Pregled sadraja

1. UVOD U KLINIKU PSIHOLOGIJU 1.1. Definicija, podjela i zadaci klinike psihologije 1.2. Teorije linosti u klinikoj psihologiji 1.2.1. Slinosti i razlike teorija linostii 1.2.2. Strategije za ispitivanje linosti 1.3. Doprinosi kognitivnog pristupa klinikoj psihologiji 1.3.1. Pojava kognitivnog pristupa 1.3.2. Zadatak kognitivnog pristupa unutar klinike psihologije 1.3.3. Vrste kognitivnih teorija koje se koriste u klinikoj psihologiji 1.4. Kori teni akroni!i 2. PSIHODIJAGNOSTIKA 2.1. Definicija i funkcije psihodijagnostike 2.2. "odeli a#nor!alnog pona anja i do$ivljavanja 2.2.1. Subjektivni model 2.2.2. Normativni model 2.2.3. ulturalni model 2.2.!. Statistiki model 2.2.". #ehavioristki model 2.2.$. Psihodinamski model 2.2.%. &ijateza'stres model 2.2.(. )edi*inski model 2.2.+. #iomedi*inski model 2.3. %ro#le! klasifikacije 2.3.1. Svrha i obli*i klasi,ika*ije 2.3.2. -pera*iona de,ini*ija .N&/P 2.3.3. &ijagnostiki sistemi 01&'+ i &S)'0V 2.3.!. &iskretni i dimenzionalni pristup klasi,ika*ijiPPP 2.4. &pa$anje i procjenjivanje linosti 2.!.1. Podjela tehnika opa2anja i pro*jenjivanja linosti 2.!.2. 3azlike izme4u laikog i strunog opa2anja 2.!.3. Subjektivne pogre5ke kod opa2anja i pro*jenjivanja linosti 2.!.!. 6tje*aj kliniara na opa2anje i pro*jenjivanje linosti 2.!.". Pravila za opa2anje i pro*jenjivanje linosti 2.'. Tehnike opa$anja i procjenjivanja linosti 2.".1. -pa2anje linosti u prirodnoj situa*iji7 u test'situa*iji i testovi pona5anja 2.".2. -pa2anje znakova i simptoma 2.".3. Skale pro*jene 2.".!. 6pitni*i i inventari linosti 2.".". Projektivne tehnike 2.".$. liniki intervju 2.".%. #iogra,ski pristup u ispitivanju linosti 2.".(. Studija sluaja 1

2.".+. 8ehnike za opa2anje vlastitog ja 2.".19. 0spitivanje mentalnog statusa 2.(. %sihodijagnostiki instru!enti koji se koriste u klinikoj praksi 2.$.1. Psihodijagnostika pro*jena inteligen*ije 2.$.2. Psihodijagnostika pro*jena linosti 2.$.3. Psihodijagnostika pro*jena organskih o5te:enja 2.). Klinika prognoza 2.%.1. 6loga prognoze u klinikoj psihologiji 2.%.2. -dnos klinike i statistike prognoze 2.%.3. ;lavni e,ekti klinike prognoze 2.%.!. -dre4ivanje uspje5nosti predik*ije 2.*. +alidacija klinike !etode 3. DOPRINOSI KOGNITIVNOG PRISTUPA KLINIKOJ PSIHOLOGIJI 3.1. &snovni pro#le!i 3.1.1. Problem vjerodostojnosti samoiskaza 3.1.2. Problem svjesnog/nesvjesnog do2ivljavanja 3.1.3. Problem automatskih i kontroliranih pro*esa 3.1.!. 6sporedba nesvjesnog kao kognitivnog i kao psihodinamskog konstrukta 3.2. Kognitivne teorije e!ocija 3.2.1. S1<.1<8=3/S0N;=3ova teorija 3.2.2. >=0N=3ova teorija 3.2.3. ?.Z.36Sova teorija 3.3. Teorije atri#ucije 3.3.1. 6vod u teorije atribu*ije 3.3.2. auzalne atribu*ije 3.3.3. .tribu*ijske pogre5ke 3.3.!. 8erapijska primjena spoznaja o atribu*iji 3.4. Kognitivni pristup u tu!aenju nastanka depresije i anksioznosti 3.!.1. 6vod u kognitivni pristup u tumaenju nastanka depresije i anksioznosti 3.!.2. #=1 ova trijada i nastanak depresije 3.!.3. )odel anksioznosti #=1 a7 =)=3@ja i ;3==N#=3;a 3.!.!. -stali modeli depresije 3.!.". S=?0;).Nova revidirana teorija nauene bespomo:nosti 3.!.$. 3-88=3ova kon*ep*ija o lokusu kontrole 3.!.%. #.N&63.ina teorija samoe,ikasnosti 3.!.(. =??0Sova kon*ep*ija o ira*ionalnim mislima 4. ISPITNA PITANJA 5. LITERATURA

1. UVOD U KLINIKU PSIHOLOGIJU

1.1. DEFINICIJA, PODJELA I ZADACI KLINIKE PSIHOLOGIJE
linika metoda u psihologiji je ko!#inacija naturalistikog pristupa preuzetog iz medi*ine i eksperi!entalno,statistiko,testovnog pristupa7 preuzetog iz op:e psihologije. -adatak klinike psihologije je pri!jena spoznaja iz psihologijeA

u dijagnostici7 u razvijanju i primjeni B1C sistema za deskrip*iju te kategorijalnu i dimenzionalnu

klasi,ika*iju PPP7 B2C tehnika za opa2anje i pro*jenjivanje linosti i B3C psihodijagnostikih instrumenata7 ime se bavi psihodijagnostika7 provo4enju preventivnih mjera7 ime se bavi psihopatologija7

u patologiji7 u istra2ivanju PPP7 posebno njihove etiologije BuzrokaC i patogeneze BrazvojaC7 te u u terapiji B1C tretmanom odn. uklanjanjem PPP uz izazivanje po2eljnih promjena u do2ivljavanju7
pona5anju i mi5ljenju7 B2C unaprije4ivanjem ljudskih poten*ijala pojedin*a u *ilju pobolj5anja odn. unaprije4enja prilagodbe7 osobne e,ikasnosti i kvalitete svakodnevnog 2ivljenja7 ime se bavi psihoterapija.

%ri!arna uloga klinikih psihologa je istra$ivanje %%% iz vi5e razlogaA

(1) jedini su me4u strunja*ima za mentalno zdravlje .a/ osposo#ljeni za istra$ivanja i .#/
upoznati sa nor!alni! do$ivljavanje! i pona anje!7

(2) dijagnostika i tret!an %%% su na sada nje! stupnju razvoja znanosti prete$no
si!pto!atski7 a manjim dijelom etiolo5ki7 a istra2ivanja se vr5e u slijede:im podrujimaA

(1) evaluacija pojedinanih dijagnoza i dijagnostikih siste!a7

.2/ evaluacija efekata psihoterapije.

-snovni problem koji se javlja kod istra2ivanja je pro#le! velikog varija#iliteta ispitanika u svi! varija#la!a7 budu:i da se naje5:e koristi prigodni uzorak pomo:u kojeg je te5ko dobiti homogene kriterijske skupine. 8ako4er7 svrstavanje ispitanika u pojedine kategorije veliki! dijelo! ovisi o dijagnostiki! sposo#nosti!a odn. metrijskim karakteristikama kliniara. liniki psiholozi u svome radu7 a posebno u ti!skoj dijagnostici i predlaganju tret!ana sura0uju sa kliniki! psihijatri!a7 koji pripisuju ,armakoterapiju i kliniki! socijalni! radnici!a7 koji se bave so*ijalnim varijablama PPPa7 a ponekad sara4uju i sa psihijatrijskim medi*inskim sestrama. liniki psiholozi samostalno smiju postavljati dijagnoze7 ali ne s!iju pripisivati lijekove jer ne poznaju medi*inske kontraindika*ije za njihovu primjenu.

1.2. TEORIJE LINOSTI U KLINIKOJ PSIHOLOGIJI

1.2 .1 . Sli ! " #$i i %&'li( ) i'*)+ , $)" %i-& li !" #$i Svim teorijama linosti je zajedniko slijede:eA

(1) poku avaju odgovoriti na dva pitanjaA .1/ kakva je priroda linosti odn. kakva je njena
struktura7 topogra,ija ili organiza*ija i .2/ kako tee razvoj linosti odn. kakva je dinamika razvoja linostiA kako je linost pojedin*a postala takva kakva je7

(2) polaze od istih podatakaA opa2enog pona5anja i iskaza ispitanika7 (3) koriste tri vrste varija#li koje proizlaze iz1 .1/ podra$ajne situacije, .2/ organiz!a i .3/
reakcija odn. vanjskog pona anja organiz!a7 kojima svaka teorija daje razliiti naglasak7

(4) uva$avaju postojanje dvije grupe varijabli koje su va2ne za razvoj linostiA .1/ #iolo ke ili
nasljedne varija#le kao 5to su npr. genetsko naslije4e7 tjelesna gra4a7 spe*i,ini metaboliki pro*esi7 i .2/ socijalne varija#le ili varija#le iskustva kao 5to su npr. odnosi u obitelji7 5kola7 BsubCkultura kojoj pojedina* pripada7

(5) koriste sadr$ajno sline poj!ove koji se odnose na iste pojave a iskazuju ih for!alno
razliito! ter!inologijo! . 8eorije linosti se razlikujuA

(1) u deskriptivni! jedinica!a linosti koje su ralevantne za prirodu linosti7 kao 5to su npr.
odnos podra2aj'reak*ija7 sistemi navika7 *rte linosti7 tipovi linosti7 ,aktori linosti7 simptomi i sindromi7 2ivotni prostor7 ,enomenolo5ko polje7 stil 2ivljenja... 7

(2) u tu!aenju porijekla i !e0uso#nih odnosa tih jedinica pa se na primjer7 za osobine

linosti mo2e smatrati da proizlaze iz biolo5kog naslje4a7 iz uenja ili iz kombina*ije naslje4a i uenja7

(3) u nagla avanju podra$ajnih varija#liA npr. situa*ija u kojoj se pona5anje mani,estira7 2ivotni
prostor7 odnosi u grupi...7 organiz!ikih varija#liA npr. nagoni7 motivi7 potrebe... ili reakcijskih varija#li7

(4) u ter!inologiji koja se odnosi na iste pojmove7 (5) u interpretaciji koja se odnosi na iste pojave.
D6?;-S0 B1+(%C predla2e slijede:ih devet #ipolarnih di!enzija za uspore0i,vanje i razlikovanje teorija linostiA

(1) no!otetinost , idiografinost se odnosi na pitanje da li se teorija linosti zasniva na

podaci!a psiho!etrijskog karaktera dobivenim istra2ivanjem velikog broja pojedina*a Bnomotetike teorijeC ili na podaci!a klinikog karaktera dobivenim promatranjem nekoliko pojedina*a putem individualnog pristupa Bdiogra,ike teorijeC7

(2) racionalnost , iracionalnost se odnosi na pitanje s!atra li teorija linosti procese koji
us!jeravaju ovjekovo pona anje svjesni!a ili nesvjesni!a7 odn. da li smatra da je ovjek svjestan ili da nije svjestan samog sebe i svojih postupaka7

(3) slo#oda , deter!iniza! se odnosi na to kako teorija linosti odgovara na pitanje u kojoj !jeri
pojedinac kontrolira svoje pona anje i ima slobodu da odluuje o sebi odn. u kojoj mjeri su pona5anje i linost pojedin*a determinirani uzro*ima iz organizma i okoline koji su izvan njegove kontrole7

(4) su#jektivnost , o#jektivnost se odnosi na to kako teorija linosti odgovara na pitanje koliko
su linost i pona anje pojedinca deter!inirani unutra nji!,oso#ni!,su#jektivni! iskustvi!a odn. do$ivljaji!a pojedinca, a koliko o#jektivni! inioci!a, odn. fiziolo ko!, fizikalno! i socijalno! okolino! .

(5) holiza! , ele!entariza! se odnosi na pitanje na kojoj razini generalnosti, odn. pute!
kojih jedinica analize teorija linosti prouava pona anje i linost pojedin*a prema kojem kriteriju se razlikujeA

sintetiki .holistiki/ pristup7 kod kojega je jedini*a analize itav pojedina* odn. njegova linost u *jelini7 analitiki .ele!entaristiki/ pristup A kod kojega su najmanje jedini*e analize veze podra2aj'odgovor.

(6) ho!eostaza , heterostaza se odnosi na nagla avanje pojedinih vrsta !otiva kao
deter!inanti for!iranja i razvoja pona anja odn. linosti 7 prema kojem kriteriju razlikujemoA

ho!eostatike teorije linosti koje pretpostavljaju da organizam7 a time i pona anje i linost pojedinca predstavljaju sistem koji je us!jeren na neprekidno odr$avanje stanja unutra nje ravnote$e i koji se opire svemu 5to tu ravnote2u naru5ava7 heterostatike teorije linosti pretpostavljaju da je linost pojedinca us!jerena na rast i razvoj z#og ega tre#a i tra$i podra$aje i te2i samoaktualiza*iji i razvoju svih svojih poten*ijalnosti7 zbog ega nije usmjerena na ouvanje stabilnosti ravnote2e7

(7) naslje0e , okolina se odnosi na to kako pojedina teorija linosti odgovara na pitanje u kolikoj
!jeri su pojedini aspekti linosti odre0eni naslje0e!, a u kojoj !jeri su odre0eni okolino!A

nativistike teorije linosti smatraju da su pona anje i linost pojedinca odre0eni naslije0e!A biolo5kom konstitu*ijom odn. genetskom strukturom'predispozi*ijom7 te su kao takvi stabilni odn. pod malim utje*ajem okoline7 e!piristike teorije linosti smatraju da je linost pojedinca najve:im dijelom odre0ena i o#likovana odn. nauena pod utjecaje! okoline7

(8) spoznatljivost , nespoznatljivost odnosi se na pitanje da li je linost !ogu2e i u kojoj

!jeri istra$ivati znanstveni! !etoda!a sistemnog objektivnog opa2anja7 mjerenja i eksperimenta pri emuA

#ehavioristike i faktorskoanalitike teorije linosti7 koje imaju objektivni pristup prouavanju linosti7 smatraju linost objektivnom i determiniranom pojavom i pretpostavljaju da je mogu:a potpuna znanstvena spoznaja linosti7 feno!enolo ke i egzistencijalistike teorije linosti7 koje imaju subjektivni pristup prouavanju linosti7 smatraju linost subjektivnom i nedeterminiranom i pretpostavljaju da nije mogu:a znanstvena spoznaja linosti7

(9) di!enzija reaktivnost , proaktivnost se odnosi na pitanje gdje su realni uzroci pona anja i
linosti ovjeka1 u nje!u sa!o! .unutra nji inioci/ ili izvan njega .vanjski inioci/ na osnovu kojeg kriterija se razlikujuA

proaktivne teorije linosti koje smatraju da pona anje i linost pojedinca odre0uju unutra nji procesi i da su ljudi aktivna bi:a pobu4ena i usmjeravana tim pro*esima koji mogu biti materijalniA ,iziolo5ki7 biokemijski7 biolo5ki ili psiholo5ki. reaktivne teorije linosti smatraju da je sa!o privid da ljudi iniciraju svoje pona anje u se#i sa!i!a1 pona anje i linost pojedinca odre0uju izvanjski podra$aji koje pojedinac ne !o$e kontrolirati pa su ljudi reaktivna bi:a koja samo reagiraju na te podra2aje. &e,ini*ije linosti proizlaze iz razliitih teorija linosti7 pa me4u njima nema op:eg konsenzusa. Sve razliite definicije linosti dijele se u dvije grupeA

A) #ehavioristike definicije1 de,ini*ije zasnovane na vanjskom mani,estnom pona5anju i B) ne#ehavioristike definicije1 de,ini*ije zasnovane na uzro*ima pona5anja7 odn. na
pretpostavljenim organizmikim tenden*ijama reagiranja7 izme4u kojih se razlike smanjuju.

3e#ehavioristike definicije koriste hipotetike konstrukte koji su pretpostavljeni pro*esi koji se ne mogu direktno opa2ati7 ali se o njima zakljuuje na osnovu opa2enog pona5anja. Ve:ina teorija linosti nudi ogranien #roj konstrukata koji su ekono!ian siste! deskripcije varija#li indikativnih za linost, te naine i postupke njihovog !jerenja 7 5to se koristi za dijagnostiku i predik*iju linosti. liniki psiholog mora poznavati ve:inu teorija i opa2ati i pro*jenjivati linost sa razliitih teorijskih pozi*ija. 1.2 .2 . S$%& $) . i-) '& i#/i$i0& ! -) li ! "#$i Postoje tri glavne strategije za istra$ivanje4ispitivanje linostiA

(1) Kliniki pristup7 putem klinikog intervjua7 koji je profesionalni! cilje! us!jerena
ko!unikacija dvije oso#e sa ko!ple!entarni! uloga!a7 koja sadr2i verbalnu7 behavioralnu i emo*ionalnu komponentu a provodi se u *ilju opa$anja i procjenjivanja Bdijagnostiki intervjuC7 prikupljanja podataka B,aktogra,ski intervjuC7 a koristi se i za savjetodavne i terapeutske svrhe Bpsihoterapijski intervjuC.

(2) 5aktorskoanalitiki pristup7 putem multivarijantnih postupaka statistike analize varija#li

koje su reprezentativne u podruju linosti kako bi se .a/ pute! eksplanatorne 56 utvrdila faktorska deskripcija linosti7 odn. temeljni ,aktori Blatentne varijableC koji su izvori varijabiliteta i kovarijabiliteta kod promatranih mani,estnih varijabli7 ili .#/ pute! konfir!atorne 56 validirao odre0eni unaprijed for!ulirani strukturalni !odel, teorija ili !jerni instru!ent linosti putem testiranja hipoteze o strukturi temeljnih izvora varija*ije i kovarija*ije me4u promatranim mani,estnim varijablama7

(3) 7!pirijskopsiho!etrijski pristup7 putem kombina*ije psihometrijskog i klinikog pristupaA

konstruiraju se psiholo ki !jerni instru!enti za !jerenje konstrukata linosti ije postojanje pretpostavlja polazna teorija Bupitni*i i inventari linostiC7 zatim se utvr0uju njihove !etrijske karakteristike, da #i se kasnije kliniki pri!ijenili . 6D1. 3edostaci klinikog pristupa su slijede:iA

(1) relativno !ala dijagnostika valjanost7 osim za vrlo izra2ene osobine linosti kao 5to su
impulzivnost.7 agresivnost7 dominantnost/submisivnost7 tako da varira istog PPP koje proizlaze iz intervjua sa istim ili razliitim klijentima7 subjektivna prosudba

(2) niska pouzdanost su#jektivnih prosud#iA kliniar'intervjuer7 kao nestandardi'zirani mjerni

instrument varira u prosudbama istog klijenta koje proizlaze iz razliitih intervjua7 pa je njegova subjektivna prosudba vremenski nestabilna7

(3) su#jektivne pogre ke i pristranosti intervjuera kao npr. halo'e,ekt7 utje*aj stavova7
vjerovanja i oekivanja intervjuera7 koje utjeu na interpreta*iju prikupljenih podataka7

(4) pote ko2e ispitanika u tonom samoopa2anju i uvidu7 te u kooperativnosti i izdi,eren*iranosti

rjenika. 6D2. 3edostaci u pri!jeni faktorske analize su slijede:iA

(1) nereprezentativan i !ali uzorak ispitanika7 koji dovodi do znaajne ,luktua*ije odn.
nestabilnosti koe,i*ijenata korela*ije7 pa se sa istim skupom polaznih mani,estnih varijabli na razliitim grupama ispitanika dobivaju razliiti ,aktori Biz ega proizlazi da su ,aktori valjani ako su dobiveni na razliitim uzor*imaC7

(2) nereprezentativan uzorak odn. ko!pozicija !anifestnih varija#li 7 koji dovodi do pogre5ne
interpreta*ije ,aktora na osnovi tih varijabli7

(3) uvr tavanje u analizu !anifestnih varija#li koje su eksperi!entalno zavisne7 5to dovodi
do umjetnog grupiranja takvih mani,estnih varijabli uz jednu latentnu varijablu7

(4) uvr tavanje u analizu !anifestnih varija#li koje sa!e za se#e nisu pouzdane i valjane7
nego su trivijalne7 to ne mo2e dovesti do utvr4ivanja relevantnih ,aktora i predstavlja gigo efekt BEgarbage in7 garbage outFC

(5) aposteriorno i ar#itrarno odre0ivanje postupka ekstrakcije i rotacije7 odn. identi,ika*ije7

interpreta*ije i imenovanja ,aktora. 6D3. 3edostatak e!pirijskopsiho!etrijskog pristupa je u tome 5to7 premda je objektivan u primjeni7 su#jektivan je uA

(1) postulirani! konstrukti!a polazne teorije7 posebno kod ne,aktorskoanalitikih teorija7 kod
kojih se realnost linosti konstruira7 a ne otkriva Bkao 5to je to kod ,aktorskoanalitikog pristupaC7

(2) iz#oru pona anja koje 2e!o zahvatiti instru!ento!7 pri emu se apriorno mogu izabrati
pona5anja koja nisu ni indikativna ni reprezentativna za linost7

(3) for!uliranju estica u instru!entu odn. pitanja koja 2e!o postavljati 7 5to varira ovisno o
jezinom umije:u i pojmovnom prostoru sastavljaa.

1.3. DOPRINOS KOGNITIVNOG PRISTUPA KLINIKOJ PSIHOLOGIJI

1.3.1. P"-&0& (".! i$i0! " . /%i#$, / & %oetko! '8,ih poinje opadati utjecaj #ehavioriz!a u psihologiji7 a time i u klinikoj psihologiji7 i poinje se razvijati kognitivna psihologija koja :e imati znaajan utje*aj i primjenjivost upravo u klinikoj psihologiji te u zdravstvenoj i savjetodavnoj psihologiji. %ri!jena kognitivne psihologije u klinikoj psihologiji o!ogu2ila je kliniko! psihologu da promjeni te2i5te svojih aktivnosti i da se ne #avi sa!o psihodijagnostiko!, nego i u ve2oj !jeri psihoterapijo! 7 savjetovanjem i zdravstvenom psihologijom . 6tje*aj behaviorizma slabi i zbog toga 5to se pokazalo da efekti #ehavioralne terapije nisu trajni A prividno uklonjen poreme:aj pona5anja brzo se vra:a. 3a pri!jer7 pri tretiranju gojaznosti ljudi se kondi*ioniraju da koriste zdrave navike hranjenja7 pa se npr. dijetom kroz 19 tjedana izgubi 19 kg. ada se zbog kratkotrajnog e,ekta behavioralne terapije prestane sa dijetalnim hranjenjem za + tjedana se opet dobije 19 kg. 6 drugom navratu treba 13 tjedana da se uzgubi 19 kilograma7 a % tjedana da se natrag dobije. 6 tre:em navratu treba 1$'29 tjedana da se izgubi ista te2ina7 a da se povrati samo " tjedana. &akle7 u svakom slijede:em navratu kilogrami Eidu te2e doljeF7 a Elak5e goreF7 5to se tumai plasti*itetom metabolizma organizma. Naime7 svaka nova dijeta dovodi do pro!jene !eta#oliz!a u s!jeru pojaanog rada i #oljeg iskori tavanja hranjivih tvari uz uzi!anje !anjih koliina hrane7 pa im se pone uobiajeno jesti7 sve manje i manje vremena je potrebno da se postigne te2ina prije dijete. 6vo4enjem kognitivne terapije u behavioralnu nastoji se protu!aiti funkcioniranje !eta#oliz!a i glavna svrha !r avljenja7 5to pove:ava motiva*iju klijenta i produljuje e,ekte odn. vremenski domet terapije. Pokazalo se7 dakle da je #ehavioralna terapija7 koja se bazira na usvajanju veza podra2aj'reak*ija putem potkrepljivanja7 efikasnija ako se ko!#inira sa kognitivno!7 5to produljuje e,ekte terapije. #.N&63. to tumai time da instrumentalno kondi*ioniranje ovjeka nije identino onom kod 2ivotinjaA ovjek treba uvidjeti S'3 vezu odn. osvijestiti njenu svrhu7 da bi se ona ustalila u njegovom pona5anju. ognitivni pristup u psihoterapiji ima naglasak na interveniraju2i! ili !edijacijski! kognitivni! procesi!a koji posreduju izme4u podra2aja i reak*ije i na interakciji kognitivnih funkcija, e!ocija i pona anja7 5to predstavlja povratak na holistiki pristup tretmanu PPP.

 9ehavioralno,kognitivne tehnike se danas koriste zaA B1C B2C B3C B!C B"C B$C B%C modi,ika*iju pona5anja7 tretman odn. suzbijanje intenzivne kronine boli za koje ne postoji organski uzrok7 pripreme za bolne pretrage7 pripreme za opera*ije7 tretman gojaznosti7 tretman depresije i anksioznosti7 tretman ovisnosti7

(8) rehabilita*iju pri mozgovnom i tjelesnom invaliditetu7

B+C B19C suzbijanje stresa7 preventivu i terapiju kod sranih bolesti7

a ekskluzivno ih pri!jenjuju psiholozi jer psihijatri koji koriste klasinu psihijatrijsku dijagnostiku i terapiju nemaju kompeten*ije u kognitivnoj psihologiji. 1.3 .2 . Z&1& $& ( (".! i$i0! " . /%i#$, / & ,!, $& % (li! i () /#i2 "l" . i-) Zadatak kognitivnog pristupa unutar klinike psihologije je ispitati i protu!aiti .1/ kako pojedinac stie znanja o svijetu i o se#i sa!o!,

(2) kako ta znanja interno reprezentira odn. pohranjuje,

.3/ .4/ kako se ta znanja integriraju sa ve2 postoje2i! infor!acija!a odn. kako se inkorporiraju u ve2 postoje2e iskustvo i pute! kojih !ehaniza!a djeluju na e!ocije i pona anje.

Pritom se koristi niz kognitivnih teorija7 modela i kon*ep*ija koje se bave kognitivni! funkcija!a i procesi!a kao 5to su selektivna pa2nja/per*ep*ija7 pro*es atribu*ije7 pro*es evalua*ije sebe i okoline... i/ili kognitivni! sadr$aji!a kao 5to su kognitivne mape7 aso*ijativne mre2e7 sadr2aji pam:enja i mi5ljenja... . 6va2avanje kognitivnih sadr2aja Bkao 5to su ,iksne ideje7 distorzije per*ep*ije7 bolna sje:anja7 uznemiravaju:e misliC koji su u osnovi PPP nije novina u klinikoj psihologiji. Na primjer7 #3=6=3 i D3=6& su B1(+3C pretpostavili da su histerini simptomi uzrokovani potiskivanjem neugodnih spoznaja7 misli i ideja u nesvjesno7 gdje su nedostupni svjesnom do2ivljavanju. Novina je u tome da se spoznaje iz kognitivne psihologije koriste u klinikoj psihologiji nakon 5to su empirijski potv4ene. Kognitivni sadr$aji i procesi se u suvremenoj klinikoj psihologiji s!atraju kaoA

(1) precipitativni odn. talo$ni ili ku!ulacijski faktori za pojavu neprilago4enog odn. patolo5kog
do2ivljavanja i pona5anja7 npr. negativistiko mi5ljenje7 neadekvatna sekundarna pro*jena kod suoavanja sa stresom7 nauena bespomo:nost7

(2) faktori vulnera#ilnosti odn. faktori rizika za neki psihopatolo5ki poreme:aj7 npr. nisko
samopo5tovanje7 izrazito eksternalni lokus kontrole7 negativne atribu*ije su svaki za sebe ili u kombina*iji ,aktori rizika za depresiju7

(3) terapijski faktori7 koji djeluju na tok lijeenja i psihikog i ,izikog oporavka7 npr. negativne
atribu*ije i/ili negativna oekivanja vlastite e,ikasnosti mogu direktno ometati tretman depresije.

ognitivne ,aktore vulnerabilnosti treba razlikovati od ostalih vulnera#ilnih faktora za pojavu PPP kao 5to suA pomanjkanje so*ijalne podr5ke7 gubitak bliske odn. va2ne osobe7 labilan tip 2ivanog sustava7 lo5 brak7 nezaposlenost... Navedeni ,aktori u svojoj osnovi mogu imati neadekvatno pro*esiranje in,orma*ija. Na primjer7 pomanjkanje so*ijalne podr5ke mo2e proizlaziti iz negativnog stava i izbjegavaju:eg pona5anja drugih ljudi prema osobama koje koje ira*ionalno vjeruju i deklariraju da Eljudi nisu njima skloniF7 ili da su Esvi ljudi lo5iF. ognitivna psihologija nagla5ava da su pro#le!i pojedinca proiza li iz njegove o#jektivne $ivotne situacije. "ora!o upoznati kako pojedinac percipira, interpretira, evaluira neki doga0aj i donosi odluke, da #i procijenili kakve 2e posljedice taj doga0aj i!ati za njegovo pona anje. Stoga je neobjektivno re:i da pojedina* izmi5lja svoje probleme ili da su ti problemi bezazleni. Na primjer7 mo2e do:i do 2ivanog sloma zbog kon,likta da li uzeti kontra*ep*iju ili ne budu:i da za osobu njen sistem vrijednosti znai veoma mnogo. Prema kognitivnoj psihologiji7 svi PPP su multi,aktorski uvjetovani uzro*ima koji mogu bitiA B1C B2C B3C konstitu*ionalni7 osobni i okolinski.

1.3.3. V%#$) (".!i$i0! i2 $)" %i-& ("-) #) ("%i#$) , (li!i ( " - /#i2 "l" . i-i : klinikoj psihologiji se koriste tri vrste kognitivnih teorijaA .1/ kognitivne teorije proiza le iz la#oratorijskih istra$ivanja u podruju eksperi!entalne psihologije7 koje nastoje protumaiti kako ljudi obra:aju pa2nju na okolinu7 kako per*ipiraju7 kako pamte in,orma*ije te kako ih se dosje:aju i koriste pri dono5enju odluka i kako ti pro*esi utjeu na pona5anje. -ve teorije zanemaruju pro*ese motiva*ije i individualne razlike. Tri su pro#le!a na koje poku avaju dati odgovor kognitivne teorije va2na za kliniku praksuA

(1) pro#le! vjerodostojnosti sa!oiskazaA koje su grani*e ljudskih sposobnosti u tonosti

samoiskaza o vlastitom do2ivljavanju i pona5anju7

(2) pro#le! svjesnog4nesvjesnog do$ivljavanjaA da li ljudi registriraju i pro*esiraju nesvjesne

eksternalne podra2aje i internalne pro*ese i da li i kako na njih reagiraju i

(3) pro#le! auto!atskih4kontroliranih procesaA koji su automatski odn. nesvjesni kognitivni

pro*esi pro*esiranja in,orma*ija a koji su kontrolirani odn. svjesni te u kojem stupnju je pona5anje svjesno kontrolirano7 a u kojem stupnju je pod utje*ajem ,aktora kojih pojedina* nije svjestan. B2C kognitivne teorije nastale unutar socijalne psihologije ili tzv. so*ijalno'kognitivne teorije7 koje nastoje protumaiti .a/ so*ijalnu per*ep*iju odn. kako ljudi stiu i pohranjuju in,orma*ije o sebi i drugima iz so*ijalne okoline i kako ta znanja koriste u me4uljudskim odnosima i .#/ kako nastaju i prezistiraju emo*ije7 posebno one neugodne i kako ih se mo2e mijenjati npr. kod anksioznosti i depresivnosti. -ve teorije se bave pojedin*em i njegovim motiva*ijskim pro*esima te individualnim razlikama.

)e4u te teorije i kon*ep*ije spadajuA

teorije konzistencijeA <=0&=3ova teorija balansa7 3-S=N#=3;/.#=?S-Nova teorija a,ektivno'

kognitivne konzisten*ije7 D=S80N;=3ova teorija kognitivne disonan*e7

teorije atri#ucijeA <=0&=3ova teorija naivne epistemologije7 G-N=S/&.V0Sova teorija

korespondentnog zakljuivanja7 =??=@ev model kovarijan*e i model kauzalnih shema7 >=0N=3ova teorija atribu*ije postignu:a7 3-88=3ova kon*ep*ija o lokusu kontrole7 >=0N=3ova teorija atribu*ije emo*ija7 ?.Z.36Sova kognitivna teorija emo*ija7 kon*ep*ija o motiva*iji za postignu:em7

kognitivne teorije e!ocijaA S1<.1<8=3/S0N;=3ova teorija atribu*ije ,iziolo5kog uzbu4enja7 kognitivne teorije !otivacijeA ?=>0Nova kon*ep*ija o razini aspira*ije7 .8 0NS-N-Va
koje imaju primjenu u etiolo5kom tumaenju PPP i u terapiji. B3C kognitivne teorije i koncepcije nastale unutar klinike psihologijeA =??@jeva teorija personalnih konstrukata7 =??0Sova ra*ionalno'emotivna terapija7 #=1 ova kognitivna teorija nastanka depresije7 model anksioznosti #=1 a7 =)=3@ja i ;3==N#=3;a7 S=?0;).Nova revidirana teorija nauene bespomo:nosti7 #.N&63.ina teorija samoe,ikasnosti. ognitivne teorije se tako4er primjenjuju u klinikoj psihologiji u istra$ivanji!aA

nastanka nekih e!ocija7 posebno depresije i anksioznosti7 kako bi se utvrdili naini modi,ika*ije
neprilago4enih emo*ionalnih reak*ija7

sa!opo tovanja7 kako bi se utvrdilo kako uvati samopo5tovanje i pozitivnu sliku o sebi7 5to je
va2no za preven*iju depresije i anksioznosti7

socijalne percepcije7 kako bi se utvrdilo emu ljudi pripisuju svoje i tu4e pona5anje7 prosocijalnog pona anja7 posebno u obitelji i pri odnosu lijenik' bolesnik7 !otivacije7 kako bi se utvrdilo koliko su ljudi voljni ulo2iti truda u terapiju.

10

1.4. KORI3TENI AKRONI4I

63D4% d4p l4p 3697 o4p &+7 %%% ;&;T T6T H abnormalno do2ivljavanje/pona5anje H do2ivljavanje/pona5anje H linost/pona5anje H nauena bespomo:nost H opa2anje/pro*jenjivanje H oekivanje vlastite e,ikasnosti H psihopatolo5ki poreme:aj H 3ors*ha*hov test H test tematske aper*ep*ije Bod engl. 8hemati* .pper*eption 8estC

11

2. PSIHODIJAGNOSTIKA
2.1. DEFINICIJA I FUNKCIJE PSIHODIJAGNOSTIKE
Psihodijagnostika je proces kategorijalnog ili di!enzionalnog klasificiranja si!pto!a i drugih prediktora %%%. 5unkcije psihodijagnostike klasifikacije su slijede2e1

(1) ad!inistrativna1 radi prikupljanja podataka za epidemiolo5ka istra2ivanja7 (2) preventivna1 radi planiranja preven*ije7 (3) dijagnostika1 radi odre4ivanja tretmana odn. metode lijeenja koja mo2e biti psihoterapija ili
terapija psiho,arma*ima7

(4) evaluvativna1 radi pro*jene e,ekata psihoterapije7 (5) istra$ivaka1 radi ,ormiranja homogenih grupa.
3-S=N<.N je B1+%3C pokazao da dijagnoza !o$e #iti i disfunkcionalna . 0stra2ivao je kakvi su stavovi i kakva je interak*ija osoblja du5evnih bolni*a sa pa*ijentima igranje! uloge pseudopacijenta koji dolazi u du5evnu bolni*u i 2ali se psihijatru koji ga je primio da uje glasove koji govore EpraznoF7 E5upljeF7 EmukloF. Nakon 5to je primljen7 pseudopa*ijent nije vi5e govorio o tim simptomima i pona5ao se potpuno normalno. .utor i jo5 sedam asistenata7 sa istom priom o slu5nim halu*ina*ijama7 posje:uju ukupno 12 psihijatrijskih klinika. .utor je iz svog iskustva i opa2anja izdvojioA da su medi*inske sestre zabilje2ile u njegov karton da esto iskazuje Eabnormalnu aktivnost pisanjaF7 da su neki od pa*ijenata u njegovoj sobi prepoznali njegovu ulogu tvrde:i da on nije EludF7 nego da je novinar ili pro,esor koji provjerava kako je u bolni*i. 0skustva i opa2anja ostalih pseudopa*ijenata su pokazala slijede:eA

na osnovu iskaza pseudopacijenta, dijagnosticirana je shizofrenija7 izuzev u jednom sluaju7

kada je dijagnosti*irana manino'depresivna psihoza7 a pseudopacijenti su otpu teni sa dijagnozo! <shizofrenija u re!isiji= Bremisija je ,aza psihoze u kojoj dolazi do pobolj5anja7 ali ne i do potpunog izlijeenjaC7 ignoriraju2i ili pogre no interpretiraju2i znakove koji su ukazivali na odsustvo pore!e2ajaA pseudopa*ijentu je trebalo prosjeno 1+ dana normalnog pona5anja da ga se otpusti iz bolni*e7 kontaktu s nji!7 reagiraju:i na direktno postavljena pitanja ignoriranjem7 odvra:anjem pogleda i odlaskom7 pa su pseudopa*ijenti imali dojam da su EnevidljiviF ili neva2ni da se o njima brine7

oso#lje je nakon prve dijagnoze nastavilo tretirati pseudopacijenta kao !entalno #olesnog

oso#lje je, s!atraju2i pseudopacijenta shizofreniare!, potro ilo !ini!alno vre!ena u oso#lje je o#avljalo svoj posao i razgovoralo !e0uso#no kao da pacijenata uop2e ne!a7
na osnovu ega je autor zakljuio daA

(1) psihijatrijska dijagnoza nije valjana7 odn. nisu valjani kriteriji na osnovu kojih je donesena7 (2) dijagnoza i!a svojstvo etikete odn. lijepi se za osobu7 tako da se osobu zamjenjuje etiketom7
5to mo2e izazvati i odba*ivanje i zanemarivanje oznaene osobe7

(3) postoji visok stupanj depersonalizacije u du5evnim bolni*ama. 12

0stra2ivanje je tako4er pokazalo kako naturalistiko opa$anje !o$e o!ogu2iti istra$ivai!a da opaze ono to nikad ne#i !ogli 7 da se predstavljaju kao istra2ivai. Nakon 5to je objavio rezultate navedenog istra2ivanja7 autor je7 kao odgovor na brojne kritike7 najavio reprizu i dogovorio se sa osobljem jedne klinike da :e tamo u roku od tri mjese*a uputiti nekoliko pseudopa*ijenata. 6 naznaenom periodu je ak 19 I primljenih poten*ijalnih pa*ijenata oznaeno Ela2nimaF7 premda autor u kliniku nije uputio ni jednog pseudopa*ijenta.

2.2.4ODELI A5NOR4ALNOG PONA3ANJA I DO6IVLJAVANJA

-snovno pitanje psihodijagnostike je gdje prestaje nor!alnost odn. !entalno zdravlje, a poinje psihopatolo ki pore!e2aj7 odn. koji su kriteriji mentalnog zdravlja/bolesti. .bnormalno mentalno ,unk*ioniranje odn. psihopatolo ki pore!e2aji se definiraju pute!A

(1) !odela7 koji se koriste analogijama u odre4ivanju dijagnostikih kriterija mentalnog

zdravlja/bolesti i

(2) operacionih definicija7 kod kojih kao kriteriji mentalnog zdravlja/bolesti slu2e znakovi i
simptomi. Slijede:i su nedostaci !odela abnormalnog do2ivljavanja i pona5anjaA .1/ vrijede koliko i teorija iz koje su izvedeni,

(2) a#nor!alno i nor!alno nisu u svi! !odeli!a jednoznano definirani,

.3/ !e0u postoje2i! !odeli!a postoje prekrivanja.

6 nastavku :e biti diskutirani razliiti modeli abnormalnog do2ivljavanja i pona5anja7 sa posebnim naglaskom na nedosta*ima pojedinog modela. 2.2.1. S,7 -) ( $i0! i *"1)l

13

Subjektivni model .N&/P se zasniva na oso#no! kriteriju procjenjivaa1 <nor!alno je ono pona anje koje pojedinac pre!a vlastito! sudu s!atra kod se#e ili kod drugih da je nor!alno i o#ratno= ili jednostavnijeA Enormalan je onaj tko se pona5a slino meni odn. tko se ne pona5a tako nije normalanF. -vaj model nudi slijede2e dijagnostike kriterije 63D4%A mentalno bolesna osoba je ona osobaA

(1) koja sa!u se#e definira kao !entalno #olesnu i zatra$i po!o27 (2) koju drugi definiraju kao !entalno #olesnu oso#u i upute je na psihijatrijski pregled.
Navedeni kriteriji imaju slijede:e nedostatkeA

(1) ne o#uhva2aju se oni koji tre#aju po!o2, a nisu je potra$ili ili ih nitko nije uputio
psihijatru4psihologu,

(2) !ogu2nost odlaska psihijatru4psihologu ovisi o sredini7 (3) zasnivaju se na laikoj zdravorazu!skoj prosud#i pojedinca ili grupe7
pa stoga navedeni model nema znanstvenu primjenu.

2.2 .2 . N" %*& $i 0! i *"1) l Normativni model .N&/P kao kriterij koristiA

1. <idealnu oso#u=7 kao 5to su on,u*ije7 #uda7 )ojsije7 0sus...A <nor!alno je ono pona anje koje
se pri#li$ava njihovo! <idealno!= pona anju odn. nainu $ivota=

2. <lo u= prilagod#u odn. neadekvatnu prilago4enost pojedin*a okolini u mi5ljenju7 emo*ijama i

pona5anju7 uz trajni neuspjeh u udovoljavanju njenim zahtjevima7 prema slijede:im kriterijimaA

2.1. veliko odstupanje od odn. nepridr$avanje i kr enje socijalnih nor!i u prvom redu
od impli*itnih Bpodrazumijevaju:ih7 kao 5to je to gledanje sugovorniku u oi7 sudjelovanje u razgovoru u dru5tvu...7 koje odre4uje kulturaC7 te od ekspli*itnih Blegalnih odn. zakonskihC7

2.2. intelektualna neuinkovitost za koju je indikativno BaC neslaganje objektivnih mjera

inteligen*ije i 2ivotne uspje5nosti pojedin*a u postizanju *iljeva7

2.3. socijalna neuinkovitost za koju je indikativno BaC neslaganje sposobnosti pojedin*a sa

zahtjevima so*ijalnih uloga7 BbC promjena so*ijalne uloge u ni2u7 B*C veliko odstupanje od uobiajene so*ijalne uloge7 B*C ine,ikasnost u vi5e podruja so*ijalnog ,unk*ioniranja kao 5to su obitelj7 posao7 slobodno vrijeme7

2.4. dezorjentacija odn. gu#itak kontakta sa realiteto! uz dezorganizaciju pona anja, 2.5. postoje neugodna uvstva odn. oso#ni do$ivljaj nesre2e i patnje7 2.6. o#uhva2eni su svi aspekti $ivota pojedinca7 2.7. o!eta se okolina.
Nedostatak modela je u tome 5toA

(1) ne uzi!a u o#zir da i su <idealne oso#e= iskazivale neprilago0ene o#like pona anja7 (2) pitanje je to je to lo a prilagod#a7 ako de,ini*ija prilagodbe ovisi o vremenu de,iniranjaA npr.
razliite de,ini*ije su postojale $9'ih ili +9'ih godina na5eg stolje:a7 mjestu de,iniranjaA npr. selo ili grad i osobi koja pro*jenjuje pona5anje.

14

2.2.3. K,l$, %& l! i *"1) l ulturalni model .N&/P koristi socijalni kriterij1 <nor!alno je ono pona anje koje prihva2a ve2ina u nekoj kulturi a a#nor!alno ono to ne prihva2a=. -snovni nedostatak tog kriterija je u tome 5to postoje !e0ukulturalne razlike u to!e kako pojedina kultura definira a#nor!alno pona anje, to potvr0uju antropolo ka istra$ivanja A neka pona5anja koja su kod nas normalna u drugoj kulturi bi bila uvredljiva ili abnormalna7 i obratno7 npr.A

u >taroj ?rkoj je ho!oseksualiza! i transvesti.ti/za! s!atran nor!alni! 7 a u zapadnoj -unji indijanci s!atraju da je natjecanje #olesna pojava7 u @ndiji se sa!ou#ojstva s!atraju nor!alni! zbog vjerovanja u mogu:nosti reinkarna*ije7 dok
*iviliza*iji su se dugo smatrali kao abnormalnost. odn. seksualna devija*ija7

se u evropskoj *iviliza*iji odn. zapadnoj kulturi sui*id oduvijek smatrao izrazom abnormalnog pona5anja odn. posljedi*om PPP.

)odel se esto koristi u svakodnevnom 2ivotu7 a u znanstvenom istra2ivanju dobiva svoje mjesto u utvr0ivanju utjecaja kultureA

na pojavu %%% specifinih za dotinu kulturu7 na legalno definiranje %%% u nekoj kulturi7

na spolne razlike u frekvenciji %%% u nekoj kulturi.

15

 &ispozi*ije za psihopatolo5ke poreme:aje podjednako distribuirane po svijetu7 ali su njihove mani,esta*ije kulturalno uvjetovane. ao primjeri utje*aja kulture na pojavu PPP mogu se navesti slijede:i kulturalno spe*i,ini PPPA

a!ok je akutni psihotini PPP koji se oituje u a,ektu bijesa odn. u agitiranom i agresivnom

pona5anju u obliku sumanutog tranja i napadanja svakog koga se sretne7 uz potpunu neosjetljivost na vanjske podra2aje7 sve dok se ne padne u nesvjest7 koji se susre:e u primitivnim dru5tvenim zajedni*ama )alajskog arhipelaga i u drugim primitivnim plemenima u tropskim krajevima. nain kojim :e uvrijediti druge osobe ili ih dovesti u neugodnu situa*iju7 a ne strah da pojedina* sebe dovede u neugodnu situa*iju i bude odbaen B5to se u zapadnoj kulturi naziva so*io,obijaC7 koji je poreme:aj uobiajen kod mla4ih mu5kara*a u Gapanu7 a rijedak drugdje.

TK> .taijin,kAofu,sho/ je PPP kojeg karakterizira izraziti strah da :e se pojedina* pona5ati na

6nutar kulturalnog modela se razmatra i legalni princip koji! pojedina kultura definira a#nor!alno pona anje putem zakona. 8aj se legalni prin*ip u ve:ini zapadnih kultura svodi na to da li poinitelj razlikuje dobro i zloA pojedinac koji nije svjestan da je uinio zlo, poiniv i neko krivino djelo7 kao 5to je to ubojstvo npr. psihiki je pore!e2en, pa se oslo#a0a krivnje, i upu:uje se na lijeenje i o#ratno, pojedinac koji je svjestan da je uinio zlo, poiniv i krivino djelo, nije psihiki pore!e2en, pa se ne !o$e oslo#oditi krivnje. Navedeni legalni prin*ip ima znaajan nedostatak u tome 5to izuzi!a psihopate, koji !ogu razlikovati do#ro od zla, ali istovre!eno !ogu #iti poinitelji krivinih djela 7 kao 5to su to npr. ratni zloin*i. Slijede:i nalazi ukazuju na utjecaj zapadne kulture na spolne razlike u frekvenciji %%% odn. na to da ima vi5e dijagnosti*iranih 2ena koje imaju PPP7 nego dijagnosti*iranih mu5kara*a koji imaju PPPA

(1) $ene su rje0e hvaljene za uspjeh, a e 2e kritizirane za neuspjeh 7 5to dovodi do toga da
one uspjeh pripisuju drugima7 a neuspjeh sebi7 5to je vulnerabilna atribu*ija koja pospje5uje pojavu depresije7 koja je statistiki znaajno e5:a kod 2ena nego kod mu5kara*a7 u odnosu (A17

(2) prihvatljivije je za $enu da pokazuje si!pto!e %%%, nego za !u karca7

16

(3) postoje dvostruka !jerila za !u karce i $eneA isti simptomi se kod mu5kara*a i 2ena
razliito interpretiraju7 npr. halu*ina*ije se kod mu5kara*a mogu smatrati simptomom umora7 a kod 2ena simptomom PPP7

(4) postoje stereotipi i kod !u karaca i kod $ena protiv $ena7 koji se aktiviraju kod
dijagnostiaraA na primjer7 zrela odrasla 2ena se smatra submisivnom7 nesamostalnom7 manje objektivnom te se smatra da se lak5e uzbu4uje u manjim krizama nego odrasli mu5kara*. Ve:u ,rekven*iju dijagnosti*iranih PPP kod 2ena se mo2e protumaiti pretpostavkom da $ene i!aju vi e stresa u svo! $ivotu nego !u karci, pa stvarno vi e po#olijevaju . 8oj pretpostav*i se suprotstavlja pretpostavka da bi 2ene7 iako su izlo2ene ve:oj koliini stresa trebale manje pobolijevati zbog ve:e odgovornosti i va2nijih so*ijalnih uloga koje prihva:aju7 5to potvr4uje i nalaz da mlade majke manje pobolijevaju od PPP nego 2ene iste dobi7 bez dje*e. Kod !u karaca7 se u odnosu na 2ene7 e 2e dijagnosticiraju alkoholiza! i parafilije Bseksualno zadovoljavanje so*ijalno neprikladnim ili neuobiajenim podra2ajima7 u 5to spada ekshibi*ionizam7 ,eti5izam7 mazohizam7 sadizam7 voajerizam i pedo,ilijaC. ulturalni model se pro iruje na socijalno,kulturalni, ako se ispituje kako socijalni odnosi u nekoj kulturi !ogu utjecati na pojavu %%%. Pritom se razmatraju so*ijalni odnosi pojedin*a u obitelji7 me4u prijeteljima7 u pro,esionalnim grupama7 ekonomskim klasama te religijskim i etnikim grupama.

2.2.4. S$& $i#$ i ( i *"1 )l Statistiki model .N&/P kao kriterij uzima nor!alnu distri#uciju sa razliiti! naini!a podjele te distri#ucije1

(1) !entalno zdravlje se nalazi na sredini nor!alne distri#ucije1 normalno pona5anje je ono
koje se naje5:e javlja a abnormalno ono koje se rijetko javlja7 odn. koje odstupa od prosjenosti7

(2) !entalno zdravlje i !entalna #olest se nalaze na krajevi!a nor!alne distri#ucije A

naje5:e se javljaju abnormalna pona5anja7 koja su prijelazna pojava koja nisu ni mentalna bolest ni mentalno zdravlje7

(3) 7B>73CK .1D)'/ uzi!a u o#zir sa!o lijevu polovicu nor!alne distri#ucijeA na samom
kraju distribu*ije se nalaze psihijatrijski poreme:ajiA endogene simptomatske i organske psihoze7 koje se smatraju Edu5evnim bolestimaF7 iza kojih slijede behavioralni poreme:ajiA neuroze7 psihopatije7 poreme:aji karaktera7 koji nisu bolesti i ne spadaju u domenu psihijatrije ve: u domenu psihologije i na kraju normalno pona5anjeJ o5tra grani*a7 koja pretpostavlja kvalitativne razlike postoji samo izme4u Edu5evnih bolestiF i Ebehavioralnih poreme:ajaF. %rednost kriterija je u tome 5to se #azira na kvantitativni! odstupanji!a, koje se !ogu izraziti nor!a!a. 3edostaci ovog kriterija su slijede:iA

(1) nije uvijek ono to je naje 2e u populaciji ujedno i nor!alno 7 odn. nisu sve ljudske
kakakteristike normalno distribuirane7 npr. najve:i dio popula*ije ima vi5e ili manje pokvarene zube7 a potpuno zdrave zube ima svega 3I popula*ije Bodnosi se na prvi nain podjele normalne distribu*ijeC7

(2) esto ne uzi!a u o#zir stratu!ske, regionalne i4ili su#kulturalne i etnike pose#nosti7
5to se ne uklapa u nastojanje da se kriterijem de,inira univerzalni kon*ept du5evnog zdravlja/bolestiA kriterij koji dozvoljava da se ista osoba u jednoj sredini proglasi za bolesnu7 dok se u drugoj smatra normalnom je problematian7

(3) velik dio %%% se ne !o$e prikazati kvantitativno odn. na kontinuumu7 ve: kvalitativno odn.
diskontinualno ili kategorijalno po pretpostav*i da se nor!alno i a#nor!alno kvalitativno razlikuju po prin*ipu ili/ili7 odn. razlikuju se tako da nema prijelaza izme4u dva stanja.

17

6z statistiki model se javljaju dva pitanjaA

(1) da li je odnos iz!e0u nor!alnog i patolo kog kategorijalan ili di!enziona,lanE7 na koje
pitanje se odgovara de,iniranjem kategorijalnog i dimenzionalnog pristupa psihopatologiji7 bez da se daje ekspli*itni odgovorA prema kategorijalnom pristupu psihopatologiji 63D4% je u odnosu na nor!alno do$ivljavanje i pona anje diskontinuirano odn. diskretno i kvalitativno razliito7 prema dimenzionalnom pristupu psihopatologiji 63D4% je u odnosu na nor!alno do$ivljavanje i pona anje kontinuirano odn. predstavlja ekstre!e na nekoj di!enziji7

(2) da li je odnos iz!e0u pojedinih %%% kategorijalan ili di!enzionalanE Postoje:i

dijagnostiki sistemi su dominantno kategorijalni impli*iraju:i da je odnos izme4u pojedinih PPP kategorijalan. Na navedeno pitanje tek treba dati odgovor istra2ivanjima koja bi imala za *ilj ,ormiranje i testiranje dijagnostikih subsistema koja se zasnivaju na dimenzionalnoj klasi,ika*iji unutar postoje:ih sistema za diskretnu kategorijalnu klasi,ika*iju.

2.2 .5 . 5)2 & 0i" %i# $ ( i *"1 )l -vaj model proizlazi iz pri!jene eksperi!entalne psihologije, pose#no psihologije uenja na podruje psihopatologije. Prema ovom modelu7 pona5anje je uvjetovanoA B1C B2C B3C biolo5kim ,unk*ioniranjem organizma7 motiva*ijom odn. razinom aktivnosti7 pro5lim uenjem7

pa je a#nor!alno pona anje rezultatA

(1) pro!jena u #iolo ko! funkcioniranju organiz!a kao npr. kod .lzheimerove bolesti7 (2) pro!jena u !otivaciji kao npr. kod poreme:aja pa2nje7 (3) prethodnog iskustva kao npr. kod ,obija.
2.2 .8 . P#i2 "1 i!& *#( i *"1) l Psihodinamski model .N&/P proizlazi iz psihoanalitike teorije linosti7 koja se u svijetu napu5ta7 a kod nas i dalje perzistira7 posebno me4u medi*inarima. Za razliku od medi*inskog modela7 dinamiki model prepostavlja da %%% nije #olest, nego pre!e2aj u funkcioniranju linosti, koji se !o$e pojaviti u vezi sa #ilo kojo! od strukturalnih jedinica linosti .ego, id, superego/7 a posebno uz prevladavanje ida7 neispoljavanje psihike energije7 potiskivanje traumatskog do2ivljaja i ,iksa*iju na pojedinim razvojnim ,azama. Doprinosi psihoanalitike teorije suA

(1) poticajno je djelovala na !noge struke7 kao 5to su medi*ina7 psihologija7 umjetnost7 (2) uklonila je ta#ue sa podruja seksualnosti7 i time potaknula interes za znanstvena
istra2ivanja u tom podruju7 .3/ sveo#uhvatno i interno konzistentno tretira i strukturalno,topografske i razvojno, dina!ike aspekte linosti, .3/ selektivne percepcije7

(4) i!ala je utjecaj na istra$ivanje .1/ konflikata, .2/ nesvjesnog do$ivljavanja i pona anja i 18

(5) razvila je neke prihva2ene koncepcije i konstrukte kao to su1 .1/ o#ra!#eni !ehaniz!i
i .2/ uloga identifikacije sa istospolni! roditelje! u pro*esu so*ijaliza*ije i uenja spolnih uloga BD0S<=3 i ;3==N#=3;7 1+%%C

(6) ukazala je da je pojedinac deter!niran BaC biolo5kim nagonima i BbC osobnom povije5:u7 i da
postoji kontinuitet njegovog razvoja od najranije do#i,

(7) utjecala je ne pojavu ego,psihologije ija je polazna pretpostavka da se ego razvija sam7
nezavisno od ida 3edostaci teorije suA

(1) u !etodologiji1 .1/ ne razlikuje opa$eno i interpretirano pona5anjeA Dreud nije neposredno
zapisivao svoja zapa2anja nego koristi introspek*iju koja je zainjena osobnim interpreta*ijama7 .2/ kao ispitanike koristi uglavno! odrasle oso#e viktorijanske kulture a posebno neudate srednjovjene 2ene7

(2) u znanstveno! pristupu1 .1/ ne !o$e se podvrgnuti znanstvenoj verifikaciji zbog

problematine semantike7 odn. veze izme4u teorijskih konstrukata i empirijskih varijabli te zbog ,igurativnog rjenika koji onemogu:ava objektivno opera*iono de,iniranje psihoanalitikih varijabli7 njihovo mjerenje odn. kvanti,i*iranje7 .2/ sla#a prediktivnost budu:eg pona5anja pojedin*aA teorija nudi samo aposteriorna odn. postdiktivna obja5njenja pro5log pona5anja pojedin*a na primjer pretpostavljaju:i da ako se ne5to u pro5losti nije dogodilo7 a trebalo se po teoriji dogoditi7 to se izma5talo ili odsanjalo.

(3) prevelik naglasak na nesvjesno! i na utjecaju pro lih do$ivljaja na do2ivljavanje i

pona5anje pojedin*a. #.N&63. odba*uje taj deterministiki pristup i smatra da su svjesni *iljevi kojima je pojedina* usmjeren7 a ne pro5lo iskustvo7 najva2niji regulatori pona5anja ovjeka. lasinu psihoanalizu od "9ih godina zamjenjuje neopsihoanaliza7 iji poborni*i .na D3=6&7 D3-))7 S6??0V.N7 -<68 nagla avaju va$nost uenja u genezi %%%7 ime se pribli2avaju postavkama kognitivne psihopatologije. 2.2.9. Di-& $)' & : #$%) # *"1) l &ijateza'stres model B)==<?7 1+$27 V.N P3..;7 1+%%C uvodi hipotezu da je za nastanak i razvoj odn. patogenezu %%% potre#na interakcija iz!e0u A

(1) organskih uzroka odn. #iolo kih faktora koji proizlaze iz genetske konstitucije
.naslije0a/ pojedincaA genotip pojedin*a dovodi do uro4ene sklonosti odn. do genetske predispozi*ije ili dijateze ka odre4enim obli*ima PPP koja dovodi do pove:ane vulnerabilnosti pojedin*a na stresore iz okoline7

(2) okolinskih uvjeta odn. psihosocijalnih faktora koji proizlaze iz stresora iz okoline
pojedinca, kao 5to su preveliki zahtjevi okoline7 odgoj u stresnoj okolini7 neadekvatan nain suoavanja sa okolinom i sl.7 5to u interak*iji dovodi do pojave i razvoja PPP na ,enotipskom planu odn. na planu poreme:aja u do2ivljavanju i pona5anju. Dijateza je etiolo ki odn. uzroni ,aktor7 a stres precipitativni odn. pokretaju:i faktor pojave PPP. 6 pojedinim sluajevima dijateza !o$e #iti toliko izra$ena da se pore!e2aj javlja i u naj#enignijoj okolini, ili dijateza !o$e #iti sla#a, ali su prisutni #rojni nepovoljni okolinski uvjeti odn. stresori te pre*ipitativni i vulnerabilni ,aktori7 pa opet dolazi od ispoljavanja %%%. Navedena hipoteza se !o$e pri!jeniti za ve2inu %%%, pose#no za shizofreniju. Z6#0N i SP30N; B1+%%C smatraju da se psihotina shizofrena epizoda javlja kod pojedinaca sa naslije0eno! dijatezo! ka shizofreniji kada intenzitet ili koliina stresora prije0e individualni prag . 0zvori stresa su npr. odgoj sa shizo,renim roditeljem7 sukobi u obitelji7 ,izika i/ili emo*ionalna depriva*ija. 6koliko se okolinski stresori ne pojave ili ne prije4u individualni prag7 bolest se ne:e uop:e pojaviti ni razviti.

19

%otvrde hipoteze se nalaze u genetski! studija!a blizana*a7 studijama srodnika te u studijama posvojenika BadoptiranihC. )odel ne uzima u obzir da na pojavu pore!e2aja kod jedinki,poto!aka sklonih %%% osi! genetskih i okolinskih faktora utjeu i psiholo ki faktori7 npr. kako jedinka mentalno reprezentira svijet oko sebe. 2.2 .; . 4) 1i< i! #( i *"1) l 6 medi*inskom modelu po analogiji sa dijagnostiko! so!atskih #olesti se kao kriterijsko sredstvo koriste dijagnostiki klasifikacijski siste!iA

(1) @CD,D odn. 0nternational 1lasi,i*ation o, &iseases Svjetske zdravstvene organiza'*ije7 koji osim
dijagnostike slu2i i za sakupljanje podataka o distribu*iji PPP 5irom svijeta7

(2) D>",@@@,; odn. &iagnosti* and Statisti*al )anual o, )ental &isorders'000' 3evisited7 .merike
psihijatrijske aso*ija*ije ili najnovije izdanje &S)'0V. Pona5anje i do2ivljavanje7 koje se prema toj klasi,ika*iji dijagnosti*ira kao bolesno7 tretira se razliitim vrstama terapija u psihijatrijskoj klini*i7 koja je institu*ija tog modela7 pa ako si!pto!i na osnovi kojih je dijagnosticiran pacijent nestanu, pacijent se s!atra izlijeeni! . Na navedeni je nain mentalno zdravlje korisnika zdravstvene usluge po izljeenju de,inirano negativnom de,ini*ijomA odsustvom bolesti. Prednost modela je u tome da kada se pojedinac proglasi #olesni!, pru$a !u se za tita i prestaje #iti odgovoran za svoje pona anje7 a kada se neki sindrom proglasi bole5:u7 tra2e se organski uzro*i u poreme:ajima strukture i ,unk*ije organa i sustava organa koji su u njegovoj osnovi. Nedosta*i medi*inskog modela su slijede:iA

(1) niska valjanost dijagnostikih klasifikacijskih siste!a svodi ih na nomenklature7 (2) !odel pogre no pretpostavlja da psihiki pore!e2aji koji i!aju iste si!pto!e, i!aju i
iste uzroke odn. etiologiju 7 odn. da pojava simptoma PPP jednoznano ukazuje na PPP7 a nasuprot tome gotovo da nema simptoma PPP koji se ne mo2e pojaviti i kod normalnih ljudi. Na primjer7 halu*ina*ije se kao simptom javljaju i kod abnormalnih i kod normalnih Bnpr. uslijed vi5ednevne depriva*ije od sna ili uslijed povi5ene temperatureC7

(3) kategorizacija pretpostavlja da su sindro!i iskljuivi odn. da se ne preklapaju7 a u

stvarnosti su rijetki primjeri sindroma koji se ne prepokrivaju u svojim simptomima sa nekim drugim sindromom. Zbog navedenog7 ne postoji skup simptoma koji jednoznano ukazuje na neki PPP7 5to proizlazi iz pote5ko:e modela u adekvatnoj klasi,ika*iji mentalnih bolesti odn. u nala2enju kombina*ije simptoma ija kombina*ija jednoznano ukazuje na neki poreme:aj. 7

(4) 0??01< B1+%"C kritizira !edicinski !odel koji ire2i se na podruje socijalne patologije
dovodi od za#rinjavaju2eg irenja granica poj!a !entalne nenor!alnosti 7 npr. vegetarijanstvo se poinje smatrati poreme:ajem nagona za ishranom7 onanija se poinje smatrati poreme:ajem nagona za odr2anjem vrste7 e,ebo,ilija se smatra patolo5kom sklono5:u starijih 2ena prema mladi:ima7 ,ellatio i *unnilin*tus se smatraju seksualnim perverzijama7 a patolo5kim se smatra i nostalgija7 i dobiva naziv pathopatrialgija7

(5) dijagnoza i!a svojstvo oznake odn. etikete7 5to ima slijede:e posljedi*eA BaC name:e se
odn. Elijepi seF za osobu7 tako da se osobu zamjenjuje etiketom7 5to mo2e izazvati odba*ivanje i zanemarivanje oznaene osobe od strane okoline te prihva:anje uloge bolesnika od strane etiketirane osobe7 5to zajedno mo2e podr2avati psihopatolo5ko ,unk*ioniranje te osobe7 BbC ometa ,unk*ioniranje pojedin*a i okoline Eproroanstvom koje samo sebe ispunjujeF7 B*C ima negativnu konota*iju zbog neprosvije:enosti dru5tva koje smatra da su PPP drugaiji od organskih odn. somatskih poreme:aja7

(6) definicija !entalnog zdravlja pute! negativne definicije , odsustvo! #olesti preusko
definira poja! !entalnog zdravljaA mentalno zdrava osoba nije samo ona kod koje postoji odsustvo bolesti7 ve: je to ona osoba koja uz odsustvo bolestiA

20

zadovoljna je so#o!, prihva2a se#e, iskazuje sa!po tovanje7

 ko!petentna je u ve2ini $ivotnih situacija, prihva2a odgovornost, prilago,0ava se okolini, prihva2a novine i uspje no podnosi stres, ula$e #rigu i napor da ostane i #ude zdrava odn. Eradi na svom zdravljuF7 uglavno! je zadovoljna sa drugi! ljudi!a, zani!a se za njih i uspostavlja sa njima obostrano zadovoljavaju:e me4uljudske odnose7 ne lo!i se pod tereto! vlastitih e!ocija i nije e!ocionalno ovisna7

(7) nor!alno i a#nor!alno se pogre no s!atraju stanji!a odn. svojstvima organizma7 kao 5to
je to na ,izikom planu7 a to su samo hipotetiki konstrukti7 kao 5to je konstrukt i Ementalni poreme:ajF ili Edu5evna bolestF7 kojima se tumae mani,estna ali ne i latentna stanja7

(8) si!pto!atska dijagnoza ne po!a$e u lijeenju jer BaC esto osobe u istoj kategoriji imaju
razliiti tretman7 kao npr. pasivni i agitirani shizo,reni*i i BbC budu:i da se provodi simptomatsko lijeenje7 daju se nespe*i,ini lijekovi koji se primjenjuju po prin*ipu poku5aja i pogre5aka7

(9) dijagnostike kategorije su ustanovljene na neho!ogeni! grupa!a odn. na prigodni!

nereprezentativni! ispitanici!a.

2.2.=. 5i" *) 1 i< i! #( i *"1) l Prema biomedi*inskom modelu .N&/P7 svi %%% proizlaze iz #ioke!ijskih pore!e2aja u organiz!u koji dovode do !ozgovnih disfunkcija, pa su kriterijska sredstva %%% #ioke!ijski pokazatelji7 koji neposredno upu:uju na organsku etiologiju. Na primjer7 endogene depresije se smatraju poreme:ajima u kemizmu neurotransmitera. &ok je u medi*inskom modelu klasi,ika*ija PPP simptomatolo5ka odn. sindromska7 u #io!edicinsko! !odelu se koristi etiolo ka klasifikacija !entalnih #olesti 7 koje se svrstavaju u tri kategorijeA

(1) infektivne #olesti7 koje uzrokuju mikroorganizmi7 koje bolesti mogu dovesti do akutnih ili
kroninih PPPA progresivna paraliza iji je uzronik si,ilis dovodi npr. do deluzije veliine7 a u koju kategoriju bolesti jo5 spadaju npr. en*e,alitis i meningitis7

(2) siste!ske #olesti7 koje se odnose na biokemijske poreme:aje u ,unk*ioniranju pojedinih

organa i sustava organa7 koji poreme:aji mogu dovesti do akutnih ili kroninih PPPA poreme:aj apsorp*ije neurotransmitera endor,ina se npr. smatra se mogu:im uzrokom shizo,renije7

(3) neinfektivne #olesti7 koje prouzrokuju nein,ektivne traume 1NSa koje mogu biti BaC
mehanikeA npr. udara* u glavu7 BbC kemijske7 npr. u2ivanje droge ili alkohola7 koje dovodi do odumiranja stani*a mozga ili B*C psiholo5ke7 koje utjeu na kemizam mozga. Navedeni model ne uzima u obzir da !etode tret!ana ne !oraju uvijek odgovarati etiologiji A na primjer7 promjena so*ijalne okoline ili psihoterapija mo2e pomo:i u tretmanu simptomatske'endogene depresije7 koja je organski uzokovana7 a ,armakolo5ka terapija mo2e pomo:i kod ,unk*ionalne' egzogene depresije7 koja je uzrokovana psiholo5kim uzro*ima.

21

2.3. PRO5LE4 KLASIFIKACIJE

2.3 .1 . S0%2 & i "7li< i (l&#i> i(& < i-) Slijede:i su naini organiziranja i raspore0ivanja odn. siste!atizacije entiteta odn. objekata7 pojava i pro*esa u nekom podruju istra2ivanjaA

(1) T6K>&3&"@F6A popis diskretnih kategorija entiteta i/ili entiteta u pojedinim kategorijama7 (2) 3&"73KG6T:;6A slu2beno prihva:en popis diskretnih kategorija entiteta i/ili entiteta u
pojedinim kategorijama7

(3) KG6>@5@K6C@F6A slu2beno prihva:en is*rpan odn. sveobuhvatan popis kategorija entiteta7 sa
,ormalno ure4enim me4usobnim odnosima kategorija u vidu diskontinuiteta7 kontinuiteta ili hijerarhije7

diskretna tipologijaA svrstavanje entiteta po tipovima koji su reprezentirani diskretnim kategorijama koje su diskontinuirane i me4usobno iskljuive7 pa se svaki entitet mo2e svrstati u jednu i samo jednu kategoriju odn. grupu7 di!enzionalna tipologijaA svrstavanje entiteta po tipovima koji su reprezentirani kontinuumima odn. unipolarnim ili bipolranim dimenzijama7 pa se svaki entitet mo2e svrstati na jedan i samo jedan polo2aj na kontinuumu7 hijerarhijaA svrstavanje entiteta na nain da su one u me4usobnim odnosima subordiniranosti7 koordiniranosti i supraordiniranosti. lasi,ika*ija ili razvrstavanje je nain siste!atizacije entiteta koji ukljuuje taksono!iju i no!enklaturu, a izvediv je pute! diskretnih kategorija, pute! kontinuu!a ili pute! hijerarhije. lasi,ika*ija predmeta istra2ivanja je temeljna i nu2na aktivnost u svakom znanstvenom podruju iz dva razlogaA

(1) o!ogu2ava znanstvenu ko!unikaciju7 e,ikasna komunika*ija je mogu:a jedino ako obje
strane koriste istu klasi,ika*iju pojava i pro*esa koje su predmet njihovog istra2ivanja7

(2) o!ogu2ava generiranje hipoteza o me4uodnosima razliitih komponenti klasi,ika*ije7 ime se

potie razvoj novih spoznaja7 kao 5to je to bio sluaj sa ?inneovom klasi,ika*ijom biljaka i sa )endeljejevom klasi,ika*ijom kemijskih elemenata. lasi,ika*ija u podruju mentalnih bolesti odn. PPP se mo2e sprovesti na osnovuA

(1) %;&?3&-7 odn. na osnovu oekivanog razvoja poreme:aja u vremenu7 ili na osnovu
oekivanog ishoda poduzetog tretmana7 pri emu se razlikuju akutni i kronini odn maligni BizljeiviC i benigni BneizljeiviC poreme:aji. lasi,ika*ija na osnovu prognoze nije upotre#ljiva u podruju dijagnostike, #udu2i da je najva$nija funkcija dijagnoze odre0ivanje tret!ana i predvi0anje ishoda #olesti, pa dijagnoza !ora #iti prospektivna odn. te!eljena na podaci!a dostupni! prije poetka tret!ana, a ne nakon tret!ana. Na primjer7 de,iniranje manino'depresivne psihoze kao poreme:aja koji se mo2e tretirati litijevim karbonatom ne poma2e lijeniku u odlu*i da li tretirati pa*ijenta tim lijekom.

(2) 7T@&G&?@F7 odn. na osnovu poznatih ,izolo5kih odn. biokemijskih poreme:aja strukture ili
,unk*ije 2ivanog sustava koji su osnovi odn. koji predstavljaju ante*edentne uzrone uvjete simptoma odn. bolestiA etiologija prethodi patogenezi. =tologijska klasi,ika*ija je najpo$eljnija, najpreciznija i najkorisnija jer su razlike u etiologiji pojedinih #olesti najizrazitije i stoga to etiolo ka klasifikacija o!ogu2uje etiolo ku dijagnozu i terapiju . Na primjer7 klasi,ika*ija in,ek*ija na temelju uzronika je korisnija nego ona koja se zasniva na promjenama tjelesne temperature i na drugim zna*ima i simptomima pojedinih in,ek*ija. 6 podruju mentalnih bolesti je7 zbog nepoznavanja etiologije ve:ine njih7 etiolo5ka klasi,ika*ija za sada neizvediva.

(3) >@"%T&"6 @ -36K&+6 koji ine kliniki sindrom odn. na osnovu pritu2bi pa*ijenta i njegovog
opisa subjektivnog iskustva odn. objektivnih i opservabilnih poreme:aja u njegovom pona5anju. 8o je danas pri!arni nain klasifikacije %%%, #udu2i da je klasifikacija na osnovu prognoze neupotre#ljiva, a klasifikacija na osnovu etiologije na sada nje! stupnju znanja neizvediva.

22

2.3.2. O/)%& < i" ! & 1)>i!i< i-& AND ? P Psihopatolo5ki poreme:aji se danas primarno de,iniraju na osnovu klinikih sindro!a, koji se sastoje iz klastera si!pto!a koji i!aju tendenciju da se pojavljuju zajedno ili koji naje 2e i!aju karakteristian vre!enski slijed. od ve:ine postavljenih dijagnoza je odnos izme4u konstitutivnih simptoma koji ine sindrom i korespondentne dijagnoze takav da se dijagnoza postavlja uz prisutnost razliitih konstitutivnih siptoma7 bez da se ijedan od prisutnih smatra najva2nijim odn. kljunim. Navedeni pristup proizlazi iz injeni*e da se gotovo nikad ne javlja sluaj da svi pacijenti unutar iste dijagnoze i!aju sve si!pto!e koji ine kliniki sindro! . -vakav pristup postavljanju dijagnoze predstavlja znaajan izvor nepouzdanosti dijagnoza7 koji se problem nastoji rije5iti uvo4enjem operativnih de,ini*ija pojedinih PPP. -pera*iona ili semantika de,ini*ija PPP je prema =N&=??u B1+($C ona koja daje jasna, eksplicitna i precizna pravila postavljanja dijagnoze. Pretpostavimo da se dijagnoza K zasniva na prisutnosti neke kombina*ije simptoma a7 b7 *7 d7 e i ,. Tradicionalna opisna ud$#enika definicija ili rjeniki opis sindro!a daje preporuke za dijagnozu oblikaA EZa postavljanje dijagnoze K simptomi a i b su EkarakteristiniF7 simptom * Epredstavlja valjani dijagnostiki znakF7 simptomi d7 e i , su Eve:inom prisutniF.F -vakva ,ormula*ija daje korisne in,orma*ije7 ali ne iznosi koja je od !nogih !ogu2ih ko!#inacija si!pto!a a7 b7 *7 d7 e i , najprikladnija za postavljanje dijagnoze K. Stoga takva ,ormula*ija pravila dijagnosti*iranja dovodi do toga da neki kliniari postavljaju dijagnozu K uvijek kada su prisutni simptomi a7 b i *7 neki insistiraju na prisutnosti samo simptoma a i b7 a neki postavljaju dijagnozu K jedino ako je prisutno svih 5est simptoma. &peraciona definicija %%% eli!inira neodre0enost prethodne ,ormula*ije navode:i ekspli*itno koje kombina*ije simptoma jesu7 a koje nisu prikladne za postavljanje dijagnoze te koliko dugo ti simptomi trebaju biti zajedno prisutni. Za navedeni primjer opera*iona de,ini*ija bi mogla glasitiA EZa postavljanje dijagnoze K moraju biti prisutni simptomi ili a ili b7 zajedno sa barem dva od simptoma *7 d7 e i ,7 koji se pojavljuju u toj kombina*iji najmanje 3 mjese*aF. Simptome a i b nazivamo ekskluzivnim ili kardinalnim simptomima7 simptome *7 d7 e i , inkluzivnim ili pomo:nim simptomima7 a kombina*iju Ea ili b L B* L dC ili B* L eC ili B* L ,C ili Bd L eC ili...F nazivamo kritinom kombina*ijom simptoma. 0z navedenog proizlaze dva osnovna pro#le!a koji se javljaju pri odre0ivanju operacione definicije nekog %%%1

1. iz#or1
ekskluzivnih si!pto!a koji konstituiraju neki kliniki sindro!, dakle takvih si!pto!a koji se pojavljuju sa!o u to! sindro!u,

inkluzivnih si!pto!a koji u ko!#inaciji sa ekskluzivni! sipto!i!a daju kritinu

ko!#inaciju si!pto!a7 a pojavljuju se i u drugim dijagnostikim kategorijama odn. opera*ionim de,ini*ijama7

ekskluzivne kritine ko!#inacije si!pto!a koji konstituiraju neki kliniki sindro!, odn. takve ko!#inacije si!pto!a koja se pojavljuje sa!o u jedno! sindro!u,

2. odre0ivanje kritinog perioda trajanja kritine ko!#inacije si!pto!a.

Slijede:i su daljnji pro#le!i relevantni za opera*ione de,ini*ije PPP koji proizlaze iz pro#le!a valjanosti dijagnostikih kategorijaA

(1) diskri!inativna

valjanost odn. distinktivnost ekskluzivih si!pto!a unutar dijagnostikih kategorijaA svaka dijagnostika kategorija mora sadr2avati ekskluzivne simptome po kojima :e se razlikovati od drugih kategorija i ne prekrivati se sa njima po principu +ennovih dijagra!aA pojedini ekskluzivni simptom se treba pojaviti u jednom i samo jednom sindromu7 kategorijaA svaka dijagnostika kategorija mora sadr2avati inkluzivne simptome po kojima :e se razlikovati od drugih kategorija i minimalno se prekrivati sa njima po principu rang korelacijeA rang va2nosti pojedinog inkluzivnog simptoma treba u razliitim sindromima biti razliit odn. kovarija*ija izme4u parova sindroma minimalna7

(2) diskri!inativna valjanost odn. distinktivnost inkluzivih si!pto!a unutar dijagnostikih

23

(3) sadr$ajna valjanost odn. reprezentativnost i sveo#uhvatnost inkluzivnih si!pto!a za

dijagnozu nekog %%%A sindrom treba ukljuivati sve poten*ijalne inkluzivne simptome koji u kombina*iji sa ekskluzivnim simptomima ine kritinu kombina*iju simptoma. 6z operativne de,ini*ije PPP se javlja i pitanje jesu li si!pto!i dihoto!ni ili di!enzionalni si!pto!a7 te ako su dimenzionalni gdje se na koninuumu nalazi grani*a koja dijeli dimenziju na podruje neindikativnosti i podruje indikativnosti simptoma za neki PPP i kako je prepoznati. Navedeni problem je proiza5ao iz opa2anja da se kod razvojnih poreme:aja7 posebno kod onih koji se odnose na djetinjstvo7 poreme:aji de,iniraju pomo:u ekstremnog izra2avanja nekog pona5anja Bnpr. agresivnostiC koji se mogu bolje kon*eptualizirati kao ekstremi na kontinuumu nego kao dihotomije. #udu:i da simptomi ine opera*ione de,ini*ije PPP7 a opera*ione de,ini*ije ine dijagnostiki sistem za klasi,ika*iju7 potre#no je voditi rauna ponajprije o zadovoljavaju2i! !etrijski! karakteristika!a si!pto!a7 koje se odre4uju kao i kod svih drugih postupaka mjerenja7 da bi metrijske karakteristike dijagnostikih kategorija i metrijske karakteristike dijagnostikog sistema bile prihvatljive. Na osnovu navedenog korisna definicija 63D4% #i tre#ala i!ati slijede2e oso#ineA

(1) daje jasna i eksplicitna pravila postavljanja dijagnoze navode:i koje kombina'*ije simptoma
jesu7 a koje nisu prikladne za postavljanje dijagnoze te koliko dugo ti simptomi trebaju biti prisutni7 .2/ sadr$i to vi e ekskluzivnih si!pto!a i reprezentativne inkluzivne si!,pto!e, konotativno! i denotativno! znaenju pojedinih ekskluzivnih i inkluzivnih si!pto!a, .2/ u kritinoj ko!#inaciji ekskluzivnih i inkluzivnih si!pto!a i .3/ u kritino! trajanju zajednikog pojavljivanja kritine ko!#inacije si!pto!a7

(3) proizlazi iz konsenzualnosti strunjaka razliitih teorijskih orjenta*ija i pro,ilaA .1/ u

(4) razdvaja si!pto!atolo ku od etiolo ke ter!inologije7 5to je nu2no jer etiolo5ki termini
kontaminiraju postavljanje simptomatske dijagnoze7

(5) otvorena je kritici kliniara i istra$ivaa uz stalna pobolj5avanjaA svaka opera*iona de,ini*ija
je nu2no privremena7 bez obzira koliko se dugo koristi i koliko se ini prikladna. Premda kori5tenje opera*ionih de,ini*ije PPP predstavlja znaajan napredak u dijagnosti*i7 si!pto!atska definicija odn. dijagnostika pojedinih %%% 2e se polako i postepeno ali sigurno kroz du$e vrije!e za!ijeniti etiolo ko!7 koja se zasniva na ,iziolo5kim odn. biokemijskim poreme:ajima strukture i/ili ,unk*ije 2ivanog sustava. #ez obzira na navedeni trend7 identifikacija si!pto!a odn. klinikih sindro!a 2e i dalje perzistirati jer predstavlja Epripremu terenaF za usmjeravanje pa2nje i napora istra2ivaa na poreme:aj i omogu:ava zapoinjanje istra2ivanja radi otkrivanja i razumijevanja njegove neuro,iziopatogeneze. 3akon uspostavljanja etiolo ke dijagnoze pore!e2aja naje 2e se !ijenja njegovo sindro!sko i!e i postaje etiolo5koA tako je npr. otkri:e dodatnog kromosoma kod dje*e sa &oMnovim sindrom dovelo do preimenovanja sindroma u etiolo5ki naziv trisomija 217 5to npr. nije bio sluaj sa .lzheimerovom bole5:u. 8ranzi*ija psihopatolo5kih kon*epata u neuro,iziopatolo5ke tako4er dovodi i do redefiniranja i do pro!jene populacije pacijenata koji su o#uhva2eni novo! etiolo ko! kategorijo! pore!e2aja u odnosu na popula*iju koja je bila obuhva:ena prethodnom simptomatskom kategorijom.

2.2 .3 . Di-& .! " #$ i ( i #i#$) *i ICD : = i DS4: IV ategorijalni pristup klasi,ika*iji PPP je prvi puta ,ormalizirao 3.=P=?0N B1((3C koji je koriste2i !edicinski pristup predlo$io dijagnostiki klasifikacijski siste! za %%% koji se, dodu e

24

sastojao iz relativno !alog #roja sindro!a, ali koji su #ili !e0uso#no razliiti odn. imali su svaki svoje vlastite spe*i,ine sipmtome. Nakon 5to je sindrom identi,i*iran on dobiva svoje ime i predstavlja jednu dijagnostiku kategoriju. 6 podruju psihopatologije danas su u upotrebi slijede:i kategorijalni dijagnostiki sistemiA

(1) @CD,D7 prema 0nternational 1lasi,i*ation o, &eseases7 5to se prevodi kao E)e4unaro'dna
klasi,ika*ija bolesti7 +. revizijaF Svjetske zdravstvene organiza*ije iz 1+%+.7 koji osim dijagnostike slu2i i za sakupljanje podataka o distribu*iji PPP 5irom svijeta7

(2) D>",@@@,; iz 1+(%. ili najnovije izdanje &S)'0V iz 1++3.7 prema &iagnosti* and Statisti*al
)anual o, )ental &isorders'000'3evised 5to se prevodi kao E&ijagnostiki statistiki prirunik za mentalne poreme:aje7 tre:a revidirana verzijaF. iji je autor .merika psihijatrijska aso*ija*ija. 6D1. @CD,D je nastao kao uspio poku aj da se nacionalne zajednice slo$e u op2eprihvatljivo! internacionalno! siste!u klasifikacije #olesti u kojoj su klasi,ika*iji PPP prisutni u poetnim verzijama 01&a iz 1+3+.7 kada su obuhva:eni jedino u kategoriji Emogu:i uzro*i smrtiF pa sve do zadnje verzije odn. devete revizije 01&'+ iz 1+%+.7 gdje suk*esivno dobijaju sve vi5e mjesta 5to ukazuje na postepeno uoavanje va2nosti i porast interesa za .N&/P. 01&'+ se sastoji iz 38 glavnih kategorija %%% 7 a budu:i da svaka sadr2i i subkategorije 01& ima ukupno '(3 dijagnostikih kategorija. Svaki dijagnostiki termin sadr2i troznamenkasti ili etveroznamenkasti kod7 a popra:en je kratki! opiso! naj#itnijih klinikih pokazatelja PPP7 a ponekad i kriterijima po kojima se razlikuje od srodnih poreme:aja. Posljednja verzija 01&a sadr2i tako4er kao sastavni dio opse$an rijenik kori tenih ter!ina koji je prate:i samo za odjeljak 01&a o mentalnim poreme:ajima7 s obzirom na velike pote5ko:e u dijagnosti*i PPP zbog nedostataka objektivnih dijagnostikih laboratorijskih kriterija PPP. lasi,ika*ija mentalnih bolesti odn. njihovih karakteristinih simptoma unutar 01&a slijedi hijerarhijski poredakA zapoinje organskim psihozama7 nastavlja se sa ,unk*ionalnim Bpsihogenim7 Ene' organskimFC psihozama7 neurotskim poreme:ajima7 nakon ega slijede poreme:aji linosti... itd.7 uz pretpostavku da svaki pore!e2aj !o$e #iti dijagnosticiran uz izostanak si!pto!a vi e kategorije te uz prisutnost si!pto!a vlastite kategorije dok se si!pto!i karakteristini za sve ni$e kategorije !ogu ali ne !oraju #iti prisutni. 8ako na primjer7 neurotski poreme:aji mogu biti dijagnosti*irani jedino uz odsutnost simptoma psihoza7 ali se mogu pojaviti karakteristini simptomi poreme:aja linosti. 3edostaci 01&a su slijede:iA

(1) ne koristi operacione definicije nego ima Eman'madeF konstruiranu odn. arbitrarnu
hijerarhijsku organiza*iju simptoma. #udu:i da se u psihopatologiji skoro svaki simptom mo2e pojaviti u kombina*iji sa gotovo bilo kojim drugim simptomom7 jedino raspored si!pto!a u vidu hijerarhije7 pri emu su najrje4i simptomi na vrhu hijerarhije a oni naje5:i na dnu hijerarhije o!ogu2ava da se u psihijatriji slijedi te!eljni princip !edicinske dijagnostike da se pacijentu kada god je to !ogu2e daje sa!o jedna unitarna dijagnoza.

(2) nekonzistentno koristi za neke %%% etiolo ke, a za neke %%% si!pto!atske odn.
sindro!ske kriterije klasifikacije ili za iste %%% koristi i etiolo ke i si!pto!atolo ke ter!ine7 za ispravljanje kojeg nedostatka se predla2e BaC upotreba obe vrste in,orma*ija7 ali uz konzistentno odvajanje simptomatologije od etiologije kori5tenjem dviju osi klasi,ika*ije7 BbC kada se utvrdi pato,iziologija nekog poreme:aja7 premje5tanje dijagnostike tog poreme:aja sa sindromske na etiolo5ku os klasi,ika*ije7

(3) veo!a je konzervativan u pro!jena!a7 budu:i da sve inova*ije moraju imati pristanak
interna*ionalne komisije koja broji mnogo lanova7 pa su promjene7 kao i kod putovanja konvoja ovisne o najsporijim lanovima7 i stoga su radikalne promjene kao 5to je uvo4enje opera*ionalnih de,ini*ija ili multiaksijalne dijagno'stike te5ko izvedive. 6D2. D>",@+ je proiza5ao iz uoavanja nedostataka pojedinih ranijih verzija 01&a zbog kojih su uvedene slijede:e znaajne inova*ije u dijagnostiku klasi,ika*ijuA

25

(1) !ultiaksijalna odn. !ultidi!enzionalna evaluacija pacijenta na " odvojenih arbitrarnih osi
odn. dijagnostikih kriterija. Pojam multidimenzionalne klasi,ika*ije nema ni5ta zajedniko sa pojmom dimenzionalna klasi,ika*ija budu:i da pacijenti D>"ovo! dijagnostiko! ne do#ijaju dijagnoze na linearni! kontinuu!i!a niti postoji !e0uso#na geo!etrijska ili alge#arska povezanost pojedinih osi. Pojedine osi su arbitrarno izabrani najva2niji aspekti PPP7 pri emu se na svakoj od osi vr5i zasebna i naje5:e kategorijalna odn. diskontinuirana klasi,ika*ija. )ultiaksijalna klasi,ika*ija priskrbljuje vi5e in,orma*ija nego unitarna dijagnoza 5to omogu:ava stvaranje homogenih grupa i ve:i broj kvantitativnih analiza7 ali je pro*es klasi,ika*ije znatno slo2eniji. 7

(2) operacioni dijagnostiki kriteriji 63D4%7 jasno7 ekspli*itno i detaljno izneseni za svaku
dijagnostiku kategoriju putem navo4enja koje kombina*ije simptoma su dovoljne a koje nisu za postavljanje konkretne dijagnoze. .dekvatno kori5tenje navedenih opera*ionih kriterija znaajno pove:ava pouzdanost dijagnosti*iranja te ime se pove:ava ispravnost terapeutskih i prognostikih zakljuaka koji su izvedeni iz pojedine dijagnoze. 7

(3) o#zir pre!a ter!onologiji putem BaC kori5tenja ateoretskih opisnih termina kao npr. termina
Eanksiozni poreme:ajF umjesto termina EneurozaF7 koja je originalno psihoanalitiki termin BbC odba*ivanja uvrije2enih ali vi5eznanih termina7 kao 5to je termin histerija i njihovom zamjenom neutralnim nazivimaA tako je termin histerija zamijenjen terminom diso*ijativni poreme:aj7 B*C izbjegavanja etiolo5kih termina putem uklanjanja svih navoda o pretpostavljenim uzro*ima pona5anja B5to je ve: uinjeno u izradi &S)'000C kako bi sistem bio 5to vi5e deskriptivan7 a 5to manje in,eren*ijalan7

(4) uva$avanje so!atskog i psihosocijalnog konteksta u dono5enju dijagnoze putem uvo4enja

nezavisnih osi na kojima se pro*jenjuju op:e zdravstveno stanje7 psihoso*ijalni stresori i globalno ,unk*ioniranje ispitanika7 pa po svojoj ,ormi i sadr2aju 01& i &S) divergiraju. -si kojima se koristi &S) su slijede:eA

i. KG@3@HK@ >@3D;&"@7 koji se odnose na glavne sindrome PPP kao 5to su razvojni poreme:aji
odn. oni koji su prvi put dijagnosti*irani u razvojnom dobu7 poreme:aji uslijed uzimanja psihoaktivnih tvari7 shizo,renija i drugi psihotini poreme:aji7 poreme:aji raspolo'2enja7 anksiozni poreme:aji7 poreme:aji spolnog identiteta7 poreme:aji hranjenja7 poreme:aji spavanja7 porema:aji kontrole imulsa7 poreme:aji su4enja i drugi poreme:aji.

ii. %&;7"7I6F@ G@H3&>T@7 ine dijagnostike kategorije PPP koji se odnose na kronina
neprilago4ena pona5anja koji trajno naru5avaju so*ijalne odnose odn. so*ijalnu adapta*iju7

iii. &%I7 -D;6+>T+73& >T63F77 na kojoj se osi odre4uje op:e zdravstveno stanje odn. BaC
postoje:i akutni ili kronini somatski poreme:aji odn. tjelesne bolesti va2ne za razumijevanje PPP7 kao npr. ozljeda glave7 tumori i bolesti bubrega koji preko sastava krvi djeluju na mozgovno ,unk*ioniranje7 i BbC poda*i o tjelesnom ,unk*ioniranju va2ni za tretman7 kao npr. osjetljivost na peni*ilin7

iv.

%>@J&>&C@F6G3@ >T;7>&;@7 na kojoj se osi na skali od 1 do % odre4uje vrsta i intenzitet odn. ozbiljnost razliitih psihoso*ijalnih stresora kojima je pojedina* bio izlo2en a koji mogu utje*ati na dijagnozu7 tretman i/ili ishod PPP7 ,unk*ioniranje u teku:em svakodnevnom 2ivotuA u so*ijalnim odnosima7 pro,esiji i slobodnom vremenu7 sa rasponom pro*jena od 1 H najgore mogu:e ,unk*ionira'nje do +9 H najbolje mogu:e ,unk*ioniranje7 uz navo4enje najvi5eg dosegnutog stupnja ,unk*ioniranja u pro5loj godini. ombina*ija rezultata na 0V i V osi mo2e ukazivati na pojavu poreme:aja ukoliko je globalno ,unk*ioniranje u pro5loj godini bilo slabo7 a stresova nije bilo.

v. ?G&96G3& 5:3KC@&3@;63F77 na kojoj se osi putem ;.D skale pro*jenjuje globalno

Klinike sindro!e ine slijede:e dijagnostike kategorijeA

26

B1C B2C B3C B!C B"C B$C B%C B(C B+C B19C B11C B12C B13C

razvojni poreme:aji Bprvi puta dijagnosti*irani u djetinjstvu ili adoles*en*iji7 a nisu psihijatrijski poreme:ajiC7 kognitivni poreme:ajiA demen*ije7 delirijumi7 poreme:aji pam:enja7 poreme:aji uslijed upotrebe psihoaktivnih tvari7 psihotini poreme:aji7 a,ektivni poreme:aji7 anksiozni poreme:aji7 somato,ormni poreme:aji Bporeme:aji kod kojih pa*ijenti ukazuju na somatske tegobe7 ali se somatski poreme:aji ne nalazeC7 diso*ijativni poreme:aji Bporeme:aji koji se odnose na iznenadne promjene svijesti i/ili pojma o sebiC7 seksualni poreme:aji i poreme:aji spolnog identiteta7 poreme:aji hranjenja7 poreme:aji spavanja7 poreme:aji kontrole impulsa7 poreme:aji prilagodbe.

%ore!e2aje linosti ine slijede:e dijagnostike kategorijeA paranoidna7 shizoidna7 shizotipna7 antiso*ijalna7 granina7 histrionska7 nar*istika7 izbjegavaju:a7 zavisna i opsesivno'kompulzivna linost. )ultiaksijalna dijagnoza se naje5:e daje s obzirom na pro*jene koje su dobivene istovremeno na svim osima7 kako bi se dala *jelovita i zaokru2ena pro*jena aktualnog ,unk*ioniranja ispitanika7 ali dijagnoza !o$e #iti jednofacetna7 kada se daje se jedna dijagnoza samo na jednoj osi7 na primjer na osi 0A alkoholna intoksika*ija. "ultifacetna dijagnoza se javlja u dva o#lika A .a/ daje se po jedna dijagnoza na svakoj osi 7 na primjer na osi 0A generalizirani anksiozni poreme:aj7 na osi 00A zavisna linost7 na osi 000A hipertenzija7 na osi 0VA nezaposlenost i samaki 2ivot zbog razvoda i na osi VA globalno ,unk*ioniranje H $2 ili .#/ daje se vi e dijagnoza na jednoj osi 7 na primjer na osi 0A demen*ija i poreme:aj raspolo2enja u kojem sluaju se daljnja evalua*ija i/ili tretman zasnivaju na primarnoj dijagnozi. 7valuacija D>"a je pokazala daA

(1) pouzdanost dijagnoza odn. slaganje izme4u dijagnostiara u evalua*iji istih sluajeva raste
sa razvoje! D>"a7

(2) diskri!inativna valjanost se razvoje! D>"a pove2avaA su2avaju se dijagno'stiki kriteriji

postaju sve ekspli*itniji ime se smanjuje prepokrivanje PPP koji se dijagnosti*iraju7

(3) D>",@@@ je nisko pouzdan u dijagnoza!a na osi @@7 prema &3. = i V.0??.N87 1+(".
Slijede:i su problemi relevantni za kategorijalnu klasi,ika*iju PPP7 koji proizlaze iz metrijskih karakteristika dijagnostikog sistemaA

1. sadr$ajna valjanost dijagnostikog siste!a s obzirom naA reprezentativnost i sveo#uhvatnost dijagnostikih kategorija za dijagnozu %%%A budu:i da
01& ima "$3 dijagnostikih kategorija7 a &S)'000'3 ima 2"3 na prve dvije osi7 i budu:i da se nakon svake revizije pojedinog dijagnostikog sistema pove:ava broj dijagnostikih kategorija7 postavlja se pitanje koji dijagnostiki siste! naj#olje odra$ava stvarni raspon odn. pokriva itav spektar %%% te ukljuuje sve potencijalne dijagnoze. 6 pravilu7 dijagnostiki siste! !ora #iti u stanju dijagnosticirati svaku oso#u kod koje je prisutan neki pore!e2aj u do$ivljavanju i pona anju . 7 diskretnih kategorija ili pomo:u jednog ili vi5e dimenzionalnih kontinu'uma postavlja se pitanje da li

vrstu dijagnostike klasifikacije %%%A s obzirom da se klasi,ika*ija mo2e izvr5iti pomo:u

27

diskretni pristup dijagnostici %%% odvra2a pa$nju od !ogu2nosti da se neki %%% !ogu klasificirati i di!enzionalno, ili op2enitije, da li kategorijalni siste!i klasifikacije, kakvi su @CD i D>" naj#olje reprezentiraju prirodu psihopatolo kih pore!e2aja7 koje je pitanje postalo od posebne va2nosti za poreme:aje linosti7 za koje se tvrdi da nisu diskretni poreme:aji7 nego su ekstremi dimenzija linosti7 pa se mogu dijagnosti*irati pomo:u dimenzija linosti odn. izraziti kao polo2aj na kontunuumu7

2. diskri!inativna valjanost odn. distinktivnost ili ekskluzivnost si!pto!a unutar

dijagnostikih kategorijaA svaka dijagnostika kategorija mora sadr2avati ekskluzivne simptome po kojima :e se razlikovati od drugih kategorija i minimalno se prekrivati sa ostalim dijagnostikim kategorijama BaC po principu +ennovih dijagra!aA jedan simptom se treba pojaviti u jednom i samo jednom sindromu te BbC po principu rang korelacijeA rang va2nosti pojedinog simptoma treba u razliitim sindromima biti razliit odn kovarija*ija izme4u dvije kombina*ije simptoma minimalna7

3. ekolo ka valjanost pojedinih dijagnostikih kategorija7 koji je problem proiza5ao B.C iz

opa2anja da dijagnoze !ogu odra$avati vjerovanja i evaluvativne sudove dru tva o 63D4%, a ne njihovu istinsku prirodu odn. B#C iz pretpostavke da uvo0enje novih pore!e2aja i #risanje drugih odra$ava pro!jenu dru tvenih vrijednosti, a ne napredak znanosti na emu se jedino mogu zasnivati takve promjene. ao primjer se uzima povijest dijagnoze ho!oseksualnosti u D>" dijagnostiko! siste!u. 6 &S)'00 B1+$(C homoseksualnost je de,inirana kao psihopatolo5ka dijagnostika kategorija7 a u &S)'000 B1+(9C se poela razlikovati .a/ ego,distonika ho!oseksualnost7 koja je de,inirana kao seksualna pre,eren*ija prema osobi istog spola7 pri emu pojedina* osje:a da ta pre,eren*ija nije u skladu sa osobnim spolnim 2eljama i koja se smatra poreme:ajem spolnih 2elja i .#/ ego,sintonika ho!oseksualnost koja je de,inirana kao seksualna pre,eren*ija prema osobi istog spola7 pri emu pojedina* osje:a da je ta pre,eren*ija u skladu sa osobnim spolnim 2eljama koja se ne smatra poreme:ajem. 6 &S)'000'3 B1+(%C je homoseksualnost kao PPP u potpunosti izbrisana. 6kazuje se da navedena evolu*ija dijagnostike homoseksualnosti odra2ava B1C trend prihva:anja homoseksualnosti u zapadnim dru5tvima i B2C promjenu stava kreatora dijagnostikog sistema koju promjenu stava oni dijele sa dru5tvom u *jelini7 a ne promjene u znanstvenoj spoznaji. &akako da je !anja ekolo ka valjanost onih dijagnostikih kategorija koji su pod socijalni! utjecaji!a nego onih na koje utjee jedino znanstvena validacija.

4. pouzdanost ili dosljednost dijagnostikih kategorijaA svaki trenirani dijagnostiar treba odrediti
dijagnozu koja je konzistentna sa dijagnozama koje bi dobili drugi dijagnostiari odn. mora postojati dijagnostiki konsenzus ili suglasnost. Pouzdanost je ve:a kod mani,estnijih PPP7 a manja kod ostalih PPP. 0stra2ivanja navedenih problema kod postoje:ih dijagnostikih sistema za klasi,ika*iju ukazuju da su aktualno va$e2i siste!i #olji od svojih prethodnika, ali se ne pri#li$avaju zadovoljavaju2i! !etrijski! karakteristika!a7 pa su nu2na njihova daljnja istra2ivanja i pobolj5anja. Na osnovu svega navedenog mo2e se zakljuiti da dijagnostiki sistemi za dijagnostiku klasi,ika*iju PPP trebaju imati slijede:e osobineA

pri!jenjivost u razliiti! kliniki! institucija!a kao 5to su bolni*e7 domovi zdravlja7

savjetovali5ta...7

prihvatljivost dijagnostikih kategorija i di!enzija i konsenzualnost u dijagnostiki!

odluka!a strunjaka razliitih teorijskih orjentacija i profila7

uva$avanje !ultifaktorskih uzroka %%%A biolo5kih7 psiholo5kih7 so*ijalnihA so*io'ekonomskih7

so*iokulturalnih7 etnikih te ,izikalnih uzroka7 pute! !ulti,aksijalne etiolo ke dijagnostike7 dijagnostike7 kako bi sistem bio 5to vi5e deskriptivan7 a 5to manje in,eren*ijalan7

upotre#a operacionih definicija 63D4% uz razdvajanje etiolo ke od si!pto!atolo ke konvergencija sa drugi! dijagnostiki! siste!i!a7
navo0enje pri!jera postupka dijagnostike klasifikacije, daje ho!ogene grupe pacijenata unutar iste dijagnostike kategorije,

otvorenost kritici kliniara i istra$ivaa uz stalna po#olj avanja1 svaka dijagnostika

kvalifikacija je nu$no privre!ena7 bez obzira koliko se dugo koristi i koliko se ini prilkadna.

28

2.3.4. Di#( %) $! i i 1i*) !'i"! & l! i /%i#$, / (l&#i> i(& < i-i PPP +e2ina klasifikacija u znanosti su diskretne tipologije kod kojih se entiteti svrstavaju po tipovima koji su reprezentirani diskretnim kategorijama koje su diskontinuirane i me4usobno iskljuive7 pa se svaki entitet !o$e svrstati u jednu i sa!o jednu kategoriju. 6 ,ormi diskretne tipologije su razvrstane biljke i 2ivotinje7 a takva klasifikacija je tako0er prisutna u podruju %%%, kao npr. kod dihoto!ne klasifikacije1

(1) funkcionalnih i organskih pore!e2aja7 (2) psihotinih i neurotinih pore!e2aja.

-dnos izme4u entiteta koji se klasi,i*iraju mo2e biti osim diskretnog i dimenzionalan7 pa govorimo o dimenzionalnoj tipologiji odn. klasi,ika*iji7 kod koje se svaki entitet !o$e svrstati na jedan i sa!o jedan polo$aj na kontinuu!u i koja ima slijede:e prednosti u odnosu na kategorijalnu odn. diskretnu tipologijuA

(1) uva$ava polo$aj <graninih sluajeva= odn. entitete koji su svrstani uz grani*e susjednih
kategorija7

(2) !o$e se konvertirati u ar#itrarno i posteriorno zadan #roj kategorija, dok o#ratno nije
!ogu2e budu:i da je broj kategorija arbitrarno i apriorno zadan i nepromjenjiv7 pa se izme4u dviju susjednih diskretnih kategorija ne mo2e interpolirati beskonano novih7 5to bi vodilo kontinuumu7

(3) dokida etiketiranje koje i!a negativne konotacije budu:i da je polo2aj entiteta reprezentiran
rezultatom odn. plo2ajem na dimenziji7 a ne imenom kategorije. Slijede:i su nedosta*i dimenzionalne tipologijeA

(1) zahtijeva visoku fa!ilijarnost sa !ate!atiko!A ukoliko dimenzionalni klasi,ika*ijski sistem

ukljuuje jednu do tri dimenzije7 mo2e se iskazati algebarski ili geometrijski7 a ukoliko ima vi5e od tri dimenzije mo2e se izra2avati samo algebarski7

(2) esto tre#a #iti konvertirana u kategorijalnu, prije nego postane pri!jenjiva.
Za sada nije poznat odr2iv sistem za dimenzionalnu klasi,ika*iju koji bi se odnosio na sve PPP nego se di!enzionalni siste! klasifikacije u podruju %%% koristi za pore!e2aje linosti i sporadino za druge poreme:aje7 ali ostaje pitanje koji se preostali poreme:aji odn. grupe poreme:aja mogu iskazati na dimenzionalan nain. Naelno se diskretna tipologija koristi za diskontinuirane varijable7 a dimenzionalna za kontinuirane varijable7 pa je prije pri!jene pojedine od navedenih klasifikacija potre#no utvrditi prirodu varija#li koje podlije$u klasifikaciji tako da seA

diskretni! varija#la!a s!atraju one varija#le ije su varijacije diskon,tinuirane odn.

postoje sa!o u diskretni! i ogranieni! rasponi!a7 nekog neogranienog raspona7

di!enzionalni! varija#la!a se s!atraju one varija#le ije su varijacije kontinuirane unutar

pri emu se zakljuak da li je neka varija#la diskontinuirana zasniva na principu e!pirijske eli!inacijeA ukoliko ne mo2emo konstruirati mjerni instrument za neku varijablu iji :e rezultati zauzimati bilo koju vrijednost unutar raspona mogu:ih rezultata7 onda zakljuujemo da se radi o diskretnoj varijabli. Nakon 5to je odre4ena priroda varijable odn. pojedinog PPP ili grupe PPP7 mo2e se pristupiti njihovom mjerenju pri emuA

(1) diskretne psihopatolo ke varija#le se !jere na no!inalnoj skali7 uz kori5tenje klinikih

postupaka opa2anja i pro*jenjivanja7 kao 5to suA opa2anje linosti u prirodnoj situa*iji7 u test'

29

situa*iji i testovi pona5anja7 opa2anje znakova i simptoma7 projektivne tehnike7 kliniki intervju7 biogra,ski pristup7 studija sluaja7 ispitivanje mentalnog statusa7

(2) di!enzionalne psihopatolo ke varija#le se !jere na ordinalni! i vi i! skala!a uz

kori5tenje psihometrijskih postupaka s kao 5to suA skale pro*jene7 upitni*i i inventari linosti Bnpr. ))P07 1ornell 0ndeNC7 kognitivni testovi Bnpr. >.0SC7 neuropsiholo5ke baterije. 0 kategorijalni i dimenzionalni pristup dijagnosti*i PPP se suoavaju sa sveo#uhvatnosti i distinktivnosti koji se problemi mogu izraziti slijede:im pitanjimaA pro#le!i,!a

koliko je potrebno dijagnostikih kategorija odn. dimenzija da se mogu zahvatiti svi obli*i PPPO7 jesu li diskretne dijagnostike kategorije odn. pojedine dimenzije distinktivne ili postoji prekrivanje me4u njimaO.

30

2.4. OPA6ANJE I PROCJENJIVANJE LINOSTI

2.4.1. P"1 -) l& $) 2! i( & '& "/&@& !-) i /%" <-) ! -i0& ! -) li ! " #$i 8ehnike za opa2anje i pro*jenjivanje linosti su slijede:eA opa$anje u prirodnoj ili u test situaciji i testovi pona anja opa$anje znakova i si!pto!a opa$anje pute! skala procjene projektivne tehnike sa!oopa$anje pute! upitnika i inventara linosti kliniki intervju #iografski pristup u ispitivanju linosti studija sluaja tehnike za opa$anje vlastitog ja ispitivanje !entalnog statusa 0zbor vrste odn. tehnike opa2anja/pro*jenjivanja BmjerenjaC linosti ovisiA

o teoriji uz koju pristaje kliniar7 5to utjee na nain odn. pristup u mjerenju koji mo2e biti BaC
grupni BnormativniC7 kada se koriste tehnike koje omogu:avaju grupnu primjenu i na osnovu ega su mogu:a interindividualna uspore4ivanja sada5njih rezultata u mjerenoj osobini ili BbC individualni BidiosinkratiniC7 kada se primjenjuju individualne tehnike o/p linosti7 na osnovu ega su mogu:a intraindividualna uspore4ivanja sada5njih i pro5lih rezultata u mjerenoj osobini7 ili .#/ !otivacija koja dovodi do nekog pona5anja7 kada primjenjuje globalne tehnike kao 5to su kliniki intervju i projektivne tehnike.

o to!e da li kliniara zani!a .a/ pona anje7 kada primjenjuje tehnike za deskrip*iju pona5anja

6 pravilu7 klinikom psihologu je bitnija motiva*ija koja dovodi do pona5anja nego samo pona5anje. -p:eprihva:ene re*epture za redoslijed primjene navedenih tehnika nema7 ali se u pravilu poinje sa klinikim intervjuom. 2.4.2. R&'li( ) i'*) +, l&i (" . i #$%, ! " . "/&@&! -& 3azlike izme4u laikog i strunog opa2anja proizlaze iz siste!atinosti strunog opa$anja koje jeA

na!jerno7 dok je laiko sluajno7 o#jektivizirano de,ini*ijom mjesta7 vremena7 predmeta7 naina i sekven*i opa2anja7 ciljano na odre0ena pona anja i4ili oso#ine linosti dok je laiko globalno odn.
nedi,eren*irano7

ponekad ukljuuje !anipulaciju podra$ajnih varija#li.

2.4.3. S,7 -) ( $i0! ) /".%) A( ) ("1 "/&@&! -& i /%"< -) ! -i0& ! -& li ! " #$i

31

Subjektivne pogre5ke kod pro*jene i opa2anja su slijede:eA

(1) halo efektA tenden*ija pro*jenjivaa da osobine pojedin*a pro*jenjuje na osnovu op:eg dojma
ili na osnovu neke dominantne osobine7 iako nema nikakve stvarne povezanosti izme4u osobine koje pro*jenjuje i op:eg dojma odn. dominantne osobine7

(2) logika pogre kaA tenden*ija pro*jenjivaa da jednako pro*jenjuje osobine za koje smatra da
su logiki povezane iako one u stvarnosti ne moraju biti povezane7

(3) konstantna pogre ka ili lina jednad2baA tenden*ija pro*jenjivaa da konzistentno daje blage7
stroge ili umjerene pro*jene7

(4) pogre ka sukcesijeA tenden*ija pro*jenjivaa da osobine pojedin*a pro*jenjuje u skladu sa

prethodnim pro*jenama iste osobine kod drugih pojedina*a7

(5) pogre ka kontrastaA tenden*ija pro*jenjivaa da negativnije vreduje one osobine pojedin*a
koje nisu zastupljene kod njega samog7

(6) pogre ka slinostiA tenden*ija pro*jenjivaa da pozitivnije vreduje one osobine pojedin*a koje
su prisutne i kod njega samog7

(7) pogre ka diskri!inacijeA tenden*ija pro*jenjivaa da iskazuje preveliki raspon pro*jena7 koji
ne odra2ava njegovu stvarnu sposobnost diskrimina*ije7

(8) pogre ka prilago0avanja kriterija procjenjivanoj grupi A tenden*ija pro*je'njivaa da daje

razliito stroge/blage pro*jene o pripadni*ima dviju grupa samo zato jer se te dvije grupe u *jelini razlikuju7

(9) te!eljna atri#ucijska pogre kaA tenden*ija pro*jenjivaa da pona5anje poje'din*a atribuira
vi5e internalno BosobinamaC7 a manje eksternalno Bsitua*ijomC7 pogotovo ako se radi o neuspjehu. 8onost opa2anja i pro*jenjivanja ovisi i o slijede:im ,aktorimaA

(1) slinost sa opa$ano! oso#o!A tonije pro*jenjujemo osobe koje su nam sline7 a manje
tono osobe koje su razliite od nas7

(2) ekstre!nost procjenjivane oso#ineA tonije pro*jenjujemo one osobine koje su ekstremnije7 (3) socijalna po$eljnost oso#ineA tonije pro*jenjujemo osobine koje su manje so*ijalno po2eljne7 (4) aktiviranje stereotipa4predrasudaA manje tono pro*jenjujemo osobine koje aktiviraju
stereotipe kod opa2aa.

2.4 .4 . U$-)< & - (li!i & %& !& "/&@&! -) i /%"< -) ! -i0& ! -) li !" #$i 6 idealnom sluaju7 psihodijagnostika #i tre#ala odgovarati <input,output= !odelu koji je originalno razvijen u podruju sudstva i koji primijenjen na psihodijagnostiku i!a slijede2e varija#leA injenice o psihofiziko! stanju, pona anju i linosti pojedinca, dijagnostiki kriteriji i dijagnostiar, pri emu je dijagnosticiranje standardizirani postupak iji ishod ovisi jedino i iskljuivo o utvr0eni! injenica!a, jer su dijagnostiki kriteriji konstantni, a oso#ine dijagnostiara irelevantne7 po pretpostav*i da svi dijagnostiari pro*e'siraju iste injeni*e na jednak nain.

32

)e4utim7 pokazuje se da slijede2e oso#ine dijagnostiara !ogu utjecati povoljno na dijagnostiku procjenuA

1. ko!petencija dijagnostiara7 koja obuhva:aA

strunost BznanjeC i kliniko iskustvo7 posebno u timskom radu7 spe*i,ini trening u primjeni pojedinih dijagnostikih metoda i u dono5enju klinikih prosudbi Bne pove:ava nu2no pouzdanost kliniaraC7 spe*i,ini trening u identi,ika*iji i suzbijanju osobnih pristranosti kao 5to su lina jednad2ba7 impli*itna teorija linosti7 halo'e,ekt....7

2. visoka socijalna inteligencija odn. emo*ionalna ili Evru:aF inteligen*ija7 3. visoka tolerancija pre!a neodre0enosti koja je esta u psihodijagnosti*i7
4. distanciran odnos pre!a <vlastito! ja=,

5. psihoterapijska pripre!a radi uvida dijagnostiara u sebe7

(. osvje tenost vlastitih stereotipa i predrasuda, dok nepovoljno djeluju A

pretjerana sa!ouvjerenost, koja proizlazi iz du2eg klinikog sta2a odn. iskustva koje je
ogranieno odn. pristranoA dijagnostiari imaju ve:e iskustvo sa pona5anjem i do2ivljavanjem pa*ijenata7 a manje iskustvo sa pona5anjem i do2ivljavanjem normalnih7

rigidnost odn. nefleksi#ilnost i stereotipnost !i ljenja7

nezainteresiranost za pro#le!e klijenta, prevelika ili pre!ala e!ocionalna anga$iranost dijagnostiara u odnosu na klijenta, socijalna i kulturalna udaljenost dijagnostiara pre!a klijentu, percepcija se#e1 najvi e se grije i u pogledu onih crta linosti sa koji!a su dijagnostiari kod se#e nezadovoljni,

socijalna percepcija optere2ena stereotipi!a i atri#ucijski! pogre ka!a.

Premda navedeni problem ima prvorazredno znaenje za tretman PPP7 jer se e,ikasnom dijagnostikom smanjuje vjerojatnost pogre5aka u tretmanu7 istra2ivanja tog problema su veoma oskudna i/ili daju dvosmislene rezultate. 2.4.5. P%& 0il& '& "/&@& !-) i /%" <-) ! -i0& ! -) li ! " #$i Pravila za opa2anje/pro*jenjivanje linosti i pona5anja i!aju za cilj s!anjiti utjecaj razliitih izvora pogre aka pute! po#olj anja psiho!etrijskih karakteristika opa$anja7 posebno pouzdanosti i valjanosti7 a odnose se naA ' proces opa$anja i procjenjivanja i ' sredstva opa$anja i procjenjivanjaA kliniara i instrumente koje koristi. ako bi se po#olj ao proces o4p potre#no je precizno definiratiA

vrije!e, !jesto i trajanje opa$anja7 pogotovo ako se radi o naturalistikom opa2anju7 pona anja koja su pred!et o4p kao 5to su npr. so*ijalne interak*ije7 spe*i,ina pona5anja...

tre#a eksplicitno definirati te precizno i detaljno opisati7 kako opa2ai ne bi subjektivno odre4ivali 5to opa2ati7 staklo ili skrivenim kamerama7 ime se smanjuje tenden*ija opa2enog da iskazuje so*ijalno po2eljno pona5anjeC7 odn. .#1/ individualno ili .#2/ skupno7

nain opa$anja1 .a1/ direktno odn. tokom intervjua ili .a2/ indirektno7 npr. kroz polupropusno nain registracijeA bilje2enje7 skale pro*jene7 video'snimanje7 33

 sekvence opa$anjaA u jednom ili u vi5e navrata

pri emu je najpodesnije koristiti opa$anje koje jeA

skupno7 jer vi5e opa2aa pove:ava pouzdanost opa2anja7 o#jektivizirano7 jer ,ormaliza*ija pro*esa opa2anja eliminira nesistematinost opa2anja7 vi ekratno odn. u du$e! vre!ensko! periodu 7 koje je pouzdanije jer se zasniva na ve:em
broju podataka i ,amilijarizira opa2anika sa situa*ijom opa2anja.

%o#olj anja sredstava o4p ukljuuju kod kliniara odn. opa2aa'pro*jenjivaaCA

ko!petencijuA strunost odn. znanje i kliniko iskustvo7 specifini trening A uvje2bavanje u primjeni pojedine tehnike7 poznavanje pogre aka pri o4p A Ehalo e,ektF7 lina jednad2ba7 impli*itna teorija linosti... psihoterapijsku pripre!u kako bi se uvidom u sebe stekla kontrola nad nesvjesnim pro*esima koji iskrivljavaju opa2anje stvarnosti7

ti!sko opa$anje7
a po#olj anja instru!enata ukljuuju A

reduciranje o#lika pona anja koji se o4p na najvi e '7 reduciranje #roja kategorija procjenjivanja na najvi e ' kategorija odn. stupnjeva ili
razine7 jer je bolje je smanjiti osjetljivost nego valjanost7

standardizaciju instru!enta7 posebno skala pro*jene7 prilago0avanje skala procjene ciljnoj skupini7 posebno manjinskim grupama7 poznavanje oso#itosti kulturalnog !iljea iz kojeg potie ispitanik A npr. ljudi na selu ne govore
spontano o svojim simptomima PPP ili o svojim osje:ajima.

34

2.5. TEHNIKE OPA6ANJA I PROCJENJIVANJA LINOSTI

2.5.1. O/&@ &! -) li ! " #$i , /%i%" 1 ! " - #i$, &< i-i, , $) #$: #i$, & < i-i i $)#$" 0 i /"!& A& ! -& -pa2anje linosti i prirodnoj ili test situa*iji i testovi pona5anja polaze od pretpostavke da se osnovni podaci za upoznavanje linosti do#ivaju opa$anje! pona anja. -pa2anje linosti u prirodnoj odn. realnoj situa*iji omogu:uje opa$anje spontanog pona anja, a provodi se tako da ispitanik ne zna da je opa$an . Primjenjuje se u sluaju da ispitanik nije motiviran da sudjeluje u test'situa*iji ili je priroda varijabli takva da se trebaju opa2ati u prirodnoj situa*iji. -pa2anje linosti testnoj odn. laboratorijskoj situa*iji7 provodi se tako da ispitiva organizira psiholo ku test,situaciju npr. uvede ispitanika u neku ,rustrativnu situa*iju i opa2a njegovu toleran*iju na ,rustra*iju7 pri emu ispitanik zna da je opa2an 5to arti,i*ijelizira njegovo pona5anje koje nije vi5e spontano. 8estovi pona5anja se koriste kada se radi o oso#ina!a koje ne !o$e!o drugaije utvrditi nego preko pona anja i kada ne !o$e!o ekati da se neko pona anje spontano pojavi . Sastoje se iz razliitih ins*eniranih situa*ija koje ispitani*ima izgledaju realne7 i u kojima se prati njihovo pona5anje. ao primjer baterije testova pona5anja uzima se &>>,#aterija Bod -,,i*e o, Strategi* Servi*esC7 kojom se konkretnim i kompleksnim zada*ima nastojala izvr5iti selek*ija 5pijunskog osoblja vojske S.&a tokom >>00. %ro#le!i koji se javljaju pri opa2anju navedenim metodama su slijede:iA

koje vrste situacija koristiti1 prirodnu ili test situaciju7 5to ovisi o motiva*iji ispitanika odn. da li
oekujemo da :e biti kooperativan u test'situa*ijiili ne:e7 i o prirodi varijabli odn. o tome koje aspekte linosti i pona5anja 2elimo ispitati7

koje su situacije relevantne odn. koje omogu:uju naj5ire generaliza*ije opa2enog7

te psiho!etrijski pro#le!i1

(1) pro#le! valjanosti opa$enog, koji proizlazi iz pitanja koje aspekte pona anja odn.
uzorak kojih pona anja 2e!o s!atrati relevantni! odn. indikativni! za linost. Piroki raspon pona5anja je potrebno putem apstrahiranja zajednikih svojstava opa2enog svesti na manji broj varijabli koje su me4usobno nezavisne7 dovoljno sveobuhvatne i opera*iono de,inirane.

(2) pro#le! pouzdanosti opa$aa, koja je niska1 opisi istog doga0aja od strane vi e
opa$aa z#og uno enja razliitih interpretacija se ne sla$u !e0uso#no 7 a ne znamo koji je od njih valjano opa2ao. Problem pouzdanosti ote2ava i injeni*a da kliniar redovito sam opa2a i s vremenom se poinje oslanjati na svoje iskustvo7 5to nije garan*ija ve:e pouzdanosti.

(3) pro#le! konzistencije pona anja opa$anika proizlazi iz pitanja je li pona anje ispitanika
u test,situaciji karakteristino i kao takvo relativno sta#ilno ili je situaciono izazvano u interakciji sa okolino! . Problem ote2ava potreba da se na osnovu malog uzorka podataka o pona5anju pojedin*a moraju donijeti generaliza*ijski zaklju*i. &vije su tehnike kojima se mo2e opa$ati i kvantificirati pona anje u prirodnoj i test situacijiA

(1) opa$anje cjelokupnog pona anja u definirano! vre!ensko! intervalu, pri emu se jedna
ili vi5e osoba promatra u vi5e navrata u de,iniranom vremenskom intervalu7 registriraju se razliiti obli*i pona5anja i ,rekven*ija njihovog javljanja7 i dobiva se tzv. Evremenski uzorak pona5anjaF7

(2) opa$anje epizoda pona anja odn. specifinih o#lika pona anja u definiranoj situaciji, pri
emu se kod jedne ili vi5e osoba u vi5e de,iniranih situa*ija promatraju de,inirani i jasno uoljivi spe*i,ini obli*i i epizode pona5anja koji nas zanimaju7 npr. tikovi7 mu*anje7 epileptiki napadi7 sva4e7 so*ijalna parti*ipa*ija... i ,rekven*ija njihovog pojavljivanja ime se dobiva Esitua*ioni uzorak pona5anjaF. -snovni nedostaci navedenih tehnika su slijede:iA

35

(1) skupe su1 zahtijevaju puno vre!ena, a daju ogranienu koliinu podataka 7 pa se vi5e
koriste u istra2ivanjima7 a manje u klinikoj praksi7

(2) opis pona anja ne otkriva !otivaciju ispitanika koja je u osnovi nekog pona5anja7 budu:i
da isto pona5anje mo2e imati razliitu motiva*iju7

(3) zahtijevaju ti!sko opa$anje7 koje pove:ava pouzdanost pro*jena7 ali nije ekonomino.
2.5 .2 . O/&@ &! -) '!&("0& i #i*/ $" *& Prilikom opa2anja klijenta/pa*ijenta registriraju se znakovi koji ukazuju na poreme:aj i koji su objektivna pona5anja Evidljiva izvanaF i podlo2na objektivnom mjerenju i brojanju i subjektivni samoiskazi odn. pritu2be o tegobama koje ima koje se tegobe nazivaju si!pto!i!a7 koji nisu podlo2ni objektivnom mjerenju ni brojanju. 2.5 .3 . S(&l) /%" <-)! ) Skale pro*jene slu2e za pridavanje #rojanih ili kategorijalnih ocjena pojedini! aspekti!a pona anja. Sastoje se iz niza tvrdnji odn. opisa pona5anja uz koje treba iskazati stupanj izra2enosti ili estine tog pona5anja kod neke osobe. ako bi se smanjile pogre5ke pri pro*jenjivanju putem skala pro*jene potre#no je voditi rauna o su#jektivni! pogre ka!a kod procjenjivanja i poduzeti mjere za njihovo suzbijanje. Prednost skala pro*jene 5to ih !ogu pri!ijeniti, osi! psihijatara i psihologa i drugo !edicinsko oso#lje kao to su npr. lijenici te pose#no !edicinske sestre7 budu:i damnogi pa*ijenti lak5e razgovaraju sa sestrama nego sa lijeni*ima7 i lanovi o#itelji pacijenta. -snovni nedostatak skala pro*jene je 5to ve2ina nije standardizirana. Slijede:i su primjeri klinikih skala pro*jeneA

D&GG,+@37G63Dova skala socijalne zrelosti7 namijenjena pro*jeni stupnja so*ijaliza*ije kod

normalne i subnormalne dje*e od strane roditelja7

sestrinska skala za procjenu hospitalizacije pacijenata7 u prva tri dana hospitaliza*ije7 skala depresivnih stanja ili skala psihotinog pona anja kojom se o*jenjuju simptomi i znakovi
koji ukazuju na depresiju odn. psihozu.

2.5 .4 . U/ i$! i< i i i!0)! $& %i li !" #$i 6pitni*i i inventari linosti Bzajedniki se nazivaju Etestovi linostiFC posljedica su nastojanja da se pove2a o#jektivnost ispitivanja oso#ina linostiA

upitni*i linosti predstavljaju o#lik pis!enog standardiziranog intervjua7 uz uvijek ista pitanja na
koja ispitani*i moraju odgovoriti7 a

inventari linosti se sastoje od velikog #roja tvrdnji me4u kojima ispitanik odabire one koji se
odnose na njegovo tipino do2ivljavanje i pona5anje.

6pitni*i i inventari linosti pri!arno slu$e za generiranje hipoteze o pro#le!u odn. %%% klijenta7 pa se koriste na slijede2i nainA

prije primjene saznati to vi e o pro#le!u klijenta7 njegov kognitivni status i obrazovanje7 primjeniti ih i postaviti hipotezu7 npr. radi li se u konkretnom sluaju o poreme:aju ili o spe*i,inoj
strukturi linosti7

testirati hipotezu naknadnim intervjuom7 drugim instrumentom ili promatranjem7

preporuiti daljnje pretrage ili spe*i,ini tretman. :pitnici i inventari linosti koriste se za prikupljanje tri vrste podatakaA

36

(1) stupanj izra$enosti odn. indeks snage varija#le koja je prethodno izdvojena pute! 56 7
odn. stupanj izra2enosti neke latentne varijable kod ispitanika7 npr. putem =PQ'S3 B=Rsen*k PersonalitR Questionaire'Short 3evised7 1+(9C se odre4uje stupanj izra2enosti introverzije7 ekstraverzije7 neuroti*izma i psihoti*izma7

(2) stupanj slinosti iz!e0u profila oso#e i neke kriterijske grupe7 npr. kod ))P0 B)innesota
)ultiphasi* PersonalitR 0nventorRC se putem "$$ pitanja odre4uje stupanj slinosti ispitanika sa nekim psihijatrijskim kategorijama7

(3) !jera nekog konstrukta7 npr. putem #&0 B#e*k &epression 0nventorRC7 mjeri se konstrukt
depresivnosti ili pomo:u SSS BSensation Seeking S*aleC se mjeri potreba za podra2ajima. Sve navedene podatke tre#a nadopuniti podaci!a o dijagnostikoj i prognostikoj valjanosti prema vanjskom kriteriju kao 5to suA naknadno pra:enje ispitanika Bnpr. tokom hospitaliza*ijeC7 pro*jene drugih ljudi Biz obitelji7 sa radnog mjestaC7 rezultati dobiveni na slinim instrumentima. Prednosti upitnika i inventara linosti u odnosu na ostale naine ispitivanja linostiA

jednostavnost pri!jene jer ne zahtijevaju posebnu strunost i iskustvo7 ekono!inost u utro ku vre!ena jer omogu:avaju grupno ispitivanje7 o#jektivnost korigiranja i interpreta*ije rezultata visoka pouzdanost odgovora7 jer se ispitani*i lako dosje:aju 5to su odgovorili.

3edostaci ispitivanja linosti upitnici!a i inventari!a linosti ponekad prelaze prednostiA

ne pru$aju uvid u !otivacionu osnovu pona anja nego ukazuju na namjere pona5anja7 5to
mo2e navesti kliniara na pogre5ne zakljuke7

niska dijagnostika i prognostika valjanost Bdo 9.!9C7 pogotovo individualna7 interpretacija je nepotpuna jer se koriste kvantitativni podaci a ispu ta se kvalitativna

analiza rezultata7 npr. na kojim odgovorima je dobiven ukupni rezultat7 jer isti ukupni rezultat mo2e proizlaziti iz razliitih odgovora7 pro#le! znaenja kojeg pojedini ispitani*i individualno pridaju pojedinoj kategoriji odn. stupnju estine/intenziteta Bnikad7 rijetko7 ponekad7 esto7 uvijek/...C klinikoj situa*iji primjene Bkada ispitanik tra2i pomo:C nego u selek*ijskoj'kompetitivnoj situa*iji primjene7 nasum*e zaokru2uju odgovore.

ukoliko se od ispitanika tra$e vi ekategorijalne procjene estine4intenziteta javlja se postoji !ogu2nost preferiranja neiskrenih, socijalno po$eljnih odgovora7 ali mnogo manja u ispitanike sklone introspekciji iritiraju predlo$eni odgovori tipa da,ne7 5to ih mo2e navesti da rezultati su ovisni o to!e .a/ koliko je oso#a voljna otvoreno iskazivati o se#i, .#/ koliko
do#ro poznaje se#e kako 2e reagirati u hipotetskoj situaciji A ljudi sa sela se ne bave introspek*ijom7 oni ne kopaju po sebi nego u vrtu7 i .c/ koliko razu!ije postavljena pitanja odn. knji2evni jezik7 5to ovisi o stupnju obrazovanja ispitanika7 komunika*iju dobivenih nalaza7

ne do#iva!o vi0enje pro#le!a ispitanika u njegovi! ter!ini!a7 5to mo2e ote2ati

o!ogu2uju da ih neko!petentni pojedinci zloupotre#ljavaju u pri!jeni.

Problem razumijevanja mogu:e je djelomino ispraviti takoA

37

 da se za konstruk*iju upitnika koriste jednostavna pitanja, postavljena uo#ia,jeni! govorni!

jeziko!7

da kliniar sjedi suelice ispitaniku, dozvoljava !u da pita to !u nije jasno, ita i

ko!entira pojedina pitanja zajedno sa ispitaniko! kako #i #io siguran da ispitanik razu!ije pitanje7 ali se time poni5tavaju prednosti upitnika.

Problem anksiogenosti ispitne situa*ije se rje5ava time da poetna pitanja #udu jednostavna7 ime se7 osim 5to se smanjuje ispitna anksioznost7 ujedno pove:ava motiva*ija za rje5avanje upitnika. 8akva uvodna pitanja se nazivaju ok,apsor#er pitanja. 6pitni*i i inventari linosti su nu$no, ali ne i dovoljno sredstvo7 pa je dobiveni rezultat potrebno nadopuniti rezultatima dobivenim skalama pro*jena7 intervjuom i projektivnivnim tehnikama te in,orma*ijama iz osobne povijesti pojedin*a. 2.5 .5 . P%"-)( $i 0! ) $)2 !i() :potre#a nestrukturiranih podra$aja prisutna je i prije pojave projektivnih tehnikaA &. V0N10 je smatrao da obla*i kao nestrukturirani podra2aji raspaljuju ma5tu7 =##0N;<.6S koristi nedovr5ene reeni*e u istra2ivanju pam:enja7 S8=3N koristi vi5eznane slike za ispitivanje pouzdanosti svjedoenja7 #0N=8 i S0)-N koriste nede,inirane podra2aje za mjerenje inteligen*ije.

Projektivna psihologija se poela naglo razvijati na osnovama psihoanalize kao protest protiv psiho!etrijski orjentirane psihologije. Projek*iju D3=6& B1(+$C ekspli*itno de,inira kao o#ra!#eni !ehaniza! pute! kojeg se pojedinac titi od anksioznosti pripisivanje! vlastitih socijalno nepo$eljnih potre#a i $elja drugi! ljudi!a. 0z navedene kon*ep*ije je proiza5la pretpostavka da bi se nestrukturirani podra$aji !ogli koristiti za ispitivanje vlastitih potre#a i $elja koje pripisuje!o drugi!a. #=??. 7 #=?? i .#8 su !9'ih provjeravali da li projektivne tehnike ispituju projek*iju u Dreudovom smislu ili ne5to drugo. 0spitani*ima daju posthipnotiku sugestiju koje emo*ije da proje*iraju u prii npr. 2alost7 radost.... nakon ega primjenjuju 8.8. Pokazalo se da su prie vezane za 8.8 odn. testovna projekcija u skladu sa sugestijo!. Navedeni nalaz je tako4er ukazao da se projekcija odnosi i na negativne e!ocije7 5to je u skladu sa Dreudom7 ali i na pozitivne e!ocije na osnovu ega se mo2e pro5iriti pojam projek*ije koja je7 dakle svako djelovanje prija njeg iskustva, #ilo pozitivnog, #ilo negativnog, na percepciju i os!i ljavanje neposredne situacije. &akle7 u nedovoljno strukturiran materijal pojedina* proje*ira itavo svoje iskustvo odn. linost7 a ne samo negativne aspekte. #ellak je povezao psihoanalitiki stav prema projek*iji i istra2ivanja per*ep*ije koja su pokazalaA

1. da je percepcija pod djelovanje!A vanjskih faktoraA prirode podra2aja i unutra njih faktoraA intenziteta motiva7 potreba i 2elja7 te osobina linosti7 2. da se djelovanje vanjskih i unutra njih faktora na percepciju !ijenja ovisno o
strukturiranosti podra$aja1 to je podra$aj vi e strukturiran u percepciji su va$niji vanjski faktori, a to je !anje strukturiran va$niji su unutra nji faktori i ve:a je vjerojatnost da :e ga pojedina* interpretirati u skladu sa svojim iskustvom7 5to se naziva projek*ija iz ega proizlazi da se ispitivanje! kako pojedinac percipira neke podra$aje !o$e ujedno ispitivati i njegova linost. Projektivna per*ep*ija se javlja u svakodnevnom 2ivotu , u novi!, nejasni! odn. nepoznati! situacija!a, koje podi$u razinu anksioznosti odn. tjesko#e, koja se s!anjuje os!i ljavanje! situacije kroz projekciju svojih $elja. Pto je ve:a anksioznost7 to ima vi5e projek*ije odn. strukturiranja podra2aja u skladu sa vlastitim potrebama7 2eljama i osobinama linosti.

38

8ri su aspekta reak*ije na neodre4enu situa*ijuA

(1) adaptivni .glo#alni aspekt/1 ,leksibilna reak*ija7 ovisna o podra2ajnoj situa*iji. -dnosi se na
slaganje ve2ine ljudi u ono! ta vide u nestrukturirano! !aterijalu i predstavlja op:u prilagodbu pojedin*a realitetu per*ipiranjem realiteta7 bez iskrivljavanja7 dodavanja7 interpreta*ije.

(2) ekspresivni .for!alni aspekt/1 relativno nepromjenjiva reak*ija7 ovisna o strukturi linosti.
&dnosi se na iskaz o nainu kako pojedinac organizira svoju percepciju na osnovu svog prethodnog iskustva7 5to se mani,estira u ekspresijiA verbaliza*iji7 *rtanju7 glumi7

(3) projektivni .sadr$ajni aspekt/1 ovisi o adaptivnoj i ekspresivnoj reak*iji i odnosi se na ono 5to
pojedina* per*ipira odn. na potre#e i $elje pojedinca koje se mogu identi,i*irati u sadr2aju ekspresivne reak*ije. Slijede:e se pretpostavke o linosti koje opravdavaju upotre#u projektivnih tehnikaA

linost je proces, a ne statika strukturaA zato projektivne tehnike pokazuju samo trenutni
presjek linosti Bpa ih je nu2no dopuniti drugim tehnikama za o/p linostiC7

linost je proces koji je stalno u interakciji sa okolino! i mora se promatrati situa*iono7 linost se razvija pose#no naglo u prvi! godina!a $ivota pojedin*a7 i taj razvoj traje itav
2ivot7

linost se for!ira kao cjelina7 pa se mora promatrati odn. zahva:ati u *jelini7 a ne atomistiki7
5to omogu:avaju projektivne tehnike7

percepcija djeluje na linost pojedinca7 pa su za linost va2ne zakonitosti per*ep*ije7

pa se mo2e re:i da se teorija projek*ije oslanja na psihoanalizu i gestalt prsihologiju Bteorija polja7 selektivnost per*ep*ije7 gestalt zakonitosti per*ep*ije...C. 8eorija projek*ije je ostala konglo!erat jer poku5aji stvaranja jedinstvene projektivne teorije linosti unutar klinike psihologije do sada nisu uspjeli. 6 projektivnoj psihologiji se mogu primijeniti slijede:e 3-;=3Sove hipoteze vezane za pojam o sebi Bdo2ivljaj vlastitog ja7 sliku o sebiCA

poja! o se#i je nauen i zasniva se na prethodno! iskustvu 7 a ne na situa*iji7 pa se mo2e

novim iskustvom promijeniti odn. rekonstruirati7

poja! o se#i odre0uje koji 2e podra$aji #iti percipirani i upa!2eni i kakoA per*ipiraju se i
pamte podra2aji koji su u skladu sa slikom o sebi7 a ako se slika o sebi promijeni7 dolazi do prisje:anja sadr2aja koji nisu bili u skladu sa biv5om slikom7 ali su u skladu sa aktualnom7

poja! o se#i regulira pona anjeA pojedina* se pona5a u skladu sa svojom slikom o sebi7 poja! o se#i !o$e #iti nerealitetan7 5to je evidentno kod psihotiara7 poja! o se#i predstavlja organizirani i strukturirani siste! u kojem pojedina* brani i
negativne aspekte te slike7 taj pojam je ponekad toliko va2an da se *ijeni vi5e od 2ivota.

-ajednike karakteristike projektivnih tehnika suA

(1) podra$aji se prezentiraju ispitaniku tako da svrha istra$ivanja nije !anifestna 7 ime se
smanjuje kontrola odgovora ispitanika7 a emu doprinosi i obmanjuju:oa uputa Bnpr. da se radi o ispitivanju kreativnosti ili ma5teC7

39

(2) postoji irok raspon sti!ulacije koji kroz kratko vrije!e dovodi do irokog raspona
reakcija7 kojeg ne omogu:avaju druge tehnike7

(3) linost i pona anje predstavljaju cjelinu 7 pa se iz pona5anja neposredno zakljuuje o

linosti. %et je glavnih !o!enata koji povezuju projektivne tehnikeA

(1) oso#ine podra$ajaA neodre4enost odn. nestrukturiranost7 (2) oso#ine odgovoraA sloboda u ,ormi i u sadr2aju strukturiranja odgovora7 (3) oso#ine uputeA uputa podstie spontanost7 ini*ijativu i kreativnost u struktu'riranju podra2aja7
.4/ inerpretacija projekcije pute! psihoanalize ili njenih derivata, nastavku. ;azlike testovne i vantestovne odn. o#ra!#ene projekcije proizlaze iz oso#ina testovne projekcije kojaA

(5) razlikovanje testovne i vantestovne odn. o#ra!#ene projekcije7 5to :e se pojasniti u

proizlazi iz artificijelne situacije klinikog ispitivanja7 a obrambena iz realne 2ivotne situa*ije7 !o$e #iti osvije tena toko! ispitivanja od strane ispitanika7 a obrambena ostaje
neosvije5tena7

ako se ne koristi, i!a !anje posljedice po integritet

nekori5tenja projek*ije kao obrambenog mehanizma7 ne !ora #iti vezana za interpersonalne odnose,

linosti nego 5to su posljedi*e

otkriva i kardinalne i periferne !otive pojedinca7 a obrambena se odnosi samo na motiv

obrane od anksioznosti.

Gedina slinost izme4u vantestovne BobrambeneC i testovne projek*ije je da o#e proizlaze iz podra$aja koji su prijete2i za strukturu linosti i izazivaju anksioznost. Svrha projektivnih tehnika je istovjetna sa ostalim tehnikama o/p linostiA o!ogu2iti uvid u linost, a od njih se razlikuje po nainu konstrukcije i nainu interpretacije i po nastojanju da zahvate linost u cjelini . Projektivne tehnike se dijele naA 1. tehnike koje koriste ver#alni podra$ajni !aterijal1 test nedovr5enih reeni*a7 test kon,ormnosti slobodnih aso*ija*ija7 G6N;ov test aso*ija*ija 2. tehnike koje koriste vizualni podra$ajni !aterijal1 3-3S1<.1< test test tematske aper*ep*ije B8.8C7

3-S=NZ>=0;ov test ,rustra*ije

3. tehnika ekspresivnih pokreta1 test *rtanja slike ovjeka ili slike porodi*e7 test *rtanja ku:e/stabla/osobe7 psihodrama7

40

 igra7 #=N&=3'gestalt vizuomotorni test Bprojektivistika interpreta*ijaC7 analiza rukopisa 4. tehnike aran$iranja1

test svijeta
?-=>=ND=?&ov mozaik test7 .<Nov test aran2iranja simbola.

Tehnika slo#odnih asocijacija se koristi na dva nainaA

nain K73Ta i ;&>63&55aA u listu od 199 rijei se uba*uju kritine rijei i mjeri se vrijeme
laten*ije. 0ndikativni za intrapersonalni kon,likt su nekon,ormni odgovori i odgovori koji imaju produ2eno vrijeme reak*ije7 koja je prisutna kod ve:ine ljudi Bnpr. za rije *rno je kontrastna aso*ija*ija rije bijelo7 za rije gore je rije dole...C. 6koliko se za nekoliko takvih rijei ne da oekivana kotrastna aso*ija*ija7 sumnja se u latentni psihotini pro*es.

nain >7?6GaA koristi se lista od 19 rijei koje imaju sna2nu slobodnu aso*ija*iju po kontrastu

Tehnika nedovr enih reenica se koristi tako da se ispitaniku daje ve:i broj B!9'199C nedovr5enih reeni*a u prvom li*u jednine7 npr. EVolio bih znati...F ili u tre:em li*u jednine Bkoje vi5e potiu otvorenost i projek*ijuC pri emu ispitanici !oraju to #r$e nadopuniti te reenice prvo! !i lju koja i! padne na pa!et. Sadr2aj reeni*a je prilago4en namjeni7 koja mo2e biti klinika ili selek*ijska. &dgovori se analizirajuA

pre!a for!alni! karakteristika!aA vrijeme reak*ije do pojave odgovora7 broj rijei u dopuni7 pre!a sadr$ajni! karakteristika!aA intenzitet emo*ija7 prisutnost simbola7 iskazane tenden*ije
ispitanika u do2ivljavanju i pona5anju.

pre*iznost izra2avanja7 kvalitet izra2avanja7 originalnost7 ponavljanje sadr2aja Bve: je sam broj odgovora koji se ponavljaju indikativan za opsesivnostC7

Neki autori tra2e od ispitanika da po zavr etku pri!jene T3; oznae one reenice koje je dovr io na osnovu vlastitih e!ocija, stavova, !isli i $elja, pa se te reeni*e posebno analiziraju s obzirom na sadr2anu projek*iju. Najpoznatiji 8N3 su sastavili 3-88=3 i >0??=3).N B1+!%C7 kojeg prati sistem za brojano bodovanje odgovora u tri kategorijeA kon,liktni7 bezkon,liktni i neutralni a tako4er su utvr4eni i standardi. ao varijanta 8N3 se pojavljuje dovr avanje pria7 pri emu zapoetu priu ispitanik treba zavr5iti7 5to lii 8.8u7 samo se koristi verbalni podra2ajni materijal.

;&;>CJ6CJov test .;&;T/ se sastoji od 18 slika odn. !rlji tinte B" *rnobijelih7 2 *rno*rvenih i 3 u bojiC koje se prezentiraju jedna po jedna ispitanici!a od kojih se tra$i da ka$u to vide na nji!a. Postupak se mo2e vi5e puta ponoviti7 pri emu se pitanja ispitivaa baziraju na prethodnim zabilje5kama. -dgovori ispitanika se o*jenjuju i analiziraju s obzirom na slijede:e kategorije Bslovni simbol je naveden u zagradamaCA

41

1. ukupni #roj odgovora .;/A normalni ispitani*i daju prosjeno 2'3 odgovora po mrlji B29'39
odgovora ukupnoC7 a studenti i visoko'obrazovani 3'"7 5to navodno ukazuje na intelektualnu produktivnost i 5irinu interesa 5to je neopravdano jer ispitani*i mogu davati i velik broj odgovora kako bi smanjili anksioznost7

2. lokalizaciju odgovora na povr ini podra$ajaA na itavoj !rlji .?/7 javlja se u protokolima normalnih ispitanika u postotku od pribli2no 29'
39I od 37 a navodno ukazuje na inteligen*iju7

na dijelu !rlje koji je za ispitivaa uoljiv odn. oit,realistian detalj .D/7 javlja se u
protokolima normalnih ispitanika u postotku od pribli2no $9'%9 I od 37 a navodno ukazuje na sposobnost upotrebe oiglednih injeni*a7

na dijelu !rlje koji je za ispitivaa neuoljiv odn. neo#ian,#izaran detalj .Dd/ 7 javlja se
u protokolima normalnih ispitanika u postotku od pribli2no 9'19 I od 37 a navodno ukazuje na pedantnost i na ono na 5to ispitanik obino obra:a pa2nju7

na podlozi .>/7 3. for!alne oso#ine podra$aja koji najvi e utjeu na odgovoreA upotre#a sa!o o#lika !rlje .5/7 javlja se u protokolima normalnih ispitanika u postotku od
pribli2no 39'"9 I od 37 a navodno ukazuje na sposobnost zahva:anja objekata na objektivan i logian nain7 a prisutna je u obli*ima B1C tona7 realistina per*ep*ija ,orme BDLC javlja se u protokolima normalnih ispitanika u postotku od pribli2no %9'(9 I od 37 a navodno ukazuje na samokontrolu odn. na ego'snagu7 B2C netona per*ep*ija ,orme BD 'C javlja se u protokolima normalnih ispitanika u postotku od pribli2no 1'3 I od 37 a navodno ukazuje na iskrivljenu per*ep*iju7

upotre#a sa!o #oje !rlje .C/7 ne javlja se u protokolima normalnih ispitanika7 a navodno
ukazuje na nekontroliranu emo*ionalnost7 posebno na nekontrolirani bijes7

upotre#a i for!e i #oje7 mo2e biti prisutna u dva oblikaA B1C primarna je upotreba ,orme7 a

sekundarna je upotreba boje BD1C javlja se u protokolima normalnih ispitanika u postotku od pribli2no !'"I od 37 a navodno ukazuje na so*ijaliziranu odn. kontroliranu emo*ionalnost7 i B2C primarna je upotreba boje7 a sekundarna je upotreba ,orme B1DC7 javlja se u protokolima normalnih ispitanika u postotku od pribli2no 1'2 I od 37 a navodno ukazuje na djelomino kontroliranu emo*ionalnost i 2ivi temperamenat7

upotre#a sa!o osjenanosti !rlje .3/7 ne javlja se u protokolima normalnih ispitanika7 a

navodno ukazuje na di,uznu anksioznost i depresivnost7

<dina!inost= odn. utisak pokreta !rlje .K/7 javlja se u postotku 2'! I od pribli2no 3 u 4. sadr$aj odgovoraA ovjek B<C7 2ivotinja B.C7 ,iziki predmeti B-bjC7 unutra5nji organi B.tC7 umjetnost
B.rsC7 religija B3eC7 krv B#lC7 vatra BDiC...7

protokolima normalnih ispitanika7 a navodno ukazuje na ,antaziju i sposobnost misaonog inhibiranja ak*ije7

5. originalnost .&/ i popularnost .%/ Bili EbanalnostFC pojedinih kategorija odgovora7 u skladu sa
listom uobiajenih odgovora ve:ine ljudi7 popularnih odgovora ima %'19 od ukupno 29'39.

6. !otiviracija ispitanika za koju je indikativno vrijeme promatranja slike te je li ispitanik nastojao

dati 5to vi5e odgovora ili se ograniio samo na jedan. &obiveni odgovori u protokolima se subjektivno interpretiraju ili se uspore4uju sa popisom odgovora koje daju pojedine grupe psihijatrijskih bolesnika. Po2eljno je registrirati e!ocionalnu reakciju straha7 radosti7 2alosti ili srd2be koja se javlja nakon pokazivanja slike7 budu:i da osnovna emo*ija koja je izazvana mo2e utje*ati na per*ep*iju slike. %rednosti 3-38a suA originalnost7

42

 bogat kontakt izme4u kliniara i ispitanika7 mo2e se koristiti kao stresni intervju7 odgovori se te2e manipuliraju nego kod intervjua7 jer ispitanik ne zna njihovo znaenje7 osjetljiv je na trenutna emo*ionalna stanja7 pa mo2e poslu2iti za ispitivanje utje*aja emo*ija na per*ep*iju i mi5ljenje7 rezultati primjene u optimalnim uvjetima ukazuju na stupanj organiza*ije mi5ljenja ispitanika7 prisutnost bizarnih sadr2aja mi5ljenja i na to kako ispitanik pro*jenjuje sebe. 3edostaci 3-38a suA individualna i stoga neekonomina primjena7 predstavlja subjektivnu istra2ivanja7 idiogra,sko'kvalitativnu metodu7 koja onemogu:ava kvantitativna

osnova interpreta*ije je stereotipno zakljuivanje7 npr. ako se vidi puno oiju7 rije je o paranoji7 postoje velika neslaganja u interpreta*ijama kliniara7 isti ispitanik daje iste odgovore istim ispitivaima odn. razliite odgovore razliitim ispitivaima Bsama pojavnost ispitivaa djeluje na odgovoreC7 stresnost7 jer visokonestrukturirani materijal izaziva veliku anksioznost odn. osje:aj ugro2enosti7 pa je test za neke ispitanike kontraindikativan7

predstavlja grubo mjerenje7 jer daje relativno mali broj odgovora7

na rezultate djeluje znanje i pro5lo iskustvo ispitanika o projektivnim tehnikama7 primjena testa zahtijeva visoku uvje2banost ispitivaa7 test nije eksperimentalno ispitan jer se njegovi elementi te5ko opera*iono de,iniraju7 zaklju*i o ispitaniku dobiveni testom ne mogu se zbog svoje prirode veri,i*irati. 0nterpreta*ija na osnovu stereotipa je potvr4ena u eksperimentu u kojemu su ispunjeni protokoli dani na interpreta*iju lai*ima Bstudentima prve godine psihologijeC i iskusnim 3ors*ha*hov*ima u kojim interpreta*ijama se pokazalo veliko slaganje od (9I. 3ors*ha*hov test treba uvijek koristiti uz druge tehnike o4p linosti uz oprez u skladu sa 2ivotnom povije5:u ispitanika. J&G-"63ov test !rlja predstavlja modi,ika*iju 3ors*ha*ha. 8ako4er koristi mrlje tinte Bnjih !1C7 ali za razliku od prethodnika !o$e se pri!ijeniti i grupno upotre#o! !rlja na dijapozitivi!a i od strane manje iskusnog kliniara. -d ispitanika se tra2i da daje sa!o po jedan odgovor na svakoj !rlji7 a njegovi rezultati se mogu prikazati kao multidimenzionalan pro,il. Putem paralelne ,orme ispitana je pouzdanost7 a standardiza*ijom su dobivene norme u per*entilima za 22 kategorije odgovora na 1" kategorija BuzorakaC ispitanika.

Test te!atske apercepcije .T6T/ )-3;.Na i )633.@a B1+3"C7 za razliku od 3-38a nagla ava vi e sadr$ajni a !anje for!alni aspekt projektivnog odgovora . ao podra2ajni materijal postoji 39 spolno'spe*i,inih i spolnoneutralnih slika7 a pri ispitivanju se koristi pola Bovisno o spolu ispitanikaC. 6 modi,i*iranoj verziji koristi se manji broj slika ili se test primjenjuje dvokratno. -sim za odrasle7 postoji verzija testa i za dje*u B1.8C. Zadatak ispitanika je da na osnovu prezentirane slike ispria priu 7 ako se test primjenjuje individualno7 ili napi e priu7 ako se test primjenjuje grupno u kojoj !ora iznijeti to pojedina situacija prikazuje sada .sada njost/, iz ega je ta situacija proiza la .pro lost/ i kako 2e se situacija dalje razvijati .#udu2nost/ te opis osje2aja i !i ljenja oso#a koje su na slici

43

prikazane. .ko neki od navedenih aspekata ispusti7 ispitiva ga na ispu5teno podsjeti. Na kraju primjene testa treba pitati ispitanika na temelju ega pria svoju priu. Pretpostavka za o*jenjivanje 8.8a je da ispitanik u priama proje*ira svoje motive7 potrebe i 2elje7 pa se ocjenjivanje odgovora ispitanika provodi pute! pet ko!ponenti prie1 1. heroj prie, 2. potre#e sadr$ane u prii, 3. prisutni pritisci iz okoline, 4. prisutne te!e1 ko!#inacija potre#a i pritisaka iz okoline,

5. ishod prie .sretan ili nesretan/7 na osnovu ega se odre4uje indeks optimizma/pesimizma.
8.8 se mo2e analizirati analizom prie kao da se radi analiza snova u klasinoj psihoanalizi7 pri emu se tra2e simboliki sadr2aji koji ukazuju na nagone ida. 3edostaci 8.8aA

koriste se staro!odne fotografije iz asopisa7 pa je problematina njihova podra2ajna

vrijednostA test treba renovirati7

neopravdana je pretpostavka da prie reflektiraju projekciju ispitanika jer ispitani*i mogu

priati prie koje su proitali7 gledali na ,ilmu7 uli od drugih ljudi7 ili priaju o doga4ajima koji su se dogodili drugima ili o autobiogra,skim doga4ajima iz vlastitog iskustva7 koje su sami do2ivjeli7

ocjenjivanje pria je i!presionistiko7 za ocjenjivanje pria potre#an je iskusni kliniar koji dobro poznaje psihoanalitiku teoriju i
teoriju linosti )633.@a 7 kako bi u priama identi,i*irao one elemente koji ukazuju na potrebe pojedin*a7

validacija testa je ote$ana jer se 8.8om odre4uju potrebe koje se mogu samo indirektno opa2ati7 validacijske studije testa nisu jednoznane.
Gedina prednost 8.8a u odnosu na 3-38 je u tome 5to potie ve2i #roj razliitih asocijacija odn. #ogatije odgovore7 ali koji ne ukazuju jednoznano na neki PPP. Na primjer7 turobna slika potie neugodne aso*ija*ije i sje:anja7 ali to ne znai da je ispitanik dominantno pesimistian. 8est tipa 8.8a bi uz odre4ene modi,ika*ije i uz odre4ivanje mjernih karakteristika mogao postati koristan instru!ent za odre0ivanje do!inantnih potre#a u 2ivotu pojedin*a7 a to bi bile one koje se ponavljaju u razliitim priama.

;&>73-K7@?ov test frustracije .;T5/ ima za *ilj7 za razliku od 3-38a i 8.8a7 koji nastoje zahvatiti linost u *jelini7 utvrditi specifian aspekt linosti1 pona anje ispitanika u konfliktni! odn. frustrativni! situacija!a u kojima se javlja nemogu:nost zadovoljenja neke potrebe. Test se sastoji iz niza slika u kojima su prikazane osobe u razliitim ,rustrativnim situa*ijama Bnpr. razbijanje vrijedne vaze u gostimaC7 pri e!u je jedna oso#a u stanju frustracije koja je izazvana rijei!a i4ili postupci!a druge oso#e. Zadatak ispitanika je da u prazan prostor, koji se nalazi iznad frustrirane oso#e napi e koji! 2e rijei!a ta oso#a reagirati na situaciju. Pritom je va2no da to bude prvi odgovor koji ispitaniku padne na pamet7 a ne odgovor kao rezultat pro*jene kako bi u toj situa*iji bilo najprikladnije reagirati.

44

Pretpostavlja se da :e se ispitanik identi,i*irati sa sa ,rustriranom osobom i da je nain reagiranja koji ispitanik pripisuje toj oso#i ukazati na reakciju ispitanika u slinoj situaciji. -dgovori se pro*jenjuju pre!a tipu reakcijeA agresivna/submisivna i pre!a s!jeru agresijeA prema drugome/prema sebi a interpretiraju u terminima teorija ,rustra*ije. -snovni nedostatak testa je pro#le!atina dijagnostika valjanostA B1C odgovor ispitanika mo2e odra2avati odgovore ve:ine ljudi u danoj podra2ajnoj situa*iji7 B2C esto se doga4a da mirni ispitani*i imaju paradoksalni rezultatA u testu izra2avaju agresiju7 te nepostojanje nor!ativa. 8est se mo2e primijeniti za utvr0ivanje ispitanikove tolerancije na frustraciju odn. osjetljivosti ispitanika na kon,liktne situa*ije kao va2nog aspekta prilago4enosti odn. prilagodljivosti pojedin*a okolini.

(1) 6 testu crtanja slike ovjeka B).1<-V=37 1+!+) se tra2i od ispitanika da na*rta ovjeka
nakon ega se ispituje spol osobe Bako iz *rte2a nije jasnoC7 tko je ta osoba7 5to ta osoba voli i sl.7 tako da ispitanik Bnaje5:e je to dijeteC ispria priu o osobi koja je na*rtana.

(2) 6 testu crtanja ku2e4sta#la4oso#e B<8P test7 od engl.A house/tree/personC se tra2i od

ispitanika da na*rta navedeno i da pria o na*rtanom. oristi se kao dopuna testu ovjeka ;oodenougha7 koji se koristi za pro*jenu intelektualnog razvoja dje*e.

(3) 6 psihodra!i B)-3=N-C se ispitaniku zadaje igranje odre4ene uloge iz svakodnevnog 2ivota
Bnpr. uloga sina7 pri emu kliniar mo2e igrati ulogu o*aC7 koju ispitanik treba odigrati u prisutnosti kliniara ili/i drugih pa*ijenata. 6 dijagnostike svrhe koristi se za uvid u kon,likte pa*ijenta. Prete2no se ipak koristi u psihoterapijske za iznala2enje rje5enja kon,likata pa*ijenta u relativno sigurnoj okolini terapijske grupe i za uenje odre4enih oblika pona5anja igranjem vlastitih 2ivotnih uloga. -snovni nedostatak metode je oskudna valida*ijska podr5ka. @gra se kao dijagnostika metoda koristi kod dje*e7 pri emo se igra djeteta lutkama ili slikovni*ama opa2a kroz poloprovidno BoneMaRC staklo. 0gra esto pokazuje ono 5to dijete ne bi nikada verbalno iskazalo. 6 terapijske svrhe igra se koristi kod odraslih u ,ormi razliitih dru5tvenih igara. 973D7;,gestalt vizuo!otorni test se koristi uz projektivistiku pretpostavku prema kojoj nain na koji ispitanik osmi5ljava besmislene likove re,lektira njegov nain per*ep*ije okoline. Test svijeta se sastoji iz makete ku:e na selu koja sadr2i likove iz djeje so*ijalne okoline. -d ispitanika se tra2i da slo2i tu maketu prema svom svijetu u kojem 2ivi. 8est daje dobar uvid u djeju per*ep*iju svijeta i u odnose u obitelji. -snovni nedostatak testa je njegova staromodnost. K6J3ov test si!#ola se sastoji od serije B1$'29C prozirnih likova u boji kao 5to su 5korpija7 pas7 sr*e7 sidro7 zvijezda... . -d ispitanika se tra2i da poreda te simbole u kategorijeA ljubav7 mr2nja7 strah. 8est se mo2e interpretirati psihoanalitiki ili slu2i za otkrivanje bizarnosti u mi5ljenju7 pod pretpostavkom da je simboliko znaenje pojedinih likova vrsto utvr4ena uenjem. G&7K7357GDov !ozaik,test se sastoji od ploi*a razliitih boja i oblika Bkvadrat7 trokut...C koje ispitanik treba slo2iti prema danoj uputi. =kspresija ispitanika je kvanti,i*irana Bs obziriom na otvorenost/zatvorenost ploi*e i bojeC7 jednostavan je u primjeni i koristi se za pra:enje e,ekata terapije psihotiara. 0nterpreta*ija je relativno kompli*irana7 a valjanost nepoznata. &anas se projektivne tehnike koriste zaA

45

uvid u socijalnu percepciju ispitanika7 uvid u to kako pojedinac vidi se#e u odnosu na so*ijalnu okolinu7 uvid u !e0uljudske odnose ispitanika7 <raz#ijanje leda= i uspostavljanje kontakta sa ispitanikom koji je zatvoren7

navo0enje ispitanika da pria o se#i,

analizu reakcije ispitanika na stresnu odn. ambivalentnu Bneodre4enuC situa*iju7

i redovito za postavljanje hipoteza a nikako konanih zakljuaka o linosti ispitanika. 3edostaci projektivnih tehnika suA

su#jektivnost interpretacije koja je optere:ena banalnim stereotipima7 odgovore je te ko kvantificirati7 pa analiza ostaje na kvalitativnim opisima koje je nemogu:e
provjeriti7 za ve2inu nije !ogu2e utvrditi !etrijske karakteristike

kod tehnika koji!a se do#ivaju ver#alni iskazi javlja se pitanje iskrenosti ispitanika.
Projektivne tehnike treba koristiti sa oprezo!A verbalni i/ili vizualni podra2aji mogu utje*ati na stanje ispitanika i npr. pospje5iti raspad njegove linosti. 8reba birati tehnike koje imaju objektivni sistem o*jenjivanja i one koje daju relativno mnogo in,orma*ija u kratko vrijeme. 8ako4er ih treba uvijek ko!#inirati sa ostali! tehnika!a ispitivanja linosti. 2.5 .8 . Kli! i ( i i! $) %0-, liniki intervju je profesionalni! cilje! us!jerena ko!unikacija dvije oso#e ko!ple!entarni! uloga!a7 koja sadr2i verbalnu7 behavioralnu i emo*ionalnu komponentu. sa

liniki intervju predstavlja neza!jenjivo i najkori tenije sredstvo opa$anja i procjenjivanja u cilju postavljanja dijagnoze .dijagnostiki intervju/, a koristi se i za prikupljanje injeninih podataka .faktografski intervju/ te u savjetodavne i terapeutske svrhe .prate2i,suportivni i psihoterapijski intervju/. 3azlika izme4u dijagnostikog i terapijskog intervjua je u tome 5to je kod prvog *ilj uvid kliniara u problem klienta7 a kod drugog uvid klijenta u vlastiti problem. 0ntervju se ini*ira tele,onskim pozivom klijenta ili osobe koja je zabrinuta za njegovo pona5anje kao 5to su lanovi obitelji7 sve:enik7 so*ijalni radnik... . Prvim kontaktom klijenta i inetrvjuera zapoinje poetni .kontaktni/ dio intervjua tokom kojega se nastoji upoznati pro#le! klijenta, nakon ega se do#iva inicijalna dijagnoza odn. poetna hipoteza o pore!e2aju i4ili preporuka za tret!an ili daljnju .specifiniju/ evaluaciju. Posebno je va2no da BaC klijent iznese problem svojim rijeima i sa svoje toke gledi5taA npr. ako je ispitanik dijete7 roditeljev iskaz se nu2no nadopunjuje djetetovim7 da BbC iznese utje*aj problema na svakodnevno ,unk*ioniranje te da B*C nestane atmos,era napetosti i uspostavi se odnos uzajamnog povjerenja7 5to ohrabruje ispitanika da iznese svoje osobne osje:aje i iskustva. Prijelazom sa prikupljanja podataka na njihovu evalua*iju zapoinje sredi nji .eksplorativni/ dio intervjua7 tokom kojeg kliniar ovisno o prirodi problema klijenta postavlja pitanja koji!a nastoji detaljnije ispitati e!ocionalni, intelektualni i socijalni status klijenta, pose#no s o#ziro! na znaajne druge, kritine doga0aje i precipitativne rizine okolnosti 7 na osnovu ega se testira ranije postavljena hipoteza o prirodi problema. 6 ovoj ,azi se mo2e oekivati anksioznost ili 5utnja klijenta 5to ukazuje da se intervju pribli2ava sadr2ajima kritinim za problem. 8ada se klijenta ne smije prekidati7 prisiljavati na razgovor7 niti negodovati zbog nekih njegovih izjava. -avr ni .zakljuni/ dio intervjua i!a za cilj privesti intervju kraju i pripre!iti ispitanika za daljnje pretrage i/ili terapiju. Nakon 5to je tematika relevantna za problem is*rpljena7 atmos,era je opu5tenija7 5to treba iskoristiti za postavljanje prijedloga za rje5avanje de,iniranog problema. 0ntervju mo2e bitiA

46

(1) strukturiran7 kod kojeg su pitanja unaprijed de,inirana7 pa se razliitim ispitani*ima postavljaju
ista pitanja7 slino metodi usmene ankete7

(2) polustrukturiran7 kod kojeg je de,inirano podruje odn. tematika intervjua7 u skladu sa ime
intervjuer postavlja pitanja7

(3) slo#odan .nestrukturiran/7 kod kojeg je de,iniran *ilj intervjua7 a pitanja se postavljaju
slobodno7 u skladu sa tim *iljem. Slijede:e su prednosti standardiziranog intervjuaA B1C B2C B3C olak5ava rad poetni*ima7 jer se unaprijed de,iniranim popisom pitanja ne mogu zaobi:i odn. izostaviti va2ne in,orma*ije7 omogu:ava dobivanje odgovora na sva pitanja koja su indikativna ili relevantna za problem7 kra:e traje od nestandardiziranog7

(4) omogu:ava uspore4ivanje pojedina*a i grupa7

B"C omogu:ava kvanti,i*iranje podataka7 5to olak5ava istra2ivanja.

Slijede:e su prednosti nestandardiziranog intervjuaA B1C B2C B3C omogu:ava spontanu odn . prirodniju i ,leksibilniju konverza*iju7 kako su odgovori manje kontrolirani7 njihov kliniki sadr2aj je redovito bogatiji7 dijagnosti*ira spe*i,ine probleme ispitanika7 na koje standardizirani intervju mo2e biti neosjetljiv7 iznosi svoje najizrazitije probleme7 a nedostatak je u tome 5to iziskuje strunog i iskusnog kliniara7 koji :e usmjeravati razgovor tako da dobije sve potrebne i relevantne in,orma*ije. Zavisno od stava kliniara u odnosu na klijenta tokom dijadne interak*ije7 intervju mo2e biti direktivni Bautoritativni7 kliniko*entriniC i nedirektivni Bpermisivni7 klijento*entriniC. %rednosti klinikog intervjua suA

(4) omogu:ava dobivanje hijerarhije klijentovih problema7 pod pretpostavkom da klijent najprije

(1) slu2i za uspostavljanje prvog kontakta i ,amilijarizira ispitanika sa klinikim ispitivanjem7 (2) omogu:ava individualni pristup svakom klijentu7 (3) najpodesniji za direktne opservacije i najadekvatnije procjenjuje e!ocionalno stanje
pojedin*a7

(4) dijagnosticira usko specifine pro#le!e ispitanika7 na koje druge metode mogu biti
neosjetljive7 ime omogu:ava izvo4enje spe*i,inih etiolo5kih hipoteza7 .'/ o!ogu2ava integraciju podataka o ispitaniku pute! op2e i!presije koja je ponekad superiornija od statistike integracije, prilago4avati kljijentu. 3edostaci intervjua su slijede2iA

(6) predstvlja fleksi#ilnu dijagnostiku !etodu 7 koja se mo2e mijenjati u toku primjene i

(1) relativno !ala dijagnostika valjanost7 osim za vrlo izra2ene osobine linosti kao 5to su
impulzivnost7 agresivnost7 dominantnost/submisivnost7 5to potvr4uje injeni*a da se nalazi klinikog intervjua esto ne sla2u sa nalazima dobivenim drugim tehnikama o/p linosti7

47

(2) niska pouzdanost su#jektivnih prosud#i intervjueraA kliniar7 kao nestandardizirani mjerni
instrument varira u prosudbama klijenta koje proizlaze iz intervjua7

(3) pristranosti intervjueraA npr. halo'e,ekt7 utje*aj stavova7 vjerovanja i oekivanja intervjuera na
interpreta*iju prikupljenih podataka7

(4) pote ko2e sa ispitaniko! .1/ u tono! sa!oopa$anju i uvidu u vlastito do$ivljavanje i
pona anje, .2/ u kooperativnosti i izdiferenciranosti rjenika i .3/ u davanju socijalno po$eljnih, a ne nu$no istinitih odgovora. Zbog navedenih nedostataka klinikog intervjua7 njegove nalaze tre#a s!atrati indikacija!a, koje tre#aju #iti potvr0ene drugi! tehnika!a o/p linosti. liniki intervju predstavlja uvid u postoje2e pote ko2e klijenta i izvor hipoteza koje provjerava!o upotre#o! testova i drugih psihodijagnostikih sredstava. 6sprkos nedosta*ima7 kliniki intervju je neiz#je$na i stoga najkori tenija !etoda o/p linosti. 2.5 .9 . 5i". %& > #( i /%i#$, / , i#/i$i 0& ! -, li ! " #$i #iogra,ski pristup ispitivanju linosti te!elji se na postavci da poznavanje pro losti pojedinca olak ava razu!ijevanje njegovog aktualnog pona anja i linosti. 1ilj pristupa je sakupljanje podataka koji 2e o!ogu2iti rekonstrukciju razvoja linosti i karakteristinih o#lika pona anja pojedinca. %rva faza ukljuuje autoana!nestiko i heteroana!nestiko prikupljanje podataka o pojedin*u kao 5to suA tok emo*ionalnog7 so*ijalnog i spolnog razvoja7 sa posebnim naglaskom na utje*aj znaajnih drugih na taj razvoj7

tok obrazovne i poslovne karijere7

so*ijalno'kulturalna pripadnost7 *entralni interesi7 vrijednosti i stavovi pojedin*a7 2ivotne krize7 kritini doga4aji i razdoblja Bu kojima je osoba vulnerabilnaC7 pre*ipitativni i vulnerabilni ,aktori7 prisutni i pro5li psihopatolo5ki poreme:aji7 aktualno zdravstveno stanje7 na osnovu ega se postavljaju hipoteze o aktualni! pore!e2aji!a prisutni! kod pojedinca 7 tzv. Eradna dijagnozaF.

Druga faza ukljuuje testiranje hipoteza postavljenih u prvoj fazi7 nakon ega se postavlja dijagnoza i daje opis povijesti bolesti. Pravila prikupljanja podataka u vidu selekcijskih i direkcijskih kriterija slu2e kao podsjetnik kliniaru za sistematinost u sakupljanju podatakaA sakupljati podatke koji i!aju najve2u dijagnostiku relevantnost, i!ati u vidu uzrasni, intelektualni, o#razovni i socijalno,kulturalni status ispitanika,

podatke interpretirati sa oprezo! i kritino 2u7 jer su pod utje*ajem psiholo5ke *enzure i
zaboravljanja ispitanika.

48

Nedostatak pristupa je u tome 5to iz istih #iografskih podataka razliiti procjenjivai izvode razliite procjene i to sa!o poznavanje #iografije nije dovoljno za valjano tu!aenje linosti pojedinca. . 2.5.;. S$, 1i-& #l, & -& Studija sluaja je metoda koja se koristi za prouavanje povezanosti pojedinih psiholo kih i socijalnih faktora sa si!pto!i!a, sindro!i!a odn. sa ukupno! kliniko! sliko! ispitanika Bdijagnostika studija sluajaC i za prouavanje efekata tret!ana %%% Bterapijska studija sluajaC. &ijagnostika studija sluaja se sastoji izA

$ivotopisa7 koji se dobiva putem intervjua Bako se studija sluaja ne odnosi na sluaj iz pro5lostiC7
kojim se dobiva autuanamneza7 dobiva heteroanamneza7

procjene sluaja od relevantnih drugih 7 posebno glede kritinih 2ivotnih doga4aja ime se analize oso#ne doku!entacije sluaja kao 5to su otpusna pisma7 sudski spisi7 medi*inski
dosjei7 raniji psiholo5ki nalazi...7

analize spontanih uradaka i !aterijalnih proizvoda djelatnosti ispitanika kao 5to su dnevni*i7
pisma7 umjetnika djela Bliterarni sastavi7 *rte2iC te uradaka do#ivenih pute! razliitih !etoda o4p linosti7 sprovedena7

analize pona anja ispitanika toko! opservacionog perioda u instituciji7 ako je opserva*ija
kojima se nastoji do#iti longitudinalni .#iografski/ i transverzalni .aktualni/ prosjek linosti ispitanika. Svako psiholo5ko testiranje nije studija sluaja jer studija sluajaA

predstavlja niskostrukturiranu i !anje for!alnu !etodu 7 predstavlja do!inantno idiografsko,deskriptivni pristup7 integrira vi e razliitih !etoda opa$anja4procjenjivanja7 du$e traje i ukljuuje ve2i #roj susreta sa sluaje!7 podrazu!ijeva klinike pretrage koje ukljuuju institucionalnu opservaciju.

6 klinikoj psihologiji su najpoznatije dijagnostike studije sluaja multiplih linosti i idot savanata. Zbog va2nosti terapijske studije sluaja7 pogotovo kada se u tretmanu koriste lijekovi ili invazivne metode koristi se eksperi!entalni nacrt sa jedni! ispitaniko! u kojem ispitanik predstavlja vlastitu kontrolu. &obiveni zaklju*i omogu:avaju generaliza*iju kada se sakupi dovoljno pojedinanih analiza. 2.5.=.T) 2 ! i( ) '& "/&@& !-) 0l& #$i$" . -& Najpoznatija tehnika za opa$anje vlastitog ja7 odn. pojma slike ili predod2be o sebi7 je Q'tehnika sortiranja. Q'tehnika sortiranja se koristi za pro*jenjivanje osobina linostiA od ispitanika se tra$i da tvrdnje ili atri#ute o linosti koji su otisnuti na kartica!a sortira uzdu$ skale iji su ekstre!i =potpuno tono= i <potpuno netono= .za l4p ispitanika/ i koja i!a ' do 1' podioka, pri e!u svako! podioku tre#a pridati unaprijed zadani #roj tvrdnji koji slijedi nor!alnu raspodjelu . 3aspore4ivanje se vr5i od krajnjih podioka prema sredi5njim7 kako bi se ispitaniku olak5ala diskrimina*ija. 6koliko se 2eli ispitati odnos izme4u vlastitog ja i idealnog ja ispitanik sortira tvrdnje dva puta7 nakon ega se izraunava korela*ija pro*jena.

49

2.5 .1 B. I#/ i$i0& ! -) *)! $& l! " . #$& $, #& 0spitivanje mentalnog statusa se zasniva naA

1. opa$anji!a fizikog izgleda i never#alnog i ver#alnog pona anja klijenta, pri emu se
pro*jenjujeA

prikladnost op2eg fizikog izgleda A odje:e7 ,rizure7 5minke7 nakita...7 tjelesna gra0a, stig!ate7 never#alno pona anjeA kontakt oima7 ,a*ijalna ekspresija7 dr2anje i pokreti tijela Bglobalna motorikaC7 geste7 grimase i manire7 prikladnost smijeha7 bizarnosti u pona5anju7 mani,esta*ije .SSA blijedilo/*rvenilo7 tremor7 znojenje7 suha usta7 te5ko disanje...7 ver#alno pona anjeA kooperativnost/izbjegavanje konverza*ije7 govorne navike odn. ,ormalni aspekti govoraA kontroliran7 usiljen7 ubrzan ili kolebljiv'zastajkuju:i govor7 artikula*ija7 glasno:a i visina sekven*i govora te govorni stil odn. sadr2ajni aspekti govoraA jasno:a i adekvatnost7

2. na odgovori!a klijenta na pitanja koji!a se ispituju razliiti aspekti kognitivnog i

e!ocionalnog funkcioniranja7 pri emu se pro*jenjujeA

orjentacija u prostoru, vre!enu i pre!a oso#a!a odn. kontakt sa okolinomA pitanjima Ekako se zoveteOF7 Egdje se sada nalazimoOF Bgrad7 bolni*a7 odjelC7 Fkoje je vrijeme sadaOF Bgodina7 godi5nje doba7 mjese*7 dan7 satC7 izostanak kojeg indi*ira na ozljede ili degenera*ije mozga7 intoksika*iju ili shizo,reniju7

pa$nja i koncentracijaA izazivanjem orjenta*ijskog re,leksa7 npr. pri padu knjige na pod7 i jednostavnim zada*ima7 percepcijaA posebno s obzirom na postojanje per*ep*ije u odsutnosti vanjskih podra2aja7 koje klijent ne mo2e razlikovati od realnosti7 npr. slu5anje nepostoje:ih glasova ili vi4enje nepostoje:ih objekata ili bi:a se tipono javlja kod shizo,reniara7 pa!2enjeA za skore doga4aje7 za davne doga4aje7 prisutnost kon,abula*ija7 afektA prikladnost i intenzitet emo*ija koje klijent povezuje sa pojedinim objektima7 osobama7 situa*ijama ili idejama7 npr. otupljeni Bpovr5niC a,ekti su esto povezani sa shizo,renijom7 raspolo$enjeA dominantne emo*ije prilikom intervjuaA tuga7 anksioznost7 ljutnja7 apatija7 eu,orija7 !otivacijaA inenzitet ,iziolo5kih motivaA prehrane7 seksualnosti i so*ijalnih motiva7 za postignu:em npr.7 generalna inteligencija koja se pro*jenjuje BaC na osnovu govorne sposobnosti da se ,ormuliraju i izraze razliite ideje i na osnovu so,isti*iranosti i tematike razgovora7 BbC na osnovu so*ijalno'ekonomskog statusa7 posebno povijesti obrazovanja i zaposlenja i B*C putem jednostavnih zadataka kao 5to su in,ormiranost7 interpreta*ija izreka7 rje5avanje jednostavnih aritmetikih zadataka...7 na osnovu ega se vr5i gruba trija2a inteligen*ije i klasi,ika*ija ispitanika u iznadprosjeno7 prosjeno i ispodprosjeno inteligentne7

for!a .proces/ i sadr$aj !i ljenjaA da li je pro*es mi5ljenja klijenta ,luidan7 logian i koherentan7 ili blokiran7 usporen ili u buji*i kada se dotakne problematina tema7 i da li sadr2i ,iksne ideje7 opsesivne misli ili automatske negativistike misli te kognitivne distorzije7

uvid u pro#le!A kako pojedina* per*ipira svoj problem7 da li ga prepoznaje ili ga negira i optu2uje druge7 su0enje i zakljuivanjeA da li klijent donosi valjane i ra*ionalne prosudbe pri dono5enju 2ivotnih odluka i da li prilazi svojim problemima promi5ljeno ili zakljuuje impulsivno7 ne razmatraju:i posljedi*e svojih odluka. Posebno je va$no da se registriraju sve pro!jene u vezi sa te!a!a razgovora.

50

2.8. PSIHODIJAGNOSTIKI INSTRU4ENTI KOJI SE KORISTE U KLINIKOJ PRAKSI

2.8.1. P#i2" 1i-& . ! " #$ i ( & /%" <-)! & i! $) li. ) ! < i-) Za psihodijagnostiku pro*jenu inteligen*ije u individualnoj primjeni se koriste skale koje je konstruirao i standardizirao >e*hsler a koje su namijenjeneA

za procjenu inteligencije odraslihA ># B>e*hsler'#ellevueC 0 i paralelna ,orma 00 B1+3+C7 >.0S

B>e*hsler .dult 0ntelligen*e S*ale7 1+""C7

za procjenu inteligencije djeceA >0S1 B1+!+C.

>e*hsler je inteligenciju kao definirao funkcionalistiki kao Eagregat...F odn. sklop razliitih spe*i,inih intelektualnih sposobnosti E...ili globalni kapa*itet pojedin*a koji se mani,estira u ra*ionalnom mi5ljenju7 svrsishodnoj aktivnosti i e,ikasnom odnosu prema okoliniF. Stoga je autor u >#'00 testu inteligen*ije nastoje:i BaC !jeriti svaku sposo#nost za se#e i pokriti irok raspon ovjekovih aktivnosti u koji!a inteligencija dolazi do izra$aja i BbC ne ,avorizirati niti penalizireti nijednu od intelektualnih sposobnosti7 unio $ verbalnih subtestova i " neverbalnih subtestova. Svaki subtest je za sebe homogen odn. sastoji se iz zadataka koji su istog tipa koji su poredani po te2ini odn. od lak5ih ka te2im. +7;96G3@ T7>T&+@ suA

(1) o#avije tenost Bmjeri generalnu inteligen*ijuCA sastoji se iz 2+ zadataka u ,ormi pitanja kojima
se tra2e razliita znanja odn. in,orma*ije koje je prosjena odrasla osoba imala priliku ste:i u svojoj kulturi tokom prosjenih uvjeta 5kolovanja i svakodnevnih aktivnosti. Ne tra2i se so,isti*irano akademsko znanje7 nego poznavanje bazinih i op:ih injeni*a. 3ezultat u subtestu ovisi o stupnju 5kolovanosti ispitanika. 6inak u testu je stabilan u ,unk*iji dobi ispitanika. Subtest je diskriminativan na ni2im dijelovima skale odn. me4u ni2im rezultatima. Velika razlika izme4u razine obrazovanja i uinka je kliniki indikativna za PPP. Prate:i komentari ispitanika daju dodatnu koliinu kvalitativnih podataka. rS87683 H 97(9.7

(2) razu!ijevanje Bmjeri ,aktor rezoniranja7 zasi:en g',aktorom inteligen*ijeCA sastoji se iz 1!

zadataka u kojima se od ispitanika tra2i da razumije praktine situa*ije i da navede 5to treba napraviti u odre4enim okolnostima i za5to treba to napraviti. 6 ovom subtestu se tako4er koriste poslovi*e7 ije znaenje treba ispitanik protumaiti odn. treba pokazati da ih razumije. #izarni idiosinkratini odgovori ukazuju na psihopatske tenden*ije. 6inak u testu se ne mijenja sa dobi ispitanika. rS87683 H 97%97 koliko korelira i sa subtestom obavije5tenost i subtestom rjenik.7

(3) slinosti Bmjeri sposobnost generaliziranja/apstrahiranja7 zasi:en generalnim i verbalnim

,aktorom inteligen*ijeCA sastoji se iz 13 zadataka u kojima ispitanik treba navesti u emu su dva navedena pojma slina7 odn. koji im je zajedniki pojam. -dgovori ispitanika se graduirano boduju B97 17 2 bodaC7 5to ukazuje na sposobnost generaliza*ije na kontinuumu konkretno' apstraktno. 0spitani*i koji najprije uoavaju razlike7 a ne uoavaju slinosti time ukazuju na sni2enu razinu intelektualnog ,unk*ioniranja. Vi5i rezultati u subtestu ukazuju na vi5u inteligen*iju7 ali ukazuju i na tenden*iju ka pedantnosti i detaljiziranju7 koja ne mora biti e,ikasna u rje5avanju ostalih subtestova. -d svih subtestova ovaj je najzasi:eniji generalnom inteligen*ijom. rS87683 H 97(9.7

(4) raunanjeA sastoji se iz 1! matematikih problema koji zahtijevaju aritmetike opera*ije na

razini znanja iz osnovne 5kole. Zada*i se prezentiraju usmeno7 a ispitanik ih mora rije5iti bez olovke i papira. 6inak u testu ovisi BaC o razini 5kolovanja i zanimanju ispitanikaA npr. bolji uinak posti2u raunovo4e i trgov*i7 BbC o emo*ionalnoj stabilnosti ispitanika i B*C o aktualnoj pa2nji rje5avaa. rS87683 H 97$9 ' 97(9.7

(5) pa!2enje Bmjeri opseg pam:enja za brojeve7 zasi:en ,aktorom pam:enjaCA sastoji se iz dva
dijelaA u prvom dijelu je zadatak ispitanika da nakon samo jedne usmene prezenta*ije Bravnomjernim glasom7 bez grupiranjaC niza od 3 do + brojeva reprodu*ira usmeno zadani niz istim redoslijedom7 a u drugom dijelu je zadatak ispitanika da zadani niz od 2 do ( brojeva reprodu*ira obrnutim redoslijedom. Subtest je diskriminativan na ni2im dijelovima skale odn. me4u ni2im rezultatima. Nizak rezultat je indikativan za organi*itet ili mentalnu de,ektnost. Nemogu:nost reproduk*ije " brojeva unaprijed i 3 broja unatrag u dva poku5aja indikativno je

51

za ispodprosjenu inteligen*iju. 6inak u testu opada u ,unk*iji dobi ispitanika7 a ovisi tako4er o raspolo2enju i kon*entra*iji ispitanika. Subtest mo2e poslu2iti za pra:enje promjena u pam:enju ispitanika povodom elektrokonvulzivne terapije i povodom tretmana za pobolj5anje pam:enja. rS87683 H 9739 ' 97$9.

(6) rjenikA sastoji se iz !9 zadataka odn. rijei koje se prezentiraju usmeno i vizualno7 za koje
ispitanik mora izre:i znaenje. -vog subtesta nema u verziji ># koja se koristi u <rvatskoj budu:i da zbog jezinih spe*i,inosti nije primjenjiv originalA nije dovoljno da se taj subtest prevede7 ve: ga je potrebno iznova konstruirati. 37+7;96G3@ T7>T&+@ suA

(1) redanje slika Bzasi:en neverbalnim ,aktorom i ,aktorom pam:enjaCA sastoji se iz ( zadataka od
kojih se svaki sastoji od sluajno poredanih karti*a sa na*rtanim slikama7 a zadatak ispitanika je da zakljui na koji doga4aj se odnose i da ih poreda redoslijedom koji :e prikazati odvijanje toga doga4aja. Za odgovore nekonzistentne sa prirunikom7 mogu se dobiti bodovi ako je interpreta*ija doga4aja logina. Subtest mo2e poslu2iti za uspostavljanje kontakta sa ispitanikom7 te za postavljanje projektivnih pitanja. 7

(2) dovr avanje slika Bmjeri tonost per*ep*ije i sposobnost razlikovanja bitnog od nebitnog7
jednako zasi:en i neverbalnim i verbalnim ,aktoromCA sastoji se iz 21 karti*e sa slikama na kojima nedostaju neki detalji7 a ispitanik treba utvrditi 5to nedostaje. 6inak u testu se ne mijenja u ,unk*iji dobi ispitanika. rS87683 H 97%9.7

(3) slaganje kocki BiliA -<Sove ko*ke7 mjeri sposobnost per*eptivne analize i sinteze7 zasi:en
neverbalnim i generalnim ,aktorom inteligen*ijeC je subtest u kojemu se ispitaniku daje ! do + ko*ki koje imaju *rvene7 bijele i *rveno'bijele plohe7 a zadatak ispitanika je da reprodu*ira zadani predlo2ak. Na uinak u subtestu ne utjee okulomotorna koordina*ija niti motorika7 gruba i ,ina. Niske rezultate u subtestu iskazuju senilni ispitani*i i ispitani*i sa organskim povredama mozga. 6inak u testu opada u ,unk*iji dobi ispitanika.7

(4) sastavljanje likova Bmjeri sposobnost per*eptivne sintezeC je subtest u kojemu se od ispitanika
tra2i da od zadanih dijelova sastavi odre4eni lik. 0spitani*i iskazuju slijede:e tri strategijeA B1C ispitanik odmah uoava i *jelinu i odnose me4u dijelovima7 B2C ispitanik uoava *jelinu i shva:a 5to treba sastaviti7 ali nema uvida u odnose me4u dijelovima7 B3C ispitanik ne uoava ni *jelinu7 ni odnose me4u dijelovima7 pa sastavlja likove putem poku5aja i pogre5aka. rS87683 H 97$9.7

(5) kodiranje Bmjeri brzinu per*ep*ije7 zasi:en generalnim ,aktorom7 ,aktorom pam:enja i
neverbalnim ,aktorom inteligen*ijeC je subtest u kojemu se zadaje + simbola za + brojeva7 a zadatak ispitanika je da u zadanoj listi brojeva za svaki broj ispi5e odgovaraju:i simbol u vremenu od +9 sekundi. Na uinak u testu povoljno utjeu o5trina vida7 okulomotorna koordina*ija i pa2nja a nepovoljno anksioznost/neurotinost. Niski uinak imaju ispitani*i sa tremorom. Subtest je diskriminativan na ni2im dijelovima skale odn. me4u ni2im rezultatima. od ovog subtesta7 uinak najizrazitije opada sa dobi. rS87683 H 97"9 ' 97$9.7 9rzina odn. trajanje rje5avanja se mjeri kod ver#alnih testova za raunanje, a kod never#alnih za sve su#testove osi! za dovr avanje slika7 i mo2e priskrbiti ispitaniku dodatne bodove. %riliko! pri!jene testa potre#no je voditi rauna o slijede2e!1

(1) dr$ati van dohvata oiju ispitanika sav testovni !aterijal7 osim onog koji se trenutano
koristi7

(2) upute prilagoditi ispitaniku7 bolje je le2erno postavljati pitanja nego esto konzultirati
prirunik7

(3) postavljati dodatna podpitanja7 kada je odgovor ispitanika nejasan i kada nije mogu:e isprve
bodovati njegov uinak7 ali izbjegavati sugestivna pitanja7 koja ispitanik prepriava u svom odgovoru7

(4) fleksi#ilno ocijeniti uinak ispitanikaA biti po5ten prema sebi i prema ispitaniku7 (5) one!ogu2iti ispitaniku uvid u ono to se unosi u protokol7 (6) o#zirno prekinuti rad ispitanika kod prekoraenja vre!ena. 52

8rans,orma*ija sirovih rezultata provodi se u dva korakaA

(1) bodovi koje ispitanik dobije u pojedinom subtestu se trans,ormiraju na skalu koja ima ) H 197 a
H 37 ime se dobivaju tzv. standardni rezultati7 koji su komparabilni i koji izra2avaju uinak ispitanika zasebno za svaki pojedini subtest. Zasebna upotreba pojedinih subtestova za pro*jenu inteligen*ije nije dopu5tena7 ali 2elimo li saznati razvijenost nekih spe*i,inih sposobnosti7 !o$e!o pri!jenjivati sa!o neke ili !anji #roj su#testova i koristiti standardne rezultate kao mjeru razvijenosti pojedine sposobnosti. 0nterpreta*ija uinka ispitanika po pojedinim subtestovima je opravdana i kod izrazito aberantnih rezultata7 kada je jedna sposobnost izrazito razvijena7 ali se ispitanik u *jelini ne pona5a inteligentno.7

(2) standardni rezultati u verbalnim7 neverbalnim i svim subtestovima zajedno se zasebno zbroje7

pa se taj zbroj trans,ormira na skalu iji je ) H 1997 a H 1" koju je skalu autor nazvao skala devijacionog kvocijenta inteligencije .D@L/7 tako da se dobivaju tri kvo*ijenta inteligen*ijeA verbalni7 neverbalni i globalni7 op:i ili ukupni.

8est >#'0 je standardiziran na uzorku od 18*8 ispitanika koji je ogranien sa!o na stanovnike 3eM Borka oba spola7 dobi od 1$ do $! godina7 sa % dobnih skupinaA 1$'1%7 1('1+7 29'2!7 2"'3!7 3"' !!7 !"'"!7 ""'$!. Standardiza*ija po dobnim skupinama omogu:uje uspore4ivenje uinka ispitanika sa prosjenim uinkom njegove re,erentne dobne skupine. #roj ispitanika u pojedinim dobnim grupama bio je propor*ionalan zastupljenosti tih dobnih grupa u popula*iji7 a tako4er je odnos mu5kih i 2enskih ispitanika u itavom uzorku bio propro*ionalan njihovom odnosu u popula*iji. 8ek je >.0S standardiziran na reprezentativnom uzorku od 1%99 normalnih ispitanika7 dr2avljana S.&a7 koji je pokrio itavu teritoriju savezne dr2ave )inesotte. 6tvr4ene su nor!e za pojedine do#ne skupine7 posebno za sve subtestove7 za dvije grupe subtestova i za *ijeli test. Verbalni7 neverbalni i globalni D@L pojedinca ukazuje na polo$aj ispitanika u distri#uciji rezultata u odnosu na ispitanike njegove do#i . >e*hslerovi testovi nisu namijenjeni dijagnosti*i PPP nego mjerenju inteligen*ijeA za ve:inu PPP se ne mo2e na osnovu pro,ila testa zakljuiti o njegovom postojanju. )o2e se7 ipak re:i da se ve2ina %%% oituje na never#alni! su#testovi!a7 pri emu na PPP ukazuje razlika ve:a od 1" bdv izme4u verbalnog i neverbalnog devija*ionog kvo*ijenta inteligen*ije. #udu:i da je varija#ilitet uinka u testu kod oso#a sa %%% ve2i od varija#iliteta uinka u testu nor!alnih ispitanika7 treba biti oprezan pri zakljuivanju o PPP na osnovi rezultata u testu i stoga govoriti o mogu:im indika*ijama7 a ne o apsolutnim indika*ijama. Poznate su slijede:e mogu:e indika*ije za PPPA

za organske pore!e2aje su indikativni niski rezultati u subtestovima slaganje ko*ki B5to proizlazi

iz nejasne predod2be ispitanika o *ilju zadatkaC i kodiranje7 koji ukazuju na poreme:aje u sintezi i organiza*iji in,orma*ija7 davanje idiosinkratinih bizarnih odgovora i navo4enje razlika zadanh pojmovaC te visoki rezultati u subtestu obavije5tenost i rjenik7 koji ukazuju na dezorganiza*iju misaonih pro*esa7 ukazuju na nizak usmjereni kon*entrirani napor7

za shizofreniju su indikativni niski rezultati u subtestu slinosti Bu kojem je tako4er indikativno za anksioznost su indikativni niski rezultati u subtestovima raunanje7 pam:enje i kodiranje7 koji za psiho.socio/patiju su indikativni niski rezultati u subtestovima obavije5tenost7 razumijevanje i
redanje slika u kojima ispitani*i iskazuju vlastite norme koje ukazuju na aso*ijalnost i antiso*ijalnost.

Na osnovu provedene standardiza*ije >e*hsler je mogao odrediti tok promjena prosjenog uinka ispitanika u itavo! testu za period od 1$ do $! godina. Pokazalo se da se inteligen*ija ispitanika razvija i u dobi izme4u 29 i 3! godina7 kada ispitani*i posti2u najvi5e rezultate odn. na vrhun*u su svojih intelektualnih sposobnosti. 6spore4ivanjem krivulja prosjenog uinka u pojedini! su#testovi!a za razliite dobne skupine autor je uoio daA

53

.1/

krivulja prosjenog uinka do#nih skupina na pojedini! su#testovi!a i!a fazu uspona, fazu platoa i fazu opadanja, opadanje prosjenog uinka sa dobi ranije odn. br2e a kod drugih kasnije7 odn. sporije7

(2) krivulje se sve vi e razilaze na vi i! do#ni! skupina!a tako da je kod nekih subtestova (3) opadanje inteligencije u funkciji do#i je diferencijalno A u *jelini7 br2e opada uinak na
verbalnim subtestovima a sporije na neverbalnim. -pa2ena pojava je navela autora da zakljuiA

1. da se generacijske razlike u inteligenciji ne odnose sa!o na koliinu odn. kvantitetu, nego

se z#og !entalne deterioracije !ijenja i struktura odn. kvaliteta inteligencije7

2. da je deteriora*ija ili propadanje inteligen*ije di,eren*ijalno ta se stoga su#testovi K6@>a !ogu

podijeliti s o#ziro! na vre!ensku sta#ilnost odn. pro!jenu uinka ispitanika toko! vre!ena u dvije skupine1 su#testovi otporni na pro!jene odn. sta#ilni toko! vre!ena i su#testovi neotporni na pro!jene odn. nesta#ilni toko! vre!ena,

na te!elju kojih zapa$anja je koncipirao koeficijent !entalne ili intelektualne deterioracije LD kao !jeru aktualne deterioracije inteligencije ispitanika koja omogu:ava odre4ivanje stupnja mentalne deteriora*ije putem samo jednog mjerenja. Q& se odre4uje su!iranje! rezultata na otporni! su#testovi!aA obavije5tenost7 shva:anje7 dopunjavanje slika7 sastavljanje predmeta i na neotporni! su#testovi!aA pam:enje7 raunanje7 sastavljanje ko*ki7 5i,riranje Bsvi su vremenski ogranieniC koji se rezultati uvr tavaju u for!ulu A Q& H [(suma rezultata na otpornim subtestovimaC- Bsuma rezultata na neotpornim subtestovimaC] N 199/Bsuma rezultata na otpornim subtestovimaC. &obiveni iznos Q& se interpretira na slijede:i nainA

LD iznosa do 18N se smatra normalnim varijabilitetom i stoga se ne uzima u obzir pri dono5enju
dijagnostikog suda7

LD ve2i od 28N Bto je empirijski utvr4ena granina kriterijska vrijednostC se uzima kao pokazatelj

mentalne deteriora*ije odn. opadanja i slu2i kao indikator trajnog gubitka intelektualnih sposobnosti Buslijed mehanike traume7 in,ek*ije ili organskog odn. ,iziolo5kog poreme:ajaC ili privremenog opadanja e,ikasnosti.

3edostaci u koncepciji koeficijenta deterioracije su slijede2iA

(1) grupa never#alnih testova je u cjelini podlo$nija padu uinka7 pa se podjela subtestova na
otporne i neotporne izjednaila sa podjelom testova na verbalne i neverbalne7 5to bi imalo slijede:e posljedi*eA B1C kod ispitanika koji su uspje5niji na neverbalnim subtestovima pojava deteriora*ije se ne bi mogla prepoznati jer bi se pod utje*ajem deteriora*ije sume rezultata na obim grupama subtestova izjednaile7 i B2C ispitani*i koji su uspje5niji na verbalnim subtestovima bi bili redovito arti,i*ijelno svrstani u intelektualno deteriorirane7 koji je nedostatak ispravljen izjednaavanjem broja verbalnih i neverbalnih testova u grupi otpornih i u grupi neotpornih subtestova.

(2) nije na0eno zadovoljavaju2e o#ja njenje za negativne LD7 koji se javljaju kod "9I
ispitanika koji se nedostatak ignorira preporukom da se negativni Q& zanemaruje7 kao da nije uop:e odre4ivan7

(3) nije indikativan za etiologiju !entalne deterioracije odn. ne razlikuje deteriora*iju uslijed
starenja od deteriora*ije uslijed mo2danih o5te:enja ili uslijed organskih poreme:aja nego se kao nalaz koristi samo za simptomatsku dijagno'stiku. 2.8 .2 . P#i2 "1 i-& .! " # $i ( & /%"< -) !& li ! "#$i

54

Za psihodijagnostiku pro*jenu linosti koristi se u klinikoj psihologiji ve:i broj skala od kojih su najpoznatije slijede:e skale koje su razvijene unutar klinike psihologijeA

(1) ""%@ od Minnesota Multiphasic Personality Inventory i (2) C>@7 od Cornell Selectee Index7
a mogu se koristiti i skale koje su razvijene u podruju psihologije linosti kao 5to su =P0 =Rsen*ka ili 1$PD 1attella. 6D1. ""%@ se sastoji iz "$$ izjava kojima se pro*jenjuju interesi, navike, odnosi u o#itelji, so!atske tego#e, stavovi, vjerovanja i pona anja ispitanika, koja su indikativna za %%%7 na koja ispitani*i odgovaraju sa &./N= Btono/netonoC. ))P0 kostruiran na osnovu klinikih podataka od strane psihologa <.8<.>.@a i psihijatra )* 0N?=@a Btokom 39ih7 )innesota 6niversitRC 5to je bila znaajna inovacija, jer su testovi linosti do tada #ili konstruirani tako da su autori slijedili unaprijed zadani teorijski pristup, na osnovu kojeg su derivirali estice u skladu sa pretpostavkom da pojedina esti*a mjeri neki teorijski relevantan konstrukt. Pri konstruk*iji ))P0 je kori5tena !etoda kontrastnih kriterijskih grupa. 6priorno zadana pitanja su naknadno grupirana u pojedine skale u skladu sa njihovo! sposo#nosti diskri!inacije odgovora klinike i nor!alne grupe ispitanika7 a ne na osnovu neke polazne teorije niti u skladu sa njihovom ,a*ijalnom valjano5:u. Na primjer7 ako grupa depresiva*a ima tenden*iju da na esti*u ETesto itam krimi'prie.F odgovara drugaije nego grupa normalnih7 ta esti*a :e se svrstati u skalu depresivnosti. Neke esti*e koje diskriminiraju kliniki i normalni uzorak ispitanika imaju oiglednu ,a*ijalnu valjanost7 a neke na prvi pogled nemaju mani,estnu povezanost sa mjerenim oblikom PPP. &akle7 neka estica se !o$e koristiti u !jerenju neke oso#ine ak i ako nije oigledno povezana sa !jereno! oso#ino! odn. nema ,a*ijalnu valjanost7 ali ima kriterijsku valjanost. #udu:i da je kori5teno ( klinikih grupa7 dijagnosti*iranih prema raepelinovom dijagnostikom nozogra,skom sistemu !etodo! kontrastnih kriterijskih grupa je do#iveno * klinikih skalaA za depresivnost7 hipomaniju7 shizo,reniju7 paranoju7 histeriju7 hipohondriju7 psihopatiju i psihasteniju koje su dobile svoje akronimske i brojane oznake. Navednim klinikim skalama su pridru$ene dvije dodatne klinike skaleA skala maskulinih/,emininih interesa i skala so*ijalne introverzije i etiri kontrolne skale ili <skale valjanosti=A

G, .od lie/ skala1 procjenjuje tendenciju la$iranja odgovora u smjeru Ela2no dobroF
Bdisimula*ijaC ili Ela2no lo5eF Bsimula*ijaC7 budu:i da su mnoge esti*e predstavljaju jasno odn. transparentno priznanje poreme:enog mi5ljenja ili emo*ija. Skala se sastoji iz tvrdnji koje ukazuju na minorne slabosti i mane koje posjeduje skoro svatko od nas i koje spremno priznaje Bnpr. EPonekad na tele,on odgovaram neljubazno.FC. 0spitani*i koji poriu takve tvrdnje mogu nijekati i tvrdnje koje imaju mnogo ozbiljnije klinike implika*ije.

5, .od freOuencA/ skala1 procjenjuje nepa$ljivost u davanju odgovora7 davanje odgovora po

sluaju, pote ko2e ispitanika u itanju i razu!ijevanju tvrdnji i tenden*iju simula*ije Bdavanja la2no lo5ih odgovora odn. pretjerivanje u pritu2bamaC. Skala se sastoji od esti*a na koje potvrdni odgovor daje 19 I i manje normalnih ispitanika.7 iskazivanje vlastitih stavova glede osjetljivih pitanja kako #i se ostavio povoljan doja! . Skala se koristi kao ,aktor korek*ije7 pa se rezultati na klinikim skalama koji bi mogli biti pod utje*ajem de,anzivnosti umanjuju za vrijednost dobivenu na 'skali7

K, .od correction/ skala1 procjenjuje defanzivnost, opreznost odn. nespre!nost za

E, skala7 odn. broj esti*a na koje ispitanik nije dao odgovor.

))P0 je konstruiran i standardiziran po!o2u uspored#e odgovora nor!alnih ispitanika, za to je poslu$io prigodan uzorak ro0aka i posjetitelja pacijenata #olnice >veili ta "innesota, i odgovora pa$ljivo selekcioniranih klinikih grupa iste #olnice. >irovi rezultat ispitanika na pojedinoj skali je jednak #roju <da= ili <ne= odgovora na tvrdnji koji indiciraju na pore!e2aj. >irovi rezultat se transfor!ira u standardizirani rezultat koji se nalazi na skali sa arit!etiko! sredino! od '8 i standardno! devijacijo! od 18 #odova. >tandardizirani rezultat od (' i vi e #odova na pojedinoj skali je kliniki signifikantan.

55

-sim 5to se rezultati pojedinog ispitanika dobiveni na ))P0u se interpretiraju s obzirom na rezultate na pojedinim skalama interpretiraju se i s o#ziro! na !e0uso#ni odnos rezultata na skala!a pute! analize profila. 8ako4er7 ))P0 omogu:ava da se pojedine subskale koriste zasebno. ))P0 omogu:ava uspored#u profila odgovora ispitanika sa profilo! odgovora koje su dali ispitanici sa dijagnosticirani! %%%1 slinost u odgovori!a odn. profili!a ukazuje na slinosti u psihopatologiji 7 pa osoba koja ima patolo5ki pro,il treba biti hospitalizirana. 6sporedba i interpreta*ija se vr i na osnovu fiksnih pravila danih u <atlasi!a= u kojima je uz pojedini pro,il dana i deskrip*ija ispitanika koji imaju takav pro,il7 na primjer7 2'% pro,il se redovito dobiva kod ispitanika koji tra2e psiholo5ku pomo: i ukazuje na visoki rezultat dobiven na skali 2Adepresivnost i skali %Apsihastenija ili7 ako se koristi in,ormatiki program7 na osnovu kumuliranih pro,ila prethodnih ispitanika pohranjenih u memoriji programa. ""%@ ne !jeri oso#ine linosti 7 ali pojedine skale odra2avaju osobine linosti koje su povezane sa pojedinom dijagnostikom kategorijom. Na primjer7 visoki rezultat na skali psihopatije ukazuje da ispitanik ima natprosjean broj nekon,ormistikih stavova7 i da mo2e biti agresivan. >lijede2i su nedostaci ""%@a1

(1) ))P0 je razvijen na zastarjelom dijagnostikom sistemu7 pa dijagnostiki sudovi do#iveni na

""%@u nisu u potpunosti konsistentni sa dijagnoza!a koje predla$u najnovije verzije D>"a7

(2) klinike skale nisu iste !jere dijagnostikih kategorija odn. nisu nezavisneA mnoge od
skala su me4usobno interkolerirane B;3.<.)7 1++9C7 .3/ dijagnostika %%% je ote$ana ukoliko ispitanik pokazuje visoke rezultate na ve2e! #roju klinikih skala, kliniki! skala!a kod oso#a sa psihotini! pore!e2aji!a7 kao 5to su shizo,reni*i7

(4) visoki rezultat na validacijski! skala!a nu$no ne invalidira rezultate do#ivene na (5) ""%@ i!a nisku dijagnostiku valjanost za %%%A kliniki poreme:eni ispitani*i mogu
iskazivati niske rezultate7 a kliniki normalni visoke B;3.<.)7 1++9C7 .(/ valjanost itave skale odre0ena je valjano 2u dijagnostike kojo! su odre0ene kriterijske grupe.

Zbog navedenih nedostataka daju se slijede:e preporuke za upotrebu ))P0A .1/ ""%@ profil !o$e ukazivati na dijagnozu ali se ona !ora raz!atrati u skladu sa ostali! nalazi!a, a ne radi dijagnoze per se. 3evizija ))P0a je nedavno sprovedena B#=N'P-3.8< i sur7 1++1C i novi7 revidirani inventar7 nazvan ))P0'2 ima slijede:e izmjeneA

(2) ""%@ se !o$e koristiti radi do#ivanja op2e infor!acije o oso#ina!a linosti ispitanika,

(1) sadr$i dodatne skale procjene kojima se dobivaju in,orma*ije koje se nisu mogle dobiti
postoje:im klinikim skalama7 a odnose se na spe*i,ine pritu2be pojedin*a kao 5to su anksioznost7 problemi u ,amiliji7 problemi sa niskim samopo5tovanjem i sl.7 ime se pove:ava sposobnost testa da razlikuje pojedine dijagnostike kategorije7

(2) sadr$i dodatne skale valjanosti7 (3) restandardiziran je na na*ionalnom uzorku od 2$99 normalnih odraslih ispitanika7 ukljuuju:i i
propor*ionalan broj .,roamerikana*a Boriginalna normativna grupa bila je u *ijelosti bjelakaC7

(4) for!ulacija !nogih tvrdnji je osuvre!enjena7 a neke tvrdnje koje su ukazivale na obiaje iz
39ih su izostavljene7

(5) konstruirana je nova verzija za adolescente. 56

6D2. C&;37GG >7G7CT77 @3D7P .C>@/ >=0&=3a i sur. B1ornell 6niversitR7 1+!!C je nastao za potre#e !asovne ar!ijske trija$e odn. lake i #rze identifikacije %%% kod a!erikih regruta u KK @@7 prema narud2bi )inistarstva obrane S.&a7 analogno svom prethodniku Personal &ata Sheet' u >--&>-38<a B1+1"C u >> 07 koji se uz skalu za ispitivanje temperamenta ;60?D-3&a i Z0))=3).Na B1+19C smatra prvim upitnikom i preteom testova za ispitivanje linosti. Po svom ,ormatu7 1S0 je klasian psiho!etrijski upitnikA se sastoji se iz 188 pitanja koji se odnose na simptome neadekvatne prilagodbe B,orma 1S0'N2CA osje:aj straha i neadekvatno pona5anje B1(C7 patolo5ke reak*ije depresivnosti B%C7 neurotinost i anksioznost B%C7 psihosomatski neuro*irkulatorni simptomi B"C7 patolo5ke reak*ije straha B(C7 ostali psihosomatski simptomi B1"C7 hipohondrija i astenija B%C7 psihosomatski gastrointestinalni simptomi B11C7 pretjerana osjetljivost i sumnjiavost B$C7 psihopatski simptomi B1$C7 L uvodno neutralno pitanje Bkojih ima 1 ili 197 ovisno o verzijiC. na koja pitanja ispitani*i odgovaraju sa &. ili N=. Pri odgovaranju7 ispitani*i ine slijede:e pogre5keA preskakanje pitanja na koja im je te5ko odn. neugodno odgovoriti7 davanje so*ijalno po2eljnih odgovora7 nasumino odgovaranje na pitanja. ao indikatori neprilago4enosti uzimaju seA

stop,pitanja koja su Ezvona za alarmF odn. koja7 ukoliko ih ispitanik odgovori sa E&.F7 ukazuju na
potrebu individualnog ispitivanja7

ukupni testovni rezultat7 koji se dobiva kao zbroj odgovora na koje je ispitanik odgovorio sa E&.F7
pri emu je kritina grani*a koja ukazuje na postojanje PPP 1+ bodova B)-)03-V0U7 1+$!C7

rezultati na pojedini! faktori!a7 prema )-)03-V0U i

-V.T=V0U B1+%9C7 koji daju mjeru intenziteta ve:eg broja neurotikih tenden*ijaA anksioznost7 depresivnost7 ,obinost7 hipohondrinost7 hipresensitivnost7 agresivnost7 impulsivnost7 paranoidnost7 opsesivnost' kompulsivnost7 3 ,orme somatske konverzije.

1S0 nije predvi4en za dijagnostiku te2ih PPP7 nego samo za utvr0ivanje neurot,skih kontraindikacija kandidata za zanimanja i u vojs*i i industriji te potre#e ispitanika za psiholo ko! po!o2i. Dorma 1S0 koja se naziva Emedi*inski 1S0F se koristi kao po!o2no dijagnostiko sredstvoA ispunjavaju ga pa*ijenti u ekaoni*i7 a kada do4u na red kliniar bi intervjuom analizirao one 2albe koje su u upitniku najvi5e isti*ane i one koje su najmalignije. 1S0 se potvrdio kao korisno i valjano psihodijagnostiko trija$no sredstvo7 posebno zbog slijede:ih osobinaA

57

1. visoka diskri!inativna valjanostA di,eren*iranje neurotinosti i normalnosti pomo:u 1S0 je

pouzdanije nego putem klinikog intervjuaA pogre5nih dijagnoza Bdijagnosti*iranih ' bez PPP i nedijagnosti*iranih ' sa PPPC ima7 prema )-)03-V0Uu B1+$!C oko 2"I7

2. ekono!inost1
!ogu2nost individualne i grupne pri!jene,

kratko trajanjeA 19 ' 29 min7 tako da ukupno trajanje dijagnostike pro*jene traje oko 39
minuta po osobi7 osobi7

!ogu ga pri!ijeniti i korigirati i laiciA za obradu rezultata postrebno je oko 19 minuta po 3. prilago0enost iroko! rasponu o#razovanja.
)-)03-V0U je B1+$!C standardizirao 1S0 na ispitani*ima od 1$ do 1( god.7 dobiv5i ,ormu N!7 u koju je unio slijede:e izmjeneA

1. faktorizacijo! C>@ je do#io 12 specifinih faktora prvog reda i 3 faktora drugog reda, a
#udu2i da svi faktori drugog reda i!aju visoke korelacije sa jedni! faktoro! tre2eg reda, taj se tre2i faktor interpretira kao faktor generalnog neurotiz!a. &obiveni ,aktori prvog reda omogu:uju ,iniju'multidimenzionalnu dijagnostiku7 kao kod ))P07 ali je grublja dijagnostika pouzdanija. 7

2. od#acio je stop,pitanja, u!jesto kojih su uvedene dvije kontrolne skale7 tako4er po uzoru na
))P0A

lie, skala mjeri nesvjesnu tenden*iju davanja so*ijalno po2eljnih odgovora7 odn. tenden*iju ka
disimula*iji7

5,skala mjeri odgovore koji se odnose na atipina pona5anja7

za koje skale postoji granini rezultat kod kojega se ukupni testovni rezultat odba*uje. -snovni prigovor 1S0u se sastoji u slijede:emA u!jeto pitanja i D6437 odgovora, po$eljnije je koristiti tvrdnje i tono4netono odgovore 7 ime se izbjegava mogu:nost pojave dvostrukih nega*ija. 2.8 .3 . P#i2 "1 i-& .! " # $i ( & /%"< -) !& "%.& ! #( i2 "A$) C) ! -& od mo2danih organskih o5te:enja tzv. Eorgani*itetaF javljaju se dis,unk*ije odn. poreme:aji slijede:ih psihikih pro*esaA

percepcije kao poreme:aji per*eptivne integra*ije koje nazivamo agnozije7 pa!2enja naje5:e kao poreme:aji zapam:ivanja kojeg nazivamo anterogradna a!nezija i
poreme:aj dosje:anja kojeg nazivamo retrogradna a!nezija7

pa$nje i koncentracije kao poreme:aji u selek*iji in,orma*ija i distraktivnost7 govora kao poreme:aji u verbalnoj re*ep*iji i ekspresiji uz sauvan govorni aparat koji se nazivaju
afazije7

voljne !otorike kao poreme:aji nauenih voljnih pokreta uz sauvanu motornu inerva*iju koji se
nazivaju apraksije7 ,rustra*iju.

linosti kao emo*ionalna labilnost7 a,ektivna inkontinen*ija7 impulzivnost7 pad toleran*ije na

6oava se da su na mozgovna o5te:enja naroito osjetljive one ,unk*ijeA

koje su integrativne odn. koje organiziraju i sintetiziraju in,orma*ije7 zato 5to one anga2iraju ve:i
broj kortikalnih i subkortikalnih struktura7 te je dovoljno da se jedan dio kompleksne aktivnosti prekine ili omete7 pa da to ima utje*aja na ,unk*iju u *jelini7

koje su najdostupnije povredi7 a to su upravo integrativne ,unk*ije koje su lokalizirane prete2no

u kori velikog mozga7 pa :e npr. uslijed povrede glave prije stradati per*ep*ija7 govor ili pam:enje nego nervna regula*ija hranjenja7 pijenja7 krvnog tlaka7 tjelesne temperature ili spavanja iji su *entri smje5teni u ni2im mo2danim strukturama.

58

 Za utvr4ivanje mozgovnih o5te:enja se koriste slijede:i neverbalni testoviA

(1) 9ender ?estalt vizuo!otorni test .1D3*/7

.2/ 9entonov test vizualne retencije .1D''/

(3) Kechslerov test pa!2enja .48,ih odn. toko! KK @@/.

6D1. 973D7; ?7>T6GT +@-:&"&T&;3@ T7>T B#;V8C je jedan od prvih neuropsiholo5kih testova koji je bio osjetljiv na mo2dana o5te:enja odn. koji je dobro di,eren*irao ispitanike s obzirom na stupanj njihovog organskog o5te:enja mozga. Sastoji se iz D jednostavnih geo!etrijskih crte$a Buvodni *rte2 E.F7 koji se ne o*jenjuje i jo5 ( *rte2aC7 koji su preuzeti od >=38<=0)=3. B1+23C7 a koji se odnose na gestalt prin*ipe per*ep*ije i koji se ispitaniku eksponiraju pojedinano odre4enim redoslijedom. -snovne dobre strane testa suA

1. ute!eljenost na principi!a gestalt psihologijeA percepcija je cjelovita7 a ta *jelovitost je odre4ena zakonima gestalta7 pri emu su dijelovi *jeline
hijerarhijski podre4eni kon,igura*iji7

percepcija je strukturirana nadsu!ativna cjelina7 odn. nije samo suma osjeta7 percepcija se zasniva na odre0eni! principi!a7 koje reprezentiraju pojedini *rte2i7 npr. prvi
*rte2 reprezentira prin*ip blizine7

razvoj percepcije djeteta je fiziolo ki zasnovan i ide u smjeru per*ipiranja podra2aja u

strukturama i zahva:anja sve ve:ih *jelinaA tako npr. per*ep*ija sebe polazi od neizdi,eren*iranog EjaF i razvija se ka sve ve:oj di,eren*ija*iji i organiza*iji *jeline do ,ormiranja ge5talta Esheme tijelaF7

razvoj percepcije i okulo!otorne kordinacije !o$e regresirati7 kada dolazi do razgradnje

vi5eg ge5talta i vra:anje na ge5talt ni2eg reda u sluaju B1C normalne regresije7 kod involutivnih pro*esa ili B2C psihopatolo5ke regresije7 5to omogu:ava da se svaki PPP mo2e de,inirati stupnjem regresije7

2. vre!enska ekono!inost u primjeni testa i obradi podataka.

1rte2e koji su pred njim ispitanik treba gledaju:i ih reproducirati odn. iscrtati na uspravno postavljen #ijeli list papira for!ata 647 pri emu nije potreban savr5eni uradak. Vrijeme rada je neogranieno7 a obino traje ( do 19 minuta. Na pitanja ispitanika kako treba *rtati treba odgovarati kratkoA Epre*rtajte 5to viditeF. 0spitanik se ne smije slu2iti geometrijskim pomagalima7 ali mo2e koristiti gumi*u. Persevera*ija odn. vra:anje na prethodne *rte2e nije zabranjena. Papir na kojem *rta ispitanik ne smije rotirati.

0spitiva ocjenjuje vjernost reprodukcije tako da registrira broj i vrste pogre5ki u odnosu na original i u odnosu na oekivanu kvalitetu reproduk*ije u skladu sa dobi i obrazovanju ispitanika. %ri kvalitativnoj analizi uratka u testu, uzi!aju se u o#zir slijede2e pogre keA rota*ija *rte2a7 proizvoljni smje5taj *rte2a na papiru7 distorzija odn. de,orma*ija u obliku7 komparativna dispropor*ija u veliini pojedinih *rte2a7 raspored odn. kon,igura*ija *rte2a7

59

koje trebaju ukazati na postojanje regresije7 njen stupanj i srodnost sa nekim klinikim sindromom. #roj gre5aka ukazuje linearno na organsku i/ili ,unk*ionalnu patologijuA 5to je ve:i broj pogre5aka ve:a su organska o5te:enja mozga. 6kupni testovni rezultat se dobiva z#rajanje! #roja pogre aka koje je ispitanik uinio u pojedinoj reprodukciji te se trans,ormira na skalu z'vrijednosti. 3a uinak u testu ne utjeuA

spol ispitanikaA uinak mu5kih i 2enskih ispitanika se ne razlikuje7 do# ispitanikaA u rasponu od 1" ' "9 godina7 inteligencija ispitanika ali samo u rasponu od +9 do 119 bdv7
sposo#nost crtanja, a sla#iji uinak je redovito prisutanA kod !entalno defektnih ispitanika, kod !anje o#razovanih ispitanika, kod sla#ije prilago0enih ispitanika. 8est do#ro grupno diferencira Bne nu2no i individualnoJ postoji mogu:nost znaajne pogre5ke u individualnoj dijagnoziC nor!alne od neurotinih i psihotinih A prosjeni broj pogre5aka u pre*rtavanju je do "9 za normalne7 do $( za neurotine7 a do (2 za psihotiare. 8est tako4er dobro di,eren*ira nor!alnu i !entalo defektnu djecu, kao i nor!alnu od izofrenu. 8est ima visoku pouzdanost rtt H 97%97 a koe,i*ijent prognostike valjanosti za stupanj mozgovnog o5te:enja izra2en kao point'biserijalni koe,i*ijent korela*ije Bkori5ten zbog dihotomije pa*ijent ' nepa*ijentC iznosi 97%!. -snovni nedosta*i testa suA

test nije standardiziran, a o#rada rezultata je kvalitativna7 identificirana regresija nije etiolo ki specifina odn. testovni poda*i ne mogu ukazati na
najvjerojatniji razlog regresije7

velik #roj ispitanika sa !ozgovni! o te2enji!a crta zadovoljavaju2e reprodukcije

B#0=;?=3 i =<3=ND368<7 1+(1C7 5to dovodi do nedijagnosti'*iranja onih koji imaju organska o5te:enja.

-sim za dijagnostiku organskih poreme:aja mozga7 #;V8 se koristi za utvr4ivanje ,unk*ionalnih poreme:aja7 odre4ivanje inteligen*ije7 pro*jenu stupnja gra,omotorike zrelosti7 pra:enje e,eketa elektrokonvulzivne terapije...

6D2. 973T&3&+ T7>T +@-:6G37 ;7T73C@F7 B#8V3C jedan je od najprimjenjivanijih tehnika za dijagnostiku mo2danih o5te:enja. Slu2i za ispitivanje stupnja razvijenosti sposo#nosti neposrednog i odlo$enog pa!2enja vizualnih4never#alnih grafiki prezentiranih sadr$aja7 ali i sposobnosti vizualne per*ep*ije i gra,omotorne reproduk*ije. #8V3 sa sastoji iz tri paralelne ,orme B17 & i =C od po 18 sukcesivnih zadataka7 koji se nalaze svaki na svom listu. >vaki zadatak se sastoji iz tri jednostavna geo!etrijska crte$a .likova/ razliite slo$enosti, veliine i polo$ajaA oni ve:i se nazivaju glavnima7 a oni manji peri,ernima. Zadatak ispitanika je da nakon pa2ljivog promatranja podra2ajnog lista tokom eksponiranja u trajanju od 19 sekundi B1C ili " sekundi B& i =C i nakon uklanjanja podra2aja po sje2anju to tonije reproducira podra$aj na poseban papir uz neogranieno vrijeme *rtanja. 6z tre:u seriju podra2aja se koristi odgo0ena reprodukcijaA nakon promatranja se daje pauza od 1" sekundi izme4u uklanjanja slike i

60

poetka reproduk*ije. #8V3 se mo2e primijeniti kao i #;V87 kada ispitani*i samo pre*rtavaju likove7 ali pritom ispitanik nema mogu:nosti brisanja i korek*ije svog uratka. 6radak u testu se korigira odn. o*jenjuje i analizira kvantitativno pre!a #roju tonih reprodukcija i kvalitativno pre!a frekvenciji, vrsti i rasporedu pogre aka u reproduk*iji koje nisu sve jednake dijagnostike te2ine i koje mogu bitiA pogre5ka izostavljanja ili dodavanja detalja u *rte2u7 pogre5ka iskrivljavanja odn. distorzije7 pogre5ka persevera*ije likova iz prethodnog zadatka7 pogre5ka premje5tanja i zamjene pojedinih likova7

pogre5ka rota*ije u ravnini i prostoru za po !"7 +9 ili1(97

pogre5ka veliine i propor*ije. Neke vrste gre5aka su nespe*i,ineA sre:u se kod neobrazovanih7 lo5e moitiviranih7 anksioznih i agraviraju:ih Bkoji nastoje prikazati svoje stanje te2im nego 5to jestC. Na uinak ispitanika7 osim navedenog utjee i inteligen*ija i dobA uinak rapidno raste sa dobi ispitanika7 ali se za starije ispitanike koriste bla2e norme uinka. Za dijagnozu organskog o5te:enja mozga odn. kortikalnih dis,unk*ija7 posebno dis,unk*ija pam:enja7 indikativne su odn. patognomine slijede:e pogre5keA ponovljeno izostavljanje perifernog odn. naj!anjeg crte$a, rotacije, pose#no reprodukcija <u ogledalu=, neadekvatna relativna veliina, u odnosu na ostale crte$e, znaajno s!anjen kvalitet uratka kada se vrije!e eksponiranja skrati na ' sekundi. Slijede:i su nedosta*i #8V3A

zadaci su laki7 pa se ne mogu smatrati mjerilom snage sposobnosti vizualne reten*ije7 zadaci!a se ne !o$e odvojeno procijeniti sauvanost odn. stanje vizualne per*ep*ije7 vizuale
kratkorone reten*ije i gra,omotorne reproduk*ije7

neuspjeh u testu je te ko interpretirati7

pa se test koristi sa!o kao trija$no sredstvo i treba se dopuniti drugim klinikim i laboratorijskim neuropsiholo5kim poda*ima.

K7CJ>G7;&+ T7>T %6"I73F6 B>8PC je test ija je namjena gru#a trija$na dijagnostika disfunkcija u pa!2enju, koje ne !oraju nu$no #iti organske eti!ologije koja ima za *ilj ukazati na eventualnu potrebu daljeg neurospiholo5kog testiranja. 8ako4er slu2i za testiranje pam:enja ispitanika koji se tu2e na smetnje pam:enjaA zaboravljivost ili nemogu:nost uenja. 8est predstavlja poku aj da se konstruira test pa!2enja na isti! konstrukcijski! principi!a na koji!a je konstruiran test inteligencije K9 odn. K6@> A pam:enje se de,inira kao agregat sposobnosti7 koje treba ispitivati omnibus baterijom testova7 za koju treba prirediti uzrasne norme i iz koje je mogu:e izvesti globalni indeks kvo*ijent pam:enja Q). >8P je konstruiran kao ko!pilacija tada postoje2ih instru!enata za testiranje pa!2enja koji su imali potv4enu teorijsku i praktinu valjanost. Sastoji se iz slijede:ih seda! su#testova kojima se ispituje verbalno i neverbalno neposredno pam:enje i pam:enje sa odlo2enom reproduk*ijomA

61

(1) op2a o#avije tenost1 identian je subtestu obavije5tenost iz >#7 (2) orjentacija u prostoru i vre!enu1 ispitanik treba izre:i osnovne podatke o sebi i okolini7
sni2ena orjenta*ija je prisutna kod neurotiara i psihotiara7

(3) !entalna kontrola1 ispitanik treba brojati dvadeset brojeva unazad zadanog7 izre:i abe*edu7
napamet raunati jednostavne aritmetike zadatke i sl. u kojem zadatku ne uspijevaju anksiozni i per,ek*ionisti7

(4) pa!2enje #rojeva1 identian je subtestu pam:enja iz >#7 (5) logiko pa!2enje1 ispitanik treba reprodu*irati kratke logike prie o nekom doga4aju7 (6) asocijativno pa!2enje1 ispitanik treba nakon uenja Btri itanjaC metodom anti*ipa*ije
reprodu*irati drugi lan para aso*iraih rijei7 nakon eksponiranja prvog lana para7 pri emu parovi rijei variraju po te2ini odn. kon,ormnosti aso*ija*ija7 a ima ih 19

(7) vizuelna reprodukcija1 ispitanik treba po sje:anju reprodu*irati *rtanjem predlo2ak koji mu je
prezentiran u trajanju od 19 sekundi7 pri emu se ne analiziraju par*ijalni standardni rezultati na svakom subtestu7 nego se koristi samo ukupni testovni rezultat. >8P je standardiziran na a!eriko! uzorku od 288 ispitanika dobi od 2" godina Buzrasne norme za starije ispitanike dobivene su dobnim korek*ijamaC. 8est ima dvije paralelne for!e7 koje omogu:uju retest nakon tretmana. >8P se koristi i za pra2enje efekata elektrokonvulzivne terapije odn. njenog utje*aja na pam:enje. -snovna prednost testa je jednostavnost i ekono!inost pri!jene te nepostojanje slinog ili boljeg instrumenta. -snovni nedostata*i >8Pa suA zao#ilazi pitanje faktorske strukture pa!2enja,

rezultati ispitanika u KT%u visoko koreliraju sa rezultati!a u K94K6@>7 u rasponu od 97%9'

97(97 5to osporava smisao njihove zasebne primjene.

62

2.9. KLINIKA PROGNOZA

2.9.1. Ul" .& /%". !" ') , , (li!i ( " - /#i2 "l" . i-i Prognoza ili predvi4anje je postupak koji! se procjenjuju rezultati jedne varija#le, koja se naziva kriterijska ili prognozirana varija#la, na osnovu poznavanja rezultata u jednoj ili vi e drugih varija#li, koje naziva!o prediktorski! varija#la!a. Prognoza u psihologiji je postupak koji! se predvi0a neko #udu2eA

psihofiziko stanje npr.7 u klinikoj psihologiji predvi4anje toka razvoja i ishoda nekog
psihopatolo5kog poreme:aja na osnovi sada5nje dijagnostike slike i anamneze7 pona5anja i /ili e,ekata reso*ijaliza*ije maloljetne osobe7

pona anje npr. u ,orenzikoj psihologiji predvi4anje estine i vrste budu:eg delikventnog postignu2e npr. u psihologiji rada predvi4anje uspjeha u zanimanju7
koja se prognoza izvodi na te!elju jednog ili ve2eg #roja sada njih i4ili pro lih indikatora koji se odnose naA 2ivotnu povijest pojedin*a7 aktualno psiho,iziko stanje i pona5anje pojedin*a7 rezultate u testovima sposobnosti i upitni*ima linosti. +;>T7 %;&?3&-7 razlikujemo prema slijede:im kriterijimaA

1. pre!a #roju ispitanika razlikuje seA individualna prognozaA koja se odnosi samo na jednog ispitanika7 na primjerA prognoza razvoja
alkoholne karijere maloljetne osobe7

grupna prognozaA koja se odnosi na grupu vi5e ili manje homogenih ispitanika7 na primjerA
prognoza djelovanja grupne terapije na interak*ije lanova terapijske zajedni*e7

2. pre!a vre!enskoj udaljenosti kriterija razlikuje seA dijagnoza7 kada se prognozira vremenski bliski kriterij7 na primjer7 dijagnoza depresivnosti na
osnovu rezultata u #e*kovom inventaru depresivnosti7

predikcija7 kada se prognozira vremenski udaljeniji kriterij7 na primjerA prognoza neurotskog

pona5anja vojnika u borbenoj situa*iji na osnovu rezultata na =P0 dobivenog pri selek*iji za pro,esionalni vojni sastav7

3. pre!a nainu o#jedinjavanja prediktorskih podataka u konani prognostiki sud razlikuje seA statistika prognoza kod koje se koristi statistiki algoritam7 koji je utvr4en prethodnim
istra2ivanjima7 na primjerA odre4ivanje rizika za razvoj delikventne karijere maloljetnog ovisnika na osnovu prognostikih tabli*a7 suda o bolnikoj prilagodbi preza5ti:enog djeteta7 nakon klinikog intervjua sa djetetom i njegovim roditeljima pri dolasku u bolni*u.

klinika prognoza7 kod koje se koristi subjektivno vrednovanje7 na primjerA dono5enje sintetikog

6 klinikoj psihologiji su e 2e od ostalih vrsta individualna prognoza, dijagnoza i klinika prognoza.

63

2.9 .2 . O1! "# (li! i () i #$& $i#$ i ( ) /%". !" ') linika i statistika prognoza se razlikuju u slijede:emA

(1) klinika prognoza je kvalitativna te su#jektivna i i!plicitna odn. zavisna od kliniara7

nestandardizirana odn. ne,ormalizirana i holistika, a statistika prognoza kvantitativna, o#jektivna, zasnovana na eksplicitni! pravili!a, standardizirana i analitika7

(2) klinika predikcija se vr i na osnovu ve2eg #roja kategorija pojava, sa !anji!

frekvencija!a pojavljivanja, a statistika se vr i na osnovu !anjeg #roja kategorija pojava, sa ve2i! frekvencija!a pojavljivanja7 5to proizlazi iz naina prikupljanja podataka Bkoji je kod klinike predik*ije ,rontalan7 a kod statistike *iljanC i iz vrste podataka koji se prikupljaju7

(3) klinika prognoza je podesnija za vre!enski #liski kriterij, a statistika za vre!enski

udaljen kriterij7

(4) klinika prognoza je podesnija za predvi0anje specifinih o#lika pona anja, a statistika
za predvi0anje op2ih o#lika pona anja7

(5) klinika predikcija je sekvencijalna7 jer se sastoji iz serije kratkoronih predvi4anja

neposredno uslovljenim prethodnim predvi4anjima7 a statistika nesekvencijalna jer ukljuuje samo jedno predvi4anje7

(6) valjanost klinike predikcije ovisi o kliniaru, a valjanost statistike ovisi o valjanosti
prognostikog algorit!a koja je utvr0ena prethodni! istra$i,vanji!a. 2.9 .3 . Gl&0! i )>)($i (li!i ( ) /%" .! "' ) ;lavni e,ekti klinike prognoze nakon njenog saop:avanja mogu bitiA

individualni ili grupniA danoj prognozi se nastoji prilagoditi pojedina* ili grupa na koje se

prognoza odnosi7 putem prihva:anja injeni*a i poduzimanja promjena u pona5anju7 ili reagiraju:i obrambenim mehanizmima kao 5to je nega*ija saop:enog. Na primjerA BaC individualna prognoza kliniara upu:ena ovisniku od alkohola da ako nastavi piti mo2e oekivati ozbiljne poreme:aje per*ep*ije u vidu halu*ina*ija dovodi kod pojedin*a do promjene u estini uzimanja alkohola ili do odluke da :e se podvrgnuti lijeenju ili do nega*ije prognoze putem izgovora Eto se meni ne mo2e desitiF7 BbC grupna prognoza vojnog psihologa upu:ena zapovjedniku vojne postrojbe da se kod dijela pojedina*a u postrojbi mogu oekivati neprilago4ene neurotike reak*ije u stresnoj situa*iji borbenog djelovanja7 dovodi do zamjene rizinih vojnika borbeno spremnijima. pojedin*a kojemu je prognoza data. Na primjerA BaC nakon 5to je uposleniku tzv. za5titnih radioni*a koje upo5ljavaju subnormalne7 prognoziran skroman radni uinak7 on se raspore4uje na ona radna mjesta koja ne:e biti usko grlo u proizvodnji7 BbC nakon 5to je roditeljima saop:eno da :e njihovo jo5 nero4eno dijete imati &oMnov sindrom7 oni se odluuju na pobaaj ili se odluuju na porod7 pritom smanjuju:i vlastita oekivanja glede budu:ih postignu:a tog djeteta.

socijalniA prognozi se nastoji prilagoditi so*ijalna okolina7 naje5:e radna okolina ili porodi*a

institucionalniA prognozi se prilago4avaju institu*ije so*ijalne i zdravstvene za5tite. Na primjerA BaC

maloljetna osoba kojoj je prognozirana karijera agresivnog pona5anja i delikven*ije prijavljuje se *entru za so*ijalni rad na ijem podruju je njeno stalno prebivali5te radi poduzimanja odgovaraju:ih mjera kao 5to je npr. obiteljska terapija7 BbC djetetu kojem je zbog nepovoljnih uvjeta poroda7 kao 5to je hipoksija7 prognoziran visok rizik od neurolo5kih poreme:aja7 ono se kao EneurorizinoF podvrgava dvogodi5njem ambulantnom pra:enju u posebnoj ustanovi.

64

2.9.4. O1%)+ i0& ! -) ,#/ -) A! " # $i /%) 1i(< i-) Zato 5to je kriterijska varijabla uvijek pod utje*ajem velikog broja inila*a koje sve nije mogu:e predvidjeti i obuhvatiti prediktorima7 psihologijska prognoza je stohastika7 e ne deterministika7 pa se uz prognozu uvijek ve$e odre0ena pogre ka koja utjee na uspje nost prognoze. 6spje5nost prognoze je !jera koja ukazuje sa kojo! tono 2u ili koliko esto se ostvaruje predvi0anje proiza5lo iz nekog prognostikog postupka. Postoje dvije !jere uspje nosti prognoze kvantitativnog , di!enzionalnog kriterijaA

standardna pogre ka prognoze je inverzna !jera uspje5nosti prognozeA to je standardna

devijacija razlika iz!e0u prognoziranih i realno do#ivenih vrijednosti u kriteriju odn. standardna devija*ija pogre5aka prognoze7 a njena veliina se procjenjuje po!o2u izraza1 sA Q R sA .1 , r 2QA/1427 gdje je sR standardna devija*ija kriterijske varijable7 a rNR koe,i*ijent korela*ije izme4u kriterija i prediktora7 pogre ke predvi0anja na osnovu prognostikog postupka u odnosu na veliinu pogre ke koja #i postojala na osnovu predvi0anja na slijepo odn. na osnovu sluaja/poga4anja7 bez kori5tenja prognostikog postupka7 a odre0uje se iz izraza 7 R 188 [ 1 , .1 , r2QA/142] 7 gdje je rNR koe,i*ijent korela*ije izme4u kriterija i prediktora odn. koe,i*ijent prognostike valjanosti prediktora.

efikasnost prognoze je direktna !jera uspje5nosti prognozeA to je postotak s!anjenja

Kod predvi0anja kvalitativnog , kategorijalnog kriterija7 kakav je sluaj est u klinikoj psihologiji7 uspje nost prognoze se izraunava kao postotak pove2anja tonih predvi0anja pute! nekog prognostikog postupka u odnosu na postotak vjerojatnosti tonih predvi0anja na osnovi sluaja odn. bez primjene prognostikog postupka Bprema P=8Z7 1++2C. Na primjer7 ukoliko putem klinike prognoze kliniar prognozira da :e se od 299 ispitanika sa blagim poreme:ajima linosti kod njih !9 B29IC razviti paranoidni poreme:aj linosti7 a razvije se kod njih 39 Bkod njih 1"IC7 znai da postotak tonih predvi4anja iznosi 1"I7 a pogre5nih predvi4anja "I. #udu:i da je vjerojatnost tonih predvi4anja na osnovu sluaja za poreme:aje linosti 19 I Bprema &S)'0V postoji 19 vrsta poreme:aja linosti7 uz pretpostavku da su poreme:aji linosti jednako estiC uspje5nost prognoze odn. postotak pove:anja tonih predvi4anja u odnosu na vjerojatnost predvi4anja na osnovi sluaja iznosi 1"I ' 19 I H "I.

65

2.;. VALIDACIJA KLINIKE 4ETODE

Valjanost klinike metode odn. klinikih mjernih instrumenta i postupaka mo2e se utvrditi odn. pro*ijenitiA

a) 6%;@&;3&7 putem .a1/ pojavne .facijalne/ valjanostiA pro*jenom reak*ija ispitanika na pojedinu
metodu i njihove spremnosti na suradnju7 na primjerA kako ispitanik reagira na metode kompjuterske samopro*jene koja se uvodi u kliniku bateriju i .a2/ sadr$ajne valjanostiA sistematskom logikom analizom esti*a testa ili subtestova baterije7 glede njihove indikativnosti i reprezentativnosti za predmet mjerenja7 na primjerA da li klinika baterija sadr2i sve subtestove potrebne za temeljitu eksplora*iju kognitivnog statusa ispitanika7

b) 7"%@;@F>K@7 pri emu se utvr4uje .#1/ teorijska .konstruktna/ valjanostA u kojoj mjeri neki
mjerni postupak mjeri neku hipotetsku osobinu ili konstrukt i .#2/ praktina .prag!atika/ valjanostA u kojoj je mjeri mjerni postupak dijagnostiki valjan7 prognostiki valjan i diskriminativan. 6nutar teorijske valjanosti se odre4ujeA

.#11/ faktorska valjanostA u kojoj mjeri je neki mjerni postupak ,aktorski kompleksan7 na primjerA
novu kliniku bateriju primijenimo na ve:em broju npr. anksioznih ispitanika i ,aktorski je analiziramo7

.#12/ kongruentna valjanostA u kojoj mjeri rezultati novog mjernog postupka koreliraju sa

rezultatima dobivenim na ranije konstruiranom7 dobro poznatom postupku7 npr. rezultate na upitniku depresivnosti kojeg smo sami konstruirali uspore4ujemo sa rezultatima na #e*k'ovom inventaru depresivnosti7 za istu skupinu ispitanika ili sa nekim teorijskim modelom7 metodom koreliraju sa rezultatima mjerenja iste osobine dobivenim drugom metodom7 na primjerA koreliramo rezultate koje dobivamo putem samopro*jena i putem skala pro*jene7 metodama me4usobno koreliraju7

.#13/ konvergentna valjanostA u kojoj mjeri rezultati mjerenja neke osobine dobiveni jednom .#14/ diskri!inantna valjanostA u kojoj mjeri rezultati mjerenja razliitih osobina dobiveni slinim .#1'/ konkurentna valjanostA kao kriterij valjanosti testa koristimo grupnu pripadnosti odn. uzorke
koji se po nekoj osobini znaajno razlikuju7 a koji se nazivaju kontrastne grupe7 na primjerA putem nove vrste neuropsiholo5kog testa utvr4ujemo psihomotoriku osoba sa i bez in,ektivne traume mozga.

6nutar praktine valjanosti se odre4ujeA

.#21/ dijagnostika valjanostA u kojoj je mjeri test prediktivan za neki vremenski bliski kriterij7 na
primjerA u kojoj mjeri >.0S pokazuje sada5nju inteligen*iju ispitanika7

.#22/ prediktivna valjanostA u kojoj mjeri je rezultat na testu ili skali prediktivan za neki vremenski

udaljeni kriterij na primjerA u kojoj se mjeri putem rezultata na =P0 pri selek*iji za pro,esionalni vojni sastav mo2e predvidjeti neurotsko pona5anje ispitanika u borbenoj situa*iji i nekoj osobini7 na primjerA u kojoj mjeri Q'sort tehnika razlikuje anksiozne od normalnih.

.#23/ diskri!inativna valjanostA u kojoj mjeri neki mjerni postupak diskriminira ispitanike prema

6nutar dijagnostike valjanosti mo2e se kao kriterij valjanosti koristiti interni konsenzusA koreliranje pojedinih subtestova baterije ili koreliranje esti*e testa sa ukupnim testovnim rezultatom ili eksterni konsenzusA slaganje dijagnoze postavljene na osnovu rezultata u testu sa nezavisnim dijagnozama grupe strunjaka. #udu:i da se psihijatri sami sa sobom sla2u u nekoj dijagnozi 19'!9I7 odn. nisko su pouzdani7 ni eksterni konsenzus nije pouzdan kriterij7 ali boljih kriterija nema. &ijagnostiku valjanost dijagnostiara utvr4uje se uspore0ivanje! dijagnoze koju je dao kliniar sa dijagnozo! koja proizlazi iz rezultata o#jektivnog !jernog instru!enta kao 5to je to test. Pro*jena opravdanosti ukljuivanja neke metode u dijagnostiku bateriju zasniva se na tome koliko ona pove:ava tonost dijagnoze koja se posti2e bez nje na osnovu postoje:e baterije koji se problem naziva pro#le! diferencijalne valjanosti.

66

Pri pro*jeni validnosti klinikog pristupa treba imati u vidu daA .1/ validnost, kao !etrijska karakteristika ovisi o uzorku na koje!u je utvr0ena, razliit nain odn. prema razliitim kriterijima valjanosti7

(2) razliite !etode, z#og prirode podataka koji se ti! !etoda!a do#ivaju, validiraju na (3) validnost klinikog pristupa u cjelini ne odre0uje validnost svake !etode ponaoso#
odn. sintetika valjanost #aterije je nadsu!ativna7 5to potvr4uje injeni*a da jedna dijagnostika metoda mo2e imati za sebe veliku validnost7 ali ukljuivanje te metode u kliniku bateriju ne mora obavezno pobolj5ati dijagnostiku valjanost te baterije odn. neka druga metoda sa manjim koe,i*ijentom valjanosti mo2e u ve:oj mjeri pobolj5ati ukupnu BsintetikuC valjanost te baterije.

67

3. DOPRINOSI KOGNITIVNOG PRISTUPA KLINIKOJ PSIHOLOGIJI

3.1.OSNOVNI PRO5LE4I
3.1 .1 . P%"7 l) * 0-) %" 1 " # $" -! " # $i #& *" i#( &' & Kvaliteta odn. tonost'istinitost'vjerodostojnost i potpunost sa!oiskaza o vlastito! pona anju i do$ivljavanju je veo!a niska odn. ograniena 7 pogotovo pri opisivanju pro5lih do2ivljaja odn. mentalnih stanja i emo*ija koji nisu u potpunosti pod svjesnom kontrolom. Ve: ver#alizacija jednostavne !otorne vje tine koja je pod svjesnom kontrolom7 kao 5to je to npr. vo2nja bi*ikla7 predstavlja za ve2inu ljudi pote ko2u7 a u klinikoj psihologiji se tra2e mnogo zahtjevniji iskazi7 koji se ne odnose samo na opise doga4aja7 ve: prete2no na opise do2ivljaja. #3-.&#=N8 B1+(!C je uvje2bavao ispitanike da pomo:u kompjutera u tvorni*i kontroliraju rad kompleksnih strojeva. 6 razliitim ,azama uvje2bavanja je tra2io od ispitanika da verbaliziraju svoj napredak. Pokazalo se da iako je napredak o vje tini prisutan, ispitanici nisu u stanju opisati u e!u se sastoji taj napredak1 ver#alni iskaz o vlastito! procesu rada se ne po#olj ava . 8ek kada su ispitani*ima dodatno dane detaljne verbalne instruk*ije kako radi pojedini dio proizvodnog pro*esa kojim upravljaju7 njihov verbalni iskaz se pobolj5ao. Vjerodostojnost samoiskaza je ograniena z#og slijede2ih nena!jernih siste!atskih gre akaA

(1) ljudi iznose interpretaciju i opravdanja svoga pona anja te vjerovanja i oekivanja 7 a ne
opis stvarnih uzroka i toka svoga pona5anja7

(2) ljudi nisu svjesni svih razliitih utjecaja okoline na njihovo pona anje7 pogotovo kod
kompleksnih me4uljudskih odnosa koji sadr2e mnogo relevantnih i irelevantnih odn. distraktivnih podra2aja7

(3) postoji opti!iza! pa!2enja7 odn. bolje se pamte ugodni od neugodnih pro5lih podra2aja
odn. do2ivljaja7

(4) kod nejasnih situa*ija iskaz se zasniva sa!o na salijentni! podra$aji!a.

Navedeno potvr4uje <feno!en pasivnog pro!atraa= kojeg su eksperimentalno potvdili ?.8.N= i &.3?=@ B1+%2CA vjerojatnost da 2e netko priskoiti u po!o2 unesre2enoj oso#i to je !anja to je ve2i #roj ljudi koji pro!atraju situaciju. Kada se ispitanike pitalo za to nisu priskoili u po!o2 nitko ne navodi eksperi!entalno potv0enu injenicu i pravi uzrok nepo!aganja1 prisustvo ve2eg #roja ljudi odn. da su #ili sa!i da #i po!ogli, ve2 se koriste interpretacijeA Ebio sam u 5okuF ili Enisam znao kakoF. Vjerodostojnost samoiskaza ispituje se utvr0ivanje! konzistencije ver#alnog iskaza o pona anju i sa!og pona anja .pro log i #udu2eg/, koja pokazuju da to je detaljniji ver#alni iskaz i introspekcija, to je !anja njegova konzistencija sa #udu2i! ili pro li! pona anje!. >0?S-N B1+(!C je koristio dvije grupe studenata pri emuA ispitani*i u grupi . pro*jenjuju svoje budu:e pona5anjeA da li :e ostati u emo*ionalnoj vezi sa istom osobom u daljnjih godinu dana7 a ispitani*i u grupi # osim navedenog jo5 i introspektivno pro*jenjuju zadovoljstvo odnosom odn. partnerom Bu so*ijalnom7 emo*ionalnom i seksualnom smisluC.

68

Pra:enje parova je pokazalo se da to je vi e introspekcije Bgrupa #C7 to je !anja konzistencija ver#alnog iskaza i pona anja u #udu2nosti . Nalaz se tumai injeni*om da pri introspekciji ljudi koriste oso#ne interpretacije i rijetko prepoznaju prave uzroke pona anja pa ine pogre ne uzrone atri#ucije. Tonost sa!oiskaza je ve2a1

kada se ver#alno iskazuje o ciljevi!a, planovi!a i na!jera!a u #udu2nosti odn. o

kontroliranom pona5anju usmjerenom ka postizanju *iljeva. -svje5tavanje *ilja poma2e ljudima da se ,leksibilno prilago4avaju i izabiru strategije koje su naje,ikasnije odn. najvjerojatnije dovode do *ilja.

kada se ljude nagra0uje za tonost i za ve2u us!jerenost na injenice nego na dojmove. kada se tra$i iskaz o nedavni! odn. vre!enski #liski! doga0aji!a i4ili do$ivljaji!a.
3.1.2. P%" 7l) * #0-) #! " . ? ! ) # 0-) #! " . 1"@i0l-& 0& ! -& %re!a psihoanalinitko! pristupu, nesvjesni internalni procesi su potencijalno dostupni svijesti, a pre!a kognitivno! oni nisu dostupni 7 jer su ukljueni u registra*iju7 prijenos7 trans,orma*iju i skladi5tenje podra2aja7 a svijesti su dostupni samo produkti tih pro*esa. od nesvjesnih odn. subliminalnih eksternalnih podra2aja7 postavlja se pitanje da li ljudi registriraju takve podra2aje7 odn. da li dolazi do do$ivljaja podra$aja kojih do$ivljaja ljudi nisu potpuno svjesni. Slijede:i nalazi idu u prilog subliminalne per*ep*ijeA

3-??).N B1+%2C prezentira ispitanici!a svjetlosne podra$aje u vidu krugova razliitih #oja

u su#li!inalni!, li!inalni! i suprali!inalni! intenzi,teti!a i tra$i iskaz o to!e da li su ih vidjeli i koje su #oje . Kada ispitanik odgovori da do$ivljajno ne!a podra$aja, pita ga se za #oju tog su#li!inalnog podra$aja. Pokazalo se da je #roj tonih odgovora na taj upit statistiki znaajno ve2i nego kod sluajnog poga0anja. &akle7 ispodpra2ni podra2aji se registriraju. ne sa!o njegove fizikalne karakteristike. 6 provedenom eksperimentu autor je tahitoskopski prezentirao odn. eksponirao grupe slova i tra$io od ispitanika da odgovore da li su te slova inila s!islenu rije i koju rije. "jeri se leksiko vrije!e odluivanja, odn. vrije!e koje je potre#no ispitaniku da prepozna rije. Pokazalo se da ukoliko je suprali!inalno! podra$aju .npr. =kvadrat=/ prethodio po znaenju slini su#li!inalni .npr. <etverokut=/, s!anjuje se leksiko vrije!e odluivanja.

).31=? je B1+(3C pokazao da da ispitanici registriraju i znaenje su#li!inalnog podra$aja, a

=lektro,iziolo5ka istra2ivanja pokazuju da se evocirani potencijali registriraju i za su#li!inalne

taktilne podra$aje7 dakle da postoje elektro,iziolo5ke promjene iako nema svjesnog do2ivljaja podra2aja. kontinuirana7 odn. da ne postoji dihotomija do2ivljava'nje/nedo2ivljavanje podra2aja

0stra2ivanja u podruju teorije detek*ije signala su pokazala de je osjetljivost senzornih siste!a Verbaliza*ija neke nauene motorne vje5tine je redovito manjkava jer se samo na osnovu danih
verbalnih uputa ona ne mo2e nauiti. Navedeno ukazuje da pojedinac ne!a uvid u sve ono to do$ivljava toko! uenja vje tine7 pa ne mo2e to ni verbalizirati7 ali ta nemogu:nost ne utjee na izvo4enje te vje5tine.

?aboratorijska istra2ivanja S0?V=3).Na B1+(3C osim 5to potvr4uju postojanje represije7 tako4er
pokazuju da se subliminalni podra2aji do2ivljavaju7 nesvjesno pro*esiraju i djeluju na do2ivljavanje i pona5anje. .utor je koristio metodu subliminalne vizualne psihodinamske aktiva*ije prezentiraju2i ispitanici!a sa %%% .depresivci!a i shizofreni!a/ tahitoskopski u 4 !s vulgarne slike i rijei koji su pre!a psihoanalizi kritini odn. provokativni sadr$aji za <nesvjesno=. Kod svih ispitanika je do lo do pogor avanja stanjaA shizo,reniari su iskazali pove:anje koliine patolo5kih oblika mi5ljenja i patolo5kog neverbalnog pona5anja7 dok su depresiv*i intenzivirali negativna raspolo2enja kojim PPP su se branili od dolaska provokativnih in,orma*ija u svijest. asnije je putem supraliminalne per*ep*ije dobiven isti nalaz7 5to je potvrdilo prethodni nalaz. Slijede:a je kritika navedenog istra2ivanjaA B1C nije se uspjelo repli*irati7 B2C prezentirani neugodni

69

subliminalni i supraliminalni podra2aji i kod normalnih ispitanika imaju emo*ionalni naboj i izazivaju burne reak*ije7 B3C neugodna emo*ionalna reak*ija se dobiva i za druge neugodne podra2aje7 a ne samo za one koji su provokativni za EnesvjesnoF. 3.1 .3 . P%"7 l) * &, $" *& $ #( i2 i ("! $%" li%& ! i2 /%" <) #& Problem automatskih i kontroliranih pro*esa se odnosi na pitanje koji su auto!atski odn. nesvjesni kognitivni procesi procesiranja infor!acija, a koji su kontrolirani odn. svjesni te u koje! stupnju je pona anje svjesno kontrolirano, a u koje! stupnju je pod utjecaje! faktora kojih pojedinac nije svjestan. Kontrolirani procesi su1

fleksi#ilni i adapti#ilni odn. prilagodljivi razliitim novim situa*ijama7 zahtjevaju hoti!inu odn. aktivnu pa$nju 7 koja ima ogranieni kapa*itet pro*esiranja
in,orma*ija i stoga ukljuuje selek*iju in,orma*ija7

aktiviraju se ili preus!jeravaju intenzivni!, novi! i4ili nejasni! podra$aji!a.

6uto!atski procesi su1

relativno nefleksi#ilni, #rzi i stereotipni7 zahtijevaju nehoti!inu odn. ha#itualnu !ini!alnu pa$nju7 pri!jenjuju se u do#ro poznati! situacija!a7 kada se aktiviraju nenamjerno7 a prekidaju se
odn. inhibiraju svjesnim usmjeravanjem pa2nje.

.utomatski odn. nesvjesni i kontrolirani odn. svjesni kognitivni pro*esi pro*esiranja in,orma*ija postoje u podrujuA

(1) percepcijeA 5to pokazuju istra2ivanja o subliminalnoj per*ep*iji i o selektivnoj per*ep*iji7 (2) pa$njeA 5to pokazauju istra2ivanja kapa*iteta pa2nje i E5to je toOF ,enomena7 (3) pa!2enjaA 5to pokazuju istra2ivanja elektrine stimula*ije kore velikog mozga putem koje se
mogu nesistematski evo*irati svi sadr2aji koji su ikada svjesno registrirani i pohranjeni u pam:enju7

(4) !i ljenjaA 5to pokazuje npr. #e*kova kon*ep*iji selektivne apstrak*ije pri emu nesvjesna
usmjerenost na negativne aspekte situa*ije blokira apstrak*iju pozitivnih. Zdru2eno djelovanje per*ep*ije i mi5ljenja u automatskom pro*esiranju in,orma*ija ilustrira se nalazom da se vi e slo#odnih asocijacija daje na rije koja je prezentirana su#li!inalno, nego na rije koja je prezentirana kao suprali!inalni podra$aj . od svjesnog pro*esiranja in,orma*ija je7 dakle u2i raspon slobodnih aso*ija*ija7 5to se tumai time da kada je uspostavljena perceptivna hipoteza pojedinac ne registrira asocijacije koje su disonantne toj hipotezi. : podruju pona anja se mogu identi,i*irati dva oblika pona5anjaA

kontrolirano pona anje7 od strane podra2aja iz okoline i od strane svjesnih kognitivnih pro*esa a
mo2e se obrazlo2iti bli2im i daljim *iljevima i

nekontrolirano pona anje7 od strane podra2aja iz okoline i od strane nesvjesnih kognitivnih

pro*esa7 bazira se na davno steenom pro5lom iskustvu i ne da se obrazlo2iti odn. verbalizirati7 pri emu se postavlja pitanjeA u kojoj mjeri je na5e pona5anje uvjetovano svjesnim kognitivnim pro*esima7 a u kojoj mjeri nesvjesnim kognitivnim pro*esimaO 3azlika izme4u kontroliranog i nekontroliranog pona5anja potvr4ena je u pokusima = ).Na B1+("C koji je ispitivao ,a*ijalnu mikroekspresiju kod emo*ijaA ljudi su u stanju kontrolirati facijalnu ekspresiju, ali te ko !ogu to!e prilagoditi i ostale never#alne znakove .npr. polo$aj tijela/, pa

70

njihov nesklad ukazuje na glu!ljenu e!ociju. Nadalje7 automatski pro*esi ukljueni u spontanu ,a*ijalnu ekspresiju aktiviraju odre4ene mi5i:e li*a7 a svjesni kontrolirani pro*esi ukljueni u namjernu odn. Enamje5tenuF ,a*ijalnu ekspresiju aktiviraju neke druge mi5i:e. &akle7 dio mi5i:a li*a je pod kontrolom svjesnih pro*esa7 a dio je pod kontrolom nesvjesnih pro*esa. 3.1.4. U#/" %) 1 7 & !) #0-) #! " . (&" (".! i$i0! " . i (&" /#i2" &! & li$i ( " . ("!< )/ $& Nesvjesno jeA

u kognitivnj psihologijiA ni na koji nain nije dostupno svijesti7 u psihoanaliziA poten*ijalno dostupno svijesti.
6sporedba dvaju tumaenja nesvjesnog iznijet :e se za pojavu pote ko2a pri dosje2anju neugodnih do$ivljaja odn. trau!atskih iskustava iz djetinjstva1

D3=6& tumai navedenu pojavu tzv. EpotiskivanjemF odn. represijomA pojedinac potiskuje

trau!atsko iskustvo odn. do$ivljaje u nesvjesno i titi se anksiozno 2u od izlaska tog iskustva iz nesvjesnog u svjesno. 8og iskustva se pojedina* u odrasloj dobi mo2e sjetiti odn. mo2e ga osvjestiti kroz analizu snova7 slobodne aso*ija*ije i analizu parapraksisa ime se ujedno uklanja njegova anksioznost. ognitivna psihologija tumai opisanu pojavu utjecaje! sna$nih e!ocija anksioznosti i straha na kogniciju, pa dolazi do upa!2ivanja pogre nih i nepotpunih infor!acija. -sim toga7 radi se o Euenju ovisnom o stanjuF7 pa bi zaboravljeni do2ivljaj trebalo reprodu*irati u stanju u kojem je nauen. 0spitivanja su pokazala da se ljudi najbolje dosje:aju onih sadr2aja u raspolo2enju u kojem su bili prilikom zapam:ivanja tih sadr2aja.

D3=6&ov kon*eptu represije podr2avaju nalazi o perceptivnoj o#rani, koja !o$e #iti alternativno tu!aenje opisane pojave. Per*eptivna obrana predstavlja tendenciju da oso#a te$e percipira one sadr$aje koji su e!ocionalno neugodno o#ojeni i!e <se #rani= od njihovog dolaska u svijest BP-S8).N7 #36N=3 i )*;0NN0=S7 1+!%C7 to je suprotan proces od represijeA kod represije se osoba Ebrani E da prethodno zapam:ene in,orma*ije iz pam:enja do4u u svijest7 a kod per*eptivne obrane se osoba EbraniF da in,orma*ije iz okoline dopru do svijesti. Per*eptivna obrana se demonstrira prezenta*ijom podra2aja me4u kojima ima i onih <kritinihF koji se te2e prepoznavaju jer za njihovo prepoznavanjeA

tre#aju ve2i intenziteti podra$aja7 odn. ve:i je intenzitet praga prepoznavanja7 5to je potvr4eno
metodom subliminalnog podra2ivanjaA podra2aj treba biti ve:eg intenziteta da bi ga prepoznali oni ispitani*i kojima je taj podra2aj anksiogen7

tre#a du$a ekspozicija podra$aja7 odn. produ2uje se vrijeme per*eptivne rekogni*ije 5to je
potvr4eno metodom tahitoskopskog podra2ivanjaA ukoliko se zadaju kritine rijei ili slike7 same ili zamaskirane drugim rijeima odn. slikama7 podra2aj :e du2e gledati do prepoznavanja oni ispitani*i kojima je sadr2aj podra2aja anksiogen.

&0K-N je B1+$9C potvrdio per*eptivnu obranu u eksperimentu u kojem je emo*ionalno negativno o#ojene sadr$aje prezentirao na periferiju vidnog polja jednog oka, a e!ocionalno pozitivno o#ojene sadr$aje na periferiju vidnog polja drugog oka. #inokularno je mjerio apsolutni limen za svjetlosne podra2aje. Potvr4eno je postojanje per*eptivne obrane nalazom da je prezentiranje e!ocionalno negativnog sadr$aja lijevo! oku dovelo do pove2anja vidnog praga odn. s!anjenja osjetljivosti desnog oka7 do ega ne dolazi ako su oba peri,erna podra2aja emo*ionalno neutralna.

71

3.2. KOGNITIVNE TEORIJE E4OCIJA

3.2 .1 . SC HA C HTER ? SI NGER " 0& D1=82E $) "%i-& &$%i7 , < i-) >i'i"l" A( ". ,'7,+) !-& S1<.1<8=3'S0N;=3ova B1+$2C atribu*ijska7 dvo,aktorska ili EjukeboNF teorija emo*ija uzima u obzir ono 5to nisu uzele u obzir prethodne teorijeA interpretaciju tjelesnih pro!jena koje nastaju per*ep*ijom nekog podra2aja. Prema S1<.1<8=3/S0N;=3ovoj B1+$2C dvofaktorskoj teoriji e!ocija, e!ocio,nalni do$ivljaj pojedinca je zajednika funkcija odn. predstavlja interakciju .produkt/ dvaju faktora1

1. perifernog fiziolo kog uz#u0enja .arousala/ koje je nespe*i,ino jer ne sadr2i spe*i,ine
znakove za prepoznavanje emo*ije7

2. kognitivnog i!enovanja .interpretacije/ tog uzbu4enja kada je izvor tog uzbu4enja nepoznat7
putem opa2anja so*ijalne okoline kojoj se pojedina* nalazi odn. putem uspore4ivanja sa drugim osobama7 tj. putem znakova per*ipiranih i interpretiranih iz konteksta u kojemu se ,iziolo5ko uzbu4enje javlja7 ime uzbu4enje dobiva identitet one emo*ije koju izra2ava osoba koja se opa2a. 0z navedene postavke se mogu izvesti slijede:a predvi4anjaA

(1) ukoliko je pojedinac fiziolo ki uz#u0en, a ne zna za to je uz#u0en, nastojat 2e

interpretirati to uz#u0enje pute! doga0aja koji se z#ivaju u okolini u !o!entu uz#u0enostiA student koji je opazio pojaano ku*anje svoga sr*a :e to interpretirati kao znak vlastite zabrinutosti7 a ne kao simptom svoje neispavanosti7 budu:i da su i kolege s kojima je u dru5tvu uzbu4eni i zabrinuti zbog nadolaze:eg ispita7

(2) ukoliko je pojedinac fiziolo ki uz#u0en, a zna za to je uz#u0en, ne2e nastojati

interpretirati to uz#u0enjeA student koji je istrao kilometarsku stazu7 i opazio ubrzano ku*anje svoga sr*a ne:e nastojati interpretirati to uzbu4enje niti :e ga pripisati emo*iji7

(3) ukoliko pojedinac nije fiziolo ki uz#u0en, interpretacija nekog doga0aja kao
e!ocionalno uz#u0uju2eg ne2e dovesti do autentine e!ocije. Navedena predvi4anja autori su potvrdili u eksperimentu u kojem manipuliraju sa dvije navedene varijable slijede:im redoslijedomA

(1) svim ispitani*ima daju la$nu uputu da se na njima ispituje utje*aj injek*ije vitamina imena
ESuproNinF na vizualnu per*ep*iju7

(2) svim ispitani*ima u#rizgavaju epinefrin7 koji dovodi do pove:ane aktivnosti simpatikusa odn.
do ,iziolo5kog uzbu4enja7 koje je tipino za sna2ni emo*ionalni do2ivljaj7

(3) .a/ ispitani*ima u grupi . je ispravno reeno da nakon injek*ije mogu oekivati fiziolo ko
uz#u0enje kao si!pto!e djelovanja injekcije Bpojaano lupanje sr*a7 ubrzano disanje7 *rvenjenje7 tresenje rukuC7 .#/ ispitani*ima u grupi # nije ni ta reeno o si!pto!i!a odn. efekti!a djelovanja injekcije koje mogu oekivati i .c/ ispitani*ima u grupi 1 je pogre5no reeno da nakon injek*ije mogu oekivati si!pto!e djelovanja injekcije koji se ne2e pojaviti BEstopala :e Vam postati neosjetljivaFC7

(4) ispitani*ima u kontrolnoj grupi je dana place#o injekcija koja ne dovodi do ,iziolo5kih
promjena7 i nije im ni5ta reeno o simptomima djelovanja injek*ije7

(5) dok ispitani*i u dru5tvu pomo:nog eksperimentatora individualno ekaju u ekaoni*i na

nastavak ispitivanja po!o2ni eksperi!entator se pona a radosno odn. eu,orino Bradi avioni:e od papira7 ba*a kugli*e zgu2vanog papira u ko57 smije se...C. ili ljutito odn. bijesno Bprilikom ispunjavanja upitnika sa uvredljivim pitanjima npr. Esa koliko mu5kara*a je va5a majka imala spolne odnose prije nego je upoznala va5eg o*aF... uvrije4eno se mrgodi7 prijeti i prigovara7 da bi na kraju poderao upitnik i ljutito napustio ekaoni*uC.

72

.utori su kao !jeru e!ocionalnog izra$avanja ispitanika koristili procjene slinosti pona anja ispitanika sa pona anje! po!o2nog eksperi!entatora7 promatraju:i ih kroz poluprozirno staklo7 a kao !jeru e!ocionalnog do$ivljaja ispitanika sa!oopis e!ocionalnog do$ivljaja ispitanika u ekaoni*i koji je tra2en u posteksperimentalnom intervjuu. .nalizom dobivenih rezultata se pokazalo da su ispitanici koji!a nije #ila ponu0ena interpretacija uzroka vlastite fiziolo ke po#u0enosti .iz grupe 9/ i!ali potre#u da interpretiraju svoju fiziolo ku po#u0enost pute! opa$anja socijalne okoline odn. putem uspore4ivanja sa drugim osobama takoA

da su se pona ali u skladu sa pona anje! po!o2nog eksperi!entatora, dok su ispitanici u da su u ve2oj !jeri iskazivali da do$ivljavaju e!ociju u kojoj je #io po!o2ni
eksperi!entator u odnosu na ispitanike drugih grupa7 pa proizlazi da su ispitani*i u ostalim grupama bili vi5e pod utje*ajem oekivanja stvorenog uputom nego pod utje*ajem pona5anja pomo:nog eksperimentatora7 pa nisu imali potrebu da interpretiraju svoju ,iziolo5ku pobu4enost. Slijede:e su kritike navedene teorijeA

drugi! grupa!a #ili relativno indiferentni na pona anje po!o2nog eksperi!entatora i nisu to pona5anje podra2avali7

(1) V.?0NS je B1+$$C doveo u pitanje nu2nost ,iziolo5kog uzbu4enja da bi do5lo do emo*ije
pokazuju:i da je dovoljno da oso#a sa!o percipra ili !isli da je uz#u0ena .npr. pute! la$nog feed#acka/, pa da do0e do pojave e!ocio,nalnog do$ivljaja . 6 eksperimentu koji je proveo mu5ki ispitani*i su bili prikljueni na elektrode koje su trebale registrirati i reprodu*irati ku*anje njihovog sr*a7 a kao podra2aj su poslu2ile ,otogra,ije atraktivnih djevojaka iz PlaRboRa. 0spitani*i su trebali izabrati ,otogra,ije koje su im se najvi5e svi4ale. Pokazalo se7 da su ispitanici prete$no iza#irali one fotografije kod kojih je prezentirana la$irana .!anipulirana/ vi a frekvencija otkucaja srca iako do stvarne promjene ,rekven*ije nije do5lo.

(2) teoriju7 prema ).3S<.??u i Z0)#.3&-u B1+%+C7 invalidira ne!ogu2nost replikacije

istra2ivanja S*ha*htera i Singera B1+$2C na osnovu kojeg istra2ivanja je postavljena7

(3) znakovi fiziolo kog uz#u0enja tre#aju vre!ena da se pojave i razviju 7 a atribu*ija tog
uzbu4enja esto nastupa prije nego se oni u potpunosti mani,estiraju7

(4) ispitanici sa prekido! le0ne !o$dine na vratno! dijelu koji ne do#ivaju infor!acije o
svo! fiziolo ko! uz#u0enju ipak do$ivljavaju pojedinu e!ociju. -sim 5to kognitivni pro*esi djeluju na emo*ije i e!ocije djeluju na kognitivne procese to pokazuje <uenje .odn. pa!2enje i dosje2anje/ ovisno o .e!ocio,nalno!/ stanju= i dirigirane asocijacije kod !i ljenjaA dirigirane aso*ija*ije kod ljudi u negativnom raspolo2enju sadr2e vi5e negativnih BneugodnihC aso*ija*ija nego kod ljudi koji su u pozitivnom raspolo2enju7 5to bi mogli nazvati Emi5ljenje ovisno o emo*ionalnom stanjuF.

73

3.2 .2 . FEI NER" 0& $) "%i-& &$%i7 ,< i-) )*"< i-& Teorija je sveo#uhvatna7 jer se su u njoj obuhva:eniA AE ANTECED ENTI I ATRI5 UTI >=0N=3 i D30=Z= su B1+%1C polaze2i od KelleAevog !odel kovarijance proveli eksperi!ent sa '4 ko!#inacije antecedentnih infor!acija u atribu*ijskim dilemama sa slijede:im varijablama odn. ante*edentnim in,orma*ijamaA distinktivnost pona anja na tri razine, konzistencija pona anja na tri razine, konsenzus pona anja na tri razine i

ishod pona anja na dvije razineA uspjeh/neuspjeh u nekom zadatku.

Zadatak ispitanika je da odrede stupanj u koje! se pona anje !o$e atri#uirati sa 4 osnovna uzroka uspjeha4neuspjeha u neko! zadatku7 a to su slijede:i atributiA sposo#nost, zalaganje, te$ina zadatka i

sre2a.
6stanovljeno je koje in,orma*ije dovode do atribu*ije pojedinih uzrokaA , sposo#nost se kao atri#ut koristi kada se opa$aA visoka konzisten*ija pona5anjaA pojedina* koji uvijek uspje5no rje5ava zadatke je sposoban7 niski konsenzus pona5anjaA pojedina* koji jedini rje5ava zadatak kojeg drugi ne uspijevaju rije5iti je sposoban7 , zalaganje se kao atri#ut koristi kada se opa$aA niska konzisten*ija pona5anjaA pojedina* koji as uspijeva7 as ne uspijeva u zadatku se trudi sporadino7 niski konsenzus pona5anjaA pojedina* koji jedini rje5ava zadatak kojeg drugi ne uspijevaju rije5iti se posebno trudi7 , te$ina zadatka se kao atri#ut koristi uz opa$enuA visoku konzisten*iju pona5anjaA pojedina* koji ne rje5ava zadatke7 dobiva stalno te5ke zadatke7 visok ili niski konsenzus pona5anjaA zadatak je te2ak ako ga mnogi nisu rije5ili7 a lagan ako su ga rije5ili mnogi7 , sre2a se kao atri#ut koristi uz opa$enu A nisku konzisten*iju pona5anjaA pojedina* koji sporadino uspijeva u rje5avanju. >=0N=3 je navedena ! osnovna uzroka smjestio na dvije odn. tri dimenzijeA zadatku7 ima sre:e u

A) lokus .!jesto/ atri#ucije kauzalnostiA internalnost H u osobi samoj7 eksternalnost H u situa*iji.

?okus kauzalnosti >=0N=3 je kao dimenziju kauzalnosti preuzeo od <=0&=3a B1+"(C i 3-88=3a B1+$$C. 7

B) sta#ilnost4nesta#ilnost kauzalnog atri#uta u vre!enu7 C) kasnije je7 zbog nedovoljnosti tih dimenzija da obuhvate sve uzroke uveo i tre:u dimenzijuA
kontrola#ilnost koja ukazuje na to u kojoj mjeri je ishod pojedinog zadatka podlo$an

74

.sa!o/kontroli pojedinca Bnpr. u ko*kanju i u igrama na sre:u je mogu:nost utje*aja na ishod zadatka odn. kontrola zadatka ograniena ili minimalnaC. Navedene dimenzije su me4usobno ortogonalne i de,iniraju slijede:e atributeA

sposo#nost je internalan7 nekontrolabilan i stabilan uzrok7 jer ovisi prete2no o inteligen*iji7 raspolo$enje je internalan7 nekontrolabilan i nestabilan uzrok7 jer ovisi situa*iji i ne mo2e se
kontrolirati7

tipino zalaganje Btipian dnevni uinak u pripremi za zadatak7 npr. uenje u trajanju od " satiC je
internalan7 kontrolabilan i stabilan uzrok7 uzrok7

trenutno zalaganje Bnpr. uenje itave no:i pred ispitC je internalan7 kontrolabilan i nestabilan te$ina zadatka je eksternalan7 nekontrolabilan Bne mo2e se u toku rje5avanja pro'mijenitiC i
stabilan uzrok7

sre2a je eksternalni7 nekontrolabilan i nestabilan uzrok7 nastavnikova Soso#na for!ulaS je eksternalan7 nekontrolabilan i stabilan uzrok7 trenutna po!o2 drugih je eksernalan7 kontrolabilan i nestabilan uzrok Bnpr. kolega mo2e pomo:i
u pripremi ispita7 ali to ne mora ponovitiC.

5E KONZEKV ENTI ao konzekventi atribuiranja se razmatraju !otivacijaA motiva*ija za postizanjem u prvom redu7 oekivanja postignu:a7 e!ocije i pona anje. Pojedin*i koji uspjeh atri#uiraju vlastitoj sposo#nosti i zalaganju, a neuspjeh nedovoljno! zalaganju i!aju izra$eniji !otiv za postizanje!. Pojedin*i koji vlastiti neuspjeh pripisuju nedostatku sposobnosti imaju nizak motiv za postizanjem. Nije jasno kako ti pojedin*i atribuiraju uspjeh7 jer su nalazi neodre4eni. &ekivanje odn. subjektivna vjerojatnost uspjeha/neuspjeha u budu:em zadatku je pri!arno pod utjecaje! di!enzije percipirane sta#ilnosti4nesta#ilnosti uzroka uspjeha4ne,uspjeha u prethodno! zadatkuA oekuje se da se stabilni uzro*i ponavljaju u budu:nosti7 a da se ne ponavljaju nestabilni uzro*i. Na primjer7 ako oekujem da pro4em7 a padnem na ispituA i ishod pripi5em stabilnom uzroku Bsposobnosti ili te2ini zadatkaC7 pove:at :e se oekivanje istog takovog ishoda u budu:em zadatku7 odn. smanjit :e se oekivanje uspjeha uz pojavu emo*ije beznade2nosti7 i ishod prethodnog zadatka pripi5em nestabilnom uzroku Bkao 5to je sre:a ili raspolo2enjeC7 tada takva atribu*ija nema utje*aj na moje oekivanje ishoda u budu:em zadatkuA jednostavno :u ponoviti prethodni zadatak7 oekuju:i da nestabilni uzro*i ne:e biti prisutni i da :u uspjeti. 7!ocije Ba,ektivne reak*ijeC mogu bitiA

a) nezavisne od atri#iuranja .atri#uta/ uzroka pona anjaA one emo*ije koje ovise o ishoduA sre2a .zadovoljstvo/ u sluaju uspjeha7 ili op:enito pozitivna ugodna uvstva u sluaju uspjeha
odn. pozitivnih posljedi*a7 uznemirenost BnezadovoljstvoC u sluaju neuspjeha7 naje5:e su bazine'generalne i javljaju se nakon pro*jene uspjeha/neuspjeha u zadatku. #/ zavisne od atri#uiranja .atri#uta/ uzroka pona anja1

sa!opouzdanje4sa!opo tovanje .ponos/7 ako se uspjeh atribuira internalnoA sposobno5:u7 75

 krivnja ili srd$#a zbog neuspjeha7 ako se atribuira internalnim7 ali kontrolabilnim ,aktoromA
nedovoljnim zalaganjem7

stid ili sa!osa$aljenje7 zbog neuspjeha7 ako se atribuira internalnim7 ali nekontrolabilnim
,aktoromA sposobno5:u Bodn. nedostatkom sposobnostiC

iznena0enje7 ako se uspjeh atribuira sre:om7 zahvalnost7 ako se uspjeh pripi5e pomo:i koju su drugi pru2ili i
naje5:e s kompleksne'spe*i,ine i javljaju se nakon pri!arnog atri#uiranja uspjeha 4neuspjeha pute! ponovnog sekundarnog atri#uiranja uspjeha4neu,spjeha ili pute! atri#uiranja #azinih e!ocija proiza lih iz pri!arnog atri#uiranja uspjeha4neuspjeha . Na primjer7 sre:a se javlja uz pozitivne posjedi*e nekog pona5anja7 a ponos ako se uspjeh atribuira internalnoA sposobno5:u ili ako se pozitivna emo*ija sre:e atribuira internalnoA ponosan sam jer sam svojom sposobno5:u osigurao svoju sre:u. =mo*ije zavisne od atribuiranja uspjeha/neuspjeha vezane su uz di!enziju lokusa kauzalnosti i uz di!enziju kontrola#ilnosti i javljaju se razvojno veoma rano7 ve: kod "'$ godi5nje dje*e. %ona anje u budu:nosti koje zavisi od atribuiranja Bpripisanog uzrokaC pona5anja u sada5njosti mo2e bitiA

vlastito pona anje7 s obzirom na to kako smo sami atribuirali vlastito pona5anje i pona anje drugih pre!a na!a7 s obzirom na to kako su oni atribuirali na5e pona5anje.
Vlastito pona5anje zajedniki odre4uju oekivanja o ishodi!a #udu2eg zadatka i e!ocije vezane uz ishod prethodnog zadatka koji utjeu na vjerojatnost pojavljivanja odre4enog pona5anja pri rje5avanju budu:eg zadatka. #udu:i zadatak se izvodi sa vi5e uspjeha ako mu prethode visoka oekivanja i pozitivne emo*ije. Pona5anje drugih prema nama ovisi o tome e!u su oni pripisali na e pona anje na di!enziji !ogu2nosti kontroleA ukoliko su na5 neuspjeh pripisali nekontroljivim uzro*ima7 odnose se prema nama blagonaklono Bi eventualno pru2aju pomo:C7 a ukoliko su na5 neuspjeh pripisali uzro*ima koje smo sami mogli kontrolirati7 javlja se ljutnja i izostaje pomo:. Na primjerA pro,esori su veoma zahtjevni prema studentima koji su oigledno sposobni7 a pokazuju lo5 uinak7 kauzalno zakljuuju:i da se nisu dovoljno trudili. Na opisani nain se dimenzija kontrolabilnosti koristi u pro*jeni da li drugoj osobi treba pru2iti pomo:. 3.2 .3 . L&'&%, #" 0& (".! i$i0! & $)" %i-& )*" <i-& ?.Z.36S B1+(+7 1++1aC smatra da je emo*ija ko!pleksna psihofiziolo ka reakcija koja proizlazi iz interakcije .a/ kognitivne procjene podra$aja odn. situacije .pri!arna procjena/ i .#/ kognitivne procjene predstoje2e transakcije iz!e0u pojedinca i okoline .sekundarna procjena/7 u svrhu souavanja sa podra2ajem Bdoga4ajem7 situa*ijom7 problemomC odn. u svrhu adapta*ije na okolinu. Navedene pro*jene ovise oA

karakteristika!a podra$ajaA zahtjevnost7 neizbje2nost7 BneCjasno:a7 psiholo ki! karakteristika!a pojedincaA hijerarhija vrijednosti7 *iljevi7 vje'rovanja7 oekivanja7
samopo5tovanje7 osje:aj kontrole7

sociokulturalni! faktori!aA norme7 vrijednosti i uloge.

i odre4uju kvantitet BintenzitetC i kvalitet BvrstuC emo*ije koja iz njih proizlazi.

%;@"6;36 %;&CF736 predstavlja per*ep*iju siutua*ije uz pridavanje znaenja podra2aju iz okoline kroz procjenu pojedinca o relevantnosti .va$nosti/ podra$aja za njegovu do#ro#it 7 odn. kroz

76

pro*jenu da li je podra2aj za pojedin*a s obzirom na svoje posljedi*e pozitivan BugodanC7 negativan BneugodanC ili neutralan. >7K:3D6;36 %;&CF736 predstavlja procjenu predstoje:e transak*ije pojedin*a i okoline odn. oso#nih i okolinskih izvora Bpoten*ijala7 mehanizamaC koji slu2e pojedin*u za adekvatno suoavanje sa per*ipiranim podra2ajem7 koje suoavanje mo2e bitiA

1. us!jereno na e!ocije izazvane nekim podra2ajem7 2. us!jereno na podra$aj koji dovodi do emo*ije7
5to tako4er utjee na kvantitet BintenzitetC i kvalitet BvrstuC emo*ija. Na primjer7 ako se primarnom pro*jenom neka osoba interpretira kao prijete:a7 5to dovodi do negativne emo*ije straha7 suoavanje mo2e biti B1C usmjereno na emo*ijeA pori*anje opasnosti ili reinterpreta*ija emo*ija7 ili B2C usmjereno na podra2ajA agresivno pona5anje prema toj osobi ili izbjegavanje te osobe. S obzirom na primarnu i sekundarnu pro*jenu e!ocija pre!a ugodnosti mo2e bitiA

vrlo neugodnaA ako se podra2aj pro*ijeni kao negativan7 a poten*ijali za suoavanje minimalni
odn. neadekvatni7 adekvatni7

neugodnaA ako se podra2aj pro*ijeni kao negativan7 a poten*ijali za suoavanje optimalni odn. ugodnaA ako se podra2aj pro*ijeni kao pozitivan7 a poten*ijali za suoavanje optimalni i vrlo ugodnaA ako se podra2aj pro*ijeni kao pozitivan7 a poten*ijali za suoavanje maksimalni.
?azarusova teorija e!ocija je proiza la iz autorovog psiholo kog !odela stresa7 stoga ima pote5ko:a u tumaenju nastanka pozitivnih emo*ija7 kod kojih gotovo da nema potrebe za suoavanjem odn. kod kojih je potreba za prilagodbom manja u odnosu na negativne emo*ije. -pisana teorijska kon*ep*ija znaajna je za kliniku psihologiju jer osim 5to e,ikasno tumai psiholo5ki stres ukazuje da su e!ocije pojedinca pod utjecaje! i onoga to !isli i onoga to ini7 te se mogu promijeniti djelovanjem na kogni*iju ili prakti*iranjem odre4enog pona5anja.

77

3.3.TEORIJE ATRI5UCIJE
3.3 .1 . U0" 1 , $)" %i-) &$%i7 , < i-) Sr2 so*ijalne per*ep*ije ini proces atri#ucijskog zakljuivanja kojim se nekom pona5anju ili nekom doga4aju pripisuju neki uzro*i ili se pojedin*u pripisuju neke osobine koji navodno dovode do odre4enog pona5anja. 8eorije atribu*ije poku5avaju odgovoriti na pitanje kako odn. na koji nain, pute! kojih kognitivnih procesa pojedinac zakljuujeA

o dispozicioni! atri#uti!a drugih ljudi odn. o njihovim latentnim osobinama na osnovu

per*ep*ije njihovog mani,estnog pona5anja7 koje zakljuivanje heteroatri#ucija7 a izra2ava se pitanjem Ekakav je netkoOF7 nazivamo dispoziciona

o kauzalni! atri#uti!a drugih ljudi i socjalnih doga0aja odn. o uzro*ima pona5anja drugih
ljudi i o uzro*ima so*ijalnih doga4aja7 na osnovu per*ep*ije mani,estnog pona5anja ljudi koje zakljuivanje nazivamo kauzalna heteroatri#ucija7 ili imputa*ije kauzalnosti a izra2ava se pitanjem Eza5to se netko pona5a tako kako se pona5aOF ili Eza5to se neka grupa pona5a tako kako se pona5aOF7 vlastitog pona5anja na osnovu per*ep*ije vlastitog mani,estnog pona5anja7 koje zakljuivanje nazivamo dispoziciona i kauzalna autoatri#ucija7 a izra2ava se pitanjima Ekakva sam ja osobaOF i Eza5to se pona5am tako kako se pona5amOF.

o vlastiti! dispozicioni! i kauzalni! atri#uti!a odn. vlastitim latentnim osobinama i uzro*ima

te se nastoje ispitati ,aktori koji na atribu*iju utjeu. &ono5enje takvih zakljuaka ima adaptativnu ,unk*iju jer se njima pona anju pripisuju sta#ilne dispozicije ili uzroci pa #udu2e pona anje postaje predvidljivo ime se omogu:ava kontrola vjerojatnosti pojavljivanja tog pona5anja u smjeru postizanja *iljeva. .tribu*ijsko zakjuivanje koje mo2e bitiA

1. spontano7 brzo'trenutano7 automatsko7 nesvjesno7 kada pojedina* ima dovoljno in,orma*ija koje
mu omogu:avaju e,ikasno zakljuivanje. 8akve atribu*ije neopravdano ne provjeravamo7 vjeruju:i u svoju Eintui*ijuF.7

2. na!jerno7 polagano7 svjesno u situa*ijamaA

kada je pojedinac iznena0en ili ugro$en iznenadnim7 nejasnim ili negativnim doga4ajem odn. situa*ijom koji potkopavaju njegova vjerovanja i oekivanja i/ili dovode do gubitka samokontrole odn. kontrole nad situa*ijom7 kada vlastiti stavovi, vjerovanja i !i ljenja i!aju sla#u podr ku drugih oso#a iz so*ijalne okoline i/ili ih so*ijalna okolina smatra neprikladnim7 kada su infor!acije o neko! pitanju va$nog za pojedinca nedovoljne i4ili neadekvatne7 odn.malobrojne i/ili neodre4ene7 kada pojedinac upozna tu0e iskustvo koje s!anjuje njegovu sigurnost u se#e7 pa pojedina* poinje tra2iti dodatne in,orma*ije kako bi objasnio 5to se doga4a i validirao to obja5njenje. 8ako7 na primjer7 totalno ignoriranje od strane prijatelja dovodi do dugotrajnije i svjesnije analize nego oekivani topli pozdrav. .tribuiranje je pose#no prisutno uz pojavu negativnih, nego uz pojavu pozitivnih podra$aja A na primjer7 ljudi koji postanu oduzeti nakon saobra:ajne nesre:e7 ili koji su oboljeli od raka tra2e obja5njenje svoga stanja Bpremda su kod bolesti atribu*ije naje5:e netone jer ljudi kao medi*inski lai*i ne poznaju dovoljno svoju bolestC v5e nego ljudi koji su dobili na lotu ili roditelji koji su dobili dijete.

0n,orma*ije na kojima se zasniva so*ijalna per*ep*ija i koje dovode do atribuiranja nazivaju se antecedentni uvjeti nekog pona anja7 i to su in,orma*ije koje znamoA

78

 o ranije! pona anju, !otivaciji, stavovi!a *iljnog pojedin*a ili grupe7 o situacioni! uvjeti!a aktualnog pona anja *iljnog pojedin*a ili grupe.
Konzekventi su posljedi*e do kojih dovodi pro*es atribu*ije u mi5ljenju7 emo*ijama i pona5anju. Na primjer7 razliita autoatribu*ija emo*ija dovodi do razliitih emo*ionalnih stanja7 a razliita heteroatribu*ija postignu:a dovodi do razliitih oekivanja. @sto pona anje !o$e!o razliito atri#uirati, ovisno o na e! poznavanju antecedenata, a razliite atri#ucije dovest 2e do razliitih konzekvenata. auzalne i dispozi*ione atribu*ije mogu bitiA

identifikacijske7 kod kojih dolazi do kategoriza*ije i imenovanja Bidenti,ika*ije7 etiketiranjaC

vlastitog iskustva7 u skladu sa svojim znanjem7 optu2uju:i sebe za nemoralno pona5anje i7 sebi7

!oralne7 koje se odnose na moralno su4enjeA npr. pojedina* smatra da je zaslu2io kaznu autoreprezentacijske7 kada pretpostavljeni uzro*i osobnih iskustva podr2avaju vlastitu sliku o
pri emu se atribu*ije esto donose uz visok stupanj uvjerenja u njihovu tonost7 5to ne mora odgovarati stvarnosti7 pogotovo ako se zasnivaju na pogre5nim ante*edentima. "oralne atri#ucije kojima pojedina* optu2uje sebe i smatra da je sam zaslu2io nesre:u zbog vlastitog nemoralnog pona5anja i!aju te$e efekte od vulnera#ilnih kauzalnih atri#ucija kada pojedina* neuspjeh pripisuje nedostatku vlastitih sposobnosti. &epresija i anksioznost proiza5li iz moralnih atribu*ija se te2e tretiraju jer depresivne osobe koje su u svom 2ivotu nemoralno postupale smatraju da su depresiju i/ili anksioznost zaslu2ile svojim pona5anjem. 3.3.2. K&,'& l! ) &$%i7 , < i-) 6 podruju kauzalnih atribu*ija treba posvetiti pa2nju doprinosima <=0&=3a7 i =??=@a te 3-88=3a te >=0N=3a. Prema <=0&=3u B1+"(C lokus kauzalnosti odn. ono 5to uzrokuje neko pona5anje neke osobe mo2e bitiA

internalni,sta#ilan7 u osobi samoj7 a ine gaA Ba1C motiva*ija osobe odn. ulo2eni trud i Ba2C

sposobnost osobe de izvede odre4eno pona5anje. Na primjerA mogu biti sposoban da rije5im doma:i zadatak iz matematike7 ali sam bez motiva*ije7 pa zadatak ostavljam nerije5enog. -brnuto7 mogu imati motiva*ije da rije5im taj zadatak7 ali ne i sposobnosti7 pa zadatak opet ostaje nerije5en. mogu pojaati ili oslabiti odre4eno pona5anje Bnpr. drugi ljudi7 sre:a7 sudbina7 #ogC. Na primjerA ukoliko je zadatak lagan Bte2ina zadatka je okolinski ,aktorC7 motiva*ija i sposobnost su dovoljni da se zadatak rije5i. 6koliko je zadatak te2ak7 za njegovo rje5avanje motiva*ija i sposobnost ne:e biti dovoljni7

eksternalni,nesta#ilan7 izvan osobe odn. iz okoline7 kojeg ine okolinski Bsitua*ioniC ,aktori koji

koji se javljaju nezavisno ili u kombina*iji. -pa2a koristi in,orma*ije o motiva*iji i sposobnostima pojedin*a te o situa*ionim ,aktorima da bi zakljuio o uzro*ima pona5anja tog pojedin*a. Na primjerA ukoliko je doma:i zadatak rije5en tada su motiva*ija i sposobnosti i situa*ioni ,aktori bili u skladu sa zadatkom. Prema =??=@u B1+$%C ljudi pro*jenjuju in,orma*ije koje navode na atribu*iju uzronosti kroz tri dimenzije pona5anjaA

distinktivnost u odnosu na drugi podra$ajA da li se pojedina* pona5a na isti nain u odnosu na

drugi podra2aj7

79

 konzistentnost pona anja pojedinca u vre!enuA da li se pojedina* pona5a na isti nain u

odnosu na isti podra2aj i u drugim situa*ijama pona5a na dani podra2aj.

konsenzus u odnosu na pona anje drugihA da li se i drugi ljudi pona5aju tako kako se pojedina*
Na primjer7 roditelj mo2e nepo2eljno BEzloestoFC pona5anje vlastitog djeteta pripisati djetetu7 a ne situa*iji odn. drugom djetetu sa kojim se dru2i7 ako je to pona5anjeA nisko distinktivnoA ono se tako pona5a sa svom dje*om7 visoko konzistentnoA ono se tako pona5a sa drugom dje*om i u vrti:u7 i na igrali5tu i kod rodbine i nisko konsenzualnoA druga dje*a se tako zloesto ne pona5aju. =mpirijska istra2ivanja su potvrdila da su distinktivnost7 konzistentnost i konsenzus relevantne dimenzije na kojima se baziraju atribu*ije. Studije u kojima su kori5tene hipotetike ili realne atribu*ijske situa*ije BdilemeC su pokazale da ispitanici pre!da analiziraju infor!acije u 3 di!enzije pona anja, ne ine to na tako siste!atian nain kako to !odel predvi0a. 6 kompleksnim situa*ijama se uzrone atri#ucije donose tako da se uzrono asocijativno povezuju1 do!inantni .salijentnih/ doga0aji i

prostorno ili vre!enski #liski doga0aji7

5to predstavlja tenden*iju per*ipiranja i pro*esiranja in,orma*ija koja je ,ilogenetski prisutna i kod 2ivotinja i kod ljudi7 a ontogenetski se mo2e zamijetiti kod dje*e. 8akva tenden*ija mo2e dovesti do pogre5nih atribu*ija. Nastojanja pojedina*a da utvrde uzrono'posljedine veze u pona5anju koristi se u klinikoj psihologiji zato 5to proces atri#uiranja !o$e dovesti do %%%, a !o$e se koristiti i za njihov tret!an. 3.3 .3 . A $%i7, < i-#( ) /". %) A( ) Pogre5ke koje proizlaze iz pro*esa atribu*ije uzroka pona5anja drugih i uzroka vlastitog pona5anja suA

te!eljna atri#ucijska pogre ka Be,ekt izvo4a'promatraC7 koja se odnosi na atri#uciju

vlastitog i tu0eg neuspjeha1 tendencija da tu0i neuspjeh atri#uira!o vi e internalno .oso#ina!a/, a !anje eksternalno .aktualno! situacijo!/, a vlastiti neuspjeh vi e eksternalno a !anje internalno . Na primjerA ako opazimo prolaznika koji se spotaknuo7 smatramo ga nespretnim a ako se isto dogodi nama7 ogledavamo se i tra2imo na 5to smo se spotaknuli. Pristranost dovodi doA B1C oekivanja ve:e konzisten*ije pona5anja drugih7 nego 5to je to pona5anje u stvarnosti konzistentno i B2C previ4anja konzisten*ije vlastitog pona5anja7 ime onemogu:avamo sebi prepoznavanje i razumijevanje vlastitih osobina Bsposobnosti7 motiva...CA npr. mladi: koji se konzistentno upu5ta u romantine veze u kojima biva iskori5tavan i poni2avan mo2e per*ipirati da je uzrok nezadovoljavaju:ih veza izvan njegaA u okrutnosti i be5:utnosti 2ena. uspjeha1 tendencija da se#e atri#uira!o Su pozitivno! svjetluS7 a druge u negativnom7 odn. da preuzimamo odgovornost za vlastita pozitivna pona5anja BuspjeheC7 a odbijamo odgovornost za vlastita negativna pona5anja BneuspjeheC7 pa npr. vlastite uspjehe atri#uira!o internalno7 npr. svojim osobinamaA sposobnosti7 zalaganju...7 dok uspjehe drugih pripisuje!o situaciji7 npr. sre:i.

hedonistika pristranost Bsel,'serving biasC7 koja se odnosi na atri#uciju vlastitog i tu0eg

<edonistiku pristranost potvr4uju istra2ivanja ?.6a i 36SS=?a B1+(9C. .utori su analizirali izjave igraa, trenera i sportskih novinara u lanci!a o sportski! doga0aji!a s o#ziro! na njihovo atri#uiranje po#jede odn. poraza internalni! ili eksternalni! uzroci!a i nalaze1 .1/ da su po#jede prete$no atri#uirane internalni!, a porazi podjednako i eksternalni! i internalni! uzroci!a7 B2C da je bias jai kod igraa i trenera7 nego kod novinara. -pisana pristranost mo2e biti pogubna u timskom radu7 gdje svaki lan tima pripisuje uspjehe sebi Bvlastitoj zasluziC7 a neuspjehe osobinama svojih suradnika. 8akve suprotne per*ep*ije mogu dovesti do nerazumijevanja i kon,likata.

80

-be navedene pristranosti se tumae na5im vlastiti! nastojanje! da unapre0uju!o i po#olj ava!o pozitivnu sliku o se#i. 6koliko obe pristranosti izostanu7 odn. atribu*ija se vr5i u suprotnom smjeru7 pa se uzro*i neuspjeha pripisuju se sebi7 a uzro*i uspjeha pripisuju drugima7 to predstavlja plodno tlo za nastanak i odr2avanje depresije. Zato se u tretmanu depresivnih osoba nastoje navedene atribu*ijske pogre5ke potaknuti i razviti. 0stra2ivanja atribuiranja daju ponekad neoekivane rezultate. Na primjer7 #6?).N i >-38).N su B1+%%C pratili tok rehabilita*ije paraplegiara nakon 5to su na poetku tretmana ispitane njihove uzrone atribu*ije. Pokazalo se da su toko! tret!ana #olju psiholo ku prilagod#u pokazali oni ispitanici koji su svoju nesre2u pripisivali se#i, a ne drugi!a. Premda takav nain atribu*ije na prvi pogled nema ,unk*iju ouvanja pozitivne slike o sebi7 autori su zakljuili da je takav atribu*ijski stil prisutan kod bolje prilago4enih zbog toga 5to podr2ava osje:aj kontrole tih ispitanika7 5to je blagotvoran ,aktor za rehabilita*iju. 3.3.4. T) %& /i-#( & /%i*-) ! & #/"'! &-& " &$%i7 , < i-i 8erapijska primjena spoznaja o atribu*iji temelji se naA >=0N=3ovoj teoriji atribu*ije i S1<.1<8=3/S0N;=3ovoj teoriji Batribu*ijeC emo*ija. S1<.1<8=3/S0N;=3ova teorija emo*ija smatra da e!ocija proizlazi iz atri#ucije fiziolo kog uz#u0enja odn. iz kognitivne interpreta*ije tog uzbu4enja. Na primjerA pojedina* koji je u napasti da ne5to ukrade i do2ivi uzbu4enje mo2e to uzbu4enje atribuirati pomisli da :e poiniti nemoralni in ili pomisli da :e biti otkriven. 6z prvu atribu*iju se javlja emo*ija krivnje ili srama7 a uz drugu emo*ija straha7 koje emo*ije mogu imati razliit utje*aj na daljnje pona5anje. -pisanu situa*iju potv4uje istra2ivanje u kojemu je potvr4ena pretpostavkaA ako se osigura alternativna atri#ucija odn. o#ja njenje za fiziolo ko uz#u0enje koja je eksternalna vjerojatnije je da 2e do2i do ne!oralnog ina. 0spitani*ima kojima je reeno da se ispituje utje*aj vitamina na vizualnu per*ep*iju dan je pla*ebo. =ksperimentalnoj skupini je reeno da :e ih pilula uzbuditi7 a kontrolnoj da :e ih pilula smiriti. &ok su ekali na uinak pilule7 rje5avali su test kojim se ispitivao rjenik uz uputu koja je pove:avala motiva*iju za rje5avanjem BVako se test ne rije5i ispitat :e vas tim psihologa kako bi ustanovili uzroke lo5eg uspjehaVC. =ksperimentator je na trenutak iza5ao iz sobe i time dao ispitani*ima priliku da varaju Bda prepi5u ispravne odgovoreC. 3ezultati su pokazali da je bilo vi e varanja u eksperi!entalnoj skupini, u kojoj su ispitanici svoje fiziolo ko uz#u0enje pripisali djelovanju pilule Bvaralo je "$7"I ispitanikaC7 a ne strahu ili sra!u7 pa ispitani*i nisu mogli odoljeti napasti da varaju. 6 kontrolnoj skupini7 u kojoj ispitani*i nisu mogli uzbu4enje pripisati piluli7 nego su svoje uzbu4enje pripisali sramu ili strahu7 varalo je svega 1%7!I ispitanika. -sim 5to kogni*ija djeluje na emo*ije7 i e!ocije utjeu na kogniciju 7 kao npr. kod uenja ovisnog o stanju7 koje dovodi do toga da se npr. uz negativnu emo*iju dosje:amo vi5e negativnih iskustava. Na osnovu istra2ivanja atribu*ije ,iziolo5kog uzbu4enja razvila se atribu*ijska terapija. Njena osnovna postavka je da terapijski uinak proizlazi iz navo4enja klijenta da krivo odn. drugaije nego inae atribuira svoju uzbu4enost odn. da promijeni svoju emo*iju7 mijenjaju:i atribu*iju svog ,iziolo5kog uzbu4enja. Pogre5na atri#ucija fiziolo kog uz#u0enja, koje se ne atri#uira pravi!, nego fiktivni! uzroci!a !o$e dovesti do $eljenog e!ocionalnog funkcioniranja. lijent mo2e atribuirati uzbu4enost na nain koji mu omogu:ava e,ikasniju kontrolu nad situa*ijom7 pogre5no atribuiraju:i uzbu4enje eksternalnim uzro*ima Bnpr. zahtjevi situa*ijeC7 a ne internalnim Bnpr. neurotika anksioznostC ili mo2e neku EmalignuF negativnu emo*iju preimenovati u EbenignuF Bnpr. emo*iju krivnje zbog pre2ivljavanja u emo*iju radosti 5to :e mo:i uiniti ne5to za svoje nastradale bli2njeC. Ponu4eno o#ja njenje fiziolo ke uz#u0enosti 6T> tre#a zadovoljiti kriterij uvjerljivosti to se posti$e tako da je prilago0eno odn. pri!jereno klijentu 7 npr. obja5njenje koje se mo2e ponuditi nekome koji je uzbu4en pred polijetanje aviona nije primjereno ako se ka2e Vto je zbog jutarnje kaveV7 ako on kavu ne pije7 a primjereno je ako se ka2e Vto vam je zbog pilule protiv munine koju ste maloprije uzeliV. V.?0NS i sur. B1+$%C su uspje no tretirali atri#ucijsko! terapijo! fo#iare od z!ija izla2u:i ih slijede:im situa*ijamaA 1C slide sa zastra5uju:om slikom zmije7 uz la2nu normalnu ,rekven*iju sr*a7

81

2C slide sa rijeju V5okV7 uz la2nu povi5enu ,rekven*iju sr*a i 3C umjereni elektro5ok. 6zbu4enje se kod ispitanika javlja i uslijed slike zmije i uslijed elektro5oka. Ga$no! povratno! infor!acijo! o ve2oj frekvenciji otkucaja srca u situaciji .2/ klijenti se uvjeravaju, da se njihovo uz#u0enje !o$e u potpunosti pripisati rijei S okS, a ne slici z!ije. Pokazalo se da usporedbi sa kontrolnom skupinom7 VobmanutiV kljienti su znaajno smanjili strah od zmije. .tribu*ijska terapija putem preimenovanja se mo2e efikasno koristiti i u tret!anu nesanice. 6 eksperimentu S8-3)Sa i N0S#=88a B1+%9C dvije grupe ispitanika koji su patili od nesani*e su dobile pilule Bpla*eboC koje trebaju uzeti prije spavanja. Prvoj grupi je reeno da su dobili sredstvo za induk*iju ,iziolo5kog uzbu4enja i da :e od pilule osje:ati pojaano uzbu4enje BnervozuC7 a drugoj grupi je reeno da je pilula sedativ i da :e ih smiriti i opustiti. Pokazalo se da su ispitanici u prvoj grupi, ije je fiziolo ko uz#u0enje prei!enovano, lak e zaspali, jer su pripisali uz#u0enje piluli, a ne nesanici Bpa*ijenti koji pate od nesani*e inae ne mogu zaspati jer su uzbu4eni pred spavanjeC. -bja5njenje dano drugoj grupi imalo je suprotan e,ektA ispitani*i u drugoj grupi jo5 su te2e zaspali. 1?.3 7 S.? -VS 0S i 1<.? ?=@ B1+("C su tretirali ispitanike sklone ataci!a panike prei!enovanje!7 kako bi prekinuli zatvoreni krug intenziviranja panike. od takvih ispitanika7 stresni podra2aj dovodi do hiperventila*ije7 koja dovodi do kardiovaskularnih simptoma Bpojaanog lupanja sr*aC7 koje oni pogre5no pripisuju npr. sranom napadu7 5to dovodi do daljnje hiperventila*ije i intenziviranja ,iziolo5kih reak*ija. .utori navode ispitanike da sve tjelesne reakcije koje se pojave nakon poetne hiperventilacije pripi u hiperventilaciji i da ponu s!ireno disati, to dovodi do prestanka ataka. &akle7 promjena imena simptoma u manje zastra5uju:e djeluje smiruju:e. Navedeni nalaz ukazuje da se osim na promjeni atribu*ije ,iziolo5kog uzbu4enja7 atri#ucijska terapija !o$e zasnivati i na prei!enovanju nekog negativnog doga4aja u eu,emizam odn. na razvoju eu,emistikig mi5ljenja. Primjena atribu*ijske terapije ima vi5e znaajnih nedostatakaA

osobito je va$no kakvo se o#ja njenje daje7

prei!enovanje djeluje sa!o u !anje poznati! situacija!a,

terapija nije etiolo ka7 nego simptomatska7 jer ne rje5avamo uzroke pote5ko:a klijenta7 terapija ukljuuje varanje klijenta7 5to nije opravdano iz etikih razloga.

82

3.4. KOGNITIVNI PRISTUP U TU4AENJU NASTANKA ANKSIOZNOSTI I DEPRESIJE

3.4.1. U0"1 , (".! i$i0! i /%i#$, / , $,*& )! -, !&#$& ! (& &!( #i"' !" # $i i 1)/ %) # i-) ognitivni pristup u tumaenju nastanka anksioznosti i depresije nastoji odgovoriti na pitanje na koji nain ljudi procesiraju infor!acije o se#i i svojoj okolini i!e potiu nastanak, razvoj i odr$avanje depresije. ognitivni pristup se #avi vrlo esti! egzogeni! odn. reaktivnim'situa*ionim depresijama7 a ne #avi se endogeni!,#iolo ki!,organski! depresijama koje su biokemijski uzrokovane npr.A

nedostatko! neurotrans!itera serotonina7 genetski .genetska depresija/A kod .mi5a je identi,i*iran na 11'om paru kromosoma gen za
manino'depresivnu psihozu na osnovu opa2anja da se depresija kod nekih obitelji javlja sistematino7 ve: kod male dje*e7 ak i 19 genera*ija unazad7 i koje su u istoj ,ormi rijetke ali kod kojih postoji mogu:nost ,armakolo5kog lijeenja koje se mo2e kombinirati sa kognitivnom terapijom. 0spitivanja su pokazala da slijede2i procesi potiu odr$avanju endogene odn. funkcionalne depresijeA

(1) depresivne oso#e .a/ tono procjenjuju koliinu negativnih doga0aja odn. iskustva u
vlastito! $ivotu, a znaajno podcjenjuju koliinu pozitivnih iskustava ili .#/ precjenjuju koliinu negativnih doga0aja, a tono procjenjuju koliinu pozitivnih . &epresiv*i7 dakle7 pamte i pozitivne i negativne doga4aje7 a ne samo negativne ili u negativno iskrivljene doga4aje kako se smatralo7 stoga je pogre5no pretpostaviti da depresiv*i stalno iskrivljuju realitet odn. da su kliniki izvje5taji depresivnih osoba a priori netoni. -ni mogu tono pro*jenjivati koliinu pozitivnih i negativnih in,orma*ija7 ali ako tono pro*jenjuju koliinu pozitivnih pre*jenjuju koliinu negativnih in,orma*ija7 ili ako tono pro*jenjuju koliinu negativnih in,orma*ija7 pod*jenjuju koliinu pozitivnih in,orma*ija. Navedeno se ispitalo u eksperi!entu u koje! je !jereno vrije!e reakcije uz davanje potkrepljenja a posteksperi!entalno se depresivne i nedepresivne ispitanike pitalo da procijene koliko su puta #ili nagra0eni i ka$njeni . Pokazalo se da depresivci tono procjenjuju koliinu odn. #roj kazni, a podcjenjuju koliinu pozitivnih potkrepljenja, a nedepresivci o#rnuto 7 dakle tako4er netono odn. distorzirano per*ipirajuA pre*jenjuju koliinu pozitivnih podra2aja7 a pod*jenjuju koliinu negativnih. Stoga treba u klinikom radu upoznati kako depresiv*i registriraju i pro*esiraju pozitivne in,orma*ije i raditi na tome da se ti pro*esi pobolj5aju u smjeru optimistike per*ep*ije.7

(2) depresivci tono procjenjuju tone negativne i la$ne pozitivne infor!acije, a lo ije
procjenjuju tone pozitivne i netone negativne7 5to dovodi do Edepresivnog realizmaF odn. negativistike slike svijeta koja nije nu2no iskrivljena7 nego je razliita od slike svijeta nedepresiva*a7

(3) oso#a u depresivno! stanju uglavno! dosje2a neugodnih sadr$aja odn. svojih
prija njih depresivnih epizoda, to dalje produ#ljuje njenu depresiju 5to je u skladu sa pojavom Euenja ovisnog o stanjuF kada se zapam:eni sadr2aji najbolje odn. najlak5e7 najbr2e i naje5:e dosje:aju u emo*ionalnom raspolo2enju odn. tonu identinom onom u kojem je pojedina* bio prilikom zapam:ivanja tih sadr2aja7

(4) depresivci 2e neodre0ene i nejasne situacije interpretirati odn. prosuditi negativnije od

nedepresivaca budu:i da se svaki doga4aj pro*jenjuje putem integra*ije situa*ionih in,orma*ija sa prija5njim in,orma*ijama7 a kod depresiva*a u svijesti prevladavaju negativne in,orma*ije7 i jo5 k toma dosje:aju vi5e pozitivnih nego negativnih iskustava7

(5) depresivci .a/ oekuju u #udu2nosti vi e negativnih doga0aja nego nedepresiv*i .#/
procjenjuju se#e kao neuspje ne u socijalni! odnosi!a7 a nedepresiv*i se pro*jenjuju kao uspje5ni7 .c/ i!aju esto do$ivljaj po!anjkanja ili potpunog gu#itka kontrole nad oni! to i! se u $ivotu doga0a, .d/ i!aju negativno !i ljenje o se#i, .e/ vlastiti neuspjeh

83

pripisuju internalni! sta#ilni! faktori!a kao to su vlastite oso#ine 7 dok nedepresiv*i pripisuju vlastiti neuspjeh vanjskim nestabilnim uzro*ima. -akljuno, depresivne oso#e razliito procesiraju infor!acije od nedepresivnih jer siste!atskiA

(1) selektivno .a/ previ0aju odn. ne percipiraju pozitivne infor!acije a registriraju i

apstrahiraju negativne7 .#/ lak e usvajaju odn. pa!te te #r$e dosje2aju negativne infor!acije, a ote$ano skladi te i dosje2aju pozitivne to dovodi do ve:e prisutnosti negativnih misli u svijesti pojedin*a i do stvaranja negativistikih kognitivnih she!a7

(2) procesiraju u skladu sa stvoreno! kognitivno! she!o! one infor!acije koje potvr0uju
negativistiku she!u Bdakle7 negativneC7 a ne pro*esiraju one koje nisu u skladu odn. ne potvr4uju stvorenu negativistiku shemu Bdakle7 pozitivneC budu:i da in,orma*ijsku vrijednost novih in,orma*ija odre4uje stvorena negativistika shema7 to odvodi do perzistencije depresije u Ezatvorenom kognitivnom kruguF ili Edepresivnoj spiraliF u kojoj kognitivni pro*esi koji slijede depresivno raspolo2enje pojaavaju depresiju7 a to pojaanje depresije pojaava kognitivne pro*ese koji vode daljnjem pojaanju depresije itd. . &akle7 unato pozitivnim in,orma*ijama kojima je izlo2ena7 depresivna osoba registrira preveliku koliinu negativnih podra2aja zbog ega stvara negativistiku kognitivnu shemu odn. <negativno se she!atizira=. Nakon toga7 pojedina* prvo zapa2a i procesira infor!acije koje su u skladu sa stvoreno! she!o!, koje se na!e2u i do!iniraju u odnosu na pozitivne in,orma*ije7 koje prodiru Eu sistemF vrlo te5ko kroz ,ilter koji je u skladu sa stvorenom shemom. Navedeno dovodi do daljnjeg uvr 2ivanja postoje2e she!e i odr2avanja generalnog negativistikog raspolo2enja. Slijede:e su oso#ine depresivnih i anksioznih she!aA

(1) sadr$ane su u GT"u, grupiraju se u su#siste!e, ovisno o motivima koji pokre:u osobu7 (2) distorzija1 predstavljaju kognitivnu distorziju odn. neadekvatan nain selek*ije i
pro*esiranja in,orma*ija7

(3) aktiviraju se podra$aji!a koji su u skladu sa to! she!o!7 pri emu se aktivira ona shema
koja je relevantna za podra2ajA negativistika shema depresiva*a se aktivira podra2ajima koji se per*ipiraju kao gubitak7 a anksiozna shema anksioznih se aktivira podra2ajima koji se per*ipiraju kao prijete:i i opasni odn. ugro2avaju:i7

(4) sa!oindukcijaA mogu se aktivirati i auto!atski! !isli!a tipa Esada :e mi se ne5to stra5no
dogoditiF7 dakle mislima ije se pojavljivanje ne mo2e kontrolirati7

(5) kada se aktiviraju, utjeu na .a/ prije! infor!acija7 putem spe*i,inog kontinuiranog
usmjeravanja pa2nje samo na selektivnog zapam:ivanja samo doga0aja na nerealistian nain kognitivne sheme7 .d/ oekivanje odre4ene podra2aje7 .#/ selekciju infor!acija putem nekih in,orma*ija7 .c/ evaluaciju odn. interpretaciju a koji proizlaze iz interak*ije osobina doga4aja i aktivirane #udu2ih doga0aja i konano7 .e/ dono enje odluka7

(6) procesiranje infor!acija u skladu sa postoje2o! she!o! je auto!atsko odn. nesvjesno7

pa ljudi koji su dominantno depresivni ili anksiozni ne mogu objasniti za5to su anksiozni. 5to dovodi do njene do!inantosti, hiperaktivnosti i perzistencije u odnosu na druge7 alternativne sheme. ognitivne sheme se identi,i*iraju se i promatrajuA

sadr$ajnoA kao *jelovita kognitivna struktura impli*itnih znanja7 pravila i pretpostavki o tome kakva
je stvarnost i kakvi smo mi sami7

procesnoA kao pro*es selek*ije i interpreta*ije in,orma*ija.

"6;K:> i >73T@> su B1+(!C pokazali da se infor!acije procesiraju u skladu sa kognitivno! she!o! poj!a o se#i. 0spitani*i su dali samopro*jene na ve:em broju bipolarnih skala7 ukljuuju:i i dimenziju zavisnost'nezavisnost. Na navedenoj dimenziji izdvojene su ekstremne grupe i kojima su

84

prezentirani pridjevi koji se odnose na polove dimenzije Bnpr. za pol zavisnostiA EvezanF7 EsputanF7 EogranienFC pri emu se ispitani*i moraju 5to br2e odluiti da li se prezentirani atribut odnosi na njih ili ne. Pokazalo se da ispitanici sa sliko! o se#i kao nezavisni #r$e percipiraju atri#ute povezane sa polo! nezavisnosti i o#rnuto za ispitanike koji imaju sliku o sebi kao zavisni. 96;?J je B1+(!C pokazao da se procesiranje infor!acija u skladu sa postoje2o! she!o! poj!a o se#i odvija auto!atski odn. nesvjesno u eksperimentu sa dihotinim slu5anjem i pridodanim zadatkom. )etodologijom kao u prethodnom istra2ivanju utvrdio je sheme o Evlastitom jaF. Nakon toga je ispitani*ima zadavao istovremeno u oba uha parove podra2ajnih rijeiA u lijevo uho imeni*e7 a u desno pridjeve7 pri emu7 prema uputi ispitani*i trebaju o#ra2ati pa$nju na podra$ajne rijei u desno! uhu odn. trebaju obra:ati pa2nju na imeni*e. Pridodani zadatak se sastojao u mjerenju vremena jednostavne reak*ije na svjetlosni podra2aj. Pokazalo se da jeA

(1) kra2e vrije!e reakcije kada se u desno uho daju podra$aji u skladu sa she!o! o se#i7 a
u lijevo uho neutralni podra2aji7 5to se tumai time da se podra$aj koji je u skladu sa she!o! auto!atski procesira, to oslo#a0a pa$nju za brzo reagiranje i dovodi do kra:eg vremena reak*ije7

(2) kra2e vrije!e reakcije kada se na o#a uha istovre!eno daju podra$aji koji su u skladu
sa she!o! o se#i7 5to se tumai time da podra$aji koji su u skladu sa she!o!, #ez o#zira da li se svjesno ili nesvjesno percipiraju oslo#a0aju pa$nju za brzo reagiranje i dovode do kra:eg vremena reak*ije7

(3) du$e vrije!e reakcije kada se u desno daju podra$aji koji nisu u skladu sa she!o! o
se#i7 a u lijevo uho podra2aji koji su u skladu sa shemom o sebi 5to se tumai time da se podra$aj koji je u skladu sa she!o! i koji se nesvjesno percipira, natjee sa podra$aje! koji je u skladu sa she!o! i koji se svjesno percipira, to dovodi do du$eg vre!ena reakcije. Ve:a koliina samooptu2ivanja7 beznade2nost7 negativistika dosje:anja... ne moraju a priori nu2no ukazivati na shematsko pro*esiranje negativnih iskustava7 ve: mogu ukazivati na stvarno lo5 2ivot ispitanika7 sa enormnom koliinom negativnih iskustava. liniar stoga ne smije negirati negativna iskustva klijenta.

3.4.2. 5EC K" 0& $)" %i-& 1)/%) #i-)

85

&epresija je7 prema #=1 u7 generalizirani pore!e2aj raspolo$enja koji perzistira jer se oso#a kognitivno ne prilago0ava na adekvatan nain na pro!jene u okolini . #=1 B1+%$C smatra da se depresija razvija pute! usvajanja negativistikog naina !i ljenja kojeg naziva <kognitivna trijada= i koju ine slijede2e negativistike odn. depresivne kognitivne she!eA

(1) negativistika procjena se#e .sa!oprocjena/ odn. negativna vjerovanja o se#i u ,ormi
samooptu2ivanjaA Eja sam bezvrijedan7 pun nedostataka7 nevoljen i nesposoban za sre:uF7 Enaivan sam i glupF7

(2) negativistika procjena svoje okoline i4ili svijeta u cjelini A Eokolina mi postavlja prevelike
zahtjeve i/ili zapreke koje je nemogu:e prije:i i navodi me stalno da ne uspijevam i gubimF7 Enemam povjerenja u druge ljudeF7

(3) negativistika procjena #udu2nostiA Fmoja budu:nost je beznade2na i E*rnaF i nemam snage
da utjeem na nju7 pa u njoj oekujem daljnje i neizbje2ne tegobe i neuspjehe. Ni5ta mi se u budu:nosti ne:e dobroga desiti.F7 5to dovodi do generaliziranog uvstva #espo!o2nosti odn. apatinosti7 koje je u osnovi anksioznosti i depresije . Navedene negativne she!e se usvajaju negativni! iskustvi!a u djetinjstvu i kasnije #ivaju aktivirane negativni! $ivotni! doga0aji!a. Na primjer7 dje*a mogu usvojiti stav da ni5ta 5to uine nije dovoljno dobro da zadovolji njihove roditelje ili nastavnike. -ni poinju sebe smatrati nesposobnima a svoju budu:nost kao munu. 8akva vjerovanja ih senzitiziraju da u kasnijem 2ivotu interpretiraju svaki pa i najmanji osobni nedostatak ili neuspjeh odn. razoaranje kao totalni poraz7 5to dovodi do depresije. #=1 je B1+$%C opisao pojavu auto!atskih negativistikih !isli u depresiji, koje se javljaju spontano i naglo, a da pacijenti nisu svjesni za to i! se javljaju i odakle se javljaju Bautor nije odgovorio na pitanje 5to uzrokuje njihovu pojavuA da li neki nesvjesni podra2aji npr.OC. 8e misli nekontrolirano ulaze u svijest i #ivaju zapa!2ene, te se kasnije pojaavaju pute! selektivne apstrakcije koja dovodi do tzv. kognitivnih distorzija odn. siste!atskih logikih pogre ka u !i ljenju Bpro*esiranju in,orma*ijaC koje su naje5:e arbitrarni zaklju*i na osnovu nedovoljnih7 kontradiktornih i/ili neodre4enih in,orma*ija. -snova ve:ine kognitivnih distorzija je selektivna apstrakcija7 pri emu se pojedinac trajno us!jerava i selektivno apstrahira negativne aspekte doga0aja .koji su naje 2e ne#itni detalji izdvojeni iz konteksta/, a ignorira pozitivne .i #itne/ aspekte situacije. To je gotovo auto!atski proces koji zapoinje us!jeravanje! pa$nje na negativne aspekte okoline koje depresivna oso#a .neopravdano/ oekuje, a nastavlja se zapa!2ivanje! tih infor!acija i njihovi! daljnji! kori tenje! u procjenjivanju situacije. Stvaranjem takve vrste per*eptivne hipoteze blokiraju se i ne registriraju se in,orma*ije koje su disonantne sa tom hipotezom7 5to obja5njava za5to depresija perzistira i nakon prezentiranja disonantnih in,orma*ija. Naje5:e kognitivne distorzije depresivnog mi5ljenja suA

(1) "agnifikacija .katastrofiranje/ predstavlja prenagla5avanje va2nosti minornih neuspjeha odn.

negativnih doga4aja7 pri emu se neuspjesima neopravdano pridaje prevelika te2ina. )inimiza*ija je obrnut pro*esA pojedina* neopravdano minimizira svoje uspjehe. 8akve selek*ionirane in,orma*ije se pohranjuju i slu2e za daljnje selektivno pridavanje va2nosti novim in,orma*ijama.

(2) 6psolutistiko <sve ili ni ta= .crno,#ijelo, dihoto!no/ !i ljenje je kognitivna distorzija kod
koje se doga4aji vide kao ili dobri ili lo5i. Na primjer7 pojedina* mo2e intimni odnos koji je zavr5io prekidom smatrati potpuno negativnim iskustvom7 bez obzira na pro5le pozitivna iskustva iz toga odnosa. &istorzija je prisutna i u perek*ionizmuA pojedina* mo2e svako svoje postignu:e koje nije izvrsno smatrati potpunim neuspjehom.

(3) %reko!jerno generaliziranje tipa Esve je protiv meneF je tenden*ija pojedin*a da pre*jenjuje
vjerojatnost pojavljivanja negativnih doga4aja u slinim situa*ijama. Na primjer7 pojedina* mo2e primitak negativnog odgovora od poslodav*a generalizirati na sve poslodav*e7 oekuju:i da :e svi odbiti njegovu prijavu za posao. .utomatske misli i kognitivne distorzije rezultiraju negativnom samopro*jenom7 osje:ajem bespomo:nosti7 5to odr2ava negativno rasplo2enje i onemogu:ava pojedin*a da se usmjeri na

86

pozitivne aspekte svoga 2ivota7 a kod intenzivne depresije dovodi i do osje:aja gubitka kontrole nad svojim pro*esom mi5ljenja.

3.4.3. 4"1 )l &!(#i"' !" # $i 5EC K& ,

E4ER G -& i GREEN5 ER G&

#=1 7 =)=3@ i ;3==N#=3; B1+("7 1+(%C u skladu sa svojom hipotezom o spe*i,inim kognitivnim shemama smatraju da kod anksioznih .poti tenih, tjesko#nih/ postoji kognitina she!a koja je specifina za anksioznost i koju karakteriziraju specifine auto!atske !isli A dok depresivci imaju automatske misli koje se odnose na gu#itak, sa!osa$aljenje i pesi!iza!, anksiozni imaju automatske misli koje se odnose na fiziku opasnost ili neko drugo ugro$avanje. .nksiozna shema se ,ormira pod utje*ajem #iolo kih faktora kao 5to suA

genetski Bkonstitu*ionalni7 nasljedniC ,aktori kao 5to je npr. BaC visoka podra2ljivost 2ivanog
sistema odn. sni2en prag za podra2aje kod introvertiranih7 BbC gen za depresivnost utvr4en kod .mi5a prolazni ili trajni neurokemijski poreme:aji7 stanje umora7 te pod utje*ajem socijalnopsiholo kih faktora7 prvenstveno ,aktora uenja kao 5to suA postojanje anksioznog modela u so*ijalnoj okolini7 posebno u obitelji7 postojanje me4uljudskih odnosa koji indu*iraju anksioznost7 vlastito iskustvo sa ve:im brojem negativnih'averzivnih7 opasnih'prijete:ih i stresnih situa*ija. Pretpostavka da osobe sa anksioznim shemama br2e i lak5e per*ipiraju i pro*esiraju prijete:e odn. ugro2avaju:e podra2aje eksperimentalno je ispitana za tu namjenu prilago4enim stroop,testo!1 ispitanici!a se prezentiraju razliito o#ojene e!ocionalno neutralne rijei i e!ocionalno kritine rijei, i tra$i se identifikacija #oje. %retpostavka je, da se se!antike oso#ine rijei odn. njihovo znaenje natjee sa fiziki! oso#ina!a rijei odn. sa njihovo! #ojo!, pa 2e ispitanici koji!a je znaenje pojedinih rijei relevantno i!ati du$e vrije!e identifikacije #oje, nego ispitanici koji!a znaenje tih rijei nije relevantno . ).8<=6S 0 )*?=-& B1+("C su pomo:u stroop'testa potvrdili navedenu pretpostavku kod dvije grupe anksioznihA socijalno anksiozni su i!ali du$e vrije!e prepoznavanja #oje za rijei kao to su <nespretan=, <glup=, ali ne i za rijei <rak=, <infarkt=, za koje su du$e vrije!e vrije!e identifikacije i!ali zdravstveno anksiozni ispitanici. >.88S je B1+($C pokazao da se kognitivne she!e za arahnofo#iju !ogu !ijenjati uspore4uju:i uinak ispitanika ne stroop'testu prije i posllije tretmana desenzibiliza*ijom. Pokazalo se da su podra$aji u vezi sa pauci!a prije tret!ana i!ali du$e vrije!e prepoznavanja, nego poslije tret!ana. .utor nagla5ava da je promjena shema mukotrpna posao jer treba smanjiti intenzitet dominantne sheme i postepeno uvoditi i izgra4ivati novu.

3.4.4.O# $& li *"1) li 1)/%) #i-)

87

.1/ "&D7G 6>&C@F6T@+37 ";7U7 #->=3a B1+(1C pretpostavlja da depresivna oso#a upa!2ene negativne e!ocionalne do$ivljaje pute! ponavljanja negativnog iskustva <u!re$uje= odn. povezuje u pose#ne <asocijativne !re$e=. Tvorovi takve mre2e su negativna emo*ionalna stanja7 a niti BEkon*iFC iskustvo koje te vorove povezuje. Na primjer7 iskustvo odlaska u 5kolu mo2e povezivati vor krivnje zbog lo5ih o*jena i vor anksioznosti zbog predstoje:eg ispita znanja. 6z intenzivnije emo*ije7 vor s vre!eno! <postaje velik= odn. poinje i!ati ni$i prag po#udljivosti, pa ga relativno !alo podra$aja aktivira to dovodi do dosje2anja ostalih negativnih iskustava .depresiraju2ih asocijacija/ sa koji!a je taj vor povezan, to dalje pove2ava intenzitet te e!ocije pa depresivno raspolo2enje kulminira u osje:aju bespomo:nosti' beznade2nosti odn. zarobljenosti u negativne emo*ije. .2/ "&D7G >&C@F6G3@J :G&?6 -.8?=@a i #-?8-Na B1+("C pretpostavlja da su neka $ivotna iskustva za pojedinca depresiraju2a jer ugro$avaju odn. one!ogu2avaju realizaciju njegove centralne socijalne uloge koja je bitna za njegov identitet Bnaje5:e je to kod odraslih osoba privre4ivanjeC7 ili dovode do gubitka nekoga koji je potreban za odr2avanje te so*ijalne uloge Bnpr. rastavom braka se gubi uloga suprugeC. 8a depresiraju:a iskustva dovode do nesklada iz!e0u oekivane uloge i realizirane uloge 7 5to mo2e rezultirati depresijom7 pogotovo ako realizirana uloga ne ovisi o osobi7 nego o njenoj okolini7 kao 5to je to kod prognanika i izbjegli*a. &epresiraju:e raspolo2enje zbog nesklada izme4u oekivane i realizirane uloge se mo2e lako prenijeti sa roditelja na dijete. %ojava depresije je vjerojatnija kod onih koji jednu va$nu ulogu ne !ogu za!ijeniti sa neko! drugo!7 pa model potvr4uje injeni*a da se depresija ne javlja kod ljudi koji imaju nekoliko paralelnih7 poten*ijalnih zamjenskih uloga7 pa ugro2avanje jedne va2ne 2ivotne uloge kompenziraju drugim ulogama. .3/ "&D7G >G@K7 .>J7"7/ & >79@ 60P=3a B1+(3C pretpostavlja da je depresija povezana sa sliko! odn. predod$#o! o se#i, odn. sa !entalno! reprezentacijo! vlastitog ja . 8a reprezenta*ija predstavlja sistem podataka koji omogu:ava brzu kategoriza*iju podataka o sebi odn. predstavlja re,erentni sistem pojedin*a o samom sebi. 0stra2ivanja su pokazala da nedepresivne oso#e pozitivne infor!acije o se#i procesiraju .percipiraju i pa!te/ efikasnije .lak e i #r$e/ od negativnih, koje zane!aruju. Depresivne oso#e, naprotiv, #r$e i lak e procesiraju negativne infor!acije o se#i. )odel uspje5no tumai nastanak7 tok i odr2avanje depresije. Depresija zapoinje u#rzavanje! procesiranja negativnih infor!acija o se#i i usporavanje! procesiranja pozitivnih infor!acija o se#i, to dovodi do pro!jene slike o se#i . 8ako promijenjena slika o sebi postepeno promijeni nain pro*esiranja in,orma*ija7 intenzivira poreme:aj i odr2ava ga. #laga depresija proizlazi iz nesklada izme4u slike o sebi i in,orma*ija iz okoline7 a kod te5ke je ve: stvorena negativistika odn. lo5a slika o sebi. )odel potvr4uju ranije navedena istra2ivanja koja pokazuju da se lak5e i br2e pro*esiraju in,orma*ije u skladu sa vlastitom slikom o sebiA oni koji imaju negativnu sliku o sebi br2e pro*esiraju negativne in,orma*ije7 i obrnuto i koja idu u prilog hipoteze da reprezenta*ija sheme o sebi predstavlja stabilnu mentalnu strukturu koja se te5ko mijenja. .4/ "&D7G 6T;@9:C@F6 pretpostavlja da depresivna oso#a, zato to se #r$e dosje2a negativnih infor!acija i!a negativistiki stil kauzalnoatri#ucijskog zakljuivanja koji je vulnerabilan jer pogoduje nastanku depresije i intenzivira njen tok7 a sastoji se iz slijede:ih atribu*ijaA

(1) neuspjehe neopravdano pripisuje se#i, a ne okolini odn. drugim ljudimaA Eja sam za sve
krivF i o#ratno A uspjeh neopravdano pripisuje drugima7

(2) neuspjehe pripisuje sta#ilni! internalni! faktori!a, npr. vlastitom sposobnosti7 a uspjehe
nesta#ilni! eksternalni! faktori!a7 npr. sluaju7

(3) koristi !oralne atri#ucije, koje dovode do sa!ooptu$ivanja i osje2aja krivnje.

88

3.4.5. SELI G4A N" 0& %) 0i1 i%& ! & $) "%i-& !&, )! ) 7) #/ "*" C !" # $i S=?0;).N B1+$%C je uoio slinost iz!e0u pojave nauene #espo!o2nosti BN.#=C koju je izazivao i istra2io u laboratorijskim uvjetima najprije na psima7 a kasnije i na ljudima i pojave reaktivne depresije kod ljudi odn. depresije koja je uzrokovana poznatim uznemiruju:im doga4ajem7 kao 5to je to npr. gubitak posla7 smrt voljene osobe ili neuspjeh u visoko vrednovanoj aktivnosti. 6 eksperimentima kojima je potvr4ena pojava N.#= se pokazalo da psi izlo$eni neiz#je$ivo! elektrino! oku kasnije nisu !ogli nauiti kako da iz#jegnu ok koji se !ogao iz#je2i . &akle7 izlo2enost podra2aju koji se ne mo2e kontrolirati EuiF organizam da je bespomo:an u prisutnosti tog podra2aja i onda kada se taj podra2aj mo2e kontrolirati. Sivotinje koje su razvile nauenu bespomo:nost7 pokazuju u pona5anju simptome sline simptomima depresivnih ljudi7 kao 5to su stres7 nedostatak motiva*ije ' letargija7 te5ko:e u uenju i sl. . S=?0;).N B1+%"C smatra da depresivnost kod ljudi !o$e proiza2i iz izlaganja prividno nekontroljivi! averzivni! podra$aji!a, to odovodi do oekivanja da 2e i #udu2i averzivni podra$aji #iti izvan kontrole pojedinca. &akle7 ljudi mogu postati depresivni7 ako naue da per*ipiraju sebe kao bespomo:ne u kontroli potkrepljenja iz okoline7 bilo da se radi o izbjegavanju averzivnih podra2aja7 ili o dola2enju do pozitivnih podra2aja. &epresivnost proizlazi iz zatvorenog kruga odn iz <circulusa vitiosusa=A neuspjeh mo2e dovesti do osje:aja bespomo:nosti i oekivanja daljnjih neuspjeha. Potvr4ivanje oekivanja putem samoispunjenja prognoze intenzivira osje:aj bespomo:nosti7 koji dovodi do jo5 manjih oekivanja...7 itd. )0??=3 i S=?0;).N su B1+%$C pokazali da N.#= izazvana u laboratoriji kao i depresivnost ne !ijenjaju oekivanje o to!e u kojoj !jeri ulaganje truda !o$e utjecati na ishod postavljenog zadatka. .utori su koristili tri grupe studenata ispitanika B1C depresivni ispitani*i7 B2C nedepresivni ispitani*i i B3C nedepresivni ispitani*i koji su pro5li kroz postupak uenja N.#=. Svi ispitani*i su rje5avali dvije grupe zadatakaA u prvoj grupi zadataka je njihovo uspje5no rje5avanje ovisilo o zalaganju i trudu ispitanika7 a u drugoj grupi zadataka je njihovo uspje5no rje5avanje ovisilo iskljuivo od sre:e. Prije poetka rada na svakom zadatku od ispitanika se tra2io iskaz odn. pro*jenu o tome kakav uspjeh oekuju. Pokazalo se daA

nedepresivni ispitanici na zadaci!a ije rje avanje ovisi o trudu prilago0avaju svoja depresivni ispitanici i nedepresivni ispitanici koji su pro li kroz postupak uenja 3697 ne

oekivanja u odnosu na uspjeh ili neuspjeh u rje avanju prethodnog zadatka, dok na zadaci!a ije rje avanje ovisi o sre2i odr$avaju istu razinu oekivanja7 prilago0avaju svoja oekivanja u odnosu na uspjeh ili neuspjeh u prethodno! zadatku, odn. odr$avaju istu razinu oekivanja #ez o#zira o kojoj se vrsti zadataka radilo.

Navedna kon*ep*ija nije mogla protumaitiA

nisko sa!opo tovanje tipino za depresiv*e7 individualne razlike u perzistenciji i intenzitetu depresije7 individualne razlike u pojavi depresijeA neki ljudi nikada ne postanu bespomo:ni iako im se

doga4aju neugodnosti7 neki postaju bespomo:ni ne samo u danoj situa*iji nego i u potpuno novim i razliitim situa*ijama u odnosu na situa*iju u kojoj je N.#= nauena7

zbog ega su .#3.)S-N7 S=?0;).N i 8=.S&.?= B1+%(C re,ormulirali teoriju nauene bespomo:nosti

.utori smatraju da pojava depresije uslijed nauene #espo!o2nosti kod ljudi koji ponavljano do2ivljavaju neuspjehe ne ovisi samo o per*ipiranju nemogu:nosti kontrole nad podra2ajima7 nego i o nainu na koji ljudi se#i o#ja njavaju vlastite neuspjehe, odnosno o njihovo! atri#ucijsko! eksplanatorno! stilu7 s obzirom na slijede:e dimenzije atribu*ijeA

89

 internalnost4eksternalnost , sta#ilnost4nesta#ilnost i glo#alnost4 specifinost. Pojedina* koji ponavljano do2ivljava neuspjehe mo2e7 prema P=8=3S-Nu i S=?0;).Nu B1+(!C razviti vulnera#ilni atri#ucijski ili eksplantorni stil koji! interpretira vlastite neuspjehe pripisivanje! uzroka neuspjehaA

internalni! faktori!aA neuspjeh pripisujemo svojim sposobnostima i osobinama7 samooptu2uju:i

se7 a ne npr. drugim ljudima7 lo5oj sre:i ili distraktorima iz okoline7

sta#ilni! faktori!a koji su nepromjenjivi u vremenu i nad kojim pojedina* nema nikakve kontrole7
pa ni5ta u vezi kontrole neuspjeha ne mo2e uniti a ne prolaznim i promjenjivim ,aktorima7 sve ta pojedinac ini7

interpretiranie! neuspjeha kao doga0aja koji i!a glo#alne posljedice koje se odnose na
a uzroke uspjehaA eksternalnim ,aktorima7 nestabilnim ,aktorima7 interpretiranjem uspjeha kao doga4aja koji ima spe*i,ine i ograniene posljedi*e. Svaka dimenzija atribu*ije ima svoj spe*i,ini doprinos depresivnostiA internalne atri#ucije su povezane sa sni$avanje! sa!opo tovanja, sta#ilne atri#ucije sa perzistencijo! odn. kronino 2u depresije, a glo#alne atri#ucije sa generalno 2u odn. intenziteto! osje2aja #espo!o2nosti. Prva komponenta vulnerabilnog atribu*ijskog stila potvr4ena je u istra2ivanju rodilja koje su znaajno e5:e imale postpartu!sku depresiju ukoliko su kao trudni*e iskazale visoku internalnost7 pripisuju:i te5ko:e postpartalnog perioda vlastitim osobinama. 7ksplanatorni stil se !o$e protu!aiti i kao te!eljna oso#ina linosti koja varira na #ipolarnoj di!enziji opti!iza! , pesi!iza!. Navedenu dimenziju je Seligman potvrdio na agentima osiguranja7 na olimpijskim plivaima7 i na pro,esionalnim ko5arka5kim timovima koji kao optimisti posti2u bolje rezultate nego kao pesimisti7 ak i nakon prethodnih neuspjeha odn. poraza. on*ep*ija se kritizira argumentom kako ne!a dovoljno dokaza da se radi o uzrono, posljedinoj vezi, odn. da depresivni atri#ucijski stil prethodi depresiji7 jer je mogu:e da je takav stil zapravo posljedi*a depresije. 8eorija je potvrdila postavku da je Edepresija bespomo:nostiF kompleksan poreme:aj koji ukljuujeA

kognitivni pore!e2ajA poreme:aj pro*esa uenja7 !otivacioni deficitA pasivnost i letarginost7 pad samopo5tovanja7 afektivni pore!e2ajA osje:aj bespomo:nosti i intenzivne tuge.
-sje:aj bespomo:nosti je7 dakle kompleksan do2ivljaj koji podgoduje7 odr2ava7 a ponekad i uzrokuje depresiju.

Postup*i djelotvorni pri uklanjanju N.#= djelotvorni su i u tretmanu depresivnostiA

eksperimentalna N.#= kod ljudi7 proiza5la iz laboratorijskih ispitivanja tretira se kod ljudi
treningo! vje tina koji!a se iz#jegava averzivna sti!ulacija7

omogu:avanjem slijeda uspjeha u obavljanju zadataka uz postepeno ulaganje sve ve:eg i ve:eg
napora se stjee ve2e sa!opouzdanje u rje avanju zahtjevnih $ivotnih zada2a.

90

&>=1 je B1+%"C tretirao 5kolsku dje*u kod koje su se javili simptomi N.#=7 koje su uitelji opisali kao dje*u bez vjere u vlastiti uspjeh7 i koja imaju veoma slab uinak u okolnostima u kojima im prijeti neuspjeh. Pokazalo se da su ta dje*a sklonija da svoje neuspjehe pripisuju vi5e nekontroljivim uzro*ima7 kao 5to je vlastita nesposobnost7 a manje kontroljivim uzro*ima kao 5to je to ulo2eni trud. .utor je sproveo dugotrajni vi5ednevni program rje5avanja zadataka7 u dvije grupe dje*e. Gedna grupa je uopu:ivana da preuzme odgovornost za uinjene gre5ke i da ih pripisuje nedostatku ulo2enog truda. &ruga grupa je prolazila iskljuivo kroz iskustvo uspjeha7 tj. ispitani*ima u toj grupi su omogu:avana iskljuivo uspje5na rje5enja postavljenih zadataka.. Nakon toga je dje*i iz obe grupe dano da rje5avaju veoma te5ke zadatke7 tako da je bilo neizbje2no da ona ne:e mo:i uspje5no da odgovore na najve:i broj tih zadataka. Pokazalo se da je se uinak djece koji!a je prethodno #io dopu ten sa!o uspjeh #io ni$i od djece koja su i!ala prethodno iskustvo neuspjeha i koja su nauena da snose linu odgovornost za svoj uinak i da neuspjeh pripisuju nedostatku vlastitog truda. 3.4.8. ROTTER " 0& ("!< )/ < i-& " l"(, #, ("! $%" l)

3-88=3 B1+$$C smatra da se ljudi razlikuju po relativno stabilnom stupnju vjerovanja o !jestu .lokusu, izvoru/ kontrole pozitivnih i negativnih potkrepljenja7 koji odre4uje globalna' generalizirana oekivanja ishoda nejasnih i novih budu:ih situa*ija i upravlja pona5anjem pojedin*a. Neki ljudi7 nazvani <internalci= s!atraju da je u nji!a sa!i!a !jesto kontrole pojave tih potkrepljenja7 odn. da mogu vlastitim sposo#nosti!a i trudo! utje*ati na njihovu pojavu. Neki ljudi7 nazvani <eksternalci= s!atraju da je izvan njih !jesto kontrole pojave potkrepljenja odn. da su ta potkrepljenja pod utje*ajem sre2e, sluaja, 9oga ili drugih ljudi . &akle7 eksternal*i vjeruju da je sve ono 5to im se de5ava stvar sre:e7 sudbine7 #oga...7 a internal*i vjeruju da mogu u najve:oj mjeri upravljati svojom sudbinom. 3otter je razvio skalu za !jerenje internalnosti,eksternalnosti B0'=/?1SC koja se sastoji iz 2+ esti*a od kojih se svaka sastoji iz para tvrdnji7 pri emu ispitanik oznaava onu reeni*u koja vrijedi za njega odn. bolje ga opisuje. Skala se pokazala kao dobar prediktor pona5anja pojedin*a u nepoznatim situa*ijama. Slijede:e su kritike kon*ep*ije i skale lokusa kontroleA

(1) lokus kontrole nije potpuno generalizirano oekivanjeA lokus kontrole za uspjeh i neuspjeh
nisu zavisni7 kao ni lokus kontrole u razliitim podrujima 2ivota Bnpr. neko mo2e biti internalan na poslu7 a eksternalan u emo*ionalnom 2ivotuC7

(2) skala lokusa kontrole nije jednodi!enzionalna7 kako 3otter smatra7 nego se7 prema
1-??0NSu B1+%!C sastoji iz ! vrste vjerovanja o kontroliA B1C vjerovanje u pravedan svijet7 B2C vjerovanje u politiki odgovoran svijet7 B3C vjerovanje u te2ak i kompli*iran svijet i B!C vjerovanje u predvidljiv svijet7

(3) neke reenice skale koje ukazuju na internalni lokus kontrole sadr$e i kontrola#ilne i
nekontrola#ilne inioce odn. uzrokeA npr. upu:uju i na trud7 i na sposobnost7 nasljedne uzroke ili sre:u7 pa se7 prema >=0N=3u B1+($C7 brka lokus i kontrolabilnost inio*a7

(4) u skali lokusa kontrole nije opravdano izjednaiti sve vanjske deter!inante
potkrepljenjaA vjerovanje u sluaj7 sudbinu7 odluku #oga7 utje*aj drugih ljudi nemaju istu te2inu. Zato ?=V=NS-N B1+%!C predla2e da se eksternalni lokus kontrole podijeli u dvije ko!ponente vjerovanjaA B1C vjerovanje u sluaj7 sudbinu7 #oga i B2C vjerovanje u utje*aj utje*ajnih drugih ljudi. -pravdanost toga postupka potvr4ena je pri konstruk*iji zdravstvenog lokusa kontroleA ukoliko pa*ijent vjeruje da njegovo zdravlje ovisi o sudbini7 tada za svoje zdravlje ni5ta ne poduzima pa to vjerovanje negativno utjee na tok lijeenja7 a ukoliko vjeruje da njegovo zdravlje ovisi o utje*aju utje*ajnih drugih ljudi Bzdravstvenog osobljaC7 onda to vjerovanje pozitivno utjee na tok njegovog lijeenja7

(5) skala je pri!jerenija nor!a!a i vrijednosti!a pripadnika srednje klase7 nego ni2im
klasama i manjinskim grupama. Slijede:i nalazi su dobiveni uvo4enjem navedenog konstrukta u kliniku psihologijuA

(1) anksioznije4depresivnije oso#e i!aju eksternalniji lokus kontrole7 koji tokom terapije
prelazi u internalni7

91

(2) internalnije oso#e vi e sudjeluju u lijeenju 7 a naroito su dobri e,ekti7 ako psihoterapija na
njih stavlja odgovornost za uspjeh7 a eksternalnij se !anje pridr$avaju ljenikih uputa7

(3) efekti psihoterapije i savjetovanja su #olji, ako su terapeut na istoj poziciji na di!enziji
internalnost,eksternalnost,

(4) naje,ikasnije se lijee oni somatski i psihiki bolesni*i koji imaju slijede:u kombina*iju
vjerovanjaA internalni percipirani lokus kontrole i eksternalni lokus kontrole uz vjerovanje u utjecaj utjecajnih drugih ljudi . 3.4 .9 . 5 AND UR A i! & $)" %i-& #& *" )> i( & #! " #$ i Za razliku od 3-88=3a7 koji govori o generaliziranim oekivanjima7 #.N&63. B1+(2C razlikuje dvije vrste specifinih oso#nih oekivanja pojedin*a odn. vjerovanja ili predvi4anja koja ljudi i!aju u vezi sa poznati! odn. konkretni! i specifini! $ivotni! situacija!aA

oekivanje u vezi s razultato! .ishodo!/ odn. posljedica!a vlastitog pona anja tipa Eako'
ondaF7 npr. oekivanje da ako marljivo uim onda pove:avam vjerojatnost uspjeha na ispitu7

oekivanje u vezi s vlastito! efikasno 2u .&+7/ odn. u vezi sa sposo#no 2u,uspje no 2u

uspje nog izvo0enja nekog pona anja u zahtjevnoj/prijete:oj situa*iji tipa Emogu/ne mogu to uinitiF7 npr. oekivanje da sam sposoban nauiti gradivo za ispit.

-ekivanje vlastite e,ikasnosti mo2e biti visoko BpozitivnoC ili nisko BnegativnoC. Pozitivno oekivanje o vlastitoj e,ikasnosti potie vjerojatnost prihva:anja izazovnih zadataka i energinost BodlunostC7 trud i ustrajnost u njihovom izvo4enju. Negativno -V= onemogu:ava nala2enje osobnih i okolinskih izvora za uspje5no suoavanje sa stresom7 5to dovodi do zatvorenog kruga u kojem se -V= dalje smanjuje. #.N&63. je B1+("C pokazao da visoko &+7 dovodi do niske razine katehola!ina u krvi7 pa ljudi sa visokim -V= u manjoj mjeri iskazuju simptome stresa Btremor7 trema7 psihomotorni nemir7 anksioznost...C. #.N&63. smatra da je oekivanje vlastite efikasnosti .ili neefikasnosti/ odluuju2e za izvo0enje nekog pona anja. Na primjerA vjerujem da marljivost pove:ava vjerojatnost uspjeha na ispitu7 ali ako uz to oekujem da nisam u stanju nauiti gradivo7 ni ne poinjem uiti za ispit7 pojedina* mo2e vjerovati u uspje5nost tretmana protiv pu5enja7 ali smatra da osobno ne:e biti e,ikasan u slije4enju tog tretmana7 pa se ne upu5ta u taj tretman pojedina* uspje5nije upravlja stresom ako ukoliko vjeruje da je sposoban da se snjime suoi i nosi.

?judi se me4u sobom razlikuju efikasnostA te2ak zadatak mogu savladati7

u slijede:im !jerljivi! di!enzija!a vjerovanja u vlastitu

(1) sadr$aj vjerovanja7 s obzirom na te2inu zadatka odn. zahtjevnost pona5anjaA koji odn. koliko (2) snaga vjerovanjaA koliko sna2no vjerujem da neki zadatak mogu e,ikasno izvr5iti odn. iskazati
neko pona5anje i

(3) op2enitost vjerovanjaA da li se vjerovanje odnosi na ve:i broj situa*ija i pona5anja ili samo na
neke.

92

Pojedina* pro*jenjuje vlastitu e,ikasnost putem slijede:a etiri izvoraA

(1) infor!acije o vlastitoj ko!petenciji iz vlastitog pro log iskustvaA Ekako sam se prije nosio
s tim ili slinim zadatkomOF7

(2) infor!acije iz tu0eg iskustvaA Ekako se on/ona nosio s tim zadatkomOF7 putem in,orma*ija iz
medija Bknjiga7 ,ilmova...C ili putem neposredne komunika*ije sa ljudima koji su uspje5no izvr5ili neki zadatak7

(3) ver#alna persuazija drugih ljudi tipa Eti to mo2e5E7 (4) do$ivljaj e!ocionalne aktivacijeA do2ivljaj intenzivnog emo*ionalnog uzbu4enja u izvo4enju
nekog zadatka snizuje oekivanje vlastite e,ikasnosti i obratno. on*ep*ija je potvr4ena u istra2ivanju #.N&63.e i sur B1+("C koje je pokazalo da fo#ini ispitanici koji su!njaju u svoju sposo#nost suoavanja sa fo#ini! o#jekto! .podra$aje!/ i!aju u krvotoku povi enu razinu hor!ona stresa adrenalina i noradrenalina. Kako njihovo oekivanje toko! psihoterapije postaje pozitivnije, tako opada razina tih hor!ona u krvi. .utor poku5ava navedenom kon*ep*ijom protumaiti e,ekte psihoterepije smatraju:i da su efikasne su one psihoterapijeA

koje pove2avaju oso#no vjerovanje u vlastitu sa!oefikasnost7 jer 5to ovjek vi5e vjeruje u
svoju e,ikasnost7 to :e upornije i dulje ustrajati u tome da rije5i svoje probleme7

koje ukljuuju ver#alnu persuaziju 7 kod ljudi koji nisu sigurni u vlastitu e,ikasnost7 radi koje snizuju e!ocionalnu aktivaciju u izvo4enju nekog zadatka.

navo0enja pojedinca na sa!ostalno aktivno djelovanje7 kako bi se in,ormirao o vlastitoj e,ikasnosti lii radi upoznao sa tu4im iskustvom7

Provjeravanje veze pro*jene vlastite e,ikasnosti i kasnijeg pona5anja odn. stvarne e,ikasnosti kod ispitanika koji su bili u behavioralnoterapijskom tretmanu ,obija je pokazalo da postoji visoka povezanost izme4u te dvije varijable u (9'+9 I sluajevaA ispitanici koji su nakon terapije dali niske procjene vlastite efikasnosti za izvo0enje zadanog zadatka prete$no nisu #ili efikasni u izvo0enju tog zadatka i o#ratno . Slijede:i su nedostaci opisane koncepcijeA

prediktivna valjanost samopro*jene vlastite e,ikasnosti potvr0ena je sa!o kod fo#ija i kod
odvikavanja od pu enja7

slaganje iz!e0u procjene vlastite efikasnosti i kasnijeg pona anja predstavlja zapravo
slaganje procjene na!jere da li 2e!o i to 2e!o uiniti i kasnijeg pona anja

poj!ovi <na!jera= i <odluka= te ko se razluuju od poj!a <oekivanje=.

-ekivanje vlastite e,ikasnosti !o$e se poistovjetiti sa poj!o! kontrole nad so#o! i4ili situacijo!7 koja se7 prema 8<-)PS-Nu B1+(1C mo2e ostvariti na ! nainaA

(1) #ehavioralno! kontrolo!A direktnim suoavanjem i reak*ijom sa neugodni podra2aj7 (2) infor!acijsko! kontrolo!A prikupljanjem in,orma*ija o neugodnom ili zahtjevnom zadatku
odn. podra2aju7

(3) kognitivno! kontrolo!A promjenom mi5ljenja o situa*iji ili zadatku7 (4) retrospektivno! kontrolo! situa*ije7 u kojoj smo krivo reagirali i koju nismo mogli odmah
promijeniti7 putem kognitivnog restrukturiranja te situa*ije tako da utvrdimo uz koje pripreme ubudu:e mo2emo kontrolirati svoje pona5anje u njoj.

93

. 3.4 .; . ELLIS" 0& ("!<) /< i-& " i%&< i" ! & l! i* *i#li*& Svi ljudi7 prema =??0Su B1+"$C imaju dva osnovna hedonistika ciljaA

ostati u $ivotu odn. pre2ivjeti7 #iti relativno sretni odn. bez boli i patnje.
&stvarivanju tih ciljeva doprinosi racionalno !i ljenje i adekvatne e!ocije koje ih prate7 a ira*ionalno mi5ljenje i neadekvatne emo*ije inter,eriraju sa tim *iljevima ili ak potpuno blokiraju njihovo postizanje. 8ako je7 na primjer7 prikladno da ljudi postaju oprezni i boja2ljivi odn. anksiozni u novoj okolini7 ali je anksioznost neprikladna emo*ija ako se zasniva na ira*ionalnom pro*jenjivanju situa*ije. =llis smatra da su !i ljenje i e!ocije povezani u cirkularno! odnosu uzrok,posljedica A ono 5to netko misli7 esto i osje:a7 a ono 5to osje:a postaje dio njegovog mi5ljenja. )i5ljenje i uvstva mogu se oblikovati u razgovoru sa sobom tako da Eunutra5nje tvrdnjeF koje ljudi sami sebi govore postaju njihove misli i emo*ije. :nutra nje tvrdnje !ogu pokretati e!ocije koje mogu biti prikladne ili neprikladne7 ovisno o tvrdnji iz kojih nastaju. =llis nadalje smatra da e!ocionalni pore!e2aji proizlaze iz ustrajanja u iracionalnosti i neloginosti !i ljenja i iz neprihva2anja realnosti te da ljudi sa!i kreiraju svoje e!ocionalne pro#le!e jer ne koriste svoje mogu:nosti ra*ionalnog biranja i sami se indoktriniraju ira*ionalnim vjerovanjima Bnpr. iz masovnih medijaC. ?judi7 prema =llisu imaju uro0enih i steenih tendencija odn. poten*ijala da #udu racionalni i da proizvode ugodu i sebi i drugima ali i da #udu iracionalni i destruktivni. 6ro4ene tenden*ije potvr4uje nalaz da sve glavne ljudske iracionalnosti postoje kod svih ljudi bez obzira na stupanj obrazovanja i kulturu u kojoj 2ive. Tendencija ka iracionalnosti stie se u djetinjstvuA ona biva kod male dje*e poti*ana i sna2no se uvr5:uje7 budu:i da su dje*a vrlo sugestibilna. 0ra*ionalne ideje7 koje su za bespomo:no stanje djeteta bile prikladne7 ali nisu prikladne za odraslu osobu7 odr2avaju se iz slijede:ih razlogaA

dijete ne !o$e jasno i kritiki raz!i ljati7 dijete insistira na neposredno! zadovoljenju svojih potre#a7 roditelji i ostali odrasli u djetetovoj okolini i!aju i sa!i razne iracionalne ideje7 predrasude7
stereotipe i praznovjerja koja prenose na dijete7

indoktrinacijo! !asovnih !edija poten*irano je stje*anje i odr2avanje ira*ionalnih ideja.

Poreme:eno emo*ionalno ,unk*ioniranje potie i odr2ava jedno ili vi5e od 12 osnovnih iracionalnih vjerovanjaA

(1) u o!nipotenciju i perfekciju1 Esvatko Bukljuuju:i i meneC mora biti kompetentna i adekvatno
pona5aju:a osoba u svim mogu:im situa*ijama i u svemu 5ta radiF7 umjestoA Etrudim se da se pona5am 5to je mogu:e bolje7 ali prihva:am sebe kao nesavr5enu osobu7 koja ima op:e ljudske slabosti i neke svoje spe*i,ine maneF7

(2) u #ezuvjetnu lju#av1 Ekao odrasla osoba moram biti svo vrijeme voljenBaC i prihva:enBaC od
ljudi koji su mi va2niF7 Edrugi se prema meni moraju pona5ati pravedno7 obzirno i ljubeznoF7 umjestoA Ekao odrasla osoba moram se kon*entrirati na vlastito sampo5tovanje i izboriti se za odobravanje samo u odre4ene nu2ne svrhe Bnpr. radi napredovanja u posluCF i Fva2nije je voljeti nego biti voljenF7

94

(3) u uspjeh1 Emoram uspjeti i posti:i odobravanje za sve 5to inim inae :u sebe smatrati
bezuspje5nom i bezvrijednom osobomF7

(4) u sta#ilnost1 Euvjeti u kojima 2ivim moraju biti i ostati dobri7 tako da mogu uvijek7 bez muke i
napora dobiti sve 5to 2elim7 ili :e svijet postati za mene odvratan7 a 2ivot nepodn5ljivF7

(5) u sav eni red1 Eu2asno je7 grozno7 oajno i katastro,alno ako se stvari ne odvijaju kako 2elimF i
Eako ne5to izgleda ili mo2e postati opasno ili zastra5uju:e trebam o tome bez prekida mislitiF umjesto Eako ne5to u 2ivotu ne ide kako treba7 trebam se suiti sa tom situa*ijom i poku5ati sve da se ta situa*ija promijeni7 i/ili dovede pod kontrolu i uini manje opasnom/zastra5uju:omF7

(6) u va$nost pro losti1 Epro5lost je neizmjerno va2na7 pa ako je u pro5losti ne5to sna2no
djelovalo na moje emo*ije i pona5anje7 to i u sada5njosti i zauvijek utjee na mene E umjestoA Etrebam uiti iz vlastitog iskustva7 a ne robovati muF7

(7) u ne!ogu2nost kontrole1 Euop:e nemam kontrolu nad vlastitim emo*ijamaF umjesto Eimam
ogromnu kontrolu nad svojim emo*ijama7 samo ako se odluim da je steknemF7

(8) u pasivnu sre2u1 Enajjednostavnije je ne suoavati se sa 2ivotnim pote5ko:ama i

odgovorno5:u7 i pustiti da sve ide kako ideF i Esre:a se mo2e posti:i iner*ijom i pasivno5:uF7 umjestoA Etrebam se dis*iplinirati i suoiti sa 2ivotomF7 Enajsretniji sam kada sam aktivan i kada se mogu posvetiti drugim ljudima i projektima koji su izvan mene samogF7

(9) u nadnaravno1 Epotrebno mi je ne5to jae i ve:e od mene samog Bnpr #og7 natprirodna sila7
sudbina...C da bi rije5io svoje problemeF umjestoA Emoram se sam suoiti sa svojim problemima i poku5ati ih rije5itiF7

(10) u potre#u !ijenjanja drugih 1 Eza mene je egzisten*ijalno i vitalno va2no 5to rade drugi ljudi iz
moje okoline7 pa moram ulo2iti veliki napor da ih promijenim u smjeru koji 2elimF umjestio Enedosta*i i problemi drugih su primarno njihov problem i moj pritisak da ih se promijeni :e njima biti od male koristiF7

(11) u <pravednost=1 Eljudi se moraju odnositi jedni prema drugima fair i etinoF7 Eljudi koji izvode
lo5a djela su zli i pokvareni i za to moraju biti strogo ka2njeniF7 umjestoA Eneka djela koja izvode ljudi su neprilago4ena7 a ljudi koji ih ine su neznali*e ' jer se ne znaju drugaije pona5ati ili su emo*ionalno poreme:ene osobeF7

(12) u vanjske uzroke1 Eljudska nesre:a je uzrokovana vanjskim ,aktorima na koje se ne mo2e
djelovatiF umjestoA Eljudske nesre:a uzrokovana je i odr2avana stanovi'5tima koja ovjek zauzima prema doga4ajima7 a ne samim doga4ajimaF7 koje koristi bilo u prvom li*u7 bilo u obliku direktnog obra:anja pojedin*u Bnpr. EVi smatrate da...FC. -va ira*ionalna vjerovanja se !ogu dopuniti i drugi! iracionalni! vjerovanji!a, koja se svakodnevno javljaju i !anifestiraju u pona anju7 npr.A Eto Brak izazvan pu5enjem ili sudar pri vo2nji u alkoholiziranom stanjuC se meni ne mo2e dogoditiF7 Epostoji pravo i savr5eno rje5enje nekog problema7 pa ne treba initi ni5ta dok se ne na4e to rje5enjeF7 Eako ne uspijevam posti:i ne5to izuzetno u 2ivotu7 onda manje vrijedim od onih koji su ve: ne5to izuzetno postigliF7 Euvjerenja uva2enih autoriteta ili ve:ine su zasigurno tona i ne treba ih preispitivatiF. 0ra*ionalna vjerovanja intenziviraju e!ocionalne pore!e2aje, pothranjuju osje2aj #espo!o2nosti, snizuju oekivanja vlastite efikasnosti, i spreavaju pojedinca da pote ko2u podnosi #ez ljutnje i uzrujavanja odn. neugodnih emo*ija i ra*ionalno se suoi sa situa*ijom. Slijede:e su oso#ine iracionalnih vjerovanjaA

(1) zahtjevnost Bper,ek*ionizam7 grandioznost7 netoleran*ijaCA osoba nare4uje Bzahtijeva7 diktiraC

sebi i drugima da se njene 2elje7 pre,eren*ije7 e2nje i zahtjevi Bper,ek*ija7 omnipoten*ija7 bezuvjetna ljubav7 uspjeh7 stabilnost7 savr5eni red...C7 bezuvjetno zadovolje7

95

(2) preko!jerna generalizacija do2ivljenog neuspjeha/neugode7 koji se tumae kao op:a

neuspje5nostA npr. vjerovanje u va2nost pro5losti ili u nemogu:nost kontrole7

(3) ponavljanje pra2eno u$asavanje!A kada netko ili ne5to nije u skladu sa 2eljama ili zahtjevima
pojedin*a7 poinje beskonano negativistiko lamentiranje7 5to dovodi do pove:anog emo*ionalnog uzbu4enja7 5to sve zajedno inter,erira sa ra*ionalnim mi5ljenjem i djelovanjem. ;lavni =llisov teorijski doprinos je analiza odr$avanja .perpetuiranja/ iracionalnih za!isli .vjerovanja/ pute! 6,9,C !odela7 pri emu je . H aktiviraju:i doga4aj Ba*tivating eventC7 # H zamisli Bvjerovanja H belie,sC odn. kognitivna pro*jena pojedin*a o doga4aju .7 1 H krajnja posljedi*a B*onseWuen*eC odn. reak*ija pojedin*a na doga4aj i/ili vjerovanje o doga4ajuA zadovoljstvo/sre:a ili neugodne emo*ije odn. emo*ionalni poreme:aji kao 5to su anksioznost ili depresivnost. %ojedinac pogre no pretpostavlja da 1 odn. neugodna emo*ija slijedi direktno iz .7 a ne zapravo iz medijatorne varijable #7 odn. smatra da su negativne e!ocije posljedica doga0aja, a ne interpretacije tog doga0aja. &akle7 6 H activating eventA oznaava aktiviraju2i doga0aj 9 H belief systemA oznaava vjerovanja C H consequencesA oznaava posljedice ili reak*ije osobe Bneko zbivanje7 pona5anjeC Bili samoverbaliza*ije osobeC Bnpr. sre:a7 emo*ionalni poreme:ajC

Na poetku smo spomenuli Shakespearea koji ka2e da Enema dobrog i lo5eg7 ve: ih mi5ljenje ini takvima. 8o zapravo opisuje .#1 okvir 3=8A 1. Vremenski se kao prvo se pojavljuje 6 Baktivira u!i doga"a C. 2. Nakon toga slijedi na5a interpreta*ija tog doga4aja7 i to u skladu sa na5im vjerovanjima B9C. 3. Nakon toga sijedi posljedi*a u obliku emo*ionalnog do2ivljavanja BCC X to znai da je nae emocio-nalno doivljavanje nekog zbivanja determinira-no prije svega naom interpretacijom tog zbiva-nja, a ne samim dogaajem.

%ravi slijed doga4ajaA

. # 1

)e4utim7 na5a Elogika svakodnevni*eF ne uzima ba5 u obzir ovaj stvarni slied doga4aja. -dre4eni doga4aj B.C se tumai kao jedini i izravni uzrok na5e emo*ionalne reak*ije B1C7 odnosno na5e emo*ionalno reagiranje se smatra izravnom i nu2nom posljedi*om tog doga4aja7 ne uzimaju:i u obzir da mi uop:e nismo do2ivjeli neki objektivni doga4aj7 ve: samo na5u interpreta*iju tog zbivanja7 koja je nu2no pro5la kroz ,ilter na5ih vjerovanja i na5eg svjetonazora. Pretpostavljeni slijed doga4aja je dakleA . Y 17 ignorirajui da je upleteno i nae kognitivno obraivanje te situacije.

%retpostavljeni slijed doga4ajaA

. # 1

=llis smatra da su strahovanje za budu:nost7 osje:aji razoaranosti i bezna4a potpuno normalni kada pojedina* do2ivi gubitak Bnpr. gubitak poslaC. )e4utim7 ako se na to nadove2u ira*ionalna vjerovanja7 dolazi do te2ih emo*ionalnih poreme:aja i do depresije odn. do intenziviranja utje*aja negativnih doga4aja na 2ivot pojedin*a. 0z navedenog slijedi i primjena ra*ionalno'emo*ionalne terapije B3=8CA ljudi mogu kontrolirati svoje emo*ije ukoliko steknu kontrolu nad svojim vjerovanjima kojima interpretiraju doga4aje oko sebe. 6 toku 3=8e potrebno je navesti kljienta da od#aci iracionalna vjerovanja i prihvati racionalna te smanjiti klijentovu anksioznost i umanjivanje vlastitih sposobnosti7 a istovremeno potaknuti interes za samokontrolu7 prihva:anje nesigurnosti7 neizvjesnosti i rizika7 ,leksibilnije i ra*ionalnije mi5ljenje7 prihva:anje sebe7 te posve:ivanje nekom ili neemu.

96

Svrha 3=8e je da pojedina* stekne realistiniju i tolerantniju $ivotnu filozofiju .

97

4. ISPITNA PITANJA
4.1. opis ispitni! pitanja
1. 2. 3. !. ". $. %. (. +. 19. 11. 12. 13. 1!. 1". 1$. 1%. 1(. 1+. 29. 21. 22. 23. 2!. 2". 2$. 2%. 2(. 2+. 39. 31. 32. 33. 6 emu se razlikuju teorije linosti i 5to im je zajedniko Strategije ispitivanja linosti &oprinos kognitivnog pristupa klinikoj psihologiji &oprinosi so*ijalno'kognitivnog pristupa klinikoj psihologiji Dunk*ije psihodijagnostike Subjektivni model ulturalni model Statistiki model Psihodinamski model )edi*inski model -pera*ione de,ini*ije abnormalnog pona5anja i do2ivljavanjaA osnovni problemi akva mora biti korisna de,ini*ija abnormalnog do2ivljavanja i pona5anja &va osnovna problema koji se javljaju kod svih operativnih de,ini*ija abnormalnog pona5anja i do2ivljavanja 8ehnike opa2anja i pro*jenjivanja linosti 3azlike izme4u laikog i strunog opa2anja Pogre5ke kod pro*jene i opa2anja 6tje*aj linosti dijagnostiara na uspje5nost pro*jene Pto sve ini Ekliniku osjetljivostF psihologa i odakle se javljaju individualne razlike u toj osjetljivosti Pravila dobrog opa2anja ada i kako koristimo skale pro*jene Prednosti i nedosta*i upitnika i inventara linosti " glavnih momenata koji povezuju projektivne tehnike Slinosti i razlike izme4u projek*ije kao obrambenog mehanizma i testovne projek*ije liniki intervjuA svrhe u koje se koristi7 obli*i7 *iljevi7 ,aze7 prednosti7 nedosta*i #iogra,ski pristup u ispitivanju linostiA *ilj7 ,aze i pravila prikupljanja podataka Studija sluajaA od ega se sastoji i je li svako psiholo5ko testiranje studija sluaja Q'sort tehnika 0spitivanje mentalnog statusaA 5to sve ukljuuje PrognozaA njeno mjesto u klinikoj psihologiji linika i statistika prognozaA usporedba ;lavni e,ekti klinike prognoze ako odre4ujemo uspje5nost predik*ije 8ipovi i metode valida*ije klinikog pristupa >=1<S?=3ov koe,i*ijent intelektualne deteriora*ijeA kvalitativna analiza7 logika i nedosta*i Problem svjesnog/nesvjesnogA nalazi koji potvr4uju da ovjek prima i reagira na nesvjesne in,orma*ije Problem samoiskazaA glavna ogranienja

34.
3". 3$.

98

3%. 3(. 3+. !9. !1. !2.

Problem automatskih/kontroliranih pro*esaA dva kognitivna sistema koji pro*esiraju in,orma*ije #=1 ova trijada i nastanak depresije )odel anksioznosti #=1 a7 =)=3@ja i ;3==N#=3;a #.N&63.ina teorija samoe,ikasnosti oje su mozgovne odn. psihike ,unk*ije naroito osjetljive i najprije stradaju kod mozgovnih o5te:enja i za5to 8ipine pote5ko:e ljudi sa mozgovnim o5te:enjima

4.". #arijante pismenog ispita

6 1. ulturalni model 2. -pera*ione de,ini*ije abnormalnog pona5anja i do2ivljavanjaA osnovni problemi 3. #iogra,ski pristup u ispitivanju linostiA *ilj7 ,aze i pravila prikupljanja podataka !. ada i kako koristimo skale pro*jene ". 0spitivanje mentalnog statusaA 5to sve ukljuuje $. 6tje*aj linosti dijagnostiara na uspje5nost pro*jene %. Pto sve ini Ekliniku osjetljivostF psihologa i odakle se javljaju individualne razlike u toj osjetljivosti (. 8ipovi i metode valida*ije klinikog pristupa +. liniki intervjuA svrhe u koje se koristi7 obli*i7 *iljevi7 ,aze7 prednosti7 nedosta*i 19.;lavni e,ekti klinike prognoze 9 1. Statistiki model 2. &oprinosi so*ijalno'kognitivnog pristupa klinikoj psihologiji 3. Problem samoiskazaA glavna ogranienja !. Problem automatskih/kontroliranih pro*esaA dva kognitivna sistema koji pro*esiraju in,orma*ije ". )odel anksioznosti #=1 a7 =)=3@ja i ;3==N#=3;a $. Slinosti i razlike izme4u projek*ije kao obrambenog mehanizma i testovne projek*ije %. linika i statistika prognozaA usporedba (. #iogra,ski pristup u ispitivanju linostiA *ilj7 ,aze i pravila prikupljanja podataka +. Pravila dobrog opa2anja 19.Q'sort tehnika C 1. )edi*inski model 2. 3azlike izme4u laikog i strunog opa2anja 3. oje su mozgovne odn. psihike ,unk*ije naroito osjetljive i najprije stradaju kod mozgovnih o5te:enja i za5to

!. PrognozaA njeno mjesto u klinikoj psihologiji ". Slinosti i razlike izme4u projek*ije kao obrambenog mehanizma i testovne projek*ije $. 6 emu se razlikuju teorije linosti i 5to im je zajedniko %. liniki intervjuA svrhe u koje se koristi7 obli*i7 *iljevi7 ,aze7 prednosti7 nedosta*i (. Prednosti i nedosta*i upitnika i inventara linosti

99

+. 8ipovi i metode valida*ije klinikog pristupa

10.
D

>=1<S?=3ov koe,i*ijent intelektualne deteriora*ijeA kvalitativna analiza7 logika i nedosta*i

1. Pto sve ini Ekliniku osjetljivostF psihologa i odakle se javljaju individualne razlike u toj osjetljivosti 2. 6tje*aj linosti dijagnostiara na uspje5nost pro*jene 3. ". O $. Strategije ispitivanja linosti %. Dunk*ije psihodijagnostike (. 8ehnike opa2anja i pro*jenjivanja linosti +. &oprinos kognitivnog pristupa klinikoj psihologiji 7 1. Subjektivni model 2. akva mora biti korisna de,ini*ija abnormalnog do2ivljavanja i pona5anja 3. &va osnovna problema koji se javljaju kod svih operativnih de,ini*ija abnormalnog pona5anja i do2ivljavanja !. Dunk*ije psihodijagnostike ". PrognozaA njeno mjesto u klinikoj psihologiji $. %. ako odre4ujemo uspje5nost predik*ije oje su mozgovne odn. psihike ,unk*ije naroito osjetljive i najprije stradaju kod mozgovnih o5te:enja i za5to ada i kako koristimo skale pro*jene 4. Teoretsko o#ja njenje intelektualnog deficita kod psihijatrijskih pore!e2aja

(. 6 emu se razlikuju teorije linosti i 5to im je zajedniko +. 8ehnike opa2anja i pro*jenjivanja linosti 19.8eoretsko obja5njenje intelektualnog de,i*ita kod psihijatrijskih poreme:aja 5 1. Psihodinamski model 2. Problem svjesnog/nesvjesnogA nalazi koji potvr4uju da ovjek prima i reagira na nesvjesne in,orma*ije 3. &oprinos kognitivnog pristupa klinikoj psihologiji !. #=1 ova trijada i nastanak depresije ". #.N&63.ina teorija samoe,ikasnosti $. Studija sluajaA od ega se sastoji i je li svako psiholo5ko testiranje studija sluaja ). ;azlike iz!e0u psiho!etrijskog i klinikog testiranja (. 6tje*aj linosti dijagnostiara na uspje5nost pro*jene +. ? 1. Psihodinamski model 2. " glavnih momenata koji povezuju projektivne tehnike liniki intervjuA svrhe u koje se koristi7 obli*i7 *iljevi7 ,aze7 prednosti7 nedosta*i 19.Pogre5ke kod pro*jene i opa2anja

100

3. Pto sve ini Ekliniku osjetljivostF psihologa i odakle se javljaju individualne razlike u toj osjetljivosti

4. >=1<S?=3ov koe,i*ijent intelektualne deteriora*ijeA kvalitativna analiza7 logika i nedosta*i

". 0spitivanje mentalnog statusaA 5to sve ukljuuje $. Studija sluajaA od ega se sastoji i je li svako psiholo5ko testiranje studija sluaja %. ada i kako koristimo skale pro*jene (. 8eoretsko obja5njenje intelektualnog de,i*ita kod psihijatrijskih poreme:aja +. 8ipine pote5ko:e ljudi sa mozgovnim o5te:enjima 19. akva mora biti korisna de,ini*ija abnormalnog do2ivljavanja i pona5anja

101

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, ,

5. LITERATURA
#=3;=37 G.A Psihodi agnostika7 Nolit7 #eograd71+(!.7 #03-7 ).A #lini$ka psihologi a7 )edi*inska knjiga7 #eograd'Zagreb7 1++9.7 &-#S-N7 . S.7 P6S1<7 &.A Psychopatology7 in 3.).1<.N&3.N7 V. S. B=dCA %ncyclopedia of
human behaviour7 .*ademi* Press7 San &iego7 1++!7

D0S =J S. 8J 8.@?-37 S. =.A Social Cognition7 )*;raM'<ill7 0n*.7 NeM @ork7 1++17 D6?;-S07 ..A &eori e li$nosti7 Pkolska knjiga7 Zagreb7 1+(%.7 <6&-?0N7 V.A ' e$nik psihi atri skog na(ivl a7 Pkolska knjiga7 Zagreb7 1+(".7 =N&=??7 3. =.A&he principles of classification in relation to mental disease7 in Shepherd7 ).7
ZangMill7 -. ?.A )eneral Psychpatology7 1ambridge 6niversitR press7 1ambridge7 1+($7

30Z).N0U7 ).A &eori ske osnove racionalno*emocionalne terapi e7 u .ni:7 N. Bur.CA 'acionalno* emotivne terapi e7 &ru5tvo psihologa S3 <rvatske7 Zagreb7 1+(".7 Prenti*e <all7 NeM @erseR7 1++!

N=V0&7 G. S. J 3.8<6S7 S. .. J ;3==N=7 #.A +bnormal Psychology in a Changing ,orld7 P=8Z7 #. Psihologi ski r e$nik7 Prosvjeta7 Zagreb7 1++2. .

102