeir-aga
183, 184, 185,186, 187, 188, 189, 190, 191,212,221
395
Hadijahi, Muhamed Hadirovi, Ahmed Hafiz-paa Hafizovi, Husein Nur ef. Hajrudin, neimar Halaevi, hadi Avdaga Halibai Mehme-aga Halil-paa Cose Halilovi, Safet Hammer von Joseph Hamza-beg Handi,A. Hanibal Hasan-aga Peki
294, 379, 380 334 211,212, 215,216 255, 256 121 217 166 156 12 170 108, 119 128 27 180, 185, 186,189,193 153 330 135, 136,
Herceg Sjepan
74, 78, 84, 112,117 Hermes 23 134
Hevai Uskufi Muhamed Hildburghausen, Josip
162, 163, 164 Hitler, Adolf Holaek, Jozef Hopken, Wolfgang Hrasnica, Halid-beg Hrebljanovi, Lazar Hrelja, Kemal Hrga, Ibrahim-aga Brnjica, Halil Hrnjica, Mujo Hrnjica, Omer Hrvatini Vukac Hrvatini Hrvoje Vuki Hrvatinii Humo, Avdo Hurakalovi Mehmed-beg Hurakalovi MustajbegLiki Hurem, Rasim Hurid Ahmed-paa 147 379, 380, 381 180 47, 65, 71, 74, 75, 76 75 352, 353, 374, 375, 379 134, 146 339, 353, 369 270 379 292, 300,302 66, 67 334 218 134, 147 134, 147 134, 147 65
Hasan, alajbeg Hasanbegovi, A. Hasan-paa Hasan-paa Predoji Hasanagi, Sabit ef. Hasi, Avdaga Hasumovi, Mustajbeg Huptmann, Ferdo Helaevi, Junuz ef.
137. , 138, 147 *vi 123, 133, 135; , 138, 140 210 356 147, 148 294 215
396
Husein-aga Peki Husein-paa Husejin Husejn Husrev-beg Husref-paa
187 151,152 114 124 107,120 196
Inaldik, H. Inoentije III, papa Isa-beg Isabegovi Ali-beg Isak II, Aneo Ishak-beg Ishakovi Isa-beg Ismihan, sultanija
129 60 113 73, 74 53 76 104, 105, 113 124 299, 335, 336 115 109 196
Ibrahim-aga Ibrahim-aga Memkovi Ibrahim-beg Prijepoljac Ibrahim-paa Ibrahim-paa Novoeherlija Ibrahim-paa Pazarac Ibrahim-paa Sivi (Gabeljak) Ibrahim-paa Tenjak Ibrahim, sultan Ibrahimovi, Husein ef. Ibriimovi, Luka Idrizbegovi Tatar Mustajbeg Ilhamija, ejn Ili, Jovica Ikanovi, Ahmed Imamovi, Enver Imamovi, Mustafa
152, 161 164 183
Iek, Tomislav Ivan Ivani Izet-paa
145,148, 191 140, 141 168 143 134, 150 143 256 151 154, 161 183 202 195 13, 40,41 10, 223, 294, 296
Jabuica, Avdo Jahjapai Bali-beg jahjapaii Jaki, Grgur Jakub-beg Jani, Jovan Jankovi, Stojan Jeftanovi Jeftanovi, Dimitrije Jeftanovi, Gligorije
216, 217 106 102 220 119 177 149, 150, 151,152 271,279 210 267, 270, 275, 278, 284, 292,300 213
Jelai, ban
397
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata "
Jelavi, Vjekoslav
284, 292, 293
Kaimi, Hasan Kajtaz, Arif ef. Ka!ay, Benjamin
150 215 237, 250, 251, 254, 270 267, 269, , 274, 295
jelena Jelisaveta Jerga, topolivac Jeronini, sv. Jevevi Jevevi, Dobroslav Jevti, Bogoljub Joki, Milan Jonin V. joi, Bla
75 6 1 , 5 2,64 94 36,46 360, 361 358 327 292 208 203 167,169,253 114 214 216, 218,255 267 213, 240 200, 203 35 35 38 10, 294, 295
Kamberovi, Husnija Kamenjaevi, Ante Kapetanovi Mehmed-beg Kapetanovi MuhamedKapidi, Hamdija Kaplan Mustafa-paa Kara Ali-beg
10, 339, 384 373 210,251 -aga 210 219, 235, 295 149 125
Josip II
Jovana jovanovi Jovanovi., general Jovanovi, Lazo Jovanovi, Srevan Juki, Ivan Frano Junona Jupiter Justinijan, car Juzbai, Devad
Kara Mustafa-paa 149. ,150 Kara Sinan-beg 124 Karabegovi, Husein-beg Karabegovi, Ibrahim Karaore Karaordevi, Aleksandar 242, 293, 302, 321, 322, 323, 325 s 327, 335 Karaordevi, Pavle Karaordevii Karaoz-beg 328 290, 303 120, 123 189 330 218 335 177
Kadi, Muhamed Enveri Kahvi, Suljo f;\,i T 7- -.i-
255 2 17 TI 1
Karafejzi Ahmed-beg Karnelutij, ing
398
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena <io kraja Drugog svjetskog rata
Karlo VI Karlo VII Karlo, kralj Karlo, nadvojvoda Karlo I Anujski Karlo I Roberc Karvajal, kardinal Kascor, boanstvo Kaukija Abdulah ef. Kavali, Marino Kecmanovi, Duan Kecmanovi, Vojislav Kedi, Ale 197, Kemura, Ibrahim Kerovi, Radivoje Keza Kezi, Aleksandar Kikilea Ivan, arhiakon Kinan Klai N. 50 Klai V Klaudije, car Kocbek, Edvard Koi, Petar Koloman, kralj Komnen Manojlo I Konstan-paa
162 87 46 110 63 63 84 25 210 125 292 375 198 295 358 54 215 65 51, 52 53, 54, 55,79 51,79 29 368 276 50,61 50, 52, 53,58
Konstantin IX Monomah Konstantin, sv. Kontom Nikola Koroec, Anton Korvin, Matija Kosae Sandalj Hrani
46 55 65 291, 321, 327,328 89, 92, 97 72, 73, 75,10 69,71, 74, 75, 76,77 76 6 9 ,7 2 62 62, 72, 73 64 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 74, 75,79 77 62, 63, 64, 65,66,68, 69,97
Herceg Hrvoje Vuk Stefan Vuki Kosanovi, Sava Kotroman Ko tro mamci Vladislav Tvrtko I
212, 213, 252
Tvrtko II Stjepan II
Kovaevi, Eref Kovaevi-Koji, D. Kovaevi, Stojan Kovaevi! Kovenhiler, ore
170 79 234 89,97 110
399
Kraljai, Tomislav Kraljevi, Benedikt Krehovi Krek, Janez Kreevljakovi, Hamdija Kritovul Krizman, Bogdan Krulj, Uro Kruevac, Todor Kujundi, Kota Kulenovi, Dafer Kulenovi Hasan-aga Kulenovi Topal-kapetan Kulin, ban
295 177 197 291 128, 170 219. , 94 335 314 295 267: ,292 332: ,350 194 179
Laginja, Matko Lamberberg, Josip Latas, Branko Latif-paa Lauda, general Lauden Gedeon Lazarevi, Stefan Lemaji, uro Lianin Tale Lihtentajn, princ Lopai, Radosiav Lopez Roberto Lovrenovi, Dubravko Lucije Cecilije Metel Ludovik I Luj XIV Luka, sv. Luka de Tolentis Luka, Duan Lukas, F. Lukovi Himzaga Luter
317 136 380 122 . 134 168, 169 76 217 134, 147 167, 168 136, 170 95 56, 129, 170 x t \J 25 64, 65,68 149 36 86 381 55 193 60
Kulin-kapeian
12,4 i, 3 55, 44, 59, 60, 61, 80 183
Kulovi, Esad ef. 279 Kurd-beg 125, 126 Kuripei Benedikt 72, .112 Kurtehaji 207 Kvassav, Istvan 256 Kvaternik, Slavko 346
Ljiljana Ladislav Ladislav Napuljski 50 75 Ljubibrati, M. Ljubibrati, Savo
114 208 292,302
400
Ljubovi, Amir Ljubuni Ahmed-beg
170 194
Mazhar-paa Maurani, Ivan Mehmed MehmedI
212 191 125 76,111 83, 84 140, 148 148 161 191 105, 120, 123, 125, 194 183 163 104 96, 104, 112, 136 97, 98, 104, 119 125, 126, 138, 147 151 134, 152, 153 166 168 110,116 187
Maek, Vladimir
Madar, Bozo Mahmud Mahmud II Mahmud-beg Mahmud-beg Tuzli Mahmud-paa
328, 329, 330, 331, 333, . 334, 395 73 2 146 183, 184,219 187,189 189 186. , 189, 193 188, 189 193,199 292, 161 219 276, 279 , 146, 147 374 ,3 75 ,3 7 8 54 114 381 207, 210,254 372 61 85 134:
Mehmed II Mehmed III Mehmed IV Mehmed-aga Ati Mehmed Alija Mehmed-beg Mehmedbeg Bajbud Mehmed-beg Fidahi Mehmed-beg Minetovi Mehmed II El Fatih
Mahmud Hamid-paa Mahmud-paa Tuzli Majki, Kota Maksimilijan Petra Mandi, Mihovil Mandi, Nikola Mandui, Vuk Mandi, Paaga Manojlo I Marina Marjanovi, Jovan Mame, fra Grga Maslea, Veselin Matej, Ninoslav Marija, kralj
Mehmed Osvaja Mehmed-paa Mehmed-paa Altagi Mehmed-paa Kora Mehmed-paa Kukavica Mehmed-paa Miralem Mehmed-paa Sokolovi Mehmed Reid-paa
Mehmed Salih Vedihi-paa 194
401
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja.Drugog svjetskog rata
Memi-aga Memibegovic Hasan-paa Merhemi, Salih-aga Mesi Ademaga Mesi, Marko Metod, apostol Mihailo, car Mihailo IV Mihailo V Mihailovi, Draa 358, 361, 37 l, Mihailovi, kardinalC 377. Mihailovi, Sergije Mihajlo Mihajlo Kreimir II Mihajlo, sv. Mihrimah Milan, kralj Milievi, Franjo Milorad Milovac Milutin, kralj Miljkovi Husko Mirnar-Sinan Minerva Mini, Milo Miralem, Dervi-beg
180 146 216 347 151 55 46 46 46
Miroslav Mitra, boanstvo Moenigo, general Modruki Nikola Moljevi, Stevan Morali Ali Namik-paa Mori Ibrahim-aga Mori Pao Mufci, Mahmud ef. Muhamed Muhamed Musi AUamek MujOj mula Mula-Mestvica (Divovi Mulali, Mustafa Mulii Muller, Eugen Murat III Murat-beg Murat-beg Tardi Murat, sultan Mustafa II Mustafa-aga Mustafa-aga Kizlar-aga Mustafa-aga Pirindlija Mustafa-beg Sokolovi Mustafa ef.
63 35 153 91,93 333,358 184 166 166 21 105 134 194 ) 186 352 217 217 139 185 108 67 Mustafa 115,165 114, 153 144, 147 120 191 108 210
352, 357, 359, 368, ,380 253 359 49 48 47 122 251 207 115 119 62 356 107 ,123 35 380 272 ,284
402
Mustafa-paa
110,123, 124, 125, 145,156,187 183 160 125 186 145 122 179
Nikola, biskup Nikola, nadbiskup Nikola IV, papa Nikola Modruki Nikoli, Fedor Nilevi, Boris Ninoslav, ban Novakovi, Rtsto-Kanta Novljanin Omer Numan-paa Numan-paa Cuprili
64 65 68 91, 93 251 57, 79, 80 61, 62 213 164 161 159,160
Mustafa-paa Belenija Mustafa-paa Celi Mustafa-paa "Crni soko" Mustafa-paa Skadarski Mustafa-paa Tekelija Mustafa, princ Mustaj-beg Bajbud Mustaj-beg Liki
134, 146, 147,148 108,124 Muvekit Muzaferije 216,241 Kaki, Ahmed ef. Nako, Ahmed ef. Nametak, Fehim Namik-paa Napoleon Navadjer Bernard Nefisa Muhamed Nerkesi Peevi 134 Nemanja Nemanjii Neron, car Nihadija, pjesnik Nikola, knjaz 59,63 62, 66 31 126 213 212 216 170 188, 191 178, 183 122 123
Obolenski, D. Obren Obrenovi, Milan Obrenovi, Milo 251 Odobaa, Meso Oki Bote, fra Augustin 167 Oktavijan Omer-aga Peki 188,
55 119 266
218
25,26 195
Omerovic, Hadi Mustafa Hilmi 255,256 Omer-paa Latas 199, 200, 201, 205, 206, 207, 219,220, 221,251 145
Omerpai Dervi Mehmed-paa
403
Bosr.a i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
Opukovi Rustem-paa Osman Osraanbegovi Sulejman 162 Osman-paa 150 Osman-pasa Resulovi Ostoji, Zaharije Ostrogorski, G
122 166
Pernar, Ivan Petar, kralj Petranovi, Branko Petra Petrovi, Petar Pecija Pijade, Moa
322 293 335, 381 152 203 373 276 78, 91 356 31 25 215 219 44, 45, 47, 55, 57 153 256 368, 372 373, 375 170 62 288 317 134,139, 140, 141, 142, 170, 172
151,194,207 . 160 358, 361 55
Osman-paa Hercegovac
Petrovi, Petraki ef 210, 212, 215 Pilar, Ivo Pio II Pjani, Ibrahim Plinije Stariji Pompej Popovi, Risto Popovi, Vasilj Porfirogenet, Konstantin Posedarski, pukovnik Pozderac, Hasan ef. Pozderac, Nurija Preka Aleksancar Prelog, Milan Prijezda, ban Princip, Gavrilo Protij Stojan Pruak Hasan Kafi
Pari, boanstvo Pando, Muhamed Paali, E. Pai, Nikola Paveli, Ante Pavle, sv. Pavlovi, Nikola, knez Pavlovi, Dragoslav M. Pavlovi, Petar Pavlovi, Radoslav 78 Pavlovi!
34 355 40 315, 321 344, 345, 353, 356 36 78 219 77, 78, 84 75, 77, 72, 73, 75, 89,97,113, 116,119 176 219,295 10, 339 133,170,172 375
Pribievi, Svetozar 321, 322, 335
Pazvan Oglu Pejanovi, ore . Pelesi, Muhidin Pelidija, Enes Perkovi, Mile
404
Pseudo-Maurikije Strategikon 45
Publije Kornelije Dolabela Pucar, uro, Stari Purivatra, Atif
29
Rizvanbegovi Stoevi Ali-paa 190 Rizvi Agan-aga Rizvi Alaga Romer, feldmaral 195,197 198 163 123 Rosi Osman-aga Rustanbegovi Ibrahim-beg Rustem-beg Rustem-beg Srebreniki Rustem-paa 123,131 Rustempai Ahmed-paa Skopljak 161,162 120, 122, 195 189 179 193
375,378 335, 380
Radak Radenovi, Pavle Radein Radi Radi, Pavle Radi, Rade
93 74, 75,77 115 119 322 358
Rokselana, Hurem sultanija 122,
Rustanbegovi Mehmed-beg 197
Radi, Stjepan , 321, 322 315 Radin, gost 93 Radivoj Radoslav Radovi, Vladimir Radulovi, Risto Redi, Enver Redi, Omer Rheinlander, general Resulbegovi, Hasan-b Reid-paa Ribar, Ivan Ridali, Asim ef. Risti, Vaso Rizvan-beg Rizvanbegovi Ali-aga 119 119 267 275 335 197 218 ^g 189 187 368 210 293 197 186, 189, 191, 193, 197, 199
Sahaija (Jandri ), Salamon ef. Salth-aga Salih-paa Samuilo, car Sari Ahmed-paa Sari, Murad Sarkoti, Stjepan Sava, sv. Savi, Pavle
Petar 2 210 10 180
Salih~aga Zrinkovi 164 168 128 48 147, 153, 154 284 291, 292 66,69 268 405
Samardi, M.
Savojski, Eugen
152, 153, 154, 160, 161, 172 295 295 182 148, 149 124
Sofi Mehmed-paa Sokolovi Ferhad-beg Sokolovi Ferhad-paa
108 109, 110, 120, 133 105, 125, 127,131,135
Schmitt, Bernadotte E. Schneller, Hans Seid Ali Delal-paa Seidi Ahmed-paa Selim Selim I Selim II Selim III 98,
Sokolovi Mehmed-paa 108, 109, 110,116,121, 122, 123, 124,128 Sokolovi Musufa-beg Sokolovi, Sunulah ef. Sokolovii 108 210
111 124,139,174 175,183
108, 109, 123, 241 112, 128 206 146 291, 292, 314, 321,327,328, 330,332,352,353 85, 86, 91 275, 292 186,189 57 60 293 55 62. 54 54 49 54
Selmanovi, Samail-beg Taslidak 212 Sijavua-paa Sijeri, Hasan-beg Sijeri, Alujaga Silvan, boanstvo Sinan Sinan-beg Sinan-paa Sinan-paa Borovini Skari, Vladislav Skender-beg Skenderpai Osman Sahbeg 108 Smail-aga Cengi Smiljani, Ilija Smiljani, Petar Smodlaka, Josip Sobjeski, Jan 406 187, 189, 190, 191 134, 145, 148 134, 146, 147 318 150 135 188 188 34, 35 189 119,138 123, 138 119 121,128 94
Solovjev, Aleksandar Sopran Ignjat Sori, Stjepan Spaho, Mehmed
Sperani, Pavle Srki, Milan Starevi, fra ILja Stefan, knez Stefan Nemanja Stepanovl, Stepa Stipevi, A. Stjepan Stjepan III Stjepan IV Stjepan, knez Stjepan, kralj
Starevi, Ante 301, 333, 345, 346
Stjepan Drislav Stjepan Vojislav Stojan Stojanovi, Nikola Stokanovi, Pero Strossmaver, Josip Juraj 'Subai, Ernin Sueska, Avdo SudiAhmed Sukov, feldmaral Sulejman Sulejman Nazim-beg
48 49
abanovi, Hazim ahin-paa ahinpai Hajdar-beg
128, 129, 133,171 67 148
Stojadinovi, Milan 327, 328, 335 114 290 292 253 356 10,128. 129, 170, 171 134 163 115, 123, 124 201
arac, Hafiz ef. Sulejman 273 arac, Nedim arac, Zaim ari, Ivan Sari, Mustafa ef. egrt, Vlado ehi, Nusret emsekadi Nurudin Vehbi ef. erif Osman Topal-paa Serifovi, Fadil ef. Serifovi, Fazli-paa 197 kalji, Mehmed ef.Nezi 256 ljivo, Galib Sogolj, Muhamed-aga ola, Atanasije ola, Vojislav tadler , Josip 220 216 292, 297, 300 267,275,292,302 253, 254, 277, 279, 291,301,312,313 64 63 62,63 10, 83, 95, 96 330
407
10, 335 378 313 210 378 295, 335, 380 214,215,218 211,212 251 194 196,
Semsekadi, Mehmed
Sulejman I. Velianstveni 98,107, 108,111,122, 124, 137, 139 Sulejman-aga ailovi Sulejman-paa Skopljak 194 Sulejmapaii Sultan-zade Mustafa-paa 138 Sunari, Ivo Sunari, Jozo 302 Svrzo, Ahmed ef. Svrzo, Hamid Szaparvj general 210, 215 292, 302 218 373 292, 300, 301, 186 Suiejmanpai Osman-paa 152 180,181
Subi, Jelena ubi, Mladen ubii unji, Marko Sutej, Juraj
Bosna i Hercegovina od naisiarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
vab, M.
55
Topal erif Osman-pasa Trampa, Mustafa Trifkovi, Jakov
203 217 210 360 128 290 24 115 234 241 271 189 241
Tahir-paa Tanovi, Demo Tardi, Murai-beg Tegetlhoff, Karlo Temel, Gustav Teuta Tepi, Ibrahim
197 , 198, 202 ; 356 108 217 213 23 11, 129, 170,
Trifunovl, Ilija Biranin Truhelka, C. Trumbi, Ante Tublije Isorneli'e Scipion Nazika Tudor Timguz, Pero Turhanije Tuzli, Bakir-beg Tuzli, Mustajbeg Tuzlii
17 , 220, 221 3 Teskeredi, Muharem-beg 269 Testa, Nikola Teanovi, Lazar Thana, boanstvo Tiberije, car Tiberije, general Tisza, grof Itvan Tit Todij Cvijerin Todorovi, Boko Tomasevich, Jozo Toma, kralj Toma, Stefan Tomislav, kralj Topi, Nesat 89, 92, 93 358 34 27,29 27,28 289 36 358 357 380 83, 84, 85, 86 78 48 356
Ugljen, azim Ulama-paa Ungnad, David UroI Uro, car Uzuncasili, IsmailHakki Uzuni, Ismet-paa Uzunovi, Atif ef. 215 Uzunovi, Ismet-paa
378 108 110 52 66,75 112, 129, 171 216 211
Tomaevi, Stjepan 85, 86, 88, 89
168 Topal Husein-paa 152 Vali, general

408
Vareanin, Marjan Vasi, Konrad Vasi, konzul Vai li je Vasiljevi, Duan Veli-paa Vidasus, boanstvo Vilajetovi Salih Vili Villencz, Fridrih Vilson, W. Vinko, sv. Vladislav 88, Vlaho, sv. 54, 87,
280 210,211 214 51 290 211 34 210 197 217 302 258 89, 91, 93 72,73 119 119 114 49 57 381 115 152 253 203, 219 108,115 74 67,75
Vuksan 114
Wurttemberg, Wilhelm 253 NVurtenberg, vojvoda 216
Zach, general 2 18 Zaimovi, Semsibeg 2 72 Zenkovi, Rizvan-aga 151 Zildi, erif ef. 212 Zlatar, Behija 97 , 1 2 8 , 1 3 0 Zlatarevi, Mujaga 187,189,190 Zlatonosovii 72 Zovki, Mato 294 Zovko, Ljubomir 335 Zubovi, Hasan-barjaktar
Vlahovi, Ali-beg Vlahovi Ismail Vlaji Vojislav Vojislav, knez Vraali, Eref Vuihna Vukovi Vuii, biskup Vukalovi, Luka Vukovi-Desisali Ferhad-beg Vukosali Radoje Vukovi, Vlatko
295, 184
akula, Stevo 2 3 9 igmund, kralj 7 77 6, ivkovi, Pera 323
409
410
REGISTAR GEOGRAFSKIH NAZIVA
Adana Afrika Akvileja Albanija Alihoda Alir An ado li ja Andterija Andetrium Ankara Arabija Arduba Arnautovii Arani Aquae S. Atmejdan Austrija
107 27, 29, 369 25 22, 87, 205, 219, 305 17 238 114,122,191 25, 28 26 129,171 205 28 15,44 113 31,34 183 32, 125, 150, 160, 166, 167, 169, 170, 175,176,177,178, 180,181,182,184, 185,187,189,190, 193,195,196,197, 198,199,201,203, Ba Badanj Baka Balkan Azija 27,29
208,210,211,213, 22 1 ,23 0 ,24 7 ,2 5 3, 259, 265, 268, 277, 279, 280, 2S9, 291
359 14 331 12,22,47, 49, 52, 55, 97,116,119, 127,139,237, 259, 339, 350, 368, 369, 376
Balkanski poluotok 16, 23, 24, 43,45,97,99,130 Banija Banjaluko polje Banja Luka 367,369 163, 168 13,30,31,33, 34, 105, 107, 108, 109,111,120,121, 125, 127, 136, 152, 163,164,174,177, 180,183,189,193, 196, 199,201,206, 411
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drogog svjeiskog rata
214,216,220,230, 232, 245, 246, 257, 259, 264, 265, 277, 300,311,312,318, 324, 341, 345, 349, 361, 377, 379, 384 Banjska Bar Baranja Bari Basanius Baarija Bathinus Be 188 49 163 49 47 105,120 47 110,111,139,142, 150,152,156,161, 262, 165, 169, 189, 194, 230, 232, 240, 246, 247, 255, 264, 273,279,281,291 Beka uma Belgija Bendbaa Benkovac Beograd 32 305 105 150 49,51,53,55,79, 84,87,95,128,129, 161, 171, 179, 194, 207, 219, 220, 279, 286, 293, 300, 302, Bilino Polje Biograd Biskupii Bistue Bijela Tabija Bila Bilajsko Polje Bilea Bijela strijela Bijelo Polje Bijeljina Berlin Bigeste Biha
314,327,328,332, 333, 334, 335, 336, 352, 379, 380, 381 142 34
;
18, 27, 30, 31, 34, 35,110,111,127,
135,136,152,153, 154, 160, 161, 170, 174,193,194,197, 198, 199,201,215, 218,230,243,246, 257, 259, 277, 300, 367, 368, 377, 378 109 30 17,118,161,193, 194, 244, 259, 264, 265, 349,377 217 17 189 36, 67, 234, 235, 245, 325, 377 60 38, 50, 143, 146 44 36
412
Bistue nova Bistue vetus Bitolj Bizant Bizanzsko carstvo Bjelave Blagaj Blatno jezero Blauj Bliski istok Bob ova c Boac Bojana Boka Kotorska Bopolj Borac Borako jezero Borasi Borova Glava Bosanska Dubica
34, 36 24, 36 199 48, 49, 50, 51 , 5 2, 5 3, 5 4 46 217 31, 32, 37, 38,74,117,135 54 113,217 16 38, 64, 86, 89, 90, 91,93 17 49 66,149,331,357 113 113, 116, 117 30 36 44 150,152, 168,169, 177, 245, 349 17,18, 30, 34, 148, 160,
163, 167,
Bosanska Kostajnica
176,245,300
Bosanska Krajina 103, 133, 146, 150, 152, 196, 199, 218, 240, 276,288,330, 333, 360, 363, 367, 368, 369, 371,374,376,381 Bosanska Krupa Bosanski Brod Bosanski Novi 243, 288, 341, 367,378 153, 161, 245, 265,378 31, 32, 152, 160, 161, 164, 168, 169, 197, 206, 245, 267, 341, 367, 377 Bosanski Petrovac Bosanski Sv laj Bosanski Samac Bosansko Grahovo Bosna 30, 243, 288, 378 17 15, 244 363 11, 13, 16, 17,20, 21, 22, 23, 24, 25, 27, 28, 29, 30, 32,
33, 34, 35, 36, 37,
Bosanska Gradika
38, 39, 41, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51 , 5 2, 5 3, 5 4, 55 , 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65,
413
168, 169, 245
66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96y 97, 9S, 99, 101,102,103, 104,105,106,107, 108, 109, 110,111, 112,113,114,115, 116, 117,118, 119, Bosna, r.
234, 237, 238, 239, 240, 242, 251, 253, 270, 286, 287, 288, 291, 295, 304, 317, "18, 329, 330, 331, 345, 351, 353, 354, 355, 357, 359, 360, 361, 363, 365, 367, 368, 370, 371, 372, 373,374,380 44, 47, 57, 76, 193,206,214,
215,216,377 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 128, Bosna i Hercegovina 9, 10, 129,130,136,143, 145,146,147,149, 151,152,153,156, 159, 160, 162, 164, 165,168,170,171, 174, 175,176,177, 178,179,180,181, 182,184,185,186, 187,188,189,190, 191,193,195,196, 197,198,199,201, 202,203,205,207, 208,209,211,213, 214,215,216,218, 219, 220, 221, 232, 414 11,13,14, 17,18,23,25,27, 29,31,34,35,36, 39, 40,41,55, 79, 95,97,98,109, 117, 128, 129, 133, 136,156,164,169, 170,173,174,176, 178,183,188,190, 198,200,202,203, 205,206,208,209, 210,211,212,213, 214,218,219,220, 221,223,224,226, ;27, 228, 229, 230,
231, 232, 233, 234, 236, 237, 238, 239, 241, 242, 245, 246, 247,248,250,251, 252, 253, 254, 255, 256, 257, 259, 262, 263, 264, 266, 267, 268, 269, 270, 271, 272, 273, 274, 276, 277, 279, 279, 280, 281, 282, 283, 284, 285, 286, 287, 288, 289, 290, 291, 292, 293, 294, 295, 296, 297, 299, 300, 301, 302, 304, 305, 306, 308,309,310,311, 312,313,314,315, 316,317,318,319, 320, 324, 326, 327, 328,329,330,331, 332, 333, 334, 335, 336, 339, 340, 341, 342, 343, 344, 345, 346, 347, 348, 349, 352, 353, 354, 355, 356, 357, 358, 359, 362, 363, 364, 365, Bugarska Budimpeta Bra Bradina Branievo Bratislava Brko
366, 369, 370, 371, 372, 373, 374, 375, 376, 377, 378, 379, 380, 381, 382, 383,384 68,75 367 51,53 142 161, 193,216, 218,244,259, 265, 329,331 137 30,37 89 161 32 238, 278 264 206,214 105 113,117 109 123 71, 87, 92, 108, 110, "125, 151 230, 246, 264, 270,273,28143, 54, 60, 68,
Brest Breza Breznica Brezovo polje Brievo Britanija Brno Brod Brodac Brodar Brodin Brusa Budim
184,208 Bugojno Buna Burnum Busovaa Buko blato Butmir Buim

:
Cetingrad Cetinje Cirn Col. Ris. Cosal Crna Gora
163, 180 159,324 37 34 91 22, 103, 108, 159, 176, 177, 191,201, 203, 208, 209,213, 224, 234, 239, 240, 242, ,24 278, 279, 3, 289, 290, 309, 317,318, 357 ,359,381
17, 18,235, 244,325,331 38,191,192 26,30 180 17,30 15 , 40, 41, 44, 57 110,163,194, 196, 197
Cambridge Carigrad
295 43, 54, 83, 84, 94, 97, 109, 124, 134, 135, 137, 141, 145, 149, 154, 161, 166, 168, 183, 184, 185, 186, 190, 194, 199, 201, 202, 230, 252, 254, 255, 262, 267, Crni potoci
208 37 31 235 88, 161 124, 235, 243, 288, 356 30, 37, 245 37 186, 189 85,213 37 37 32
Crnici
Crni Guber Crveni Klanac avnina Cajnie apljina Carakovo ardak eka ipuljii itluk ele
Castra Cavtat Cazin
268, 271 34 75
110,195,198, 243, 367 Cazinska kraj ina 356, 372 Cetin Cetina 169, 182 57, 63, 64,75, 107, 144, 168
416
Bosna i Hercegovina od najsiarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
Doboj Dabar Dabravina Dalmacija 192 37 29, 32, 36,48, 50, "54, 68, 74, 75, 77, 84,92,105,107, 108,109,117,135, 143, 145,146, 148, 149,150,154,156, 160, 164, 175, 176, 178,181,191,206, 242,251,280,290, 291,306,318,327, 330, 358, 367 Dalmatinska Zagora 26 Dalminij Danska Daorson Dardaneli Debelo Brdo Delminiura Derventa 24 305 23 148 17, 38, 217 34 13,17,18,151, 194, 245,259, 265,329, 331,377 Desnek Detlak Dijarbekir Dihmtum 57 13 122 34 Drinjaa Drni Drobnjaci Drozgometva Drvar Dubica Dobor Dobrlj in Dobrim Domavia Donja Dolina Donja Tuzla Donji Krajevi Donji Vakuf Dra Draevica Drenin Drezden Drenik Drijeva Drina 30,
33 , 38, 153, 218, 245, 377 76 232 69 113. 116,117 17, 18, 19 118 63,97 244 49 66 138 142 110, 168 64 33,37,44,45, 49,52,74,89,113, 121, 126, 161, 176, 177, 185, 188, 234, 235 286, 300, 340, , 344 , 359, 370 30 109, 145 191 114 244, 265, 363, 376, 378 160, 161, 167, 168
417
31, 12, 34,41
Dubovac Dubrovnik
110 49,59,60,61,62, 65,66,68,70,71, 72, 73, 74, 75, 80, 87, 88, 89, 91, 106, 125, 133, 160, 178, 191, 196,213,243, 318,328,329, 331, 367 45,46,48,49, 50,57 4 8 , 51 , 5 3,6 7 , 88,90 24, 30, 24, 34, 36, 63, 325, 331, 367 324 17 Furjan 31 Gabela Farkai Firenca Foa
60, 67, 70, 74, 78, 80,98,107, 125, 150, 198,218, 285, 339, 346, 364, 369, 377 328 67,81,94 121,180,218,234, 235, 243, 288, 325, Fojnica Fortica Francuska 356, 359, 365, 370 31,69,91, 113, 118,211,243,331 17 53,58,60, 175, '76,203,221,238, 259, 278, 285 161,165 102, 152, 160, 161, 243 74, 234, 243, 245, 325,356 Gardun Gat Glamo Glamoko 26 31 63, 150, 154, 244, 363, 378 polj; 24, 30, 35
Duklja Dunav Duvanjsko polje 3 5 Duvno Dvor na Uni Dvorovi akani-Raka
Egipat Engleska Erlan Esdel Evropa
124, 183 156, 192, 195, 203, 259 140 54 13,14,15,16,29, 35, 37, 44, 45, 48, 49, 50, 52, 53, 56,
Gacko
418
Glasinac
18,20,21,22, 40 > 41, 116, 159, 235 234, 235, 370 33, 34, 37 136 33, 69, 117,235, 243, 356, 359 217,218 15,118 31 26 31 30, 31, 244,367 91 149 30 17, 246 145, 150 179, 215, 244, 363 30 118,186 189, 193, , 194, , 329, 331 244 31,32 18 102, 161, 167 , 177, 214
Grahovo Grbaa Grka Gr i a Gromiljak Halapii Hamadan Han-Pijesak Herceg-Novi Hercegovina
191,203,213 15 21,22,32,35, 259, 377 17 Gromiljako polje 32 37 162 363 69, 151, 329,330 22, 23, 24, 26, 33, 34, 47, 103, 107, 114,117,124,135, 152, 174, 179, 182, 190, 191, 199, 201, 205, 208, 214, 216, 218,233,234,235, 240, 243, 269, 270, 287, 289, 314, 317, 318,341,354,359, 360, 361, 363, 367, 369, 370, 371, 377
Glavatievo Golubi Gora Gorade Gorica Gornja Tuzla Gornja Vogoa Gornji Mu Gornji eher Gornji Vakuf Goruka Gothard, sv. Grab Grac Graac Graanica Gradac Gradaac Gradina Gradina Kopilo Gradika
v
Hodidjed Holandija Hrasnica
85 305 105
419
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena c
Hrastovica Hrtar Hrvai Hrvatska
110,136 113,116,117 109 45, 47, 48, 50, 54, 57, 63, 65, 68, 75,
7 J -* j J hî^j r
Isfahan
o kraja Drugog rata svjetskog
162 123, 142, 254, 255, 273 24,32,51, 88, 149, 291
Istanbul Istra Italija
77, 108,109,110, 117, 185,198,224, 250, 251,276,277, 280, 291,301,302, 3 09 10 14,3 18, 32 9,, 3 33 0,,3 33 1, 334, 341, 344, 347, 348, 353, 358, 368, 375, 379 17 46, 57, 61, 63, 64, 69, 80, 243 Humac Hutovo Hvar Ilida Ilirik Ilok Imotski Indija Iran 26,33 160 62, 68, 75, 86 31, 34, 44, 123,278 29 330, 331 117,160, 161,214 16, 238 35
19 ,2 1 ,2 5 ,2 7 ,2 8 , 29, 32, 53, 60, 203, 227, 259, 278, 285, 332, 341, 342, 343, 344, 346, 354, 355, 361,370,373,382
Ivan-planina Ivoevci Izaac
30, 377 26,30 153
Hrustovaa Hum
Jadar Jadran
188,286 23, 24, 32, 50, 52, 176,213
Jadransko more 68, 127, 133, 136, Jajce 172,346,367 33, 67, 89, 91, 97, 98,107,112,152, 163,177, 180,194, 197,206,215,216, 244, 329, 341, 375 Japra Jasen Jasenovac Java 30, 31, 32 218 152, 160 238
420
Jedrene
123, 184 140 113 31 182 91,216 198 55 , 79, 128, 170, 219, 305, 306, 308, 316, 317, 324, 326, 328, 331,332,333, 334, 335, 337, 339, 340, 341, 346, 353, 354, 358, 359, 362, 363, 366,368,371, 372, 373, 375, 376, 377 ,378,381,382
Karin Karlovac Karlovci Kamen Kasatii Kaspijsko jezero Kastor Kater Kipar Kiseljak Kladanj Kladua Klek Klepci Klis Klobuk Klokot Klju 3 0 ,7 4
150 367 252 13 113 54 25 57 99 3 0 ,3 1 ,32,34, 37, 195,271 244, 356, 365 215,218 161 30 108, 144, 145, 149 75,88,218 216 ,91,146, 215,218, 244, 288, 300, 341, 378
Jeger
Jele Jelovac Jermenija Jezero Jezersko Jugoslavija
Kadina voda Kairo Kakanj Kalinovik Kamen Kamensko Kandija Karavida
216 142, 262 15, 37, 216 370 145, 149 30,116 143, 148, 149 17 Koba Kobilja Glava Kolubara Konavle Konja Knin
26, 30, 62, 107, 145, 147, 148, 150,151 161 217 286 66,75 191
421
Boi;:a i Hercegovina od jiajitari/ih vremena do kraju Drugog svjetskog rata
Konjic
21,: 30, 35, 37,

Kreevo 17,69, 112, 118, 167, 243, 367 Kreta Krf Krit Krivaja Krupa 198 Krupanj Kulai Kulen Vakuf Kupa Kupres Kupreko polje Kurdistan 286 13 244, 359 136, 137, 138 152,153 30 205 152, 194, 197, 143, 149 2.90 149 75
Kora; Koran Korana Korula Kordun Korijenii

Kosovo Kostajnica Kosrolac Koeve KoevskoBrdo Kostur Kotor Kotor Varo Kotorac Kozao Kozara Kozarac Krajina
38, 196, , 234, 235, 245: , 300, 325, 331 ,361,367 118,359 110 135 62, 68, 75 367 218
67, 187, 188,309 160,214 51 113,217 217 38 68, 149 245 57 91 369 160, 164, 193, 197,218 136, 194, 196, 198, 199 69 111,29.1 107,108,117, 135, 151,164 94
Lajpcig Laktai Lapac Lava Lau Leipzig Lem nos Lepant Lepenica Letke Lijeve polje Lika
142
17,31 3 0 ,3 1 ,32, 77 ,2 1 6 169 163 55,295 179 99, 133, 139 37 37 361 105,107,108,117,
Kraljeva Sutjeska Kranjska Krbava Kremona
422
135, 145, 148, 151, 156, 164,199,358, 360,367 Lim Lipik Lipljani Lisiii Livanjsko polje Livno 49,62,188 194 187 37 24, 30, 34, 33 63,69, 108, 125, 145, 146, 193, 194, 2 1 3,2 15 ,2 1 6,2 18 , 244, 259, 267, 272, 325,331,367 Lohinja London Luka Lupicin Lutvin Han Luaci 17 290 48 36 33 135
Maglaj 3 Majdan Majevica Makedonija Makljenovac Mala Azija Mala Gradina Mala Kladua Mala Kiselica Mala Rujika Mali Mounj Maka Mantova Manzikert Marica Marko vac Mediteran Meumurje Mejdan Meka
8, 153,215, 244, 265 194 368 6 0 ,2 08 ,3 09 ,3 18 33,38 53,59 13 197, 198 31 31 34, 36, 37 124 85 49 66 13 14, 44, 369 318 218 210 22, 29, 206, 353 25 44,69 66 105 176 206
Lj ubija Ljubinje Ljubljana Ljubuki
32 245, 325, 359, 377 182,314,327,380 15, 26, 33, 34, .117,191,214, 245,325, 331
Metkovi Metulum Mile Mileevo Miljacka Miar Mitrovica
Mava Maarska
62, 177 53, 68, 198, 199
423
Mljeti ak Moevac Modrica Moha Mogorjelo Monastir Mosko Mostar
191 88 244 106: ,107,118 37 199 30 15, 37, 55 ,74,117, 120, 121, 123, 130, 166, 179, 191,203, 206, 207, 213,215, 216, 230, 234, 243, 245, 246, 257, 263, 265, 167, 270, 275, 277, 295, 311,312, 325, 331, 335, 340, 341, 349, 354, 361, 369, 377
Neretva 21, 22, 23, 26, 30, 44,49,63, 64, 66, 75,102, 144, 206, 214,234,235,243, " 342, 353, 360, 361, 367, 379, 384 Nerezi Nemrs Nevesinje 37 161,176 117,124,234,243, 245,325,361,370 Nevesinjsko polje Niki Nirnberg Ni Nizozemska Norveka Novi Novi Sad Novi Pazar Novigrad Njemaka 30, 154 159,212 94 290 156, 305 259 68,91, 161,167 302 66, 174, 179, 183,201,206 143, 144 53, 259, 265, 279, 285, 341, 342, 353, 364, 382
Mrkonji Grad Mujdii Mursa Mutve Mutnik Nadin Narona Nenavite
30, 120, 363, 374 37 36 153 110 14 , 145, 149 4 24, 29, 30, 34 118
424
Oborci Obre Obri Obrov Obrovac Odak Ohrid Olovo Olumuc Onogot Oraje Orijent Osat Osijek Osi at je Ostrogon Osnovica Ostroac Oanii Otrelj Otinovci Otoka Ozija Ozren
37 15 47 47 107, 109, 145 150 , 17, 377 48 69 75, 113, 116, 117 365 , 217 75 159 244 32,35 113 36, 151, 15 190 3 113 50,54 107, 145 16 167 4 110 23 363 37 198 162 109
Pale Panik Panonija Pariz Paino Brdo Pe Pei grad Peina Pei Peloponez Pelva Perast Perzija Petrinja Petrinjica Petrograd Petrovac Petrov ar adi n Piprage Pivnica Plitvika jezera Pliva Ploe Plonik Pljeevica Pljevi j a Poitel)
116,189 30,36 27, 28, 29, 32, 36,38 142, 290 217 187 179, 195 13 110 160,161 34 148 16 135,136,138 135 70, 162, 279 183 161 37 17 169 48,65 353 109 169 89, 124,211,212 154
Pakrac
162
425
Pod Podgorica Podranica Podrinje
17,18 302 163 18,66,69,118, 188,234,304
Primorje Prisoja Pritina Pri vala Privilica Prizren Prnjavor Prokletije Prolog Promona Prozor 65,
67, 107 37 176 17 35 49 245, 265 19 30 25 215,235, 244, 325, 331, 360; , 367, 378
Podunavlje Podzvizd Pofalii Poli mije Poljice Poljska Pomorje Popovo polje Poprati Portugalija Posavina Posuje Po im je Poarevac Praa Prag Prekoraurje Priboj Prijedor
14, 22, 29, 32, 38, 44,52,346 110,195,198 217 66,69 146, 149 84, 94, 289 66 152, 160 191 259 118,189,193,197, 199,203,216,218 367 107, 166 161, 162 75, 116,235 264 318 286 17,31,32,176, 199,214,218, 245, 341, 349
Prusac Pruska Prut Raca Radjevina Raetinium Rakitnica Rama
123..
, 140,145 203 159 161 188 28,34 235
30,58,65,151, 235 , 367, 369
Ras Raa Raka 68,97 Ravanjsko polje Ravena 28 "45,48, 30
113 48 49,54, 57,
Prilep
187
426
Ravlia peina Ravna Gora Ravne Baki je Ravni Kotari Ravno Reljevo Ribnik Rijeka Rim
15 357, 358 217 146 152 259 146 335,367 24, 25, 27, 28, 33,41,46,61, 83, 92, 354 18,135,153 179 34, 206, 235, 243, 288, 356, 365, 378 30,53,218, 235, 286, 287 66 125,341,364 89 259 162, 182, 184, 188, 198, 199, 203, 208, 209, 238, 259, 268, 278,279, 285
SAD Salona Samobor Sana Sandak
259 25, 29, 30, 34, 36 74 30, 32, 193, 214 176, 177, 186, 208, 214,232,311,347, 351,358,359
Sanski Most Sarajevo
17, 32, 135, 244, 376 9,11,12,15,17,31, 3 5 ,3 8 ,4 0 ,4 1 , 55 , 79 , 95,97, 104,105,107, 108, 113, 114, 115, 116, 120,121, 122, 123, 125, 128, 129, 130, 136, 150, 154, 159, 165, 166, 170, 171, 173, 174, 176, 179,180,183,184, 186,187,188,189, 191, 193, 195, 196, 198,199,201,203, 205,206,210,211, 212,213,214,215, 216,217,218,219, 220,226,230,231, 232, 235, 238, 240, 242, 243, 246, 252,
Ripa Rodos Rogatica Romanija Rudnik Rudo Rumelija Rum unija Rusija
Rano
30
427
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog r?ta
253,255,256,257, 259,261,262,263, 264, 265, 267, 268, 270, 275, 276, 277, 280,281,282,286, 288, 289, 291, 292, 293, 294, 295, 300, 304,311,318,320, 324, 330, 333, 334, 335, 340, 341, 347, 349, 350, 352, 353, 354, 360, 367, 369, 370, 377, 378, 379, 380, 381 Sarajevsko polje 30, 57, 104, 217,235 Sava 17,19,30,38,48, 52, 62, 64, 77, 84, 89,153,156,161, 164,168,189, 286, 329, 330, 340, 342, 369 69 85 286 153 176 28 34
Setovi ja Sibir Sicilija Siget Sinodija Sinj Sirmij Sirmium Sisak
25 238 87 133 25 26 , 88, 108, 149, 150,151,160 32,4 8 , 5 3 29,36 32, 123, 127, 131,138,139, 140,147, 172 32 197 62 .,89,113,183, 189,206
Siscija Sitnica Sjenica
Skadar Skelani Skoplje Skradin Slatina Slavonija
92, 187 33,37 67, 176, 179, 187, 193 107. , 109, 144, 150 15 54, 58, 65, 84, 86, ,05, 107, 109, 110, 118, 135, 151, 164, 29L ,3 1 4,3 18 ,3 58
Savi na Segedin Semberija Senta Seres Seretium Servirium
Slavonski Brod Slovenija 310,
272,273 314,318,358,
224, 280, 291, 309,
42S
Bosna i Hercegovina od najsiarijih vremena do kraja Drugog svjeiskcg rata
368,384 Slunj Smederevo Srnrdelac Smrdljiva voda Soko, grad Sokol Sokolac Sokolovii Soli Solin Solun Sopotnica Sovici Sovjetski Savez Splii 25,
243,248,251,259, 266, 273, 278, 279, 285, 286, 289, 290, 293, 300, 302, 309, 310,316,318,324, 330, 333, 344, 357, 358, 359, 361, 370, 375, 376, 377 Srebrenica 31,32,33,34,41,69, 76,86,113,117,118, 180,183,244,300, 359, 363 Srebrenik 65,118 Srednja Evropa 14 Sremska Mitrovica 32, 36 Sremski Karlovci 156, 252, 267 Srijem SSSR Stambol Stanecli Staljingrad Stari Majdan Stolac 49, 50, 324, 327, 328, 330, 331 339 187, 188, 191, 194, 196,198,210,211 34 369 152,244 14, 23, 30, 34, 36, 38, 151, 186, 187, 188,190,191,216, 218,245,325,331
ni
85, 105, 107 31 31 65 118; , 152, 356 363 3 8 ,1 2 5 62, 63, 69, 76 25,29 43 ,114,176 33 17 352 38, 50, 60, 68, 144, f 145, 149,213, 324, 342 28 218 169 22,48,49,50,53, 54, 57, 59, 60, 62, 66,67,68,76,113, 176, 177, 179, 186, 188, 195,203,206, 207,208,209,221, 223, 224, 239, 242,
Splonum Sprea Srb Srbija
429
Bosna i Hercegovi Stridon
na od najstar
[jih vremena dc36,46
i kraja Drugog svjetskog Tesli
rata
356 13 ,16, 166, 245, 300,356
Studena Scurli Subotica Sut jeka Sutorina Svitov
116,117 110 330 75, 77, 370, 377 161, 176 169
Teanj Tinja Tisa Todorovo Tolisa Topusko
109 32 198 186 34 35 87 163 1 ',91, 1 168, 173, 176, 179, 182, 183, 187, 189, 197, 198, 216, 230, 257, 264, 121, 166, 174, 175, 180, 181, 185, 186, 194, 195, 199,201, 244, 246, 269, 270,
Sabac
126, 133:
, 136, 167 172, 179 214,216 69
Trakija Transilvanija Travniko polje Travnik
Samac epan-polje ibenik id ipovo irokaa iroki Brijeg panija timje Stuli uica vajcarska vedska Tara Tarin Tergesta Te mis var
68, 108, 144, 145,149 329, 331 30,33 217 341 58, 156 186, 187 135 37, 367 259, 305 259 22 235 25 89, 138 Trebin-jica Trebevi Trebiat Trebinje
277 , 331, 341 40, 6t i, 75, 121, '52, 159, 218, 189,213, 243, 245, 126 113 24 191 104,113
259 , 325, 377
Trebiatsko polje Trgovite
430
Trnovo Trogir Trst Turbe Turopolje Turska
234,235 50, 60, 67, 68, 89, 91, 92, 96 25, 176, 247 37 138 124,125, 203, 208, 209,221,224,233, 234,239,242,271, 277, 278, 296, 347,
Ulog Una 1 8, 160,
234, 235, 236 110,156,159, 161,180,214, 324, 329 48 1 62, 63, 64, 65, 3, 69, 76, 86, 97 356 359 324, 365
Uskoplje Usora Usttkolina Ustipraa Uzice
Tuina Tuzla
350,351,358,359 191 15, 130, 186, 193, 213,215,218,230, 244, 246, 259, 264, 265, 267, 277, 311,349,370, 373, 377, 384 Vakuf Val j evo Varcar, Vakuf Vardite Vare Varvara Vavar Vatikan Velika Britanija Velika Gradina Velika Kiselica Velika Kladua Velika Vrata Veliki Gradac 179 286 215, 244 243 243 1 , 18 ,3 0 ,34,36 3 149 253,313 285, 359 13,18 31 33, 110, 152, 195, 198 37 17
Udbina Ugarska
107, 146,147,151 4 8 , 50 , 51 , 5 2, 5 3, 5 4, 57 , 58 ,6 1 ,62, 64, 65, 76, 77, 84, 89,93,94,98,110, 124,149,151,152, 230, 247, 277, 279, 280, 289, 291
431
Veliki Majdan Veliki Mounj Veljai Venecija 53,76,78,81,84,
13 18 191
Vi to vi je Vizantija Vlasenica Vlaska Vlaki brijeg Vojvodina 206, 224, 309, 310, 328 ,330 Vraa Vrae Vrana Vrani Vranduk Vranduki klanac Vranogra Vranovci Vrbas 17, 32, 4f 163, 193, 45, 244
152 55, 57, 67 359, 363 87,94 163 251,292, 318,327, 331,358 217 113 144, 150 105 28, 38, 69, 153,216 44 152 17 , 59, 109, 194, 214, 216,235
85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95,96,111,144, 148, 149, 150, 156, 159, 160 Vespoljac Vievo Vid Vid o tak Vinac Virovitica Vis Visoko 109 109 22,29 36 91 127, 133, 136, 172 17, 18, 376 15,57,75,118, 154, 184,211,216, 243, 329, 349 Visoko brdo Viegrad 113,116,117,121, 126,176,206,243, 265, 286, 288, 293, 359, 378 Vinjica Vitez Vitina 34, 37 18,30,34,36, 179, 180, 188, 196 36 13
Vrelo Bosne Vrelo Rame Vrelo Tihaljine Vrgorac Vrhbosna Vrlika Vrm Vrnogia 89,97
15,36 13,18,34 15 214 ,104,113 89, 91, 145 75 198
432
Bosna ; Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raa
Vrtoe VuijaLuka Vui jak Wien Zadar . 50,68,109,144, 145, 148, 149 Zagorje Zagreb 235 55, 77, 79, 170, 213,214,219,253, 258,291,292,293, 294,300,301,302, 313,314,318,328, 329, 332, 333, 334, 336, 349, 352, 356, 367, 379, 380, 381 Zakavkazje Zapadne Strane Zavalje Zavidovii Zdelje Zecovi Zelena peina Zelengora Zemun Zemunik Zenica 246 66 182,218 264 54 17 15 370,377 149, 190 109, 145 18,28,37,60,243, 195
37 377 Zli Stup 200 Zrin Zrm] Zrmanja Zvean Zveani Zvornik
244, 264, 265, 329 Zimlja Zlatibor Zovik' 110 149 62 113 127, 133, 136, 172 18,86,117,130, 150,161,174,177, 179, 183, 184, 193, 201,215,244,365 235 369 189
elin eljeznica eneva epa epe
138 123 303 121 31, 183, 194, 216, 244 37 245
itomisHi upanjac
433
bosanski kulturm centar
~
Q
Sarajevo

Bosna I Hercegovina Od Najstarijih Vremena Do Kraja Drugog Svjetskog Rata

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bosna I Hercegovina Od Najstarijih Vremena Do Kraja Drugog Svjetskog Rata

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

asna I

od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

bosanski kulturni centar

bosanski kulturni centar

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

105 111 122 126 128 130

Bosna i Hercegovina od naj~tarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Husein-kapetan Gradacevic Ali-paa Rizvanbegovic i Hercegovina (1833-1851)

199 202 203 208

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

266 274 277 280

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

285 288 294 296

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

331 334 336

REGISTRI Imenski registar Registar geografskih naziva ... 389 411

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina o4 najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

PREDGOVOR UZ DRUGO IZDANJE

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjeiskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

PROSTOR BOSNE I HERCEGOVINE U PRETHISTORIJI I ANTICI

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Mlae kameno doba - neolit o

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosnu i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do krasa Drugog svjetskog rata

Dodiri s antikom kulturom

Bosna i'Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetsVog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rat.a

Veliki ilirski ustanak

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala

Zavoenje rimske vlasti i tekovine antike kulture

Bosna i Hercegovina od najstarijih vrem ena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena cio kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Odnos Rimljana prema domaem stanovnitvu

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i. Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Slom antikog drutva i dolazak Slavena

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

OD S LAVENSKOG NASELJAVANJA DO BANA KU LINA (VII-XII ST.)

I OD SEOBENOG KAOSA DO PRVIH OBLIKA KOHERENTNE POLITIKE VLASTI

1) Formiranje bosanskog etno-politikog entiteta