Usmena Knjizevnost

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I
Izdava Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica
Biblioteka POSEBNA IZDANJA Knj. 3
Urednici Adnan irgi Aleksandar Radoman
Recenzenti Dejan Ajdai ivko M. Andrijaevi
ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI

Knjiga I
Novak KILIBARDA
USMENA KNJIEVNOST
Podgorica, 2012.
SADRAJ NAPOMENA UZ ISTORIJU CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI (IIII) ................................................................................................... 7 O NAZIVU I POSTANKU USMENE KNJIEVNOSTI . ........... 13 NAZIV ............................................................................................... 15 POSTANAK ...................................................................................... 21 TOK CRNOGORSKE USMENE KNJIEVNOSTI ................... 27 PRETHRIANSKI PERIOD .......................................................... 29 HRIANSKO VRIJEME ................................................................ 45 ISTORIJSKI MOZAIK CRNE GORE KAO TEMATIKA NJEZINE USMENE KNJIEVNOSTI . ....................................... 63 DUKLJANSKO-ZETSKI PERIOD .................................................. 65 SPECIFINOST CRNOGORSKOGA XVI I XVII VIJEKA ......... 81 NAHIJSKA CRNA GORA ................................................................ 93 SEDMORO BRDA .......................................................................... 107 MORAKI USKOCI . ..................................................................... 117 CRNOGORSKA PLEMENA S HERCEGOVAKIM PREDZNAKOM . ............................................................................ 127 MUSLIMANSKA NASELJA NA CRNOGORSKIM PROSTORIMA ................................................................................ 139 BOKA KOTORSKA ........................................................................ 155
OBLICI CRNOGORSKE USMENE KNJIEVNOSTI . .......... 167 STIHOVANE FORME .................................................................... 171 PROZNA UOBLIENJA ................................................................ 183 NARODSKO ILI IMITATIVNO PJESNITVO U CRNOJ GORI . ............................................................................................. 209 SUNOVRAT CRNOGORSKE DESETERAKE EPIKE .............. 211 ILAVO TRAJANJE IMITATIVNOGA PJESNITVA U CRNOJ GORI . .............................................................................................. 225 REZIME .......................................................................................... 239 SUMMARY....................................................................................... 241 KORIENA LITERATURA ......................................................... 243 INDEKS IMENA ............................................................................. 253 BIOGRAFSKI PODACI O AUTORU ............................................ 267
NAPOMENA UZ ISTORIJU CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI (IIII) Crna Gora je jedna od rijetkih, ako ne i jedina, slovenska zemlja koja nema monografski opisanu bogatu sopstvenu knjievnu batinu. Ako je nepostojanje neophodnih institucija, u okviru kojih bi se mogao pokrenuti projekt izrade istorije crnogorske knjievnosti, do 70-ih godina XX vijeka mogao opravdati tu injenicu, novije doba ne daje nikakva opravdanja za to. Iako ve nekoliko decenija imamo Univerzitet Crne Gore, Pedagoku akademiju i kasniji Filozofski fakultet (a u okviru njega i Institut za jezik i knjievnost), Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti i dr. sline institucije te pozamaan broj djelatnika u oblasti nauke o knjievnosti, na monografskome opisu bogate crnogorske knjievne batine nije do naih dana uraeno gotovo nita novo u posljednjih pedesetak godina. Izuzetak ini jedino studija Radoslava Rotkovia Pregled crnogorske literature. Od najstarijih vremena do 1918. godine (Stvaranje, br. 4, Titograd, 1979). Prije te studije postojala je samo sinteza Trifuna ukia, nastala izmeu dva svjetska rata, u kojoj je kako se to iz naslova vidi (Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia Njegoa do 1918. godine, Narodna knjiga, Cetinje, 1951) crnogorska knjievnost tretirana kao regionalni fenomen. Navedene okolnosti motivisale su Vojislava P. Nikevia (1935 2007) da inicira projekat izrade Istorije crnogorske knjievnosti od poetaka pismenosti do naih dana. Ta Istorija bila je zamiljena kao etvorotomni univerzitetski prirunik, pa je formirana grupa iz redova univerzitetskih profesora crnogorske knjievnosti od kojih je svaki trebalo da obradi odreeni segment Istorije, i to: Vojislav P. Nikevi period od poetaka pismenosti do 1852. godine; Milorad Nikevi od 1852. do 1918. godine; Tatjana Beanovi od 1918. godine do naih dana; Novak Kilibarda usmenu knjievnost. Vojislav P. Nikevi je nevjerovatnom predanou radio na tome projektu, ali je smrt prekinula njegovu finalizaciju. Uspio je obraditi istoriju crnogorske knjievnosti
7
od poetaka pismenosti do Miroslavljeva jevanelja, pa su taj rukopis Adnan irgi i Aleksandar Radoman (uz recenzije Stjepana Damjanovia i Radoslava Rotkovia) objavili pod naslovom Istorija crnogorske knjievnosti od poetaka pismenosti do XIII vijeka (ICJK, Cetinje, 2009). Da se ne bi smru rukovodioca projekta prekinuo i sam projekt, odmah po osnivanju Instituta za crnogorski jezik i knjievnost u Podgorici (2010), inicirali smo njegov nastavak. Dio koji je trebalo da uradi Vojislav P. Nikevi povjeren je Radoslavu Rotkoviu, kao najreprezentativnijemu ivome crnogorskom strunjaku za tu oblast. Milorad Nikevi nastavio je svoj dio projekta, a Novak Kilibarda finalizovao svoj dio te ga, uz dodatak svojih studija iz oblasti crnogorske usmene knjievnosti i pjesme Starca Milije, objavio pod naslovom Usmena knjievnost Crne Gore (CID, Podgorica, 2009). Drutveni angaman Tatjane Beanovi u negiranju crnogorskoga jezika i tekovina njegove standardizacije te negativan odnos prema samome Institutu za crnogorski jezik i knjievnost i Vojislavu P. Nikeviu kao inicijatoru ideje o izradi Istorije crnogorske knjievnosti smatrali smo nepremostivom preprekom za njezin angaman u tome projektu pod krovom Instituta za crnogorski jezik i knjievnost. U nedostatku kadrovskoga potencijala u Crnoj Gori neophodnoga za izradu zamiljenoga etvrtog toma Istorije (od 1918. godine do naih dana) smatrali smo svrsishodnim njezino objavljivanje u tri toma od poetaka pismenosti do 1918. godine. Kad je u pitanju metodologija, treba istaknuti da je zadran poetni analitiko-sintetiki pristup obradi crnogorske knjievnosti. Analitiki je pristup izraeniji pri obradi reprezentativnih pisaca i djela, a sintetiki kad je rije o piscima i djelima koji imaju knjievnoistorijsku vrijednost. Pisana je knjievnost obraena uglavnom po periodima i knjievnim pravcima, a usmena knjievnost po rodovima i vrstama uz posebno isticanje reprezentativnih djela i njihovih autora. Sva tri toma Istorije crnogorske knjievnosti usaglaena su sa zvaninim Pravopisom crnogorskoga jezika (Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2010). Na kraju je bitno istai i ovo: to se podrazumijeva pod pojmom crnogorska knjievnost u ovome trotomnom izdanju? Kad je u pitanju pisana knjievnost, odgovor glasi da su u ovaj opis uli svi autori iz Crne Gore, bez obzira na to e su stvarali ili objavljivali svoja djela. Uz njih, naroito u treemu tomu Istorije, obraena je knjievna djelat8
nost i brojnih izvanjaca koji su se svojim radom ugradili u crnogorski knjievni i kulturni ivot. Kad je u pitanju usmena knjievnost, odgovor na to pitanje dao je Novak Kilibarda u I tomu: Usmeni knjievni tekst, zapisan od kazivaa koji je svojim maternjim jezikom progovorio na teritoriji dananje Crne Gore, pripada crnogorskoj usmenoj knjievnosti. Sredina u kojoj je boravilo lice kad usmeni tekst zapisivau kazuje, njegova voljna nacionalna i vjerska pripadnost, kao i socijalni i drutveni poloaj njegov, nebitne su stavke za odreivanje etnike pripadnosti njegova usmenoknjievnog teksta zato to je kaziva taj tekst zapisivau kazivao jezikom kojim je ovladao na teritoriji e je ponikao. Posluimo se analoki jednim primjerom iz pisane knjievnosti. Mea Selimovi se svojevoljno prepisao u srpsku knjievnost, ali njegovo knjievno djelo ini sam vrh bonjake pisane literature. Ovome stavu moe se uiniti zamjerka zato to je poetika usmene knjievnosti zajednika kategorija svih naroda tokavskoga jezikog sistema koji su uestvovali u njezinu stvaranju. Da, ali u ljudskome drutvu nijesu rijetke formalnosti kao stabilizatori neke drutvene datosti koja je neminovna. Nijesu rijetke granine linije drava koje su, kao obiljeja neminovne razdvojenosti, uspostavljene rezonom forme, a ne sutine. (...) Dakle, svaki usmeni knjievni tekst koji je kazivau saoptilo lice koje je svoj jezik formiralo na bilo kom prostoru dananje Crne Gore pripada usmenoj knjievnosti te drave. Namjera autora ovoga projekta, niti izdavaa i urednika ove Istorije, ni u kom sluaju nije da ospori mogunost pripadnosti pojedinih autora i djela i drugim nacionalnim knjievnostima. No injenica da su autori koji su ove uvreni ili roeni u Crnoj Gori ili porijeklom iz nje ili su se svojim radom ukljuili u crnogorski knjievni ivot svakako potvruje njihovu pripadnost (i) crnogorskoj knjievnosti. Urednici
Narod pamti i prepriava ono to moe da shvati i to uspe da pretvori u legendu. Sve ostalo prolazi mimo njega bez dubljeg traga, sa nemom ravnodunou bezimenih prirodnih pojava, ne dira njegovu matu i ne ostaje u njegovom seanju. Ivo ANDRI Umjetniko djelo ushiuje i oduevljava upravo onim svojim slojem koji je nedostian svjesnom shvatanju. Snaan uticaj umjetniki lijepoga zavisi upravo od toga, a ne od djelova koje moemo do kraja analizirati. J. F. GETE
O NAZIVU I POSTANKU USMENE KNJIEVNOSTI
NAZIV Od uobiajenoga termina narodna sadrajno je precizniji naziv usmena, za knjievnost usmenoga postanka i trajanja, zato to i pisana literatura pripada narodima ijim se jezikom slue pisci koji je stvaraju. Autoritet nominacije Narodna knjievnost, koji je uspostavio Vuk Karadi, toliko je jak da i knjievni teoretiari koji na isti nain vrednuju umjetnost usmenih i pisanih knjievnih tekstova upotrebljavaju odrednicu narodna za knjievnost koja je imala usmeni nastanak i razvoj. U tome pravcu uputan je osvrt na sljedei primjer. Bogdan Popovi, estetiar u pristupu knjievnome tekstu, polemiui s istraivaima usmene knjievnosti koji su joj pristupali vie kao odrazu drutvenih pojava nego kao knjievnoj umjetnosti, rekao je: Romantino shvatanje narodnog pesnika kao pesnika svoje vrste, sui generis, nije samo povrno, no i pogreno. Narodni pesnik se od umetnikog razlikuje samo time to svoje pesme ne pie, to ih usmeno improvizuje (s posledicama koje iz toga istiu) i, naravno, i time to je, po pravilu, ovek manjeg obrazovanja, s uim horizontom, esto s primitivnim oseanjima, manje pronicljiv i suptilan psiholog, a manje vet ili virtuozan stilist. Inae je psihologija stvaranja i kod jednog i kod drugog identina. Profesionalni narodni pevai su originalni pesnici, s veim ili manjim darom, kako koji, ali su stvaraoci kao umetniki pesnici. I njihove su varijante originali i nezavisni proizvodi, isto tako
15
nezavisni jedan od drugoga kao i proizvodi umetnikih pesnika, kad ovi obrauju istu datu temu. Kao to se vidi iz navedenoga teksta, Bogdan Popovi je ve daleke 1936. godine istakao injenicu da izmeu stvaralakoga procesa usmenoga i pisanoga knjievnog teksta nema razlike, to je bezmalo bila revolucionarna izjava u vrijeme apsolutne prevlasti herderovsko-grimovske kole u tumaenju usmene knjievnosti kao produkta kolektivne svijesti datoga etnosa. Meutim, Bogdan Popovi, i danas uzorno istaknuti primjer antologiara poezije koji se pri izboru pjesama rukovodi iskljuivo apolonskim principom da je pjesma cjelovito lijepa, ostao je, u formalnome znaenju, upotrebom nekakvih termina zarobljenik tumaenja usmene knjievnosti s kojim se on generalno ne slae. Popovi naziva usmenoga pjesnika narodnim a pisanoga umjetnikim, to znai da pisana knjievnost ne pripada narodu, niti je usmeni pjesnik knjievni umjetnik. Naglaavanjem svoga uvjerenja da je usmeni pjesnik stvaralac s uim horizontom, esto primitivnoga oeanja i nepronicljivi psiholog, Bogdan Popovi je upravo demantovao svoj naelno iskazani stav da je herderovsko-grimovsko shvatanje narodnoga pjesnika, kao knjievnoga stvaraoca sui generis, povrno i pogreno. Tako je Bogdan Popovi sadrajno uzdrmao temelj romantiarskoj koli u pristupu usmenoj knjievnosti, a formalno ostao zarobljenik njezine terminologije. Glasoviti teoretiar knjievnosti Bogdan Popovi bez primisli je vjerovao da je Homer jedan od najuzvienijih stvaralaca u istoriji svjetske knjievnosti, ali terminologija koju je on prihvatio od Johana Herdera i Vuka Karadia upuuje na pomisao da pjesnik Ilijade ne moe kao umjetnik ni dozvati pisanoga pjesnika! Tako je i poslije Bogdana Popovia pristup usmenoj knjievnosti, koja je ostvarena na jeziku Crnogoraca, Srba, Hrvata i Bonjaka alijas Muslimana, ostao obgrljen folkloristikom kao
16
Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST
komparativnom naukom koja prouava i rekonstruie duhovnu kulturu pojedinih naroda i njezin razvoj na temelju folklornoga materijala iji je najistaknutiji iskaz usmena knjievnost. To znai da se takvim pristupom usmenoj knjievnosti njezina umjetnika postignua pripisuju kolektivnome duhu odgovarajuega etnosa, a ne pojedinim knjievnim stvaraocima kao umjetnikim reprezentima toga duha. Divljenje zamasima kolektivnoga duha koji iskazuju usmene pjesme zbornika Vuka Karadia narastalo je u svome intenzitetu posebno zbog elitnih pohvala koje su im izrekle linosti iz samoga vrha evropske kulture, kao Jakob Grim na primjer, ali se gotovo nikakva panja nije poklanjala kazivaima usmenih knjievnih tvorevina kao kreativnim stvaraocima. Da se cijenio kolektivni duh u usmenoj knjievnosti, a ne kreativni pojedinac to ga knjievno uobliava, pokazuju pregnua nekih Evropljana koji su, kao zaljubljenici u kolektivni duh svoga naroda, objavljivali svoje knjievne tvorevine kao usmena knjievna djela iznikla iz kolektivnoga duha. U toj mistifikatorskoj knjievnoj djelatnosti najpoznatiji su Dems Makferson, Prosper Merime i Vaclav Hanka. Razumije se, bilo je upozorenja kakvo je ono autoritativnoga Bogdana Popovia da usmena knjievnost, kakva se ita iz zbornika Vuka Karadia, nudi line umjetnike rezultate visokoga nivoa. Takvo znaajno upozorenje dolo je 1935. godine i od njemakoga slaviste Gerharda Gezemana. On kae: Milija i Tean su pevali prastaro narodno blago i pevali su ga i sjajno. Oni nisu davali naprosto rapsodski ono to im je predanje ostavilo, nego su starom umetnikom blagu udarali vidljiv peat svoga sopstvenog talenta i originalnosti; davali su pesmama kojima su snabdevali starinu Vuka za njegove zbirke sjaj umetnikog dela i trajnu vrednost. Ali, ipak, naelni romantiarski pristup usmenoj knjievnosti, koji je najprikladnije nazivati herderovsko-grimovskim, produavao je svoj ekstenzitet. Prvi je Vladan Nedi (19201975) posvetio punu panju individualnoj kreaciji usmenoga knjievnika istakavi specifinosti u stvaralakome procesu usmenih pjesnika, odnosno pjesnika-pjevaa Vukove zbirke do ijih je biografskih podataka mogao doi. Voen uvjerenjem da su usmeni pjesnici stvaraoci kao i umetniki, kako je konstatovao Bogdan Popovi, Nedi se okrenuo usmenoj knjievnosti iskljuivo kao umjetnosti rijei koju stvaraju pojedinci. Kreui se tim smjerom objavio je i Antologiju jugoslovenske narodne lirike (1962). Kako se Vladan Nedi drao apolonskoga principa prilikom izbora tekstova za
17
svoju Antologiju svjedoi injenica da je od 55000 pjesama izabrao samo 300 tekstovnih cjelina. Meu njima je i pjesma od cijela dva stiha: Ide soko, vodi sokolicu, blago majci zlatna su joj krila. Ali koliko je herderovsko-grimovska kola bila ucijepljena u dvovjekovnu naviku da se na usmeno knjievno djelo gleda kao na narodni knjievni proizvod pokazuje injenica da su poslije Nedieve smrti objedinjeni njegovi radovi o usmenim pjesnicima kao stvaraocima i objavljeni u knjizi koja ima naslov Vukovi narodni pevai (1981). Odista, narod je dobro rekao da je navika jedna muka, a oduka trista muka! Tako se, eto, desilo da prva knjiga na meunarodnim prostorima iz oblasti nauke o usmenoj knjievnosti, koja tretira usmenoga pjesnika kao stvaraoca, ostaje kroz svoj naslov obavijena folklornom maglinom. Ima jo jedan zaudniji primjer zanemarljivoga odnosa prema usmenim knjievnim stvaraocima. Vojislav uri objavio je 1960. godine Antologiju narodne poezije u koju je uvrstio 42 lirske i 31 epsku usmenu pjesmu. Prilikom tako strogoga odabira antologijskih tekstova uri je konsultovao sve zapisane tekstove usmene poezije koja se ostvarila na jeziku Crnogoraca, Srba, Hrvata i Bonjaka alijas Muslimana. Kako izborom pjesama tako i predgovorom Antologiji Vojislav uri je pokazao zavidan oeaj za knjievnu ljepotu. Briljantna je lapidarnost njegova iskaza kojim ocjenjuje kompozicioni poredak date pjesme, opisne efekte pjesnike cjeline, muzikalnost virtuozno upotrijebljene spontane rime i druge profile umjetnike uoblienosti izabranih pjesama. Meutim, taj suptilni odabira antologijskih pjesama ne pominje u predgovoru Antologije, ama ba nijednom rijeju, ni jednoga jedinog pjesnika ijim se pjesmama posluio! Evo jednoga primjera koji pokazuje kakvu je nepravdu uinio Vojislav uri prema usmenim knjievnim stvaraocima. Od etiri pjesme koje je pjesnik-pjeva Starac Milija saoptio Vuku Karadiu 1822. godine Vojislav uri preuzeo je dvije za svoju strogo estetski formiranu Antologiju, ali nije spomenuo ime pjesnika tih dviju pjesama: enidba Maksima Crnojevia i Banovi Strahinja, koje ukupno imaju 2036 deseterakih stihova. Herderovsko-grimovski pristup usmenim knjievnim stvaraocima koji reprezentuje Vojislav uri cjelovito je podvrgao kritici Albert B. Lord. Autor studije koja je rijeila Homersko pitanje, The Singer of
18
Tales, veli: Shvatamo da ono to se zove usmenom tradicijom predstavlja isto toliko sloenu i znaajnu umjetniku formu koliko i njezina izvedenica knjievna tradicija. Ona nije naprosto manje uglaena, manje vana ili primitivnija daljnja roaka knjievnosti. U trenutku kad su pisane tehnike stupile na scenu umjetnike forme su ve odavno bile ustanovljene i ve tada su bile visoko razvijene i drevne. Ova knjiga, Istorija crnogorske knjievnosti. Usmena knjievnost, ide trasom Vladana Nedia s tom razlikom to se u njoj dosljedno upotrebljavaju termini: usmena knjievnost, usmeni pjesnik, usmeni pjesnik-pjeva i usmeni pripovjeda. U ovoj knjizi crnogorskim se jezikom imenuje jezik na kojem je ostvarena usmena knjievnost Crne Gore u bilo kojemu njezinom istorijskom periodu, i na bilo kojemu prostoru to danas pripada Crnoj Gori koja je povratila svoju dravnost 21. maja 2006. godine. Uz dosljednu upotrebu tih naziva podrazumijeva se injenica da su, u vrijeme trajanja nepatvorene usmene knjievnosti, govorili istim jezikom etnosi koji su kasnije uvrstili svoja nacionalna imena: Crnogorci, Srbi, Hrvati, Bonjaci alijas Muslimani. I svoj jezik imenovali analogno nazivu svoje nacije. U ovoj knjizi se pod nazivom Crna Gora podrazumijevaju i njezini nekadanji nazivi Duklja i Zeta.
19
POSTANAK U antropolokoj nauci odrava se pretpostavka da se usmena knjievnost zaela odmah po postanku ljudskoga govora kao sredstva za sporazumijevanje. ovjek je svoje knjievne potrebe zaodijevao jezikom, a u tome procesu nicali su embrioni knjievne usmenosti. Iskaz pojedinca prelazio je na drugoga, odnosno na okolinu, pa se tako zainjao razvoj usmene knjievnosti kao batine ljudske grupe s prostora na kome ona opstaje i u uslovima za ivot koje taj ambijent prua. Javljajui se u uslovima svjesnoga pribiranja sredstava za ivot, usmena knjievnost prvobitne zajednice otpoinjala je svoj neogranieni vijek trajanja. Rijeju, ivot homo sapiensa bio je uslovljen njegovom aktivnou da upriklauje svoj opstanak neminovnim okolnostima, pa je u procesu svojih ivotnih zbivanja produkovao umjetniko iskazivanje toga uprilagoavanja. Istraivanjem ivota ljudskih zajednica u praumama Afrike, Amazonije i Okeanije, ivota koji, makar uslovno, podea na najraniji period ljudske zajednice, istraivai su primijetili da je svaki umjetniki iskaz tih skupina vezan s procesom pribavljanja sredstava za ivot. Evo jednoga primjera. Kad grupa osoba iz jedne skupine, bilo da je vezana gensom bilo plemenom, vadi med iz pronaene pelinje duplje, sve osobe koje e okusiti tu pronaenu poslasticu pleu imitirajui pelinji let pokretima svojih ruku i pelinji zvuk zapjevajuim glasom. Upravo takvim imi21
tiranjem pelinjega leta i zuja prate detalje konkretne radnje od pronalaska pelinjega ulita do uivanja u slasti meda koji je pronaen. Od koliine pronaenoga meda zavisio je emotivni naboj i zapjevanih rijei koje se izgovaraju. Ta s plesom uritmljena pjesma je u stvari apoteozna poast sreniku koji je pronalaskom meda priutio korist i radost kolektiva kome pripada. A ta zahvalnost ujedno je i potovanje maginoga duha koji stoji iza procesa radnje od pronalska duplje s medom do slatkoga objeda. Kako je to u nauci istaknuto, ljudi te medom oduevljene skupine vjeruju da e stalna elja za pronalaskom meda biti ostvarljiva zato to su ritualni ples i pjevna recitacija, koji prate tu radnju, izraz maginoga duha koji daje kondiciju njezina produavanja. Ostavljajui po strani metafizike pristupe pojavi ljudskoga govora i prerastanja njegove praktine obavijetenosti u knjievni oblik, a na osnovu realnih pretpostavki i analognoga zakljuivanja, moe se konstatovati da je umjetnost otpoela svoje trajanje kao produkt ljudskoga roda, prvjenstveno emotivni a djelimino i racionalni. Praoblici svih dananjih vrsta umjetnosti bili su objedinjeni, odnosno bivstvovali su u poretku tzv. sinkretizma. Dananja knjievnost, likovna umjetnost, muzika, balet, gluma bili su neodvojivi jedno od drugoga u svojim zaecima. U dugotrajnome, sporome ali stalnome, procesu razvitka ljudskoga roda, na datim prostorima i u datome vremenu, pojedinani vidovi umjetnosti poeli su se odvajati od elementarnoga procesa proizvodnje sredstava za ivot. To se deavalo tako to su se oformili uslovi da ovjek moe izraavati svoju misao i oeanje i mimo poslovnoga procesa proizvodnoga rada koji mu obezbjeuje ivotno trajanje i drutveno iskazivanje. ovjek je prvo imitirao pokrete i glas ivotinje koju namjerava da ulovi, crtao joj lik na praini ili raskvaenome zemljitu, a poslije uspjenoga lova hvalio se svojim
22
podvigom imitirajui bolni krik ulovljene ivotinje. Kako je rekao Solomon Renak, ovjek je postao radan iz nude prije nego to je postao umjetnik po ukusu. Razumije se, trenuci plesne, likovne i knjievne umjetnosti bili su namijenjeni za praktine ivotne potrebe, ali, ipak, bio je veliki korak izmeu polazne elje da se ulovi ivotinja ili da se pronae medonosna duplja i veselja povodom uspjeno obavljenoga posla. Zoru i suton, kao harmonine smjene mraka i svjetlosti, talase na vodi i ritam rascvjetanoga polja po muzici lahora, lovac je doivljavao kad se lovom zadovoljio. Doivljavao ih u mjeri koliko te ljepote nije primjeivao kad je u lov krenuo. Sva je prilika da je slikarstvo Altamire vie rezultat zadovoljstva postignutim poslom nego pretpostavka da se on postigne! Ritualne radnje ovjeka koje je upranjavao da bi u lov krenuo bile su mu radna obaveza, a govorni iskaz uspjenoga lova znaio je njegovo veselje. Embrioni umjetnosti zaeli su se kao ivotna potreba, a onda prerastali u duhovnu potrebu. Dakako, i tada kao i danas, nijesu sve drutvene jedinke bile jednako sposobne da veselje doivljavaju, a kamoli da ga umjetniki izraavaju. Nijesu svi peinski stanovnici Altamire slikali po njezinim zidovima, nego samo oni koji su za to bili obdareni. Dakle, embrioni umjetnosti zaeli su se u ljudskim skupinama kao ivotna potreba, a onda su prerastali u duhovne potrebe koje nijesu morale biti u direktnoj vezi s egzistencijalnom ivotnom praksom. Upriklaivanje ivota, koji ne znai izraz samo gole egzistencije, otvaralo je prostore na kojima se embrioni umjetnosti, iz pozicije sinkretizma, pretvaraju u organizovane vidove umjetnosti. Razumije se, najstarija ljudska prolost ne moe biti zabranski poligon ni religije ni nauke; ta nepoznanica ljudske najudaljenije prolosti samo provocira pretpostavke za koje se ne moe apodiktino rei da su tane. Ipak, nauni pristup datome problemu ima oslonac u injenici da iskazi najnerazvijenijih ljudskih skupina, koje su istraivane u praumama Afrike, Amazonije i Okeanije, i arheoloki pronalasci ljudskih iskaza iz najdavnijih vremena govore o skoro istim rezultatima. Kako se to pretpostavlja, na osnovu analokoga zakljuivanja i logikoga domiljanja, usmeno knjievno stvaralatvo se osamostalilo, odnosno razdvojilo se od svojih sadrunika iz doba sinkretizma, tek krajem perioda tzv. divljatva, onda kad je kreativni pojedinac poeo da raznovrsne sadraje materijalne stvarnosti i zaumnoga dosanjavanja viih sila, kao usmjerivaa njegove ivotne i post mortem sudbine, unosi u svoje usmene knjievne tvorevine. Svakako, prvo su se javili lirski
23
oblici knjievne umjetnosti, jer su ivotne dae i nedae prije uzbuivale oeanja nego svjesnu namjeru da se konkretni doivljaj fabularno uoblii. U zavisnosti od stepena razvitka date drutvene skupine, na odreenome prostoru i tokom uprilienoga vremena, doi e do razvitka ustihovanih saoptenja i proznih knjievnih iskaza. Tako je geneza usmene knjievnosti uobliavala posebne forme umjetnike datosti, a prevlast jednoga ili drugoga njezina oblika zavisila je prvo od ivotno egzistencijalnih prilika, a onda od konkretne etnike datosti, odnosno drutveno-istorijskih okolnosti. Postignuti knjievni iskaz koji je potekao od obdarenoga pojedinca, to je socijalno i obrazovno sasvim poravnat sa svojom drutvenom sredinom, u stvari je preobraaj normativnoga jezikog iskaza neke pojave u njezin knjievni oblik. Tako obdareni pojedinac prefermentira informativno u knjievno, on obino govorenje knjievno oneobiava. Ali taj knjievni iskaz jedne realne ili imaginativne sekvence ostajao je da traje samo ako je prihvaen od strane ljudske skupine s kojom je njegov knjievni tvorac ama ba u svemu poravnat, osim sposobnou da normativni jeziki iskaz pretvara u knjievni. To kreativno to je od obdarene individue stvoreno i spontano obznanjeno, ostalo je, kao usmena knjievna tvorevina, samo da je prihvati etno-socijalna sredina kojoj obdareni pripada. Bolje rei, od stepena kreativnosti, odnosno dopadljivosti iskazanoga zavisilo je njegovo trajanje u pamenju i upotrebi odgovarajue sredine. Normalno je pretpostaviti da se tadanji knjievni kreativac nije mogao uzdii iz svoje sredine toliko da bi mogao ostvariti tvorevinu od iskustvenoga svijeta kome ne pripada drutvena sredina iji je on pojedinac. Tako ostvareni knjievni iskaz, kad bi bio od kolektiva prihvaen, prirodno se prenosio od usta do usta. A kad bi onda ta knjievna tvorevina svojom umjetnikom privlanou zasluila da traje, krenula bi s koljena na koljeno, kako bi rekao Vuk Karadi taj bez premca umnik u razumijevanju prirode usmene knjievnosti. Tako prihvaeni usmeno-knjievni tekst jednako je imao uspjenu vremensku vertikalu i etno-prostornu horizontalu. U svakome svom novom iskazivanju, a u zavisnosti od nivoa obdarenosti pojedinca koji ga prihvata, kao pjeva odnosno kaziva, taj prvobitni tekst pojavljivao se u novoj varijanti na adekvatnome etno-jezikom prostoru. Kako se nagomilavalo drutveno iskustvo, posebno na prostorima e je istorija gazila krupnim koracima, otvarali su se vidici za tematsko uslonjavanje knjievne usmenosti i za kreativni uspon prilinika te sloenosti.
24
Kako je poetna verzija usmenoga knjievnog teksta mogla, kroz prostor i vrijeme, doivljavati uspone i padove pokazae se na odgovarajuemu mjestu u ovoj knjizi.
25
TOK CRNOGORSKE USMENE KNJIEVNOSTI
PRETHRIANSKI PERIOD Sloveni su u svojoj prapostojbini imali usmenu knjievnost kao pratioca svoje paganske duhovnosti. U to vrijeme, otprilike do V vijeka n. e, neraseljeni Sloveni bili su na nivou onoga drutvenog stanja na kojemu su se nalazili skitski narodi o kojima se, barem poneto, moe saznati iz bajkovito pisane Herodotove Istorije. A i gnoseoloki podtekst Homerovih spjevova, koji nam doarava kritsko-mikenski politeizam, pretpostavlja analoke zakljuke o duhovnome stanju neraseljenoga slovenskog etnosa. Kao to je gromovnik Zevs vladao panteonskom hijerarhijom kritsko-mikenskih politeista, tako je iznad rodovsko-plemenskoga poretka Slovena lebela politeistika hijerarhija s gromovnikom Perunom na elu. Nauka ne raspolae relevantnim podacima o slinosti, odnosno razlici, izmeu kritsko-mikenskoga i slovenskoga politeizma. Prethomersko doba na kritsko-mikenskim prostorima daje se indirektno sagledati iz helenske civilizacije koja se razvila iz olimpskoga panteona, dok se o neraseljenim Slovenima moe samo poneto nazreti preko Herodotova matovitog izlaganja o Skitima. Ipak, neosporna je injenica logina vjerovatnoa da su na seobu opredijeljeni Sloveni imali svoj usmenoknjievni miraz s kojim su krenuli na put u pravcu Balkana. Neto podataka o na Balkan doseljenim Slovenima nude opaske vizantijskih i rimskih opservatora svoga vremena. Razumije se, te opaske koje su zapisala lica hrianske istorije, iza kojih stoji precvjetala
29
antika civilizacija, treba kritiki prosuivati. Ne samo zato to su ti hrianski opservatori gledali iz ptiije perspektive na slovenski nomadsko-stoarski populus bez istorijske prolosti, nego i stoga to se u iskazima rimskih i vizantijskih hroniara i politiara izraavaju interesi drave i politike iji su oni istaknuti graani. U njihovim opaskama o Slovenima, nomadima koji demografski najedravaju Balkan, lako se mogla smjestiti namjera da se doseljenici prikau na isplanirani nain prije to nego obaveza da se oni realno osmotre. Ali, u nedostatku dokaza o drutvenome kontekstu na Balkan prispjelih Slovena, koji su s paganizmom u dui preli Dunav i Savu, ne treba zaobii opasku kakva je sljedea. Vizantijski hroniar Teofilakt Simokata, iz VII vijeka, zapisuje kako su vizantijski vojnici zarobili slovenske uhode koji nijesu nosili oruje, nego muzike instrumente uz koje pjevaju. Ako se da povjerovati u dati iskaz vizantijskoga istoriara, moe se vjerovati da su Sloveni radije uz svirku pjevali nego naoruani ratovali. Odista, lako je povjerovati da ljudi radije pjevaju nego ratuju, ali ostaje otvoreno pitanje jesu li bili tako idealni uslovi za slovensko naseljavanje Balkana da nomadski doseljenici nijesu imali potrebe da s orujem uhode prostore drave koje svojim naseljavanjem od nje otimaju! Pa zato je onda doseljenici uhode ako ona samo pobuuje svirku i pjesmu stoarskih nomada koji je naseljavaju? Ipak, za nauku je znaajan Simokatin podatak da su Sloveni, u doba svoje demografske stabilizacije na Balkanu, imali muzike instrumente uz koje pjevaju. Jedno moe biti odgovarajua Simokatina namjera da to istakne, a drugo je injenica da on, uz bilo kakvu namjeru, ne bi mogao izmisliti ono to slovenske uhode nijesu imale sa sobom kad su ih vizantijski vojnici zarobili. Mogao im je Simokata zakinuti oruje, ali nije imao potrebe da im dodaje muzike instrumente i pjesmu. Moda je ipak suvino naglaavati znaenje Simokatinoga iskaza, jer
30
je nepobitna injenica da je slovenski paganizam morala pratiti usmena knjievnost koja mu odgovara. A onda se logino moe zakljuiti da je slovenska svirka uz date diple, frulu ili neke gusle sa strunama iz konjskoga repa, podrazumijevala i pjesmu i ples koji ta muzika prati kao njihov neizostavni saputnik. Na osnovu Simokatinoga podatka, kao i uz pomo logino formiranih pretpostavki, moe se pouzdano tvrditi da su balkanski Sloveni, i prije doseljenja na Balkan, a to je period njihova rodovsko-plemenskoga ustrojstva, imali oformljeno usmenoknjievno stvaralatvo. Da je ta njihova knjievna umjetnost bila i prikladno razuena, svjedoe lirske usmene pjesme koje su u svoj balkansko-istorijski okvir smjestile sutinski neokrnjeni duh predseobnoga slovenskog paganizma. Elitni primjer te poezije jeste pjesma o boanstvu svjetlosti Bijelome Vidu, koju je zapisao Vuk Karadi. Kako to kritika istorija naglaava, balkanski Sloveni ve krajem IX vijeka bili su oficijelno hristijanizovani a, eto, nakon jednoga milenijuma njihove usmene pjesme nude duh svoga predselidbenoga paganizma. Kako je izgledala slovenska paganska pjesma, oda Suncu i tropar boanstvu svjetlosti Vidu, moe se uveliko vieti u njezinu istorijski uokvirenome obliku koji je od nepismenoga kazivaa zapisan u prvoj polovini XIX vijeka. Samo duboko oeanje paganskoga ivota, s kojim su se Sloveni doselili na Balkan, moglo je pobijediti milenijum da se udrueno sa slojevima istorije i hrianstva ispostavi u svjetlosti, odnosno Bijelome Vidu. Ta je pjesma knjievno slivena simbioza paganskoga doivljavanja svjetlosti, istorijskih dogaanja i hrianskoga miljea porodinoga doma. Ilarion Ruvarac je uoio da su u znatnome broju pjesama Vukove zbirke, i u lirskim i u epskim, jednako uoljivi slojevi istorije i mitologije. Mitski element, istie Ruvarac, imao je u pjesmama s istorijskom tematikom dejstvo kvasa za brano. To uoavanje Ilariona Ruvarca, zaetnika kritike istoriografije na jugoslovenskim prostorima, pretpostavilo je mogunost za dokaze da se proces prevladavanja mitolokoga poimanja stvarnosti ostvario ne eliminacijom mistike, nego njezinom transformacijom u istorijsku svijest koju su balkanski Sloveni formirali primanjem hrianstva. Uglavnom, karakteristino je stalno meusobno preplitanje istorije i legende u usmenoj knjievnosti koja je ostvarena na tokavskome jezikom prostoru jugoslovenskih zemalja. Kako je rekao Vladan Nedi, glavno obiljeje usmene lirike jugoslovenskih naroda je pagansko oeanje ivota. I Miodrag Pavlovi je istakao da
31
kod najveega broja epskih pjesama s istorijskom tematikom nijesu u pitanju istorijske injenice u doslovnome znaenju, a koje formalno tematski izgledaju da jesu, nego korekcija tih injenica koja je primjerena paganskome oeaju ivota to fluidno traje u oficijelno pohrianjenoj kolektivnoj svijesti jugoslovenskih etnosa kojima te pjesme pripadaju. Prihvatajui se istorijskih motiva, tvorci junakih pjesama rijetko su polazili od samoga istorijskog dogaanja, a ee od njegove interpretacije u feudalno-klerikalskim krugovima u kojima je istorijski dogaaj prethodno ideoloki osmiljen. Tako se dogaalo sjedinjavanje hrianski ideologizovane istorije i paganskih motiva u amalgamisanu knjievnu cjelinu. Naelno, u usmenoj epici jugoslovenskih naroda nijesu paganska boanstva zamijenjena stvarnim istorijskim linostima, no njihovom hrianskom idealizacijom svetiteljima i hrianski usmjerenijim feudalcima. Ipak, knjievni amalgam od mitologije, odnosno praslovenskoga paganizma, hrianstva i istorije, koji je ostvaren u usmenoj knjievnosti jugoslovenskih naroda, najuoljiviji je u lirskim pjesmama. Najistaknutije osobito mitologijske pjesme, kako ih je Vuk nazvao, on ih je isti zapisao na Crnogorskome primorju. Bijeli Vide oliava Sunce ije se vraanje s junoga povratnika sa zebnjom iekivalo u slovenskoj praistoriji, na prostorima mrazovitih zima i dugih noi. Pjesma o Bijelome Vidu prenosi kolektivno veselje izazvano uvjerenjem da e se povratkom Sunca i dolaskom proljea nastaviti ivot ovjeka i prirode od koje on ivi. Tekst pjesme koji je usmenim putem dopro do sredine XIX vijeka udruen je s hrianstvom i istorijom, ali stavke cjelovite paganske pjesme ostale su sutinski nedirnute iako su presvuene u istorijsko-hriansko ruho. Pod egidom istorijsko-hrianskih vjekova pjesma je izgubila paganski strah da e besunana tmina pobijediti svjetlost. Upravo, praslovensko politeistiko veselje, izazvano povratkom Sunca, preimenovano je u sreu ene zbog povratka njezina mua s dugoga ratovanja koje je vodio s crnijem Ugrima i kletijem Turcima. Preoblikovala je pjesma svoju pagansku ljepotu proljea u istorijski kontekst zbivanja. Ostala je slika jednoga vjerovanja mitskoga karaktera, iako se to vjerovanje u svome bukvalitetu zaboravilo. Razgrni pepeo pa e nai ar, narodski bi se reklo! U istorijsko-hrianskome tekstu o Bijelome Vidu paganska apoteoza svjetlosti struji nevidljivo kao limfa u krvi. Bijeli Vide, jeziki preoblikovano ime boga Svetovida, ne ratuje s nebeskom tamom s kojom je kod neraseljenih Slovena ratovao, nego s crnim Ugrima i kletim
32
Turcima, upravo s istorijskim narodima s kojima su balkanski Sloveni vodili bitke i bojeve. Boanstvo svjetlosti, Bijeli Vide, preraslo je u realnoga ovjeka-ratnika koji se bori protiv neprijatelja od kojih se moe doivjeti tama ropstva i vihor plijena. Tako je tokom istorijskih vjekova pagansko boanstvo prerastalo u ivotni realitet koji se oficijelno davno razvjenao s paganima. Istorijski Vide, u datoj pjesmi, ima realni dom i suprugu koja ga je s ljubavnom enjom penelopski ekala da sreno doe s vojske. U pjesmi o Vidu, sad realnome ratniku i muu, data je slika patrijarhalnoga reda u kuevnome obiaju. edi domain-gospodar za sofrom i zapovijeda, kao tipini patrijarhalni domain, svojoj supruzi da izae pred kuna vrata i vidi ta je tropot, ta je gromot / oko dvora Vidojeva. Jednostavno i suptilno data je u pjesmi slika patrijarhalnoga domainskog reda, ali i silueta erotizovane brane ljubavi Vidove ene. Kroz tropot i gromot, a to je kopitanje konja i lepranje golubova, oliena je uzavrela radost Vidove suprunice to joj je vojno poslije sedam godina s vojske prispio. Radovanje, izgledom vrlo ugodnih ivotinja konja i golubova, jeste posredna slika dugo oekivane brane sree. enjive sree jugoslovenske Penelope koja je dugo odsutnoga mua ekala da joj padne u ljubavni zagrljaj. Slika ovjekova veselja to se Sunce izborilo s tamama i mrakovima ustupila je mjesto najdosljednijemu realizmu svakodnevnih ljudskih odnosa. Istorija i obiaji tipinoga patrijarhalnog doma prekrili su svojom paletom oblik pjesme praslovenske. Mrklu tminu i besunano vrijeme zamijenili su Ugri i Turci, opasni suparnici balkanskih Slovena tokom vjekova. Moda se pjesma o Bijelome Vidu pjevala po kalendarskoj navici uz boine praznike, ali davno su bili usahnuli paganski prijemnici koje je paganska pjesma cjelovito opsluivala u doba svoga prethrianskog trajanja. Ba povodom grupe pjesama s pripjevom koledo, koje su pjevane uz boine sveanosti, Vuk Karadi napominje da se koledarski obiaj meu ljudima naeg zakona (pravoslavnoga N. K.) gotovo sasvim izgubio, ali u krana (katolika N. K.) jo traje. injenica da Vuk ne kazuje e je i od koga zapisao pjesmu o Bijelome Vidu znai da tu pjesmu svi tokavci mogu ubrajati u svoju usmenu knjievnost. Vukova napomena da se pjesma o Bijelome Vidu pjevala uoi Boia inicira sljedei sadraj. Hrianstvo, e je go moglo, nije se borilo protiv paganskih obiaja i knjievnih tekstova koji te obiaje prate ako ih je moglo sebi potiniti. Jednostavno, koledarski obiaj koji je znaio slavljenje dana u godini kad je Sunce poinjalo da jaa, a to je
33
prestanak kratkodnevice, hriani su prilagodili svojim interesima tako to su kult svjetlosti proglasili badnjakom vatrom, a koledarsko pjevanje posvetili roenju Hristovome. Raanje Mladoga Sunca zamijenjeno je raanjem Mladoga Boga! Tako je potomak bezbrojnih generacija pagana pjevao i dalje pjesme koje formalno ne slave povratak Sunca, a sadrajno proslavljaju beriet koji je uslovljen ba sunevom svjetlou. Kako kae Vuk, koledari, kojih se on opominje iz mladosti, pjevali su pjesme u kojima se Mladome Bogu mole da im krave budu mlijene, kako bi namuzli dosta mlijeka kojim se moe okupati Mladi Bog, to e rei Isus Hristos. Tako je hrianstvo vjeto iskoristilo paganski obiaj dajui mu svoju namjenu. Njego, koji je imao fluidni uvid u sve iskaze ivota crnogorskoga naroda kojim je gospodarski upravljao, oformio je pjesniku sliku mijeanja ostataka paganstva s vladajuim hrianstvom u Crnoj Gori. Kako poetkom XVIII vijeka, to obuhvata radnja Gorskoga vijenca, tako i u Njegoevoj savremenosti. Sve vradbine koje se pominju u Gorskome vijencu slue osobama koje su oficijelno hriani. Priest ustanika, koji su svoje ruke okupali ljudskom krvlju svojih prevjerenih bratstvenika i plemenika, obavlja, i to bez ispovijedanja priesnika, iguman Stefan, to nije kanonski ortodoksno. Tu slubu vri iguman koji je, kako to on s ponosom istie, obiao sva glavna hrianska svetilita, meu njima i Vitlejem e se sunce hrianstvu rodilo! Vuk Miunovi, svojim umom i autoritetom neposrednik vladike Danila pjesnikova ideoloko-politikoga alter ega u djelu, pita svoga gospodara, koji zna duboke knjige, ima li vjetica. Ne samo to je vezir skadarski uspio preko jedne ene, koja se pod njegovom prisilom obetala vjeticom, da zakrvi tri crnogorska plemena, nego, eto, i umni odlinik Vuk Miunovi nije ba siguran da nema vjetica. I zaista, ona tri zakrvljena crnogorska plemena bez sumnje su vjerovala u Mjedeno guvno e se ene-vjetice u svaku ivinu preobliavaju, vjerovali su da vjetice plove u kori od jajeta i da su toj lai vesla srebrna! Samo vladika Danilo, hrianskopolitiki visokodostojnik, ne nasijeda paganskim vjerovanjima, nego zakljuuje da vezir skadarski, koristei obilate recidive paganizma u podlovenskoj sredini, izaziva razdor meu crnogorskim plemenima. Zaista, gnoseoloko znaenje Gorskoga vijenca nezaobilazno je u pristupu istorijskome i duhovnome kompleksu Crne Gore. Prepriavajui legendu o postanku grada Kotora, Vuk Karadi je plastino pokazao kako se slovenski paganizam integrisao u istoriju.
34
Legenda pria, kad je Silni car Duan, to e rei car Duan Nemanji (13461355), htio da podigne grad u kamenitoj gori e se viela velika jama kao peina, vila mu je rekla da tu nema ni brodu pristanita, ni konju poigrita, nego neka grad gradi dolje kod morskoga zaliva. Car poslua vilu, podigne grad Kotor, pa u ast novoga grada pozove na ast mnogu gospodu i istu vilu. Ali, kad se car Duan poeo pred gostima hvaliti svojim lijepim gradom, vila ga je prekorila da on bez njezina savjeta ne bi tako lijepi grad podigao. To je caru bilo krivo, pa je udario akom vilu po obrazu. Vila se na to rasrdi, pa sve careve goste izludi, a sve kotorske izvore zatruje. Kad je vidio ta je uinio, ojaeli car je molio bijelu vilu da mu oprosti i jedva je izmolio da mu gospodi pamet povrati. Od otrova je vila caru oistila samo jedan izvor, onaj iza junih vrata Kotora. I nastavlja Vuk prepriavanje legende dodajui da su, osobito ljeti kad je velika sua, svi kotorski izvori pomalo slani, osim onoga kod junih vrata na koji se vila smilovala. I tom prilikom, kao i vazda, Vuk svojim kratkim tekstom mnogo kae. Ve od grke kolonizacije istone obale Jadrana zametnuo se grad na mjestu dananjega Kotora. Glasio se u vrijeme rimske vladavine Balkanom, a nakon sloma Zapadnoga Rimskog Carstva doao je pod vlast Vizantije. Latinsko ime Catarum ustalilo mu se bilo u srednjemu vijeku. Pa eto, prethrianskome i predslovenskome gradu legenda za ktitora odreuje cara Duana Nemanjia, iz sredine XIV vijeka, dajui vili mjesto savjetnika za lociranje Kotora. To je jedan od jarkih dokaza duboke ukorijenjenosti slovenske mitologije u istorijsko tkivo balkanskih Slovena. Iskrsava logino pitanje: Na osnovu kojih se dokaza moe pratiti povlaenje paganstva, bilo u vidu totala bilo preoblikovanja, i uvrivanje hrianstva kod balkanskih Slovena, konkretno predaka dananjih Crnogoraca? I kako se taj proces odslikavao u usmenoj knjievnosti njihovoj? Onoj knjievnosti koju na jugoslovenskim prostorima reprezentuje pjesma o Bijelome Vidu. Ali, prije pribliavanja odgovoru na ta pitanja, valja skrenuti panju na sljedee injenice. Da bi se shvatila specifina ukorijenjenost paganizma u svakodnevnome ivotu podlovenskih plemensko-bratstvenikih prostora, kojima je najadekvatnija nominacija Stara Crna Gora, treba imati u vidu istinu da se taj prostor kulturoloki razlikovao od suednih prostora dananje Crne Gore, iako je kroz istoriju imao s njima razliite vidove odnosa. Ukratko reeno, Stara Crna Gora prepoznatljiva je osebujnou
35
svojom tokom dugoga trajanja. Stara Crna Gora ostala je rezistentna na aortne duhovne tokove i njihove mijene koje su bile evidentne na izvjesnim prostorima dananje Crne Gore. Kad su Sloveni naselili prostore Stare Crne Gore, nijesu se suoili s vidljivim ostacima antike istorije i hrianske civilizacije. Prostor Stare Crne Gore bio je ostao mimo doticaja tih trendova. Dok su na drugim prostorima dananje Crne Gore tokom postantikoga doba, konkretno nakon IV vijeka, zapaeno podizani hrianski hramovi, najee na temeljima politeistikih svetilita, na prostorima Stare Crne Gore nije evidentiran nijedan takav hram. Takvo stanje se produilo i tokom srednjega vijeka. One e je antiki svijet bio utemeljio novoprimljeno hrianstvo i podizao svoje hramove, nastavie se u srednjemu vijeku podizanje hramova analogno stilskim obrascima tekuega vremena i u vezi s crkvenim editima ija je hijerarhija na datome prostoru bila prisutna. Tako se to deavalo na tim prostorima, a Stara Crna Gora ostajala je u autentinosti svoje arhainosti kojoj je primjeren plemensko-bratstveniki drutveni izraz i njegovo stoarsko-zemljoradniko zanimanje. Autentinost materijalne kulture toga prostora, koja ima svoje temelje u bronzanome dobu, u dijalektikoj je vezi s drutveno-ekonomskom konstelacijom ivlja koji je taj prostor naseljavao. Inae, neki prostori dananje Crne Gore, na priliku Duklje i primorskoga pojasa, proivjeli su antiku kulturu i hrianstvo koje e je zamijeniti, a neki e se prostori tokom srednjega vijeka oglaavati podizanjem hrianskih hramova, kakvi su urevi stupovi, Katedrala Sv. Tripuna u Kotoru, Moraki manastir, Crkva Sv. Petra i Pavla u Bijelome Polju i dr. Hramove koji su u doba Osmanskoga Carstva podizani na dananjim prostorima Crne Gore reprezentuju Husein-paina damija u Pljevljima i Pivski manastir. Uglavnom, kad se govori o razvitku usmene knjievnosti crnogorske, treba uoavati razliku izmeu istorijske prolosti podlovenske Crne Gore i onih crnogorskih prostora koji su imali istorijsku prolost ekspliciranu u hramovima, gradovima i spomenicima drugih vidova. Podlovenske prostore Crne Gore hramovno je prvi obiljeio Ivan-beg Crnojevi podizanjem Cetinjskoga manastira, posljednjih decenija XV vijeka. Kad se hrianstvo u Crnoj Gori, koja se tada nazivala Duklja, uvrstilo kao dravna religija, otpoelo je podizanje hrianskih svetilita i njegovanje pisane kulture koju su konzumirali samo vladarski sloj i klerikalski krugovi. A interesi jednih i drugih ili su podruku, kako bi se narodski reklo. Kao po pravilu, hrianski hramovi podizani su na mje36
stima razruenih paganskih svetilita i kultnih mjesta e su se odravale paganske sveanosti. Razumije se, ostaje otvoreno pitanje koliko je u vrijeme uvrivanja hrianstva drave Crne Gore bilo ostalo tragova rimskih paganskih svetilita koja nijesu bila preplavljena hrianskim slojem rimske hristijanizovane kulture, odnosno vizantijske. I da li su u srazmjeri slovenska prilagoavanja ve podignutome i njihovo stremljenje ka linome izrazu? Moda se da pretpostaviti da su, eventualno sauvana, paganska svetilita, odnosno njihovi ostaci, koja nijesu bila hrianski prekomponovana, prihvatana od novodoseljenih Slovena, jer su mjesta s tim eventualnim svetilitima bila birana od strane hrianskih naseljenika rezonom kojim bi ih izabrali i doseljeni pagani da su to bili pusti prostori. Jedna napomena Vuka Karadia koju je dao uz pjesme koje su se u Budvi pjevale o Spasovu dne, i koje je on zapisao, pribliavaju nas tim dalekim vremenima. Vuk napominje 1823. godine da se spasovski obiaj koji je, veli, prije neko dvadeset godina jo bio iv, izvodio svake godine na Spasovdan. U spasovsko rano jutro izae mnotvo enskinja i mukinja na brdo koje se zove Spas. Momci i evojke nosili su na glavama vijence od razlinoga cvijea. Onda kae Vuk da se na vrhu brda Spasa nalaze zidine od nekakve crkve koja se zvala Sveti Spas. Ali, za ovu priliku, najznaajnije je ovo to Vuk naglaava: Pred ovijem zidinama bilo je upravo za ovaj dan nainjeno veliko gumno koje se i danas, premda je razvaljeno, zove Vilino guvno. I dalje Vuk nastavlja: Kako bi Budljani na brdo izali, onda bi se mlade na gumnu uhvatila u kolo, pa bi mukarci, koji su svi jedan do drugoga pohvatani, zapjevali Dobro jutro, bjele vile, i nama ga dajte! Taj sadrajni Vukov tekst upuuje i na pagansku, i na ranohriansku prolost crnogorskih Slovena s Jadranskoga primorja i ne samo njih, nego i romanskoga ivlja koji se vremenom slovenizirao na crnogorskim prostorima. Vuk ne kae da li su spasovski uranici na brdo Spas bili pravoslavci ili katolici, odnosno da li su na datoj sveanosti bivali jedni i drugi. Vjerovatno je to bio njihov skupni izlazak, jer se nijesu obraali konkretnome hrianskom svetitelju, nego paganskim biima vilama. Od tri pjesme koje je Vuk u Budvi zapisao i naveo ih kao vokalnotekstovne pratioce spasovdanskoga obiaja, dvije su naskroz paganske, a jedna je ustihovani oblik ljubavne enje. Samo se u toj treoj pjesmi umoljava Vinji da razabere umiljaj evojke, a u prvim dvijema je isti paganizam.
37
Kae se u prvoj pjesmi da je pred evojku koja je poranila na brdo Spas neto rosu zatresalo te ona poelje da vidi svako zvjere s oicama / razma zmaja planinskoga. Ali, neeljeni zmaj iskrsne i poletnu s evojicom / u te spilje kamenite. I onda taj plahi zmaje pod krilima zadrava evojku u peini sve do iduega Spasova dne. Zarobljenica je procviljela to njezine drugarice ruu beru, vjence viju, a ona jadna u zmajevoj peini tamnuje. Zmaj se onda saalio i putio evojku da bere cvijee i poeti svoju majku, ali pod uslovom da mu se ona u peinu povrati. evojka mu zadade rije da e se vratiti, ali obeanje nije ispunila. Sagorijevajui od elje da mu se povrati ljepotica, pue zmaje na kamenu / ekajui evojicu. Dakle, sadrina te pjesme je bez primjese paganska. Mitoloko bie zmaj potpuno je antropomorfizovano. Osim krila na kojima leti, zmaju su sve druge osobine ljudske. Saalijeva se na molbu evojke, puta je iz peine na zadatu rije, a onda umire, jednako od plemenite i strastvene tuge to mu se uiarena evojka nije vratila. Taj koloplet od mitskih i ljudskih elemenata u budvanskoj spasovskoj pjesmi preivio je silne vjekove i ostao cjelovit na crnogorskim prostorima do poetka XIX vijeka. Pjesma kipti ljubavnom enjom oovjeenoga zmaja planinskoga, a otmjeno je izbjegnut pomen erotskoga spoja zmaja s evojkom. Ali, taj se in podrazumijeva preko zmajevoga povjerenja u evojku koje ga je na kraju kotalo ivota. Isto se tako iz pjesme moe domisliti ljepota evojke za kojom je zmaj presvisnuo! Pjesma je samo formalno narativna, pjesnike slike nagovjetavaju njezinu sadrinu. I druga spasovska pjesma iz Budve koju je Vuk zapisao, a koja je, kao i prva, o Spasovu dne pjevana na brdu Spas, umjetniki je cjelovito ostvarena. Evo je, neka ona sama sobom govori kako je politeistiki duh Slovena plovio na jedrima poezije na Crnogorskome primorju do u XIX vijek: Via je gora od gore, najvia Loven planina. U njoj je trnje i grablje u svako doba godita. Vilenski u njoj stanovi sve vile tance uzvode. Junak mi konja jezdae, predragu sreu iskae,
38
vile mi njega viee, junaka stae dozivat: Ovamo svraaj, junae, tvoja se srea rodila, sunanom drakom povila, mjesecem sjajnim gojila, zvjezdama sjajnim rosila! U ljubavnoj pjesmi Moma i vila jednako se gorska vila i evojka brinu o momku koji je polje zainio svojom zornom momakom ljepotom. evojka se brine to e joj dragi, sveano obuen dok jae prije nejahana hata, u polju pokisnuti, a gorska vila evojku tjei da se ne brine. Veli nagorkinja da mu je ona u polju svileni ador raspela pod kojim je ve momak zaspao prekriven samurli urdijom. Preko momakoga lica je, veli vila, zlaena marama. Od ega se momak zamorio da zaspi pod vilinskim adorom? Otkud to da vila tako brine o njemu? Ali, sve je jasno! U toj pjesmi nije vila poetoloko sredstvo, kao to je na poetku nekih pjesama kad se neka poruka povjerava, kao bajagi, dodjeljuje vili. U pjesmi Moma i vila i evojka i vila jednako su prikladne za ljubavni doivljaj, samo to je nagorkinja, bar za jedan strastveni zagrljaj, momka preotela evojci. Kako bi rekao Vladan Nedi, ta pjesma je obimom mala a poezijom gorostasna! U pjesmi Suneva sestra i paa tiranin istorija i paganizam tvore jedno poetsko tkivo. Suneva sestra edi na srebrnoj stolici ukraj bistroga studenca. ute joj se noge do koljena, I zlaene ruke do ramena, Kosa joj je kita ibriima. uo paa za to udo od ljepote, pa poslao svoje aue da mu Sunevu sestru dovedu. Hoe paa da je uzme za vjernu ljubovcu. I onda ravno est stotinah svatah ide u svatovski pohod po Sunevu sestru. Pai silnome i obijesnome sve se moe, eto i sestru jarkoga Sunca hoe da u svoj harem uvede. Ali, ta paina izabranica nije samo Suneva sestrica, no i Mjeseeva prvobratueda i posestrima zvijezde Danice! Zaista, paina izabranica toliko je onebeena zemaljska ljepotica kao da je isplovila iz prethomerovske mitologije! Lik njezin je sav od astralnoga konca ispleten.
39
Kad je viela tursku svatovsku silu, zemaljska nebesnica iz svojih bujnih njedara izvadi tri jabuke zlatne / i bai ih nebu u visine. Tada se potakmii svatah est stotinah / ko e prije ugrabit jabuke. Paina elja za Sunevom sestrom izraena je kroz violentnost njegovih svatova da se domognu zlatnih jabuka, ali sve je to daba, jer je u ovozemaljsko dogaanje via sila umijeala svoje prste. Tri munje od neba pukoe i svaka pogodi svoj cilj. Jedna ubi dva evera mlada, druga smrvi pau na dorinu, trea sa zemljom sastavi svatah est stotinah. Zemaljska sila nestade, nebeska je sila pobijedi! Sa svatovskoga puta ne utee oka za svjedoka / ni da kae kako pogiboe. Tako je u umjetnikome postignuu te pjesme maestralno ujedinjena mitologija i istorija. Ne samo to je pjesma iz Crne Gore Suneva sestra i paa tiranin trajala kroz vjekove hrianstva u Crnoj Gori, no je u toj pjesmi turski paa zamijenio nekoga paganskog monika koji je u prapostojbini Slovena htio da se oeni Sunevom sestrom. Htio, ali mu neko iz hijerarhije Perunova panteona to nije dozvolio. Htio za svoju suprunicu sestru onoga Sunca koje e se kasnije, u pohrianjenoj varijanti paganske pjesme, antropomorfizovati u lik Bijeloga Vida koji ratuje s crnim Ugrima i kletim Turcima. Paganska pjesma koja je ugazila u tursko vrijeme ela je da kae da iznad turskoga pae, koji je bezbeli znaio silu koja na Crnu Goru esto vojti, ima via sila koja mu ne dozvoljava da realizuje svaku svoju zamisao. Duh praslovenskoga paganizma ostao je u sutini pjesme, a crnogorska istorija tu sutinu zaogrnula svojim platom. Pod nazivom Pjesme osobito mitologike Vuk Karadi je u prvoj knjizi Lajpcikoga izdanja objavio dvadesetak tekstova sa tokavskoga jezikog prostora. Iz Crne Gore ih je zapaen broj, najvie iz Boke Kotorske. U svakoj toj pjesmi mitska bia imaju antropoloke karakteristike. Tako je dostrujala slovenska mitologija svojom poetskom maticom sve do Vukova vremena, a onda e joj njezino tampano oblije pomrsiti dotadanje usmene staze i bogaze. Kad se osmotre irine tokavskoga prostora koji je pronikao usmenom poezijom, a koji je Vuk kontrolisao, moe se rei da je teritorija dananje Crne Gore naglaeno zastupljena u paganskim pjesmama koje su u sebe integrisale hrianstvo i istoriju. I nije sluajno to zraci tih pjesama probljeskaju kroz Njegoevo pjesniko djelo. Crnogorski momci su u Gorskome vijencu ertve blagorodne koji s bojnih poprita prelaze u veselo carstvo poezije kao rosne svijetle kapljice / uz vesele zrake na nebesa. Iz Njegoevih stihova o borbenim momcima struji priglas spasovske pjesme o lovenskim sta40
nitima u kojima vile tance izvode / u svako doba godita prizivajui junaka-konjanika obeanjem sree koja se sunanom drakom povila, / zvjezdama sjajnim rosila. Dakako, i da nije zapisana pjesma o Lovenu kao vilinskome stanitu obraslom trnjem i grabljem, ali i vilinskim bivakovanjem u svako doba godita, dalo bi se na osnovu Njegoevih stihova zakljuiti da je takvih pjesama bilo u usmenome repertoaru crnogorske lirike. Nauka se nije domogla nijedne pjesme iz prethomerskoga usmenoknjievnog repertoara kritsko-mikenskoga vremena, ali na osnovu nekih prostora u Ilijadi i Odiseji moe se dointuirati ta zanavijek izgubljena prethomerska knjievna umjetnost iz koje je izrastao Homer, kako e i Njego izrasti iz usmene poezije Crne Gore, s tom razlikom to je Njego to svoje elementarno izrastanje racionalno usmjeravao kao ovjek pisane kulture. Kad se hrianstvo u dukljanskoj alijas crnogorskoj dravi utemeljilo, to ipak nije pretpostavljalo osvjedoavanje te religije u svim vidovima drutvene stvarnosti. Crnogorski period o kome najvie dokaza nudi vladavina dinastije Vojislavljevia, shodno nestabilnosti dravne teritorije, vie se iskazivao kao proces stabilizacije hrianstva nego njegove aplikacije u hramove i pisano-likovna ostvarenja u tim hramovima. Meutim, u zaokruenoj nemanjikoj dravi, poslije pada Zete alijas Crne Gore pod njezinu vlast, dinasti su se utrkivali u podizanju hramova, to je znailo nadomjetaj prethodnosti koja je vie protekla u stabilisanju hrianstva nego u hramovskoj enormnosti te stabilizacije. S druge strane, taj nemanjiki elan u podizanju hramova nadomjetao je i predseobne vjekove slovenskoga paganizma koji se nije ostvario u kulturi onako kako se odrazio helenski i rimski politeizam. Slovenska prethrianska epoha nije u oblasti kulture ostavila iza sebe nita osim usmene knjievnosti koja e se kasnije integrisati u slovenski hrianski period. Kad su se Sloveni uvrivali u hrianstvu, nijesu se oni obraunavali bilo s kakvim svojim kulturnim postignuem paganskoga smjera. A kako su novopeeni hriani satirali kulturna postignua politeizma, one e se bio eksplicirao u svim oblastima ljudskoga duha, najizrazitije pokazuje car Teodosije I (347395) koji je naredio da se porue Delfi i druga paganska svetilita. Jo nekolika vijeka poslije toga ruenja selidbeni Sloveni kretali su se u kousima punim pela, nasljeujui usmenu knjievnost iz postojbine koju su naputili, svirku koja im je pjesmu pratila i rabo koji su upotrebljavali kad su jedni s
41
drugima kakve raune namirivali. Slovenska drevna svetilita, koja su nesumnjivo imali u svojoj neraseljenoj postojbini, u kojima se sluilo Perunu i njegovim podreenicima, lako su stradala od gromova i vodenih izliva. A kosturi helenskoga paganizma, kao atinski Partenon na primjer, ostali su da uspravno stoje i pored svih tektonskih potresa i teodosijevskih ruenja! Kako su se antiko graevinarstvo i skulptura, u svojim djelovima, otimali vjekovima ruenja, tako se slovenska knjievna usmenost, nadojena paganizmom, ouvala u svojim djelovima tokom vievjekovne hriansko-istorijske poplave. Intenzivno podizanje manastira, koji svojim freskoslikarstvom na najuvjerljiviji nain predoavaju nepismenome svijetu sadraj Biblije, upravo je znailo podastiranje, jo na mnogim pravcima ivoga politeizma, podloge hrianskoj svemoi iza koje stoji snaga drave. Tako su freske u manastirima bile stalno otvoreni hrianski bukvar za nepismena lica koja dolaze na crkvene obrede Bogu, Hristu Spasitelju i, posebno, svetitelju kojemu je posveen hram u kojemu se mole. Hagiografsko-biografska literatura, koju je u nemanjikoj dravi prvi otpoeo arhiepiskop Sava, sin osvajaa Zete Stevana Nemanje, opsluivala je vladajuu i klerikalsku elitu, a njezina slikarska aplikacija na zidovima manastira plijenila je masu vjerniku. Tako se tokom dvjestogodinjega bivakovanja Crne Gore u nemanjikoj kraljevini i carevini uvrivao hrianski plat narodnoga ivota koji ukriva paganske floskule to prate oraa na njivi, obanina na katunitu, pomeljara u vodenici, ratnika u borbenome zagonu! Meutim, i boje bljetavoga hrianskog plata, i paganski ostaci koje taj plat zaogre, slono su se iskazivali u knjievnoj usmenosti koja je cjelovito opsluivala narodnu masu, a djelimino uzmone dvorjane i panagijom udostojene klerikalce. Freskopisana manastirska Biblija bila je za nepismeni svijet jednako otvorena u turskome i u predturskome periodu jugoslovenskih pravoslavnih prostora. Tako se kod neislamizovanoga svijeta na tim prostorima, tokom turske vladavine, odravala hrianska kondicija kroz koju neprekidno struje paganski tokovi ivota. Nepismeni ovjek, prvo u statusu sebra a onda rajetina, gleda na zidu hrama u kome se moli blaeno lice Bogorodice, Hrista Spasitelja, Raj i Pakao, ali svu tu uznesenu svetost na zidovima manastira pribliavaju mu ovce, slama, jasle i magarac, kao milje u kojemu je roen Boji Sin. Odista, vjetije prilagoavanje dojueranjega neprijatelja svojim interesima od onoga koje je radilo hrianstvo pobjeujui paganizam ne da se sresti ni u politici s makijavelistikim
42
predznakom! Politeistika vjera koja je tokom brojnih vjekova bila obuhvatila kolektivnu svijest datoga etnosa uspjenije se susprezala ustupcima nego presijom. U poetku preovladavanja hrianske vjere ostaci paganizma gube svoju ontoloku sutinu iskazujui ove-one poneki svoj refleks, ali svoju propast prethrianski paganizam, na dananjim prostorima Crne Gore, kompenzovao je svoj zvanini nestanak produetkom svoga duha u usmenoj knjievnosti koja je zvanino hrianska. Svi paganski damari koji su bili opasni za hriansku vjeru satirani su onako kako je to car Teodosije I uinio u Delfima, a svemu iz paganizma, to se nije frontalno suprotstavljalo, gledano je kroz prste s uvjerenjem da e vrijeme uiniti svoje. Tiha voda brijeg roni! Kao i svaka politika, hrianstvo se e treba sluilo poputanjem, a one e ne treba pritezalo je uzde svoje moi. Od bezbrojnih primjera s te trase treba istai Stevana Nemanju, koji je naredio da se bogumilskome sveteniku izree jezik iz grla njegova, i lomae koje su svojim ognjevima bile procvjetale katoliku Evropu. A moral obrauna s protivnikom jednako je balansirao u postupcima paganskih careva prema hrianima, kad je Hristova vjera najedrala, i hrianskih careva prema paganima kad su ih krstom i maem dokrajivali. U smjenama religija malo je bilo znaajnih koncesija na putu smjene, a nezvanino su se inili ustupci da bi pobjednika strana komotnije gazila svojom magistralom. Pobijeena strana izgubila je putni pravac kojim se od iskoni kretala, ali ostale su joj naputnice koje prate iroki drum pobjednika. Tim naputnicama pristizali su u usmenu knjievnost pobjednika pojednici iz razbijene vojske gubitnika. Tako je razrueni slovenski politeizam uziivan kao graevinski materijal u hrianska zdanja usmene knjievnosti. I, kao to je primijetio Ilarion Ruvarac, esto se mitski element u hrianskoj usmenoj pjesmi ponaao kao kvasac u tijestu. Kod hrianskih naroda, kod kojih je pisana knjievnost zamijenila usmenu, ostaci paganizma izgubili su se u matici pisane knjievnosti, kao to se gube tanki dotoci u irini rijeke. Meutim, kod Crnogoraca i Srba, koji su potpali pod islamsko-osmansku vlast, usmena knjievnost nije utihnula, nego je ba najedrala preuzimanjem duhovnoga prvjenstva koje se ne postie u prevlasti pisane knjievnosti, kakvo je stanje bilo prije dolaska Turaka. Od Homera do Eshila, koji se posluio mrvicama s usmenoknjievne trpeze Ilijade i Odiseje, proteklo je vie vjekova, a Njego je bio savremenik svoje usmenoknjievne prethodnosti. Njego je izrastao iz usmene po43
ezije koja ima hriansku krv a politeistiku limfu. Uostalom, kako bi poezija izrastala iz ljudske due bez paganskih sokova koji je napajaju! Nema dokaza koji se mogu empirijski kontrolisati o procesu hristijanizacije paganske usmene knjievnosti na prostorima dananje Crne Gore, odnosno ondanje drave Duklje. Svaki pristup toj problematici, mutatis mutandis, mora ostati u granicama loginih pretpostavki. No, ne treba zapostaviti injenicu da je prostor rimskoga Prevalisa, koji su naselili preci dananjih Crnogoraca, ponajmanje odgovarao za nastavljanje paganskoga ponaanja novodoseljenoga nomadsko-slovenskoga ivlja. Mogao je novodoseljeni Sloven lomiti ostatke antikih kipova i ruiti hrianske hramove, ali ostaci razruenoga postepeno e se doticati duha njihovih potomaka. S prelaskom na formiranje drave i primanje hrianstva, naslojavalo se iskustvo kod dukljanskih Slovena u koje je ugraivan materijal s prevaliskih prostora koje su oni naseljavali. Zato se moe govoriti o tri duhovna dotoka u usmenu knjievnost Crne Gore na poetku njezina dravno-hrianskog uoblienja. Jedan je paganizam s kojim su doli iz prapostojbine, drugi je iskustvo pribrano na prostoru koji je pripadao antikoj kulturi i trei je namjerno dravno-hriansko djelovanje na kolektivnu svijest etnosa koju prati usmena knjievnost. Tako onda izlazi logian zakljuak da se u kolektivni duh dukljanskih Slovena, predaka dananjih Crnogoraca, uselilo poneto i iz antikoga duhovnog svijeta to nije bila tipina pojava za sve balkanske prostore koje su naselili Sloveni. Amanetnik te sloenosti duhovnoga miraza Crne Gore je broj vrhunskih umjetnikih ostvarenja u usmenoj poeziji s njezinih prostora. Ti pjesnici, koje reprezentuje Starac Milija, nijesu produkt neke posebne etnike obdarenosti, nego posljedica motivske sloenosti tematike koju su obraivali crnogorski usmeni knjievnici. Prema tome, nije nimalo sluajno to su umjetniki vrhovi usmene knjievnosti, koja se razvijala na jeziku Crnogoraca, Srba, Hrvata i Bonjaka alijas Muslimana, ostvareni na prostorima Crne Gore. Raspolaui horizontima takvoga usmenog stvaralatva Njego je doao do Gorskoga vijenca i Noi skuplje vijeka. I proza Stefana Mitrova Ljubie umjetniki je nabujala na polju crnogorske knjievne usmenosti. Najvii crnogorski usponi u pisanoj poeziji i prozi u XIX vijeku pripremljeni su usmenoknjievnom prethodnou Crne Gore onako kako je helenska knjievnost Periklova vijeka pripremljena homerovskom knjievnom usmenou.
44
HRIANSKO VRIJEME Stvaralaka polazita usmenoga i pisanoga knjievnika sasvim su razliita. Na meunarodnim prostorima pisane literature koautorstva u stvaranju konkretnoga knjievnog djela nebitni su izuzeci, kao to su bili rijetki sluajevi da jedna usmena knjievna tvorevina prelazi u pisano trajanje bez svoje prethodnosti, koja moe biti i vremenska, i prostorna. Tipian ivot jedne usmene knjievne tvorevine, od njezina prapoetka do zapisivanja finalnoga joj proizvoda, nalikovao je na rijeku u koju se slivaju pritoke od njezina izvora do ua. Svoju irinu koju predaje Crnome moru Dunavu nije uobliio izvor ispod varcvalda, nego pritoke s obje strane dugoga dunavskog toka. Ima rijeka, ali su rijetke, koje obim svojega izvora, bitnije netaknut, povjeravaju svome uvoru, kakva je rijeka Bojana. Ima i usmenih knjievnih djela, ali su rijetka, koje je nepismeni kaziva saoptio zapisivau kao svoje lino ostvarenje. Takva je pjesma Poetak bune protiv dahija koju je njezin tvorac, Filip Vinji iz Bosne, saoptio u pero Vuku Karadiu. Izuzeci, meu rijekama i usmenim pjesmama, to su to im se kae, a tipini tok rijeke i usmene knjievne tvorevine podrazumijeva njihova izvorita, pritoke i ua. Kako je dunavski nastala i razvijala se enidba Maksima Crnojevia, to vrhunsko knjievno ostvarenje, pokazao je Vuk Karadi. Kae Vuk da je pjesmu o Maksimovoj enidbi jo od etinjstva kojekako znao i potom je od mlogo ljudi sluao i prepisanu imao, ali mu od tih varijanti nijedna nije bila sasvijem po volji. Onda se Vuk, neprevazieni sakuplja
45
usmenih knjievnih tekstova, domogao Starca Milije i od njega zapisao pjesmu kojoj je odredio naslov i objavio je u II knjizi Lajpcikoga izdanja usmenih pjesama. Vukov opis Starca Milije i procesa zapisivanja pjesama od njega, u Kragujevcu 1822. godine, sadri sve stavke koje su potrebne za sagledavanje prirode usmene poezije koju su, manje ili vie, imali svi istorijski narodi u datome obliku. Na osnovu Vukovih saoptenja o pjesnicima-pjevaima, kakav je bio Starac Milija, moe se analoki dokazivati kako je izgledala usmena knjievnost, bilo predgilgamekoga i prethomerovskoga vremena, bilo usmene prethodnosti spjevova o Ronaldu, Cidu, Nibelunzima, Igoru i dr. Potujui herderovsko-grimovsku kolu o genijalnosti kolektivnoga duha datoga, jeziki prepoznatljivoga, etnosa, Vuk Karadi je uoio injenicu koju nijesu uzimali u obzir njegovi prethodnici ije potovanje kolektivne stvaralake svijesti on generalno slijedi. Generalno slijedi, jer mu nije bilo isplativo da im prkosi, ali vjeto, kao uzgred, on ukazuje na stvaralaki profil pojedinaca na polju knjievne usmenosti. Takvom svojom vjetinom Vuk je posvetio punu panju pojedincima koji stvaralaki uobliavaju usmeno knjievno djelo to nie iz kolektivne svijesti, a koje ima sluaoce drutveno primjerene pjesniku, odnosno kazivau, koji ih umjetniki zadovoljava tekstom to ga saoptava. Sljedei lapidarni tekst Vuka Karadia o Starcu Miliji najsadrajniji je dokumenat o usmenome knjievnom procesu koji se odvijao kod istorijskih naroda. A konkretnost toga Vukova teksta odnosi se na usmeni knjievni proces koji je trajao na dananjim prostorima Crne Gore, od vremena prevlasti hrianstva do zavretka klasinoga vijeka usmeno-epske, guslarsko-deseterake, crnogorske poezije. U predgovoru IV knjige Srpskih narodnih pjesama, koja je objavljena 1833. godine, Vuk doslovno kae: uvi ja 1820. godine u Kragujevcu da Milija osobito zna pjesmu o enidbi Maksima Crnojevia i
46
o Banoviu Strahinji (koje sam ja obje jo od etinjstva kojekako znao i potom od mlogi ljudi sluao i prepisane imao, ali mi ni jedna nije bila sasvijem po volji), zamolim se nekoliko puta Njegovoj Svjetlosti gospodaru Milou Obrenoviu, da bi mi ga u Kragujevac dobavio, ili mene u Nahiju Poeku njemu poslao. No pri svemu obeanju Njegove Svjetlosti nekako mi ova molba ostane onda neispunjena. Vrativi se ja u proljee 1821. godine iz Srbije u Be, molio sam pismeno kako Njegovu Svjetlost tako pokojnoga Vasa Popovia, bivega onda glavnoga kneza u Nahiji Poekoj, da bi mi se te dvije pjesme od Milije prepisale i poslale. No ni to mi se ne mogne uinjeti. Kad u jesen 1822. godine na pozivanje Njegove Svjetlosti doem u Kragujevac, Njegova Svjetlost, opomenuvi se moji usmeni i pismeni molbi, u onaj isti as kad na divanami preda Nji izaem, i poljubivi Im skut stanem se s njima pozdravljati, dozovu iz kancelarije svoga pisara, Lazara Teodorovia (ondanjeg starjeinu Srpske deputacije u Carigradu), i smijui se kau mu: Lazo, pii knjazu Vasu da je doao Vuk, nego i on odma nek ide amo i Starca Miliju iva neka dovede ili mrtva neka donese. Neka uredi ko e mu kod kue mjesto njega raditi dok se on odovud vrati! Poslije nekoliko dana doe knez Vaso i dovede Starca Miliju. Ali kad se s Milijom sastanem, onda mi se tek radost okrene na novu tegobu i muku. Ne samo to on, kao i ostali gotovo svi pjevai (koji su samo pjevai), nije znao pjesme kazivati redom do samo pjevati, nego bez rakije nije eo ni zapjevati. A kako malo srkne rakije, on se, i onako, koje od starosti koje od rana (jer mu je sva glava bila isjeena tukui se negda s nekakijem Turcima iz Kolaina), slab budui, tako zabuni da nije znao svagda redom ni pljevati. Videi ja to, nita drugo nijesam znao initi, nego sam gledao da mi svaku pljesmu pljeva po nekoliko puta, dok je nijesam toliko upamtio da sam mogao poznati kad se ta preskoi, pa sam ga onda molio da mi je pljeva pola47
ko (rasteui rijei), a ja sam za njim pisao to sam bre mogao. A kad sam koju pljesmu tako napisao, onda mi je opet morao pljevati, a ja sam gledao u moj rukopis da vidim je li sve dobro zapisano. Tako sam oko ove etiri pljesme proveo vie od petnajest dana. Milija je znao jo mlogo onaki pljesama kao to je ona Gavran harambaa i Limo u III knjizi, ali mi se nije dalo da jo koju prepiem. Njemu se ve bilo malo dosadilo besposlenu sjedei i meni pljevajui, a uz to nae se ljudi (kakovi se obino kod mlogi dvorova nalaze), koji se najvie o tome brinu kako e od svaega alu i smej zametnuti, te mu kau: Kud si ti star i pametan ovjek pristao za budalom? Zar ne vidi da je Vuk lud i besposlen ovjek, kojemu je samo do pljesama i besposlica kojekaki? Ako ti njega uzaslua, tebi e itava jesen ove propasti, nego idi kui te gledaj svoj posao! I tako ga podgovore te jedno jutro, primivi od Njegove Svjetlosti poklon za dojakonju dangubu, otide iz Kragujevca krijui od mene. Kad sam proavi godina pitao za nj, kazali su mi da je umro. Vuk je u napomeni rekao i ovo o Starcu Miliji: On nije imao obiaja piti rakiju iz onoga suda u kome mu se donese, nego je saspe u uturu, koju je u jandiku nosio, pa poslije pjevajui pripija svaki as pomalo. Kad se ko desi kod njega, on mu nazdravi kad oe da pije, a poto se napije ostavi uturu opet u jandik, ne pruajui je nikome. Kad bi ga ko onda zapitao kakva je rakija, on je imao obiaj, stresavi se i namrgodivi, odgovoriti: Zla, sinko, i grdna ne moe gra biti, ne dao ti je Bog piti! Kako Starac Milija tako i drugi ekoji pjevai molili su me u ovakvijem dogaajima da im proitam pljesmu, i koliko su se radovali sluajui je onako kako je oni znaju, toliko su se udili kako sam ja sve tako mogao napisati.
48
Vuk Karadi je napomenuo i to da je Starac Milija za Karaorina vremena od Kolaina pobjegao u Srbiju i namjestio se u Nahiji Poekoj. Kao to se to lako vidi, citirani tekst Vuka Karadia o Starcu Miliji, crnogorskome pjesniku-pjevau iz Rovaca, krajnje je instruktivan za sagledanje prirode i toka knjievne usmenosti koja je opsluivala etnike prostore to danas pripadaju Crnoj Gori. Nauka se samo domilja kakvi su bili aedi i rapsodi prethomerskoga doba u kritsko-mikenskoj stvarnosti. Na osnovu likova dvaju pjevaa, Demodoka i Femija, iz Homerove Odiseje zakljuuje se o prethomerovskoj knjievnoj usmenosti, jer ni Aristotel nije znao o Homeru nita vie nego to se danas zna. Ista nauka ima vrlo oskudne podatke o usmenim tvorcima i prenosiocima knjievnosti na drugim prostorima, i u drugim civilizacijama, koje batine epove kao zapisanu zavrnicu jedne konkretne knjievne usmenosti. Navedeni Vukov tekst o Starcu Miliji sve kazuje, do najsitnijih pojedinosti, o knjievnoj usmenosti Crne Gore u klasinome periodu njezina trajanja. Koliko je herderovsko-grimovska kola zapostavila pojedinane stvaraoce usmene knjievnosti, kola koja silom inercije i danas generalno vlada naukom o usmenoj knjievnosti, toliko je Vuk Karadi i stvaraocima i prenosiocima usmenoga knjievnog teksta ukazao panju. Svojim radom Vuk je nauci pribliio ne samo usmene knjievne tvorevine koje je sam zapisao, nego i prirodu usmene knjievnosti u optemu znaenju. Da je Starac Milija bio pismen, ne bi se on onako udio kada slua napisani tekst svoje pjesme. Milija je pisane rijei sluao samo kad svetenik u nekoj kanonskoj prigodi pjevui kakav liturgijski tekst. Knjige su za Miliju bile carostavna zavjetanja koja se u pjesmama mogu pominjati kao dokazi neega to je davno bilo sad se spominjalo. Milija nije znao itati knjige, ali je za njega narodna tradicija bila otvorena itanka. Ona tradicija koja uobliava istorijske dogaaje po mjeri duhovnoga interesa naroda koji tu tradiciju proizvodi. Vukova napomena da je pjesmu o enidbi Maksima Crnojevia kojekako sluao jo od svojega etinjstva prua imanentno znaenje koje moe da ukazuje na mogunost da je tradicija o dinastiji Crnojevia, posebno o njezinu traginom kraju, imala svoju prirodnu batinu samo na dananjim prostorima Crne Gore. Moti Svetoga Vasilija u Ostrokome manastiru privlaile su vjernike, kako one koji se mole za svoj prosperitet i sreu, tako i one koji se nadaju da e im Ostroki udotvorac preei kakav bak49
suzluk i nesreu. Ostroko svetilite privlailo je i slijepe prosjake koji pjevajui uz gusle bogodare i zabavljaju. Vukov ed Joksim Karadi Bandula doselio se u Tri iz drobnjake Petnjice, dakle s prostora s kojega se bezmalo naobdan mogao poetiti Ostrog. Naseobine crnogorskih doseljenika, kakav je Tri u koji su se doselili Karadii, znaile su produetak usmene knjievne tematike s kojom su doseljenici doli i s kojom dolaze njihovi bratstvenici da ih obilaze. Vuk ba napominje da su tokom zime, kad svi zemljoradniki poslovi u durmitorskome kraju miruju, dolazili u Tri roaci njegovi iz Petnjice, due se zadravali i uz gusle pjevali. Drobnjaci koji su dolazili na zimovnik u Tri obnavljali su odseljenim roacima eanja na staru njihovu postojbinu. Tokom dugih zimskih noi, imuna kua Joksima Bandule i njegova vodenica na rijeci eraviji, mora da su romorile priom i pjesmom o vuku i bauku, durmitorskim snjegovima i krilatim konjima, o enidbama i megdanima iz staroga zemana. Jednako su za usmenu pjesmu i priu bili prikladni domain i gosti. Bili su od mentaliteta patrijarhalnih stoara koji su svoju knjievnu usmenost doturili i Ilijadi i Starome zavjetu. Joksimov unuk i miljenik Vuk, dijete s izotrenim prijemnicima kakve je morao imati budui Karadi, hvatao je utiske koji e zrelom Vuku znaiti najpouzdaniji prirunik za sastavljanje Rjenika, koji je objavio 1818. godine, i za osvrte na sutinske stavke u procesu knjievne usmenosti. Sljedea napomena, koju je dao uz pjesmu enidba kralja Vukaina, to je zapisana od Stojana Lomovia s durmitorskih prostora, oslikava etia Vuka koji uz toplo ognjite trike kue slua legende s Durmitora o Durmitoru. Evo te Vukove napomene uz pjesmu Stojana Hajduka: Pripovijeda se da je onamo nee u nekakvom jezeru bio krilat konj, pa izlazio nou te pasao Momilove kobile, koje su pasle po livadi oko jezera. No kako bi koju kobilu opasao, on bi je udario nogama u trbuh, te se izjalovi (da ne bi odrijebila krilata konja). Kad to dozna Momilo, a on uzme bubnjeve i talambase, i ostale kojekakve sprave to lupaju, pa otide danju te se sakrije kod jezera, a kobile naera oko jezera. Kad nou izie konj iz jezera i opase jednu kobilu, pa poe da sie s nje, onda on pone lupati u bubnjeve i u ostale sprave, te se konj poplai i ne ima kad izjaloviti kobilu, nego utee u jezero, a kobila ostane sudrebna i odrijebi (Momilu) krilatoga konja, kojega jedni u ovoj pjesmi nazivaju vrancem, jedni doratom, jedni ogatom, a ove se pljeva Jabuilo i, kratkosti radi, ila i ile.
50
Dakle, osnovu Vukova poimanja usmene knjievnosti, to e ostati da traje kao temeljno polazite za razumijevanje knjievne usmenosti u optemu znaenju, ini knjievno uobliena tradicija koja se razvila na dananjim prostorima Crne Gore. Odista, teko je pretpostaviti da je Vuk Karadi jo od svojega etinjstva kojekako sluao pjesme o Maksimu Crnojeviu i legende o durmitorskim krilatim konjima od domicilnih Bosanaca, koji nijesu imali nikakvih mogunosti da dramu dinastije Crnojevia importuju u svoju usmenu tradiciju. Tokom turske vladavine crnogorski prostori vie su bili raselite nego doselite. Crna Gora je neuporedivo vie doprinijela usmenoj knjievnosti drugih jugoslovenskih prostora, nego to su ti prostori doprinijeli njoj. Njegoev slobodarski usklik u Gorskome vijencu to se ne e u lance vezati / to se zbjea u ove planine vie je ideoloka eksklamacija dravnika i politiara, nego to je aplikacija doslovnoga dogaanja. Koliko je Crna Gora prostorno stijenjena toliko je istorijski uslonjena. Da umijee pjevanja uz gusle, posebno izvan prostora Stare Crne Gore i Sedmoro Brda, nije pjesniku-pjevau podizalo njegov graanski ugled, rjeito govori Vukova napomena o dvorjanima iz Kragujevca koji posprdno uvjeravaju Starca Miliju da besposlii pjevajui Vuku pjesme koje prosjaci i slijepci prenose sentom i svijetom. Tako doe da su guslari, koje reprezentuje Starac Milija, bili po svome drutvenome ugledu na priliku zabavljaa koji su u antikome Rimu imali status burgis personae, to je bila zajednika odrednica za zabavljae (glumce i pjevae), gladijatore i prostitutke. Uostalom, to je Vuk najbolje okarakterisao: U narodu niko ne dri za kakvu majstoriju ili slavu novu pjesmu spjevati. I ne samo to se niko tijem ne hvali, nego jo svaki (ba i onaj koji jest) odbija od sebe i kae da je uo od drugoga. Rijeju, u vrijeme najslavnijega zapisivaa usmenih knjievnih tesktova, Vuka Karadia, pjesme su prenosili najee slijepci i prosjaci, a prie su se priale vazda kad je bilo uslova da se zanimljivi prialac slua. Autoritet pjevaa i pripovjedaa bio je njihova vrlina samo dok se slua pjesma i pria koju saoptavaju. Da se jedan pjesnik-pjeva nije iskazivao kao vien domain, rukat zanatlija ili harambaa, vjetina njegova guslanja i saoptavanja pjesme bila bi vie znak njegove prepoznatljivosti nego drutvenoga ugleda. Posebno u agonalnoj, plemensko-bratstvenikoj Crnoj Gori, tretman najboljega guslara nije pretpostavljao ni plemensko ni bratstveniko prvaenje njegovo. Uostalom, slavu dananjega Rolin51
gstounsa i holivudske filmske zvijezde pjeva i glumac iz ekspirova vremena nijesu mogli doivljavati ni u najmatovitijemu snu! Naelno, usmena knjievnost prihvatila je za svoju tematiku ivotne iskaze, bilo kojega smjera, koje prihvata i razumije slualaka masa, to e rei, intelektualno i emocionalno proeni pojedinac. A da je usmena knjievnost mogla da se bavi i najsuptilnijim problemima ivota, onih to nemaju svoj normativno-svakodnevni iskaz, svjedoe stvaraoci kakvi su Starac Milija, Tean Podrugovi, Stojan Lomovi i dr. Na primjer, Starac Milija uzima za svoje pjesme istorijsku tematiku koju uzimaju sreda i drugi pjesnici-pjevai. Uzima je formalno u onome obliku kako ju je tradicija verifikovala, a sutinski Miliju samo interesuju univerzalne istine o ovjeku koje nemaju svakodnevno vidljivu iskazanost. Moe se, bez ograde, rei da je Starcu Miliji posluila istorija samo kao nominacija odreenoga istorijskog lica iji alter ego on istrauje. Starca Miliju ne interesuje Marko Kraljevi kao opteprihvaena epska legenda, koja se u oformljenome obimu prenosi s koljena na koljeno, a koja je metonimija zatitnika raje od siledija i napasnika tokom turske vladavine na jugoslovenskim prostorima. ak se Markova epska popularnost oetila u usmenoj knjievnosti Albanaca, Grka, Bugara i Rumuna. Refleks te iroke popularnosti Marka Kraljevia bljesnuo je ak i u Ukrajini. Meutim, Starca Miliju interesuje drama ovjeka koja se skriva ispod Markova legendarnoga oklopa! Uopteni epski pristup Marku Kraljeviu je apoteoza zatoeniku slobode normalnoga ivljenja ovjekova na svome imanju i u svojoj porodici, i zatoeniku pravde i istine. To je odnos prema junaku-zatitniku s kojim se niko drugi ne moe porediti. Ni od arca boljeg konja nema, / ni od Marka boljega junaka! A Milijinu Marku, ijega arca pjesnik-pjeva i ne pominje u pjesmi Sestra Leke kapetana, nedostupno je ono to je dostupno obinome ovjeku. A to je da, prema sebi, izabere svoju ivotnu saputnicu. Milijin Marko je zarobljenik svoje slave to je nesreni ovjek koji ne preza ni od najgroznijega zloina kad mu se istina o njemu saspe direktno u oi! Isto tako, i Milijine pjesme Banovi Strahinja i enidba Maksima Crnojevia znae psihoanalitiko raslojavanje ovjekove sutine koju taj ovjek u uobiajenome toku svojega ponaanja ne eksponira na okolinu s kojom je u svakodnevnoj vezi. Takvim pristupom tematici koju obrauje Starcu Miliji je najblii Fjodor M. Dostojevski.
52
Milijin sukob s kolainskim zagondijama turske vlasti, njegovo bjeanje iz svoga doma, bratstva (najvjerovatnije Medenica) i rodnoga mu plemena Rovaca, rasvjetljava i knjievno-stvaralaku stranu njegove linosti. Stari Milija, sav izranavljen po glavi od strane nekakvih divanija iz lokalne turske vlasti u Kolainu, u svojoj e pjesmi Banovi Strahinja izvajati moralno najuzvieniji lik ovjeka koji je osvjedoen u crnogorskoj usmenoj epici, pa i u itavoj crnogorskoj knjievnosti usmenoj i pisanoj. To je lik staroga Dervia muslimana i Turina! Starac Milija kretao se u okvirima poetike usmenih epskih pjesama crnogorske deseterake pjevanije, koja rabi tematiku iz istorijske prolosti, a u izgradnji ljudskih likova, i etiki i estetiki, uzdigao se do samoga vrha knjievnosti. U istoriji crnogorske knjievnosti u zapisima koji nude usmenu i u pisanim djelima od Ljetopisa Popa Dukljanina pa nadalje, niko se nije domogao umjetnikoga vrha Starca Milije. Iako je u ocjenjivanju knjievnoga djela njegov fiziki obim zanemarljiv, nije naodmet pomenuti da Gorski vijenac ima 2819 stihova, a etiri pjesme Starca Milije, koliko ih je saoptio Vuku Karadiu, skupno 3590 stihova. Meu crnogorskim knjievnicima Starac Milija je specifian i po tome to nijedan grad u Crnoj Gori nije njegovo ime podario ni najmanjoj svojoj ulici. ak ni njegov Kolain. Izjave Vuka Karadia o usmenoj knjievnosti, njegove opaske, uzgredne napomene i svi drugi dodiri problematike knjievne usmenosti, vode ka zakljuku da je Vuk uvidio istinu koja se paualno moe ovako iskazati: Usmena knjievnost s drutveno-istorijskom tematikom datoga etnosa najpotpunija je slika njegove svestranosti koja ima religijske, kosmogonijske, istorijsko-ideoloke, etike, mentalitetske i socijalne iskaze. Iz Vukovih sagledanja strukture knjievne usmenosti takoe proizilazi nepobitni zakljuak da su umjetnika ostvarenja u usmenoj knjievnosti produkat stvaralake kreacije pojedinaca. Prema tome, sveukupna knjievna umjetnost Crne Gore je sveukupna istina o Crnoj Gori. to su zlatna zgunjenja u zemaljskoj kori to su kreativni stvaraoci u knjievnousmenoj sveukupnosti crnogorskoj. Opet, niko drugi no Vuk Karadi nije preciznije i lapidarnije rekao ta su stvaraoci, a ta prenosioci u toku bivstvovanja knjievne umjetnosti na preeku vremenske vertikale i prostorne horizontale. Veli Vuk: Koji ovjek zna pedeset razlini pljesama (ako je za taj posao), njemu je lasno novu pljesmu spjevati... Rav pjeva i dobru pljesmu
53
ravo upamti i pokvareno je drugome pjeva i kazuje, a dobar pjeva i ravu pljesmu popravi prema ostalijem pljesmama koje zna. Tako ja mislim da kakav Podrugovi danas uje najgoru pljesmu, on bi je poslije nekoliko dana kazao onako lijepo po redu kao to su i ostale njegove pljesme, ili je ne bi nikako ni upamtio, nego bi kazao da je budalatina koja nije za pamenje ni za kazivanje... Istina da u narodnijem pljesmama (kao gotovo ni u kakvim) ne treba traiti istinite istorije, ali pripovijetka, koja je u junakijem pljesmama najglavnija stvar, u pljesmi od dobroga pjevaa nikad nije sasvijem protivna zdravome narodnom i u pljesmama obinom razumu. U nauci se uzima kao nepobitna injenica da su ameriki naunici Milman Peri i Albert B. Lord rijeili Homersko pitanje koje je otvorio Fridrih August Volf 1795. godine u svojoj knjizi Prolegomena ad Homerum. Istraujui, pisanom civilizacijom nepovrijeenu, prirodu usmene epske poezije na muslimanskim prostorima sandakih terena Crne Gore i Srbije, koja se djelimino bila ouvala do sredine XX vijeka, naunici s amerikoga Harvarda doli su do zakljuka da su zajednika poetoloka sredstva u usmenoj epici graevinski materijal koji pjesniki neimar uziuje u svoju graevinu. Graevinu neimar ne moe podii bez toga materijala, a umjetnika funkcija uzidane grae zavisi od kreativne snage graditelja. Knjiga Alberta B. Lojda The Singer od Tales (Cambridge, 1960) koja je, kao rjeenje Homerskoga pitanja, opravdano doivjela meunarodno priznanje, nije Vuku Karadiu posvetila panju koju on zasluuje. Karadi je sagledao u usmenome knjievnom procesu deseterake epike sve ono na osnovu ega se analoki dolo do zakljuka da je jedan pjesnik tvorac Ilijade i Odiseje. Ne umanjujui znaaj doprinosa nauci harvardskih profesora, ipak treba naglasiti da je Vuk Karadi otvorio prostor za rjeavanje Homerskoga pitanja, onako kako je rijeeno u Lordovoj studiji. Razlike u kreativnoj upotrebi zajednikih poetolokih sredstava Vuk je indirektno naglasio i poretkom pjesama s istom tematikom koji je upriliio u svojim zbirkama Lajpcikoga izdanja: knjievne tekstove, bilo da su varijante motiva bilo svojih inaica, Vuk je poreao tako to je na prvo mjesto stavio knjievno najizgraeniju varijantu, i preciznim je naslovom definisao, a onda je iza nje stavljao njezine varijante, bez naslova, odredivi ih napomenom to isto samo drukije. Ukratko, Vuk Karadi je uoio sve kote na mapi usmene epike u njezinu optem znaenju. Ta njegova uoavanja treba prihvatiti kao nezaobilazne istine o usmenoj poeziji,
54
posebno deseterakoj epici, koja se razvijala na dananjim prostorima Crne Gore, a koja je neodvojivo povezana s knjievnom usmenou to se ostvarila na istorijskim prostorima dananjih drava Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na prostoru uslune funkcije usmene knjievnosti u razvitku pisane literature u Crnoj Gori se ispoljava jedna specifinost kakva se rijetko osvjedoava kod istorijskih naroda. Nauka se domilja kakva je bila usmena knjievnost, ne samo koja se razvijala prije Homera, nego i prije drugih spjevova koji su mnogo mlai od Ilijade i Odiseje. Eshil se posluio mrvicama s Homerove pjesnike trpeze, Servantesu je prethodio spjev o Cidu, Rableu spjev o Rolandu, ileru spjev o Nibelunzima, ali nijedan od knjievnih prvaka u svjetskoj literaturi nije, bezmalo, imao ni predstavu o usmenoj knjievnosti ija su zavrnica perom uhvaeni spjevovi. Zahvaljujui sakupljakome radu Vuka Karadia, pjesnik Gorskoga vijenca itao je u svojoj Biljardi, i na svojim izletima u Trstu, Rimu, Beu i Petrogradu, knjievnu usmenost iz koje e eshilovski izrasti njegovo knjievno djelo to e trajno ostati na vrhu crnogorske literature. Usmena knjievnost bila je prva lektira koju je Rade Tomov u svom etinjstvu sluao na Njeguima, na veselim i tunim skupovima i prigodama, ali je nesumnjiva injenica da je na tu usmenu knjievnost pogledao kao na vrhunsku umjetnost rijei tek pod uticajem Vukovih zbirki usmene poezije koju cijene najuzvieniji duhovi Evrope, kao to je J. V. Gete na primjer. Izuzev Njegoa, koji se uklopio, posredstvom zbirki Vuka Karadia, u savremenu mu evropsku misao o usmenoj poeziji koja se homerski razvila na njegovu jeziku, nijedan prethodni vladika-dinast Petrovi Njego nije imao psiholoki poloaj da cijeni usmenu crnogorsku poeziju kao duhovnost prvoga reda. ak i deseterake epske pjesme Petra I Petrovia Njegoa, u velikoj mjeri, emituju ideoloko-politiko poimanje istorije koja nije identina usmenoknjievnoj procjeni istorije. Da bi sva potrebna mu izvorita usmene crnogorske poezije usmjerio u jedan tok u krvotok Gorskoga vijenca, Njego je morao ozbiljno da prostudira Vukove zbirke i evropske poglede na poeziju tih zbirki, prije nego to je poeo da pie svoje najvee djelo. Njegoev deseteraki prijevod, s ruskoga jezika, prvoga pjevanja Ilijade svakako je motivisan apoteoznim odnosom evropskoga romantizma prema Homeru kao rodonaelniku evropske knjievnosti. Gorski vijenac nije rezultat samo pjesnikove stvaralake zrelosti, nego je i najdublje uvjerenje Njegoevo da on moe smatra55
ti usmenu poeziju na svome jeziku kao batinu iz koje treba da sofoklovski izrasta njegov Gorski vijenac, kao spjev koji ima homerovski izabranu istorijsku tematiku. O Trojanskome ratu i crnogorskoj Istrazi poturica nauka raspolae istim brojem podataka. Krajnja vjerska pristrasnost, koja nije bila svojstvena crnogorskome usmenom pjesniku, kakav je Starac Milija, a koju emituje Gorski vijenac, rezultat je Njegoeve drutveno-politike namjere da i svojim knjievnim djelom opredjeljuje Crnogorce na oslobodilaku borbu. Vladarska funkcija nije dozvolila Njegou da homersku nepristrasnost preuzme iz usmene poezije iz koje je izrastao. Crnogorska usmena deseteraka epika spontano je obavila misiju duhovne definicije crnogorskoga tla, narodnoga ivota i njegove istorije, a Gorski vijenac je spjev iju je ideoloku osnovu pjesnik racionalno isplanirao. Meutim, ta racionalnost Njegoeve ideologije nije sprijeila veliki upliv crnogorske usmene poezije u njegovo djelo. Njegoevi pokuaji prijevoda Ilijade i ruskoga spjeva o Igorovu pohodu doimaju se i kao njegovo izvinjenje datim spjevovima to je bio dravnikim poloajem onemoguen da nastavi njihovu moralnu elitnost. Kod Homera je moralno najelitniji Hektor, junak iz protivnikoga tabora, a u Slovu o polku Igorevu potuje se ratniko dostojanstvo protivnika. U tome etikom smjeru Starac Milija je nasljednik Homerov, a ne Njego. Milija je poeziju koju stvara proputio samo kroz svoju duu, a Njego je svoj Gorski vijenac proputio i kroz svoju duu i svoju politiku. Pjesnika Gorskoga vijenca odrala je stvaralaka genijalnost da mu djelo ne preplavi ideologija. Da je Njego studiozno itao zbirke usmene poezije, koje mu je prigotovio njegov prijatelj i saradnik Vuk Karadi, ne dokazuju samo vidni uticaji te poezije na Gorski vijenac, nego i Predislovije koje je vladika Rade napisao za zbirku usmenih pjesama Ogledalo srpsko u kome naglaava: Nae narodne pjesme ne trebaju nikakva predgovora za svoju preporuku, jer sad hvaliti ih pred svijetom bi bilo povtoravati ono to su ve davno o njima kazali mnogi, i nai slavjanski i drugih narodah ueni ljudi, koji su ih posebno pohvalili i u zvijezde podigli, a neki usporedili i sa Omirovima i sa Osijanovima pjesmama. Eto, i Njego je vjerovao da Osijan ini drutvo Homeru tek e se kasnije otkriti falsifikat Demsa Makfersona. I Homer i Njego saeli su u svoja djela vjekove usmenoknjievne prethodnosti svojih etnosa, a razlika izmeu njih je u pristupu toj prethodnosti. Homer je elementarno isplovio iz kritsko-mikenske knjievne usmenosti ne sa56
njajui o slavi koja ga eka, a Njego je ideoloki usmjerio svoje prirodno isplovljavanje iz knjievnousmene prethodnosti s oeanjem asti to se upisuje u Homerovo drutvo. to se od knjievnih usmenih tekstova koji su ostvareni jezikom kojim se slue Crnogorci, Srbi, Hrvati i Bonjaci alijas Muslimani moe smatrati usmenom knjievnou crnogorskom? Prije nego to se da odgovor na to pitanje treba pomenuti predrasude, koje se javljaju ove-one, o nunoj izvornosti usmene knjievnosti jednoga etnosa, odnosno o njezinoj neslinosti s usmenim knjievnostima jednojezikih naroda. Ta predrasuda upravo znai da se moe definisati etika pripadnost usmene knjievnosti jednoga naroda, onako kako se moe definisati njegova pisana knjievnost. Meutim, kad se odreuju prepoznatljive konture knjievne usmenosti jednoga naroda, to ne pretpostavlja zaobilaenje dodira, interferencije i proimanja usmenih knjievnosti jednojezikih naroda, nego i naroda razliitih jezika. Dodiri naroda jednih s drugima, bili ti dodiri mirnodopski ili ratni, kroz vievjekovno trajanje usmene knjievnosti, podrazumijevali su ne samo prelazak motiva iz jedne etike ili vjerske sredine u drugu, nego i prelazak nekoga usmenoknjievnog oblika datoga ivotnog iskustva. Na primjer, tokom vievjekovne turske vladavine na Balkanu ulazio je, na razne naine, u usmenu knjievnost jugoslovenskih naroda ne samo poneki detalj iz turske knjievne usmenosti, nego i detalji iz persijske i arapske kulture koji su prispjeli posredstvom Turske. Kako je u nauci ve konstatovano, srodnost usmene knjievnosti jednoga naroda s usmenim knjievnostima drugih naroda i, istodobno, izrazi jedne posebnosti koja se javlja prepleteno s posebnou nekoga drugog, vane su stavke za dublje i potpunije sagledanje kako svake etnike posebnosti, tako i usmenoknjievnoga univerzuma. Kako je istakla Maja Bokovi-Stulli, injenica da usmena knjievnost nijednoga naroda ne moe biti autohtona i izdvojena znai da srodnosti i razlike nee biti same sobom mjerilo ni za stapanje, ni za odreivanje granica date usmene knjievnosti. Usmena knjievnost Crne Gore geometrijski je neodvojiva od usmenoknjievne batine koja je ostvarena na tokavskim jezikim prostorima, odnosno na teritorijama dananjih nezavisnih drava Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ali ta nemogunost geometrijskoga preciziranja obima usmenoknjievne ostvarenosti naroda koji s Crnom Gorom dijele zajedniki jezik, a koji danas svaki narod naziva ana57
logno svome nacionalnom imenu, ne znai da se ne moe priblino odrediti iznos doprinosa Crne Gore toj zajednikoj usmenoknjievnoj batini jugoslovenskoj. Doprinos zajednikoj usmenoj knjievnosti koja ima umjetnika ostvarenja to idu u sam vrh knjievnosti tih naroda, usmene i pisane. Neosporno su visoke knjievne uspone postigli Njego, Ivan Maurani i Mea Selimovi, ali ti njihovi usponi mogu samo da se barabare sa enidbom Maksima Crnojevia, Starca Milije, i Hasanaginicom od anonimnoga bonjakog, odnosno muslimanskoga pjesnika. Knjievna genijalnost ne pita za pismenost, niti se znaaj knjievnoga djela odmjerava njegovim fizikim obimom. Nije nepismeni Homer samo otpoeo evropsku knjievnost koja se ita iz knjiga, nego i trajno ostaje na njezinu umjetnikom vrhu. Kad se uzme u obzir fakat da se teritorije dananje drave Crne Gore ni priblino ne poklapaju s geografskim prostorima koji su joj pripadali dok se nazivala Dukljom i Zetom, ostaje, kao jedini mogui nain odreivanja crnogorske pripadnosti zapisanih tekstova usmene knjievnosti, porijeklo datoga teksta koje se iskazalo u trenutku unoenja toga teksta u biljenicu njegova zapisivaa. Rijeju, usmeni knjievni tekst, zapisan od kazivaa koji je svojim maternjim jezikom progovorio na teritoriji dananje Crne Gore, pripada crnogorskoj usmenoj knjievnosti. Sredina u kojoj je boravilo lice kad usmeni tekst zapisivau kazuje, njegova nacionalna i vjerska pripadnost, kao i socijalni i drutveni poloaj njegov, nebitne su stavke za odreivanje etnike pripadnosti njegova usmenoknjievnog teksta zato to je kaziva taj tekst zapisivau kazivao jezikom kojim je ovladao na teritoriji e je ponikao. Posluimo se analoki jednim primjerom iz pisane knjievnosti. Mea Selimovi se svojevoljno prepisao u srpsku knjievnost, ali njegovo knjievno djelo ini sam vrh bonjake pisane literature. Ovome stavu moe se uiniti zamjerka zato to je poetika usmene knjievnosti zajednika kategorija svih naroda tokavskoga jezikog sistema koji su uestvovali u njezinu stvaranju. Da, ali u ljudskome drutvu nijesu rijetke formalnosti kao stabilizatori neke drutvene datosti koja je neminovna. Nijesu rijetke granine linije drava koje su, kao obiljeja neminovne razdvojenosti, uspostavljene rezonom forme, a ne sutine. Pa zar nijesu jedni prostori ljudskoga tijela afirmativno otvoreni, a drugi toaletom strogo zaklonjeni, iako ovjek ne bi opstao kad bi mu se ti prostori razdvojili! Dakle, svaki usmeni knjievni tekst koji je kazivau saoptilo lice koje je svoj
58
jezik formiralo na bilo kom prostoru dananje Crne Gore pripada usmenoj knjievnosti te drave. U pristupu kojim se odreuje usmena knjievnost Crne Gore znaajnija je etnika postojanost crnogorskih naroda koji govore istim jezikom, nego dananja vjerska i nacionalna polivalentnost Crne Gore. Istorijski tok Crne Gore, od njezinih slovensko-politeistikih doseljenika, preko hristijanizacije, a kasnijega rascjepa u hrianstvu, kroz dugu tursku vladavinu, pa do zavretka oslobodilakih borbi protiv Turaka, ostavljao je svoje utiske i otiske na njezinu usmenu knjievnost. Ali sva ta istorijska i vjerska dogaanja i drutveni potresi, kao neminovni njihov pratilac, ne mogu biti zapreka nominaciji Crnogorska usmena knjievnost kojom se precizira ta pripada Crnoj Gori od usmene knjievnosti to se ostvarila na jeziku Crnogoraca, Srba, Hrvata i Bonjaka alijas Muslimana. Dravne granice, drutveni poreci i vjere, smjenjivali su se i sudarali se, na teritorijama dananje Crne Gore, a sve je to pratila usmena knjievnost iskazima, istim jezikom sa svim specifinostima dijalekata i narjeja. U tu, neprekidno tekuu, usmenoknjievnu maticu bogzna ta se sve slivalo i ulijevalo, ali sve te dotoke matica je prilagodila svome prirodnom toku koji e svojim uem prei u pisanu knjievnost. Zato svaki domicilni narod Crne Gore moe jedan usmeni knjievni tekst smatrati svojom knjievnom batinom ako je taj tekst zapisan od kazivaa, odnosno pjesnika-pjevaa, koga taj dananji crnogorski domicilni narod smatra pripadnikom svoga etnosa, odnosno vjere. Kad se kae svoga etnosa, misli se na uslovno znaenje te sintagme zato to su doseljene Slovene na dananje prostore Crne Gore istorijska dogaanja presnovala u njihove posebne vjerske prepoznatljivosti hriansku, odnosno pravoslavnu i katoliku, i kasnije, djelimino, islamsku. Te vjerske prepoznatljivosti ne znae doslovno i nacionalne nominacije, ali, uopteno govorei, imaju isti smjer. Tematska i teritorijalna prepoznatljivost Crne Gore u jednome knjievnousmenom tekstu o ijemu kazivau zapisiva nije ostavio traga, pretpostavlja mogunost da se taj tekst pribere u fond usmene knjievnosti Crne Gore, kao to isto pravo na taj tekst imaju i drugi jednojeziki narodi na jugoslovenskim prostorima. Nekad fonetski i morfoloki detalji mogu da upuuju na prostorno porijeklo teksta. Ali, na tome prostoru, ne bi trebalo da se upranjava isti odnos prema svakome anru u okvirima usmene knjievnosti. Pristup pjesnika-pjevaa tematici o kojoj svoju pjesmu saoptava umnogome rasvjetljava etni59
ko-vjersku pripadnost tvorca konkretne pjesme, odnosno prenosioca. Konkretno, nita se ne zna o pjesniku-pjevau Fortisove Hasanaginice, ni o mjestu u kome je zapisana, ali ta deseteraka balada svojom iskaznom sveukupnou pokazuje da je ona stvorena u bonjakoj, odnosno muslimanskoj sredini na prostorima dananje drave Bosne i Hercegovine. Odmah se na tu tvrdnju moe dati primjedba da je bilo kompletno formiranih muslimanskih sredina u Crnoj Gori, kakve su bile Podgorica, Pljevlja, Plav i drugi begovsko-aginski eheri. Da, moe se uiniti ta primjedba, ali injenica da Alberto Fortis u svome djelu Viaggo in Dalmazia (1774) opisuje samo oblast koju je poetio dovoljan je dokaz da se Hasanaginica ne moe pribrojiti knjievno-usmenim tekovinama Crne Gore. Tematska i teritorijalna prepoznatljivost u lirskoj usmenoj pjesmi samo se u izuzetnim sluajevima moe uzimati kao odrednica pripadnosti jednoj od usmenih knjievnosti tokavskoga jezikog prostora. Zbog svoje kratkoe lirska usmena pjesma lako se prenosila iz mjesta u mjesto. Ne zna se ko je spjevao sevdalinku Moeviu mali Carigrade mogla je ta pjesma biti zapisana i u Sarajevu, i u Carigradu, ali ime mjesta o kome ona pjeva govori da je nastala u Pljevljima. Sevdalinka o dilber Ani Kovaici, i puci koja ju je pogodila sa ardaka eevia, sama sobom definie svoje podgoriko porijeklo. Sevdalinka o sarajevskim agama koji piju vino na Ilidi, a slui ih Sarajka evojka prema kojoj sevdalije ruke pruaju, mogla je biti zapisana i u Plavu, i u Stambolu, ali je nesumnjivo da je ona nastala u Sarajevu, pa se onda ljepotom svojom proirila na sve jugoslovenske ehere koji jednim jezikom govore. Osim u izuzetnim sluajevima, tekstove usmene proze, posebno sitne prozne tvorevine zagonetke i pitalice, teko je na osnovu njihove tematike svrstavati u jednu ili drugu jednojezinu usmenu knjievnost na jugoslovenskim prostorima. Izuzetak ini samo ratniko-patrijarhalna anegdota koja je crnogorski, nahijski i branski, knjievnousmeni specifikum. Razumije se, neka jezika specifinost demografskoga prostora, kojom raspolae dati knjievnousmeni tekst, moe posluiti kao odrednica za pripadnost toga teksta ovoj ili onoj usmenoj knjievnosti na tokavskome prostoru. Dakako, te ambijentalne jezike prepoznatljivosti rijetke su, jer se konkretni tekst putujui kroz prostor i vrijeme prilagoavao datoj upotrebi u konkretnoj sredini.
60
Uglavnom, tematika jednoga usmenog knjievnog teksta i odrazi u tome tekstu nekog ambijenta mogu se uslovno koristiti, ako se ne zna kaziva toga teksta, za priklanjanje te usmene knjievne tvorevine jednoj ili drugoj usmenoj knjievnosti. Moe, ali takav pristup nije pouzdan orijentir za razvrstavanje jednojezike usmene knjievnosti na drave i narode. Taj oprez od tematike kao ukazivaa na datu etniku pripadnost jednoga usmenoknjievnog teksta briljantno podupiru primjeri iz pisane knjievnosti. Ivan Maurani se posluio crnogorsko-turskom tematikom, ali Smrt Smail-age engia pripada hrvatskoj knjievnosti, i to njezinu umjetnikom vrhu. Amerika knjievnica Perl Bak dobila je Nobelovu nagradu za knjievna djela koja se bave kineskom problematikom.
61
ISTORIJSKI MOZAIK CRNE GORE KAO TEMATIKA NJEZINE USMENE KNJIEVNOSTI
DUKLJANSKO-ZETSKI PERIOD Kako je istakao Vasa ubrilovi, Crna Gora je stara istorijska zemlja izrasla iz antikoga Prevalisa, srednjovjekovne Zete i novovjekovne Crne Gore. Meutim, mnogovjekovnu gustinu istorijskih dogaanja Crne Gore njezina usmena knjievnost nije u kontinuitetu odslikala. Knjievna usmenost stalno je opsluivala narodni ivot, ali istorijska tematika dohvatila se kolektivne svijesti da bi se usmenoknjievnom rijeju iskazala samo ako je konkretni dogaaj bio od interesa za kolektivnu svijest date etnike cjeline. Ljetopis Popa Dukljanina, po svoj prilici nastao sredinom XII vijeka, ne prenosi direktno injenice o stanju usmene knjievnosti u vrijeme koje se u tome istorijsko-legendarnom djelu opisuje, ali se moe rei da usmena knjievnost proviruje iz Ljetopisa. Prie o postanku naziva nekih mjesta, kao Boe pomiluj i Cvilin, u stvari su prepriane usmene legende. Okosnica Dukljaninove pripovijesti o Vladimiru i Kosari mora da je izrasla iz usmene legende. Protok vremena od tragine smrti dukljanskoga kneza Vladimira do nastanka Ljetopisa Popa Dukljanina, to je trajalo najmanje kalendarski vijek i po, otvarao je sve prolaze istoriji da pree u usmenu legendu. Prijevarom isplanirano ubistvo dukljanskoga kneza i supruanska revnost knjeginje Kosare da tijelo svoga ubijenog supruga prenese u njegovu domovinu bili su izazovni dogaaji za legendu koja je obuhvatala realna dogaanja iz ivota Vladimira i Kosare. Odista, mala je
65
vjerovatnoa da se er cara Samuila zaljubila u vojskom poraenoga, a onda usunjenoga, dukljanskog kneza Vladimira. Mnogo je vjerovatnije da je Samuilo stavio pod kontrolu Duklju udajom svoje eri za njezinoga kneza. Utilitarni brakovi pratili su dinastije bezmalo kao i disanje. Pripovijest o Vladimiru i Kosari imala je sve uslove da izraste iz usmene legende, a knjievna slivenost te pripovijesti stamen je indikativni dokaz da je crnogorska usmena knjievnost s istorijsko-hrianskim podtekstom bila vidljiva na dananjim prostorima Crne Gore sredinom XII vijeka. Meutim, ostaje otvoreno pitanje iji je doprinos primarniji u graenju legende o Vladimiru i Kosari, nepismene mase ili katolike crkve. Uvodni stav Popa Dukljanina jasno govori da je sve ono o emu on pie vie predmet interesovanja viega drutvenog sloja nego prostoga puka. Dukljanin kae: Poto sam zamoljen od vas, ljubljena brao u Hristu, i asnih svetenika svetog mitropolitskog edita dukljanske crkve, kao i od mnogih patricija, a naroito od mladia grada Bara, koji se zabavljaju ne samo sluanjem ili itanjem (istakao N. K.) o ratovima, ve i uestvovanjem u njima, kao to je to obiaj mladih ljudi da Spis o Gotima, koji se latinski naziva Regnum Sclavorum, u kome su zabiljeena sva njihova djela i njihovi ratovi, prevedem sa slovenskog na latinski jezik. A poto se oeam obaveznim prema vaem bratskom dobroinstvu, prisilio sam svoju starost i nastojao da udovoljim vaoj molbi. Ali ipak neka niko od italaca ne misli da sam ita drugo napisao sem kazivanja naih crkvenih predasnika i davnanjih patricija, koja kazivanja su istinitijem pripovijedanjem doprla do mene. Uvodna napomena iz Ljetopisa Popa Dukljanina ukazuje da je Dukljaninov rad, na relaciji ono to je on uo o onome to opisuje prema onome to je izalo iz njegova pera vie iskaz pismeno66
ga sloja dukljanskoga drutva nego nepismene mase koja produkuje usmenu knjievnost. Dukljanin se odluio na prevoenje Kraljevstva Slovena na latinski jezik kad su ga zamolili svetenici koji su pri mitropolitskome editu dukljanske crkve, mnogi patricije i mladii koji se zabavljaju ne samo sluanjem nego i itanjem o ratovima u kojima i sami uestvuju. A to znai da ni seoski popovi, ni graani izvan patricijskoga sloja, ni mladii koji ne znaju latinski jezik, nijesu uestvovali u inicijativi koja Popa Dukljanina opredjeljuje na prevoenje slovenskoga spisa na latinski jezik. Ratari, ribari i obani nijesu ni mogli biti zainteresovani za ratove i spise o njima, jer oni nijesu ratovali no se iscrpljivali u porezima koji podmiruju ratove i hirove onih drutvenih slojeva koji su dali inicijativu Dukljaninu da prevodi djelo o ratnicima i njihovim podvizima. Nije Pop Dukljanin morao da uvjerava svoje itaoce kako nije nita dodao onome to je sluao od svojih crkvenih predasnika i od davnanjih patricija, jer i njegovi savremenici koji umiju s latinskom knjigom beediti, kao i mi, dananji itaoci njegova Ljetopisa, jednako znamo da nepismena masa dukljanskih Slovena nije bila psiholoki ni socijalno upriliena da o proteklim vjekovima svoje hrianske prolosti pripovijeda priu onako kako ju je ispripovijedao katoliki prelat iz Bara na moru sinjemu. Tvrdnja Dukljaninova da nije nita dodao svome pisanju to nije uo i proitao moe da izgleda i kao njegov oprez izazvan primilju da neko moe pomisliti kako se on slui kazivanjem prostoga, nepismenoga puka koji pria i razmilja analogno svome drutvenom nivou. Po svemu izgleda da je knjievno uoblienje legende o Vladimiru i Kosari, to jedino umjetniki elitno zgusnue Ljetopisa Popa Dukljanina, ulo u narod s drutvenoga vrha a posredstvom crkvene propagande. Da nije bilo crkveno-patricijske kodifikacije legende o traginoj smrti dukljanskoga kneza i hrianskoj uzornosti njegove suprunice, ko zna kakav bi oblik legenda dobila u usmenoj knjievnosti koja se prenosi s koljena na koljeno. Ko zna da li bi i bilo usmenoknjievnoga uoblienja te legende da patricije i kler nijesu kumovali njezinu stvaranju. Dukljaninova legenda o zmijama s brda Oblika takoe moe da govori o velikome uplivu crkvene propagande u formiranju knjievne pripovijesti o Vladimiru i Kosari. Spontani postanak jedne legende podrazumijeva injenicu da se legendarna tvrdnja ne moe ljudskim iskustvom demantovati. Vjerovanje u Boga i u sva udesa koja to vjerovanje pretpostavlja temelji
67
se na injenici da se te tvrdnje ne mogu realnim dokazima razobliiti. Elementarne narodne svijesti nije se moglo dojmiti vjerovanje koje se praktino moe pobiti. Takva lako razoriva legenda je Dukljaninova pria o zmijama s brda Oblika. Dukljanin kae: Na brdu Oblik bijae estoko otrovnih zmija, koje im bi nekoga ujele, taj bi odmah umro. One poee da prouzrokuju velike gibitke kako u ljudima tako i u ivotinjama. Tada je kralj Vladimir izgovorio sa suzama molitvu Gospodu da bi svemogui Bog spasio njegov narod od gadne smrti. Bog je usliio molitvu svoga sluge i od onoga dana niko nije bio ujeden od zmije. Ta legenda je svojim pisanim oblikom pobijedila vjekove, a na usmenome putu svom ne bi mogla da pobijedi ni godine iz prostoga razloga to su na legendarnome lokalitetu i dalje djelovale zmije otrovnice arke i poskoci. Kao to je rekao Slavko Mijukovi, Ljetopis Popa Dukljanina ne nudi nijednu kap zdravoga istorijskog mlijeka. Prema tome, prerastanje istorije u legendu, to se osvjedoava u Ljetopisu Popa Dukljanina, nije posljedica odnosa narodne mase prema istoriji, nego rezultat interesa crkve i viega drutvenog sloja da na odgovarajui nain tretiraju istoriju. Zato se na osnovu Ljetopisa Popa Dukljanina ne mogu donositi zakljuci o obimu i karakteristikama crnogorske usmene knjievnosti dukljanskoga perioda. Po prirodi stvari, dukljanski slovenski ivalj sluio se svojom usmenom knjievnou, kako je to bilo i kod drugih naroda na odgovarajuemu stepenu njihova razvoja, ali nema dokaza na osnovu kojih bi se moglo govoriti o konkretnim iskazima dukljanske knjievne usmenosti. Usmena lirika s mitolokim podtekstom a s hrianskom oficijelnou, koju elitno predstavlja pjesma o Bijelome Vidu, ne nudi nikakav dukljanski, odnosno crnogorski specifikum. Ta lirika oslikava produetak paganskih predstava ivota u hriansku svijest kod svih jugoslovenskih naroda podjednako. Najstariji zapisi usmenih knjievnih tekstova na prostorima dananje Crne Gore potiu iz Boke Kotorske. Te su zapise ostvarili Julije Balovi i Nikola Mazarovi, obojica iz Perasta. Baloviev rukopis nastao je krajem XVII, a Mazaroviev sredinom XVIII vijeka. Ti rukopisi nude epske usmene pjesme, bugartice i deseterake. Ali realno je pretpostaviti da su na Crnogorskome primorju bile razvijene usmene pjesme, konkretno usmena lirika i bugartice, mnogo ranije nego to to dokumentuju Balovi i Mazarovi. To ranije treba odmjeravati prema najstarijim zapisima tih pjesnikih oblika, kakva je bugartica koju je zapisao Roero de Paienca 1497. godine, i rukovet pjesama dvije
68
bugartice, jedna epsko-lirska pjesma i tri poasnice koje je zapisao i objavio Petar Hektorovi s Hvara, u svome putopisnom spjevu Ribanje i ribarsko prigovaranje 1556. godine. injenica da je Roero de Paienca zapisao bugartice u Italiji od pravoslavnih prebjeglih doseljenika i da Hektorovi napominje da su ribari, od kojih je pjesme zapisao, pjevali srpskim nainom, podupire realno pretpostavku da su na Crnogorskome primorju u to vrijeme postojale pjesme anrovski identine tekstovima koje nude zapisi Paience i Hektorovia. Skladno upotrijebljeni versifikacioni i poetoloki poredak u prvozapisanoj bugartici s kraja XV vijeka, i snano umjetniki upotrijebljen taj poetoloki instrumentarijum u Hektorovievu zapisu bugartice Marko Kraljevi i brajen mu Andrija, jesu injenice koje potkrepljuju uvjerenje da je usmena poezija na Crnogorskome primorju bila vremenski usaglaena sa zapisima iz Italije i s Hvara. Namee se pitanje: Zar i na Hvaru i u Italiji nije moglo biti iseljenika s dananjih prostora Crne Gore? Zato zapise usmenih pjesama, koje su ostavili Roero de Paienca i Petar Hektorovi, mogu s istim pravom smatrati svojom knjievnom batinom svi narodi koji govore jezikom kojim su te pjesme ispjevane. U hagiografsko-biografskoj literaturi nemanjike drave, koju je otpoeo prvi srpski arhiepiskop Sava biografijom svoga oca, upana Stevana Nemanje, potonjega monaha Simeuna, nema relevantnih dokaza o stanju usmene knjievnosti u prostranoj dravi Nemanjia. U toj razvijenoj klerikalsko-politikoj literaturi, koja je u stopu pratila dravu Nemanjia, kraljevinu i carevinu, opisuju se hrianska udesa koja idu naruku dravnoj politici, to znai da ta udesa nijesu uplovila u usmenu knjievnost irokoga narodnog kolektiva. Isto tako, realni ivot narodnoga kolektiva, koji se ispoljavao u usmenoj knjievnosti koja ga opsluuje, nije uplovio u knjievni poredak crkveno-dravne literature koju stvaraju pisci sa samoga crkvenog vrha. U usmenu knjievnost irokoga kolektiva, koja e doprijeti do XIX vijeka kad joj Vuk Karadi posveuje ozbiljnu panju, integrisan je samo poneki detalj iz hagiografsko-biografske literature. Iako su pjesme s tim detaljima u najveoj mjeri stvarali i prenosili slijepi prosjaci koji su se milostinje radi uvijek kretali ispred hramova, ti detalji su ipak minorni uinak klerikalsko-politike propagande koja je tokom dvjestogodinje vladavine Nemanjia bila konstantna. Da iroku narodnu masu interesuju prevashodno drutveni dogaaji koji se odraavaju u njezinom socijalnom ivotnom poretku, po69
sebno pokazuje usmena knjievnost koja je zapisana na prostoru Crne Gore. Crnogorski usmeni knjievni tekst bio je stalno izloen uticajima crkvene propagande, to je bilo posebno izraeno tokom teokratske vladavine Petrovia, ali ipak ga ta propaganda nije preplavila ni priblino paganskoj poplavi koju hrianstvo nije moglo isuiti. Paganski tekstovi pjesme i prie nastavljali su da ive u hrianskoj upotrebi, a hrianstvo je mnogo vie paganizma prilagodilo svome interesu, nego to je u paganski prosede jednoga usmenog knjievnog djela unijelo svoje prepoznatljivosti. Ni najkrupniji istorijski dogaaji iz hrianske istorije Crne Gore, kao to su tragina smrt kneza Vladimira, pobjedonosna bitka na Rumiji 1042. godine, proglaenje Duklje za kraljevinu, pad Zete pod vlast Rake i dr., nijesu ostavili nikakva traga u usmenoj knjievnosti Crne Gore. Da nije pjesme Teana Podrugovia enidba Duanova i neto stihova o Svetome Savi, koje je Vuku saoptilo dvoje slijepih prosjaka, gotovo bi se moglo rei da je dvjestogodinja vladavina Nemanjia outana u usmenoj poeziji Crnogoraca i Srba. Pa i pjesma enidba Duanova u najmanjoj mjeri obrauje srpskoga cara. To je upravo apoteoza posveena violentnome obaninu Milou Vojinoviu koji u svemu nenadmano nadrasta i cara, i njegovu svatovsku svitu koja je potegla iz Prizrena u Lean grad izmiljeni! Ni o velikim pobjedonosnim bitkama, kakva je na Velbudu 1330. godine, nema ni pomena, ne samo u crnogorskoj, nego u itavoj usmenoj epici kojoj jeziki pripada crnogorska deseteraka pjesma. U pjesmi crnogorskoga pjesnika-pjevaa Starca Raka Uro i Mrnjavevii samo se pominje potonji srpski car Uro, a glavno lice u toj pjesmi je Kraljevi Marko. U crnogorskoj usmenoj poeziji ima pjesama o caru Duanu koliko ih ima i o caru Dioklecijanu. Jedna! Evo kako se moe razumjeti problem zato nije burna, i vievjekovna, hrianska istorija Crne Gore oslikana u usmenoj knjievnosti njezinoj ni blizu onoliko koliko je ostao prisutan predseobni politeizam kao uslunik, formalno hrianske, usmene knjievnosti crnogorske. Istorijski period Crne Gore od uvrivanja hrianstva do gubitka samostalnosti Zete nije bio obiljeen hramovima koji bi vidno predstavljali i sutinsko uvrivanje hrianstva u kolektivnoj svijesti bivih pagana. U tome smjeru situacija na Crnogorskome primorju bila je unekoliko drugaija, to svjedoi kotorska Katedrala Sv. Tripuna koja je imala svoju prethodnicu u IX vijeku koju pominje vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit u svome djelu De administrando im70
perio. Izostanak hrianskih hramova na kontinentalnome dijelu Crne Gore znaio je i nepostojanje freskoslikarstva, jeke manastirskih zvona i drugih iskaza hramova preko kojih crkva saobraa s vjernicima. A i ako su kakvi refleksi dukljanske hrianske istorije nali odraza u usmenoj knjievnosti dukljanskoga, odnosno zetskoga stanovnitva, njih je eliminisala dvjestogodinja nemanjika vladavina Zetom. Za razliku od dukljanskih i zetskih vladara, Nemanjii su aktivno podizali hramove na dananjoj crnogorskoj teritoriji, ali ta aktivnost vie je znaila zatucanje katolianstva u osvojenoj Zeti, nego udovoljavanje narodnoj volji Zete. Od sukoba Stevana Prvovjenanoga, Nemanjina nasljednika, sa svojim bratom Vukanom, kraljem Zete, pa do raspada Srpskoga Carstva kad e Zeta alijas Crna Gora krenuti svojim putem, ne mogu se navesti nikakvi dogaaji za koje je kolektivna svijest Zeana bila zainteresovana da ih u usmenoknjievne slike pretvara. Zeta je trajala kao interesna sfera kraljeva Srbije koja se povjerava na upravu prijestolonasljednicima ili odlinicima iz samoga dravnog vrha, ali to nemanjiko dravno rutinerstvo nije se doimalo kolektivne svijesti Zeana. Kraljica Jelena, udovica Uroeva i majka kralja Milutina, upravljala je u Zeti; prijestolonasljednik Duan krenuo je iz Zete da srui s vlasti svoga oca, kralja Stevana Deanskoga. I drugi su se slini dinastiki dogaaji u nemanjikoj Zeti dogaali, ali sve je outala usmena knjievnost Zeana. Dakle, nemanjika crkva i politika, kao dva profila snane kraljevine koja je silom svoga osvajakog elana prerasla u carevinu, obavljale su svoje poslove u Zeti, a u kolektivnoj svijesti Zeana ostalo je i dalje ono to se stvarno bilo dojmilo njihove kolektivne svijesti predseobni paganizam zaogrnut hrianskim platom. Rimski car Dioklecijan zasluio je pjesmu o sebi kao satanskoj sili koja hoe da otme Sunce. Na tome primjeru se vidi da su i paganski kult svjetlosti i hrianski nauk o caruzlotvoru, koji je progonio Hristovu vjeru, formirali svoje leite u kolektivnoj svijesti Zeana, odnosno Crnogoraca. A nita iz dvovjekovne nemanjike vladavine Zetom nije u toj svijesti obezbijedilo svoj kutak. Povodom nemanjike tematske praznine u usmenoj knjievnosti, ne samo Crnogoraca, nego i Srba, sljedea izjava Vuka Karadia obavezuje na analitiki pristup. Vuk u predgovoru I knjige Srpskih narodnih pjesama od 1823. godine kae: Ja mislim da su Srblji i prije Kosova imali i junaki pjesama od starine, no budui da je ona premjena tako silno udarila u narod, da su gotovo sve zaboravili to je bilo donde, pa samo odande poeli nanovo pripovijedati i pjevati.
71
U toj izjavi Vuk je bio oprezan. Nije tvrdio no je rekao da misli da je na srpskome jeziku postojalo razvijene usmene knjievnosti s pretkosovskom istorijskom tematikom. Meutim, manje je bio oprezan kad je ustvrdio da je kosovska premjena uzrokovala da se dotadanje pjesme zaborave, a nove, s novom tematikom, otponu svoj vijek. Uz napomenu da je Vuk Karadi tako mislio o Kosovskoj bitki daleko prije no je Ilarion Ruvarac otvorio prvu stranicu kritike istorije u Srba, moe se vjerovati da bi Vuk drukije mislio i o pretkosovskome periodu i o Kosovu da su mu bila dostupna egzaktno provjerljiva dokumenta o tim vremenima i dogaajima. No, ostavljajui po strani naelni stav o Kosovskoj bitki kao prelomnome dogaaju u srpskoj istoriji, treba naglasiti da se kosovski poraz ni periferno nije dotakao kolektivne svijesti tadanjih Crnogorca, odnosno Zeana. Turci su i prije Kosova bili zagazili balkanskim prostorima, zetske borbene jedinice nijesu uestvovale u Lazarevu sukobu s Muratom na Kosovu, a Srbija se kao vazalna zemlja razvijala, i ekonomski i kulturno, punih sedamdeset godina poslije turske pobjede nad Srbijom 1389. godine. Srpska crkva i politika proglasile su za izdajnika Vuka Brankovia koji je poslije Kosovske bitke nastavio nepomirljivi odnos prema Turcima, a srpski vojni poraz presnovale u srpsko-hriansku martirsku pobjedu koja zavreuje Carstvo nebesko! er srpskoga martira Lazara otii e na poloaj sultanije u harem kosovskoga pobjednika sultana Bajazita, Stefan e Lazarevi, kao vazalni saveznik sultanov, sa svojim bojnim odredima initi uda od junatva u bitkama kod Nikopolja i Angore, a Vuk Brankovi skapao je u turskoj tamnici 1398. godine. Prvi pomeni Miloa Kobilovia, Obiljevia i Obilia, koji su se javili na nekoliko vjekova poslije Kosovske bitke, jesu zemaljska realizacija kosovskoga martirstva, a ne pak izraz vjerovanja srpske kolektivne svijesti u Miloev istorijski realitet. Voen rezonom svoje dravnike politike Njego je u Gorskome vijencu oformio kult Miloa Obilia kao ertve blagorodne, i preko popularnosti svoga umjetniki genijalnoga djela, ispjevanoga desetercem koji prirodno primaju stihovni receptori Crnogoraca i Srba, importovao Miloa Obilia, to udo vitezovah, kao ideolokoga amanetnika u kolektivnu svijest Crnogoraca i Srba. U Vukovoj zbirci, tome klasinom vrhu usmene poezije Crnogoraca i Srba, sve pjesme s kosovskom tematikom jedva prelaze hiljadu deseterakih stihova, a svi stihovi u tim pjesmama o Milou Obiliu, kao kosovskome zaetniku,
72
kotaju jedva pedeset deseteraca. A umjetniki najostvarenije epske pjesme s kosovskom tematikom ne pjevaju o boju, nego o porodinim dogaajima kao posljedicama boja na Kosovu. Takve su antologijske pjesme Smrt majke Jugovia i Kosovka devojka. Prema tome, niti je bilo znaajno razvijenije usmene epike koja je pratila crnogorsku, odnosno dukljansko-zetsku, stvarnost od primanja hrianstva do raspada Srpskoga Carstva, niti je Kosovski boj bio premjena koja je uslovila da se stare pjesme zaborave. Po svojim posljedicama, Marika bitka 1371. godine bila je neuporedivo znaajniji istorijski dogaaj nego Kosovska bitka. Srpski polom na Marici otvorio je breu islamu, odnosno Turcima da zakorae na Balkan. Kosovski martirski kult Njego je importovao u kolektivnu svijest Crnogoraca i Srba, a Vukaina Mrnjavevia, marikoga borakog rtvenika, smjestio je u izdajnike na koje opta grmi anatema. Postavlja se pitanje zato dinastija Balia, koja je poslije raspada Duanova carstva povratila dravnu samostalnost Zeti, nije ostavila ba nikakvu tematiku usmenoj knjievnosti Crne Gore. Sva dogaanja tokom vladavine Balia ne izlaze iz okvira srednjovjekovnoga ratnikog rutinerstva koje iscrpljuje iroku narodnu masu, a ne dotie se ni njezine svijesti kao tematika za usmenu knjievnu obradu. Kako je istakao Momir M. Markovi, u istorijskome meteu raspada nemanjike imperije, u drugoj polovini XIV vijeka, ponovo se emancipuje samostalna zetska drava pod Baliima. Krajem istoga vijeka, na granicama se pojavljuju Turci iji odredi upadaju i plijene zemlju. Poslije bitke kod Berata, 1385. godine, zetskoj vlasteli bilo je jasno da su Turci velika opasnost koja nastupa nezaustavljivo. Poredak bitke kod Berata imao je sve tematske stavke za epsku pjesmu i usmenu priu, ali to je ostalo mimo narodnoga interesovanja. Bala II iz Draa, svoje prijestonice, pohitao je na Saursko polje na jugu Albanije sa hiljadu ratnika i nesmotreno uao u bitku s nadmonijim turskim jedinicama. Tu je bitku, kao i svoj ivot, Bala II izgubio. Turci su njegovu usoljenu glavu poslali kao ratniki dar sultanovu namjesniku za teritorije Evrope koje se od hriana osvajaju. Balin nasljednik ura prenio je zetsku stolicu u Ulcinj, ime je zetska drava zauvijek izgubila albanske prostore to su bili dobijeni preko miraza ene Bale II. U stvari, nastavljala se istorija istrajnih ratova koje je Crna Gora, prvo kao Duklja a onda Zeta, vodila sa svim suednim dravama Zahumljem, Bosnom, Rakom, s vojskom makedonskoga cara Samuila, s Vizanti73
jom i Mletakom Republikom. A sve te, i druge, borbe ostajale su po strani od narodnoga interesovanja. ak i veliki trijumf crnogorskoga oruja 1042. godine nad vizantijskom vojskom, poznat i pod nazivom Bitka kod Tuemila, ostao je neopjevan. Kako je naglasio Pavel A. Rovinski, zetska drava nikad se nije ograniavala na jednoj svojoj teritoriji nego je uvijek bila u vezi s drugim oblastima i irila se na zapad do Dubrovnika i Trebinja, na ever i everoistok do granica dananje Srbije i Novoga Pazara, a na jug do Valone. Kako je rekao Momir M. Markovi, period i dukljanske i zetske epohe Crne Gore mogao bi se nazvati magbetskim dobom. U borbi za vlast korien je oprobani arsenal: intrige, naruena ubistva, trovanje, oceubistva i bratoubistva, osljepljenja. Borbe meu feudalnim klanovima Zete, Rake i Huma naroito su se bile pojaale poslije Bodinove smrti. Takvo stanje nije obezbjeivalo tematiku koja bi u usmenoj knjievnoj obradi uzbuivala mase kad pjesmu ili priu prenosilac kazuje. Rat izmeu Zete i Rake, uz velike ljudske rtve i razaranja, trajao je dugo. Bilo je i estih pobuna. Kako su se dinastije uzdizale i drava moala, tako je to snaenje padalo na teret kmetova, a od strane nekih feudalaca podsticano je razbojnitvo. Kultura se razvijala u doba Balia, posebno na ostrvlju Skadarskoga jezera. Bili su tu hramovi i svetenstvo, boravila je tu i obrazovana spisateljica Jelena Bali, ali nita od toga nije postajalo tema za usmenu knjievnost. Posljednji vladar Bali, sestri despota Stefana Lazarevia Bala III, stijenjen izmeu Mletaka i Turaka, svojom smru 1421. godine ugasio je dinastiju Balia. Dinastija Crnojevia, koja je dolazila u sukob s Baliima oko teritorija na koje su polagale pravo obje strane, nastavie da upravlja Zetom nasljeujui svu problematiku koja je pratila Balie. Meutim, tragini kraj dinastije Crnojevia pruio je tematiku usmenoj knjievnosti Crne Gore, pa e se najkrupnije ostvarenje te knjievnosti, enidba Maksima Crnojevia od Starca Milije, posluiti tom tematikom. Borbu koju su oko teritorija vodili s Baliima Crnojevii su nastavili okrajima s vojskom despota ura Brankovia koji je, nastavljajui djelo svoga prethodnika i ujaka despota Stefana Lazarevia, pokuao da potini Zetu. U sastavu vojske despota Brankovia bili su i plaeni buljuci Turaka, ali u dvijema bitkama, s tako mijeanom vojskom, izvojevao je pobjedu Stefan Crnojevi. Crnojevii su bili uspostavili saveznike odnose vezane krvnim srodstvom s albanskim plemstvom kojemu su pruali pomo do konanoga pada albanskih teritorija
74
pod tursku vlast. Posljednji ozbiljni otpor Turcima pruio je knez Ivan Crnojevi i izvojevao nekoliko pobjeda. Najposlije, i Ivan Crnojevi nije mogao turskoj sili odoljeti; napustio je prijestonicu abljak na Skadarskome jezeru i zasnovao svoje vladarsko edite na nepristupanome Cetinju. S podlovenskih prostora Crnojevii su pruali otpor Turcima sve do konanoga pada Zete 1499. godine. Preseljenje prijestonice na Cetinje imalo je dalekoseni istorijski znaaj za Crnu Goru. Podruje oko Cetinja i katuni Gornje Zete, s duhovnim editem u Cetinjskome manastiru koji je podigao Ivan Crnojevi, preuzee tokom narednih vjekova ulogu Crnojevia drave, posljednjega uporita protiv Turaka na Balkanu. Postanjem Cetinja sreditem prostora obnovljene zetske drave, otpoelo je utemeljenje naziva Crna Gora. Podizanje Cetinjskoga manastira, posljednje borbe koje su, od strane Crnojevia, voene protiv Turaka i dolazak na poloaj crnogorskoga sandak-bega, islamizovanoga sina Ivana Crnojevia, Stanie alijas Skendera, bili su dogaaji koji su znaili kraj feudalnoga rutinerskog preganjanja oko teritorija. A to preganjanje, u svojim raznim vidovima, deavalo se prije pada Zete pod Raku i tokom entuzijazma Balia i Crnojevia koji su se preganjali oko teritorija u obnovljenoj Zeti. Dolazak Skender-bega Crnojevia u nekadanju prijestonicu svoga oca da odatle upravlja Crnom Gorom u ime turskoga sultana, moe se oznaiti kao jedan od prelomnih dogaaja u crnogorskoj istoriji. Taj prelomni dogaaj, kao tematika za usmenu knjievnost, imao je bezmalo intenzitet pojave hrianstva kao tematike za usmenu knjievnost Crne Gore. Ne zato to su te teme sutinama svojim bile bliske jedna drugoj, nego stoga to su, i jedna i druga na svoj nain, bile intrigantne za usmenu knjievnost. Koliko je hriansko-feudalno ratovanje i preganjanje apatino djelovalo na usmenu knjievnost nepismene narodne mase, toliko su apsolutne novine, pojava hrianstva i islama, bile privlane za usmenoknjievnu tematiku te mase. Knjievno-epske slike dviju istorijskih linosti, paganskoga cara Dioklecijana i Skender-bega Crnojevia, koje razdvajaju dvanaest vjekova, u crnogorskoj usmenodeseterakoj epici jedna drugoj pruaju ruku! Priljenije su prihvatili hrianstvo siromani stoari i zemljoradnici u Duklji nego plemenski i rodovski dukljanski prvaci. Privlanost hrianstva za siromane mase pokazala se od samoga poetka, a najbolje je izraena maksimom da e prije kamila proi kroz iglene ui nego bogata uskoiti u carstvo boje. Kao nekada u istroenome Rim75
skom Cartsvu, tako su i u slovenskoj Duklji siromani slojevi, svojim masovnim pristupanjem hrianstvu, opredijelili gornji drutveni sloj da prihvati Hristovu vjeru. A prihvatio je da bi upravljao tom masom. Nijesu gornji slojevi, ni u Rimu ni u Duklji, prihvatili Hristov nauk iz ljubavi i svjesnoga opredjeljenja za novu religiju, nego od ljute potrebe da bi mogli komotnije upravljati drutvenom masom uz pomo religije koju je ona ve prihvatila. E u takvoj atmosferi politeistika usmena knjievnost dobijala je samo hriansku formu i nastavila da opsluuje masu svojom paganskom sutinom. I onda je sve vjekove dukljanskoga, zetskoga i nemanjikoga vremena preivio mit o caru Dukljaninu koji je htio da ugrabi sunce, ali mu to nije dozvolio Jovan Krstitelj. Forma hrianska dua paganska! Za razliku od hrianstva, islam je u Crnu Goru doao s glave, a ne odozdo. Stania, islamizovani sin Ivanov Skender-beg, upravlja Crnom Gorom od 1514. do 1528. godine, a u peat sandakata kojim upravlja stavlja detalj iz heraldikoga obiljeja dinastije Crnojevia kojoj krvno pripada. Stania nije prisilno preao u islam nego dobrovoljno boravei u Istambulu kao jemac dogovora svoga oca s Turcima. Blagovao je mladi Crnojevi uz pune kese dukata u Stambolu na Bosforu i u tome ozraju, koje se po svemu razlikuje od krevima opkoljenoga Cetinja, primio dobrovoljno vjeru Muhamedovu. Stania je doivio Stambol kao, kako bi rekao Njegoev Mustaj-kadija, kupu meda, goru od eera, / slatku banju ljudskoga ivota. Kao to je poznato, veliki izvor prihoda dinastije Crnojevia znaile su njene solane u Boki Kotorskoj. Samo duboke zlatne kese mogle su preseliti dvor sa abljaka na Cetinje, podii Cetinjski manastir i hrisovuljom mu zavjetati enormne metohe. Stania je iz takvoga miljea otiao u Stambol da bi se kao Skender-beg vratio da vlada Crnom Gorom. Pa je li onda ita bilo normalnije nego da via klasa, ne ratari i obani nego feudalci crnogorski, ponu primati islam? Ni balika ni crnojevika Zeta nije bila uzrela u pravoslavlju, no se kolebala izmeu ortodoksa i katolika, pa su se njezini hrianski labavi feudalci bez duevnih lomova priklanjali islamu koji je primio sin njihova dojueranjega gospodara Ivana Crnojevia. U svojemu osvajakom usponu, koji je Turska iskazivala u vrijeme dolaska Skender-bega Crnojevia na elo crnogorskoga sandakata, turska politika vjeto je koristila vjersku tolerantnost u vladavini nad
76
pokorenim narodima. Nita crnojevikome plemstvu nijesu bile tee borbe s Turcima nego to su bile njegove borbe s Raanima, Baliima, Mlecima ili kojim drugim hrianima. Dakle, u tadanjoj Crnoj Gori nije bila formirana nikakva posebna odioza ni prema islamu ni prema Turcima. Meusobni hrianski obrauni moda surovou prednjae obraunima hriana s islamistima na balkanskim prostorima. Kao primjer meuhrianskih dravno-politikih obrauna moe se uzeti preduzimljivost srpskoga kneza Lazara Hrebeljanovia i bosanskoga bana Tvrtka da raalapaju dravu Nikole Altomanovia i njega pobijeenoga kazne sljepilom. Prijeruvarevska, rodoljubivo-romantiarska istoriografija vazda je naglaavala zvjerstvo sultana Murata II koji je naredio da se oslijepe dva sina despota ura Brankovia, a zaobilazila je odluku kralja Milutina Nemanjia da oslijepi svoga sina Stevana Deanskoga i naredbu cara Duana da mu se zadavi otac. Tako je kralj Stevan Deanski zamiritao sljepilo od svojega oca, a smrt od svojega sina. Nita neobino, no sve vieno kod mnogih dinastija na zemaljskome aru! Borba za vlast i osvajaki zamah ne pitaju za srodstvo i vjeru. Car Duan Nemanji osvajao je i grke pravoslavne prostore s istom estinom s kojom je sultan Sulejman Zakonodavac osvajao muslimanske prostore Persije. Da se islamizovao gornji drutveni sloj u Crnoj Gori potvruju i gnoseoloki refleksi Gorskoga vijenca. Vladika Danilo, Njegoev alter ego u spjevu, konstatuje da su se u Crnoj Gori bijesna bratstva isturila. Bijesna znai najsnanija! A Sestra Batrieva u svojoj tubalici naglaava kompletnu valjanost svoga poginulog brata, jednako ponosnom i bolnom izjavom: Da uz cara edijae ae carev vezir biti! Islamizovanje gornjega drutvenog sloja u Crnoj Gori bila je realna injenica. Kad je sin kneza Ivana mogao da promijeni vjeru, zato je ne mogu i ja promijeniti? logino je razmiljao feudalac. Tako opredijeljenome bijesnom Crnogorcu imanje je bez ikakve zapreke prelazilo u njegov timar, to je znailo stabilnost imovine za drutveni uspon. Da je plemika odrednica beg bila u Crnoj Gori vrlo ugledna tokom XVI i XVII vijeka dokazuje injenica da je ta titula pridodata kao afirmativna atribucija knezu Ivanu Crnojeviu. Ivan Crnojevi u narodnoj tradiciji, to znai i u usmenoj knjievnosti, opstaje kao Ivan-beg. Ta odrednica prela je i na vie toponima u Crnoj Gori najpoznatija su Ivan-begova korita pod Lovenom. U prvome kolu Gorskoga vijenca pjeva narod: Beg Ivan-beg, junako koljeno / borae se kao laf s Tur77
cima! Nije preerano pretpostaviiti da je titula beg knezu Ivanu prela s njegova sina Skender-bega, jer ono ime se odreuje novi gospodar prikladno je da se odredi i stari. A Skender-beg je dovoljno vladao, u ime sultana, Crnom Gorom da njegov boravak na vladarskoj stolici ue u narodnu tradiciju. Ta neobinost dojueranja Ivanova borba s Turcima i utranje upravljanje Crnom Gorom njegova sina u ime Turaka, bila su tematski izazovna dogaanja za crnogorsku usmenu knjievnost. Usmena deseteraka pjesma o enidbi Maksima Crnojevia, to je epsko ime Stanie, odnosno Skender-bega, upravo je objanjenje uzroka koji su opredijelili najmlaega Ivanova sina da se poturi, kako se narodski imenuje islamizovanje Crnogoraca. Kad se psihoanalitiki analizira pjesma Starca Milije enidba Maksima Crnojevia, doe se do zakljuka da je knez Ivan uzrokovao turenje svoga sina Maksima. Sva krvava surovost koja je pratila crnogorsku dravu, od njezina dukljanskog formiranja do pada pod tursku vlast, maestralno je sintetizovana u epski lik Ivana Crnojevia, brzopletoga i samovoljnoga vladara. Maksimovo turenje u Milijinoj pjesmi je realna posljedica ponaanja njegova oca koji nema sposobnosti da sudbinu prihvata kao realnost. Uspostavljanje turske vladavine u Crnoj Gori koju provodi islamizovani sin dojueranjega gospodara, hrianskoga kneza Ivana, energinoga borca protiv Turaka, znailo je istorijski prelom koji je prikladan za tematiku usmene knjievnosti. Samo stvarni istorijski problemi dotiu se kolektivne svijesti datoga etnosa koje kreativni stvaraoci pretvaraju u knjievne slike da opsluuju tu kolektivnu svijest. A ratni okraji i druga dogaanja, koji ne znae prelom jedne drutvene uhodanosti, ne dotiu se kolektivne svijesti koju umjetniki tumae usmeni knjievnici. Poraz mone vizantijske vojske na Tuemilu 1042. godine, kraljevsko krunisanje Mihaila Vojislavljevia, pad Zete pod Raku, podizanje manastira kakvi su urevi Stupovi i Moraa, i ratnika dogaanja iz doba Balia i Crnojevia, nijesu pruili tematiku crnogorskoj usmenoj knjievnosti. A dolazak Skender-bega Crnojevia na elo crnogorskoga sandakata pruio je temu crnogorskoj usmenoj epici koja e na sebe pribrati oblike poezije. Koliko je ta tematika odrala svoju kondiciju pokazuje i napomena Vuka Karadia da je jo od svojega etinjstva sluao razliite varijante pjesme o enidbi Maksima Crnojevia, a da ga je zadovoljila samo verzija Starca Milije. Da je tematika o traginome kraju hrianske dinastije Crnojevia bila usaglasila svoju vremensku vertikalu sa svojom prostornom horizontalom, pokazuje i
78
veliko interesovanje pisane knjievnosti za obradu te tematike. Nje su se prihvatili Njego u drugome kolu Gorskoga vijenca, Sima Milutinovi u Diki Crnogorskoj, Laza Kosti u Maksimu Crnojeviu, ura Jaki u Jelisaveti knjeginji crnogorskoj i Nikola I Petrovi u Balkanskoj carici. Taman kako je ta tema bila izazovna za usmene pjesnike-pjevae tokom nekoliko vjekova, tako je bila izazovna i za pisanu knjievnost kad se obratila prolosti za tematiku svojih djela. A jednako su usmeni pjesnici-pjevai i pisani knjievnici, koji su bili pod velikim uticajem klasine usmene poezije koju je Vuk Karadi predstavio svijetu, outali cjelokupnu dukljansku, zetsku, raku i nemanjiku istoriju. Tragini kraj hrianske dinastije Crnojevia i dolazak Skenderbega u Crnu Goru da u ime turskoga cara njome upravlja jesu dogaaji koji su pruili tematiku crnogorskoj usmenoj knjievnosti, ali stanje Crne Gore pod turskom upravom, koje traje tokom XVI i XVII vijeka, nije pruilo gotovo nikakvu tematiku usmenoj knjievnosti Crne Gore.
79
SPECIFINOST CRNOGORSKOGA XVI I XVII VIJEKA U pogovoru Ogledalu srpskome Njego se udi zato dvjestogodinje vrijeme Crne Gore, XVI i XVII vijek, nije dalo nikakvu tematiku epskoj usmenoj poeziji. Kae prireiva ideoloko-politike antologije Ogledalo srpsko: Od 1510. do 1702. godine od svih crnogorskih bojevah koji su se u ove gotovo dvije stotine godina dogaali nikakve pjesme nemamo koja bi od tih bojevah nama to opjevala, premda se mnoga mjesta i dan dananji u Crnu Goru znaju na koja su Turci gomilama ginuli. Kao na primjer Limljani u Nahiju Crmniku, Vrtijeljka u Nahiju Rijeku, Progonovii u Nahiju Ljeansku, evo i Velestovo nekoliko putah, kojih bi se 2030 nai moglo koja su sva u narodu crnogorskom dobro poznata i na koja se i dan dananji, koliko su go neka od njih lomna, nalaze znaci pogibe turske vojske: u parama, oruju ili drugim kakvim metalnim stvarima. Odista, nema razloga Njegoevo uenje, ma ima razloga njegovu uenju! Drutveno-istorijsko stanje Crne Gore tokom XVI i XVII vijeka nije prualo tematiku koju bi prihvatila usmena knjievnost kao iskaz kolektivne svijesti Crnogoraca. Na prostoru ivotne svakodnevice crnogorskoga ivlja nita se nije osobito novo dogodilo nastupanjem turske uprave to se nije deavalo od trenutka kad su dojueranji stoari-nomadi poeli davati dabine dravi na ijoj teritoriji ive, odnosno vlasti koja rukovodi tom dravom. Uspon Duklje i njezina agonija poslije Bodinove smrti, pobjede i porazi u borbama s Vizantijom i Bu81
garima, dvovjekovna nemanjika vladavina, sukobi Balia i Crnojevia kako meusobno tako i s okolnim dravama, bili su dogaaji koji pohrianjenu masu dukljanskih Slovena vie socijalno iscrpljuju nego to je uzbuuju da bi o tim dogaajima usmeni knjievnici te mase pjevali i pripovijedali. Kao to pokazuje Ljetopis Popa Dukljanina i nemanjika hagiografsko-biografska literatura, crkva je bez ostatka usaglaavala svoje interese s dravnom politikom ratnici su bili fizika konkretizacija te usaglaenosti, a iroki narodni kolektiv pratio je svoj svakodnevni ivot folklorom kao slikom te svakodnevice. Tematika za apoteozu drutveno-klerikalnih dogaanja nije uzbuivala tu masu. Prema tome, na prostoru ivotne svakodnevice Crne Gore nije se nita osobito znaajno dogodilo kad je vladavina sultana Bajazita II zamijenila vladavinu kneza ura Crnojevia. Onoga ura koga je njegov roeni brat Stefanica izdao Turcima. Ali, tu bratsku izdaju nije platio glavom, no je s almom na glavi oturisao na timaru nee u Anadoliji. Porezi koje je nametnula turska vlast pokorenoj Crnoj Gori bili su oetno snoljiviji nego to su bile dabine tokom vladavine Vojislavljevia, Nemanjia, Balia i Crnojevia. Vlastela i crkva nijesu mnogo strepljeli od dolaska Turaka zato to su s turskom vlau usaglaavali svoje ekonomske interese, a iroka drutvena masa gledala je pozitivno na svaku novu vlast ako joj se daju manje dabine nego prethodnoj. Rataru, stoaru i zanatliji prikladna vlast bila je ona koja ga obavezuje na manje dabine, a neprikladna ona koja ga ekonomski iscrpljuje. U crnogorskoj i srpskoj usmenoj epici jednako su ostale po strani od njezina interesovanja osvajake slave cara Duana Silnoga i sultana Sulejmana Velianstvenoga! Ne treba zapostaviti injenicu da su prvi vjekovi osmanske vlasti bili vie usmjereni osvajanjem teritorija, zrakasto na sve strane od turske matine drave, nego nametima koji iscrpljuju pokorene narode. I pored toga to je
82
tako bilo, hriansko-romantiarska istoriografija ne upotrebljava istu nominaciju kad govori o Balkanu pod vladavinom Rimljana i Turaka. Za Rimljane se kae da su vladali Balkanom, a pod Turcima je Balkan robovao. Zaboravljaju ideoloki usmjereni istoriografi da su u odnosu na pokorene balkanske narode Rimljani i Turci imali bezmalo isti odnos. Od pokorenoga balkanskog Ilira mogao je postati rimski car, a od pokorenoga balkanskog Slovena veliki vezir. Da je svakodnevni balkanski ovjek bez prevelike tuge prihvatao tursku vladavinu, pokazuje ovaj podatak. Po Zakoniku cara Duana, koji je kao i sva zakonska normativa hrianskih drava na Balkanu specifikacija vizantijskoga zakonika, sebar je bio obavezan da dva dana sedmino kului na imanju svoga vlastelina. A po Kanunu sultana Sulejmana Zakonodavca, rajetin je bio duan da na imanju svoga timarnika kului dva dana godinje! Nijesu balkanske drave, poevi od Bugarske pa onda redom, preko Vizantije, do Crne Gore, padale pod tursku vlast oroene suzama svojih ratara i obana. alost od toga poraza doivljavala je dinastija i njezini pridvorni krugovi dok je dio vlastelinskoga sloja uspijevao da usaglasi svoje ekonomske interese s osmanskom vlau. Ne treba zapostaviti injenicu da za pokorene narode nijesu bili jednaki vjekovi osvajakoga uspona Turske Carevine s vjekovima opadanja njezine moi. Dok su Osmanlije ile uzlaznom stazom osvajanja, emitovali su snoljivu obavezu pokorenih prostora, to se ogledalo i u formiranju lokalne vlasti od domicilnih predstavnika bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Kako veli Filip Vinji u uzvienoj pjesmi Poetak bune protiv dahija, srpski knezovi nijesu bili radi kavzi s Turcima. Poloaj turskoga rajetina u vrijeme uspona Carstva, kakve su bile prve decenije XVI vijeka, kad crnogorskim sandakatom upravlja Skender-beg Crnojevi, i poloaj njegova potomka, u vrijeme kad je Turska bolesnik na Bosforu, sasvim su razliiti. Kako je Osmansko Carstvo slabilo, tako je iscrpljujuim obavezama raju pritiskalo. Sljedee injenice rasvjetljavaju to stanje. Islamizovani stanovnici mjesta Humci, u Katunskoj nahiji, bili su uzurpirali zemljite Cetinjskoga manastira 1622. godine. Cetinjski vladika Mardarije potuio se kod podrunoga kadije na tu uzurpaciju i kadija Humce izagna, a crkvi batinu potvrdi kako je to batina crkovna otkad je crkva podignuta. A onda, kad su se islamizovani Humci ogluili o izreenu presudu, isti kadija je poslao aue da ih privedu redu i zakonu. Togda paini aui po pravdi Humce pohvatae i velmi
83
svezae i ljuto bez milosti bie toljagama Poslije te stroge fizike kazne, kadija je donio ovu odluku: I ako igda Humci htjeli bi to crkvi pritisnut u polje ili u goru, stavismo zaroka 40.000 globe i da doe gospodar koji zemljom uspovijeda, ili bude Turin ili hristijanin, sa vsemi vlasteli ernogorskim da globu uzme, a Humce preene preko mora ili preko planin. A batina crkvim ostade libera i da bude na vijeki. Da uspostavljanje turske vlasti u Crnoj Gori nije za svakodnevnoga pravoslavnog itelja predstavljalo ni vjersku ni ekonomsku katastrofu, govori i ovaj podatak. Pjesma crnogorskoga pjesnika-pjevaa Teana Podrugovia Starina Novak i knez Bogoslav simbolie teko ekonomsko stanje najniih drutvenih slojeva u svim balkanskim dravama u vrijeme turske najezde, a prije pada tih drava pod njihovu vlast. U toj se pjesmi kae da se Starina Novak odmetnuo gori u hajduke od zuluma domae vlasti koja namee namet na vilajet. Konkretno, tu se pria da je izgradnja Smedereva, kao odbrambenoga grada, postizana kulukom i nametima to je uslovljavalo odmetanje siromanih ljudi u hajduke. Iako nema pjesama o preseljenju Crnojevia prijestonice sa abljaka, prvo na Obod a onda na Cetinje, lako je pretpostaviti da je taj in podrazumijevao velike novane izdatke. Da knez Ivan Crnojevi nije bio lukrativno tanak govori podatak da je za kratko vrijeme upriliio svoj dvor na Cetinju i podigao Cetinjski manastir kome je hrisovuljom zavjetao obilati metoh. I pored toga to su izvor enormnih prihoda crnogorske kneevine kojom upravlja Ivan Crnojevi bile solane na bokekom primorju koje pripadaju Crnoj Gori, ipak je normalno pretpostaviti da su dabine crnogorskoga ivlja koje potrauje drava bile analogne velikim dravnim naporima koji se osobito ogledaju u formiranju prijestonice i podizanju manastira na Cetinju. A i otpremanje Stanie kao taoca na sultanskome dvoru u Carigradu podrazumijevalo je i dobre kese dukata s kojim mladi kneevi u Stambol odlazi. Stania u Stambolu na Bosforu nije bio izolovani rob, nego momak u najboljim godinama s punim kesama dukata kome su dostupne slasti koje Carigrad nudi i koje e ga preseliti od krsta do polumjeseca. Da je kneevski dvor Crnojevia imao nezanemarljivu ekonomsku osnovu, u koju su uvirali i dabinski dotoci crnogorskoga ivlja, osvjedoava i prilinost kneza ura Crnojevia, Ivanova nasljednika, da na Cetinju instalira gutenbergovsku tampariju u kojoj se objavljuju knjige s vrhunskom opremom. Po savrenoj opremi Oktoiha moe se dointuirati ekonomska osnova i kulturni nivo kneevskoga dvora na
84
Cetinju koji je vaspostavio Ivan-beg Crnojevi. Nije nelogino pretpostaviti ni to da bivi knez ura nije okonao svoj ivot na timaru u Anadoliji bez zlatnih kesa s kojima je prispio iz Venecije, preko Skadra, u Carigrad. injenica da sultan Bajazit II nije bivega crnogorskog kneza utamniio, takoe nudi pretpostavku da ura nije praznih ruku produio u Anadoliju. Uspostavljanje turske vladavine u Crnoj Gori, i dolazak Skenderbega da sa abljaka povjerenim mu sandakatom upravlja, podrazumijevalo je ekonomske olakice stanovnitva u odnosu na dabine i kuluenja koje su podrazumijevali ratni i selidbeni poduhvati posljednjih kneeva Crnojevia. Poslije nestanka sandak-bega Skendera, 1528. godine, ne pomaljaju se u Crnoj Gori nikakvi dogaaji koji bi uzbuivali matu usmenoga pjesnika-pjevaa da pjevajui o njima zabavlja sluaoce s kojima je ideoloko-politiki i socijalno poravnat. Turska vlast, preko domicilnih poslunika, rutinerski je obavljala svoje poslove, crkva s vjernicima odravala normalne odnose, islamski vjernici sluali svoga hodu. U mletako-turskim sukobima koji su se dogaali na prostorima Crne Gore neka crnogorska plemena su bila okrenuta jednoj, neka drugoj strani, a sve to skupa nije davalo tematiku koju bi prihvatila usmena knjievnost kao duhovni izraz crnogorskoga etnosa. Od stare tematike usmene knjievnosti i dalje su dva punkta djelovala: primanje hriansta, to predstavlja pjesma Car Duklijan i Krstitelj Jovan, i kraj dinastije Crnojevia s dolaskom Skender-bega na crnogorski sandaki poloaj, to predstavlja pjesma enidba Maksima Crnojevia. I tokom XVII vijeka, kad e na djelu biti Kandijski (16441669) i Morejski rat (16841699), opet se nee ispoljavati dogaaji koji zaokupljaju kolektivnu svijest crnogorsku da bi bili tematika usmene knjievnosti koja prati interese toga kolektiva. A to je zato to nijesu Crnogorci, kao etnika cjelina, uzeli uea u tim dogaajima, nego su se ti ratovi doticali samo djelova crnogorskoga plemensko-bratstvenikoga mozaika. Opredjeljenja za jednu ili drugu stranu mijenjala su se od sluaja do sluaja. Turci su pretrpjeli poraz u okraju s Kuima 1688. godine, s istim onim plemenom koje e biti na strani Mahmut-pae Buatlije u Bici na Krusima, 1796. godine. Turski buljuci pretrpjeli su jedan poraz i na Krusima 1688. godine, ali opet u sukobu s lokalnim dijelom Crne Gore. Kao mletaki saveznici, Crnogorci su napali turske ehere Trebinje i Bileu. Vuk Miunovi, kakvoga junaka po iskazu Gorskoga vijenca, srpkinja nije raala od Kosova pa ni prije njega, primao je
85
platu od Mletaka i poginuo u mletako-turskome ratu koji je voen od 1714. do 1718. godine. Poginuo je nee u okolini Trebinja. Jednom su Komani pruili otpor Turcima, drugom pleme Piperi, ali svi ti okraji, koji su uvijek bili izvjesni, nijesu svojim znaenjem prelazili interese jednoga ili dva plemena, ponekad ni itavoga datog plemena. Pohod Sulejman-pae na Crnu Goru poeo je udarom na Kue i Klimente to je imalo za rezultat ne samo pokoravanje tih plemena, nego i njihovu mobilizaciju za turski napad na Cetinje 1685. godine. Neposredno prije ulaska Sulejman-paine ordije na Cetinje odvio se sukob na Vrtijeljci izmeu mletakih snaga i Turaka. Na mletakoj strani borio se nevelik broj Crnogoraca i zapaen odred hajduka koji su bivakovali u Boki Kotorskoj, a predvodio ih harambaa Bajo Pivljanin. To je po Njegou soko Bajo su tridest zmajevah koji mrijet nee dok svijeta traje. Da borbeni dogaaji, koji su se na prostorima Crne Gore deavali tokom XVI i XVII vijeka, nijesu preokupirali kolektivnu svijest Crnogoraca da ih epskom usmenom pjesmom iskae, pokazuju i ove injenice. Kako to konstatuje Radovan Samardi, Boka Kotorska je u Kandijskome ratu bila veliki zbjeg naroda koji je dobjeao iz suednih turskih krajeva. A hajduci su zime obino provodili u Boki plijenei okolna naselja na turskoj teritoriji i ulcinjske gusarske fuste na moru. Poslije turske neuspjele opsade Kotora 1657. godine, hajduci su iskoristili bezvlae i pometnju u Hercegovini, pa su naturili danak svim selima do Gacka, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Hajduci su nemilosrdno kanjavali svakoga ko bi im se suprotstavio. U svome pljenidbenom entuzijazmu bokeki hajduci dopirali su ak do Sarajeva, ne pitajui ta je ije i ko kojoj vjeri pripada. Izmeu 1664. i 1668. godine Bajo Pivljanin je hajduki vladao svim planinama istone Hercegovine onemoguavajui trgovinu Dubrovnika s njegovim zaleem. Bitka na Vrtijeljci 1685. godine izmeu Turaka i mletakih snaga, u kojima je bilo neto Crnogoraca i jak hajduki odred Baja Pivljanina, znaila je ne samo tursku pobjedu, nego i slom hajdukoga pokreta u Boki, odnosno Hercegovini. Ta bitka produbila je plemensku krizu podijelivi Crnu Goru na dva tabora jedni su bili za Mletke, drugi za Turke. Turci su na Vrtijeljci poekli mnogo hajdukih glava, a Bajovu su poslali sultanu kao ratni pobjedonosni trofej. Sulejman-beg, koji je komandovao na Vrtijeljci, za reenu pobjedu nagraen je inom pae. Poslije oglaene turske pobjede na Vrtijeljci, bezmalo svi su Crnogorci, danas jedni, utra drugi, pristali da plaaju daciju Turcima. Samo su
86
tada ostali nepokorni Kui i Klimenti. Sve to ukazuje na injenicu da tokom XVI i XVII vijeka nije moglo biti ni govora o jednoj crnogorskoj opredijeljenosti koja bi se dohvatila kolektivne svijesti njezine da tu opredijeljenost prihvati kao tematiku za usmenu knjievnost. Kako su Mleci gledali na svoje borake uslunike hajduke govore ovi podaci. Antonio Zen, mletaki providur iz Kotora, navodi u svome izvjetaju Sinjoriji broj poginulih boraca na Vrtijeljci koji su s mletakih prostora, iz Patrovia i kotorske okoline. Napominje da su u vrtijeljskome sukobu ginuli i Crnogorci, Mainjani i Pobori, ali nijednom rijeju ne pominje izginule brojne hajduke s harambaom Bajom Pivljaninom na elu. Mleci su hajduke, i pored toga to su im u borbama s Turcima bili vrlo korisni, unaprijed otpisivali kao odmetnike koji nemaju doma ni domovine. Na u borbama poginule hajduke Mleani su gledali kao na potroni materijal. Da Crnogorci nijesu bili frontalno suprotstavljeni Turcima tokom XVI i XVII vijeka, kad su bivali esti mletako-turski sukobi na crnogorskim teritorijama, dokazuje i Njego u Gorskome vijencu. Ne dokazuje se ta istina subjektivnom idejom pisca, nego objektivnom idejom njegova spjeva. Kad je vladika Danilo, pjesnikov alter ego u spjevu, odluio da pozove na razgovor prvake islamizovanih Crnogoraca s nadom da e ih vratiti u pravoslavlje koje su naputili, prvaci su doli na razgovor, ali su se zaudili Vladiinu prijedlogu. Skender-aga na Vladiinu bratsko-vjersku ponudu odgovara: to zborite, jeste li pri sebi... U bojeve jesmo li zajedno, zlo i dobro bratski dijelimo, kosa mlada na groblje junako siplje li se bulah ka srpkinjah? Zbilja, gnoseoloki talas Gorskoga vijenca koji iskazuje suodnose pravoslavnoga i islamizovanoga ivlja u Crnoj Gori tokom XVI i XVII vijeka poprima znaenje kritiko-istoriografskoga pogleda na to vrijeme. Nauka raspolae injenicama da su Turci, kako u Crnoj Gori tako i u drugim osvojenim zemljama na Balkanu, vrili samo one promjene zateenoga drutvenog stanja koje su im bile nune za uvrivanje vlasti i koje su mogli vojniki iskoristiti, ne vrei krupnije izmjene u ekonomskome ustrojstvu osvojene zemlje. Hrianski feudalci zadravali su svoje poede, ak iako se nijesu odluili da prime islamsku vjeru.
87
Prva njihova vrlina za tursku vlast bila je da su joj vjerni. Jo manje su Turci dirali u unutranje ustrojstvo plemensko-batstvenikih planinskostoarskih krajeva koji nijesu imali osobitijega i vojnoga interesovanja za novu vlast. To su bili prostori na kojima i u predtursko vrijeme feudalni odnosi nijesu bili uhvatili maha. Tako su Turci na prostorima brdovite Crne Gore vrili pozitivnu diskriminaciju pravoslavnoga ivlja, kako bi se to reklo sadanjim politikim rjenikom. Kao to je ve istaknuto, vii drutveni sloj crnogorski bio je upriklaen da se privija ne samo turskoj vlasti, nego i islamu injenicom da je sin dojueranjega pravoslavnog vladara crnogorskoga primio islam i doao na upravu crnogorskoga sandakata. Heraldiki detalj iz grba dinastije Crnojevia koji je Skender-beg ugravirao u svoj peat pruao je vlasteli psiholoku oputenost da se priklone vjeri i vlasti kojima se priklonio Stania Ivanov. Takvo drutveno stanje Crne Gore pod turskom vlau nije davalo nikakvu tematsku inicijativu usmenoj knjievnosti da se njime bavi. Stih iz Gorskoga vijenca koji kae da se na groblje junako jednako strie kosa bulah i srpkinjah ima posebno saznajno znaenje za sagledavanje drutvenih prilika u Crnoj Gori tokom XVI i XVII vijeka. Kuran ne doputa da enska lica prisustvuju sahranama, bilo mukih bilo enskih osoba. Ali, eto, Njego dokazuje da su islamizovane Crnogorke ne samo ile na groblje junako, nego one od alosti strigle svoje kose, kako to i pravoslavne Crnogorke ine. A sintagma na groblje junako upravo pokazuje da su ti junaci, muslimani ili pravoslavci, ginuli na istoj strani. To sve znai da je dio crnogorskoga stanovnitva koji je bio primio islam ostao obgrljen plemensko-bratstvenikim ponaanjem i obiajima koji su istrajavali u svojoj ustaljenosti. Zairski kavazbaa Ferhat, u Gorskome vijencu, iznenaen, ne manje od Skender-age, prijedlogom pravoslavnih plemenika i bratstvenika da se muslimani vraaju staroj vjeri kae: Iako je zemlja pouzana, dvije vjere mogu se sloiti ka u sahan to se orbe slau... Mi ivimo kao dosad bratski, pa ljubavi vie ne trebuje! Na takve izjave islamizovanih Crnogoraca nema oponiranja od strane njegovih pravoslavnih plemenika i bratstvenika. Ama ba niko od crnogorskih pravoslavnih glavara ne oponira nijednom rijeju tvrd88
nji Skender-age i Ferhata kavazbae da se u dvovjerskoj Crnoj Gori ivi bratski i da samo treba produiti taj harmoniki suivot. Bojazan vladike Danila da svoj svojega nigda putat nee ako doe do sukoba, ukazuje na injenicu da je plemensko-bratstvenika solidarnost u Crnoj Gori bila jaa od vjerske razlike. A sve to znai da se zulum turske vlasti, koju romantiarska istoriografija uvijek naglaava, nije bio navalio na pravoslavni ivalj crnogorski da bi se u prevjeravanju traila drutvena snoljivost. Na Ferhatov poziv da se ostane u bratskoj ljubavi i slozi, pravoslavni oponenti ne suprotstavljaju dokaze da se dato socijalno stanje i vjerska nepravda ne mogu dalje podnositi, nego samo ispoljavaju svoju vjersku netrpeljivost. Knez Janko ovako oponira muslimanskim prvacima koji su doli na poziv vladike Danila da se razgovara o njihovu povratku u staru vjeru: Bismo, brao, ali se ne moe! Smijena je ova naa ljubav, grdno nam se oi susretaju, ne mogu se bratski pogledati, no krvniki i nekako divlje, oi zbore to im srce veli. Objektivna ideja Gorskoga vijenca precizno dokazuje da se nije krenulo u tzv. istragu poturica zbog nesnoljivih socijalnih prilika i vjerskih nepravdi koje zvanina turska vlast ispoljava, niti zbog lokalnih izrabljivaa koji ne potuju zvanini smjer Osmanskoga Carstva, to e se, na primjer, dogoditi u Beogradskome paaluku kao uzrok Prvoga srpskog ustanka 1804. godine. Kao to nema istorijskih dokaza da je u Crnoj Gori bilo organizovane istrage islamizovanoga ivlja poetkom XVIII vijeka, tako u Gorskome vijencu nema ni traga od drutveno-socijalnih nepravdi i vjerske iskljuivosti koje bi izazvale ustanak na poturice kao izrabljivae pravoslavnoga ivlja. Genocidno-vjerski smjer subjektivne ideje pjesnika Gorskoga vijenca precizno definiu stihovi koje izgovara Vladika Danilo, Njegoev alter ego u Gorskome vijencu: Luna i krst, dva strana simvola njihovo je na grobnice carstvo, sljedovat im rijekom krvavom u laici teka stradanija. To je biti jedno ili drugo!
89
Prema izloenome, nema nijedne injenice koja bi opravdala Njegoevo uenje u predgovoru Ogledala srpskoga to nijesu dva vijeka crnogorske istorije ponudila nikakvu tematiku usmenoj junakoj epici koju su pratili vjeti zvuci divnih gusala, utirui narodne suze to se prosipaju za izgubljenom slobodom. Dravnik i politiar Petar II Petrovi Njego realno je procijenio da treba ideoloki ujediniti bratstveniko-plemensku Crnu Goru za borbu protiv Turaka koji su predstavljali stalnu opasnost kao sila koja jo vlada balkanskim prostorima. Rukovoen zanosom dravnika koji Crnu Goru zamilja kao meunarodno priznatu dravu, Njego je u svome spjevu Gorski vijenac pretvarao istoriju u legendu da bi ta legenda bila ideoloki usmjeriva borbe protiv Turaka. Dva eklatantna primjera Njegoeva presnivanja istorije u pjesniku legendu jesu opis istrage poturica, koja se nije istorijski dogodila, i glorifikacija ratniko-slobodarskoga podviga Baja Pivlajnina, hajdukoga harambae iji se podvizi, kao slobodarska kategorija, nijesu bili dotakli kolektivne svijesti crnogorske. Trea Njegoeva importacija legende u kolektivnu svijest Crnogoraca je kultni poloaj Miloa Obilia u Gorskome vijencu. Nikolaj Velimirovi je uoio da se samo Bog ee pominje nego Obili u Njegoevu spjevu. Ali odista je zaudno kako se Njego ne eti kad je pisao Gorski vijenac svoga uenja usmenoj, junakoj pjesmi crnogorskoj to je outala dva vijeka crnogorske borake istorije, XVI i XVII. Kako se ne eti uenja koje je saoptio u predgovoru, koji on naziva primjeanije, svoje antologije epskih junakih pjesama Ogledalo srpsko? Da je Bajo Pivljanin bio u istoriji onakav kakvoga ga pjesnik prikazuje u Gorskome vijencu, koji je objavljen 1847. godine, procvjetalo bi Ogledalo srpsko, objavljeno 1846. godine, pjesmama o glasovitome harambai koji se na Vrtijeljci rtvovao za slobodu Crne Gore. Meutim, u Ogledalu srpskome Bajo se pominje samo u jednoj pjesmi, Osveta Bajova, i to kao gubitnik u nekakvome lokalnom sukobu na Grdijeviima. A u Gorskome vijencu pjesnik povjerava glasu naroda da kae kako Crna Gora doivljava svoga Leonidu s Vrtijeljke. U etvrtome kolu Njegoeva spjeva narod doslovno kae: Soko Bajo su tridest zmajevah mrijet nee dok svijeta traje... Vitezovi srbi vrtijeljski lua e se vazda prizivati
90
na grobnicu vau osvetanu. Bitka na Vrtijeljci, kao mletako-turski okraj, nije inspirisala crnogorski etnos kao cjelinu da je njegovi usmeni pjesnici-pjevai uz gusle proslavljaju. Ba obrnuto, Vrtijeljka je probudila plemensku neslogu u Crnoj Gori podijelivi je na dva smjera proturski i promletaki. A to je znailo da strah kao mora otpone pritiskivati nahijska i brdska plemena Crne Gore. Moni protivnici poravnavali su svoje raune, a mali se sami sobom uruavali. Pobjednik Sulejman-paa otpratio je u Stambol zastave, doboe, sunje i poeene glave, meu njima i Bajovu, kao dokaze mletakoga a ne hajdukoga poraza na Vrtijeljci. Kotorski providur u svome izvjetaju mletakoj Sinjoriji nije udostojio Baja Pivljanina i njegove izginule hajduke ni da ih pomene. Tri legende bez istorijske statike Njego je umjetnikom snagom Gorskoga vijenca importovao u kolektivnu svijest Crnogoraca. To su podvig Miloa Obilia na Kosovu 1389, tzv. istraga poturica pri svretku XVII vijeka, kako pjesnik datuje temu koju obrauje, i slobodarsko herojstvo Baja Pivljanina na Vrtijeljci 1685. godine. Opredijeljen slavom koju mu je priredio Gorski vijenac, Bajo Pivljanin bie jedan od najopjevanijih likova u postklasinome periodu deseterako-guslarske epike u Crnoj Gori.
91
NAHIJSKA CRNA GORA etvoronahijska Crna Gora (Katunska, Rijeka, Crmnika, Ljeanska) koja se novim glasom ula izborom mitropolita Danila Petrovia Njegoa 1697. godine, podarila je svojoj usmenoj knjievnosti tematiku za epsko-junake deseterake pjesme to se pred sluaocima izvode uz zvuke gusala. Te pjesme pratile su pravoslavno-boraku aktivnost Crne Gore koja je znaila korjenit zaokret od plemenskobratstvenike dvovjerske stvarnosti crnogorske to je trajala tokom XVI i XVII vijeka. Od pada Crne Gore pod tursku vlast 1499. godine pa do kraja XVII vijeka ona je trajala kao jedna od teritorija Osmanske Imperije, a od dolaska vladike Danila Petrovia na mitropolitski poloaj, Crna Gora je de jure i dalje u sastavu Turske, ali de facto ona je otkazala poslunost turskoj vlasti. Na tako pobunjenu Crnu Goru Porta sprema egzekutivne tabore da je dovedu u red, to znai otpoinjanje tzv. crnogorske borbe neprestane. Niti Porta uspijeva da primiri Crnu Goru, niti Crna Gora uspijeva da na svojemu etvoronahijskom prostoru izbrie svaki trag naklonosti prema turskoj upravi. Ta naklonost imae ee svoje iskaze koji nee prelaziti obim sluaja. Vrhovni oblik vlasti bio je Optecrnogorski zbor na kojemu je pravo uea i glasa imao svaki punoljetni Crnogorac. U nadlenosti plemenskih prvaka bio je broj uesnika na Zboru. Glavnu rije vodio je mitropolit s Cetinja, a naporedo s mitropolitom, kao duhovnim gospodarom, rukovodeu rije imao je crnogorski guvernadur prvo s eva a onda s Njegua. Moda
93
bi bilo prikladno rei da je takav institut vlasti duhovno-svjetovni, bio cjelovito osvjedoen samo u Katunskoj nahiji, toj vojno, politiki i ekonomski najsnanijoj crnogorskoj teritoriji koja batini Cetinje kao politiko i duhovno sredite zemlje. Turska uprava Crnom Gorom XVI i XVII vijeka nije remetila duhovni kontinuitet Crnogorske mitropolije, ali tek dolaskom vladike Danila Petrovia na poloaj mitropolita otpoinje istorijski period Crne Gore koji se moe nazvati teokratijom sa svjetovnim zamasima. Iako je crnogorsko guvernadurstvo, koje je potrajalo i due od XVIII vijeka, znailo svjetovni profil crnogorske vrhovne vlasti, ipak je mitropolit vodio glavnu rije i kad su u pitanju problemi svjetovnoga karaktera. Bivakovanje izvanjca epana Maloga u Crnoj Gori (17671773) znailo je uzurpaciju mitropolitsko-guvernadurske vladavine nahijskom Crnom Gorom. Da bi se sagledale prilike koje su usmenu deseteraku epiku snabele tematikom, koju joj nijesu mogli ponuditi drutveni uslovi Crne Gore tokom XVI i XVII vijeka, treba odgovoriti na pitanje kako je dolo do vladarske moi cetinjskoga mitropolita? Poslije turskoga poraza pod Beom 1686. godine, to je znailo i povlaenje osmanske sile s teritorija Srednje Evrope, potrailo je Rusko Carstvo svoju interesnu sferu u Crnoj Gori. Dolazak ruskih emisara na Cetinje, s rubljama i medaljama, poeta vladike Danila Petrogradu i narastanje glasova o turskome posrnuu pred Beom znailo je, u osnovi, suavanje mogunosti da dolazi do plemenskoga, pa i bratstvenikoga, nejedinstva nahijske Crne Gore kad je u pitanju odnos prema Turcima koji su kretali u pobjedonosne i egzekutivne pohode. Tokom mletakoturskih sukoba na teritoriji Crne Gore nikada ba sve etiri nahije nijesu cjelovito pripadale jednoj ili drugoj strani, a poslije dolaska na mitropolitsku stolicu vladike Danila Petrovia, odnosno poslije otpoinjanja
94
ruskoga interesovanja za Crnu Goru, zaela se jedinstvena crnogorska misao da se frontalno treba okrenuti protivu Turaka, a uz pomo mone, s Crnogorcima istovjerske i jeziki im bliske, Ruske Carevine. U toj novonastaloj situaciji umnogome se poistovjeuju interesi naroda i crkve, bolje rei Cetinjska mitropolija doivljava se kao tuma narodnih interesa i volje nahijskih prostora Crne Gore. Okretanje Cetinja carskome Petrogradu i propaganda, jednako s oltara i na Optecrnogorskome zboru, da je troprstna Rusija majka-spasiteljica crnogorska, znailo je i buenje nade brdskih plemena (Kui, Piperi, Bjelopavlii, Bratonoii, Rovca, Moraa i Vasojevii) i drugih okolocrnogorskih pravoslavnih prostora (Drobnjak, Piva, Grahovo, Banjani, Golija, Rudine), koji su nekad pripadali dravi Zeti, da e s pomoi bojom i ruskom doi kraj turskoj vladavini. I pravoslavni ivalj u Boki Kotorskoj takoe je doivljavao okrepljenje u cetinjskim vezama s pravoslavnom Rusijom. U novonastalim ideoloko-politikim prilikama i znaaj Optecrnogorskoga zbora se inPetar II Petrovi Njego tenzivira. Stupanjem na mitropo(18131851) litski poloaj Danila Petrovia, Zbor je izabrao ne samo svoga duhovno-politikoga vou i vrhovnoga komandanta, nego je zasnovao i teokratsku dinastiju Petrovi Njego. A opta vojna obaveza, to je tekovina graanskih revolucija, utemeljila se u petrovievskoj Crnoj Gori kao moralna obaveza i obiajna norma tokom etiridecenijske vladavine mitropolita Danila Petrovia Njegoa. U plemensko-bratstvenikome dobrovoljno-vojnom ustrojstvu nahijske Crne Gore nije bilo dvojbe, no ili si borac koji je prilian za guslarsku pjesmu ili zavaljenik koji nije za borbu ni za potovanje. Uostalom, to crnogorsko drutveno stanje Njego je definisao stihovima:
95
to su momci prsih vatrenijeh, u kojima srca pretucaju krv udenu plamenom gordou to su oni? ertve blagorodne da prelaze s bojnijeh poljanah u veselo carstvo poezije, kako rosne svijetle kapljice uz vesele zrake na nebesa! Okretanje Crne Gore Rusiji oformilo je u kolektivnoj svijesti crnogorskoj jedinstvo bez premca u dotadanjoj istoriji crnogorske drave dukljanskoj, zetskoj i postnemanjikoj. O toj novonastaloj ideoloko-politikoj stvarnosti Crne Gore rjeito govori ovaj detalj. U Kratkoj istoriji Crne Gore, mitropolita Petra I, opisuje se Optecrnogorski zbor na Cetinju 1711. godine, odran povodom dolaska u Crnu Goru ruskih izaslanika pukovnika Miloradovia i kapetana Lukaevia, na kome se vladika Danilo obratio skupu rijeima: Brao moja Crnogorci i Ljubazna brao moja. U junakim deseterakim pjesmama, s tematikom iz novoga ideoloko-politikog perioda, esto se klikuje: Crnogorci, brao moja draga! Kako je istakao Momir M. Markovi, to obraanje s crnogorskom nominacijom je znaajna injenica za razumijevanje sazrijevanja toga naziva u crnogorskoj samosvijesti. Tako se u Crnoj Gori desio jedan fenomen koji se ispoljio u tome to je nacionalna homogenizacija Crnogoraca nastupila prije utemeljivanja nacija na osnovu drutvene podjele rada u eposi kapitalizma, to se ostvarilo kod ekonomski najrazvijenijih naroda Evrope. Moda niko nije jasnije sagledao to narastanje crnogorstva nego skadarski vezir Mahmut-paa Buatlija. U svojoj zamisli da formira dravu na djelovima teritorija ve istroenih drava, Mletake Republike i Turskoga Carstva, Mahmut-paa je zakljuio da mu je na tome putu velika smetnja samosvijest Crnogoraca, pa je preduzimao borbene pohode protiv nahijske Crne Gore i brdskih plemena koja se navijaju Cetinju, kao svojoj vjerskoj matici, i nahijskoj Crnoj Gori, kao svome etnikom centru. Porazom toga raskolnog vezira na Krusima 1796. godine, Porta je intimno podijelila radost s Crnom Gorom koja je izvojevala pobjedu nad Mahmut-paom Buatlijom. I pored naelnoga nacionalnog jedinstva nahijske Crne Gore tokom vladavine teokratske dinastije Petrovia Njegoa, iskrsavale su po96
nekad plemenske i bratstvenike prepreke koje e teokratski gospodari s dosta napora pobjeivati. Meutim, u usmenoj, junako-guslarskoj epici crnogorskoj jedinstveni borbeni stav protiv Turaka bila je ideja vodilja jedinstva o kojemu te pjesme pjevaju, a sva lokalna suprotstavljanja toj ideji nemaju svoje aplikacije u tematici te usmene poezije. I to bi se moglo nazvati crnogorskim fenomenom. Naime, svaki vid otpora Turcima, i napada na Turke, glorifikuje se u pjesmi kao iskaz ojstva i junatva, a uestvovanje pojedinaca, bratstava i plemena u turskim akcijama i prihvatanje turskih zahtjeva nije u guslarskoj epici prikazano kao vid izdaje, nego kao smjer pogrene politike. Takvo shvatanje crnogorske drutvene stvarnosti, kojega su se drali usmeni pjesnici-pjevai, siromailo je tematiku deseterake guslarske pjesme. Slavljen je antiturski borbeni entuzijazam i pojedinano junatvo, a izostao je uviaj u odluke pojedinaca, bratstava i plemena da se priklanjaju turskoj strani. Otuda je u crnogorskim usmenim pjesmama, koje su pratile borbu neprestanu, vie istorije nego poezije, kako je to primijetio Vuk Karadi. Poezija hoe tematiku koja nudi duhovna preivljavanja, dileme, porodine zamraje, a to je sve izostalo u tematici koja govori o borbi to je pravolinijski usmjerena ideolokim predznakom ojstva i junatva. Stara epska tematika, kojom se bavio Starac Milija i njegovo pjesniko drutvo, nije imala jednoznano usmjeren idejni stav pa je pjesnik-pjeva mogao pristupiti Marku Kraljeviu, kao ovjeku koji ne preza od zloina, Ivan-begu Crnojeviu, kao dravniku ishitrenih poteza i Turinu, stariu Derviu, kao amanetniku najuzvijenijega ljudskog morala! Govorei o poeziji crnogorskoga usmenog pjesnika Teana Podrugovia, koji je obraivao tematiku iz starijih i srednjih vremena, Vladan Nedi kae: Turkinja koja je ranjenom Vukainu bacila krpu platna i izbavila ga iz vode Marice (u pjesmi Marko Kraljevi poznaje oinu sablju N. K) uzvienija je od Kosovke de97
vojke. Takve moralne komocije nema u crnogorskim pjesmama koje su osmiljene crnogorskim borakim jedinstvom, zato to je ta usmena epika zaobilazila ivotne prizore koji nijesu za apoteoznu pjesmu stvoreni. Teko bi bilo nai neko nahijsko ili brdsko pleme koje nije, i to ponekad u elnim odredima, nastupalo s turskom vojskom protiv nekoga drugog crnogorskoga plemena. Nita nije bilo neobino da se jedno pleme, ili bratstvo, predomisli pa da odstupi od otpora Turcima koji su krenuli na Crnu Goru ili na jedan njezin nepokorni dio. Pjesma Sinovi Obilia iz Njegoeva Ogledala srpskoga indirektno rasvjetljava tu crnogorsku postojanu dvojnost. Ko ne poznaje antitursko nejedinstvo Crne Gore moe zakljuiti da je ehaj-paa iz pjesme Sinovi Obilia veoma naivan ovjek koji je lako povjerovao u odluku trojice crnogorskih etobaa da mu se predaju dobrovoljno. Pritisnuli turski tabori evska Ubla predvodnik je zamjenik travnikoga vezira, ehajpaa. Krenula egzekutiva preko eva pravo na Cetinje. Utoliko trojica nahijskih prvaka povedu etrdeset boraca i objave da idu ehaj-pai na predaju. Nikac od Rovina, predvodnik predajne grupe crnogorske, ovako uvjerava svoga pobratima Zvizdi Arslan-agu da ide s druinom na prijateljski razgovor s ehaj-paom pod adorom, okruen vojnom silom: Pobratime, Zvizdi Arslan-aga, sreti Nikca, pobratima tvoga, su njegovo etrdeset drugah sve birana, pobre, Crnogorca! Ve je nama kavga dodijala i krvava eta dojadila,
98
ve smo doli, mio pobratime, da se silnu caru predademo i njegovu od Bosne veziru, da turimo ete i bojeve, da krdimo ovce u Rudine. Sama injenica da se harambaa Nikac od Rovina obraa jednome od prvaka turske vojske, koja je krenula na Crnu Goru, Zvizdi Arslan-agi kao svome pobratimu indicira istinu da je Crna Gora u svome odnosu prema Turskome Carstvu, ak i tokom XVIII vijeka, vie nalikovala na mozaik nego na jedinstvenu idejno-politiku cjelinu. Arslanaga svoga pobratima Nikca propusti kroz tursku ordiju, ehaj-paa ga primi, a onda Crnogorci pod ator vatru oborie, pau ubie i pobjedonosna crnogorska bitka na evskim Ublima otpoe. Priklanjanje Turcima, koje oliava pjesnika slika Nikca i njegove druine, bila je u Crnoj Gori obina pojava koja od strane narodne tradicije i usmene epike nije dobijala ig izdaje. Ti postupci su bili crnogorsko rutinerstvo tokom XVI i XVII vijeka, kad su se Mleani na crnogorskoj teritoriji sukobljavali s Turcima, a od dolaska vladike Danila Perovia na elo nahijske Crne Gore, pa sve do zavretka pobjedonosnoga Veljega rata, to dvovjekovno rutinerstvo presnovalo se u incidentne sluajeve. Ali i ti sluajevi ostajali su bez iga sramote koju bi utemeljila narodna pjesma o konkretnome dogaaju kao izdaji. Kao to crnogorska plemena esto nijesu bila usaglaena kad je konkretni turski potez bio u pitanju, tako i raskorak mitropolita s guvernadurom, povodom politikih problema, nije bio rijetka pojava. Naime, razliiti su pogledi bili kad se radilo o odnosu Crne Gore prema pojedinim silama Turskoj, Mlecima, Rusiji i Austriji. Ali ta problematika nije se doticala usmene knjievnosti, konkretno guslarske epike, kao izraza kolektivne svijesti crnogorskoga etnosa. I kad je ukinuto guvernadurstvo i proeran iz Crne Gore guvernadur Vuko Radonji, ig izdaje nije pogodio prestino bratstvo Radonjia s Njegua. Sukob vladika i guvernadura znaio je sukob dvije politike, a obje su bile za Crnu Goru samo su se razlikovali pristupi dravnim interesima Crne Gore. Kolektivna svijest crnogorskoga naroda, koja je sutinom svojom dostupna usmenoj knjievnosti, nadilazila je politike i plemenske sukobe. Otpadnicima od vladianske politike Crne Gore bivali su Pejo Nikevi, Markia Plamenac, Risto Bokovi i drugi pojedinci ili djelovi bratstava, ali ni
99
pjeivaki Nikevii, ni crmniki Plamenci i bjelopavliki Bokovii nijesu u kolektivnome ubjeenju i u usmenoj epici dotaknuti ni trunkom izdaje. ak i Milo Jovovi, opjevani crnogorski junak iz druge polovine XIX vijeka, nalazio se jedno vrijeme kao prebjegalac kod Dervi-pae u Hercegovini. Uskakanje u turske gradove, poslije kakve nepravde koja je od strane zvanine vlasti Crnogorcu uinjena, nije podrazumijevalo upisivanje toga uskoka u izdajnike od kojih se stide bratstva i plemena kojima oni pripadaju. U svome djelu Crna Gora i Boka Kotorska Vuk Karadi napominje kako nepravdom pritijenjeni Crnogorac izjavljuje: Dok mi je Spua i Nikia ne bojim se ja ni Senata ni nikoga drugoga. Gospodar crnogorski otro je kanjavao takve postupke, ali crnogorska usmena epika niti je uskakanje u turske gradove opjevala kao izdaju, niti je stroge kazne koje je gospodar izricao proslavila. Sljedei detalj najbolje rasvjetljava neusaglaenost kolektivne svijesti crnogorske, koju tumai usmena epska pjesma, i konkretnih poteza crnogorskoga mitropolita-gospodara kao vrhovne vlasti crnogorske. Petar II Petrovi Njego nagradio je Obilia medaljom, i to njezinim prvim primjerkom, ubicu Markie Plamenca, koji je naputio plemensko glavarstvo u Crmnici i stavio se u slubu skadarskoga vezira Osman-pae. Ali, usmena epika niti je opjevala Markiinu izdaju, niti narueni podvig prvoga nosioca Obilia medalje u Crnoj Gori. A sinovcu Markie Plamenca, Iliji, koji je sa svojim stricem bio uskoio u Skadar, bie omoguena vrhunska karijera tokom vladavine knjaza Nikole. ak ga je Nikola I proslavio stihovnom depeom koju je poslao na Cetinje knjeginji Mileni, onoga dana kad su Crnogorci u Veljemu ratu oslobodili Niki od Turaka. Depea glasi: Na bijelom Onogotu zastava se moja vije, / a Plamenac vojevoda pod njom rujno vino pije! Dakle, samo junaki podvizi Crnogoraca, bilo u pljenidbi bilo odbrani, skretali su na se panju usmenoga guslarskog pjesnika, a psiholoki zamraji i moralne dileme, koje su, po prirodi stvari, bile evidentne u postupcima Crnogoraca koji skreu sa zvanine trase vladarske politike, nijesu prerastali u temu koju prihvata usmena deseteraka pjesma crnogorska. Najea tema crnogorske usmene epike koja prati crnogorsku nepokornost prema Turcima je etovanje koje je znailo ekonomski iskaz crnogorske svakodnevice. Kako je to ve konstatovano u nauci, Crnogorci su ratovali za svoje vitalne interese odbranu nezavisnosti i
100
slobode, ali i za plijen u stoci, oruju, odjei, novcu i ivotnim namirnicama. U narodnoj tradiciji etovanje je prihvaeno kao junako zanimanje s moralnim predznakom. A taj predznak bilo je uvjerenje da je plijen koji se vri nad inovjernicima, jednako turcima i latinima (islamski i katoliki ivalj), zanimanje kao moralno ist posao. Zato u etu koju predvodi harambaa nijesu uli samo siromasi, moda oni i ponajmanje, ve i spremnici od prvih kua i bratstava. Moglo bi se rei da je u vladianskoj Crnoj Gori eta bila osnovna ekonomski produktivna jedinica. Kako je naglasio Gligor Stanojevi, etovanja Crnogoraca su stara koliko i njihova istorija, ali sve do poetka XVIII vijeka ta pojava nije imala znatniju ulogu u politikome i drutvenome ivotu zemlje. Dolaskom vladike Danila na mitropolitsku stolicu Crne Gore, odnosno otpoinjanjem crnogorske frontalne neposlunosti Osmanskoj Imperiji, etovanje doivljava zamah i moralnu katarzu. Dojueranja pljaka poprima atribuciju asnoga, rodoljubivoga i hristoljubivoga ponaanja. Crnogorske ete iz Katunske nahije kreu se prema Hercegovini, a iz drugih nahija ide se do obala Skadarskoga jezera i prema turskim poedima u Zeti. etovanje, kao privredna pojava, bilo je rasprostranjeno po itavoj jadranskoj obali do Prokletija, ali samo je u Crnoj Gori imalo dominantni drutveni ugled imalo je oblik nadgradnje i drutvenoga prestia. Istaknute etobae, odnosno harambae, postali su narodni glavari i voe, opsluivala ih je narodna pjesma i pratila legenda. Vladika Vasilije Petrovi u svojoj Istoriji o ernoj Gori (1754), objavljenoj u Rusiji, opravdava crnogorsko etovanje ovom izjavom: Crnogorci su hrabar narod, ali pritijenjen ivotnom nudom u neplodna brda e stanuju oni rado izlau ivot da bi pribavili sredstva za ivot. Crnogorske pljenidbene ete su prava napast za tri suedne drave Mletaku Republiku (njezine poede u Boki), Dubrovaku Republiku i Tursku Carevinu. Te ete su napadale trgovake karavane, svatove, tamanile uzrele plodove na njivama i vonjacima, a osobito stada na pasitima i katunitima. Dogonili su iz Hercegovine delepe govedi i progonili ih na primorske pazare. Deavalo se da crnogorske ete odvode u ropstvo mletake i dubrovake podanike, naroito ene i ecu i prodaju ih Turcima ili na drugim trnicama roblja. Crnogorska eta je rijetko pitala za vjeru domaina ije imanje plijeni njoj je glavnija bila drava, turska i latinska, kojoj taj domain pripada. Zato je u Boki Kotorskoj jednako strepio od crnogorskih eta katoliki i pravoslavni
101
ivalj. U Boki je zadugo bila u upotrebi kletva: E dabogda ti Crnogorci nazvali dobro jutro! Crnogorsko pljenidbeno etovanje podrazumijevalo je odmazdu, posebno tursku. Uvod pjesme Udar Turakah na selo Trnjine, u Njegoevoj antologiji Ogledalo srpsko, saeto doarava i crnogorsku etu i tursku odmazdu na crnogorsko etovanje: Zahvali se engi Sinan-bee pred gospodom od Hercegovine: Ah da bi me bula ne rodila no vlahinja koja vlahe raa, ako vojsku pokupiti neu da poharam selo na Trnjine, na Trnjine na kraj Crne Gore, jer mi u njim udan iar kau bjele ovce, konje i volove, to su oni kleti Trnjinari sve iz nae zemlje ugrabili. Crnogorska se eta po svome ustrojstvu bitno razlikovala od hajdukih druina kojih je bilo po svemu Carstvu Turskome. A razlikuje se i od uskoke druine, kako klasinih uskoka senjskih i kotarskih, tako i od morakih. Hajduci su od Mitrova do ureva dana mirovali kod svojih jataka, ili bivakovali na mletakome primorju, a crnogorske etobae, kao i svi drugi zaetnici u pljenidbi, provodili su zime u svojim kuama i sa svojom porodicom. Klasini uskoci su djelovali s mletake, kasnije neto i s austrijske, a moraki s turske teritorije koju Turci ne mogu kontrolisati. Crnogorske ete kretale su se iz nepokorne Crne Gore na okolne prostore. U cjelini uzeto, sve su to bile pljakake druine, a samo je crnogorsko etovanje pljaku preimenovalo u junaki plijen koji donosi i korist i slavu. U borakome poretku crnogorske ete izgraivala se solidarnost fantastinih razmjera. Ranjeni drug se nije smio ostaviti ni po koju cijenu. Stroge moralne norme, uobiajeno normirane, bile su uslov opstanka ne samo konkretne ete kao borbeno-pljenidbene jedinice, nego i drutvenoga, bolje rei plemensko-bratstvenikoga, ugleda njezinih sauesnika. Crnogorska eta je bila do nesluenih razmjera usavrila zaedu, inae karakteristini oblik gerilskoga dejstva. Razumije se, raspolagala je vievjekovnom tradicijom za to usavravanje. Poetak crnogorske
102
ete je proizvod drutvenih okolnosti koje su joj odredile istorijsku ulogu i znaaj. Crnogorska eta ima svoje prapoetke u vojnim druinama dukljansko-zetskoga srednjovjekovlja, kao i katunima slobodnih stoara Vlaha i Albanaca iz epohe Crnojevia. Tako tradicionalno ispraktikovana crnogorska eta e na poetku XVIII vijeka otpoeti svoje znaenje u crnogorskoj nacionalno-oslobodilakoj borbi protiv Turaka koja, ukupnou svojom, nee prestajati do Berlinskoga kongresa 1878. godine. Konkretno, etno-pljenidbena praksa s dugom tradicijom utapa se u crnogorsku nacionalno-oslobodilaku borbu koja istorijski poinje 1711. godine, kad je mitropolit Danilo, usmjeren gramatom ruskoga cara Petra Velikoga, poveo nahijske Crnogorce da opsijedaju turska mjesta koja su najblia crnogorskoj teritoriji. S bogatstvom tematike koju je novo crnogorsko istorijsko vrijeme, to poinje 1711. godine, podastrlo usmenoj epskoj poeziji ne moe se mjeriti nijedna crnogorska istorijska epoha od doseljenja Slovena na prostore rimskoga Prevalisa pa nadalje. Sljedei detalji iz Kratke istorije Crne Gore od Petra I Petrovia Njegoa plastino doaravaju vrijeme iz kojega je izrasla reena tematika junakih pjesama crnogorskih. Usmjeren ruskom naklonou prema Crnoj Gori i gramatom pravoslavnoga cara, koga su Crnogorci doivjeli kao svoga pooima, vladika Danilo ovako je prizvao Crnogorce: Oruajte se, brao moja Crnogorci, kako vitezovi, a ja sam gotov s vama imanja i ivota ne poteeti na uslugu blagoestivoga Cara hristjanskoga i premiloga otaestva naega, molei preblagoga Boga, da nam molitvom preiste matere i svih svetih bude pomonik i rukovoditelj. Okupljeni dojueranji pljenidbenici i njihove harambae odgovorili su svome Gospodaru: Hvala Bogu, kad smo poslanike hristijanskoga cara meu nama vieli i njihove gramate primili! Evo nae sablje pri pojasu, evo nae puke u rukama i evo mi spravni i gotovi za naega Cara rado vojevati. Onda su, kako kae pisac Kratke istorije Crne Gore, digli ruke k nebu i zavapili: Boe podri i blagoslovi naega Cara Petra Velikoga! Nikada do tada, bilo koji crnogorski dravnik, tokom hiljadugodinje dukljansko-zetsko-crnogorske istorije, nije raspolagao ideolokom izjavom koja objedinjuje Crnogorce kakvu je imao vladika Danilo 1711, a koju citira vladika Petar I u svojoj Istoriji. Crnogorska usmenoepska, odnosno deseterako-guslarska poezija, koja obiluje istorijom vie no poezijom, otpoela je tada da prihvata ratno-slobodarsku tema103
tiku Crne Gore. U kontekstu takvih prilika razvio se epski mit o Carevu Lazu. Usmjereni gramatom ruskoga cara, svojega pravoslavnog pooima, Crnogorci, predvoeni vladikom Danilom, ne samo to su izvrili napade na crnogorskoj teritoriji na najblia turska uporita, nego su pokazali i snaan otpor turskim snagama koje su egzekutivno prispjele u Crnu Goru. Prva velika turska ofanziva krenula je na nahijsku Crnu Goru 1712. godine, a kad njezinim uspjehom Turci nijesu bili zadovoljni, Numan-paa uprili poao je 1714. godine sa zamaitim brojem turskih boraca na Crnu Goru kao pobunjenu provinciju Osmanskoga Carstva. Crnogorci su pruili otpor na nekoliko mjesta, meu kojima je i ono koje e se kasnije nazvati Carev Laz, ali jake turske snage zauzele su Cetinje, evo i Njegue, te tri istorijski najistaknutije kote nahijske Crne Gore. Rijeju, Turci su okupirali svu Katunsku nahiju do mletake granice. U epskoj legendi o Carevu Lazu oea se refleks kosovske legende, a to je u vezi s jednom izjavom vladike Danila iz 1714. godine u kojoj boraki podsticajno pominje Miloa Kobilia. Uklapajui se u prirodu istorijske legende i legendarno proslavljanje Careva Laza nije bez refleksa istorijske istine od koje je legenda krenula. Tokom Morejskoga rata (16841699) Sulejman-pain pohod na Cetinje 1692. godine i otpor koji su tome pohodu pruili Crnogorci, posluio je kao osnova za stvaranje epsko-deseterake legende o velikoj crnogorskoj pobjedi po kojoj e se mjesto odrane bitke nazvati Carev Laz. Kako se to u narodu reklo, po lazini pogiboe turske vojske, a mjesto pobjedonosne bitke crnogorske Carevijem se Lazom nazva. Pjesmu Carev Laz, koja je prvo objavljena u Istoriji Crne Gore od Sima Milutinovia, i u Pjevaniji crnogorskoj i hercegovakoj koju je isti Milutinovi priredio, a koju e Njego unijeti u ideoloko-politiku antologiju Ogledalo srpsko, ispjevao je Petar I, a dopunio je Petar II. Hiperbole da je na Crnu Goru krenulo sto hiljada i sedam stotinah Turaka i da ne utee od njih ni kamena generaliu pjesniko-guslarski pristup tematici koja sadri bojeve koji se razlikuju od pristupa tematici koja sadri junatvo iskazano u pljenidbenim pohodima i u suprotstavljanju odmazdi to se formira povodom tih pljenidbi. Prema tome, opaska Vuka Karadia, koju je saoptio uz tekst pjesme Ivan Nikolin (III knj. Srpskih narodnih pjesama), da je u crnogorskijem pjesmama vie istorije nego poezije, samo je djelimino tana. Pjesme na koje
104
Vuk misli, umjetnikim svojim nivoom vidno izostaju iza crnogorskih epsko-usmenih pjesama koje obrauju tematiku, kako bi rekao isti Vuk, najstarijih i srednjih vremena. Ali, one nijesu ustihovani odraz istorije nego poetski preoblikovana istorija. U pjesmama s novom tematikom junatvo i pobjede su glorifikovani, ali ne poetskom nadgradnjom no deseterakom retorikom. Na takve je pjesme Vuk mislio kad je rekao da su bogatije istorijom no poezijom. Od svih epskih deseterakih pjesama ija je tematika tzv. crnogorska borba neprestana, a koje zauzimaju obilato prostora u Milutinovievoj Pjevaniji crnogorskoj i hercegovakoj, samo pjesma Smrt Nikca od Rovinah, iz Ogledala, moe stati u antologijski red crnogorskih epsko-deseterakih pjesama koje reprezentuju tekstovi Starca Milije. Slikom istotrenutne smrti dvojice suprotstavljenih vitezova Nikca od Rovina i Babia Jakara, pjesma je homerski zavrena: Tre oni jedan put drugoga, sretoe se u bijele ovce jedanak im pukli deferdari, oba mrtvi pali meu ovce. Dvadeset dodatnih stihova toj umjetniki slivenoj pjesmi jednostavno treba zanemariti. Kao to je poznato, to nije jedina pjesma u ideoloko-politikoj antologiji Ogledalo srpsko koja je pretrpjela vjetake izmjene i dopune koje nijesu svojstvene nepatvorenome usmenom pjesniku-pjevau, koji poetskom rijeju svojom uobliuje interes kolektivne svijesti etnosa kome on pripada. Pjesnik koji harmonijom etike, retorike i estetike vodi radnju pjesme od njezina poetka nije odjednom mogao skliznuti u stvaralaku ispotproenost.
105
SEDMORO BRDA Crnogorska plemena, tzv. Brda: Bjelopavlii, Piperi, Kui, Bratonoii, Rovca, Moraa i Vasojevii, oficijelno su pripadala Osmanskoj Imperiji sve do Berlinskoga kongresa 1878. godine, ali nepokornost nahijske Crne Gore prema Turcima, koja je otpoela krajem XVII vijeka, uticala je na brdska plemena, posebno na ona s kojima se graniila, da ponu mijenjati svoj rutinski uobiajeni odnos prema turskoj vlasti. Crnogorski mitropoliti vrili su, osobito preko svetenstva u brdskim plemenima, politiku propagandu, to e usloviti turske vojne obraune s Nikola Banaevi pojedinim brdskim plemenima. (18951992) Ti e sukobi posluiti kao tematika usmenoj epsko-guslarskoj pjesmi. Kako e ustanovljena pokornost brdskih plemena prerasti u nepokornost prema turskoj vlasti, odnosno kako e poeti proces brdskoga okretanja nahijskoj Crnoj Gori, rjeito kazuju pjesme o bjelopavlikome junaku Petru Bokoviu. Premise koje nude te pjesme analoki indiciraju i proces orijentacije drugih crnogorskih plemena iz Brda prema Cetinju. Prestanak dvovjekovnoga podanitva turskoj vlasti u etvoronahijskoj Crnoj Gori znaio je ideoloki izazov za brdska plemena, posebno nahijskoj teritoriji prigranina, koja su i dalje ostajala pod turskom vladavinom. Pratei dva smjera nahijske nepokornosti prema Turcima, pljenidbene udare na imovinu islamskoga ivlja i frontalno suprotstav107
ljanje turskim snagama koje kanjeniki kreu na Crnu Goru, usmena deseterako-guslarska pjesma registrovala je proces prerastanja rajetinsko-podanike uslunosti brdskih plemena u neposlunost prema turskoj upravi. Svi oblici proturskoga ponaanja brdskih plemena, od prisilnoga angaovanja u pohode turske koji kreu na Crnu Goru do voljnoga usaglaavanja interesa s Turcima, nali su mjesta u crnogorskoj deseterakoj pjesmi. Dok se u nahijskoj Crnoj Gori, poslije njezina otkazivanja poslunosti turskoj vlasti, naglo gubi interesovanje za pjesme koje slave podaniki prkos, iji je supstitut epski lik Marka Kraljevia, u pjesmama koje su na domaku nahijske Crne Gore trae se novi profili epskoga uobliavanja podanikoga prkosa. Kad je dato crnogorsko-brdsko pleme svoju, dugo modelovanu, psiholokoideoloku opredijeljenost za borbu protiv turske vlasti ekspliciralo teritorijalnim prisajedinjenjem Crnoj Gori, to se dogaalo i prije Berlinskoga kongresa, ulo je u obavezu da i pred sobom i pred Radosav Medenica Cetinjem predstavi svoj raniji po(18971987) daniki poloaj kao stalni antiturski prkos i kao neprekinuto idejno gravitiranje Crnoj Gori. Tako su u ideoloki klie pjesama o junaku podaniku, koji predstavlja Marko Kraljevi, usaivani junaci brdskoplemenske istorije. Stepen njihove borbenosti, odnosno procesa udaljavanja od tipinoga podanikog prkosa, zavisio je izvjesno od istorijske osnove opjevanoga junaka. Ali, svakako, ne toliko koliko je zavisio od obaveze plemensko-bratstvenikoga agona da se ne izostane u istorijskoj asti iza nahijske Crne Gore kao ideolokoga usmjerivaa koji svoje zasluge netedimice istie i u prii i u pjesmi. Trebalo je, dakle, ukazivati na genezu svoje junake odlunosti i tumaiti sjedinjenje s Crnom Gorom vie kao rezultat te geneze nego kao djelo oruane pomoi Crne Gore. Geopolitiki poloaj pojedinih plemena
108
diktirao je proces borake agilnosti kao i proces stvaranja epskih karakteristika prelaska rajetinskoga prkosa, koji je znaio duhovnu odbranu predvienih povlastica od lokalnih kabadahija, u borbu s istorijsko-oslobodilakim smislom, odnosno u borbu protiv turske drave. Kako se istorijska stvarnost ropstva u kome se moglo pjevati o prkosu koji se ne kree mimo ravni politike pokornosti, o emu upravo pjevaju pjesme o Marku Kraljeviu, postepeno pretvarala u otvoreni prkos koji ima istorijsko-oslobodilake motive, tako se i ideoloki klie pjesama o junaku podaniku postepeno transformisao. Postepeno se u taj klie, kojim gospodari Marko Kraljevi, uvlaio prkos pograninih, odnosno brdskih, plemena iji je ishod oslobaanje od Turaka i teritorijalno spajanje s nahijskom Crnom Gorom. Evo kako pjesme o bjelopavlikome junaku Petru Bokoviu odraavaju taj proces. Prvo se u brdskoj Crnoj Gori uspostavila epska istina o Petru Bokoviu kao junaku-podaniku u koga Turci imaju zavidno povjerenje. U pjesmi Udar na Vuka Manduia, od anonimnoga pjesnika-pjevaa, objavljenoj u Njegoevu Ogledalu srpskome, bjelopavliki prvak Petar Bokovi ima jedno od elnih mjesta u akciji koju spuki kapetan preduzima protiv nahijskih Crnogoraca. Tursku vojsku predvode Petar Bokovi i turski kapetan iz Spua: Kako rekli, tako uinili i silnu su vojsku pokupili od Nikia i krvava Spua i ostala Brda po izboru. Tri hiljade vojske okupie, a pred vojskom turski kapetane od krvava Spua i Nikiah, A od Brdah Petre Bokoviu!
109
Spuki kapetan uvaava Petra Bokovia kao vjernu slugu. Njih dvojica zajedno ede i divane kao poglavice-prijatelji na kapetanskome haru i piju mrko vino. Kad roak Petra Bokovia pria svoj zloslutni san, koji se mogao lako tolkovati kao predskazanje propasti preduzete akcije, junaki Bokovi je ponijet nadom u dobar plijen i u priznanje od strane vezira. To priznanje nee izostati ako se Bokovi domogne glave Vuka Manduia iz Crne Gore: No mu ree Petre Bokoviu: Mu, Manojlo, moj mio sinove, san je laa, a Bog je istina! Nemoj sanak u vojsku kazati, e e nau vojsku prepanuti, no na noge da mu udarimo, neemo li izgubiti Vuka. Da Vukovu glavu izgubimo, dari bi nam doli od vezira! Prva etapa pjevanja o bjelopavlikome junaku-podaniku Petru Bokoviu, koji je kao plemenski prvak bio na usluzi turskoj vlasti krajem XVII vijeka, a koju predstavlja pjesma Udar na Vuka Manduia, polako e da ili, pa e se u drugoj etapi pjevanja o tome junaku potencirati njegov antiturski prkos. Ne idejno-politiki prkos, kakav je ve bio otpoeo u nahijskoj Crnoj Gori, nego neposluni prkos prema lokalnim turskim vlastima, konkretno spukome kapetanu s kojim je pio rujno vino i prijateljski eglenisao o pljenidbi crnogorskih stada. U drugoj etapi Bokovi je i dalje junak-podanik, ali sad pokazuje mnogo vie borbenosti i odlunosti da naglaava znaenje svoje linosti. Antiturski prkos, koji emituje pjesma o Petru Bokoviu, funkcionisao je kao dokaz plemena Bjelopavlii da oni usaglaavaju svoje interese s nahijskom Crnom Gorom koja je otkazala poslunost Turcima. U pjesmama koje tumae interese brdskih plemena, konkretno Bjelopavlia, ukazuje se na Bokovia kao beneficiranoga kneza koga ni bogatstvo ni ugled, koje je imao kao turski podanik, ne suspreu od prkosa prema lokalnim turskim monicima. Petar Bokovi, kao junaci starijega vremena, doekuje goste na svojoj kuli, hari ovnujsko meso i rumeniku vino, obuen zlatom i svilom. U pjesmi Bokovi iz Milutinovieve Pjevanije crnogorske i hercegovake
110
Skoi Petar od zemlje na noge, pa obue svilenu koulju, vrh koulje zelenu dolamu, opasa se mukadem pojasom, pa obue toke s obje strane, a zaede svijetlo oruje, sigurae vranca pretiloga, pak se turi vrancu na ramena. Na tako uglednoga kneza iz Bjelopavlia dolaze turske tube: Aj pomagaj, dragi gospodare od haina Petra Bokovia mi ve ivljet vie ne moemo. Robi bule a sijee Turke, razbija nam kule i duane, taj se zulum podnijet ne moe! Kao to se iz navedenih stihova vidi, antiturski prkos Petra Bokovia u pjesmama druge etape kree se u okvirima ideolokoga kliea epskoga lika Marka Kraljevia. Imuni i beneficirani knez Bokovi vie je naglaen kao neposluni turski podanik, nego kao ideolokopolitiki protivnik turske uprave. On pai smjerno ljubi ruku, kao to je ljubi i Marko Kraljevi pooimu svome, turskome caru, a paa Bokoviu ukazuje ast i daje mu iroko mjesto pored sebe. Turci, Petrove komije, trae od pae da ih zatiti od zuluma ba toga kneza Petra, koji, eto, zasluuje ast od pae. Nema u pjesmama koje tako govore o Petru Bokoviu ni pomena o nahijskoj Crnoj Gori. Pjesnicima-pjevaima iz Brda, konkretno iz Bjelopavlia, glavno je bilo isticanje injenice kako Bjelopavlii nijesu mogli biti prosta i sasvim obespravljena turska raja u situaciji kad njihov prvoplemenik Petar Bokovi moe da prkosi turskoj vlasti, njihov knez koji ne izostaje imanjem i ugledom iza turskih prvaka. Kad se kae turski prvak, u konkretnome sluaju se misli na islamizovane Crnogorce, jer su Turci, osim kad su na visokim poloajima, rijetko bivali stanovnici na teritorijama koje danas pripadaju samostalnoj dravi Crnoj Gori. U usmenim pjesmama o Petru Bokoviu, kao odgovor na nahijsko-crnogorski izazov, ve se blago nagovjetava rasprsnue ideolokoga kliea pjesmama o junaku-podaniku, koje reprezentuje Marko
111
Kraljevi. U treoj etapi pjesama, odnosno u vrijeme kad se brdska plemena, posebno Bjelopavlii, opredjeljuju za Crnu Goru, taj e se klie raspasti. U pjesmi Opet Bokovi, iz Milutinovieve Pjevanije, paa ve potee vojsku na nepokornoga Bokovia koga su Turci optuili za mnoge neposlune izazove. Napadnutome Petru Bokoviu pristie vrua pomo od njegovih saplemenika, ali se nie jo ne pominje nahijska Crna Gora kao slobodarski uzor. Iako se vodi estoki okraj, prava mala bitka, iako je veliki iar od Turaka zadobijen, postignuta slava ne prelazi okvire Bokovieva linoga i plemenskoga ugleda. ak se, nota bene, naglaava plemenska ast Bjelopavlia: Jo da ti je pogledati, pobro kako brdske sijevaju orde, kako l turske glave zijevaju () erae ih do abljaka polja, neto pute da u Spuu kau kakav iar jesu zadobili u Brdima Bjelopavlikijem. U drugoj etapi pjesama o junaku-podaniku prkos Petra Bokovia izvjesno nadrasta prkos Marka Kraljevia. Taj ideoloki klie nije jo sasvim razraen, ali je znaajno naet. Pjesme vie emituju psiholoku i idejnu prilinost Bjelopavlia da zasnuju borbu protiv Turaka, nego to ekspliciraju podsticajnu ulogu nahijske Crne Gore za tu borbu ili, pak, pomo crnogorskoga oruja. Treu etapu pjesama o Petru Bokoviu, odnosno drugu fazu transformacije ideolokoga kliea o junaku-podaniku, najpotpunije predstavlja pjesma Petar Bokovi koju je Njego objavio, ne pominjui joj pjesnika-pjevaa, u Ogledalu srpskome. Njego je objavio Ogledalo poslije pedeset godina od bitke na Martiniima u kojoj su Bjelopavlii i nahijski Crnogorci bili zajedno protiv vojske koju predvodi skadarski vezir Mahmut-paa Buatlija. Poslije te bitke Bjelopavlii su se ideoloki stopili s nahijskom Crnom Gorom, iako e oficijelno pripasti crnogorskoj dravi tek Berlinskim kongresom 1878. godine. To stapanje podstaklo je bjelopavliki plemensko-bratstveniki agon da se ukazuje na antiturski prkos koji se ispoljavao i prije turskoga poraza na Martiniima, to je znailo junako poravnanje Bjelopavlia s nahijskom Crnom Gorom. Tako se u ideoloki klie pjesama o Marku Kraljeviu, u koji je bio cjelovito uskoio Petar Bokovi, situira borba koja ima
112
istorijsko-oslobodilaki smisao, odnosno karakter borbe iz vremena pjesnika-pjevaa deseterakoga teksta Opet Bokovi, a ne pak iz vremena junaka Petra Bokovia o kome govore pjesme Udar na Vuka Manduia i Petar Bokovi, obje iz Njegoeve ideoloko-politike antologije Ogledalo srpsko. U pjesmama tree etape istie se naslanjanje brdskoga plemena Bjelopavlia na nahijsku Crnu Goru i podvlai se oslobodilaka misija preduzetih napora. U drugoj etapi prkos Petra Bokovia, kao i Marka Kraljevia, svodio se na pojedinane gestove koji su znaili ili spaavanje nekoga od pojedinaca-zulumara koga ne tolerie ni centralna turska vlast, ili namjerno iritiranje tih lokalnih napasnika-zulumara. Ali svi takvi potezi, i Markovi i Petrovi, nijesu na istorijskome planu znaili nikakvu ideoloki relevantnu borbu protiv Osmanskoga Carstva. To je, na neki nain, bio jedan vid hajdukoga prkosa, s tom razlikom to se prkosnici nijesu odmetali u goru zelenu, nego djelovali sa svojih imanja i plemenskih poloaja. U treoj etapi pjesama o Petru Bokoviu pojaan je stepen antiturskoga prkosa bjelopavlikoga junaka-podanika u srazmjeri s mogunou pjesnika-pjevaa iz Bjelopavlia, ili iz nekoga drugog brdskog plemena crnogorskog, da na osnovu borbenih podviga plemena, koji su ga doveli do ideoloko-politikog spajanja s nahijskom Crnom Gorom, istie junaki prkos svojih saplemenika iz vremena kad jo Cetinje nije Brdima sluilo za primjer kako se valja odnositi prema turskim vlastima. Pjesma Petar Bokovi je u formalno-tematskome znaenju varijanta pjesama iz druge etape, ali od ideolokoga kliea pjesama prethodnica jedva da je ostalo traga. Petar vie ne odlae oruje pred painim adorom, nee pai da poljubi ruku, Bokovi je pod orujem pai pristupio. On ne priznaje turske davije koje su protiv njega pai podnijete i tumai svoje postupke kao znake linoga osvetnikog morala. U prvoj etapi pjesama o Petru Bokoviu on je vjerni turski po113
slunik koji udi za vezirovim priznanjem. U drugoj etapi ne postavlja se pitanje odlaganja oruja kad Bokovi pristupa pai, jer mu je kod njega iroko mjesto, bez obzira na tube koje su na njega podigli podruni muslimani. U treoj etapi, ne samo to Bokovi nee da odloi oruje kad ulazi kod pae, to se od njega ne bez razloga trai, ne samo to odbija sve tube, nego otvoreno istie svoju suprematiju na svim pravcima, ama ba u svemu. On kae: Istina je, pao gospodare, no me zato kriva nai nee, jer je prva turska zaevica. Prvi su mi Turci udarili na Kopilju polju piperskome, i mojega izgubili sina bolji bjee od tri begovijeh! Tri stotine zajmili ovacah bolje bjehu no est begovijeh! Oslobodilaki znaaj nahijske Crne Gore se osobito naglaava u pjesmi. Petar Bokovi est dana odolijeva turskoj vojsci, ali mu ipak sva pomo koja pristie iz Bjelopavlia i suednih brdskih plemena ne bi bila dovoljna da se odri u svojoj kuli da nijesu stigli nahijski Crnogorci koje predvodi evski vojvoda Drako Popovi. Ovo je deseteraki opis njegove odbrane: Ma se Petar Bokoviu brani dva bijela dana bez prestanka: muke su mu ljute dodijale, i od kule vrata otvorio da izlazi na aman Turcima, no zavika iznad kule vila: Ne predaj se, moj sokole sivi, nemoj tvoje poputit potenje, e ti sada ide pomo vrua, pomo vrua od Gorice Crne, (istakao N. K.) ba dvanaest stotina puakah! Pjesma o pobjedi Petra Bokovia prihvata rekvizite pjesama s tematikom iz starijih vremena. Polom Turaka preputen je epskoj hiperboli: poeeno je trista glava i zarobljeno trista konja! Petar prireu114
je pobjedniku gozbu kolje stotinu ovaca! Pjesma je poentirana tako da se Petar Bokovi oslobaa svakoga traga svoga ranijeg podanikog prkosa turskoj lokalnoj vlasti. Kao to je buna protiv dahija prerasla u ustaniko vrijeme u Srbiji, tako je ideoloko-politiko slivanje Sedmoro Brda s nahijskom Crnom Gorom pretvorilo prkosne arke Brana-podanika u borake zamahe oslobodilakoga smjera. Reprezent junaka-podanika iz Brda, Petar Bokovi, u pjesmama tree etape oslobaa se svakoga traga svoga ranijeg podanikog prkosa. On, uz pomo nahijske Crne Gore, zadobi slavu i potenje. Pjesma naglaava: A kad svanu i sunce ogranu, podie se Drako Popoviu, a za njime sva njegova vojska put krvava eva na krajinu pjevajui i puke meui. Petar osta zdravo na Slatinu i zadobi slavu i potenje. Apoteozni ton rapidno je narastao u pjesmi, spasonosna hiperbola je iljebila pjesmu iz stihovane reporterske povjesnice koja je pjesniki ograniila crnogorsku desetaraku usmenu epiku s novijom tematikom. Vila je uvedena u radnju, odigrala se bitka kao u pjesmama sa starijim temama. Bogatstvo bjelopavlikoga plemenskog prvaka, koje je u drugoj etapi pjesama isticano s ciljem da se ukae na injenicu kako ni veliki ugled Petra Bokovia ne ometa njegov antiturski prkos, ima u treoj etapi drugi smjer kojim se istie boraka snaga junaka, odnosno njegova ekonomska mo kao osnov njegove borake preduzimljivosti. Bokovi se tokom est dana bori iz svoje kule na Slatini, a kadar je da iz svojih podruma i torova ugosti vojsku to je pomogla da se posijee trista Turaka. Prihvatanje prosedea pjesama sa starijom tematikom znai psiholoku rastereenost pjesnika-pjevaa, koju je postigao tek onda kada su se Bjelopavlii iskazali u borbi protiv Turaka. Konkretno, u Bitki na Martiniima 1796. godine koja je imala istorijsko-oslobodilaki karakter. Vizu pjesniku-pjevau da formira prkos svojih prvaka prolosti i da podaniki inat pretvara u ideoloki osmiljene oslobodilake akcije moglo je da prui pleme koje stoji iza pjesnika-pjevaa sa stabilnom borako-oslobodilakom afirmacijom. S druge strane, poziciju takve pjesnike slobode pjesnik-pjeva je osiguravao isticanjem zasluga Ce115
tinja i nahijske Crne Gore. Samo uz pomo Crnogoraca, koje usmjerava mitropolit Petar I, Petar Bokovi je zadobio epsku slavu u deseterakoj epici. Tako je pjesma Petar Bokovi, kojoj Njego daje visoki rang u svome Ogledalu, postigla kroz ideoloku sintezu nahijsko-crnogorske i brdske, konkretno bjelopavlike, borbe, odnosno Crne Gore kao slobodne teritorije i okolnih crnogorskih plemena, ideoloku rehabilitaciju podanikoga prkosa Petra Bokovia. Razvojni put pjesama o Petru Bokoviu, koji na crnogorskim terenima znai i transformaciju ideolokoga kliea pjesama o Marku Kraljeviu, odraava sutinu istorijskih interakcijskih odnosa Crne Gore i okolnih plemena koja su se, od odskoenja nahijske Crne Gore od Turske Imperije, postepeno ideoloki pribliavala Cetinju. Njego je u Ogledalo srpsko unio pjesme o odnosima sve Sedmoro Brda prema Turcima i nahijskoj Crnoj Gori, a ti se odnosi kreu etapnim smjerovima to su osvjedoeni u pjesmama o Petru Bokoviu. U tim pjesmama bljesne po koji zrak poezije, ali, uglavnom, one su vie retorska glorifikacija dogaaja nego poetska prefermentacija istorije. U stilsko-kompozicionoj tehnici usmenih deseterakih pjesama o Petru Bokoviu ouvani su glavni pravci pjesama o Marku Kraljeviu, junaku-podaniku turske vlasti. Pjesnici-pjevai usmjeravali su svoje kreativne tokove pravcem transformacije ideolokoga podteksta kliea, ali nijesu imali potrebe da ine znaajnije inovacije na stilsko-kompozicionome planu. Kao to Marko Kraljevi ima pobratime, Relju i Miloa, tako i Petar Bokovi ima svoga pobratima vojvodu Rada. Kao to je Marko od Prilepa grada tako je Petar od Slatine, mjesta junakoga. Samo erotska podatkanost Petra Bokovia nije preuzeta od Marka Kraljevia. Epski, kao i istorijski, Marko Kraljevi nema sree sa enama.
116
MORAKI USKOCI Na teritoriji jednoga od Sedmoro Brda, plemenu Moraa, formirao se jedan istorijski fenomen koji je usmenoj crnogorskoj epici podario svojevrsnu tematiku. To su moraki uskoci koje su inili prebjegli pravoslavci s turskih teritorija, najvie iz Hercegovine i Sandaka. Prebjezi su formirali svoju naseobinu u gornjemorakome predjelu Ljevita iji je ziratni prostor tako planinski uobruen da se i male ljevike snage mogu uspjeno suprotstaviti i neuporedivo jaemu neprijatelju. Sredinom XVIII vijeka poelo je formiranje uskoke naseobine u Ljevitima, a kasnije e se ljeviki naseljenici dohvatiti i djelova istonoga Drobnjaka, konkretno Malinska, Struga i Sirovca. Uskoci su stabilizovali svoja porodina naselja, uzgredno su se bavili zemljoradnjom i stoartsvom, a glavno zanimanje bila im je pljenidba u svim njezinim oblicima. Naziv moraki uskoci nije precizan zato to su uskoci o kojima je rije i poto su se stabilizovali u istonome Drobnjaku i oformili pleme Uskoci, nastavili svoje pljenidbeno zanimanje due od pola vijeka. Ali, taj naziv moe se prihvatiti zato to je boraka aktivnost uskoka s drobnjake teritorije samo nastavljanje zanimanja koje je bilo oformilo svoju prepoznatljivost u Gornjoj Morai. Najadekvatniji naziv bio bi morako-drobnjaki uskoci, ali njegova glomaznost opravdava nepreciznost odrednice moraki uskoci.
117
U istorijsko-pravnome smislu moraki uskoci razlikovali su se od senjskih i kotarskih uskoka. Moraki uskoci naseljavali su teritoriju koja de jure pripada Turskome Carstvu, a koja je de facto slobodna, jer njezini stanovnici nijesu priznavali tursku vlast niti joj davali predviene dacije. Klasini, odnosno senjski, kotarski i bokeki uskoci bili su graani drave koja im je dala utoite kad su dobjeali s turskih teritorija. Moraki uskoci ne mogu se izjednaiti ni sa hajducima, iako se u istorijsko-pravnome smislu od njih ne razlikuju. Poedovanje odreene teritorije, porodini ivot i uzgredno bavljenje zemljoradnjom i stoarstvom jesu osobine morakih uskoka koje nijesu imali hajduci kojima je kua kabanica, / duga ara i otac i majka. Pljenidba koju vre moraki uskoci, naruene paljevine i ubistva i drugi diverzantski oblici njihova djelovanja na turskim teritorijama nijesu bili, u formalnome znaenju, integralni dio borbe koju je nahijska Crna Gora vodila protiv Turaka, ali sutinski su toj borbi pripadali. Cetinje je koristilo uskoko-diverzantsku prominentnost stanovnika Ljevita i, kasnije, mjesta u istonome Drobnjaku, ali nije pravno stajalo iza uskoke antiturske djelatnosti. Na optube koje su Turci podnosili Cetinju zbog uskokoga razornog djelovanja, crnogorski gospodari, odnosno mitropoliti, pravdali su se injenicom da akcije uskoka koji s carske zemlje ine tetu istoj zemlji nijesu problem Cetinja no Porte i Stambola! Tako formalno-pravno zatienoj Crnoj Gori moraki uskoci bili su dobrodoli za izvoenje akcija koje ona nije mogla javno izvoditi. A te akcije znaile su ubistva pojedinaca, paljevine stambenih objekata, tete na uevima i osobito plijen stoke. Kad se go moglo, Cetinje je podsticalo uskoku razornu aktivnost, ponekad i javno. Tako je vladika Petar I podario serdarski in uskokome prvaku Malii Buiu. Raspolaui formalnim dokazom da uskoci ne djeluju s dravne teritorije Crne Gore, Petar I je nalazio naine da uskoku oazu u Morai,
118
koju Turci ne mogu da eliminiu, vee za Crnu Goru. Nije ih priznavao za svoje dravljane, ali je na njih dravniki djelovao. im bi oetio da akcije morakih uskoka ne odgovaraju interesima Crne Gore, vladika Petar I je otro reagovao i bio spreman da se odrekne saradnje s njima. Da uskoki sljedbenici iz Gornje Morae nijesu prezali ni od pljake imovine koja nije turska, svjedoi odgovor vladike Petra I na albenu molbu pivskoga arhimandrita Arsenija Gagovia da Cetinje stane na put uskokim pljakaima koji satiru imovinu pravoslavnoga ivlja ne zaobilazei ni dobra Pivskoga manastira. Izmeu ostaloga, Petar I u odgovoru Gagoviu kae: to se pak tie do uskoka, koji, kako mi piete, robe sirotinju, sva Hercegovina znade da sam ja svagda sirotinju branio i da mi nije na srce manja alost za sve ono to sirotinja pod tursku vlast trpi, nego li za ono to ja u Crnoj Gori vidim neustrojeno i to Crnogorce dopada, no to u da uinim uskocima, koji su iz Hercegovine utekli u Morau, ljudi zli i bezboni, a prazni bez nikad nita, a kad oni ne paze svoju brau i ne spominju turski jaram, koga su, to je rei, jo jue nosili i koga njihova braa i danas nose na vrat, ko e ih od takvog zloinstva ustegnuti. Oni su od mene i Crne Gore daleko, ne sluaju nikoga. Moraki uskoci su potplaeno realizovali osvete pojedinih lica, bilo prema Turcima, bilo prema istovjernicima. Uskoke razbojnike usluge nerijetko su koristili age i begovi u meusobnim obraunima. Na primjer, begovi Zvizdii s Krsca koristili su uskoke plaene usluge da nanesu ozbiljne tete na imovini begova Ljubovia u Nevesinju. I rivalski obrauni meu pravoslavcima izvoeni su preko plaene usluge morakih uskoka. Ali, taj razbojniki nain opstojanja morakih uskoka poprimie ideoloko-politike reflekse doseljenjem Trebjeana u Gornju Morau, odnosno Ljevita.
119
Kako je to istakao Branko Pavievi, Trebjeanima pripada istaknuta uloga u oslobodilakome pokretu crnogorskih i brdskih plemena. Nastanjeni u Trebjesi, u okolini Nikia, ta pravoslavna naseobina i ekonomski i kulturno produavala je znaenje crnogorske, odnosno dukljansko-zetske drave. Analogno ukrtanju trgovakih puteva koji su pored Trebjese prolazili, Trebjeani su imali ekonomsko zalee u stoarskim krajevima na everu, a kulturni uticaji dolazili su im s jadranskoga primorja. Tako oformljeni Trebjeani su odravali tradiciju o ustanku vojvode Grdana protiv Turaka 1597. godine i o podvizima nikikih ustanika iz vremena Kandijskoga i Morejskoga rata. Kad je ruski car Petar I poslao gramatu vladici Danilu, carski izaslanik obratio se i Trebjeanima da ustanu na Turke i napadnu Niki. to su oni uradili, ali bez uspjeha. Turci su osvetniki razorili Trebjesu, a trebjeki plemenici pobjegli su u Crnu Goru e e se zadrati skoro trideset godina. Tokom toga tridecenijskog bivakovanja u Crnoj Gori izdravali su se najvie od plijena koji su njihove ete pribavljale, najvie iz Hercegovine. Da bi izbjegli stalne trebjeke napade na naselja i karavane u okolini nikikoga grada, Turci su poveli razgovore s Trebjeanima o njihovu povratku na imanja koja su naputili. Trebjeani su se povratili u svoju razorenu Trebjesu e e ostati sve do izbijanja rata izmeu Austrije i Rusije, s jedne, i Turske, s druge strane, koji je trajao od 1789. do 1791. godine. Pod uticajem Cetinja i posebno ruskoga izaslanika Marka Ivelia, Trebjeani su se sjedinili s crnogorskom vojskom, koju je predvodio guvernadur Jovan Radonji, i napali turski utvreni grad Niki. Poslije te neuspjele akcije Trebjeani su trajno naputili svoju postojbinu skrasivi se u Gornjoj Morai. etovali su iz Morae, napadali turska naselja i karavane, a posebni gnjev ispoljavali su prema Nikiu i nikikim muslimanima. Karavanski putevi, preko Sinjajevine i kroz
120
Dugu, bili su izloeni estim napadima Trebjeana. Bili su sposobni da razbijaju i velike karavane. Ipak, ta borako-pljenidbena sposobnost znaila je rezultat razbojnike violentnosti ljevikih uskoka i vjetine komandovanja doseljenih Trebjeana. Tako je doseljenje Trebjeana u Morau oznailo ideoloko-politiku profilaciju uskoke aktivnosti iz Morae koja je do tada imala samo razbojniki karakter. Narastanje oslobodilakoga smisla te borbe, koju su usmjerili Trebjeani, trajae do 1859. godine kad je po meunarodnome dogovoru ingerencija nad plemenom Uskoci povjerena Knjaevini Crnoj Gori. Trebjeani su 1804. godine odselili u Rusiju e su dobili imanja i drutveni status koji to dobijanje podrazumijeva, a uskoka borba, koju su oni slobodarski usmjerili, nastavila je svoje djelovanje. Tipian primjer uskoke usluge Crnoj Gori je ubistvo gatakoga muteselima Smail-age engia na Mljetiku 1840. godine. Predstavnici centralne turske vlasti oprobali su sva sredstva da se rijee morakih uskoka, ali sve je ostalo bezuspjeno. Usmjerena ideolokim iskustvom, uskoka borba prerasla je sredinom XIX vijeka u meunarodno politiko pitanje, pa je komisija, sastavljena od predstavnika Rusije, Austrije, Francuske, Engleske i Pruske, rijeila da se uskoka teritorija, koja se ve bila nominovala u Uskoko pleme, preputi Crnoj Gori. Tada su bivi moraki uskoci, a tada ve ustaljen toponim Uskoci, i njihova specifina borba skinuti s aktuelne istorijsko-politike pozornice. Usmena deseteraka epika realno je prikazala uskoku pljenidbeno-ratniku agilnost koja je naerala Portu da uskoko pitanje preputi komisiji koju ine predstavnici hrianskih zemalja. U pjesmi Boj na Morai, iz etvrte knjige Srpskih narodnih pjesama Vuka Karadia, bosanski prvaci kojima je zulum dodijao od Morae i Gornje i Donje ale se carskome izaslaniku Delaludin-pai: Ne daju nam careva haraa, ni ostale careve verije, niti tursku prifataju ruku. Oni idu lomnoj Gori Crnoj na Cetinje, ter vladiku mole, i njegovu prifataju ruku, i jo njemu prinose darove. Vladika ih dobro doekuje, poklanja im zlaene medalje,
121
velikoga cara moskovskoga, postavlja im po elji glavare i serdare i vojvode mlade. e go bjee vlaha valjatoga u svu Bosnu i Hercegovinu, sve pobjee u Morau Gornju, robe, pale i sijeku Turke, razbijaju po drumu trgovce, odjavie iz planine ovce, odagnae konje i volove, poharae gospodske dvorove, raskopae kule i ardake, povedoe bule kadiduke, uzimlju ih za vjerne ljubovce Uskoci se cijeli pomami, pa udari niz Hercegovinu, pobij, pali i sijeci glave te ostavi jade svakojake. Sasvim je razumljivo to je bonjaka deseteraka epska pjesma Krnovka, objavljena u Bosanskoj vili, istakla karakter borbe morakih uskoka. Ovako se navodi uskoka izjava: Bijele im plijeniti ovce i arene krave i teoce, i isklati nejake obane i pofatat bule i evojke te poenit brau Moraane. Ovce erat moru i limanu sve prodati sa Krnova ovce i arene krave i teoce. Lake nam je podijelit novce, nego turske sa Krnova ovce. Deseterake epske pjesme koje govore o dogaajima iz uskokoga ivota u Ljevitima poetski su zrelije nego pjesme o uskokim borbama koje su voene poslije preseljenja uskoka u istoni Drobnjak. Nije toj pojavi uzrok samo injenica da pjesme o uskocima iz Ljevita imaju dui put od postanka do zapisivanja, nego pjesme koje govore o
122
uskokim borbama koje su voene poslije utihnua Ljevita kao uskokoga gnijezda. Seoba Trebjeana u Rusiju, organizatora uskoke borbe s idejnim smjerom, i centralnih junaka u pjesmama, otvorila je prostor pjesniku-pjevau da se prema njima odredi kao prema junacima prolosti. Prostorno udaljenje opjevanih junaka shvatili su i pjesnik-pjeva i sluaoci kao vremensku udaljenost. Pjesme o djelovanju uskoka poslije preseljenja u istoni Drobnjak nijesu prerasle okvire hroniarske povjesnice zato to su pjesnici-pjevai bili savremenici dogaaja o kojima pjevaju i zato to su pjesme zabiljeene ubrzo poslije njihova nastanka. Kao materijal koji upuuje i na prvi sloj crnogorske klasine deseterake epike, koja je s udaljene vremenske distance od opjevanoga dogaanja doivljavala pjesniki vrhunac, one imaju mnogo vie znaaja za nauku o usmenoj crnogorskoj epici, nego kao knjievni tekstovi koji bi jo mogli pronai itaoce. Pjesme o morakim uskocima potenciraju borake podvige koji su izvoeni po narudbini. Prebjezi to su naputili svoje kue i batine, oni ili njihovi preci, u svaki svoj podvig unosili su ar osvete. Plijen i osveta bili su podsticajniji motiv za njihovu boraku aktivnost nego politika svijest da se treba boriti protiv turske vladavine. Kad Turci trae hara od uskoka, u pjesmi Boj na Morai, knez Rako im odgovara: A da li se ne stidi iskati, kad ne item ja haraa moga ba od tebe za eteres ljeta, jer uiva moju edovinu! Osvetu kao osnovni motiv uskoke borbe naglaava bonjaka pjesma Krnovka. Malia Bui, uskoki prvak sa serdarskim inom s Cetinja, usmjerava uskoku druinu na pljenidbeni iar: Ja u vama bolji iar kazat na Nikie, na nae krvnike! Vi Nikia, starije krvnika, e mi Slivlje kose edovinu, a Poviju oru babovinu, iz Trebjese sela ierali. U pjesmi Smrt Smail-age engia, iz IV knjige Vukove zbirke, drobnjaki vojvoda ujo Karadi, koji je zvanino bio lojalan prema
123
Turcima, navodi uskoke da zaplijene tursku trgovinu. A kad snuje pogubljenje Smail-age engia, vladika crnogorski poklanja uskokome prvaku dvije puke male, kao simbol uskokoga zanimanja i konkretne dunosti. U varijanti te pjesme, Opet to malo drukije, iz iste zbirke, Novica Cerovi izvrava vladiinu zapovijest da se smakne Smail-aga engi, ali vojsku sastavlja od uskoka. U pjesmi Osveta iz Milutinovieve Pjevanije, pop Ljeevi iz Pive rijeio se opasnoga haralije Ibra Hajrovia koristei boraku i osvetniku spremnost uskoka. U pjesmi Pop Ljeevi i Matija Jukovi, iz iste Vukove zbirke, uskoci su prikazani kao junaci i za novac ine junatvo. Pop Ljeevi se ovako obraa uskokome prvaku Jukoviu: Izgubi mi Airovi Ibra, evo tebe dvije kese blaga sve u utu sitna mleanina. Jukovi kupi sedam-osam druga i pogubi haraliju. Odbjegloga turskog konja koji je unio hara uskoci ne hvataju zato to e im naruilac platiti podvig. Uskoki prvak upozorava: Ne trite, ljubimna druino, mi zadosta imamo iara od Turina odijelo divno, a jo vie svijetlo oruje. Dae nama pope Ljeeviu, hoe dati dvije kese blaga sve u utu sitna mleanina. U pjesmi Bogdan serdar i aban-aga Arnautin, iz VIII knjige Vukove zbirke, musliman Hasan Toska sarauje s morakim uskocima da bi doao do plijena. On je s uskocima vjeru uvatio, pa ih puta niz Hercegovinu. Kad uskoci iar zadobiju, ise ine Toski Hasan-begu. Pjesme o morakim uskocima ne udaljavaju se od istorije kad govore o razlici izmeu Uskoka i Drobnjaka na prostoru odnosa s turskom vlau. Kad drobnjaki knez Novica Cerovi nastoji da domami
124
Smail-agu na Mljetiak, da bi se ispunila elja vladike Petra II da se smakne muteselim engi, on Smail-agu ubjeuje da e moi pokupiti hara od Uskoka. Cerovi tada ne pominje mogunost da Drobnjaci nee dati hara, jer je engi vjerovao u poslunost svoje drobnjake raje. Po pjesmi, glavni problem za Smail-agu bili su Uskoci koji su se kao pleme formirali od morakih uskoka. Ljudi koji ukazuju Smail-agi na moguu opasnost po njegov ivot ako preduzme odlazak na poziv drobnjakoga kneza, pominju samo Uskoke i Brane. Kad je u trenutku napada na utaborenoga Smail-agu na Mljetiku, engi uzviknuo daj mi, more, ata brnjatasta, njegov seiz Martin je odgovorio: Kami u ga tebi dovoditi, kad su ti ga ukrali Brani! Pjesme ne ukazuju na rajetinsku snishodljivost Drobnjaka samo isticanjem Smail-agina povjerenja u pleme drobnjako (engi veli: uzmi, ujo, pedeset pandura / od Drobnjaka dobrijeh momaka), nego i umanjivanjem znaaja drobnjakih prvaka Karadia i Cerovia. U odnosu na uskoka Mirka koji je smakao Smail-agu, podvizi uja i Novice su sasvim nebitini. Cerovi je pogubio nekakvoga efendi-kadiju, a Karadi Karimana starog ustovia. Izostavljanjem imena efendi-kadije i naglaskom da je ujo pogubio starca, pjesnik-pjeva, u stvari, ukazuje na veliku razliku izmeu uskoka Mirka Aleksia i drobnjakih glavara. Ukratko, autonomnost i specifinost borbe morakih uskoka naglaeni su u svim pjesmama o morakim uskocima, ali istorija morakih uskoka, i ljevitanska i istonodrobnjaka, dobila je uzornu pjesniku nadgradnju samo u pjesmama Junatvo i smrt Lopuine Vuka, iz IV knjige Karadieve zbirke, i djelimino u Klorindi srpskoj iz Njegoeva Ogledala. Ne zna se pjesnik-pjeva jedne i druge. Od djela pisane literature koja obrauje boraku prominentnost morakih uskoka samo spjev Smrt Smail-age engia Ivana Maurania ostaje kao trajni umjetniki posrednik izmeu istorije i italaca. Njegoeva deseteraka pjesma ardak Aleksia i pjesme Nikole I Petrovia Na grobu Mirka Aleksia i Drobnjako kolo ostaju u okvirima knjievnoistorijskih dokumenata prolosti.
125
CRNOGORSKA PLEMENA S HERCEGOVAKIM PREDZNAKOM Crnogorska plemena Grahovo, Banjani, Drobnjak, Piva, Golija, Nikike Rudine i Oputne Rudine, koja su Berlinskim kongresom 1878. godine potvrena kao teritorija Crne Gore, imala su, shodno svojemu poloaju, izvjesne specifinosti u odnosu prema Turskoj, kojoj su zvanino pripadala, i nahijskoj Crnoj Gori, koja je na njih vrila uticaj od kraja XVII vijeka pa nadalje. Po mnogo emu su se ta plemena razlikovala jedno od drugoga. Grahovsko pleme imalo je za Tursku znaajan strateki poloaj jer se graniilo s mletakom, kasnije austrijskom, teritorijom i s nahijskom Crnom Gorom, a i Dubrovaka Republika bila mu je na domaku. Zato su turske vlasti nastojale da stalno kontroliu tu teritoriju i da na njoj obezbijede utvrenje sa stalnom vojnom posadom. Posebno Turska nije isputala Grahovo iz vida od poetka XVIII vijeka kad se ruski uticaj jako oetio u nahijskoj Crnoj Gori. Tako se bilo namjestilo Grahovsko pleme izmeu turskoga nakovnja i crnogorskoga ekia. Pisane prepirke i oruani sukobi izmeu vezira iz Travnika, i kasnije iz Mostara, i cetinjskih vladika esto su bili motivisani Grahovom. Povodom grahovskoga problema sastajali su se u Dubrovniku mostarski vezir Ali-paa Stoevi i crnogorski mitropolit Petar II. Tipian sukob crnogorskih i turskih interesa povodom Grahova ogleda se u sukobu na Grahovskome polju 1836. godine. Tada je muteselim Smail-aga en127
gi, ijoj je administrativnoj nadlenosti pripadalo Grahovo, porazio Crnogorce koji su u svatovskoj povorci s Njegua doli komotno u Grahovo kao na svoju teriroriju. Meu poginulim Crnogorcima bilo je i sedam Petrovia Njegoa, meu njima i Njegoev brat Joko. Smail-aga bio doao na tursku teritoriju da sredi plaanje haraa koje je bilo neredovno, a njeguki svatovi doli na Grahovo sa svim izrazima veselja i znacima crnogorske drave. Obje strane vjerovale su u svoju premo nad Grahovom. Iskusni ratnik, poznati krajiki junak Smail-aga engi satiranjem crnogorskih svatova na Grahovu jasno je Crnoj Gori stavio do znanja da Porta nije izbrisala Grahovo sa svoje dravne mape. Obraun Smail-age s njegukim svatovima i, posebno, ustanak koji je predvodio grahovski vojvoda Jakov Dakovi, Vojvodina odbrana iz peine i njegova smrt, jesu dogaaji koji su bili izazovni kao tematika za usmenu guslarsko-deseteraku pjesmu. Tako je Grahovo, analogno svome geografskom poloaju i tursko-crnogorskim sukobima povodom njega, ponudilo vie tematike usmenoj pjesmi nego bilo koje drugo crnogorsko pleme koje je do Berlinskoga kongresa imalo hercegovaku odrednicu. Pjesma Prvi udarac turski na Grahovo, od anonimnoga pjesnika-pjevaa, iz IV knjige Vukove zbirke, svojim poetskim zgusnuem izvjesno odskae od hroniarske usmene povjesnice crnogorske koju nude Milutinovieva Pjevanija crnogorska i hercegovaka i Njegoevo Ogledalo srpsko. Tako se zgusnutost istorijskih dogaanja na teritoriji Grahovskoga plemena aplicirala u usmenoj deseterakoj poeziji. Razumije se, moe se vie govoriti o poetskim zgusnuima u tim pjesmama, nego o pjesnikim dostignuima kakva su ona koja su postigle pjesme s tematikom iz najstarijih i srednjih vremena. Pleme Banjani, to granii s Grahovom a odmaknuto od puteva Trebinje Niki, koji prolazi preko grahovske i nikiko-rudinske teri128
torije, i Gacko Niki, koji prolazi kroz tijesni klanac Dugu, nije bilo izazovno ni za tursku ni za crnogorsku stranu. Banjani nijesu bili objekat napada, nego prolazni teren za crnogorske pljenidbene ete koje zalaze dublje u Hercegovinu bez straha da e se na banjskoj teritoriji sukobiti s kakvim jaim i organizovanijim turskim snagama. Banjani su kreviti bezvodni kraj iji se stoarski ivalj nije ni djelimino islamizovao. Prirodni resursi Banjana nijesu opredjeljivali ni islam ni tursku vlast da one formiraju svoja stanita, niti su Banjani bili polazite turskih vojski koje kreu na Crnu Goru. Ali se takoe ne moe govoriti o nekoj banjskoj seoskoj i katunskoj tiini. Crnogorske ete esto su banjskom imovinom, stokom osobito, nadomjetale kakav svoj pljenidbeni neuspjeh na imanjima aga, begova i drugoga mislimanskog ivlja u Hercegovini. Ima narodna izreka: Crnogorac se ponosi delepom goveijem to ga je zaplijenio na imanju bega Ljubovia, a goveda umiju samo da riu! Iako Banjane nijesu presijecali drumovi kojim prolaze turske vojske i karaSimo Milutinovi Sarajlija vani, turske vlasti nijesu pratale (17911847) banjsko jatakovanje s Crnogorcima koji preko njihove teritorije prolaze. I Banjane i druga crnogorska plemena preko kojih su crnogorske pljenidbene ete prolazile i turske odmazde dolazile najbolje su okarakterisali stihovi iz pjesme Kula Karadia, od anonimnoga pjesnika-pjevaa iz Njegoeva Ogledala. Stihovi glase: Otud Turci, odovud hajduci sirotinja trpljeti ne moe! Istinu o drutvenome stanju plemena Banjani, kao i drugih crnogorskih plemena koja e Berlinskim kongresom izgubiti odrednicu hercegovaka, vjerno odslikava pjesma Perovi Batri, od pjesnika129
pjevaa ura Milutinovia Crnogorca, iz IV knjige Vukove zbirke. Ta pjesma kae da je Batria Perovia iz Cuca, na njegovu pljenidbenom putu za Hercegovinu, uhvatio orovi Osman. Zarobljenik Perovi predlae hvatau oroviu da ga puti na otkupe, a ne da mu sijee glavu kako je Osman htio da uradi. Kad je Batri nabrojao vrijednosti koje e njegov otac, knez Pero Vuievi iz cucke Zaljuti, dati oroviu za spas svojega sina, vrag donese od Tupana Panta koji razvali pogodbu koju je orovi Osman htio da prihvati. Panto, Banjanin iz sela Tupana, kae Osmanu oroviu: Oj Turine, orovi Osmane nemoj putit Perovi Batria! to ti daje nebrojeno blago, uzeo je blago od Turaka. to l ti daje sedam deferdara, s taki ih je skinuo Turaka, to ti daje vjence i oboce, on e nae snahe povarati te e skidat vjence i oboce. to ti daje Cuckinju robinju, to e moju erku zarobiti te je dati za se u otkupa. to ti daje konja golemoga taj je konjic rodom iz Banjana! Njego nije Milutinovievu pjesmu iz IV Vukove knjige Perovi Batri unio u svoju ideoloko-politiku antologiju Ogledalo srpsko, nego je pribavio njezinu varijantu u kojoj nema od Tupana Panta, nego Osman orovi ne prihvata otkupe koje mu nudi Batri. Jedan od najveih crnogorskih pjesnika-pjevaa, Tean Podrugovi iz Golije, odrazio je u svojim pjesmama karakter drutvenoga ivota tokom turske vladavine na prostorima koji su imali hercegovaku odrednicu, a koji e Berlinskim kongresom ui u sastav meunarodno priznate Crne Gore. Te su teritorije, po kompleksu oblika svoga ponaanja prema zvaninoj turskoj vlasti, bile mnogo slinije brdskim plemenima nego plemenima nahijske Crne Gore. Ali, uoljiva je razlika izmeu tzv. hercegovakih plemena i Brda koja se ispoljava u tome to je iz prve grupe samo Piva imala dugotrajnije turske naseobine na svojoj teritoriji, dok su brdska plemena imala na svojim prostorima i mo130
na stanita turske vlasti i zapaen broj muslimanskoga ivlja. U sredini bjelopavlikoga atara uzdizao se turski grad Spu. Piperi su se dozivali s Podgoricom. U Kuima je bio grad Medun, Rovca su imala turski Kolain, a Vasojevii Berane. Morako pleme nije imalo turski grad, ali jeste morake uskoke koji su uvrtali turske egzekutivne vojske na Morau. Uglavnom, konstelacija odnosa pravoslavnoga ivlja i turskih vlasti u tzv. hercegovakim plemenima, izuzev Grahova, koja e pripasti Crnoj Gori bila je snoljivija nego u brdskim plemenima. To snoljivo stanje nekih puta su remetile divanije lokalne turske vlasti i propaganda nahijske Crne Gore koja je, najvie preko svetenika, podgovarala rajetinske plemenike da ne usaglaavaju svoje interese s interesima zvanine turske vlasti. Tean Podrugovi koji se formirao u tim snoljivim prilikama vie je saoptio Vuku Karadiu pjesama o Marku Kraljeviu nego ikoji drugi usmeni pjesnikpjeva s prostora s kojih je Vuk dobavljao pjesme. Kako je primijetio Vladan Nedi, naa predstava o Marku Kraljeviu uglavnom Vuk Stefanovi Karadi je Podrugovieva vizija naeg (17871864) najveeg epskog junaka. ak se i Teanov lini ivot slae sa slikom koju je oformio o Marku kao zatitniku naroda od siledija i pustahija iza ijih postupaka ne stoji zvanina turska vlast. Tean se ne odmee gori u hajduke niti kuu zamjenjuje peinom od zuluma vlasti iza koje stoje sultan i devlet, nego od brutalnosti lokalnih napasnika kojih je bilo golemo u preirokome Carstvu Turskome. Razbojnik Musa u Teanovoj pjesmi Marko Kraljevi i Musa Kesedija, iz II knjige Vukove zbirke, kao odmetnik od vlasti vjea hode i hadije, i Arapin iz pjesme Marko Kraljevi ukida svadbarinu, takoe iz II knjige Vukove zbirke, koji uvodi svadbarinu na Kosovu i na silu obljubljuje kosovske evojke, tipini su predstavnici
131
samovoljnih siledija kakvi su bili i oni od kojih je Tean morao pobjei u goru zelenu. Da ne treba poistovjeivati zakonitu tursku vladavinu, koja je utemeljena Kanunima sultana Sulejmana Zakonodavca (15201566), s ispadima lokalnih monika koji oficijelno predstavljaju vlast, rjeito dokazuje izjava jednoga staroga Trebjeanina, doseljenika u Rusiju. Dajui karakteristiku turskih vlasti u Nikiu, Trebjeanin kae: Dok je zapovijedao Nikiu Amza-kapetan Muovi, mudri i pravdoljubivi ovjek, dotle je dobrijem Turcima i svim Hrianima samo dobro bilo. Jer je zlikovce i jaramaze Turke tako nakazivao i strogo drao, da nijesu smjeli unuti, a kamoli bez uzroka obijediti hrianina, ili koga mu drago. Mudrost i dobrota Amze-kapetana uvena je bila po svoj Ercegovini i po Bosni. Po smrti Amze-kapetana njegovo mljesto zastupi brat mu Beir, u vladanju slabiji od Amze, no dobre due ovjek. No kad je oko 1780. godine na Beirovo mljesto stao sin mu, Osman-kapetan, slabe pameti i za vladanje sasvijem nevaljalnij ovjek, onda se opet povratio zulum i beznaalije te obeenij nikiki hriani ve nije mogao vie pravoga suda nai. Onogotski graani i varoani Turci najprije su na zlo nagovarali svoga ludoga Kapetana, a poslije, vievi njegovu nevaljalost, uzeli takav ma, da ga, koji su pojai bili, ni sluali nijesu. Nego su injeli kome je to drago bilo. Sluajevi lokalne vlasti koja iscrpljuje raju mimo zakonom predvienih dabina i obaveza najpreciznije je naslikao Filip Vinji u pjesmi Poetak bune protiv dahija, iz IV knjige Vukove zbirke. Vinji je ostao bez kunoga ognjita i poao za bijelim tapom po svijetu, ne inom zvanine turske politike nego drskou napasnika iz Zvornika koje centralna vlast nije uspijevala da kontrolie. Vinji je nepristrasno opjevao srpske knezove koji nijesu radi kavzi, i raju koja trpi zulume, i turskoga cara koji potuje zakone, i lokalne siledije koji te zakone ne potuju. Teanov Marko Kraljevi, junak-podanik, poetska je sinteza drutvenoga stanja crnogorskih prostora na kojima se nije bila zaela misao o oslobodilakoj borbi protiv Osmanskoga Carstva. Tim prostorima pripadaju crnogorska plemena koja su imala hercegovaku odrednicu do Berlinskoga kongresa, Sedmoro Brda prije bitaka na Martiniima i Krusima 1796. godine, kao i nahijska plemena Crne Gore tokom XVI i XVII vijeka. Kratko reeno, lik Marka Kraljevia, koji je uobliio Tean Podrugovi iz Golije, tumai crnogorsko istorijsko vrijeme
132
koje nije opjevala deseteraka, antiturska i slobodarska usmena epika crnogorska. Ono vrijeme koje je zaudilo Njegoa to pjesmom nije obuhvaeno, a to je Petar II istakao u predgovoru Ogledala srpskoga. Epski lik Marka Kraljevia, junaka-zatitnika, opsluivao je interese junoslovenskih prostora tokom stabilnih vjekova turske vladavine i pruao uzor usmenoj epici da izgrauje likove drugih junaka-zatitnika. Preerano bi bilo nazvati te likove dvojnicima epskoga Marka Kraljevia prikladnije ih je smatrati oenkom njegovom. Jer, od arca boljeg konja nema / ni od Marka boljega junaka. Uzurpiranost crnogorskih plemena s hercegovakim predznakom od strane pljenidbenih prolazaka i od turskih odmazdnih akcija protiv saradnika s pljendijama opet je pjesniki najbolje uobliio Tean Podrugovi koji je prije odmetanja u hajduke ivio na takvim prostorima, u Goliji. U Teanovoj pjesmi Pop Crnogorac i Vuk Koprivica, iz IV knjige Vukove zbirke, Vuk Koprivica iz Banjana je deset brata pogubio jednome popu crnogorskom. Onda osiroeli pop, troei svoje blago, a posredstvom jedne mlade Crnogorke, kumstvom domamljuje Vuka Koprivicu na Cetinje da bi mu se glave domogao. Banjanin je oeao prijevarnu opasnost od takvoga poziva, ali, poto se kumstvo ne odbija, Koprivica stie na Cetinje. I dok Vuk dri kume na rukama u crkvi Ruici a pop izvodi krtenski obred, pripremljena eta Crnogoraca sasipa puani plotun u Koprivicu. Zgodila su ga puana zrna i u plei, i u prsi, i u perin, ali, kao odgovor na svetogre koje Crnogorci ine kumstvu i crkvi, Vuk od ubojitih metaka ne gine, jer Bog ga uva i sveti Jovane. Onda je Vuk poekao popa u crkvi otrim maem po svilenu pasu. A kada se domogao svoga konja, tridest Vue posijee glava. Pobjegao je onda na hatu u svoje Banjane, ali u evu ga eta doekala, pue na njeg trideset puakah nijedna mu rane ne zadade. Kad se Vue na nevolji nae, on potee maa zelenoga te raera mlade Crnogorce i ujagmi glave tri-etiri, pa otide u Banjane ravne, pobratime, zdravo i veselo!
133
Da su crnogorska plemena s hercegovskim predznakom znala i da gledaju na nahijsku Crnu Goru kao na svoju zatitnicu od raznih napasnika, pokazuje odgovor vladike Petra I na molbu arhimandrita Arsenija Gagovia da se imovina pravoslavnoga ivlja u Pivi, i posebno Pivskoga manastira, zatiti od pljake morakih uskoka. Petar I kae: Ja sam sve naine upotrebljavao da uskoke od toga zlodjejanija ustavim, ali se nekoliko zloinaca ustaviti ne hoe i tako ne mogu uiniti drugo, nako da poaljem vojsku na njih, a za poslati vojsku elo bi se ne mali troak, kojeg ja ne imam, budui mi narod ne daje nita i ne item da mi dade ikakve stvari, nako samo da prekrati medusobno krvoprolie i ostala bezakona djela i da u miru i u ljubavi hristijanski ive. Hrapavi odnosi pljenidbenih eta iz nahijske Crne Gore i pravoslavnoga ivlja iz crnogorskih plemena s hercegovakom odrednicom oslikani su u usmenome pripovijedanju, kakvo je pria o branome doivljaju jednoga nahijskog Crnogorca. Veli pria, oenio se Cuca iz Banjana. Kad se prve brane noi pribliio svojoj suprunici, primijetio je dugaku zaraslinu ispod njezinih dojki. Kad je mladoenja na branoj prostirci upitao mladu ta joj je to ispod sisa, ona mu je ispriala ta se nekad s njom dogodilo. Kae, kad se jedna crnogorska eta vratila jalova iz pljenidbe, jer su je Turci na timaru bega Zvizdia na Krscu ognjevito doekali, svratila je u kuu njezinih roditelja. Harambaa je podviknuo domainu da eti zakolje ovna za veeru, na to on nije pristao no je junaki eti odudario. Onda je razmamljeni harambaa potegao handar i po srijedi udario kolijevku u kojoj je spavalo dijete. E pa sudbina je dosudila da to dijete kao crnogorska nevjesta ispria svome muu kako je ispod svojih bujnih grudi zaradila dugaku brazgotinu. Rekla je, kako joj je kazivala majka, da crnogorski harambaa nije uspio da presijee kolijevku zato to je beika imala jake bukove bandae koje su omele handarski zamah da presijee nadvoje kolijevku sa zaspalim etetom. Samo je ljuto obranjena evojica, to dugaka brazgotina osvjedoava. Jedna varijanta te prie dokazuje da je sudbina dovela harambau da isprosi za svoju suprugu evojku koju je u bijesu svojom rukom obranio kad je ona bila etetom u kolijevci, a druga varijanta dopriava da nju harambaa nije isprosio, nego je oteo kad se sa zamanim plijenom vraao s imovine istih begova Zvizdia. U svakome sluaju, pria u svojim varijantama, kao i pjesme o Batriu Peroviu i Vuku Koprivici, doaravaju odnose nahijskih i okolonahijskih plemena Crne
134
Gore prije njihova idejno-politikog pribliavanja koje e poeti da se vidljivo dogaa poslije pobjedonosnih bojeva koje su Crnogorci, nahijski i brdski, predvoeni vladikom Petrom I, izvojevali na Martiniima i Krusima 1796. godine. Te pobjede su opomenule nenahijska crnogorska plemena da Tursko Carstvo nije vjeito. Proces eliminacije gatakoga muteselima Smail-age engia u Drobnjaku 1840. godine implicira strukturu odnosa Cetinja i crnogorskih plemena s hercegovakom odrednicom koja su oficijelno jo pripadala Turskoj Carevini. Smail-aga engi bio je primjer elitnoga krajikog ratnika koji je odan svome caru i Stambolu. Junaki se istakao u guenju mameluke bune u Misiru i za tu zaslugu dobio poasni in kapiibae. Nije u tradiciji ostalo ni rijei o kakvome njegovom ponaanju koje ne udovoljava normama centralne turske vlasti. Koliko je bio ljuti krajiki ratnik, toliko je svojim ponaanjem bio primjerni izvrilac zakonskih normi koje ga obavezuju kao muteselima. Smail-aga je poznat u istoriji i po tome to nije pristupio ustanku Husein-bega Gradaevia koji se borio za autonomnost Bosne u okvirima Osmanskoga Carstva, no je engi s gatakoga Lipnika ostao vjeran caru i devletu. Kada je vladika Petar II isplanirao eliminaciju Smail-age, kao linu osvetu za smrt svoga brata Joka koga je s drugim svatovima s Njegua eliminisao Smail-agin tabor na Grahovu, naao je najbolji nain da domami engia u Drobnjak na gotovu pogibiju. Naime, s Uskocima, nasljednicima morakih uskoka iz Ljevita, Njego je ugotovio Smailagino smaknue, a Drobnjake je podstakao da uvjere svoga muteselima da e se moi prikupiti hara ne samo od Drobnjaka, koji je ve pomalo izostajao, nego i od Uskoka. Junatvom jednoznano usmjereni Smailaga imao je povjerenje u svoje podlonike, posebno knezove iz Drobnjaka oka Malovia iz Dui i uja Karadia iz Petnjice. Povjerovao je Smail-aga u valjanost njihova prijedloga da treba ii u Drobnjak po carev hara. Takav odnos prema podrunim pravoslavnim knezovima nije odraz samo junake jednoznanosti Smail-age, nego i produetak davno uspostavljenih odnosa turskih vlasti s pravoslavnim knezovima koji nijesu radi kavzi, kako bi rekao Filip Vinji. Zna se da je muteselim Smail-aga engi osobito uvaavao oka Malovia koji je bio u njegovu taboru kad se ratovalo s Memelucima u Egiptu, pa ga je od milote zvao Marijanom. Prema tome, odlazak Smail-age u Drobnjak, e mu je pripremljena pogibija, bio je rezultat njegova povjerenja u drobnjake plemenske prvake koji su se, oni i njihovi prethodnici, po135
zitivno iskazivali prema turskoj vlasti. Tako se iskazivali tokom duga vremena, upravo sve do pobjedonosnih crnogorskih okraja s Turcima koje e crnogorska plemena s hercegovakom odrednicom opomenuti da se okreu Cetinju. Prema tome, nije sluajno to je pjesmu o Batriu Peroviu, koji ne razlikuje imovinu pravoslavnoga ivlja u Banjanima od imovine aga i begova u Hercegovini, saoptio uro Milutinovi, pjesnik-pjeva iz Grahova, a pjesmu o Vuku Koprivici, u kojoj se zloinaki iskazuju cetinjski pop i nahijski Crnogorci, Tean Podrugovi, pjesnik-pjeva iz Golije. Ta dvojica pjesnika-pjevaa su s teritorija preko kojih su kroz dugo vrijeme prolazile pljenidbene ete nahijskih Crnogoraca. Te su teritorije napadali otud Turci, odovud hajduci! Opaska Vuka Karadia uz pjesmu Pop Crnogorac i Vuk Koprivica vrlo je instruktivna. Napomena glasi: Banjani se i sad broje (1833. N. K.) u tursku dravu, a otprije su morali s Turcima udarati na Crnu Goru i braniti se od Crnogoraca, kao to su i Crnogorci etujui onuda po Turskoj slabo razlikovali imanje hriansko i tursko. Tako i u pjesmi Perovi Batri od Tupana Panto, Banjanin, nije samo govorio oroviu Osmanu da Batria nipoto ne puta iva, nego ga je jo i ubio sam. Plemena Nikike Rudine, Oputne Rudine i Golija imala su svoje prepoznatljivosti, ali ne toliko privlane za usmenu deseteraku epiku da bi se mogla barabariti s drugim plemenima s hercegovakom odrednicom. Preko Nikikih Rudina prolazio je znaajni drum iz pravca Trebinja za Niki koji je privlaio pljenidbene ete nahijske da napadaju karavanske i druge prolaznike od kojih se moe ariti kakav iar. A rudinska pasita bijeljela su se od stada nikikih muslimana to je bilo izazovno za iste ete. Izazovnost Nikikih Rudina za crnogorske pljenidbene udare saeto je izraena u pjesmi Smrt Nikca od Rovina iz Njegoeva Ogledala srpskoga. Nikac prijeti nikikome kapetanu Hamzibegu Muoviu da e mu, ako od njega ne dobije simbolini hara kao znak junake prednosti nad Nikiem, plijeniti ovce od Trepaa do dno Duboakah, od Trubjele do Spile kamene. S planina Goca i Nenade crnogorske harambae imale su otvoren pogled na carski drum i na pasita Nikiana. Tako su, prvjenstveno zahvaljujui svome geografskom poloaju, Nikike Rudine osigurale
136
svoju prisutnost u crnogorskoj deseterako-guslarskoj epici s istorijskom tematikom iz XVIII i XIX vijeka. Oputne Rudine toliko su bile na domaku hercegovakih gradova i islamiziranoga ivlja, kako u tim gradovima tako i u njihovoj okolini, da nije imalo uslova da bilo kojom svojom dimenzijom privuku crnogorsku usmeno-guslarsku epiku. Tek e sredinom XIX vijeka, a posebno pod uticajem ustanka protiv Turaka koji je predvodio vojvoda LukaVukalovi sa Zubaca, Oputne Rudine na se privui guslarsku pjesmu. I Kosijerevski manastir doprinijee da se oputnorudinski kraj ne zaobie u usmenoj epici. Meutim, to je ve bio kraj klasine usmene epike. Knjige, Vukove zbirke i Njegoevo Ogledalo srpsko, ve su bezmalo u cjelosti bile prekinule prirodni tok usmene deseterake pjesme na dananjim prostorima Crne Gore. U narodskoj, odnosno imitativnoj, guslarskoj pjesmi istaknuti borci iz Oputnih Rudina, koji su se proslavili u bitkama protiv Turaka, posebno na Vuijem Dolu, dobili su svoje zapaeno mjesto. Pleme Golija, nalazei se u neposrednoj blizini Gacka i hercegovake teritorije s gusto naseljenim muslimanskim ivljem, imalo je na svojoj teritoriji mjesto Krstac koje se glasilo po istaknutim, odnosno domicilno muslimanskim, junacima s prezimenom Zvizdi. I u zapaenoj pjesmi iz Njegoeva Ogledala, kojoj je ideoloko-politiki usmjereni antologiar dao naslov Sinovi Obilia, Nikac od Rovina e iskoristiti svoga pobratima Zvizdi Arslan-agu da ga proputi do adora ehajpae, e e junak od Rovina uiniti obilievski podvig. Golija je bila i u neposrednoj blizini klanca Duga kroz koju je prolazio izuzetno znaajan put iz pravca Gacka za Niki. A u Nikiu se slivao s jo dva puta: jedan je stizao od Trebinja, a drugi od Pljevalja to je prolazio preko Spua i Podgorice za Skadar. ta je sutjeska Duga kroz koju najglavniji put prolazi znaila u doba turske vladavine, jasno kazuju stihovi iz bonjake, odnosno muslimanske, pjesme: A kakva je Duga kamenita! Da je druga na krajini bila, ne bi majka othranila sina. Ti stihovi nalaze se i u pravoslavnoj pjesmi, samo to se tamo umjesto majka kae bula. Stisnut klanac Duga, koju u pjesmama stalno prati atribut krvava, obezbjeivala je uspjean napad na turske karavane, svatove i druge
137
prolaznike, od strane nahijskih eta, hajduka i, osobito, morakih uskoka. Zahvaljujui okolnim planinama i tjesnoi klanca, neuporedivo malobrojniji napadai plijenili su zamaite karavane, razbijali svatovske gupe i erdosali ak borbeno opremljene turske tabore. Zbog svih tih okolnosti pleme Golija nalo je mjesta u crnogorskoj usmenoj, guslarsko-deseterakoj epici. Njego kao dravnik i politiar nastojao je da se pljenidbena surovost nahijskih Crnogoraca prema plemenima na koje je on raunao kao na buduu teritoriju crnogorske drave, i esta naklonost pojedinaca iz tih plemena prema turskoj vlasti, polako potiskuju iz crnogorske kolektivne svijesti. Zato je u svoju ideoloko-politiku antologiju Ogledalo srpsko unio poetski izrazito slabiju varijantu pjesme Batri Perovi nego to je ona koju je saoptio uro Milutinovi iz Grahova, a koju je Vuk Karadi objavio dvanaest godina prije izlaska Ogledala. A stvar je bila u tome to se u varijanti Osveta Batria Perovia, koju je Njego pribavio za svoju antologiju, ne govori o nasrtaju nahijskih Crnogoraca, konkretno Batria Perovia, na imovinu pravoslavnoga ivlja u Banjanima. Kao pjesnik Gorskoga vijenca, Njego je morao da zatiti Batria Perovia od karakteristika koje mu je dala klasina usmena guslarskodeseteraka pjesma. Nije mogao Njego objaviti guslarsku pjesmu koja naglaava Batrievu praksu da pljaka imovinu crnogorskih plemena koja su jo pod Turcima, a onda u Gorskome vijencu prikazati Batria kao moralno-junakoga idola kakvoga Crnogorska jo raala nije / od Kosova pa ni prije njega. Zaobilaenjem umjetniki zrelije pjesme o Batriu Peroviu vladika Petar II je podsticao zaboravljanje nemilih odnosa izmeu nahijske Crne Gore i drugih crnogorskih plemena koja jo nijesu bila pripala Crnoj Gori. Tako su politika i knjiga u Crnoj Gori postajale prepreka za prirodni tok usmene guslarske pjesme.
138
MUSLIMANSKA NASELJA NA CRNOGORSKIM PROSTORIMA Tokom turske vladavine na dananjim teritorijama Crne Gore muslimanske naseobine meusobno su se razlikovale po tematici koju pruaju usmenoj knjievnosti. Krajiki turski gradovi, bolje rei vojna utvrenja, u kojima je prvjenstveno obitavao domicilni islamizovani ivalj, a to su Niki, Spu, Medun, Kolain i abljak Crnojevia, produkovali su tematiku za epskojunaku pjesmu. A turske varoi koje su odmaknute od krajike granice, to su takoe naseljene domicilnim islamizovanim ivljem, a to su Pljevlja, Podgorica, Bijelo Polje, Berane, Plav, RoaAlbert Bejts Lord je, Gusinje, Bar i Ulcinj, bile su (19121991) ambijent koji produkuje usmenu lirsku pjesmu o sevdahu, rahatluku i meraku. Poslije dvjestogodinje turske vladavine Risan i Herceg Novi ostali su bez muslimanskoga ivlja krajem XVII vijeka. Mletaka vlast je proerala muslimane. Krajiki gradovi na crnogorskoj teritoriji imali su dvostruke uslove da junakoj epici nude tematiku. Kad Tursko Carstvo nee vodi rat, krajiki ratnici, odnosno age i begovi i njihovi podrunici, izvravali su obaveze koje su normirane od strane drave, to je znailo odreeni broj boraca i trokove koje podrazumijeva odlazak na datu vojnu. Tim odlaskom borakih snaga na udaljene frontove imovina islamskih porodica, posebno imanja aga i begova, bila je izloena plijenu, jer otan139
avanje odbrambene moi na tim imanjima privlailo je crnogorske ete, hajduke i osobito morake uskoke da maksimalno aktiviraju svoje pljenidbeno raspoloenje. U takvim prilikama posebno su bila izloena plijenu pasita ravnih planina Lukavice i Krnova na kojima su ljetovala zamaita stada ovaca, delepi govedi i ergele konja. Krnovo i Lukavica poprimili su u crnogorskoj usmenoj epici, jednako pravoslavnoj i muslimanskoj, znaenje epskih planina na kojima se iskazuje obostrano junatvo, kako napadaa tako i branilaca. Crnogorska ratnika krajina imala je jednu specifinost po kojoj se razlikuje od tzv. klasine krajine koja je bila na granici Travnikoga, odnosno Mostarskoga vezirata prema, prvo, Mlecima i, kasnije, Austriji. I jedna i druga krajina jednako su bile krvave haljine e je s krvlju ruak, a s krvlju veera. Ali, ta krvobojna stvarnost bila je kudikamo izraenija na crnogorskoturskoj krajini. Razumije se, o toj izraajnosti moe se govoriti kad se osmotri trajanje crnogorskoturske krajine od poetka XVIII vijeka, kad je nahijska Crna Gora odskoila od pokornosti Turskoj, pa do Berlinskoga kongresa 1878. godine. Tokom toga vremena, vazda kad je Rusija dola u ratni sukob s Osmanskim Carstvom, poslala je svoga emisara u Crnu Goru, koji je bio snabeven rubljama i medaljama, da svoju istovjernu i jeziki blisku brau Crnogorce podstaknu za udare na turska utvrenja i muslimansku imovinu. A kad bi Rusija postigla dogovor o primirju s Turskom, u kome se ne spominje Crna Gora, okrvavljeni krajinici koji su se vratili s tursko-ruskoga bojita svetili su se Crnogorcima koji su im razarali imovinu dok je trajao okraj na datome bojitu. Tako je u turskim krajikim gradovima prema Crnoj Gori bilo malo uslova za aik pjesmu u ul-bai a na mjeseini. Nije Fata iz Nikia u komociji mogla sluati sevdalinku koju joj Mujo izvodi o akamu ispod demirli pendera, kako je mogla njezina imenjakinja u
140
Pljevljima i Podgorici. Nije se Mujo iz Kolaina mogao preputiti saztamburici onako kako je mogao njegov imenjak u Pljevljima. Krajiki sevdalija ee je bio bojovnik i obanski odbrambenik nego oputeni eherlija kakav je bio njegov istogodinjak u varoima koje su odmaknute od ljute krajine. O tursko-crnogorskoj krajini, tome izvoritu tematike za junaku epiku, rjeito govore pjesme, kakva je pravoslavna Junatvo i smrt Lopuine Vuka i muslimanska Krnovka. Konkretno, dogaaj o kome se govori u pjesmi o Lopuini Vuku indikativan je za sagledavanje ivotnoga kompleksa crnogorsko-turske krajine. Taj opjevani dogaaj desio se 1795. godine, a detaljni podaci o njemu nalaze se u Kazivanju starih Trebjeana koje je, po nagovoru Vuka Karadia, pribrao i objavio Dimitrije Tirol. Jedan stari Trebjeanin, odseljen u Rusiju 1804. godine, rekao je: Pokupivi oko osam stotina ljudi Bjelopavlia, Pipera, Rovana i Moraana, Trebjeani su i ostali uskoci udarili na nikike planine Krnovo i Dobroboje i tu su plijenili svu gradsku stoku, volove i konje svega oko dvadeset hiljada glava. Plijen ovaj oni su sreno doerali do svoje planine Lole, e ih je, umorne, morala izmijeniti zastava od Pipera, koji ugledavi veliku poeru i bojei se da ih u onim nepoznatijem mjestima ne pobiju Turci, poplae se i uteknu, a Turci napru jae i svu ovu stoku otmu natrag. Ove je ubito i ranjeno oko dvadeset Turaka, a s hrianske strane poginulo osam ljudi, Bjelopavlia i znameniti junak Trebjeanin, Vukain Jokanovi. Ranjeni samo dvojica: Trebjeanin Boko Bui i Bjelopavlovi Vuksan Radov iz Martinia. Iskaz staroga Trebjeanina naglaen je hiperbolom ak i vie no to crnogorsko junatvo na krajikim prostorima naglaavaju pjesme iz Njegoeva Ogledala srpskog. Tipian primjer pjesama koje vie retoriki no pjesniki opisuju sukobe na pasitima turske krajine je Boj
141
za pasita iz Ogledala. U toj pjesmi se pristupa planini Lukavici onako kako se planini Krnovu pristupa u pjesmi Junatvo i smrt Lopuine Vuka. U muslimanskoj deseterakoj pjesmi Krnovka, od pjesnika-pjevaa Muja Dubera, nikikoga iseljenika u Gacko, obraena je istorijska struktura krajikoga obrauna na pasitima, konkretno na planini Krnovu, a dogaaj je osmotren iz ugla turske politike, odnosno interesa muslimanskoga ivlja na turskoj krajini prema Crnoj Gori, onako kako je u pjesmama pravoslavnih pjesnika-pjevaa osmotren iz ugla crnogorske pljenidbene prominentnosti. Turski gradovi, odnosno vojna utvrenja s muslimanskim ivljem u okolini, pruili su usmenoj crnogorskoj epici jedan poseban oblik tematike, a to su tzv. turski uskoci. Turski tabori u krajikim gradovima prema nahijskoj Crnoj Gori bili su ee osnaeni uskocima iz Crne Gore. Petar obaji je dokazao da je u turskome Nikiu poetkom XIX vijeka bilo osamdeset kua uskoka iz Crne Gore. Slino stanje bilo je u Milman Peri Podgorici, Spuu, Kolainu i gra(19021935) dovima koji su na domaku Crne Gore Skadru, Trebinju, Gacku. Vuk Karadi kae da su nahijski Crnogorci morali svojim ljudima mnogo tota kroz prste gledati, jer se u narodu govorilo: Dok mi je Spua i Nikia ne bojim se ni Senata ni ikoga drugoga. Vuk objanjava i razloge emigriranja nahijskih Crnogoraca u turske gradove. Veli: Kad se kome Crnogorcu uini kakva nepravda i on se ne moe osvetiti, ali kad on kome ta uini a ne moe se braniti, on uskae u Turke koji ga obino veoma rado primaju i svaku mu pomo ukazuju. Vladika Petar I Petrovi naglasio je 1828. godine da je vazda bilo uskoka iz Hercegovine u Crnu Goru i od Crne Gore u Hercegovinu otkad je nastupila turska vladavina na Balkanu.
142
Uskoci iz Crne Gore koji su potraili sklonite u turskim gradovima da bi se ne samo svetili za uinjenu nepravdu, nego i da bi nanijeli to vie zla svojim saplemenicima, opjevani su u usmenoj deseterakoj epici Crne Gore. Tipian turski uskok u us menoj crnogorskoj epici je Pejo Nikevi koji je ivio u vrijeme mitropolita Petra I Petrovia. Petar I mu se u pismima obraao kao prvaku plemena Pjeivaca u Katunskoj nahiji. Kad je zbog uvrede koja mu je nanijeta Pejo ubio svoga roenoga brata i ranio nekoliko roaka-bratstvenika, i to na dan svoje krsne slave Svetoga Jovana Pjeivakoga, pobjegao je glavom bez obzira u turski Niki. Nikiki graani su ga rado prihvatili zato to se Pejo odmah poeo takmiiti s nikikim prvim junacima u lokalnim okrajima s morakim uskocima i nahijskim Crnogorcima. A ti okraji najee su bili i zbog i radi plijena. Pejova izuzetna borbena prominentnost opredijelila je Petra I na savjet Pjeivcima da krvoednome odmetnutom bratstveniku sve oproste, jer je Petar I znao da je to jedini nain da se Pjeivci sauvaju od njegovih upada i zuluma. Pejo je poznavao sve pjeivake klance i prolaze, pa je bio odlian predvodnik nikikih udara na pjeivake ivote i njihovu imovinu. I Pjeivci su prihvatili prijedlog cetinjskoga vladike. Pejo se vratio u svoje domorodne Pjeivce i opet postao energian protivnik Nikia i njegovih graana. Na kraju je poginuo od ruke svoga roaka kome je bio krvoduan. U pjesmi Osman kapetan i Pjeivci, iz Njegoeva Ogledala, nikiki prvaci na divanu, u haru kapetana Muovia, zakljuuju da je prvi junak meu njima uskok Pejo Nikevi. Poto su se nakitili vina, o svaem se Turci zaedoe,
143
ma sve Turci zbore o junatvu ko je bolji junak na krajini. Ree aga Njuharevi Salko: Nema u nas boljega junaka od uskoka Peja Nikevia! Sve mu age rije pofermae. Osman-kapetan opominje svoje ratnike da ne treba imati veliko povjerenje u dobjeglicu Nikevia Peja. To kapetan nikiki radi vrlo smiljeno da bi, dirajui u Pejovu agonalnu plahovitost, to bolje iskoristio njegovu preduzimljivost u okrajima s morakim uskocima, nahijskim Crnogorcima i Branima koji se u pljenidbi nekad udruuju s Moraanima, a nekad se navijaju nahijskim etobaama. Poslije opomene Osman-kapetana, Nikevi odmah kupi etu da ide na Pjeivce od kojih se odmetnuo. Usmeni pjesnik-pjeva okarakterisao je Peja Nikevia ne samo na osnovu podataka iz njegove biografije, nego i kao poznavalac mentaliteta emigranata iz Crne Gore koji su uskoili u Zlatan olakovi Tursku. Sauvani istorijski izvori (19552008) pokazuju da se vie puta dogaalo da se uskok povrati u svoje pleme i ponovo ukljui u pljenidbu ili kakav drugi sukob s turskom vlau. Pojedini takvi odmetnici-povratnici opjevani su kao junaci koji su se istakli u plijenu ili kakvome drugom okraju poslije njihova pokajnikog povratka u svoja plemena. Osman Gavrilov iz pjesme Vuk Tomanovi, iz Njegoeva Ogledala, pripadao je glasitoj evskoj porodici Gardaevia. Poslije nekakvoga plemenskog sukoba emigrirao je, primio islam, i kao uskok dobio ime Osman. Postavljen je za barjaktara koji predvodi turske buljuke na Crnu Goru. Ali kad je namjerno zaveo u Cuce buljuk Turaka i dojavio Crnogorcima da
144
ih presretnu, cucki saplemenici su mu oprostili sve to im je bio kao odmetnik uinio. Onda se povratnik Osman oglasio kao energian junak u borbama protiv Turaka. Zanimljivo je to da on nije mijenjao tursko ime, pa ga i tradicionalno dopriavanje i usmena pjesma nazivaju Osmanom. Olako prihvatanje turskih imena u Crnoj Gori moda je produetak navike koja se formirala u vrijeme prve islamizacije na dananjim prostorima Crne Gore. Kako je to u nauci utvreno, u prvim decenijama islamske vlasti na crnogorskim prostorima prihvatanje islama imalo je deklarativni karakter. Prevjereni hriani uzimali su islamska imena, ali ne obavezno i sve druge atribute islama. Najee su konvertiti uzimali ime sultana koji je tada na prijestolu bio ili imena vezana za Alahove poslanike na zemlji. Tu komociju islamskoga ponaanja kod crnogorskih prevjernika i Njego indirektno potvruje u Gorskome vijencu. Pozvani na skuptinu, o Malome Gospoinu dne na Cetinju, muslimanski prvaci crnogorski ude se prijedlogu svojih pravoslavnih saplemenika i sabratstvenika da treba naputiti vjeru Prorokovu i vratiti se pravoj vjeri Hristovoj. Zairski kavazbaa Ferhat kae: Mi ivimo kao dosad bratski / pa ljubavi vie ne trebuje, a Skender-aga se ovako obraa svojim pravoslavnim plemenicima: U bojeve jesmo li zajedno? Zlo i dobro bratski dijelimo. Kosa mlada na groblje junako siplje li se bulah ka srpkinjah? Treba pomenuti i mogunost da je junak, prebjegalac-povratnik Gardaevi mogao imati ime Osman i prije nego to je primio privremeno islam, jer su esto majke davale svojoj eci turska imena i to iz nekog predrasudenja kako veli Njego u pogovoru Ogledalu srpskome. U namjeri da iz Crne Gore ukloni sve to ga podea na islam i Turke, Njego naglaava tu slijepu predrasudu, iako u stvarnosti to nije bilo tako. Ne malome broju Crnogoraca zaboravljeno je krteno ime i preimenovano u tursko. I bilo je dosta pravoslavnih Muja, Musa, Rama, Murata, Beira, Alja i dr. Sin poznatoga pivskog vojvode i energinoga borca protiv Turaka, Lazara Soice zvao se Mujo. Posebno je vrhunska bonjaka alijas muslimanska balada Omer i Merima ljepotom svojom omilila kod pravoslavnih Crnogoraca imena momaka i evojaka o ijoj traginoj ljubavi ta pjesma govori.
145
Turski uskoci opjevani su u vie pjesama kao junaci koji su sraniji i preduzimljiviji nego sami Turci. Tako kad u pjesmi Dva Baletia iz Njegoeva Ogledala, Hamza-kapetan iz Nikia pita je li bula rodila junaka da povede etu na evo, Svi su Turci mukom zamuknuli, a u crnu zemlju pogledali, a ne hote dva dobra junaka Kalabii Minja i Mileta, nego Hamzu meu oi arne! Kalabii podiu etu i ginu na evu, jer su Crnogorci nastojali da se najprije njih rijee kao nepomirljivih protivnika i turskih harambaa. U pjesmi Brza osveta gotova teta, iz Ogledala kao i pjesmama koje sljeduju, pominju se evljani Drago i Tomo kao uskoci i turske harambae. U Klorindi srpskoj uskok Hrnkovi Paun predvodi nikike Turke koji vojte na Morau. U pjesmi Ovce Bajove uskok Toman Mitrovi upuuje klobukoga dizdara Osman-agu na plijen u Crnoj Gori. U Kuli Karadia Smail-aga engi trai dobrovoljca koji treba da mu dovede hata od koga se u boju odvojio. Odmah se javio junak dobar rodom Crnogorac / od Bjelicah Goranov Mihajlo. Taj isti Mihajlo Goranov u pjesmi Prvi udar turski na Grahovo, 1836, iz IV knjige Vukove zbirke, moli mostarskoga vezira Ali-pau da die vojsku na Jakova Dakovia, grahovskoga vojvodu koji je digao bunu protiv turskih vlasti. Kao to se vidi, opjevani uskoci iz Crne Gore stavili su se u slubu Turcima, ali nijesu primili islam. Veliki broj muslimanskih, ili kako ih pjesme nazivaju turskih, junaka koji su opjevani u usmenim deseterakim pjesmama, pravoslavnim i muslimanskim, meu njima i najpoznatiji Babi Jakar i Sefer Piper, bili su uskoci iz nahijske i brdske Crne Gore koji su primili islam i postali krajiki junaci u slubi Turske Carevine. Ali, ti dobjegaoci u krajike turske gradove koji su primili islam i zasnovali svoje porodice, prihvativi doslovno sve regularne norme osmanske uprave i islam, ne nazivaju se uskocima u crnogorskim usmenim pjesmama. Oni se imenuju kao Turci, ponekad i kao silne poturice. Prebjegaoce koji su se vjerski i porodino stopili s turskim drutvom deseteraka pjesma ne naziva uskocima nego Turcima i silnim poturicama. Prebjegaoci koji su primili islam ne ukljuujui se u svakodnevne norme ivota u turskim gradovima nego su svoje postojanje poistovjetili s osvetom, koja
146
nema mjere ni granica, u pjesmi su precizno nazvani uskocima. Tipian primjer takvih uskoka oslikan je u pjesmi Uskok Kariman iz IV knjige zbirke Vuka Karadia. U napomeni koju je dao uz pjesmu Vuk kae: Pripovijeda se da je posjekao vie od etrdeset crnogorskih glava, meu kojima su bile i dvije brae Peikana Peja i Kojice. Kariman je bio ivko Tomanovi iz kue poznatih junaka epskih pjesama i istorijskih linosti Vuka Tomanovia i Nikca od Rovina, takoe Tomanovia. Kad su ga saplemenici uvrijedili i oskrnavili mu krsnu slavu, Svetoga Jovana, ivko je uskoio u Trebinje, primio islam i ime Kariman. Nije prestajao s osvetom sve dok mu Crnogorci nijesu doli glave. I pripovijeda se da je iao ponajvie samosam u etu, pa je Crnogorce doekivao iz busije kae Vuk Karadi. Koliko su odmetnici koje je uvreda naerala da promijene vjeru, da se poture kako se uobiajeno govorilo, i stave se u slubu Turaka bili raedeni osvetom, jasno je kazano u pjesmi Po smrti uskoka Karimana, iz IV knjige Vukove zbirke. Trebinjski paa kae svojim agama: Sada znate, age moje drage, kakav bjee soko Karimane! Dok bijae uskok u Trebinje, sve tamnice pune kaurina, a na gradu dosta bjee glava od proklete lomne Gore Crne, od kaura naijeh dumana. Sade nesta soko Karimane, nama nesta na bedemu glava, u tamnici vlaha avoljega. A bolje bi, Turci brao, bilo da je dvadest aga poginulo od Nikia i od Korjenia, od Trebinja i turskih krajina, nego jedan soko Karimane. Crnogorski prebjegaoci, uskoci, dobro su poznavali mentalitet svojih istovjernih saplemenika, kao i puteve i prilaze plemena iz kojih su, pa su ih zato turski buljuci koji kreu na Crnu Goru esto birali za harambae. Za razliku od Turaka, turski uskoci su mogli i pojedinano da idu u etu, to napominje Vuk Karadi. Plemensko-bratstveniki agon pokrenut ijedom i srdbom, mrnjom i osvetoljubivou opredje147
ljivao je turske uskoke na krvoedno pregalatvo. Ti otpadnici bili su svakako kompleksnije linosti nego to se pokazuje u usmenoj crnogorskoj epici, pravoslavnoj kao i muslimanskoj. Usmeni pjesnici-pjevai, govorei o turskim uskocima u pjesmama o njima, zadovoljavali su i sebe i svoje sluaoce cijenom zaetnike vrijednosti bilo kojim se smjerom ona iskazivala. Iz pjesama o turskim uskocima uje se pjevaeva poruka: Da ste vi, Turci, junaci kao to su uskoci koji su od nas vama prebjegli, ne bi bilo nas Crnogoraca! S druge strane, ta poruka je imala ideoloko-politiki smjer jer je ukazivala na domau neslogu i na posljedice koje su iz nje proizilazile. Treba naglasiti da je i osobita cijena fizikoga junatva koja se iskazuje u obraunima s turskim uskocima, opasnijim od Turaka, predstavljala vaan momenat prilikom stvaranja pjesama s tom tematikom i prihvatanje tih pjesama od strane slualaca. Teko bi se nalo drugo objanjenje nastanka i popularnosti crnogorskih deseterakih pjesama o turskim uskocima. Ne treba sasvim zaobii ni pitanje odnosa Crnogoraca prema junatvu kao fizikome kvalitetu i kada je ono pomjereno s etike i politike ravni, da je i sami in sranosti, i kad nije imao plemeniti cilj, morao biti zapaen u Crnoj Gori, zemlji vjeite borbe za opstanak. Lav i orao satiru nevina stvorenja, ali zauzimaju mjesto na dravnim grbovima i zastavama! Ipak, reklo bi se da stav crnogorskoga usmenog pjesnika, odnosno naroda koje taj pjesnik tumai i svojim pjesmama zadovoljava, prema moralno ogoljelome junatvu turskih uskoka nije bio osnovni inicijator postanka i popularnosti pjesama o njima. Takav stav je samo jedna od komponenti postanka i popularnosti tih pjesama. Ljudi ne vole nebeski grom, ali ga ne potcjenjuju nego ga uzimaju za metaforu nezaustavljive snage. Nikola I Petrovi u svome osmerakom spjevu Hajdana pokuao je da umjetniki doara lik turskih uskoka. Krajnji rezultat pjesnikova postignua jesu knjievno oeneni likovi jednoga turskog uskoka koji se pokajao i vratio svome plemenu, i jednoga uskoka koji ne bira sredstva da bi se saplemenicima osvetio za uinjenu mu nepravdu. Hajdana Nikole I posebno je vrijedna pomena zato to je graena na istinama o turskim uskocima to ju je verifikovala usmena crnogorska pjesma koju je Nikola I dobro poznavao. Turske uskoke ne treba izjednaavati s pravoslavnim iteljima s terena dananje Crne Gore koji su bili u turskoj slubi kao voljni poma148
gai Turaka. Tipian predstavnik takvih, turskoj vlasti uslunih, ljudi je od Tupana Panto iz pjesme Perovi Batri koju je Vuku saoptio uro Milutinovi, pjesnik-pjeva iz Grahova. Turski uskoci se takoe razlikuju i od martoloza i derbendija kojih je na dananjim terenima Crne Gore isto tako bivalo. Vuk Karadi konstatuje da su takvi hriani, ba u hercegovakim oblastima prema Crnoj Gori, imali znatne povlastice: Jedno zato to zajedno s Turcima imaju da se brane od Crnogoraca i, drugo, zato da ne bi imali uzroka da uskau u Crnu Goru. Vrlo je karakteristian sljedei podatak koji je, takoe, dao Vuk. Kad je 1820. godine doao u Niki tufegdibaa Delaludin-beg da predvodi vojsku protiv Crne Gore i naao hriane da obaka logoruju u polju, zapita nikikog kapetana kakva je ovo vojska. Kad mu je kapetan odgovorio da su to hriani, Delaludin-paa u udu gnjevno povie: Kako se moe trpjeti da je raja tako naoruana? Kapetan mu odgovori: Mora se trpjeti, to bez njih ne bi se ni mi tu mogli odrati, oni mi pomau da uvam granicu! Dakle, specifine prilike na tursko-crnogorskoj granici uslovljavale su i specifian nain ivota i turskih i crnogorskih boraca kao i njihovih pomagaa. Sve je to prualo tematiku crnogorskoj usmenoj knjievnosti, ali, naalost, nije Vuk Karadi mogao svuge stii. Vuk je gledao na usmenu pjesmu kao na knjievnu tvorevinu bez obzira na njezinu idejnu i politiku poruku, a postvukovski sakupljai djela crnogorske usmene knjievnosti nijesu se prema njoj odnosili onako kako se Vuk odnosio. I Njego se sainjavajui antologiju usmene junake epike vie rukovodio idejno-politikim nego estetskim rezonima. Kad se govori o crnogorskome istorijskom mozaiku, odnosno o vremenima i dogaajima koji su usmenoj knjievnosti nudili tematiku, treba posebno istai sljedeu specifinost, ak se moe rei neobinost! Veliki dio one teritorije koja je pripadala Osmanskome Carstvu sve do 1813. godine, dobio je iznenadnu priliku da produi zlatni vijek usmene deseterake epike koja se tokom osmanskih vjekova na junoslovenskim prostorima ravnomjerno razvijala. Tokom stabilne turske vladavine na jugoslovenskim zemljama, Sandak je bio udaljen od krajine krvave haljine, kako one prema Mlecima i Austriji tako i one koja je kasnije formirana prema Crnoj Gori. Klasini krajiki junaci Mustaj-beg Liki, Mujo Hrnjica, Gojeni Alil, Tale od Oraca, Bojii Alija i dr. imali su primat u tematici na itavome prostoru muslimanske populacije na jugoslovenskim zemljama. A Sandak je bio odmaknut od krvavih granica, poznat po stoarskome bogatsvu i trgovakim mje149
stima, kakav je Novi Pazar na primjer. Islamizovani ivalj, odravajui svoj etnos i jezik, gospodario je poljima i planinama, bavio se zanatstvom i trgovinom u varoima i kasabama, ogledao se u maala rijekama i Plavskome jezeru, bio sa svake strane zatien irinama Osmanskoga Carstva. Sandakom su prolazili trgovaki karavani, neprekinuto od ranoga srednjeg vijeka pa nadalje, a upadi pljakakih druina iz Morae i nahijske Crne Gore bili su rijetke pojave. ak ni hajduljivih planina od glasa Sandak nije imao. Iako je dolazilo do napada hajdukih i uskokih, to su bile vie eventualne arke a ne uobiajene pojave kakve je doivljavala Hercegovina. Narodni kolektiv Sandaka ivio je u miru dajui caru carevo. Istaknutiji njihovi ljudi, ulema, age i begovi imali su prostora, shodno svojoj sposobnosti, da dolaze do administrativnih poloaja od lokalnoga kadiluka do Stambola. A u Osmanskome Cartsvu ratnike zasluge pojedinca vodile su ga putem afirmacije bez obzira na etniko porijeklo i bivu vjersku pripadnost ratnika. Najelitniji veliki vezir Turskoga Carstva, Mehmed-paa Sokolovi, koga je Sulejman Velianstveni za vezira izabrao a Selim II svoju mu er u harem dao, bio je do svoje sedamnaeste godine kaluerski pripravnik u manastiru Mileevi. Odlukom Berlinskoga kongresa 1878. godine da Sandak i dalje ostane u sastavu Osmanskoga Carstva, to e potrajati do zavretka Balkanskih ratova 1913. godine, otvorila se Sandaku mogunost da produi vijek muslimanske usmene knjievnosti, posebno usmeno-deseterake epike, iji je prigodni tok u Bosni i Hercegovini poremetila okupacija tih zemalja od strane Austrougarske Monarhije. Kako je rekao Alojz maus, poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, krajika muslimanska epika e polako da niti. Nestalo krajine prema latinima, nestalo bonjakoga interesa da se o njoj nove pjesme pjevaju! Ali, ulogu uzgajitelja usmene junake epike o krvavoj krajini preuzee Sandak. Ostao Sandak u Turskoj Carevini sa strahom da e ga zadesiti sudbina Bosne i Hercegovine i s nadom da e ga u svome carstvu zadrati padiah iz Stambola na Bosforu! Uglavnom, nije bilo u Sandaku oputene ravnodunosti to je pjesnicima-pjevaima, koji tumae kolektivni duh kome pripadaju, otvaralo prostore da slave stara junaka vremena, odnosno da uzgajaju davno nastale pjesme o tim vremenima. Tako su jednome Sandakliji postali nebrojeno puta blii krajiki junaci, Mustaj-beg Liki i njegova viteka druina, no to su ikada ranije bili. Do vapskoga osvajanja Bosne o starim junacima
150
u Sandaku se pjevalo iz rahatluka, a kad sultanove Bosne nestade o njima se poelo pjevati iz bolne nade i zavaravajue potrebe. Raniju razonodu zamijenila je kasnija nada. Nije nimalo sluajno to su ameriki helenisti sa Harvarda, Milman Peri i Albert B. Lord, odabrali ba Sandak kao prostor endemske knjievne usmenosti koji analoki moe pokazati kako se Homer sluio kolektivnom poetolokom tehnikom u procesu stvaranja Ilijade i Odiseje. Da je ugledni njemaki slavist Gerhard Gezeman poznavao Sandak kako su ga spoznali harvardski naunici, ne bi 1935. godine izrekao konstataciju na naunome skupu o Filipu Vinjiu. Kae Gezeman: On (F. Vinji N. K.) nije bio samo pjeva i posljednji pjesnik uobliavalac starog narodnog blaga, on je bio pjesnik, on je bio posljednji aed Evrope. Poslije njega ne pojavi se ni jedan. Sa njegovom je duom prije stotinu godina otiao u vjenost posljednji odbljesak due Homerove. Da je Gerhard Gezeman znao za Avda Meedovia koga su u Sandaku otkrili 1933. godine ameriki helenisti, ne bi Filipa Vinjia, inae pjesnika od homerskoga soja, smatrao posljednjim pjesnikom uobliavaocem staroga narodnog blaga na jugoslovenskim prostorima. Taj posljednji Homerov nasljednik bio je Avdo Meedovi sa svojim spjevom enidba Smailagi Meha. Prihvatljiva je ova ocjena Alberta B. Lorda: Meu pjevaima modernih vremena nijedan nije ravan Homeru, ali onaj, koji je, koliko mi poznajemo epsku pjesmu, najblii velikome majstoru jeste Avdo Meedovi iz Bijelog Polja. Kakvo mjesto zauzima bonjaka, odnosno muslimanska usmena poezija, koja je ostvarena na zajednikome jeziku Crnogoraca, Srba, Hrvata i Bonjaka alijas Muslimana uvjerljivo govori sljedea izjava Huseina Baia. Bai kae: Moe se bez pretjerivanja rei da na poetku i na kraju junoslovenskog usmenog tvoratva, kao dvije kule svetilje, koje pokazuju svijetlu ljepotu, znaaj i cijenu cjelokupne junoslovenske usmene predaje, stoji na poetku Fortisova Hasanaginica, koja e u kulturnoj Evropi izazvati pozornost i divljenje, to e joj, malo po malo, otvoriti vrata prema dotad nepoznatim kulturama balkanskih naroda. Na drugoj strani, samom kraju obimnog i raskonog junoslovenskog pjesnitva, ija je stvaralaka faza zbog istorijskih tokova i izmijenjenih uslova ivota bila ve zavrena, stoji monumentalni i s nadahnuem pravih i velikih pjesnika sroeni junaki epos enidba Smailagi Meha.
151
Kao to je nemogue geometrijski razdijeliti usmenu knjievnost Crnogoraca, Srba i Hrvata na nacionalne cjeline, isto je tako nemogue razdvojiti usmenu knjievnost crnogorskih muslimana od usmene knjievnosti kao cjeline koju je stvarao islamizovani ivalj jugoslovenskih prostora. Ali, tako se nekako bila namjestila istorijska sudbina dananjih crnogorskih prostora koji su bili naseljeni muslimanskim ivljem i koji su djelimino i sad naseljeni njime, da se moe ukazati na veliki doprinos tih crnogorskih prostora usmenoj knjievnosti islamskoga ivlja na jugoslovenskim prostorima. Od Sima Milutinovia Sarajlije do Vuka Karadia, pa nadalje, zabiljeen je veliki broj tekstova muslimanskih usmenih pjesama s dananjih crnogorskih terena. Brojnost tih tekstova narastala je sakupljakom aktivnou Andrije Luburia, amerikih helenista Perija i Lorda i Matije Murka. Na prostoru toga sakupljanja ima jedan vrlo interesantan podatak. Naime, Matija Murko istie da su tridesetih godina XX vijeka meu muslimanskim pjesnicima-pjevaima u Prijepolju najbolji doseljenici iz crnogorskoga Kolaina. A porodica Avda Meedovia, Lordova drugog balkanskog Homera, porijeklom je iz rovakoga plemena Nikia. Gotovo svi najbolji pjesnici-pjevai iz Sandaka krajem XIX i poetkom XX vijeka bili su s dananjih terena Crne Gore. Murat Kurtagi je iz Roaja, slijepi or Huso, profesionalni pjesnik-pjeva, bio je iz crnogorskoga Kolaina. A onda iskrsava jedna neobina injenica! Dva nedostina pjesnika-pjevaa, jedan pravoslavni a drugi muslimanski, Starac Milija i Avdo Meedovi potiu iz brdskoga plemena Rovaca. Kao to je istakao Husein Bai, muslimanska deseteraka epika u Sandaku oformila je svoju retorsku kompoziciju sa svim odlikama koje su u vremenskome kristalisanju stvorile takvu iskaznost da u njezin ustaljeni klie nije bilo teko utkati svaki iole vaniji dogaaj koji je zasluivao pomen u pjesmi. Valja naglasiti doticaje i uticaje, pa i djelimina proimanja, bonjake epike i muslimanske albanske usmene pjesme, naroito u graninim krajevima prema Albaniji (Plav, Gusinje, Roaje). Muslimanska epska krajika pjesma u izvjesnoj je mjeri ouvala motive i siee pria i pjesama koje datiraju jo od mitskih vremena, a to se ogleda u estim predskazanjima i natprirodnim deavanjima. Kako je uoio Husein Bai, vile i vampiri koji pomau ili odmau epskim junacima u manjem se obimu iskazuju u muslimanskim nego u pravoslavnim usmenim pjesmama. Tip muslimanskih pjesama o pozni152
jim dogaajima i linostima iz istorije osloboen je mitskoga dekora, dok se on eventualno javlja u prepjevima i optim mjestima. Sandaka junaka pjesma koja opjevava bojeve i megdane poznatih muslimanskiih junaka s nahijskim i brdskim Crnogorcima, kao i s klimentskim junacima, slina je klasinoj bonjakoj epici po homerskome potovanju linosti protivnika. U najboljim primjerima stavljaju se u isti junaki kodeks zavaeni protivnici. To se precizno kae i stihovima: Fajde nije hulit kaurina i niije tajiti junatvo. Kao to su turski krajiki gradovi prema Crnoj Gori bili riznica tematike za usmenu junaku pjesmu, tako su uvueni gradovi, odmaknuti od krvave krajine, bolje rei kasabe u varoi, bili prirodno obitavalite i motiva za usmenu lirsku pjesmu sevdalinku i za knjievnu obradu tih motiva u tekstu sevdalinke. Vievjekovna turska vladavina gradskim sreditima dananje Crne Gore, kao to su Pljevlja, Podgorica, Bijelo Polje, Berane, Plav, Roaje i Gusinje, djelimino Herceg Novi i Risan, i povie Bar i Ulcinj, izvrila je znaajan uticaj na lirsko usmeno stvaralatvo tih prostora. Kako je istakao Rajko Cerovi, to lirsko stvaralatvo, koje je po poetskome i muzikome izrazu muslimanskoga porijekla, postalo je blisko i upotrebljivo i za pravoslavni ivalj koji je obitovao po kasabama, varoima i eherima. Izuzev vjerske razliitosti, muslimanski i pravoslavni ivalj naselja koja su bila udaljena od ljute krajine iskazivao je mnogo slinosti u svojim svakodnevnim izrazima ivota jelima, nonji, batovanstvu i dr. Pojedini lokaliteti koji su uli u tekst lirske usmene pjesme, sevdalinke, ubjedljivo osvjedoavaju mjesto nastanka datoga teksta. Na tome prostoru posebno prednjae Pljevlja i Podgorica. Ko ne zna za Moevi i ardak eevia! Ukratko, u enornome zborniku usmene lirike muslimana jugoslovenskih prostora znaajni broj tekstova, nerijetko i najboljih, pripada usmenoj sevdalinskoj lirici crnogorskih muslimana. Muslimanska lirika je vremenom opstojala i trajala kao gotovo jedina gradska pjesma na iremu crnogorskom prostoru, posebno na njezinu kontinentalnom dijelu. Ako se ocjenjuje opti doprinos muslimana crnogorskoj kulturi kao cjelini, bez sumnje muslimanskoj ljubavnoj lirici pripada prvo mjesto, a iza nje je arhitektura. Sevdalinka Sejdefu majka buae i Husein-paina damija u Pljevljima reprezentuju dragulje opte kulture Crne Gore. Iako
153
je Njego kao dravnik i politiar bio protiv svakoga vida turske vladavine i islama, on je genijalnou svoga pjesnikog duha u lik Fatime u Gorskome vijencu usintetizovao erotsku bujnost sevdalinke. Blago odru na kome poine takva rascvjetanost enske mladosti.
154
BOKA KOTORSKA Analogno svojim istorijskim prilikama i obiaju svoga podneblja, Boka Kotorska dala je vidan doprinos usmenoj knjievnosti Crne Gore. Ni barsko-ulcinjski primorski pojas nije ostao mimo procesa stvaranja i trajanja usmene knjievnosti Crne Gore, ali na tome prostoru nije bio taj proces na istim tranicama s Bokom Kotorskom. Gradovi Kotor, Perast i Budva, kojih se nijesu domogli Turci, no su, poslije eega mijenjanja gospodara tokom ranijih stoljea srednjega vijeka, pripadali Mletakoj Republici, bili su kudikamo prikladniji za tematiku usmene knjievnosti koja lirskom pjesmom i proznom priom oslikava ivotnu svakodnevicu, nego za tematiku koja epsko-junakom pjesmom proslavlja istorijske dogaaje. To ipak ne znai da se epska usmena pjesma nije dotakla tih primorskih gradova. Najuoljiviji doticaj s usmenom epskom pjesmom imao je grad Perast. Stavljajui se pod mletaku zastavu, Peratani su svu svoju djelatnost usmjeravali na pomorstvo i trgovinu. Potpuna njihova snaga u tim razmjerima iskazala se od polovine XVII do kraja XVIII vijeka. Snagom i opremom svoga brodovlja, a brojili su do ezdeset za to vrijeme najsavremenije opremljenih plovila, Peratani su kao pobjednici izlazili iz estih sukoba s Turcima dok su Osmanlije drali Herceg Novi i Risan i, posebno, s opasnim gusarskim gnijezdima, kakav je bio Ulcinj. Takav Perast je predstavljao rijedak primjer proimanja razvijene za155
padne civilizacije i jednostavnosti naslijeenoga slovenskog patrijarhaliteta. Posebno se Perast glasio snoljivim odnosima patricijskoga sloja i obinih stanovnika u gradu. Sjaj perakoga pomorstva i drutvenoga poretka trajno naglaavaju palate i katedrale koje traju da opominju na staru slavu Perasta. Najvea razlika izmeu Perasta i Kotora ogledala se u injenici to je romanizovanje slovenskoga ivlja u Kotoru imalo zamait obim i snaan uspjeh. Dva Peratanina pomorski kapetan Julije Balovi i mlai peraki patricije Nikola Mazarovi zaduili su usmenu knjievnost Crne Gore rukopisnim zbirkama pjesama koje su ostavili. Ti zbornici se u nauci najee nazivaju Peratanski rukopisi. Baloviev rukopis nastao je sredinom XVII, a Mazaroviev sredinom XVIII vijeka. Baloviev rukopis je kratak: sadri devet bugartica, od kojih je jedna samo odlomak, i petnaest deseterakih pjesama koje e kasnije sve biti prenijete u Mazarovievu zbirku. Mazaroviev rukopis daleko je opseniji od Balovieva. Sadri vie od ezdeset poasnica, nekoliko lirsko-baladinih pjesama, petnaest preuzetih epskih pjesama iz Balovia i dvadeset novododatih. Sedam bugartica iz Balovia ima svoje deseterake paralele kod Mazarovia. Kod Balovia su samo dvije bugartice imale svoje deseterake dvojnike. Kako je istakao Vojislav P. Nikevi, perake bugartice imaju dva stilska smjera: stariji, koji je izrazito opremljeniji epsko-lirskim pristupom opjevanoj temi i, noviji, koji ima izrazito epski smjer. Tematika starijega sloja perakih bugartica veinom pripada XV, a mlaa XVI i XVII vijeku. Tematika starijega sloja obuhvata dogaaje i linosti koje su opjevane u usmenoj poeziji svih jugoslovenskih naroda. To su Ugrin Janko i drugi Ugriii, Banovi Sekula, Marko Kraljevi, Brankovii, Jakii, Zrinski, Crnojevii, bosanski vladari i dr. Mlai sloj crnogorskih bugartica iz Perasta odnosi se na vrijeme kada je Turska zavladala
156
gotovo svim jugoslovenskim prostorima. Posebno taj mlai sloj bugartica obuhvata dogaaje koji su u direktnoj vezi s Kotorom, Budvom i, osobito, Perastom. Postavlja se pitanje kako su se bugartice zalegle na Crnogorskome primorju, konkretno u Perastu, i kako je poeo proces njihova prerastanja u deseteraku usmenu epiku. Prihvatljiva je pretpostavka Vatroslava Jagia da su bugartice dospjele na Crnogorsko primorje s plemikim i bogatakim porodicama koje su tu dobjegle poslije pada pod Turke ugarskih prostora s kojih su se glasili titularni despoti Brankovii. Tako su feudalne pjevae zainjavce zamijenili pjesnici-pjevai iz naroda. Radosav Medenica kae da je na prispjele bugartice u Boki Kotorskoj poela djelovati deseteraka usmena pjesma koja je ve odavno trajala nezavisno od bugartica. Dokaz da je deseteraka pjesma u doba prispijea bugartica bila oformila na Crnogorskome primorju svoja poetoloka sredstva Medenica potkrepljuje injenicom to nalazi niz primjera u tekstovima kod Balovia i Mazarovia u kojima su ve ugraeni pjesniki jezik, stajae figure i poetoloke floskule. Takva je pjesma iz Balovieva rukopisa o Ocinjki evojci koja nudi poetski usklaene deseterake stihove: Vezak vezla Ocinjka evojka u najvioj kuli od Ocinja. Vezak vezla u more gledala, u moru je jedro ugledala eno jedri kraj mora puinom... Kao osnovnu karakteristiku deseterakih pjesama kod Mazarovia Medenica apostrofira elemente u kojima se sretaju mnogi detalji koji ih vezuju za klasini sloj usmene deseterake epike, odnosno pjesama s
157
tematikom iz najstarijih i srednjih vremena, kako bi rekao Vuk Karadi. Tako je deseteraka usmena poezija, sticajem istorijskih prilika, ugasila bugartice na Crnogorskome primorju dok su jo Budva, Kotor i Perast pripadali Mletakoj Republici. ea labavost i nesigurnost deseterakoga stiha u Peratanskim rukopisima moe biti i dokaz da deseterako-guslarska umjetnost irokih slojeva na crnogorsko-brdskome kontinentalnom zaleu Boke nije naglo nego postepeno osvajala Crnogorsko primorje. Uz to, ne treba zaspostaviti injenicu da su se neke bugartice svojom poetskom slivenou odupirale ekspanzivnome desetercu. Takva je bugartica Peratani osvetie Sokolovu smrt koja elitno nudi poetske elemente koji su karakteristini za bugartice kao usmeno-pjesniku vrstu. Ekspozicija pjesme sadri izrazitu pjesniku emu o dolasku pisma u sred eglena kad se pije rumenika vino. Takva bokeka bugartica trajala je u svome poetolokom ruhu u kome je u Boku prispjela kao feudalno-onglerska Valtazar Bogii pjesma, a onda je postepeno pri(18341908) hvatala aktuelnu tematiku o kojoj rjeito govore naslovi pjesama iz Peratanskih rukopisa. To su Udar Mehmed-pae na Kotor, Boj Peratana i Kotorana s novskim Turcima, Osloboenje Novoga i dr. Razumije se, ta tematika prikladnija je za deseterac koji e zato i priguiti bokeku bugarticu: nestajao je pjesniki odnos prema davnoj prolosti, kakav je izraen u rodonaelnici jugoslovenskih bugartica, Marko Kraljevi i brajen mu Andrija, koju je zapisao i objavio Petar Hektorovi 1556. godine, a nastupao je ideoloko-politiki odnos prema aktuelnim dogaajima. onglersku poeziju i muziku s gradske pjacete potiskivali su zvuci branskih gusala. Tako je na Crnogorskome primorju zamjenjivana, irinom stiha utaloena bugartica, deseterakom pjesmom, ubrzanom duinom nje158
zina saoptenja i liena pripjeva koji znai predah u vezu pjesme. Ipak, najprikladnije bi bilo konstatovati da svojim epskim doprinosom Boka Kotorska nije ostala po strani od pjesnikoga bogatstva usmene poezije Crne Gore, a da je lirskim doprinosom i proznim kazivanjem najedrila knjievnousmenu ostvarenost Crne Gore. Boka Kotorska se po bogatstvu usmene lirike takmii s muslimanskim eherom na crnogorskim teritorijama koje nijesu bile na dohvatu svakodnevnih krajikih obrauna. Rado i esto dolazio je Vuk Karadi u Crnu Goru, a vazda preko Boke Kotorske. Njegova knjiga, objavljena na njemakome jeziku, Crna Gora i Boka Kotorska, pokazuje da je on zavidno poznavao oba ta prostora, po mnogo emu slina a nimalo manje ni razliita. A dva Karadieva najaktivnija saradnika na prikupljanju tekstova usmene knjievnosti, dva njegova imenjaka Vuk Popovi i Vuk Vrevi, obojica su iz Boke. Koliko je Vuk Karadi uz pomo tih saradnika zastupio Boku Kotorsku njezinom usmenom lirikom pokazuju sljedei podaci. U I i V knjizi Vukove zbirke, koje sadre usmenu liriku sa svih jugoslovenskih jezikih prostora, zastupljeno je oko dvjesta pedeset tekstova iz Boke Kotorske. Tu su brojno isprednjaile risanske poasnice i patrovske tubalice. Neobina je injenica da Vuk Karadi, koji je posvetio posebnu panju patrovskome naricanju za mrtvijem i objavio nekoliko desetina tih tekstova, nikakvu panju nije poklonio enskoj tubalici s Cetinja, kao i s prostora nahijske i brdske Crne Gore. ak ni Simo Milutinovi Sarajlija, koji je tokom boravka u Crnoj Gori bivao po vie dana u Morai i Ostrogu, nije poklonio panju tubalicama. A zapisao je u Kotoru tri izvrsna teksta pjesama od kola, koledke, kako ih je nazvao. Jednako su neobine Karadieva i Milutinovieva nezainteresovanost za crnogorske tubalice, jer je usmena tubalica bila jedina lirska pjesma
159
u Crnoj Gori koja nije imala nikakvoga zastanka. Svatovske pjesme i pjesme kola pjevane su samo kad je bilo veselih prilika da se pjevaju, a tubalicu nita nije ometalo da prati prirodne smrti i pogibije. Bogatstvo usmene lirike koja je zapisana u Boki govori o bokekoj drutvenoj prilinosti za ivot usmene lirike, a Stefan Mitrov Ljubia je rjeit dokaz zato bokeki kraj nije bio teritorija prikladna za junaku epiku, onako kako su bili prikladni prostori nahijske i brdske Crne Gore. Kako bi rekao Ivo Andri, u usmenim priama, pod vidom nevjerovatnih dogaaja i maskom esto izmiljenih imena, krije se stvarna istorija odreenoga kraja, ivih ljudi i davno pomrlih narataja. Bokeki prostor, koji je u XV vijeku potpao pod Veneciju, limitrofna je drutveno-istorijska cjelina u odnosu na kontinentalne prostore Crne Gore alijas Zete koji su oficijelno pripadali Osmanskoj Carevini. Izuzetak na bokekoj teritoriji bili su Herceg Novi i Risan koji su potpadali pod tursku vlast, ali ne predugo i ostajali. Boka je bila limitrofna oblast sa svim Vuk Vrevi pravcima koji jednu istojeziku (18111882) hriansku regiju definiu kao poseban mentalitet i koji uobiavaju jedno iskustvo u kolektivno miljenje. ivlju tih prostora, konkretno Ljubiinu budvanskom kraju, Mleci nijesu bili okupator koji je doao na njihovo ognjite kao pobjednik s bojita. Mletaka Republika je na tim prostorima uspostavila svoju upravu, a nije dobila bitku koju bi Crnogorsko primorje, koje joj je pripalo, pamtilo kao svoju katastrofu i kao mjeru jedinstva ili nejedinstva u istorijskoj nesrei. Zato potpadanje zetskoga primorja pod Mletke nije bio dogaaj koji je imao anse da se useli u kolektivno pamenje kao tema koja e produkovati junaku usmenu epiku. Nastupanje venecijanske uprave, kao gospodara u smutnoe vrijeme XV vijeka,
160
nije slovenskome ivlju pruilo materijala da se epski odredi ni prema uspostavljanju novoga gospodstva, ni prema posljedicama toga uspostavljanja. Hajduke i uskoke akcije nijesu mogle izazvati ozbiljniju panju tamonjega svijeta zato to se ni periferno nijesu dodirivale s interesima stanovnitva koje je ujedinjeno u odbrani prava to ih je narekla Mletaka Republika kad je zagospodarila. Hajduke grupe mogle su se bakariti po mletakoj teritoriji i one zime provoditi, ali ne i hajduki ponaati prema ivlju koje titi Mletaki lav. Ni mit o Kosovu, ni junako-podanika popularnost Marka Kraljevia nijesu na bokekim prostorima pod Mlecima nalazili plodno tlo za svoje uivljenje. Neepskome poimanju prolosti ilo je naruku i to da gospodar, ta Venecija, nije za potinjene bila neprijateljska sila koja je, ama ba, na svim pravcima ivota opozitna. Ne treba zapostavljati injenicu da je u Zeti alijas Duklji, posebno u zetskome primorju, raskolno hrianstvo mahalo s oba svoja krila. Pa i Stevan Nemanja, osvaja Zete je sisao iz dviju sisa. Ne zapostavljajui istinu da su, ponekad, pravoslavni i katoliki Bokelji sluali slubu boju pod istim crkvenim krovom, moe se vjerovati da pravoslavni ivalj Boke Kotorske nije duhom svojim mogao biti frontalno opozitan prema Veneciji. Posebno ne zato to je Turska iz neposredne blizine znaila prijetnju kao nehrianska vladavina. Katolicizam i pravoslavlje na Crnogorskome primorju, a u islamskome komiluku, vie su iskazivali svoje suprotnosti u svakodnevnome kanonsko-liturgijskom praktikusu nego u semantikim kategorijama vjere. Vie su to bile varijacije iste religijske tematike nego dva oprena pogleda na svijet. To je tako bilo barem za obinoga vjernika koji je prilian da produkuje usmenu knjievnost. Epsko-knjievno tumaenje prolosti, kao pojava internacionalnih razmjera, upravo znai sliku sukoba nemirljivih suprotnosti. Na tokavskim prostorima istoga jezika, koji su proli bez turske vladavine, nijesu se mogli stei svi potrebni uslovi za epsko tumaenje prolosti. Na primjer, klasini uskoci, senjski i kotarski, imali su grdnih nevolja i s Mlecima i s Austrijom. Zbog gusarske violentnosti uskoka koju su ispoljavali pljakanjem mletakih brodova dolo je do rata izmeu Venecije i Austrije, pa se Austrija na Madridskome miru 1617. godine obavezala da uskoke raseli iz Senja. Meutim, sve te uskoke neprilike i egrst koju su oni izazivali izmeu Bea i Venecije, nijesu otvarale mogunost usmenome pjesniku da se prema tim dogaajima epski odredi. Ti meuhrianski dogaaji nijesu otvarali mogunost da ih uzme za
161
svoju temu onaj pjesnik-pjeva koji je i maarske katolike vitezove, koji su se borili protiv Turaka, smatrao svojim borcima i svoja im imena naenuo: Jano Hunjadi se preimenovao u Sibinjanin Janka! Iguman Stefan u Gorskome vijencu jednako ini pomen duama pravoslavnih i katolikih boraca protiv Turaka. Sama injenica da su nekad Maarska, a kasnije Venecija i Austrija znaile jak bedem za odbranu od Turaka, suzdravala je jednako pravoslavnoga i katolikoga pjesnika-pjevaa na Crnogorskome primorju da se prema njima negativno odreuje. Pravoslavni ivalj Crnogorskoga primorja koji nije imao idejnopolitikoga usmjerivaa da se epski odredi prema mletakoj vladavini kao stranoj sili, tu mogunost nadomjestio je prihvatanjem tematike za usmenu knjievnost koja nema epsko-slobodarski nivo. Nema epski nivo, ali je povezana s istorijskom prolou i tekuom drutvenom stvarnou. Ta tematika je tumaila njegovo ivljenje pod mletakom upravom tokom nekoliko vjekova. Uostalom, svaka limitrofna oblast opredjeljivala se za onu tematiku koja je povezana s najvitalnijim njezinim interesima, bez obzira na to za kakvu je knjievnu gradnju prikladna ta tematika. Knjievna gradnja zavisila je od karaktera tematike, a ne obrnuto. Kako je od tekue stvarnosti jednoga etnosa zavisio njegov odnos prema sopstvenoj istorijskoj prolosti pokazuju dva vida odraza istorijskoga Ivana Crnojevia u crnogorskoj usmenoj knjievnosti. Ti odrazi su tipoloki identini u smislu utilitarnoga odreenja prema prolosti, ali su sasvim razliiti u nainu odabiranja injenica za korisnu saradnju s prolou. Kontinentalni prostori Crne Gore eali su se Ivana Crnojevia kao traginoga viteza koji se bori za posljednje ostatke razruene drave i kao dravnika s prenagljenim odlukama. Takav Ivan Crnojevi se maestralno odrazio u pjesmi Starca Milije enidba Maksima Crnojevia. Na prostorima Crnogorskoga primorja, a kod pravoslavnoga ivlja, eanje na Ivana Crnojevia zadrano je u najpozitivnijemu smislu. Ima dosta dokaza da je Ivan Crnojevi uzgajao ilavi otpor pravoslavnoga stanovnitva zetske primorske oblasti protiv prozelitizma katolike crkve, vjeto ga pothranjujui ekonomskim ustupcima i zatitnikom politikom. Mleci su ostavili podatak da je knez Ivan kod pravoslavnoga stanovnitva u zetskome primorju imao ogroman autoritet. Kako su rekli, samo ih njegov duh vodi. Meutim, pravoslavni primorci u Boki, ostajui pod mletakom zatitom od Turaka koji su na pragu, mogli su
162
iz prolosti, odnosno iz Ivanova vremena, zadravati u svome eanju samo ono to su mogli integrisati u najizotreniji vid svoga ponaanja u opreznosti i snalaljivosti u saobraanju s katolikim sugraanima i s mletakom vlau koja je takoe katolika. Predanje o snalaljivome Vuku Dojeviu koji je priao sve to mu se znamenitijega desilo za Ivan-bega i koji je s istim Ivan-begom oetio latinsko lukavstvo, rodonaelno je prianje o ivotu pravoslavnih prostora Boke pod mletakom vlau. Meutim, uspomena na Ivana Crnojevia, kao jedini period iz predvenecijanskoga doba koji se nudio pravoslavnome stanovnitvu mletakih prostora u Boki za eanje, nijesu se mogla razviti u znaajnija usmenoknjievna ostvarenja na Crnogorskome primorju. Pored ostaloga, i zato to je oblast koja se po dobru eala Ivan-begova vremena bila prostorno nedovoljna za komotno kretanje jednoga usmenog knjievnog teksta. Za dozrijevanje usmene pjesme i prie, osobito epsko-junake pjesme, hoe se, u principu, i iroka prostora i duga vremena. Dakle, ne samo to nije bilo uslova na Crnogorskome primorju za epsko tumaenje Ivan-begova vremena, nego i realistina usmena pria o knezu Ivanu Crnojeviu, zetskome vladaru, i njegovu dobu bila je sapeta sopstvenom sudbinom da obitava na ogranienim prostorima. Usmeni prialac, kao i usmeni pjesnik-pjeva, daje najpotpuniji zamah svojoj mati pred sluaocima koji mu mogu svaki iskaz kontrolisati rezonima normiranoga znanja o problemu koji je predmet konkretne pjesme ili prie. Na ogranienim i strogo limitiranim terenima pria o dogaaju koji svi poznaju najee je kondenzovana u poslovici ili u kakvome lapidarnom govornom pomagalu koje je uvijek pri jeziku u svakodnevnome govoru. S mogunou da se razvije u priu ako se ukae povoljna prilika na relaciji prialac-slualac. Na ogranienim terenima jednom uspostavljeni odnos prema datoj prolosti integrie se u postojee knjievne oblike, ali nema velikih ansi da se mijenjaju ti oblici, ni nabolje ni nagore. Ta petrificiranost oblika potencirana je vievjekovnim i nepromijenjenim odreenjem stanovnitva prema Ivanu Crnojeviu i prema mletakoj vlasti. S. M. Ljubia je svojom prozom, koja je upravo usmeno narodno pripovijedanje nadgraeno njegovim knjievnim talentom, indirektno dokazao da se Crnogorsko primorje oduilo crnogorskoj knjievnosti usmenom prozom koliko se kontinentalni dio Crne Gore oduio svojom deseterakom epikom. A neugoda se dogodila u tome to zapisivai nijesu u primorskome pojasu Crne Gore posvetili panju proznome iska163
zivanju ni priblino koliko su posvetili usmenoj lirici, ak ni koliko su posvetili usmenoj epici bugartici i deseterakoj pjesmi. Ljubiina proza veliki je indirektni dokaz da u Boki Kotorskoj nije bilo irokoga mjesta za usmenu junaku epiku. Ljubiina Prianja Vuka Dojevia, kao uostalom i njegove Pripovijesti crnogorske i primorske, jesu supstitut usmene proze koja je opsluivala pravoslavni ivalj na mletakim teritorijama Boke Kotorske. Ljubiin Kanjo Macedonovi ne izlazi Furlanu na megdan s pouzdanjem u svoj ma nego u svoj duh. Borili su se Bokelji na strani Venecije, ali, ipak, svi uspjesi i porazi Sinjorije odzvanjali su indiferentnou pravoslavnoga ivlja koji je pod njezinom vlau. Nijesu pravoslavna naselja u Boki pripala Veneciji poto ih je Venecija na bojnome polju porazila, da bi kasnije u njezinim porazima nalazila osvetniko zadovoljstvo. A pobjede Venecije nijesu izazivale zadovoljno ushienje zato to se Zlatni lav s tri prsta ne krsti. Tako se u Boki Kotorskoj nije bio formirao ziratni prostor za uzgajanje epske usmene poezije. Bugartice iz Peratanskih rukopisa i njihove deseterake inaice u istim zapisima Balovia i Mazarovia proizvod su viega drutvenog sloja, a ne narodnoga kolektiva koji je na adekvatnim prostorima produkovao usmenu liriku, koja ima zapaeno mjesto u zbirci Vuka Karadia, i usmenu prozu, o ijem postojanju svjedoe Ljubiine pripovijetke koje su iz nje izrasle. Posebno je pitanje, kako je dolo u Boki, posebno u Perastu, do preobliavanja bugartica u deseterake junake pjesme? Kako je od poetka XVIII vijeka nahijska Crna Gora postajala jedinstvenija u neposlunosti prema Turskoj Carevini, tako se pravoslavni ivalj Boke aktivnije interesovao za crnogorska dogaanja. Iako je pljenidba crnogorskih eta koje ne razlikuju imovinu po vjeri njezina vlasnika i dalje trajala, pristanak Venecije da cetinjski mitropolit ima duhovni nadzor nad pravoslavnom crkvom u Boki znaio je odravanje aktivnoga interesa pravoslavnih Bokelja za crnogorska dogaanja koja prati deseteraka junaka pjesma. A stalna opasnost od Turaka, tursko zauzimanje Herceg Novoga i Risna i jaki turski nasrtaji na Perast i Kotor, razbijali su ravnodunost plemiko-latinskoga sloja u bokekim gradovima koji su podloni Veneciji. Na tome prostoru nije zapostavljiva injenica da su Crnogorci pomogli mletakoj vojsci da se Risan i Herceg Novi oslobode od Turaka. Nije romanizovani ivalj jednoga Kotora, kojega se dohvatio duh humanizma i renesanse, morao imati sluha za zvuk guslarskih struna koje su pribavljene iz konjskoga repa, ali nara164
cija deseterake pjesme koja slavi podvige protiv Turaka nije ostavljala ravnodunim vii sloj gradskoga iteljstva u Kotoru, Budvi i Perastu. Tako je guslarski deseterac otpjevao de profundis feudalnoj bugartici. Dok je zainjavac na sigurnim trgovima mletakih gradova u Boki Kotorskoj svoju pjesmu izvodio, bugartica ga je mogla opsluivati, a kako se Jadransko more zamuivalo turskim brodovljem tako je deseterac bugarticu nasvajao! Bugartica je svoj vijek poela baladino, to pokazuje i prvozapisana iz pera Roero de Paience iz 1497. godine, a posebno potvruje Hektoroviev zapis bugartice o Marku i Andrijau koja obrauje motiv Kain-Avelj, a svoj je vijek zavrila na Crnogorskome primorju prelaskom u deseteraku pjesmu o hrianskim bojevima s Turcima. Mahom su u Balovievu rukopisu pjesme datirane, to znai da izlaganje o linostima i zbivanjima tee hronoloki u vremenskoj sukcesiji. Budui da najdocniji dogaaj, kao tema Balovieve bugartice, potie iz 1687. godine namee se zakljuak da je pjevanje epskih pjesama dugoga stiha, a s pripjevom, na Crnogorskome primorju bilo ivo krajem XVIII vijeka. Nesumnjivo, odbrambena i oslobodilaka borba nahijske Crne Gore bila je glavni izvor inspiracije za mlai sloj bokekih bugartica. Kako kae Vido Latkovi, borba Bokelja protiv turskih nasrtaja i borba Crnogoraca s brdskoga zalea protiv istoga neprijatelja zbliavala je te dvije zetske oblasti, i pored ondanje politike podvojenosti i djelimine vjerske netrpeljivosti. To se, uostalom, vidi iz itavoga niza deseterakih pjesama koje su zabiljeene u Boki, nahijskoj i brdskoj Crnoj Gori u XIX vijeku. to u bokokotorskim rukopisima nema pjesama o borbama crnogorskih plemena s Turcima, razlog treba traiti u obazrivosti zapisivaa da se ne bi zamjerali mletakim vlastima u Boki, kao to treba, takoe, uzeti u obzir i injenicu da odnos izmeu turskih vlasti i domicilnoga crnogorskog ivlja tokom XVI i XVII vijeka nije pruao tematiku usmenoj deseterakoj pjesmi. Pomenute deseterake pjesme o zajednikim borbama zabiljeene su tek poslije propasti Mletake Republike koju je ostvario Napoleon Bonaparta. Prema tome, analogno svojoj specifinoj istoriji teritorija dananjega Crnogorskog primorja dala je svoj doprinos usmenoj knjievnosti Crne Gore. U tome doprinosu primorska usmena lirika ima elitno mjesto.
165
OBLICI CRNOGORSKE USMENE KNJIEVNOSTI
Crnogorska usmena knjievnost odlikuje se velikom raznolikou u tematici, oblicima i postupcima izlaganja. Kako je istaknuo Jovan Dereti, za usmenu knjievnost, vie nego i za jednu drugu knjievnu oblast, moe se rei da obuhvata narodni ivot u njegovoj sveobuhvatnosti. A stabilni anrovski sistem jedna je od kjunih osobina usmene knjievnosti u optem smislu. Ono to je u pisanoj knjievnosti novoga doba podjela na stilske epohe, to je u usmenoj knjievnosti podjela na anrove. Osnovna podjela crnogorske usmene knjievnosti je na poeziju i prozu.
169
STIHOVANE FORME Osnovnu klasifikaciju usmenih pjesama, koje su ostvarene na jeziku Crnogoraca, Srba, Hrvata i Bonjaka alijas Muslimana, naznaio je Vuk Karadi. Pjesme je Karadi podijelio na enske, muke i one koje su pomeu njih, odnosno na lirske, epske i epsko-lirske. Kao kriterijum za takvu podjelu Vuk je uzeo namjenu date pjesme i nain njezina izvoenja pred sluaocima. Vuk kae da enske, odnosno lirske, pjesme pjeva jedno ili vie lica radi svoga razgovora, a epske, odnosno muke ili junake, pjesme pojedinac pjeva da ga drugi sluaju. Zato se, nastavlja Vuk, u pjevanju lirskih pjesama vie gleda na pjevanje nego na pjesme, dok se tokom pjevanja epskih pjesama gleda najvie na sadrinu teksta koji se saoptava. Tako je Vuk Karadi, analogno svome vremenu i linome uviaju u prirodu usmene knjievnosti, klasifikovao usmenu poeziju na svome jeziku. Gledajui na ivot usmene poezije kao na njezinu prolost i preporuujui itaocu usmene knjievne tekstove samo kao knjievnu literaturu za itanje, usmenu poeziju crnogorsku treba podijeliti na lirske i epske pjesme. Naziv epsko-lirske pjesme je neprecizan zato to je dvosmislen. Ako je u jednoj pjesnikoj cjelini narativno izloen dogaaj kao tematska cjelina, kako je to uobiajeno u tipinoj epskoj pjesmi, lirska natopljenost te pjesnike cjeline ne umanjuje mu narativnost koja karakterie epsku pjesmu. Tipian primjer takve pjesme je Fortisova
171
Hasanaginica, u svijetu najpoznatiji usmenoknjievni tekst s jugoslovenskih prostora. Hasanaginica ima dvije komponente tipine usmene epske pjesme naraciju i duinu, a lirika ini njezin umjetniki krvotok. Unoenjem Fortisove Hasanaginice i jednoga broja njoj slinih deseterakih tekstova po epsko-lirskoj konstataciji u zbirku epskih pjesama, konkretno u III knjigu svoje zbirke, Vuk Karadi je, u stvari, odstupio od ukazivanja na epsko-lirske pjesme kao posebnu vrstu u usmenoj poeziji. Kad se uzme u obzir namjena usmene lirike koju je ona imala u vrijeme njezine pune ivotnosti, treba ukazati na pjesnike vrste kroz koje se iskazivala. Usmena lirika je obuhvatala cjelokupan javni i privatni ivot patrijarhalnoga drutva. Zato je ona najplodniji i najraznovrsniji rod usmenoga knjievnog stvaralatva. Bila je revnosni ovjekov pratilac od njegova roenja do smrti njegove. Kako je primijetio Antun Barac, bogatstvo i raznovrsnost usmene lirike ispoljili su se u njezinoj ritmici i versifikaciji, e su razraeni svi stihovi od etverca do esnaesterca, u skladu s duhom jezika na kome je ispjevana, to znai da je u njoj razraena metrika usmene poezije koja se razvila na jeziku Crnogoraca, Srba, Hrvata i Bonjaka alijas Muslimana sa svim njegovim dijalektolokim iskazima. Na osnovu namjene usmene lirike crnogorske, koja se iskazivala dok je ta lirika opsluivala stanovnike crnogorskih dananjih prostora, mogu se naznaiti sljedee vrste: Obredne i obiajne pjesme, Pjesme o radu i uz rad, Vjerske pjesme, Ljubavne pjesme i Porodine pjesme. Ta naelna podjela, koju je preporuio Vido Latkovi a primijenio je Vladan Nedi u svojoj uvenoj Antologiji jugoslovenske narodne lirike, moe se cjelovito primijeniti na crnogorsku usmenu liriku. Meutim, podvrste Latkovi-Nedieve podjele ne mogu se u cjelosti primijeniti na crnogorsku usmenu liriku. Po toj podjeli Obredne i obiajne pjesme
172
imaju etrnaest podvrsta, ali od njih su punim ivotom u Crnoj Gori trajale samo tubalice, svatovske pjesme, poasnice i spasovske pjesme. Od nekih drugih podvrsta ima ponekoga traga, dok druge nemaju svjedoka da su na crnogorskim prostorima aktivno ivjele. Ni podvrsta Vjerskih pjesama, sljepake pjesme, ni Porodinih pjesama, vojnike i pealbarske pjesme, nijesu bile zaivjele u Crnoj Gori. Stihovi kojima su ispjevane dijele crnogorske usmene epske pjesme na bugartice, deseterake i osmerake. Stih bugartica je akcenatsko-tonski, broj slogova nije stalan kod starih tekstova kree se od trinaest do osamnaest, a najei je petnaesterac. Kod tematski mlaih bugartica preovlauje stih sa esnaest slogova. Osobina bugartikoga, odnosno rastegljivoga stiha je pratnja refrena koji se javlja, iako ne uvijek, poslije svakoga drugog stiha u korpusu jedne pjesnike cjeline. Deseteraka epika Crne Gore neuporedivo je obimom opsenija od bugartica. to se tie starine crnogorske deseterake usmene epike, kao dijela toga anra koji se razvio na tokavskome jezikom prostoru, preovlauje miljenje da je bugartica oblik feudalnoga pjevanja dok je deseterako guslarsko pjevanje poteklo jo iz praslovenskih vremena i odralo se kao oblik prostonarodnoga pjevanja da bi tokom turske vladavine na jugoslovenskim prostorima preuzelo vodeu ulogu. Poslije silaska s istorijske pozornice hrianskoga feudalizma na jugoslovenskim prostorima, kome je sluila bugartica, deseterac je poprimio od feudalne viteke poezije mnoge njezine crte. U Lajpcikome izdanju junakih deseterakih pjesama (1823 1833) Vuk Karadi je usmene deseterake pjesme podijelio po starini tematike koju obrauje. U posebne knjige svoje zbirke Srpske narodne pjesme svrstao je pjesme junake najstarije, pjesme junake srednjih vremena i pjesme junake novijih vremena o vojevanju za slobo173
du. Kao to se vidi, Vukova tematsko-hronoloka podjela deseterakih usmenih pjesama je neprecizna iz dva razloga. Vuk oigledno misli na starinu u pjesmama odreene tematike kad odreuje zajednitvo datih tekstova, ali njegova nominacija isto tako moe da govori i o starini datih tekstova, to je sadrajno neodrivo. Naime, pjesnici-pjevai od kojih je Vuk zapisivao pjesme jednako su raspolagali pjesmama s tematikom iz daleke prolosti i pjesmama s tematikom iji su oni savremenici. Razvrstavanje epskih deseterakih pjesama na cikluse, koje je esto primjenjivano u zbirkama, antologijama i kolskoj lektiri, forma je koja ne dodiruje umjetniku sutinu tako razvrstanih pjesama. Pod ciklusom se podrazumijeva skup pjesama grupisanih oko odreenoga dogaaja ili linosti. Formalnost podjele na cikluse posebno se ogleda u tome to ta podjela zapostavlja pjesnike-pjevae kao knjievne stvaraoce. Veliki knjievni stvaraoci, kakvi su Starac Milija i Tean Podrugovi, jednako unose svoju stvaralaku linost u pjesmu sa starom i u pjesmu s novom tematikom. Podjela na cikluse je produetak herderovsko-grimovske kole koja je na usmenu knjievnost gledala kao na duhovni produkat odgovarajuega etnosa, zapostavljajui ulogu kreativnih stvaralaca u njezinu toku. Razvrstavanje usmenih epsko-deseterakih pjesama na cikluse prvo je podrazumijevalo naelnu podjelu na neistorijske i istorijske pjesme. U neistorijsku grupu pjesama svrstani su tekstovi s mitolokom i religijskom tematikom, a istorijski fond pjesama sadravao je cikluse: Nemanjii i Mrnjavevii, Kosovski dogaaji, Marko Kraljevi, Brankovii i Jakii, Crnojevii, Ugriii i hrvatski banovi, Hajduci i uskoci i Borbe za osloboenje Crne Gore i Srbije. Kad se tie crnogorske deseterake usmene epike, podjela na cikluse ne samo to je suvina, nego i neprihvatljiva. Oslanjajui se na
174
Vukovu nepreciznost kojom je istom odrednicom pjesme junake najnovijih vremena o vojevanju za slobodu obuhvatio pjesme o Prvome srpskom ustanku 1804. godine i crnogorske borbe s Turcima od kraja XVII vijeka, korisnici podjele na cikluse sadrinski su izjednaavali Vukovu odrednicu pjesme junake novijih vremena o vojevanju za slobodu s politiki smiljenom naznakom ciklus za osloboenje Crne Gore i Srbije. Ne samo to je to izjednaavanje neuko, nego je i zlonamjerno. Antiturska aktivnost nahijske Crne Gore, od kraja XVII vijeka do velike pobjede na Krusima 1796. godine, ne moe se izjednaiti sa srbijanskom bunom protiv dahija koja e tek 1805. godine prerasti u ustanak protiv Turaka. Crnogorsku usmenu epiku najprikladnije je dijeliti na dva njezina repertoara prvi i drugi. Da bi se sagledao proces udaljavanja drugoga od ideolokoga smjera prvoga repertoara koji je, otkazivanjem poslunosti nahijske Crne Gore Osmanskoj Carevini, postao ideoloki anahron, potrebno je najprije sagledati epski nivo junaka-podanika krajem XVII vijeka u nahijskoj Crnoj Gori. Onoga junaka koji je odgovarao poloaju podanika koji prkosi svojim islamizovanim saplemenicima i lokalnoj turskoj vlasti, ali u ijemu prkosu nema borbeno-oslobodilakoga smjera. Epski lik Marka Kraljevia je supstitut toga podanikog junatva. No, nijesu nauci dostupne injenice koje bi pokazivale kako se u Crnoj Gori pjevalo o Marku Kraljeviu na poetku XVII vijeka kad nahijsko podanitvo prerasta u otpor. Mogue asocijacije na stanje epske deseterake pjesme o Marku u nahijskoj Crnoj Gori, ili pak na brdskim prostorima Crne Gore, poslije dolaska vladike Danila Petrovia na cetinjski mitropolitski poloaj, koje mogu da prue izvjesni zapisi, posebno Istorija o ernoj Gori vladike Vasilija, objavljena 1754. godine, i Kratka istorija Crne Gore od vladike Petra I, objavljena 1835. godine, ne upuuju na bilo
175
kakvu crnogorsku specifinost u pjesmama o Marku Kraljeviu poev od Hektorovieve bugartice Marko Kraljevi i brajen mu Andrija, preko Erlangenskoga zbornika do Vukove zbirke usmenih pjesama. Zato Njegoevo vienje epske popularnosti Marka Kraljevia u vrijeme sukoba nahijskih Crnogoraca sa svojim islamizovanim plemenicima, to Gorski vijenac pretvara u tzv. istragu poturica, ostaje kao jedino pribjeite istraivaima datoga problema. Od Njegoeva vienja sveukupne antropoloke kompleksnosti istorijskoga regiona koji je savijen u tematsku strukturu Gorskoga vijenca nema relevantnih injenica koje bi ukazivale na stanje epske pjesme o Marku Kraljeviu u Crnoj Gori poetkom XVIII vijeka. I pored dravnike i idejno-politike pristrasnosti koju je Njego projektovao kroz svu svoju poeziju, izuzev erotske pjesme No skuplja vijeka, pjesnik je imao sve uslove da u svome spjevu Gorski vijenac izrazi epohu koje se tematski prihvatio. Da iskae to istorijsko vrijeme u svim pravcima ljudskih misli i emocija i do dubina do kojih ne doseu istorijski dokumenti. Teorijsko uporite za korienje djela kao materijala za sagledavanje date drutveno-istorijske konkretnosti, koja se ne moe kontrolisati dokumentima to ih priznaje kritika istoriografija, posebno je oslonjeno na naunome potovanju Homerovih epova kao odraza kritsko-mikenske civilizacije. Od potovanja je i izjava Fridriha Engelsa da je iz Balzakove Ljudske komedije vie istina saznao o datome drutveno-istorijskom vremenu nego iz drutvenih nauka koje se bave tim vremenom. U Gorskome vijencu Marka Kraljevia spominju Crnogorci koji idu u svatove svome islamizovanom saplemeniku Sulju barjaktaru. Ti nahijski pravoslavci ine malo manje nego polovinu Suljovih svatova koji dovode evojku s Oboda, sinovicu tamonjega kadije. Ti su nahijski Crnogorci pomireni s turskom vladavinom ne zato to svoj drutveni poloaj smatraju ugodnim stanjem, nego stoga to ne vide nikakvoga
176
izlaza iz postojeega stanja. A pregaoci u Gorskome vijencu koji snuju istragu islamizovanih plemenika i bratstvenika u nahijskoj Crnoj Gori ne samo to ne vide nikakvu svrhu verbalnoga prepucavanja neprevjerenih Crnogoraca s islamizovanim Crnogorcima, konkretno Suljovim svatovima, nego im zadaje brigu i mogunost da u sluaju oruanoga obrauna s turskim snagama u Crnoj Gori svoj svojega nikad putat nee! Dakle, onaj sloj crnogorskoga naroda koji je bio uspostavio i komijsko sabeednitvo s islamizovanim ivljem s istih plemenskih i bratstvenikih prostora pjeva o Marku Kraljeviu kao o svojoj moralnoj perjanici. Ti pomirenici s datim stanjem drutva kome pripadaju smatraju da je Marko od nevolje turska pridvorica kao to su i oni sami. Veli: e si Marko, nagnuta delijo? Iako si turska pridvorica, al si opet naa perjanica! Meutim, u trenucima slavlja, poslije krvavoga obrauna s tim islamizovanim plemenicima i bratstvenicima, nema Marka Kraljevia meu junacima prolosti ijim duama ini pomen iguman Stefan, duhovnik koji borbi protiv islamizovanoga ivlja u Crnoj Gori podreuje i kanonske odredbe liturgije. Borbeni iguman, koji zaobilazi liturgijska pravila preputajui se idejno-politikome oduevljenju krvavim masakrom nad poturicama, smatra idejnim usmjerivaem postignute pravoslavno-slobodarske akcije crnogorske i istorijske linosti koje pripadaju drugim vjerama, a koje su se istakle u borbi protiv Osmanskoga Carstva. To su Ivan Karlovi i Skender-beg Kastriot. Ti antiturski nepravoslavci blii su igumanu Stefanu, i na ustanak spremnim nahijskim Crnogorcima, nego Marko Kraljevi, junak-podanik cara turskoga. Epska istina da od arca boljeg konja nema / ni od Marka boljega junaka nije se dojmila Crnogoraca koji su spremni na oslobodilaku borbu. A Marka, idola od nevolje za pomirenika s turskom vlau, i kad je najrazljueniji, umiruje aka dukata iz ruke njegova epskog pooima, cara iz Stambola! Takvim poloajem Marka Kraljevia u Gorskome vijencu Njego, u stvari, ukazuje na injenicu da je vrijeme crnogorskoga podanikog prkosa, koji oliava od Prilepa Marko, a to je bila crnogorska istorijska iskazanost tokom XVI i XVII vijeka, ve prolost podloven177
ske Crne Gore. Ne samo Crne Gore kojoj je Njego savremenik, nego i one iz doba vladike Danila koji je primio gramatu od cara ruskoga. Slino gledanje na Marka Kraljevia formirao je i Filip Vinji kad je zeman doo da u Srbiji protiv Turaka valja vojevati. Vinji, raniji pjesnik-pjeva i na iftarskim veerima u ardacima bosanskoga begovata, kad je preplivao talase Prvoga srpskog ustanka, spjevao je pjesmu o smrti Marka Kraljevia. Pjesmu u kojoj nema ni primisli od istorije podanikoga srpskog stanja koje je trajalo vjekovima. Njegov epski Marko proivio je tri stotin godina, od arca se nije razdvajao za sto i eset ljeta, nije od oruja mogao poginuti, ali gine od Boga, od starog krvnika. Marko Kraljevi je kao turski vazal poginuo na Rovinama 1394. godine, a Filip Vinji sahranom Marka Kraljevia i trovjekovnim ivotom njegovim, kao simbolom srpskoga podanikog vremena, ini parastos podanikome prkosu koji je Prvim srpskim ustankom silazio s istorijske pozornice Srbije. Rijeju, i crnogorski pjesnici-pjevai, poslije otkazivanja crnogorske poslunosti Turcima krajem XVII vijeka, i Filip Vinji, poslije srpskoga oslobodilakog ustanka poetkom XIX vijeka, udaljavaju se od zatitnike misije Marka Kraljevia kao oblika otpora koji gubi i epski i istorijski autoritet. Prema tome, kad se uzme u obzir injenica da poetkom XVIII vijeka u nahijskoj Crnoj Gori poinje oslobodilaka epoha i povratak crnogorske dravnosti koja je izgubljena 1499. godine, pjesme epsko-deseterake, odnosno usmeno-guslarske, a koje prihvataju tematiku iz te istorijske epohe, treba smatrati drugim usmeno-deseterakim repertoarom crnogorske usmene epike. U prvi repertoar crnogorske usmeno-deseterake epike idu sve pjesme koje obrauju tematiku koja se ne odnosi na reenu oslobodilaku borbu Crne Gore. Na usmenoknjievnoj pozornici nahijske i brdske Crne Gore ta dva repertoara nijesu bili u sukcesivnome
178
nego u simultanome odnosu. Isti pjesnik-pjeva mogao je na istome mjestu i pred istom slualakom publikom, a istoga dana, otpjevati pjesmu o enidbi Maksima Crnojevia i o crnogorskoj pobjedi na Krusima. Osmerake epske pjesme pjevale su se uglavnom u kolu usaglaavajui svoj simetrini osmerac s ritmom koraka i kola. Ranijih vjekova, i to na irokim jugoslovenskim prostorima, igralo se veliko junako kolo u kome su se pjevale osmerake junake pjesme. To kolo se najdue zadralo u Crnoj Gori, a obavezni uvodni stih bio mu je Kreni kolo da krenemo. Onda su se poslije uvodnoga nizali stihovi, zavisno od mjesta i vremena. Poslije uvodnih stihova kreni kolo da krenemo, da vidimo ko e bolje, obavezno se naglaavala prednost dame kad uokvirena kolom zaigra s mukim partnerom. Naglaavalo se: Ta evojka dobro igra, / a ti mome, avo diga. Ili: Doskoi ti ta evojka, / o jadove, za zlo tvoje! Dok je svatovska kita eela za sofrom u kui isproenice po koju su svatovi doli, grupa mladih osoba, najee vie evojaka no momaka, stajala je iznad elnoga svatovskog mjesta na kome edi stari svat od svatova i zapjevala pjesme, opet osmerake kakva je, na primjer, Lov lovio Malisore / pokraj Skadra i Bojane. Bila ta ili neka druga pjesma, njezina dua uvijek je imala erotsko-ljubavni refleks to je upriklaeno u tekuim svadbarskim veseljima koje e rezultirati prvom branom noi mladenaca zbog kojih je i formirano konkretno svadbeno veselje. U doba kralja Nikole drugi stih je bio Gospodara spomenemo, a u Titovo vrijeme stih je glasio Druga Tita spomenemo. Najaktuelnija politika dogaanja odmah je prihvatila osmeraka junaka pjesma od kola. Kad su 1954. godine bili zategli odnosi izmeu Jugoslavije i Italije, osmeraka pjesma od kola u Crnoj Gori registrovala je jugoslovensku boraku odlunost koja je iskazana stihovima: Trst, Gorica i Rijeka, slovenskog su porijekla bie nai dovijeka! Ako doe do bombaa i Koruka bie naa. Drue Tito, samo zovi, leeemo ko orlovi, leeemo kao tice preko Trsta i Gorice...
179
Nekih puta osmeraka pjesma u kolu isticala je apoteozno ljepotu predbrane mladosti: Fatajte se bjele ruke, svako dobro ufatile, a posebno stisnite se mladi momci neenjeni i evojke neudate. Ko se skoro oenijo svake sree poelijo... Osmeraka pjesma od kola u Crnoj je Gori poprimila i aljive elemente, a na glavnome pravcu svojem tanala je kao junako-boraka, a narastala kao slika tekue drutvene stvarnosti s aktuelnim politikim elementima. Najstarije zapisane crnogorske epsko-osmerake pjesme nalaze se u Peratanskim rukopisima iz XVIII vijeka. Kako je primijetio Vladan Nedi, glavni knjievnoistorijski znaaj osmerake epike na jugoslovenskim prostorima je u tome to je ona predala deseterakoj epici ne samo svoju motivsku i stilsku, ve i svoju metriku grau. Deseterake pjesme naslijedile su iz bugartica teme i pjesniki jezik, a iz osmerakih pjesama prihvatile su metriku osnovu. Samo izbrueni stih od osam slogova, s odmorom poslije etvrtoga, koji prenosi istorijske i pripovijedne teme, mogao je posluiti kao osnova za formiranje epskoga deseterca. Cezura iza etvrtoga sloga ostajala je na istome mjestu, a druga polovina stiha dobijala je dva sloga vie. Ta dva stiha izazvao je guslarski recitativ koji sluaocima obezbjeuje komotno praenje dogaanja o kome se pjeva, a guslaru priugouje disanje s glasom koji usaglaava melodiju s naracijom. Da je osmerac pomogao razvitak epskoga deseterca, Vuk Karadi potvruje napomenom koju je dao uz osmeraku pjesmu Sekula i vila koja se pjevala u Risnu. Veli Vuk da je on u svome etinjstvu u Triu sluao pjesme iste sadrine, ali u deseterakim stihovima. Odmah treba dodati injenicu da su Vukovi Triani, od kojih je sluao tu pjesmu doseljeni iz Drobnjaka. Iz Vukove date napomene moe se izvesti pretpostavka da je ve krajem XVIII vijeka deseteraka epika bila uveliko smijenila osmeraku epiku, odnosno da je s njom naporedo trajala ubrzavajui svoj korak. Nije nimalo sluajno to se znaajan broj osmerakih epskih pjesama bio odomaio u Boki Kotorskoj. Dok
180
je nahijska Crna Gora svoj oslobodilaki istorijski korak usaglaavala s desetercem koji uz gusle proslavlja junatvo, dotle je Boka Kotorska prilagoavala svome neborakom svakodnevnom ivotu, svadbama i sveanostima, epski osmerac koji usaglaen s ritmom kola prenosi zvukove starih vremena. Tipian primjer takvih pjesama je ba ona koju je Vuk Karadi dobio iz Risna, a iju je deseteraku inaicu sluao kao eti u Triu. Istorija i mitologija srastaju u dah prolosti kojim su disala plua tadanje risanske savremenosti. Evo te risanske pjesme: ator penje Ugrin Janko u kraj Save, vode ladne na junako razbojite, na vuije vijalite. Dok evo ti bjela vila Ugrin Janku govorila: Hod otole, Ugrin Janko, ne penji mi ator tudar! Ako zapeh strjele moje, ustrjeliu tebe, Janko! Pjesniki najcjelovitije crnogorske osmerako-epske pjesme objavili su Vuk Karadi, Simo Milutinovi Sarajlija, Pavel A. Rovinski i Miodrag I. Vasiljevi. Koliko se osmeraka epika, kao pjesma od kola, bila pripitomila u sluhu Crnogoraca pokazuje koliina epskoga osmerca u pjesnitvu dvojice crnogorskih dravnika vladike Petra II i knjaza/kralja Nikole I. Krupna svoja djela Gorski vijenac, Luu mikrokozma i epana Maloga Njego je napisao desetercem, a spjev Svobodijadu, koju je primjerio narodnome kolu, odnosno proenome Crnogorcu, ispjevao je nerimovanim osmercem. Nikola I namijenio je svakome crnogorskom plemenu po jednu apoteoznu pjesmu koje je skupno nazvao Nova kola. I ne samo plemenima, nego i pojedinim mjestima i nekim drutvenim organizacijama to znai da je Gospodar naao najbolji put da svojom politikom snabdije sluh svojih dravljana. Taj politiki put Nikola I je trasirao osmerakim stihom koji je rimovan abab. Ne samo Nova kola, nego i epske pjesme Hajdana i enidba bega Ljubovia Nikola I je upriliio istim osmercem. ak i pjesmu Turinu, kojom je htio da uzdigne junatvo Crnogoraca homerovski veliajui ratniku slavu njihovih vievjekovnih protivnika Turaka, ispjevao je rimovanim osmercem.
181
Nikola I procijenio je razliku izmeu dnevne popularnosti osmerca i deseterca da bi se tako osmercu priklonio. Deseteraka pjesma ekala je prigodnu priliku, nju je mogao publici da saoptava pjeva koji je vian guslama, a osmerac je bio optenarodni, svakodnevni stih. Crnogorsko kolo svi su umjeli da igraju i u njemu da osmerake pjesme pjevaju. obanski ednik dok stado planduje glasio se osmercem, nekolike popijene ae rakije eglenlije na kakvoj gradnji ili mobi mogle su se oglasiti osmerakim zapjevom. U epskome spjevu Gorski vijenac Njego je narodna kola, koja korenspondiraju s najkrupnijim pitanjima istorije, preputio desetercu, a narodna kola u graanskoj drami epan Mali, koja prate savremena dogaanja, pjesnik je povjerio rimovanome osmercu. Odista, crnogorski dravnici Petrovii, i kao pjesnici i kao gospodari, udijalektisani su s usmenom knjievnou Crne Gore. Elaborirajui dokaze da je osmeraka epika starija od deseterake, Vladan Nedi je to pitanje osmotrio na itavome jugoslovenskom prostoru. Ovo Nedievo izlaganje cjelovito upuuje na odnos epskoga deseterca prema osmercu od kola koji se iskazao u Crnoj Gori. Vladan Nedi precizira: Makedonske i bugarske epske pesme u sistematinom osmercu kojih se sauvalo pravo obilje odlikuju se takoe starinom, a istovremeno i velikom srodnou sa srpskohrvatskima. Samo jedan primer. Osmerake varijante o bolesnom junaku koji izbavlja grad od Arapina, zapisane u Hrvatskom primorju i Solunskom polju, neobino su bliske po grai. One sadre, pored ostalog, dve vrlo arhaine pojedinosti: u pesmi se javlja samo jedno ensko lice, a glavni junak ne umire nakon podviga. Tolika bliskost varijanata zapisanih na severozapadu i jugoistoku Balkana, kod vinodolskih Hrvata i solunskih Makedonaca, moe se najbolje objasniti pripadanjem istom sloju, i to starijem od deseterakog.
182
PROZNA UOBLIENJA Usmena proza je, isto tako kao i usmena poezija, odraz kolektivnoga duha datoga naroda. Na stadijumu sinkretizma, kad su prapoeci svih vidova dananje umjetnosti obitavali zajedno, moda se proza prije knjievno osmjehnula nego poezija. Ali, za tekstove usmene proze, konkretno crnogorske, koji su zapisani i objavljeni, ne moe se rei da koliinom svoje knjievne usmenosti dostiu usmenu poeziju, posebno liriku. Odnos zapisivaa prema usmenome knjievnom tekstu koji svojim perom hvata nije bio isti prema ustihovanoj pjesmi i proznoj prii. U naelu, pjesmu je uvao njezin uobiajeni stih od zapisivaevih intervencija tokom prenoenja ive rijei u pisani tekst. Pjesma je pjevana, rijetko recitovana, a zapisiva se starao da uhvati svojim perom ono to uje. Meutim, relacija prialac zapisiva razlikovala se od relacije pjeva zapisiva po tome to prialac nije svoju priu saoptavao samo svojim rjenikom. Prialac neminovno upotrebljava neverbalna pomagala tokom svoga prianja, a to su mimika, pantomima, glasovna intonacija umjesto rijei i razliiti pokreti rukama, pa i nogama. Da bi odrao panju svojih slualaca, vjet prialac bio je pomalo i glumac. Opet, ko bi bolje no Vuk Karadi uoio razliku izmeu zapisivanja usmene pjesme i zapisivanja usmene prie. Vuk, u predgovoru Srpskoga rjenika od 1818. godine, kae: Narod na ima svakojaki
183
pripovijetki tako mlogo, kao i pjesama, i mogu se razdijeliti na enske i muke, kao i pjesme. Muke su pripovijetke ponajvie smijene i aljive, i tako su izmiljene, kao da bi ovjek rekao da su istinite. A enske su dugake i pune su udesa kojekakvi (o carskim kerima i o bajalicama). Ali e mi slabo ko vjerovati i razumjeti, kako je pripovijetke teko pisati (istakao N. K.)! Ja sam se ove, oko ovi ekoji mali, toliko muio, da bi nai ekoji spisatelji mogli gotovo itav roman napisati, ili sve idile Gesnerove na srpski prevesti. U predgovoru Srpskih narodnih pripovjedaka od 1853. godine Vuk Karadi napominje: Pjesme, zagonetke i pripovijesti, to je gotova narodna knjievnost, kojoj nita vie ne treba nego vjerno, isto i nepokvareno skupiti. Ali u pisanju pripovjedaka ve treba misliti i rijei namjetati (ali opet ne po svome ukusu, nego po svojstvu srpskoga jezika, da ne bi ni s jedne strane bilo pretjerano, nego da bi mogao i uen itati i prost sluati. A ja sam kazao u predgovoru k Srpskom rjeniku kako je to za mene teko! U predgovoru iste zbirke pripovjedaka Vuk ovako moli svoje saradnike koji su po njegovoj preporuci zapisivali usmene knjievne tekstove: Samo molim svakoga ko bi ih pisao (pripovijetke N. K.) da on ne popravlja nita, nego da pie upravo onako kao to mu ih ko ispripovijeda, pa gdje bude potrebno da se koja rije premjesti ili doda ili izostavi, to u ja uiniti, kao to sam radio i u ovim svima koje sam napisane dobio. Vukove izjave jasno govore da je knjievno-kompozicioni supstitut usmene pripovijetke, bilo koje tematike, zavisio od trenutnoga nadahnua priaoca koji se slui i nejezikim pomagalima da bi sluaocima bilo interesantno ono to on pria. Ni pjesnici-pjevai, kao kreativni prenosioci usmene pjesme, nijesu tekst doslovno pamtili, ali, ipak, pjesnik-pjeva i pripovjeda nijesu imali istu komociju prema tekstu koji sluaocima saoptavaju. Poetoloka sredstva pjesme usmjeravala
184
su pjevaa uobiajenim anrovskim tokom, pa je uz guslarske zvuke deseterac ostajao u svojoj cjelovitosti. ak i najkreativniji pjesnici-pjevai, kakav je Starac Milija, koji nijesu doslovno pamtili tekst pjesme kakvu uz gusle izvode, kretali su se u jednome obimu koji je imao svoje granice. Meutim, samo pojedini prozno-pripovijedni oblici, kao bajka na primjer, imali su uobiajeni uvod, ali tok i takvoga priaoeva izlaganja esto su poduslanjala neverbalna sredstva priaoca. Opet jedna Vukova napomena govori da se samo uslovno moe govoriti o zapisanim usmenim pripovijetkama kao o usmenoj knjievnosti u njezinu doslovnom znaenju. U predgovoru Srpskih narodnih pripovjedaka od 1853. godine kae on da je pripovijetke Meedovi i Meed, svinja i lisica sluao od Teana Podrugovia, pa ih je onda poslije pisao kako ih je upamtio. Kad se utvruje razlika u oblasti usmenosti izmeu usmene epske pjesme i usmene pripovijetke, Vukova napomena o Teanu kao pripovjedau obavezuje na podrobniji osvrt. Vuk Karadi je poetkom 1815. godine naao hajduka Teana Podrugovia u Sremskim Karlovcima kao ljutoga siromaha koji sijee trsku u ritovima i prodaje je na pijaci da bi se prehranio. Tean je iz hajduke gore zelene stupio u redove Prvoga srpskog ustanka, ali kad su Turci nanovo ovladali Srbijom 1813. godine, ve godinama osuti hajduk prebjegao je u Sremske Karlovce. Uz novanu nadoknadu, Vuk je od Teana u Karlovcima poeo pjesme zapisivati, a onda ga je poveo u iatovac i one nastavio s njim isti posao prepisivaki. Kasnije e napomenuti Vuk da mu je Tean vrlo rado kojeta veselo i aljivo pripovijedao. Vuk je u predgovoru Pjesnarice od 1815. godine naveo naslove pjesama koje je od Podrugovia zapisao, ali tada ne pominje da je od njega zapisivao pripovijetke. To e Vuk napomeniti tek 1853. godine, to znai da on nije zapisao od priaoca bajku Meedovi i basnu Meed, svinja i lisica, nego ih napisao ko zna
185
nakon koliko vremena poto ih je uo od Teana Podrugovia. Poslije rastanka u iatovcu, Vuk se nikad vie nije susrio s Teanom. Kad je izbio Drugi srpski ustanak, 1815. godine, Podrugovi se, po starome hajdukom obiaju, obrio one e se buna protiv Turaka zametnula. Kad je Milo Obrenovi primirio ustanike i postigao dogovor s Turcima, Tean se dohvatio Bosne, budui star za hajduki zanat postao kiridija i ubrzo, u nekakvome banalnom sukobu, poginuo. Ranjen je umakao u goru zelenu koja mu je grob priredila. Dakle, Vukova izjava u predgovoru Srpskoga rjenika od 1818. godine da je teko pisati pripovijetke potkrepljuje se injenicom da je on uo od Teana sadraj jedne bajke i jedne basne, a kasnije je on lino knjievno uobliio pripovijetke Meedovi i Meed, svinja i lisica koje e objaviti tek 1853. godine. Sad se postavlja pitanje da li te dvije pripovijetke treba smatrati Teanovim ili Vukovim knjievnim ostvarenjima. Ako se opredijelimo za Teana, onda ne treba smatrati da je Vuk doslovno zapamtio priaoevo izlaganje, nego je piui te pripovijetke maksimalno ostao kako u granicama svoga jezika kojim pie, tako i u granicama usmene proze koju je sluao otkad je nauio svojim jezikom da se slui. Meutim, takvo priznanje autorstva Teanu a ne Vuku je formalno, a ne sadrajno. Sadraj pria koji je nekad ranije uo Tean je Vuku ispriao, ali ne zna se kako je to njegovo opriavanje izgledalo. Zna se samo kako je to usmeno opriavanje sadraja, koji je imao svoju vremensku i prostornu prethodnost, Vuk uobliio u knjievni tekst koji moe uen itati i prost sluati. Vukova zbirka Srpske narodne pripovijetke od 1853. godine ponudila je itaocima, Vukovom rukom pisano, formiranu usmenu prozu. Svoj udio u procesu presnivanja usmene prie u poredak knjievne pisanosti Vuk Karadi nije tajio. Njegova napomena da je usmene prie
186
osobito teko pisati i da je on na tome pisanju potroio dosta svoga truda to potvruje. Karadi je opominjao svoje saradnike da ne diraju u usmene iskaze prialaca koje zapisuju, jer e, veli, on, Vuk, u tekstovima koje od zapisivaa dobije rijei namjetati kako valja da se namjetaju po svojstvu srpskoga jezika. Opominjui svoje saradnike na njihovu dunost da samo vjerno zapisuju izgovorene rijei, Vuk je upravo naglaavao injenicu da netekstovne prostore prie, kojima se prialac slui kao pomagalima tokom svoga prianja, treba nadomjestiti jezikim materijalom. Ali to knjievno nadomjetanje nije preputao nikome drugom osim sebi! Uz to, Vuk je reenom opomenom isticao i injenicu da zapisivanje usmenih pripovjedaka nije isto to i opremanje zapisanih tekstova za njihovu tampanu poziciju. Od zapisivaa usmene proze traila se brzina njegova rukopisa i savjesnost biljeenja izgovorenih rijei, a kod ovjeka koji te zapise objavljuje podrazumijevao se knjievni talenat, ili bar knjievno obrazovanje. Vuk je uzimao od usmenoga kazivaa proze djelove njegova prianja koji mogu prei u domen pisane knjievnosti, a koji prenose sadraje narodnoga ivota iz koga je prialac izronio. Sve pravce usmenoga knjievnog kazivanja koji se nijesu mogli prevesti u pisanu knjievnu slubu Vuk je zaobiao. Takav odnos prema usmenoj prozi prirodno se presnovao u Vukov mandat da on nije vjerni zapisiva nepatvorenosti usmenoga proznog iskaza, nego daroviti ovjek koji ima sve pretpostavke da procjenjuje knjievne nepatvorenosti usmenoga proznog iskaza. Karadi je jedinstven meu zapisivaima i izdavaima usmene proze, ne samo po snazi svoga knjievnog talenta da nejezike prostore u izlaganju priaoca popunjava knjievnim tkivom, nego i po svojoj odluci da vie misli na pisanu budunost knjievnih tekstova no na
187
njihovu bivu usmenost. A da li mi znamo za koju veliku knjievnu usmenost koja nam nije saoptena kroz njezin pisani oblik? Zar se Vuk Karadi, kao prenosilac knjievne prozne usmenosti u njezin pisani oblik, mnogo razlikuje od Jakoba Grima i Kristijana Andersena koji su usmene bajke knjievno opremili do umjetnikoga vrhunca! Zar su ta dvojica internacionalno uvaenih bajkopisaca due u svome sluhu nosili usmene tekstove nego to je Vuk nosio tekst bajke koju je 1815. godine uo od Teana Podrugovia, a objavio ga kao pripovijetku Meedovi 1853. godine! U pretvaranju knjievne usmenosti u knjievnu pisanost Vuk je imao velikoga prethodnika u formiranju knjige 1001 no. Odista, eherezada nije zapisala ono to je tokom hiljadu i jedne noi ispriala caru ahrijaru, no je neko drugi njezine prie pretvorio u knjievnu pisaniju. I pored sauvanih dokaza o razlici izmeu usmenoga i pisanoga oblika pojedinih tekstova u Vukovu zborniku usmene knjievnosti, u kome je zapaen broj tekstova iz Crne Gore, ipak se ne zna kako su usmeno izgledale pripovijetke koje je Karadi objavio. Kao to je poznato, Vuk nije revnosno uvao rukopise, svoje i saradnike, koje je objavio. Tee je ukazati na ono to je Vuk dodavao usmenim tekstovima i kako je mijenjao te usmene prozne tekstove, nego na ono ta je zaobiao u njima. Zato bi, moda, prikladno bilo rei da su Vukove intervencije na tekstovima upravo snaga velikoga sakupljaa da dovede do perfekcije smisao usmenoga priaoca, usmenoga knjievnika, odnosno da bira rijei po svome vkusu koji je znaio sluh za psiholingvistiku funkciju datoga jezikog sredstva. Vuk je svojim izmjenama u usmenome tekstu pripovijetke nastavljao onaj stvaralaki smjer obdarenoga usmenog knjievnika koji se ispoljavao u namjetanju rijei, kako je isti Vuk nazvao tu knjievnu sposobnost. Najvii stepen svojega knjievno-pripovjedakog dara Crnogorci, Srbi, Hrvati i Bonjaci alijas
188
Muslimani postigli su u Vukovoj knjievnoj obdarenosti. Zato se s pravom Vuk moe nazvati proznim piscem koliko i sakupljaem usmene proze. Kako je konstatovao Miodrag Pavlovi, stroga leksika selektivnost koju je Vuk potencirao u proznim tekstovima to ih objavljuje, podrazumijevala je ne samo stilsku lapidarnost, nego ak i grafiku gustinu tampanoga teksta. Grafika gustina pripovjedaka u Vukovoj zbirci Srpske narodne pripovijetke iz 1853. godine odgovara stilskom gustinom tkanju pripovijetke u postignutoj leksikoj zbijenosti. Kao da je htio takvom gustinom tampanoga teksta da naglasi injenicu da intonaciju glasa priaoca i pauze u njegovu prianju nije mogao grafiki prikazati. Dijaloke pasae teksta Vuk nije stavljao u uobiajeni grafiki poredak zato to semantika tih dijaloga nije sadrana u njima eo ipso, nego u rijeima koje dre noseu armaturu, u rijeima koje imaju veliki semantiki naboj. Jedini sakuplja usmene proze ostvarene na zajednikome jeziku jugoslovenskih naroda koji je pred sobom imao cilj da se Radoje Radojevi u pisanoj formi usmene pripovi(19221978) jetke knjievno izrazi dopriana prozna usmenost je Vuk St. Karadi. Vuk je traio od italaca usmene pripovijetke istu onu sposobnost koju je nepatvoreni usmeni pripovjeda traio od svojih slualaca. Naime, podrazumijevao je prikladnost itaoca da domisli one knjievne slike koje u tekstu prie nijesu eksplicirane, nego su u latentnoj poziciji, odnosno sadrane su u znaenjskome naboju rijei i sintagmi. I elitni prialac, potomak eherezade, i Vuk pisac usmenih pripovjedaka, podrazumijevali su aktivnu saradnju lica koje prima usmenu pripovijetku kao knjievni sistem. Nesumnjivo je da bi se zapaen broj pria iz Vukove zbirke mogao razviti u pripovijesti, ba u one pripovijesti koje se razvijaju u emotivno podstaknutoj uobrazilji inventivnoga itaoca alijas sluaoca dok recepcira lapidarni
189
oblik date prie. Stefan M. Ljubia maestralno je razvijao usmene prie u pisane pripovijesti. Prevoenjem jednoga knjievnog teksta iz usmenoga u pisano stanje Vuk je grafikom zbijenou teksta implicitno upuivao itaoca na pomona sredstva priaoca koja su u pisanoj formi njegovoj morala izostati. Morali su izostati netekstovni detalji prie koji nemaju svrhe mimo estradnoga ivota usmene proze. Meutim, prelazak pripovijetke iz usmene u pisanu formu njezina bivstvovanja ne mora da se obezbjeuje onim strukturama ija je usmena sluba ostala netaknuta, iji intenzitet znaenja u pisanoj poziciji ostaje kakav je bio i u usmenoj. Ali, razliku izmeu dviju funkcija iste kategorije ne uslovljavaju razliiti oblici recepcije knjievnoga djela. Tu razliku, ako je ve ima, proizvodi razlika izmeu sluaoca i itaoca koja se ispoljava u njihovu odnosu prema referencijalnoj semantici usmene pripovijetke, a ne prema njezinoj umjetnikoj koherentnosti. Sama injenica da je izvjesno lice italac podrazumijeva stepen njegova obrazovanja, to znai njegovu mogunost da se distancira od ideolokih normi narodnoga kolektiva koje su, po prirodi stvari, imanentne usmenoj pripovijesti. Prema tome, knjievni organizam pripovijetke, u svojoj umjetnikoj bitnosti, isti je u usmenoj i pisanoj poziciji te pripovijetke. Samo pojedine strukture datoga knjievnog sistema mogu naii na jedan prijem kod sluaoca, a na drugi kod itaoca. Svakako, treba naglasiti da se ideoloke, politike, nacionalne, generacijske i kulturoloke razlike u recepciji jednoga knjievnog djela ne uoavaju samo na raskrima usmene i pisane knjievnosti. Zar se biografska knjievnost prihvata danas onako kako se prihvatala u krugovima srednjovjekovnih italaca! Zar Servantesova Don Kihota prihvatamo onako kako su ga prihvatali potovaoci vitekih romana Servantesova doba!
190
Usmena proza prerasta u pisani knjievni poredak srazmjerno svojoj mogunosti da itaocu ponudi znaenje knjievnih inilaca kojima raspolae mimo njihova znaenja koje se iskazivalo na relaciji prialac slualac. Zato je pisanu prozu koja je pisano oformljena prikladnije, a i prirodnije, ubrajati u pisanu nego u usmenu knjievnost. Iako je Vuk Karadi sve svoje sposobnosti napregao da ouva usmeni karakter pripovijetke koje zapisuje, on je ipak vie pisac nego zapisiva te pripovijetke. Usmenu pjesmu uvao je njezin stih od zapisivaevih intervencija, na koje ak ni jedan Vuk nije uvijek bio imun, a usmena pripovijetka nije imala nikakvoga uvara koji proizilazi iz kompozicione organizacije njezina teksta. Kad se uzme u obzir injenica da postvukovski zapisivai nijesu imali vukovsku sposobnost da svojim intervencijama ne ugaaju svome vkusu nego svojstvu jezika kojim je ona ispriana i kolektivnome duhu iz koga je njezin prialac ponikao, moe se rei da su osobito takvi zapisivai pisci pripovjedaka koje su sluali vie pisci nego zapisivai. Zato u antologijskome izboru nepatvorenih usmenih knjievnih tekstova nema mjesta usmenim pripovijetkama, odnosno pripovijetkama koje su usmenoga porijekla. Za takav odnos prema usmenoj prozi treba paradigmatino uzimati bajku Meedovi koju je ispriao Tean Podrugovi, a knjievno je uobliio Vuk Karadi. Moemo se samo domiljati kakav joj je knjievni oblik Tean bio dao, a knjievni oblik koji joj je Vuk ostvario imamo pred sobom kao napisani knjievni tekst. Da je Vuk Karadi neponovljivo jedinstven kao sakuplja i usmenih pjesama i pripovjedaka, potvruju i ovi podaci. U klasinome periodu svoga sakupljakog rada, to se ogleda u Srpskome rjeniku od 1818. godine i u Lajpcikome izdanju pjesama od 1823. do 1833. godine, Vuk nije imao drugoga cilja no da se uklopi u herderovsko-gri191
movski pokret koji dati usmenoknjievni tekst smatra duhovnim izrazom odgovarajuega etnosa. Ni kazivai od kojih Vuk zapisuje pjesme i slua prie, ni Vukovi saradnici-zapisivai nijesu od saradnje s Vukom oekivali nikakvu svoju afirmaciju u sredini u kojoj se kreu. im je Tean Podrugovi uo da je izbila nova buna u Srbiji, nije vie htio da nadnii Vuku zapisivau u iatovcu, no je poao e se ratuje. Kad je uo da je Milo Obrenovi digao ustanak protiv Turaka, Teanu, veli Vuk, kao da ue sto iljaka pod kou. I Starac Milija, i pored toga to je u Kragujevcu plaen iz Knjaeve kase da Vuku pjesme uz gusle saoptava, pobjegao je jer je bio izloen poruzi dvorjana. Njemu su dvorjani, kakovi se obino kod mlogi dvorova nalaze, otvoreno, a kad ne slua Vuk, govorili: Kud si ti, star i pametan, ovek, pristao za budalom? Zar ne vidi da je Vuk lud i besposlen ovek, kojemu je samo do pesme i do besposlica kojekaki! I tako je Starac Milija otiao iz Kragujevca krijui se od Vuka. Prema tome, to to Vuk Karadi nije nita traio od usmenih knjievnih tekstova koje zapisuje nego dokaz pred velikim svijetom da i njegov jezik ima homerske i eherezadne reference, i to to Vukovi pjevai i priaoci nijesu znali za bilo kakvu afirmativnu svrhu svoga saoptavanja, jesu dokazi da su usmeni tekstovi ispod Vukova pera maksimalno ostali iskaz talenta pojedinaca koje je uzgajila kolektivna svijest etnosa kome pripadaju. Isto tako, prvi Vukovi saradnici kao zapisivai usmenih tekstova koje Vuku u Be opremaju, samo su mogli biti novano ili prijateljski opredijeljeni za tu svoju aktivnost jer od nje nijesu oekivali nikakvu svoju drutvenu afirmaciju. Vuk jo nije bio slavan da bi sebe zamiljali u oenci slave. Eto i dvorjani u Kragujevcu smatrali su ga besposlenjakom kojemu je stalo samo do pesama i do besposlica kojekaki.
192
Kad se konkretno govori o usmenoj prozi, treba naglasiti da su zapisivai narodnih pripovjedaka, koji nastupaju poslije Vuka Karadia, svi odreda imali dva nedostatka. Hrlili su da postignu vukovsku slavu kao zapisivai usmenih pria, a nijesu mogli ni dozvati Vukovu genijalnost koja je znaila da se svaka njegova intervencija na tekstu prie mogla dogoditi na njezinu prirodnom putu kroz prostor i vrijeme. Vukovi nastavljai-sakupljai, koje reprezentuje Vuk Vrevi, voeni stepenom svoga obrazovanja i namjerom da im prie koje zapisuju budu to bolje, mijeali su se u nepatvoreni tekst usmene pripovijetke, pa je ona ispod njihove ruke najee izlazila kao surogat knjievnoprozne usmenosti. Crna Gora bila je vrlo bogata postvukovskim zapisivaima usmene proze. Od glasila koja su objavljivala takve prozne zapise najpoznatija su: Prosvjeta, Lua, Nova Zeta, Knjievni list, Grlica, Lovenski odjek, Zetski glasnik, Mali Radojica... A od mnogobrojnih zapisivaa najpoznatiji su: Novica auli, Ilija Zlatianin, Luka Jovovi, Joo Ivanievi, uro padijer, oko Dragovi, Stevan Dui, Risto Popovi, Mira uki, Simo Mijovi, Pavel Rovinski, Stevo Zimonji, Stojan Cerovi, Miun Pavievi, Ljubomir Nenadovi, Danilo Perovi-Tunguz, Simo obaji, Milan Majzner, Petar obaji, Janko Lopii, Marko Vujai, Niko S. Martinovi i dr. Ipak, kad dvije knjievno savrene pripovijetke, Meedovi i Meed, svinja i lisica, koje je, uvi od Teana Podrugovia, Vuk Karadi knjievno uobliio i objavio, treba vie smatrati knjievnim ostvarenjem Vuka nego Teana, onda sve pripovijetke koje su, poslije Vuka, u Crnoj Gori zapisane vie treba smatrati knjievnim produktima njihovih zapisivaa, nego kazivaa od kojih su zapisane. Uz to, ne treba izgubiti iz vida injenicu da je Vuk usmene tekstove pribavljao doslovno od nepismenih kazivaa, a postvukovski zapisivai u Crnoj Gori esto su pribavljali tekstove od lica koja znaju s knjigom beediti. Prietimo se Vukove napomene o ovjeku tipine nepismenosti. Govorei o Starcu Miliji u predgovoru IV knjige Lajpcikoga izdanja zbirki Srpskih narodnih pjesama, Vuk kae: Kako Starac Milija tako i drugi ekoji pjevai molili su me u ovakvim dogaajima (kad od njih pjesme zapisuje N. K.) da im proitam pjesmu. I koliko su se radovali sluajui je onako kao to je oni znadu, toliko su se udili kako sam ja sve tako mogao napisati. Na prostorima Crne Gore, i po njezinoj istorijskoj vertikali i prostornoj horizontali, ima samo jedan ortodoksni usmeni kaziva i ujedno
193
zapisiva usmene proze. To je Marko Miljanov Popovi. Evo zato je to tako. U poznim godinama svoga ivota tipini brdsko-crnogorski bratstvenik i plemenik Marko Miljanov nauio je slova kojima zapisuje svoje rijei. Ali, ta njegova opismenjenost nije ga nijednim detaljem odmakla od knjievne usmenosti kojoj je endemski pripadao. Konkretno, piui svoje Primjere ojstva i junatva, Marko Miljanov nije imao nikakav pisani uzor da bi svoju knjievnu usmenost njemu prilagoavao. A da je to tako najbolje svjedoe ratniko-patrijarhalne anegdote koje se naslovljavaju kao Primjeri ojstva i junatva. Da je Marko Miljanov priao anegdote u pero nekome sakupljau, pa bio to sakuplja na priliku Vuka Karadia, ne bi te anegdote danas bile, takorei, bez mrvice humora i bez bilo kakvoga opisa atmosfere u kojoj se radnja date anegdote dogaa. Kao to je to osvjedoeno, Marko Miljanov bio je vrlo zapaen prialac koji se rado slua. A to znai da u svome ivom prianju vojvoda Marko nije saoptavao samo skelet dogaanja, kakav nudi njegova anegdota iz Primjera ojstva i junatva, nego je svoju priu pratio svim onim neverbalnim pomagalima koji usmenoga priaoca fluidno povezuju s njegovim sluaocima. Meutim, kad se uveni junak i glasoviti vojvoda naao sam sa sobom, nevjetom rukom zapisujui svoju priu, on je perom hvatao samo njezin nervni sistem, ali bez tijela kojim taj nervni sistem upravlja. Da je jedan Vuk Karadi od Marka Miljanova zapisao patrijarhalno-ratnike anegdote o ojstvu i junatvu, one bi bile neuporedivo knjievno uoblienije nego to su uobliene u knjizi Primjeri ojstva i junatva. Vuk bi, kako je vazda inio, maksimalno nastojao da prie ostanu u sutini jezika kojim su ispriane, ali, kako to Vuk kae, on bi rijei namjetao u korist knjievnoga uoblienja teksta koji se zapisuje. U rukopisnoj Vukovoj zaostavtini primjeri tih njegovih intervencija govore da on nikad nije zaboravljao na vkus jezika kojim je tekst saopten, ali je u okviru toga jezikog miljea inio prirodne, ne vjetake, intervencije. Evo jednoga primjera te Vukove intervencije, odnosno njegova namjetanja rijei u tekstu zapisane pripovijetke. U jednoj pripovijeci, koju je Vuk Vrevi zapisao i rukopis joj svome imenjaku u Be poslao, stoji ova reenica: A na livadi razne fele konja. Vuk Karadi je ovako preoblikovao tu reenicu: A na livadi raznijeh konja. Tim preoblikovanjem Vuk je izbjegao tuicu fele, uklonio pleonazam razne fele i upotrijebio partitivni genitiv raznijeh
194
konja. Taj partitivni oblik genitiva zaista je po vkusu ivoga govora s kojim su Vukovi preci iz drobnjake Petnjice u podrinski Tri doprtljali, a djeluje retorski komotnije od pleonazmne sintagme razne fele. Izraz razne fele kao da nudi ergelu konjskim trgovcima, a njegova zamjena raznijeh konja ima refleks bajkovitosti. Da je bio u prilici, Vuk Karadi bi postupio s anegdotama usmenoga priaoca Marka Miljanova onako kako je preoblikovao reenicu iz rukopisa Vuka Vrevia. Knjievno je preoblikovao tu reenicu ne dirajui njezinu semantiku. Ali, da je sudbina to namjestila, danas bismo bili u dilemi je li knjievna uoblienost Primjera ojstva i junatva vie Vukova ili Markova? Kao to danas ne moemo decidirano odgovoriti na pitanje u kolikoj je mjeri Vukova, a u kolikoj Teanova knjievna uoblienost pripovijetke Meedovi koju je zapisiva sluao od priaoca, a zapisao je od sebe. Prema tome, jedan jedini nepatvoreni usmeni prialac u crnogorskoj knjievnosti je Marko Miljanov u svojim Primjerima ojstva i junatva. U romantiarskome pristupu Marku Miljanovu, ta se znamenita linost stavlja u same vrhove crnogorske pisane proze, to predstavlja ogreenje o crnogorsku usmenu knjievnost koja je u najuzvienijim svojim iskazima nedostina pisanoj literaturi. Koji je pjesnik do danas nadmaio pjesmu Starca Milije enidba Maksima Crnojevia? Vrh u usmenoj i pisanoj poeziji Crne Gore je Starac Milija, a vrh u usmenoj prozi Crne Gore su Primjeri ojstva i junatva Marka Miljanova. Od svih pristupa Marku Miljanovu kao knjievniku najstruniji je pristup Jovana Skerlia. U svome radu o Primjerima ojstva i junatva Skerli istie zdrav razum i pravu duu oveka iz naroda, naglaava visoki moral Marka Miljanova kojim duevno i telesno krepi ljude, ali nijednom se rijeju ne dotie knjievne mate Marka Miljanova, odnosno knjievnoga uobliavanja velikih moralnih i junakih vrijednosti koje zavjetavaju potomstvu Markove patrijarhalno-junake anegdote. itajui Primjere ojstva i junatva, posebno kad je nailazio na primjere savlaivanja i uzdravanja od gnjeva, Skerli se prieao traktata rimskoga filozofa Seneke, upravo, inilo mu se da ita one velike filozofe antike, koji su jedini mogli poneti ime svetaca, i koji su tako visoko izdizali svoj uvaeni ideal templa serena misli i due. Skerli je naslovom svoga rada o Marku Miljanovu jasno istakao svoje uvjerenje da glasoviti vojvoda nije pisao prozu nego je zapisivao. Naslov Skerlieve rasprave o Marku Miljanovu glasi Primjeri ojstva i junatva. Pribeleio vojvoda Marko Miljanov Popovi Drekalovi. Razumije
195
se, znameniti knjievni istoriar i tuma knjievnosti koji joj pristupa s estetskoga stanovita, iako je bio oduevljen etikom tenzijom Primjera ojstva i junatva, nije unio Marka Miljanova kao pisca u svoju Istoriju nove srpske knjievnosti koju je objavio 1912. godine. Skerli u toj Istoriji nije naao mjesta ni za protu Matiju Nenadovia, pisca Memoara koji imaju visok rang u memoarskoj literaturi Srbije. Moe se jednostavno odgovoriti na pitanje zato je Jovan Skerli u svojoj Istoriji nove srpske knjievnosti zaobiao te dvije krupne istorijske linosti koje su se i svojim pisanim djelima oglasile. Nije ih uveo u knjievno drutvo zato to su se te dvije istorijske linosti uvale od mate kao od poasti kad su se prihvatali pera. I vojvoda Marko i prota Matija su se svim svojim moralnim i rodoljubivim zamasima napinjali da saoptavaju golu istinu o ivotu i prilikama kojih su se doticali, smatrajui da je svaka korekcija te istine poastan posao. Posebno je Marko Miljanov isticao istinu iznad svega. On upozorava mladoga Kua da samo istinu govori i da ne dangubi u nadu krijenja i tajanja mahane svoga plemena. Veli, ako mu je dobrotvor, neka pred svoje pleme jednako iznosi valjalo i nevaljalo to se dogodilo. I zakljuuje da treba injet to koristi narodnome napretku i bojoj pravdi, a ne ef neznalici, krijui mu ru neprilinu. Tako je Marko Miljanov dao rjeitu karakteristiku svoga spisateljskog rada koji je gola istina o ivotu, a ne knjievna slika njegova. U svojim Primjerima ojstva i junatva Marko Miljanov je ostavio dragocjenu grau od koje je izgraivana usmena knjievnost, ali on tu grau nije knjievno preoblikovao. Marko Miljanov je od samoga sebe zapisao usmenu prozu ne uspijevajui da grafiki uoblii pratee elemente usmene prie koji su bili posrednici izmeu priaoca koji vjeto pria i sluaoca iju panju ne obdrava samo goli sie teksta koji se pria, nego i zanimljiva uoblienost prie koju postie prialac. Da bi privukao panju sluaoca, priaocu su ila naruku nejezika pomagala, kao to reija i scenski dekor pomau pozorinome gledaocu da se uivi u ekspirova Hamleta iako ga je ve proitao iz knjige. Treba naglasiti i ovo da se kojim sluajem Marko Miljanov opredijelio da od sebe zapisuje aljive usmene pripovijetke, na velikoj bi se muci naao. Prialac aljive prie podosta je i glumac, a Marko od sebe nita ne bi mogao zapisati osim rijei, to znai da je samo kakav zapisiva, koji se barem moe porediti s Vukom Karadiem, mogao od tako zanimljiva priaoca zapisivati knjievno uzrele aljive pripovijetke. Markovo
196
opredjeljenje da biljei patrijarhalno-junaku anegdotu maksimalno mu je ilo naruku, kao autozapisivau, zato to siei tih anegdota uvijek nude poslovine govorne sudare i iznenadne postupke koji ne podrazumijevaju mizanscen. Ukratko, Marko Miljanov je usmeni prialac patrijarhalno-junakih anegdota koji je tekstove od samoga sebe zapisao. Trifun uki je dao konciznu karakteristiku anegdota koje je Marko Miljanov objedinio u zbirci Primjeri ojstva i junatva. uki kae: To je u stvari zbirka raznoraznih anegdota, pokupljenih iz crnogorskog i arbanakog ivota. U njima vojvoda nije posmatra ue, plemenske sredine, ve sakuplja karakternih odlika iz cijeloga onoga kraja. Jezgrovita graa koju je on ovdje pokupio posluila bi piscima drukijih irih koncepcija za razvijenije prie, romane i drame. Kod Marka one su ostale sirove, kao to je sirov i sam ivot koji je u njima opisan: Sve to je tu reeno, reeno je u narodnom argonu, bez detaljnijih opisa i ukrasa, zbijeno i prosto. Od umjetnike igre, odnosno od knjievnosti, kao plemenite lai o ivotu, nema ni traga u Primjerima ojstva u junatva. Prema tome, u nepatvorenu usmenu prozu Crne Gore treba ubrajati samo patrijarhalno-junake anegdote, koje je od sebe zapisao Marko Miljanov, ili tzv. sitne knjievne tvorevine zagonetke, poslovice i poslovine pitalice. Kao to je Markov junaki moral uvao njegove anegdote od knjievnih slika, tako je kratkoa sitnih knjievnih tvorevina uvala njihov oblik i sadraj od intervencija zapisivaa koje su pratile prelazak knjievne usmenosti u knjievnu pisanost. Ta pojava ima svoje internacionalne razmjere. Ivo Andri je rekao: Umjetnost je u tome slina stvarnome ivotu to izgleda kao igra, a u stvari je avolski ozbiljna stvar, i utoliko ozbiljnija ukoliko vie lii na igru. Usmeni knjievnoprozni oblici su anrovski raznovrsni. Podjela usmenih pripovjedaka na muke i enske, i mukih na duge i kratke, koju je uradio Vuk Karadi anahrona je i nepraktina. Prihvatljiva je podjela proznih usmenih tvorevina koju je primijenio Vido Latkovi u svojoj knjizi Narodna knjievnost (1983). Latkovieva podjela usmene pripovijedne grae koja je trajala na jednojezinome prostoru jugoslovenskih naroda je: Prie o ivotinjama i basne, Bajke, Legende i skaske, Novele, aljive prie, Ratniko-patrijarhalne anegdote. Latkovi kao posebnu vrstu tretira tzv. Sitne knjievne tvorevine zagonetke, poslovice i poslovine pitalice. Naelno, Latkovieva klasifikacija moe se primijeniti na usmenu proznu knjievnost Crne Gore.
197
Basne, koje se smatraju najstarijom usmenom priom, imaju dva smjera. U jednim basnama preovlauje realistiko-humoristiki pristup radnji, a u drugim, u kojima su takoe junaci ivotinje kao nosioci ljudskih osobina, akteri radnje su dati u suenoj, alegorijskoj funkciji. Kako izgleda, basne se ve od davnih vremena nijesu bitnije mijenjale. Ostajale su jednolike po formi, a krug tema koje odreuju je uzak i oevidno je da se on od davnina nije mijenjao. Poneki istraivai usmene proze razlikuju basnu od prie o ivotinjama po tome to se u stvaranju basne polo od prie o ivotinjama, ali je naglaavanjem alegorijskoga smisla istaknuta uoljiva izmjena. Istie se i to da je basna, po pravilu, kraa od prie o ivotinjama koja sadri vie epizoda nego basna. Meutim, kad se uzme u obzir prihvaeno miljenje da je ta razlika izvrena u pisanoj knjievnosti a ne u usmenome predanju, treba za sve prie u kojima su akteri radnje ivotinje nazvati jednim imenom basne. Najpoznatije basne u crnogorskoj usmenoj knjievnosti su one koje su pribavili Vuk Karadi i Vuk Vrevi, pod Karadievim uticajem. To su: Meed, svinja i lisica, Vuk i koza, Vuk i aba, Bratimilo se selo s vukovima, Mii vjeali maki zvono, Jazavac i lisica, Lisica se osvetila vuku, Pripitomili vuka, Vuk i je, Vukovi i krave, Lisica i kokot, Razgovor izmeu ovaca, Meed i ele i dr. Antologijski izbor crnogorskih basni priredio je Radoje Radojevi u knjizi Kad je sve zborilo (1979), za koju je izabrao 227 tekstova. Bajke su po obimu najraznovrsnija oblast usmene proze. Stvarnost koju bajka opisuje zaogrnuta je fantastikom ime pokazuje svoju veliku srodnost s mitom. A razlika izmeu mita i bajke je u tome to u mitu figuriraju samo natprirodna lica bogovi i heroji, a u bajci je dat obian ovjek koji se kree u svijetu natprirodnih bia. Skoro kod svih naroda bajka obrauje iste ili sline motive, a u njima je stalno definisan mladi koji se nalazi pred nekim sloenim zadatkom. Taj mladi je najmlai od trojice brae koje je ista majka rodila. Obino su to carevi sinovi. Dok dva starija brata principski imaju neke prednosti koje su obezbijeene njihovim raanjem, najmlai brat svojim vrlinama mudrou i hrabrou, iskazuje svoje preimustvo nad svojom starijom braom. Da bi ostvario zadatak za koji je dubinski predodreen, najmlai brat mora izai na kraj ne samo s natprirodnim biima zmajevima, adajama, divovima i vilama, nego je obavezan da savlada mrnju i neprijateljstvo drugih osoba koje su realna ljudska bia s datim moralnim deformacijama. U mnogim bajkama glavnome junaku, odnosno najmlaemu
198
bratu, pomau ivotinje ili natprirodna bia kojim je on, nekad ranije, neko dobro uinio. Samo u rijetkim sluajevima junak postie pobjedu svojom vlastitom snagom. Kod junaka u bajkama, koji raspolau natprirodnom snagom, ponekad je vidljiva izrazita humoristika tendencija koja moe da glavnoga junaka pretvori u kominu osobu. Kako je istakao Jovan Dereti, ta tendencija najpotpunije je dola do izraza u bajci Meedovi, koju je Vuk uo od Teana Podrugovia i kasnije je uobliio kao tampani tekst. Bolje rei, iju je fabulu zapamtio Podrugovi, a sam joj Karadi dao knjievnu ustaljenost tampanoga teksta. U Meedoviu se udesni svijet bajke najprije hiperbolizuje do grotesknih razmjera, a onda se ta udesnost razara da pripovijetka preraste u parodiju bajke. Najpoznatije crnogorske bajke su ba one koje je Vuk Karadi zapisao, a najbolje su i zato to je isti Vuk dao veliki doprinos njihovu knjievnom uoblienju. To su: Ba-elik, udotvorni no, Tri prstena, Careva er pretvorena u ovcu, Suneva majka, Tri jegulje, Tica evojka, Lijek od maija, evojka bra od konja, Zla svekrva, Cariina snaha pretvorena u ovcu, Lijepe haljine mnogo ta uine, udotvorna dlaka, Divljan, Zla ena gora je od avola i dr. Poslije Vuka Karadia nie se veliki broj zapisivaa, kako bajki tako i drugih oblika usmene proze. Ali, zbog obrazovnoga nivoa prialaca koji se udaljio od klasine knjievne usmenosti i zbog knjievnoga uobliavanja teksta od strane zapisivaa, najvei broj tako zapisanih pripovjedaka upravo je surogat usmene knjievne proze. Antologijski izbor crnogorskih bajki priredio je Radoje Radojevi u knjizi Vatra samotvora (1979), za koju je izabrao 389 tekstova. Legende, koje neki istraivai usmene knjievnosti nazivaju i skaske, nastale su iz potrebe da se objasni neka pojava u prirodi, u ljudskome ivotu i u istoriji. To je po pravilu kratka pria jednostavne kompozicije. Kako je istakao Vido Latkovi, objanjenja u legendi su naivno fantastina, a kad raspolau realistikim pojedinostima legende su uglavnom izmiljene. ak i kad se vee za istorijsko predanje dokazi su preputeni fantastici zato to su motivi legende preteno internacionalnoga smjera. Mogu se razlikovati dva vida legendi: jedne koje govore o mjestima i druge koje govore o osobama, iako je vrlo esta pojava da su u istoj legendi spojena ta dva njezina vida. Naime, postanak i naziv pojedinoga mjesta obino se vezuje za neku istorijsku ili izmiljenu linost.
199
Pop Dukljanin posluio se tekstovima usmenih legendi, to se smatra najstarijim pisanim tragom crnogorskih usmenih legendi. U Dukljaninovu Ljetopisu nalazi se i legenda o natprirodnim svojstvima zetskoga kneza Vladimira, koja je ujedno i najstarija crnogorska zabiljeena legenda o domaemu svetitelju. Zapaene su crnogorske legende o svetiteljima, a posebno su brojne o junacima. Nije ih mali broj ni o postanku mjesta i naziva. Legende o junacima su jedan od oblika istorijskoga predanja, iako u njima ima vie legendarnoga nego istorijskoga sadraja. Najpoznatiji zapisivai crnogorskih legendi su Vuk Karadi, Vuk Vrevi, Ljubomir Nenadovi, Pavel A. Rovinski i dr. Svojom knjievnom uoblienou izdvajaju se legende: Car Dukljan, Vukova mea, Postanak Nikia, Zidanje Skadra na Bojani, Stradanja Svetoga Vasilija Ostrokog, avo pronalazi puku i barut, Smrdljika, Kako je postala Rijeka Crnojevia, Domiljan i Bukori, ovjek spaava Sunce, Turin i vila, Novak Debeljevi i vila, Jabuilo vojvode Momila, Povratak avola na zemlju, Ljudi dijele ene, Zato je Crna Gora kamenita i dr. Antologijski izbor crnogorskih legendi priredio je Radoje Radojevi u knjizi Vilina gora (1971), izabrao je 130 tekstova podijelivi ih tematski na cjeline: O caru Dukljanu, O gradovima, O feudalnim vladarima i vlastelinima, O svetiteljima, crkvama i manastirima, O postanku stvari, ivotinja, prirodnih pojava i natprirodnih bia, O domiljajima, snazi i junatvu, O ljubavi i enidbi vilama, O dobrim i zlim vilama, O lovcima, O kumstvu i kletvi, O udesnim vodenim biima i duhovima, O natprirodnim svojstvima ljudi, O avolima, O skrivenom blagu, O raju i paklu. Na kraju su u antologiji Vilina gora izdvojene humoristike legende. Novele obrauju predmete i dogaanja iz stvarnoga, bilo gradskoga bilo seoskoga, ivota, to saoptavaju svojim razvijenim sieom. U novelama ima ponekad zaetaka karakterizacije likova, ali, u principu, novela nudi tipske karakteristike. To su najee zle ene, dovitljive osobe, snalaljivi kradljivci i parovi pravian i zao, tvrdica i dareljivac, milostiva snaha i nemilosrdna svekrva i sl. U pojedinim novelama sretaju se elementi fantastinoga, ali oni nijesu dati radi sebe samih, nego zbog otkrivanja konkretnih likova. Humoristina novela je najvie realistina zato to se u njoj doslovno prikazuju pojave iz svakodnevnoga ivota. Novela ponekad predstavlja kontaminaciju dva ili vie osnovnih motiva, to inae nije rijedak sluaj ni u drugim usmenim
200
pripovijetkama. Kao i u bajkama, i u novelama su lina imena izuzetno rijetko data. U tipinoj noveli, pri kraju njezine radnje, dolazi do iznenadnoga preokreta u doivljajima glavnoga junaka, to pretpostavlja izotren zavretak prie s poentom. Najvei dio novela ima srean ishod po glavnoga junaka, snabeven humoristikim refleksima. U novelama s naznakama dramskoga zapleta glavni junak radnje moe imati tragian zavretak, to je uslovljeno optim moralnim principima etnosa iz kojega je ta anegdota iznikla. Znatan broj pripovijednih epskih pjesama usmenoga postanka ima za osnovu svoje radnje neku novelu, naroito kad se radi o ljubavnim zgodama. Vuk Karadi nije pribavio znatniji broj novela s dananjih prostora Crne Gore, a one koje jeste jasno govore da je takav oblik usmene prie najvie odgovarao patrijarhalnim oblastima i u mjestima Crnogorskoga primorja e je preovladavalo seosko stanovnitvo. U tim oblastima, kako je konstatovao Vido Latkovi, novelistiki motivi najee su obraeni u tehnici bajke i radnja je u njima u cjelini, ili dobrim dijelom, prenijeta iz seoske sredine u carske i kraljevske dvorove. Za taj proces prilagoavanja novele navikama prialaca bajke mnogo dokaza prua novela Dobra djela ne propadaju koja je zapisana u Boki Kotorskoj. Tako kompoziciono razvijena novela, s elementima bajke, ukazuje na razvijenost takvoga pripovijedanja na dananjim prostorima Crne Gore, posebno Boke, ali podrazumijeva se knjievna teta to Vuk Karadi nije posvetio vie panje takvome pripovijedanju u Crnoj Gori. Kasniji sakupljai zapisali su u Crnoj Gori veliki broj novela, ali u tim tekstovima oea se znaajan udio njihovih zapisivaa, bolje rei uobliitelja. Tipian predstavnik sakupljaa crnogorskih novela koji dopinguju tekstove koje zapisuju je Novica auli. Kao primjer zapisivaeve intervencije na usmenome tekstu je novela Dragokup koju je Novica auli uobliio. O dobroj kondiciji usmene novele na Crnogorskome primorju svjedoi Stefan Mitrov Ljubia koji se kao prozni pisac obilato koristio sieima usmene novele. To posebno potvruje njegovo djelo Prianja Vuka Dojevia. Kao i svaki nepatvoreni knjievnik, Ljubia je uzimao mrvice s trpeze narodne duhovnosti kojoj pripada. Tako je i amil Sijari, pripovjeda i romansijer, koristio usmenu anegdotu, kao i ostale oblike knjievne prozne usmenosti koja je bila razvijena kod muslimanskoga ivlja na dananjim prostorima Crne Gore.
201
aljiva pria bila je oskudno razvijena, kako u nahijskoj tako i u brdskoj Crnoj Gori, jer patrijarhalni agonalizam i plemensko-bratstvenika struktura drutva nijesu ostvarili posebne prostore da se nesmetano razvija aljiva usmena pripovijetka. Ona je imala pogodnije prostore na Crnogorskome primorju, u muslimanskim eherima i u crnogorskim plemenima s hercegovakom odrednicom. aljiva pria je najblia realnome ivotu, u njoj nema udesnoga ni fantastinoga, nego, kako je rekao Vuk Karadi, ono to se u njoj pripovijeda rekao bi ovjek da je zaista bilo. aljiva pria je, po svome obliku, najee anegdotskoga karaktera. Iznosi se u njoj obino jedan sluaj koji se razvija dijaloki, a razrjeava se u duhovitoj poenti. Razumije se, likovi su uzeti iz realnoga ivota. Dok su u noveli dati uglavnom tipski karakteri, u aljivoj prii figuriraju predstavnici socijalnih grupa i predstavnici etnosa i vjera: pop, kaluer, trgovac, turin, Ciganin, latinin. Priama s takvom tematikom najmanje su odgovarali plemensko-bratstveniki prostori Crne Gore. Preoetljivost na bratstveniku, plemensku i linu ast jednostavno je presijecala onu mogunost aljive prie koja se iskazivala na tokavskim prostorima. Na primjer, prie o Nasradin-hodi i Eru razvijale su se punom snagom na prostorima Bosne, Hercegovine i Sandaka, to e rei i na zapaenome dijelu teritorije koja danas pripada Crnoj Gori, a na kojima je znatno preovladavao muslimanski ivalj. Kod tamonjega pravoslavnog ivlja bile su vrlo popularne prie o snalaljivome Eru koji je, na izvjestan nain, prozom i humorom prizemljeni epski lik junaka-zatitnika koji je narastao u grandioznome uoblienju epskoga Marka Kraljevia. Da je u nahijskoj Crnoj Gori moglo biti aljivih pria, indirektno pokazuje Njego u Gorskome vijencu stihovima: Znate nau momad ozriniku / e go dou svu zameu alu. Rijeju, bilo je aljivih pria u nahijskoj i brdskoj Crnoj Gori, ali sve je to bilo minornoga obima u odnosu na ratniko-patrijarhalnu anegdotu i junaku guslarsku pjesmu. Prostori patrijarhalne Crne Gore oskudijevali su aljivom priom i usmenom lirikom, a primorski crnogorski pojas glasio se usmenom lirikom i prozom. Muslimanski gradovi prema krajikoj granici glasili su se junakom epikom, a eheri i kasabe, odmaknuti od ljute krajine, njegovali su usmenu liriku i aljivu prozu.
202
Antologijski izbor aljivih pria, kao i drugih vrsta usmenih pripovjedaka, dao je Husein Bai u knjizi Usmena proza Bonjaka iz Crne Gore i Srbije (2002). Ratniko-patrijarhalna anegdota plod je plemensko-bratstvenikoga drutva Crne Gore s jako naglaenim ratnikim profilom. Kako je konstatovao Vido Latkovi, najsadrajniji materijal za ratniko-patrijarhalnu anegdotu pruio je ivot u plemenskoj, ratniki organizovanoj drutvenoj zajednici. Sukob rodovsko-plemenskih shvatanja oko prvijenstva kao drutvenoga ugleda i nastojanje da se od meuplemenske zajednice stvori drava sa sredinjom vlau bio je bogat izvor grae za ratniko-patrijarhalnu anegdotu. Pero Slijepevi je prvi zapazio da se crnogorska ratnika anegdota otro razlikuje od drugih usmenih proznih oblika. Prije svega, crnogorska anegdota je u znatnoj mjeri istorina. Ono to ona iznosi moglo se dogoditi samo na odreenome mjestu i u odreeno vrijeme. Nigde drugo i skoro nikad vie, kako kae Vido Latkovi. Istorinost ratniko-patrijarhalne anegdote uvijek se odnosi na odreeno, poimenino naznaeno lice. Ali to, ipak, nije iskljuivalo mogunost da se taj anr anegdote u duemu usmenom prenoenju odvoji od njezina pravog tvorca i da se postupak, odnosno rije, nastala kao motiv, pripie drugome licu. Na takvoj trasi anegdotskoga kretanja deavalo se ponekad da se i motivi iroke rasprostranjenosti prikae za tipine junake anegdote. Tako se, na primjer, za pojedina lica, kao to je bio Sula Radov mudrac i narodni doetljivac, vezuju internacionalni motivi koji su bili poznati jo u antikome svijetu. Zato se samo uslovno moe govoriti o knjievnoj usmenosti takvih anegdota. One su poprimile refleks pisane kulture koja je pronalazila puteve za svoj ulazak u knjievnu usmenost. Razumije se, taj ulog knjievne pisanosti vratila je stostruko usmena knjievnost pisanoj. Pa i Gorski vijenac prefermentirao je u svome umjetnikom tkivu knjievnu usmenost iz koje je iznikao. A helenski tragiari stalno su bili na gozbi za Homerovom trpezom. I proza Iva Andria je veliko ogledalo knjievne usmenosti jezika kojim je napisana Na Drini uprija. Kao to je ve istaknuto, ratniko-patrijarhalne anegdote koje je sam od sebe zapisao Marko Miljanov, jedini su elementarni primjer prozne knjievne usmenosti u Crnoj Gori. vrsti herojsko-patrijarhalni moralni principi kojih se, prilikom biljeenja anegdota, kanonski pridravao glasoviti vojvoda s Meduna usmjerili su ga da sie anegdote koju zapisuje ne natruni nijednom knjievnom kapljom. Odnosno, nije
203
Marko Miljanov nijedno neverbalno pomagalo, kojim se kao prialac sluio, pretvarao u knjievnu rije kad anegdotu zapisuje. A sintagme i reenice, kojima je Marko mogao zamijeniti neverbalna sredstva, ne treba ni pretpostavljati. itava poplava ne samo ratniko-patrijarhalne anegdote nego anegdota svih smjerova, koja je poslije Marka Miljanova nastupila iz pera mnogobrojnih zapisivaa, koje reprezentuje Miun Pavievi, ne sliva se u ortodoksnu knjievnu usmenost Crne Gore. Antologijski izbor crnogorskih anegdota priredio je Radosav Medenica u knjizi Crnogorske anegdote (1967). Odabrao je Medenica 492 teksta podijelivi ih na tematske cjeline: ojstvo i junatvo, Etika i filozofija, enski likovi, ala i dosjetka i Svakidanji ivot. Poslovice, poslovine pitalice i zagonetke najee se nazivaju zajednikim imenom Sitne knjievne tvorevine. Ta kratka knjievna uoblienja upravo ine prelaznu formu izmeu usmene i pisane knjievnosti. Za njih je karakteristino da iskazuju veu pravilnost u rasporedu jezikih jedinica, to ih odvaja od proze, ali bez izosilabinosti koja predstavlja svojstvo usmene poezije. O usmenome postupku poslovica, poslovinih pitalica i zagonetki samo se uslovno moe govoriti, a ivot njihove usmenosti produuje se i poslije zgasnua epohe klasine usmenosti proze i poezije. U fondu zapisanih poslovica, poslovinih pitalica i zagonetki, koji je pribran na crnogorskim prostorima, ima ih koje su aktivno ivjele jo u antikome svijetu, to osvjedoavaju knjievna i neknjievna djela u kojima se te sitne knjievne tvorevine sretaju. Isto se tako moe rei da se u svim kulturama koje su imale dodira s crnogorskom knjievnom usmenou sretaju te tvorevine. To su germanska, romanska, ugarska, turska, arapska, persijska, jevrejska i dr. Razumije se, ta univerzalnost ne iskljuuje injenicu da je svaki etnos, analogno svojim karakteristikama, bogato opteljudski zbornik sitnih knjievnih tvorevina. Naelno gledano to je tako, ali etnika pripadnost date poslovice, poslovine pitalice i zagonetke ima relativno znaenje. A vijek trajanja sitnih knjievnih tvorevina nastavlja se, ne samo u upotrebi davno stvorenih tekstova, nego i u postojanom stvaranju novih. Ta i takva njihova upotreba izkazuje se kako u svakodnevnome razgovoru, tako i u svim oblicima konverzacione i knjievne iskazanosti. Dosadanja nauka o poslovicama, poslovinim pitalicama i zagonetkama istakla je ove injenice:
204
Poslovica je bliska vezanome slogu. Najvie ih je u stihu, jedne su u starijem toninome, a druge u novijem akcenatsko-silabinome ili u ritmikoj prozi. Poslovica saetom formom iskazuje kolektivno iskustvo, posebno istiui ivotnu mudrost naroda koji reprezentuju najpametniji pojedinci. Kako su poslovice razliite po porijeklu i po predmetima kojih se dotiu, tako su one raznovrsne i po porijeklu i po etikoj vrijednosti tvrdnji koje ad hoc iskazuju. Poslovica esto istie trezveni realizam koji se nekad sniava do etiki problematinoga utilitarizma. Isto tako veliki je broj poslovica koje istiu visoki moralni idealizam. Takoe, ima ih i koje prodiru u protivurjenu stvarnost svijeta. Rijeju, poslovica je filozofina pratilica ivota, a nijedan njegov iskaz ona nije mimoila. Zbog toga to svaki ivotni stav ima svoje oslonite u poslovici, ne moe se govoriti o ivotnome stavu koji iskazuju poslovice kao naelo, nego samo o prilinosti poslovice da podri svaki ivotni stav. Oni ljudi koji su vjerovali u osvetu kao nezaobilaznu moralnu obavezu, poduprli su to svoje uvjerenje poslovicom Ko se osveti ko da se posveti, a oni koji su davali prednost praktinoj strani ivota, oslanjali su se na poslovicu Ko pobjee ne plae mu majka. Onaj koji je isticao stid kao poraz svoga potenja, prihvatio je poslovicu Ne zna se ta je stid koga nije zastiela ena, a onaj koji je erotskoj ljubavi davao visoko mjesto u ivotu, podupirao se poslovicom Zaljubljene oi ne vide sramotu. I tako redom, svaki vid ovjekova uvjerenja i ponaanja dobio je adekvatnu poslovicu. Antologijski izbor crnogorskih poslovica i izreka priredio je Niko S. Martinovi u knjizi Evanelje po narodu (1969). Odabrao je 109 tekstova podijelivi ih na tematske cjeline: Via sila, Materijalni poloaj, ovjek ili soj, ena, Karakter, Obraz, Zli ljudi, Neljudi, Slabi ljudi, Poroci, ivot, Prirodna stihija, Brak, Od kue do drave, Drutvo, Pravo, Sloboda. A Vuk Karadi je objavio Srpske narodne poslovice u Njegoevoj tampariji na Cetinju 1836. godine. Poslovina pitalica je u stvari saeta anegdota svedena na kratko pitanje i poslovini odgovor. Ona je slina aljivoj prii po tome to u njoj figuriraju likovi koji ispoljavaju razliite pojave u drutvenome i porodinome ivotu. Osnovne odlike pitalica su otroumnost, duhovitost i humor. Takvim svojim stavom nijesu zaobile ni svetenike ni junake, ni imune ni siromane, jednako porodine i drutvene zgode i nezgode. Za razliku od poslovica, u poslovikim pitalicama nema metaforinih i metonimijskih rijei. Pitalice znae ono i onoliko to se njima
205
kae. Na primjer: Pitali Ciganina koji ti je najmuniji dan u godini? Oni kad nemam ta da jedem, odgovorio on. U ogranienome broju poslovinih pitalica u kojima se pitanja postavljaju ivotinjama ili biljkama (vuku, lisici, magarcu, dubu, umi i sl.), moe se traiti neki alegorijski smisao. U pitalicama je humor relativno ei nego u poslovicama. Poslovina pitalica, uopteno uzevi, mnogo je blia svakidanjici ivota nego poslovica koja u sebi sintetizuje pojave od optijega znaenja. Kako je istakao Vido Latkovi, izuzetne su poslovine pitalice s nekom sasvim uoptenom istinom o ivotu kao to su sudbina, pravda, potenje, hrabrost. Te pravce ivota prati poslovica, a poslovina pitalica takorei o njima ne govori. Zagonetka je vrlo stara usmena knjievna tvorevina. Kao knjievne tvorevine pradavnoga porijekla, zagonetke su u poetku predstavljale kultne i religiozne formule u kojima se krio mitski smisao dok su se kasnije pretvorile u drutvenu zabavu i igru, odnosno u oblik vjebanja u otroumnosti i doetljivosti. Pretpostavlja se da je zagonetka u starijim vremenima imala vie pouni nego zabavni karakter i da je sluila uoavanju manje primjetnih osobina stvari ili pojava, a to je upravo znailo vjebanje u doetljivosti i u to gnominijemu iskazu primijeenoga. Tako se zagonetka ustalila kao enigmatina forma govornoga iskaza koja sadri metaforiko-alegorijski opis neke stvari ili pojave ije ime treba pogoditi. Na primjer, odgovor na zagonetku: Bijela njiva, crno eme, mudra glava koja sije je Pametno napisani tekst. Predmet zagonetki mogu biti najraznovrsnije pojave iz prirode i ljudskoga ivota: nebeska tijela, godinja doba, drevne vremenske smjene, nebeske padavine, grom i grmljavina i dr. Predmet zagonetke su i razne ivotinje, djelovi ovjeijeg tijela, a osobito stvari koje okruuju ovjeka u kui posue, razne sprave i alatke, oruje i dr. Iako je zagonetka kao vrsta veoma stara, teko je odrediti pojedinani postanak zagonetki. Kako je istakao Vido Latkovi, najvie to se moe sa sigurnou tvrditi to je da su zagonetke o predmetima koji nijesu vie u upotrebi starijega postanka (o strijeli, koplju, mau, verigama i sl.), a one o novijim stvarima (zrno iz puke, stakleni prozori, eljeznica i sl.) da su u relativno novije vrijeme postale. Ima zagonetski internacionalne proirenosti, ali prave zagonetke, po prirodi same vrste, nuno dobijaju izrazito prepoznatljiv etniki, odnosno nacionalni karakter, jer su mahom zasnovane na govornoj prepoznatljivosti date sredine. Tako se u crnogorskim zagonetkama stra206
ni uticaji svode uglavnom na teko uoljive podsticaje. O bogatstvu zagonetki u Crnoj Gori ne govore samo zapisivai, nego i knjievnici koji uklapaju zagonetke u knjievni kontekst odgovarajuega djela. To osvjedoavaju Stefan M. Ljubia, amil Sijari, Mihailo Lali i jo neki prozni pisci crnogorski.
207
NARODSKO ILI IMITATIVNO PJESNITVO U CRNOJ GORI
SUNOVRAT CRNOGORSKE DESETERAKE EPIKE Usmenu knjievnost stvarale su nepismene osobe koje su se od svoga socijalnog sloja razlikovale samo sposobnou da stvaraju, odnosno da aktivno uestvuju u estradnome trajanju usmene knjievnosti. inilac aktivnoga uea tih osoba, bilo kao stvaralaca bilo kreativnih prenosilaca stvorenoga teksta, podrazumijeva njihovu prilinost da stiu znanja, bolje rei da se spontano obavjetavaju, iz tematske oblasti koja je predmet njihove kreacije na prostoru usmene knjievnosti. Kreativni duh pojedinca vazda je bio u prilici da neto vie uje i vidi nego masa kojoj on socijalno pripada. Na primjer, dok je pastva u svome bogobojaljivom ganuu odstojavala slubu boju u freskopisanome hramu, duhovno radoznali vjernik mogao je usrdno da se stapa s datom pastvom i da je istovremeno aktivno nadrasta doivljajem umjetnosti fresaka i razmiljanjem o injenicama iz korpusa biblijske tematike, koja se oitava s fresaka, i slua iz duhovnike beede. Isto tako, za usmenu pjesmu ili priu obdareni ovjek pribirao je u svakoj ivotnoj prilici, veseloj ili tunoj, fond injenica za usmenu knjievnu tvorevinu koju stvara, ili koju, prenosei je, doeruje. Sve to ime je nadrastao svoj ambijent, s kojim je, manje-vie socijalno i ideoloki poravnat, kasnije je importovao, razumije se nenamjerno koliko i namjerno, u svoje proireno eanje koje e mu tokom stvaranja usmene knjievne
211
tvorevine, ili kreativnoga prenoenja one koju je ve uo, biti lina enciklopedija znanja. Duhovna potreba da saznaje, i emotivna prilinost da doivljava, ime je pjesnik-pjeva, ili prialac, nadrastao proenu masu kojoj socijalno pripada, doe mu kao njegova priruna biblioteka koja se sama otvarala kad bi krenuo da to mijenja u usmenome tekstu koji prenosi, ili da ugrauje u tekst koji stvara. Zato ne iznenauje postupak pjesnika-pjevaa koji u svojim pjesmama daju opis enterijera srednjovjekovnoga velikakog dvora, plemike opreme i njihovih manira, kao da su bili oevici toga miljea, ili kao da su se o tome obavjetavali iz knjiga. Meutim, sve to to su u svojim pjesmama opisali nepismeni seljaci, opisao Starac Milija, nepismeni seljak iz Rovaca, mogli su oni proitati u freskopisanju manastirskih lavri, kao to su to takoe uli u beedama crnorizaca i u pjesmama i prii dopriavalaca, svojih kreativnih prethodnika. Sukcesijom takvoga sluanja i gledanja daleko se stizalo na trasi duhovnosti. Takvim nainom odravala se usmena pisanost tokom dugih vjekova. Trajanje takve duhovnosti, izraene u svojim specifinostima, pokrivalo je itavu teritoriju dananje Crne Gore. Najuoljivija osobina usmene knjievnosti jeste spontanost u njenome razvitku. Kreativni stvaraoci raspolagali su uobiajenom armaturom knjievnoga anra kojim se bave, a tkivo svoje knjievne graevine saoptavali su zavisno od trenutaka koji njegovo saoptavanje izazivaju. U nepatvorenu knjievnu usmenost s kojom su Sloveni doli na Balkan nijesu bili uli bilo kakvi produkti pisane kontrole, koji e poeti da ulaze u tu istu knjievnu usmenost tokom dodira doseljenika s civilizacijom kojom je odavno Balkan raspolagao. Posebno se hrianstvo uplilo u usmenu knjievnost balkanskih Slovena, kao to e kasnije i islam imati svoj znaajni import u toj knjievnosti. Usmena
212
knjievnost Crne Gore nije mijenjala svoj generalni tok razvitka, ali istorijski dotoci mijenjali su sastav matice te usmenoknjievne rijeke. Na literarnim poljima knjievne usmenosti i knjievne pisanosti u Crnoj Gori formirala se jedna oblast pjesnitva koje se koristi atarima i usmene i pisane knjievnosti. Ne moe se rei da se to pjesnitvo kree izmeu ta dva knjievna toka, jer poasno mjesto sredine ono nije zasluilo. To pjesnitvo ostalo je stalno da nalikuje i na jednoga i na drugoga vienog roaka, usmenu i pisanu knjievnost, ali bez snage da se poistovjeti s jednom od tih dviju strana. Najkrae reeno, to pjesnitvo je pisana knjievnost koja maksimalno nastoji da u svemu nalikuje na usmenu poeziju, kao to se biuterija upinje da nalikuje na zlato. To hibridno pjesnitvo uobiajeno se naziva narodska poezija, ali najprikladnije ga je nazivati imitativno pjesnitvo. Na jugoslovenskim prostorima najpoznatiji imitator deseterake epske poezije je Andrija Kai-Mioi (17041765), dalmatinski franjevac i predstavnik prosvjetiteljskih ideja u hrvatskoj knjievnosti XVIII vijeka. U svome djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga Kai je, shodno svome klero-politikom i romantiarsko-slovinskome uvjerenju, ispriao jugoslovensku istoriju rimovanim desetercem. Unosei u svoju pjesmaricu i detalje originalne usmene poezije, Kai-Mioi je nastojao da se stopi s poetikom nepatvorenoga usmenog pjesnika. Stalno je nastojao, i ponekad postizao, ali je grosso modo ostao razminut s klasinom usmenom pjesmom u mjeri koliko se svojom klero-politikom namjerom razlikovao od proenoga graanina-vjernika, ljubitelja usmenih junakih pjesama s istorijskom tematikom. Andrija Kai-Mioi unosio je u Razgovor ugodni naroda slovinskoga ideoloko-politike injenice kojima aktivno ne raspolae proeno lice s etike i mentalitetske ravni irokoga plemena Kai, iz kojega je potekao pjesnik Razgovora ugod213
noga. Kai-Mioi, kao i svaki narodski ili imitativni pjesnici, nastoji da u svemu nalikuje na klasinoga usmenog pjesnika, ali ba on tom svjesnou da usmena poezija moe da ide u knjigu koju prihvataju kolovane ruke, najvie se razlikuje od nepatvorenoga narodnog, odnosno usmenoga pjesnika koji je na knjige starostavne ili carostavne gledao s daljine ovjeka koji u drevnome zavjetanju prolosti trai kanonizovane istine. Imitativni deseteraki pjesnik Andrija Kai-Mioi imao je najbrojnije svoje nastavljae u Crnoj Gori. Vladika, odnosno mitropolit, Petar I Petrovi svojim imitativnim osmerakim i deseterakim pjesmama, od kojih su najpoznatije Boj s vezirom Mahmut-paom i Pogibija Mahmut-pae na selo Kruse, uklopio se u hroniarsku deseteraku povjesnicu koja je pratila sukobe nahijske Crne Gore s Turcima. Od klasine usmene epske pjesme, odnosno od prvoga repertoara crnogorske junake epike, Petar I udaljio se analogno svojemu obrazovanju i poloaju vladike-gospodara. A od hroniarskoga deseterca, odnosno drugoga repertoara crnogorske usmene epike, koji je pratio tekuu borbenu stvarnost Crne Gore, nije se vidljivo otklonio u poetoloko-deseterakome rekvizitarijumu. Nastojao je da ugodi plemensko-bratstvenikome mentalitetu Crne Gore onako kako mu ugaa usmena pjesma drugoga repertoara, ali udaljio se od tipine usmeno-deseterake pjesme unoenjem svoga govora, koji je prije bitke na Krusima odrao svojim bojovnicima, u pjesmi Pogibija vezira Mahmut-pae na selo Kruse. Da je koji njegov saplemenik, kao pjesnik-pjeva, ispjevao prvi pjesmu na istu tematiku, ne bi, razumije se, zaobiao Vladiin govor, ali, nema sumnje, ne bi ga on s toliko dravnikoga i vladianskoga smisla uklopio u tekst junako-guslarske pjesme. Kao to je primijetio edo Vukovi, vladika Petar I razlikuje se od tipinoga crnogorskog deseterako-guslarskog pjesnika irinom pogleda na istorijska dogaanja, misaonou koja se oslanja na optekulturne izvore i nastojanjem da s viega saznajnog nivoa upuuje Crnogorcima savjete koje pruaju istorija i savremeni ivot. I pored injenice da deseteraki pjesnik Petar I nije imao pjesnikoga dara ni da dozove prvake iz prvoga repertoara crnogorske usmene epike, koje reprezentuju Starac Milija i Tean Podrugovi, on je vaspostavio autoritet narodske, odnosno imitativne, junake, guslarsko-deseterake pjesme u Crnoj Gori. Tom njegovom trasom imitativni pjesnici u Crnoj Gori disae punim pluima tokom XIX vijeka i duboko zakoraiti u XX vijek. Popularnost toga pjesnitva u irokim masama
214
crnogorskoga ivlja naroito je potencirana injenicom to je to pjesnitvo popularisao Njego u svojoj ideoloko-politikoj antologiji usmene epike Ogledalo srpsko i to je takvo pjesnitvo nastavio da stvara veliki vojvoda Mirko Petrovi, a koje e se objaviti u zbirci Junaki spomenik. Koliko se u klasino doba crnogorske usmene epike nije postavljalo pitanje o autorstvu teksta koji guslar svojim sluaocima saoptava, toliko se, poslije razglasa da i crnogorski gospodari junake pjesme sastavljaju, to autorstvo poelo doivljavati kao prestina osobina plemenika koji njome raspolae. Tako je plemensko-bratstveniki agonalizam i na prostoru spjevavanja junakih pjesama dobio svoju aplikaciju. Pjesme o pobjedonosnim bitkama na Martiniima i Krusima, koje je spjevao vladika i gospodar Petar I, naglasile su ugled autorstva junake deseterake pjesme, a od pojave Njegoeva Ogledala srpskoga 1846. godine, pa sve do detronizacije dinastije Petrovia i ukidanja crnogorske drave 1918. godine, deseteraki pjesnik-pjeva isticao je drutveni ugled svoje linosti ne samo injenicom da se zna za njegovo autorstvo, nego i eljom da se njegova pjesma ita iz objavljene knjige, onako kako se itaju pjesme Petra I iz Ogledala srpskoga koje je Crnogorcima podario vladika Rade. Kakva se ambicija bila probudila kod crnogorskih imitativnih stihotvoraca da im se pjesme itaju, i da im se ime nalazi na knjizi u kojoj su im pjesme objavljene, interesantne podatke prua Vuk Popovi u pismima koje u Be alje Vuku Karadiu. U pismu od 13. maja 1863. godine, bokeki svetenik Popovi obavjetava Vuka o uzavreloj ambiciji na Cetinju da se doivi epska slava u tampanim pjesmama. Kae Popovi: ujem i ja da e na Cetinju tampati jednu knjigu junakih pjesama. Oko ovoga rabotaju mnogi: i kaluer Dui, i Zega, i uko i ostali cetinjski glavari, te pjesme sainjavaju i iskupljaju, u kojima se imenuju najvie oni, da su se junaki podnijeli u svakom boju to su imali lani s Tucima... Oni mrze na svaku pjesmu u kojoj se ne pohvaljuju i ne slave oni s junatvom. Njima nijesu povoljne ni u onoj vaoj knjigi njeke pjesme, osobito one iz Grahova i o smrti Smail-age engia, i sve strepe hoe li se slavom i junatvom pomenuti vojvode i senatori u petoj knjizi, u pjesmama od Grahovca, i ne prestaju pitati kad ete je tampati. U pismu od 13. januara 1864. godine Vuk Popovi obavjetava Vuka Karadia o silnoj zavisti Crnogoraca prema Novici Ceroviu koji je ponjio slavu eliminacijom Smail-age engia. Kae Vuk Popo215
vi: Novica Cerovi je dobro i zdravo. On sjedi u Dromnjake na svoju starinu i vlada s Dromnjacima, Moraom i Rovcima. Nad sobom ne poznava nikog do samoga knjaza Nikolu. Ispali mu zubi i s ovoga stid ga je u trpezi meu druinom. Crnogorska gospoda urijetko ga spominju s dobrim imenom, kako je pravo, a u pjesmama niti dadu niti smije niko spomenuti njega, ni nijednoga hercegovakoga junaka, i zato ih i on i svaki poteni ovjek Primorac i Zagorac mrzi, i najposlije s ovoga bie meu njima prijekora i inata. Kako su tampane knjige u Crnoj Gori guile nepatvorenu knjievnu usmenost govori i ovaj podatak koji saoptava Vuk Popovi u pismu svome imenjaku Karadiu: Na vau etvrtu knjigu pjesama ovamo izgledaju s neiskazanom eljom, i sve me pitaju Crnogorci s Cetinja i nai primorci za nju kad e doi, ato sve poradi novijeh, a najvie poradi one od Grahovca. I zato da vam je preporueno, radite to prije da se tampa. Autoritet autorstvu junakih guslarskih pjesama posebno je naglasio Mirko Petrovi, prvo vojvoda, onda Vojvoda od Grahovca i Veliki vojvoda inae brat knjaza Danila i otac knjaza/kralja Nikole I. Nastavljajui deseterako-epski manir svoga velikog pretka, tada ve Svetoga Petra Cetinjskoga, Mirko Petrovi je crnogorsko-turske sukobe od 1852. do 1862. godine, u kojima je bio istaknuti komandujui uesnik, zaoenuo epskom deseterakom formom. Od vojvode Mirka zapisao je Niifor Dui 28 deseterakih junakih pjesama, vie od 5000 stihova i objavio ih, 1862. godine, kao zbirku Junaki spomenik. Tako je usahnjivanje klasinoga perioda usmene deseterake epike u Crnoj Gori, koje je nenamjerno poeo Petar I, nastavio namjerno i nenamjerno Petar II, a dovrio vojvoda Mirko Petrovi. Njegoevo Ogledalo srpsko i Junaki spomenik vojvode Mirka, kao knjige za itanje, nijesu mogle ekstenzivno preplaviti Crnu Goru zato to je ona bila veinski nepismena, ali ideoloko-politiki intenzitet tih, do vrhunca popularnih, pjesmarica bio je tolikoga kapaciteta da se dotakne svakoga, i pismenoga i nepismenoga, pjesnika-pjevaa i guslara reproduktivca u Crnoj Gori. Tako je knjievno-deseteraka usmenost sredinom XIX vijeka u Crnoj Gori prepozicionirana tampanim zbirkama deseterakih junakih pjesama koje su dolazile doslovno s vrha vlasti crnogorske. Radosav Medenica, inae vrstan poznavalac crnogorske knjievne usmenosti, nije u pravu kada konstatuje da su junake deseterake pjesme vojvode Mirka Petrovia etnoloki i psiholoki izraz sredine
216
u kojoj su nastale i da ih zato ne treba tretirati kao nenarodne. Veliki vojvoda Mirko, linost s vrha dinastije Petrovia, a u doba tinejderstva njegova sina, knjaza Nikole, i doslovno vrh crnogorske vlasti, bio se udaljio svojim poloajem i naglo steenim bogatstvom od crnogorskoga plemenika, nepismenoga ratara i obanina. Udaljio se toliko da se ne moe govoriti o njegovoj usmenoj deseterakoj pjesmi kao izrazu elementarne kolektivne svijesti crnogorske. One kolektivne svijesti koju pjesniki oblikuje pjesnik-pjeva, koji se socijalno ne izdvaja iz narodnoga kolektiva u kojemu se razvio i kome svoje pjesme saoptava. Mirko Petrovi je osmatrao i ivot i istoriju onako kako to prvjenstveno odgovara cetinjskome dvoru. A to ga, kao pjesnika-pjevaa, kardinalno razlikuje od tvoraca usmene deseterake poezije crnogorske koju u prvome reportoaru reprezentuje pjesma enidba Maksima Crnojevia, a u drugome repertoaru Smrt Nikca od Rovina. Naglaeno su razliiti odnosi prema knjizi klasinoga pjesnika-pjevaa, kakav je, recimo, Tean Podrugovi, i njegova postnjegoevskoga nastavljaa koga ushiuje pomisao da e mu se ime itati iz knjige koja junake pjesme sadri. Onako kako se ita ime tvorca Junakoga spomenika. Za klasine pjesnike-pjevae knjiga je bila kultna, carostavna i starostavna, stvar koja se u pjesmi spominje, ali koja nije od upotrebe u svakodnevici nepismenih slualaca i guslara koji im pjesme kazuju. A poslije Ogledala srpskoga i Junakoga spomenika za crnogorskoga sastavljaa usmenih deseterakih pjesama knjiga je bila kumir koji pronosi i junaki podvig o kome se pjeva i pjesnika koji je taj podvig opjevao. Zamanu grupu tvoraca deseterakih epskih pjesama postnjegoevskoga vremena u Crnoj Gori tipino predstavlja serdar uko Sredanovi. Kao osmogodinjak nauio je da ita i pie, a opismenili su ga kalueri Cetinjskoga manastira. Kad je odrastao, uko je postavljen za perjanika Petra I, a onda e biti tjelohranitelj Petra II i upravnik njegova dvora. Izuzetno odan dinastiji Petrovia, uko Sredanovi nastavio je da s jednakom revnou slui knjaeve Danila i Nikolu. Za takvu odanost knjaz Nikola mu je dodijelio titulu serdara od Dobrskoga Sela s pravom na nasljedsvo. uko Sredanovi je sastavljao deseterake junake pjesme, a Vuk Popovi iz Risna izvjetavao Vuka Karadia u Be o ukovu pjevanju. Tako Popovi izvjetava Karadia o svojemu prijedlogu Sredanoviu da ispjeva pjesmu o krtenju keri Knjaeve (knjaza Danila N.
217
K.) i o kukanju kad su prenijeli pok. Vladiku na Loven. I da mu za te pjesme slijedi Karadieva zahvalnost i novana nagrada. Serdar uko pristao je na tu nagodbu i obeao da e ispjevati reene pjesme, ali pod uslovom da mu se, na knjizi u kojoj e te pjesme biti objavljene, ita ime naporedo s imenom Vuka Karadia. Onda je Vuk iz Bea poruio uku na Cetinje, poruio preko istoga Popovia iz Risna, da ne moe prihvatiti prijedlog o zajednikoj nominaciji knjige, nego predlae Sredanoviu da mu za ustupljene pjesme poalje pedeset knjiga u veliini od 3040 tabaka, sa cijenom od jednog talijera. U V knjizi Srpskih narodnih pjesama koju je Vuk Karadi za tampu priredio, a koja je objavljena poslije njegove smrti, nala se itava rukovet pjesama uka Sredanovia. I u Vukovoj rukopisnoj zaostavtini ostao je znatan broj tekstova deseterakih pjesama serdara uka. Kako je primijetio Radosav Medenica, pjesme uka Sredanovia stapaju se s istorijom i tee ka izvjesnome specifinom realizmu s dosta retuiranim poetolokim emama klasine usmene epike. Uopteno govorei, pod karakteristiku koju je Medenica dao pjesmama uka Sredanovia moe se podvesti sva imitativna deseteraka pjevanija koju su tokom druge polovine XIX vijeka produkovali Savo Matov Martinovi, Stefan Ivov Popovi, Filip Radievi, Maksim krli, Nikola . Basta i Maksim obaji. U XX vijeku tom e se trasom najuoljivije kretati Novica auli i Andrija Luburi. Nezaobilazno iskrsava pitanje: Zato se Vuk Karadi zainteresovao za surogatnu epskodeseteraku pjevaniju onda kad se bio internacionalno proslavio kao sakuplja i objavljiva klasine usmene pjesme kojoj se priznaju homerske umjetnike visine? Sakupljaki rad Vuka Karadia ima tri faze: mladi Vuk, zreli Vuk i stari Vuk. Mladi Vuk u dva izdanja Pjesnarice, 1814. i 1815. godine, trai kriterijum za razluivanje autentino usmenoga od narodskoga, odnosno imitativnoga ili surogatskoga, knjievnoga teksta. Zreli Vuk u Lajpcikome izdanju Srpskih narodnih pjesama izotrio je kriterijum za procjenjivanje usmenoga knjievnog teksta, kakav se nee kod njegovih sljedbenika ponoviti, i pokazao antologiarske sposobnosti, takoe kasnije neprevaziene. Zreli Vuk se ne pokazuje pred Evropom kao poklisar tadanjega politikog poloaja etnosa ijim jezikom govori, nego kao glasnik istorijske duhovnosti svoga naroda koji se ispoljava kroz usmenu knjievnost kao autentinu knjievnu sliku te duhovnosti. Tako
218
Vuk, u najteim danima svoje borbe, pravi izbore pjesama s najstroim estetskim kriterijumom. Nije sluajno to je on u svoj sakupljaki rad unosio najvie entuzijazma i to ga je smatrao svojom najozbiljnijom obavezom. Znao je Karadi da e antologije tako izabrane usmene poezije znaiti pred Evropom jemca duhovnosti naroda kome ta usmena knjievnost pripada. Upravo, ona e znaiti svjedoka istorijsko-hrianske kulture koja se ukriva ispod politeistikih naslaga u knjievno najjezgrovitijim tekstovima usmene poezije i proze. Ali Vuk Karadi nee do kraja ostati dosljedan svojoj antologiarskoj rigorozi i svojim pogledima na knjievnu usmenost koje je saoptio u predgovorima prve i etvrte knjige Srpskih narodnih pjesama, objavljenih u Lajpcigu i Beu. Kad je Vuk ucijepio u veliki svijet svoje uvjerenje da njegov narod ima umjetniki vrhunsku usmenu poeziju, kad se osvjedoio da se ta usmenost produila u knjievnu pisanost, onako kako se Homer produio u Eshila, a to se osvjedoilo u Njegoevu Gorskom vijencu, i kad je Evropa poela da pravi falsifikate kako bi dokazala da ima usmenu knjievnost na nivou lajpcikih antologija, Vuk Karadi je ostavio po strani svoj strogi antologiarski kriterijum. Naime, pregao je stari Vuk da izvue praktine ideoloke i politike koristi od pjesama koje su daleko od nivoa lajpcikih izabranica. Inae, Vuk se stalno bavio i politikom, i to na razliite naine. Uviajui da se Osmansko Carstvo, tada ve bolesnik na Bosforu, potresa iz temelja, Vuk je radio na zbliavanju Srbije i Crne Gore jer je vjerovao u obnavljanje nekadanje zajednike drave od Rake i Zete. Na to jedinstvo Vuk je gledao kao na zalogu jugoslovenske budunosti kojoj je primjerio i Beki dogovor o kodifikaciji zajednikoga jezika Srba i Hrvata. ak i njegovim terminima braa naa turskoga zakona i braa naa rimskoga zakona odraava se Vukova romantiarsko-politika zamisao da razliitost vjera nee biti smetnja za jugoslovensko jedinstvo pod srpskom egidom. Njegova sintagma Srbi svi i svuda takoe je izraz Karadieva srpsko-unitarnoga romantizma. Kao da je bio prorok, Vukova jugoslovenska zamisao bila se ostvarila u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca pod krunom Karaorevia. A da je ta njegova zamisao, odnosno garaaninovski plan u koji se Vuk uklopio, bila vie romantiarska nego realistika pretpostavka, pokazala je sudbina Versajske Kraljevine i raspad Titove Jugoslavije. Voen idejom o srpskome unitarnom jedinstvu, koje je Ilija Garaanin precizirao u svome Naertaniju 1844. godine, Vuk Karadi je
219
puno panje posvetio postnjegoevskim prilikama u Crnoj Gori. On, koji je svojom knjigom na njemakome jeziku o Crnoj Gori i Crnogorcima skrenuo panju Evrope na istorijski, ratniki i siromani narod crnogorski, nastojao je da bude sruke knjazu Danilu i knjazu Nikoli u mjeri koliko je to odgovaralo zvaninoj politici Srbije kojom vlada knez Mihailo Obrenovi. Usmjeren i ruskom voljom da se u Crnoj Gori teokratija zamijeni knjaevstvom, Vuk se naao pri ruci mladome knjazu Danilu na Cetinju kad je trebalo da ga Crnogorci prihvate za svoga svjetovnog gospodara. Kao to se bio naao pri ruci Njegou na istome Cetinju kad je trebalo upokojenoga vladiku Petra I proglasiti za svetitelja. Kad su se pojavili glasovi o diktatorskim potezima knjaza Danila, Vuk je pisanom rijeju stao u njegovu odbranu. Tajne poruke kneza Mihaila Obrenovia, na planu ujediniteljskoga zbliavanja Srbije i Crne Gore, godinama preoptereeni Vuk nosio je na Cetinje. Usmjeren interesima Srbije, Vuk Karadi star, oronuo i bolestan, dolazio je dva-tri puta na Cetinje kod mladoga knjaza Nikole, takoe kao glasnik srbijanskoga kneevskog dvora. A vijesti s tekuim dogaajima u Crnoj Gori Vuk Karadi je dobijao, takorei svakodnevno, od popa Vuka Popovia iz Risna. Dobijene vijesti Karadi je plasirao, i usmeno i pisano, onamo e su ga vodili ideoloko-politiki interesi Srbije. Stari Vuk je svoju politiku aktivnost usaglasio sa svojom knjievnom aktivnou stavljanjem druge u slubu prve. Petom zbirkom Srpskih narodnih pjesama, koja mu je bila na rukama u trenucima njegove smrti, Vuk se, u izvjesnome smislu, vratio mladome Vuku iz doba njegove Pjesnarice od 1814. godine. Naime, za kriterijum zreloga Vuka, kojim je on izabrao pjesme za lajpciko izdanje, ne bi bile prihvatljive pjesme, koje ak otkupljuje od uka Sredanovia, crnogorskoga pismenog serdara. Rijeju, zreli Vuk ne bi objavio pjesme koje saoptavaju pismeni ljudi i glavari, toliko opolitizovani da se svojim vienjem konkretnijih politikih dogaaja uoljivo razlikuju od nepismenoga plemensko-bratstvenikog puka Crne Gore. Poreenje rovakoga ambijenta iz koga je izronio Starac Milija s dvorskim ambijentom kome pripada serdar od Dobrskog Sela uko Sredanovi jasno pokazuje da od klasine knjievne usmenosti kod uka nita nije ostalo. Sredanovieve pjesme su, kako bi rekao Vuk, bogatije istorijom no poezijom, ali njihovo tretiranje opjevanoga dogaaja nema poziciju sua sponte, nego je rezultat uticaja dravne politike. A nekih puta takva pjesma, koja ide direktno iz glave svojega tvorca na hartiju zapisivaa, tumai interese
220
date politike grupacije ili pojedinanoga glavarskog interesa. I klasini usmeni pjesnik-pjeva mogao je da opservira tekuu istorijsko-politiku stvarnost, ali on je konkretne dogaaje pomjerao u prolost im je za to smogao psihiku mogunost. Na primjer, Filip Vinji pjeva o savremenim mu dogaajima, ali im se obraa s vremenske distance kao da su se dogodili negda u zemanu. Boravio je Vinji u Karaorevoj ustanikoj Srbiji, a pjesmu o Prvome srpkom ustanku, koju je sroio u Srijemu, poinje stihovima: Boe mili uda velikoga! Kad se ae po zemlji Srbiji... Deseterake junake pjesme koje je Vuk pribrao za svoju V knjigu Srpskih narodnih pjesama saoptili su njegovi sastavljai kao sliku svoje savremenosti u najdosljednijemu znaenju, ba onako kako je u Junakome spomeniku vojvoda Mirko Petrovi opjevao svoju savremenost i Petar I u pjesmi o crnogorskoj pobjedi na Krusima koju je on svojim komandovanjem postigao. Sve je to Vuk Karadi znao, i to razumio bolje od ikoga, ali to ne znai da je njemu atrofirala sposobnost za razlikovanje nepatvorene knjievne usmenosti od crnogorskih deseterako-junakih pjesama koje uvodi u V knjigu svoje zbirke. Nije se bilo osulo znanje zreloga Vuka o karakteru klasine knjievne usmenosti, nego su ga ideoloko-politiki interesi opredijelili da imitativne deseterako-junake pjesme prihvata za objavljivanje kao da su to nepatvorene usmenoknjievne tvorevine. Kognitivna misija tih crnogorskih pjesama bila je za Vuka tada znaajnija nego njihova knjievna ostvarenost. Crna Gora se i dalje borila s Turcima, a kao drava nije bila postigla meunarodno priznanje. Turska je nju i dalje smatrala svojom neposlunom provincijom. Znao je Vuk Karadi da treba narodnom pjesmom, pa iako ona nije umjetniki dorasla klasinoj usmenoj poeziji, skrenuti svijetu panju na konkretno stanje Crne Gore i na njezin junaki otpor turskoj sili. Vuk je posebno procjenjivao da ratnika prominentnost Crne Gore ide naruku Srbiji koja je, iako jo hatierifska, usmjerena Garaaninovim Naertanijem na srpsko unitarno jedinstvo. Takvo gledanje na Knjaevinu Crnu Goru opredijelilo je staroga Vuka da u novu zbirku deseterakih junakih pjesama uvede surogat klasine usmene deseterake epike. Vuk je raunao na veliki autoritet svojih antologijskih zbirki Lajpcikoga izdanja, kao na srpsku poetsku batinu
221
koja obavezuje na potovanje stiha, poetike i tematike nove zbirke, kao barem formalnoga nastavka te batine. Bilo to tako ili nekako drukije, ali je nesporna injenica da je stari Vuk mogao imati samo neknjievnu motivaciju kad se rijeio da pripremi novu zbirku deseterakih pjesama u koju su uli tekstovi uke Sredanovia pod sljedeim naslovima: Udarac Omer-pae na Crnu Goru, Crnogorci na abljaku, Prijenos tijela vladike Petra II s Cetinja na Loven, Vojevanje na Kue, Boj na Grahovcu, Udarac na carske lae na Blatu i Udarac Ali-pae na Ljenjane. Nijedna od tih Sredanovievih pjesama nije bila ni zakoraila na uhodani put usmene epsko-deseterake poezije koja je u Crnoj Gori imala vievjekovnu tradiciju. Ali stari Vuk je dobro procijenio da e se ta imitativna deseteraka poezija bezrezervno prihvatiti od strane guslarske slualake publike u Crnoj Gori. S jedne strane, trohejski deseterac i simetrini osmerac, a tim se stihovima sluio i Petar I, koji su smjeteni u crnogorski kolektivni sluh i, s druge strane, autoritet opjevanih junaka i pjesnika koji o njima pjevaju, znaili su garanciju za guslarski prijem toga pjesnitva. To upravo i Vuk Karadi potvruje svojom odlukom da uku Sredanoviu poalje pedeset knjiga u veliini 3040 tabaka sa cijenom od jednog talijera kao zamjenu za ukov zahtjev da mu se ime ita na knjizi u kojoj su mu pjesme objavljene. Vuk je dobro procijenio da zbirke s takvim pjesmama imaju odlinu prou u borako-agonalnoj Crnoj Gori. ast je bila pjevati na nain kako pjevaju crnogorski gospodari i najoglaenije vojskovoe. Narodni stih je prirodno odzvanjao u sluhu slualaca, plemensko-bratstveniki agon podstican je evociranjem tematike koja je bila prikladna i za klasinu usmenu pjesmu. A ta pjesma izvoena je uz zvuke gusala, jedinoga crnogorskog muzikog instrumenta. Muslimanske varoi na dananjim prostorima Crne Gore imale su saz i tamburu, primorski gradovi imali su zainjavce na trgovima, a nahijska i brdska Crna Gora sluala je samo zvuke gusala. A kad je nestalo klasinih bojeva, koje su crnogorske vojvode vodile s komandom Za mlom junaci, bojeva poput Krusa, Grahovca, Fundine i Vujega Dola, dakle u prilikama kad je ma legao u korice, nastavlja se i guslarska i slualaka tradicija s oeanjem ponosa to su bitke dobijene. Tada je zamrlo interesovanje za Ivan-bega Crnojevia i Nikca od Rovina, a pjevalo se o skoranjim bojevima s ushienjem da se to pjevanje uje do Cetinja.
222
To raspoloenje guslara i sluaoca za slavljenje skoranjih dogaaja i za apologetski odnos prema dinastiji Petrovia vjeto su podsticali Njego i Nikola I pjesmama koje zadovoljavaju proenoga Crnogorca. Prihvatanjem narodske, odnosno imitativne, deseterake poezije Vuk se Karadi, dakle, uklapa u duhovnu atmosferu Crne Gore koju je na izvjestan nain otpoeo mitropolit Petar I Petrovi. Petar I opolitizovao je svoje pjesme koliko i svoje poslanice koje namjenjuje plemenima da bi u plemensko-bratstveniku svijest ucijepio svoju dravniku politiku. Politiku poeziju koju je zapoeo Petar I najedrae Njego i knjaz/kralj Nikola I. Analogno svojim idejno-politikim rezonima Njego pjeva deseterake pjesme Kula uriia i ardak Aleksia i to 1847. godine. Ne, dakle, kao pjesniki poetnik, nego kao poetski nebesnik koji je objavio Gorski vijenac i Luu mikrokozma. Htio je veliki pjesnik da kroz svoje narativno-deseterake pjesme projektuje ideoloko-politike stavove svoje vladavine. U tome smislu ispjevao je te dvije pjesme koje se slau sa sluhom njegova perjanika, oraa na njivi i lovenskoga obanina. S naglaenim ideoloko-politikim ciljem Njego je napisao i spjev Svobodijadu u narodnome osmercu. Nikola I, pjesnik u politici i politiar u poeziji, kako ga je okarakterisao Trifun uki, sve to je radio na knjievnome planu bilo je sraunato na polzu njegove dinastije i politike. Birao je adekvatnu tematiku i saoptavao je osmercem i desetercem, stihovima koju su pratili Crnogorce kao disanje to ih prati. U narodnome kolu se pjeva osmerac, tubalica bez pripjeva je osmerac, guslarski deseterac prenosio im je hroniarsku istoriju uz zvuke gusala. Nikola I u Novim kolima dozira plemensku i bratstveniku ast ni manje ni vie nego koliko je politiki i dinastiki predvidio da e biti oportuno. Nikola I je kolski primjer narodskoga, ili imitativnoga, pjesnika koji ima jasno postavljene ciljeve kad sijeda za pisai sto, pribirajui sve vjetine da se ne razlikuje od usmenoga pjesnika-pjevaa drugoga epskog repertoara u Crnoj Gori. Njemu je usmena knjievnost sluila kao glavni uzor samo zato to je svoje djelo namijenio podaniku koji ne zna za drugu knjievnost, osim za onu koja mu je od edova ostanula i koju on kao njihov potomak nastavlja. Meutim, obrazovani vladar Nikola I, koji se kolovao u zapadnim zemljama i sluio se stranim jezicima, svoju dramu Balkanska carica nije ni stihovano ni tematski primjerio nepismenome crnogor223
skom plemeniku, nego viim slojevima drutva i kontekstu pisane knjievnosti. Prema tome, narodska ili imitativna knjievnost Crne Gore nije rezultat neumijea njezinih pisaca da stvaraju drugaije, nego produkt njihove namjere da preko popularnoga stiha, osmerca i deseterca, ire svoju politiku ideologiju. Kraj klasinoj usmenoj knjievnosti u Crnoj Gori nije uslovio razvitak pisane knjievnosti, nego imitacija njezina oblika i jak upliv dinastike politike u tu njezinu imitacionu datost. Na evropskim prostorima utihnua usmene knjievnosti Crna Gora je iskazala jedinstvenu specifinost. A i pisana knjievnost Crne Gore nita nije manje specifina kad se uzme u obzir injenica da je pjesnik najuzvienijega njezina djela, Gorskoga vijenca, bio savremenik knjievne usmenosti iz koje je izrastao. Njego, Starac Milija, Tean Podrugovi, Stojan Hajduk, Starac Rako i Todor Ikov Piper bili su mu savremenici. A onda u ovjeanstvu neprimjerena specifinost ogleda se u tome to je Njego tu velianstvenu usmenoknjievnu prolost crnogorsku itao iz knjiga koje je objavio Vuk Karadi. O usmenoj prethodnosti Epa o Gilgameu, Ilijade, Odiseje, Bijesnoga Rolanda, Cida i Slova o polku Igorevu nauka o knjievnosti ne zna gotovo nita, a o usmenoj prethodnosti Gorskoga vijenca zna se sve do pojedinosti. Odista, po tome je Gorski vijenac jedno od uda u svjetskoj knjievnosti.
224
ILAVO TRAJANJE IMITATIVNOGA PJESNITVA U CRNOJ GORI Sakupljai usmenih knjievnih tekstova u Crnoj Gori, koji su sebe smatrali nastavljaima Vuka Karadia, nijesu nastavili zreloga no staroga Vuka sakupljaa. Najpoznatiji sakupljai crnogorskih usmenih pjesama u XIX vijeku bili su Vuk Vrevi, Marko Miljanov Popovi i Pavel A. Rovinski, a u XX vijeku orije Dragoviurikovi, Novica auli i Andrija Luburi. Vuk Vrevi iz Risna, prvo inovnik u dvorskoj slubi na Cetinju, a kasnije konzularni agent Austrije u Trebinju, bio je aktivni saradnik Vuka Karadia kao zapisiva usmenih knjievnih tekstova, a poslije smrti Vuka Karadia iskazivao se kao njegov ambiciozni nastavlja. Vrevi je, po Vukovim sugestijama, poeo rano da traga za usmenim tekstovima pjesama i pria, pa e on poslati Karadiu u Be veliki broj zapisa, naroito junakih deseterakih pjesama. Ali, kako je naglasio Radosav Medenica, Vrevi nije shvatio sutinu klasine usmene epike. Vrio je razne intervencije na tekstu usmene pjesme koju zapisuje, a netekstovne prostore u izlaganju priaoca ispunjavao je leksikom, sintagmom i reenicom koje se prirodno ne uklapaju u cjelinu datoga teksta. Vuk Karadi je objavio neto tekstova to je dobio od Vrevia, ali neuporedivo ih je vie ostalo u Karadievoj rukopisnoj zaostavtini koja e krajem XIX vijeka biti objavljena u Beogradu. Prema tome, Vuk Vrevi kao sakuplja tekstova usmene knjievnosti
225
Crne Gore vie je formalni nego sadrajni nastavlja sakupljakoga posla Vuka Karadia koji se glasi Lajpcikim izdanjem pjesama, Srpskim narodnim poslovicama od 1836. i Srpskim narodnim pripovijetkama od 1853. godine. Marko Miljanov i Pavel A. Rovinski nijesu vrevievski intervenisali na tekstovima pjesama koje su zapisali. Imali su korektan stav prema usmenome tekstu, ali nijesu bili u prilici da zapiu epske deseterake pjesme koje bi zavreivale preporuku itaocu kao poezija koja ima trajno umjetniko znaenje. U pjesmama koje je zapisao Marko Miljanov primjetno je ee rimovanje nego u drugoj imitativnoj deseterakoj epici u Crnoj Gori kojoj sutinom svojom te pjesme pripadaju. Kako kae Radosav Medenica, zapisi Pavela Rovinskoga ine sloj pesama ve ablonizovane epske fizionomije, optih mesta i stalnih izraza koji se mehaniki upranjavaju, a lina nota se u njima retko probija. Zapisi Marka Miljanova i Rovinskoga imaju znaaja kao etnoloki materijal u kojemu se nalaze i detalji knjievne usmenosti, ali brojno nedovoljni da bi te pjesme preporuili kao literaturu za itanje. Kako je krajem XIX i prvih decenija XX vijeka usmena knjievnost u Crnoj Gori, na prvome mjestu deseteraka usmena epika, bila izgubila glavne atribute klasine knjievne usmenosti na relaciji saoptavalac slualac, pokazuju ove injenice iz sakupljakoga izdavakog rada orija Dragovia-urikovia. Kad se ratnika stvarnost Crne Gore, koja je bila izazovna za tematiku usmene junake pjesme, pomjerila u prolost, ouvani plemensko-bratstveniki mentalitet crnogorskoga naroda ispoljavao je svoju agonalnu narav u elji da od guslara slua pjesme o borakim podvizima svojih predaka, prvo iz svoga bratstva a onda iz plemena. Ta trka Crnogoraca za epskom slavom svojih predaka podgrijavala je i sastav226
ljae epskih junakih pjesama i sakupljae koji su i objavljivai zapisanih tekstova. Sastavljai su raunali na svoju popularnost, koja ima primjerenu prethodnost u pjesmama vladike Petra I i vojvode Mirka Petrovia, a sakupljai, koji objavljuju njihove pjesme, doivljavali su sami sebe kao nastavljae posla koji je proslavio vladika Rade Ogledalom srpskim i Vuk Karadi zbirkama Srpskih narodnih pjesama. Na raskru takvih dogaanja razvila se una polemika izmeu dvaju bratstava povodom zbirke Crnogorske junake pjesme koju je priredio orije Dragovi-urikovi. Polemika se razvila u novinama Cetinjski vjesnik, a otpoela je osudom urikovieve zbirke koja zapostavlja bratstvo Radmanovia, a velia na njegov raun bratstvo urikovia. Takva je upravo bila optunica od strane Radmanovia. Oni su doslovno napisali da je njihovo bratstvo istaknutije i priznatije od bratstva urikovia, kojemu pripada prireiva zbirke Crnogorske junake pjesme to je objavljena na Cetinju 1910. godine. Onda su urikovii u istome glasilu napisali da su od postanka svoga bili priznatiji i istaknutiji od Radmanovia, to, vele, istinito dokazuju objavljene pjesme. Radmanovii su onda prinudili redakciju Crnogorskoga vjesnika da objavi njihovu izjavu da su pjesme iz urikovieve zbirke skroz netane i tendenciozne, to je dovelo do sudske parnice izmeu bratstava Radmanovia i urikovia. Pisana polemika i sudski spor izmeu dva crnogorska bratstva jednoplemena rjeito govori da je u Crnoj Gori, meunarodno priznatoj dravi na Berlinskome kongresu 1878. godine, zgasnuo i posljednji akord klasine usmene junake deseterake epike. Ne samo to je bilo prolo interesovanje i za pjevanje i za sluanje pjesama o caru Duklijanu i Ivan-begu Crnojeviu, nego i o Nikcu od Rovina i Vuku Manduiu! Dok je Crna Gora vodila borbu neprestanu, njezine plemenike
227
i bratstvenike oduevljavala je poetska slika istorije, a kad se ona stabilizovala kao drava, njezini bratstveniki i plemenski prepoznatljivi graani traili su od guslarske pjesme vie istorije nego poezije. I to istorije aperceptivno osmotrene kroz bratstveniki okular. Poslije eliminacije Crne Gore kao samostalne drave, odnosno u Kraljevini Jugoslaviji, veliki entuzijazam u produkciji imitativnih tekstova usmene deseterake epike pokazali su Novica auli i Andrija Luburi. Izuzev nevelikoga broja usmenih lirskih pjesama, koje je prikupio auli, sve druge tekstove do kojih su doli Novica auli i Andrija Luburi, a koje su oni imenovali kao usmeni knjievni proizvod, treba smatrati balastom koji optereuje nauku o nepatvorenoj usmenoj knjievnosti Crne Gore. Ti njihovi tekstovi nijesu ivjeli u narodnome interesovanju, to znai da nijesu imali onu drutvenu ulogu koju je usmena knjievnost, posebno deseteraka junaka epika, imala u Crnoj Gori u vrijeme postojanja uslova za prirodno trajanje usmene knjievnosti. Tim tekstovima treba da se bavi folkloristika i etnologija. Sljedei podatak sam sobom dosta govori o zamiranju klasine i ekspanziji imitativne deseterake epike u Crnoj Gori poslije njezina utapanja u versajsku Kraljevinu Jugoslaviju. Rukopisna zbirka deseterakih epskih pjesama Andrije Luburia ima vie od 800 naslovljenih tekstova koji sadre vie od 200000 stihova! Tom fizikom voluminoznou svoje zbirke Andrija Luburi nadmauje ne samo broj deseterakih junakih pjesama, kojih je 249 u Lajpcikome izdanju Vukove zbirke, nego i cjelokupne Vukove rukopise usmenih pjesama to su s objavljenim knjigama njegove zbirke smjeteni u devet knjiga koje su u Beogradu tampane krajem XIX vijeka. A Vuk Karadi je sa svojim brojnim saradnicima prikupljao usmene pjesme, prvo nepatvorene a kasnije i imitativne, vie od pedeset godina.
228
Poslije Prvoga svjetskog rata probudilo se u nauci o usmenoj knjievnosti veliko interesovanje za proces improvizacije kao vanoga elementa u prirodi usmene knjievnosti, posebno njezinih pjesnikih tekstova koje na meunarodnim prostorima reprezentuju Homerovi spjevovi Ilijada i Odiseja. U tome smjeru otpoela su fonografska snimanja usmeno-guslarskoga procesa na prostorima tadanje Kraljevine Jugoslavije na kojima su se guslari jo rado sluali. U Vukovo vrijeme gusle su bile vrlo rijetka stvar kod pravoslavaca everno od Save i Dunava, a one i danas jee s kraja na kraj Crne Gore! Tu fonografsku aktivnost otpoeo je ugledni slavista Matija Murko to je nailo na vrlo pozitivan prijem, posebno u slavistikim krugovima Evrope i SAD. Ali, pun uspjeh na tome poslu postigao je helenista s Harvardskoga univerziteta Milman Peri. On je uradio veliki broj snimaka guslarskoga saoptavanja epskih usmenih pjesama, najvie na sandakome prostoru Crne Gore. Posao Milmana Perija nastavio je Albert B. Lord, takoe profesor s Harvarda, to je rezultiralo njegovom glasovitom studijom The Singer of Tales, koja je objavljena 1960. godine. Tom studijom je rijeeno tzv. Homersko pitanje koje je u najozbiljnijoj formi otvorio Fridrih A. Volf 1795. godine svojom studijom Prolegomena ad Homerum. Poseban znaaj datoga istraivakog rada Perija i Lorda iskazuje se u injenici to su oni snimali guslarsko-deseteraki knjievni proces koji izvode bonjaki, odnosno muslimanski, nepismeni pjesnici-pjevai koji su, analogno drutveno-istorijskim prilikama u kojima ive, pripadali klasinome vijeku knjievne usmenosti. Ti pjesnici-pjevai, meu kojima ima prvijenstvo Avdo Meedovi sa svojim spjevom enidba Smailagi Meha, nijesu bili prihvatili trasu imitativne usmene pjesme kojom su punim korakom hodali njihovi savremenici pravoslavni sastavljai epskih deseterakih pjesama.
229
Dok su ameriki naunici Milman Peri i Albert B. Lord hvatali posljednji dah nepatvorene usmene epske poezije na prostorima jezika kojim govore Crnogorci, Srbi, Hrvati i Bonjaci alijas Muslimani, crnogorske gusle ofanzivno je preuzimala deseteraka pjesma koja se objavljuje da bi je guslari iz tampane knjige proitali i doslovno zapamtili. Interesovanje narodne mase, s naglaeno ouvanim plemensko-bratstvenikim mentalitetom, nije opalo za guslarski pjev, ali guslarska pjesma koja oduevljava tu masu bila je djelo pismenoga pojedinca koji ugaa masi. A ne pjesnika-pjevaa koga je priredila narodna masa. Koliko se i svojom formom ta pjesma udaljila od svoje klasine prethodnice jasno pokazuje doslovno rimovanje koje je u njoj zastupljeno. Koliko su bili rijetki rimovani stihovi u nepatvorenoj usmenoj deseterakoj epici, toliko su rijetki nerimovani u njezinoj surogatnoj nasljednici. Nedostinu popularnost na prostoru deseterake rimovane epike u Crnoj Gori postigao je Radovan Beirovi Trebjeki. Radovan Beirovi je bio opismenjeni seljak i vodeniar iz sela Bijela kod avnika, Trebjeanin daljim, a Uskok bliim porijeklom. Bio je uesnik Mojkovake bitke 1916. godine. Da je Beirovi bio savremenik Vuka Karadia, pa da je Vuk od njega zapisivao epske deseterake pjesme, ostao bi nesumnjivo da traje kao istaknuti pjesnik-pjeva crnogorske usmene knjievnosti. U klasinome vijeku knjievne usmenosti Beirovieva pjesnika obdarenost ne bi bila niim sputavana. Radovan kao nepismeni pjesnik-pjeva ne bi svoju stvaralaku matu zalamao doslovnom rimom deseterca sistemom abab, to je stalno inio u svojim pjesmama. Koliko je samo svojih pjesnikih uzleta Beirovi morao da prigui podvoenjem pjesme pod doslovno rimovanje. inio je nad sobom i jezikom kojim pjeva ono nasilje od kojega su bili osloboeni Starac Milija i Tean Podrugovi. Tako se Beirovi nije drao klasinoga deseterca koji je kao i rijeka Tara iz pjesme Stojana Hajduka enidba kralja Vukaina. Epska Tara ne da na se brodu ni upriji! Pod Radovanovom rimom klasini deseterac esto piti i muca. Volio je Beirovi intimno klasinu nerimovanu deseteraku epiku, ali mu je rima imponovala, i deseterca i osmerca, zato to su se njom sluili i crnogorski gospodari Njego i kralj Nikola, i to u pjesmama koje su namijenjene plemeniku i bratstveniku. Radovan Beirovi je iz oblasti razvijene usmene poezije koju u Vukovoj zbirci elitno predstavljaju Stojan Hajduk enidbom kralja Vukaina i Starac Rako Zidanjem Skadra! To je kraj vrajih jezera i
230
legendi o krilatim konjima, kakav je Jabuilo, i junaka, kakav je vojvoda Momilo. Tamonje duge stoarske zime i noi bile su kolijevka usmene pjesme i prie. S toga senta je Tara valovita, one se nema nita lijepo vieti do bijelo brdo Durmitora! A nemjerljivu ljepotu tih bjelina nenamjerno istie ura Vukaine. ivei u takvome podneblju, Beirovi se prihvatio tema koje su za patrijarhalni stoarsko-planinski svijet vrlo privlane. Pjeva Radovan o Skadarskome ratu 1912. godine kao o crnogorskoj rani krvavoj, o odlasku u raj staroga kralja Petra Karaorevia, o Principovom automatiku, o pustonoj bolesti panjolici, o komitskim druinama kao nasljednicima klasinih junaka, Starine Novaka i Maloga Radojice! Beirovieva pjesma Dolazak kralja Aleksandra u Crnu Goru bila je u Kraljevini Jugoslaviji ne samo apoteoza monarhu Karaoreviu koji je zaenio dinastiju Petrovia, nego i idejno-politiki traktat koji proslavlja stvaranje Versajske Jugoslavije pod kraljevskom krunom Karaorevia. Pjeva Beirovi o Mojkovakoj bici 1916. godine kao martirskome stratitu crnogorske vojske. O crnogorskome podvigu za spas srbijanskih trupa koje se ne predaju ni poto im je pala u ropstvo otadbina Srbija. Uz takve teme, izmeu dva svjetska rata, Beirovi objavljuje deseteraku slavopojku guslama koja slui kao uvod za guslarsko saoptenje date istorijske tematike. Za popularnost Beirovieve deseterake povjesnice pogodovalo je vrijeme poslije Prvoga svjetskog rata kad su se srpske gusle (nijesu se pominjali drugi narodi koji se njima slue) primale u Evropi i Americi kao knjievno-muziki instrument. Grimovsko-herderovsko znaenje usmene poezije koju je Vuk Karadi sakupio i objavio produilo se izmeu dva svjetska rata u interesovanje za Erlangenski zbornik. Produilo se u interesovanje znaajnih naunika, kakvi su bili Matija Murko, Milman Peri, Alojz maus, Gerhard Gezeman i dr., za usmenu poeziju jugoslovenskih prostora. Iz toga interesovanja proizila su gostovanja guslara, kakav je bio Tanasije Vui, na slavistikim katedrama i institutima u Evropi i Americi. Nerazlikovanje klasine usmene epike od njezine imitacije, to se osvjedoavalo u velikome interesovanju za gusle i pjesmu koju one prate, vrlo je pogodovalo popularnosti Radovana Beirovia. A uz sve stege koje je svojom doslovnom rimom priredio klasinome desetercu usmene epike, Beirovi je imao i kvaliteta koji se ne mogu porei.
231
Kao to je usmena klasina epika Crne Gore, u svojim najboljim trenucima, umjela da homerski oda potovanje valjanome drugovjerniku i da mu prizna moralne kvalitete, to su vrhunski ostvarili Starac Milija i Tean Podrugovi, tako i Radovan Beirovi moralne kvalitete univerzalnoga smjera umije da smjesti u lik Turina. Bonjaku pjesmu Svatovsko groblje na Morinama, iz zbirke Koste Hermana, Beirovi je prepjevao u dugu deseteraku baladu o koju su se grabili guslari. Dodue, veliki lagvort da uradi taj posao Beiroviu je dao kralj Nikola koji je temu te bonjake pjesme obradio u osmerakoj rimovanoj baladi enidba bega Ljubovia. Proslavio je pjesmom Radovan Beirovi i rat koji je vodila Rusija s Japanom kao pobjedu ruskoga oruja i kao priliku za Crnogorce da pod tim orujem uestvuju u tome ratu. Tako je Beirovi birao teme koje udruene s rimovanim desetercem, ili osmercem, nalaze siguran put do guslara i slualaca kojima bratstvenikoplemenski mentalitet jo nije bio utihnuo. U Nikiu je izmeu dva svjetska rata radio kao profesor gimnazije, publicista i zapisiva knjievne usmenosti Stojan Cerovi. Ureivao je listove i asopise a naglaeno se bavio zapisivanjem anegdota. Kao potomak Novice Cerovia, Njegoeva povjerenika za eliminaciju Smail-age engia, Stojan Cerovi je svojim napisima popularisao Radovana Beirovia, posebno kao pjesnika Mojkovake bitke. Pristupajui vie publicistiki nego knjievnoteorijski pjesnitvu Radovana Beirovia, Cerovi je isticao pjesnikovu matu, odnosno sposobnost Beirovievu da istoriju epski oneobiava, odnosno da realne dogaaje presniva u legendu. Iako se Beiroviu ne moe odrei stvaralaka mata, ipak treba naglasiti da je publicista Cerovi pripisao Beiroviu vrline kojim se glasi nepatvorena usmena epska poezija kojoj Beirovi ne pripada. Tako se sve bilo povoljno namjestilo Radovanu Beiroviu, izmeu dva svjetska rata, da bude najitaniji, najguslaniji i najsluaniji u Crnoj Gori. U knjievno mjesto koje je drao kralj Nikola do Podgorike skuptine 1918. godine uskoio je, bez napora i mentora, narodski ili imitativni pjesnik Radovan Beirovi. A poslije Drugoga svjetskog rata, Beirovi je iskoristio jedan nauni dogaaj da revalorizuje svoju meuratnu popularnost koja mu je, kao proslavljau Karaorevia, bila u Titovo vrijeme posrnula. Ubrzo poto je Branislav urev objavio svoju studiju Turska vlast u Crnoj Gori u XVI i XVII vijeku, i to u Sarajevu 1953. godine, pronijela
232
se pria da je istoriar urev unizio Crnu Goru izmiljenim dokazima kako su Crnogorci davali Turcima hara tokom dva vijeka. Romantiarska plemensko-bratstvenika svijest u Crnoj Gori nije se interesovala za validnost dokaza kojima se sluio istaknuti naunik Branislav urev, no je glasina o napadu na slavnu i trajnu slobodu Crne Gore postala tema dana kod nepismenoga i grafiki opismenjenoga graanstva Crne Gore. Tako se Radovanu Beiroviu jo jednom osmjehnula sudbina da guslarima, sluaocima i itaocima narodnih pjesmarica, iji je oreol Njegoevo Ogledalo srpsko, ponudi vienje crnogorske istorije po mjeri njegove duhovne potrebe i svojega rodoljubivog uvjerenja. Beirovi je dobio narodni imprimatur da ispjeva i objavi Junaki presto, upravo deseteraku rimovanu pjesmu koja predstavlja posredniku polemiku s Branislavom urevim. Beirovi je nabrojao crnogorske pobjede dravne, plemenske, bratstvenike i pojedinane koje dokazuju da Crna Gora nikad nije bila prava turska raja, kako dokazuje Branislav urev da je bila tokom XVI i XVII vijeka. Uspjeh Junakoga prestola, te Beirovieve slavopojke crnogorskoj neprekinutoj slobodi od pamtivijeka, bio je potpun. Pjesma se itala i guslala po itavoj Crnoj Gori, i kod crnogorskih iseljenika na raznim mjestima u svijetu. Shodno svome obrazovanju, Beirovi se nije interesovao, kao ni njegovi itaoci i sluaoci, za norme meunarodnoga dravnog i diplomatskoga prava, nego je u prvi plan svojega Prestola stavio kriterijum rodoljubive istorije. I tu je, kao i u svojim ranijim pjesmama, usaglasio objektivnu ideju svoje apoteozne pjesme s interesovanjem najirega narodnog kolektiva, ime je doslovno slijedio imitativnu deseteraku pjesmu koju su utemeljili crnogorski dravnici Petar II i Nikola I. ak i najvee djelo crnogorske knjievnosti, umjetniki neprevazieni Gorski vijenac, istoriju zamjenjuje legendom opisujui krvavu istragu crnogorskoga islamizovanog ivlja o kojoj kritika istorija ne raspolae nijednim podatkom. Beirovieva umjetniki najvrednija pjesma je Mojkovaka bitka, koja se odomaila pod tim naslovom iako joj je Beirovi dao naslov Mojkovaki lav. Ta pjesma je bila pravi izazov za druge narodske, odnosno imitativne pjesnike, ali Beirovieva iroka popularnost nije dozvolila da nastanu njezine varijante iz pera pjesnika istoga anra. Desilo se, na neki nain, isto ono to je bilo u Crnoj Gori kad je vladika Petar I ispjevao pjesme o bojevima Crnogoraca s Mahmut-paom Buatlijom, skadarskim vezirom koji je raspolagao znatnim borakim taborima. I u jednome i u drugome sluaju tematika je prilina za junako-desetera233
ku obradu, ali pjesme su postale nedodirljive zato to su objavljene. I prvom i drugom prilikom iskazivali su se jasni znaci da imitativna deseteraka poezija nema spontanitet klasine usmene pjesme, nema ono to podrazumijeva elementarni pristup temi koja izaziva obradu. Nema ono to znai slobodno pjevanje koje uslovljava stvaralaki talenat pjesnika i njegovu idejnu stopljenost sa sluaocem. Bez namjere svjesnoga ugaanja bilo kome i bilo emu. Koliko je klasina usmena epska pjesma bila spontana, toliko je njezina imitativna inaica isplanirana. Pjesmu Mojkovaka bitka Beirovi je nadojio kosovskim martirstvom koje, kako je rekao Ivo Andri, nosi u oima svaki Srbin, posebno njegoevski Crnogorci. Beirovievi Crnogorci se na Mojkovcu rtvuju za spas bratske vojske iz Srbije, a serdar Janko koji komanduje tom vojskom zaklinje svoje borce kosovskom mitologijom! Crnogorski martirski ratnici ukrtaju puke i badnjake! Tu nema straha od neprijateljske sile koja je pritisla zemlju, kojom su vladali srpski kraljevi i carevi, na mojkovakome ratitu se rtveniki gine na junake spregove! Dvije se vojske izgubie, gavranovi bojite nadleee, gorska vila od tuge ree svoje kose. Sve je na Mojkovcu kako je i na Kosovu bilo, samo malo drukije, kako bi rekao Vuk Karadi. Niko se, osim Njegoa, ni u imitativnoj ni u pisanoj knjievnosti, koje se bave kosovskom tematikom, nije toliko pribliio kosovskome ciklusu pjesama iz Vukove zbirke koliko im se pribliio Radovan Beirovi u Mojkovakoj bitki. Beirovi se moe nazvati i zrakom Njegoeva kosovstva koje je iroko razvijeno u Gorskome vijencu. Prikladnije ga je tako oznaiti nego ga smatrati zrakom klasine usmene poezije o Kosovu. Na svome pjesnikom putu Beirovi se napree da dozove klasinoga usmenog pjesnika koji obrauje kosovsku tematiku, a svi imitativni pjesnici s tom tematikom mue se da dozovu Radovana Beirovia! Radovan Beirovi u cjelini svojega pjesnitva samo u detaljima, bolje rei u trenucima, postie umjetnike poene. Te detalje valja izuzimati iz cjeline kad se procjenjuju kao pjesniko ostvarenje, zato to suvoparna naracija Beirovieve pjesme ih jednostavno guta te detalje. S pravom je reeno da je Beirovievo pjesnitvo neuporedivo prikladnije za guslarsko pjevanje i sluanje toga pjevanja, nego za itanje. Od mnogobrojnih postbeirovskih narodskih, odnosno imitativnih pjesnika Boo uranovi, rodom iz podrugovievske Golije, zasluuje najvie panje. Osamdesetih godina XX vijeka zvukovito se
234
oglasio dvijema pjesmama: deseterakom a beirovievski rimovanom Suenje serdaru epanu Radojeviu i simetrino osmerakom Pogibija popa Mila Jovovia. Kad su te dvije pjesme u guslarskome izvoenju ule u javnost kao gramofonske ploe, uranovieva popularnost dostigla je nezapamen ekstenzitet. U javnome saobraaju, u privatnim kolima, u prodavnicama muzikih aparata, na eeljkama, svadbama i na razliitim drugim skupovima i prigodama, gotovo neprestano su se sluale uranovieve pjesme u guslarskome izvoenju. A guslarske veeri irom Crne Gore bez njih se nijesu mogle zamisliti. Ta se popularnost guslarskih pjesama Boa uranovia razbuktala pri kraju XX vijeka kad se titovska Jugoslavija poela iz temelja potresati. Kad je klerikalska i nacionalistika inkubacija nagovjetavala siguran raspad Jugoslavije. Intenzitet sluanja uranovievih guslarskih pjesama potrajao je dok je i raspadanje Jugoslavije trajalo. Ploe i kasete s njegovim pjesmama prole su u velikome broju kod crnogorskoga radnitva koje je bilo na tzv. privremenome radu u inostranstvu. Mnogi evropski industrijski gradovi odjekivali su od gusala i uranovievih pjesama. Eksplozija te popularnosti stiala se raspadom Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, ali njegove pjesme ostale su na stalnome repertoaru guslarskih veeri u Crnoj Gori. Odgovor na pitanje ime je Boo uranovi privukao toliku panju crnogorskoga grafiki opismenjenog stanovnitva, podrazumijeva objanjenje tekuega stanja narodske, odnosno imitativne knjievnosti u Crnoj Gori. uranovieve pjesme govore o istorijskim licima, ali dogaanja u tim pjesmama su pseudoistorijska. Oba opjevana junaka poginula su u borbi s Turcima, serdar epan Radojev u Dugi 1862, a pop Milo Jovovi na Nikiu 1876. godine. Ostala je da se prepriava legenda kako je Milo Jovovi, da bi pokazao da nije istina ono to su o njemu rekli Gospodaru klevetnici, dojahao hata pred bedeme turskoga Nikia i na megdan pozvao kapetana grada, silnoga bega Muovia. Kapetan, veli pria, nije smio na junaki megdan izai, pa je viteza Jovovia pokosio nejunaki plotun s turskoga bedema. Isto je tako ostala pria da je serdar epan Radojev pokazao dunu vjernost svojemu Gospodaru, knjazu Danilu, izriui samome sebi smrtnu presudu. Rasrdivi Gospodara, koji je bio odluio da Crnogorci bez njegova pitanja ne uskau u tursku Hercegovinu kao lovci na turske glave, rasrdivi ga ubistvom dva Turina u Dugi krvavoj, otiao je pravo u turski Niki, ne da se preda no da ponudi svoju glavu bez pogodbe. Turski kapetan je ispotovao nje235
gov junaki postupak i sve mu oprostio, da bi mu onda i knjaz Danilo alalio neposlunost. Nesporna je injenica da su te prie legendarno naslojene poslije pobjedonosnih bojeva protiv Turaka koji su doveli do meunarodnoga priznanja drave Crne Gore na Berlinskome kongresu 1878. godine. Prie ispriane i slegle se u svojoj legendarnosti, a onda ih Boo uranovi oivio guslarskim pjesmama. Tematika iz pseudoistorije bila je spasonosna za narodskoga pjesnika Boa uranovia, jer mu je otvorila prostor za epsku atletiku. Takav odnos prema istoriji uranovi je, kao i ostali imitativni guslarski pjesnici, preuzeo od klasine usmene epike, odnosno usmene epike crnogorskoga prvog repertoara. Ne istorija, nego legenda o istoriji je lagvort klasinome pjesniku-pjevau da onako opjeva zidanje Skadra, junatvo Marka Kraljevia, Ivan-bega Crnojevia. Kad su se istorijska lica, pop Milo Jovovi i serdar epan Radojev, sasvim preselila u prolost, legende o njima slegle su se u narodnome iskustvu kao jedina slika njihovih istorijskih profila. I te legende uranovi je prihvatio za teme svojih pjesama. A vrijeme se bilo namjestilo da se te legende rado prihvataju. Dugo tito-komunistiko vrijeme u Crnoj Gori ve je zamorno djelovalo isticanjem herojstva Narodnooslobodilake borbe protiv faistikoga okupatora i domaih izdajnika, pa se interes za junatvo iz vremena dinastije Petrovia probudilo analogno uruavanju socijalistike Jugoslavije i titovske ateistike vladavine. Kako su guslarske pjesme Radovana Beirovia oduevljavale crnogorske sluaoce koji su kralja Aleksandra Karaorevia doivljavali kao edo obilievske zaetosti i njegoevske misaonosti, tako su, takoe, guslarske pjesme Boa uranovia oduevile crnogorske sluaoce junatvom i moralom popa Mila i serdara epana, tih donebesnih spomenika ojstva i junatva crnogorskoga. Pjesme Boa uranovia procvjetale su u dui crnogorskoga ljubitelja gusala u vrijeme kada se jugoslovensko bratstvo-jedinstvo naglo gasilo, a vidno se uspinjao vjersko-nacionalni romantizam u raznim vidovima na prostorima umirue Jugoslavije. Tako je Boo uranovi popularisao, u izvjesnome smislu, guslarsku junaku pjesmu do nivoa koji je, u svoje vrijeme, imao Junaki spomenik vojvode Mirka Petrovia. Crnogorska istorijska vremena se sukobljavala jedno s drugim, dogaale se kopernikovski nove drutvene promjene, ali opadanje masovnosti guslarskih slualaca u Crnoj Gori ne usaglaava se s tim promjenama. Guslarske veeri u crnogorskim gradovima i dalje pune sale sluaocima. Razvitak kla236
sine usmene, guslarsko-epske pjesme davno prestao, ali ljubav prema zvucima gusala ostala. U tu ljubav uskoila je narodska ili imitativna guslarska pjesma. Udaljenost socijalno proenoga graanina Crne Gore od tekue pisane knjievnosti, koja se predstavlja kao moderna i savremena, pothranjuje popularnost narodske, odnosno imitativne guslarske pjesme iji je najuoljiviji predstavnik Boo uranovi. Izuzev tek dva-tri sluaja, crnogorska tekua pisana knjievnost ne nalazi puta do radnika, seljaka i slubenika, upravo do graana koji ine drutveni kolektiv. Isto je tako taj ivalj udaljen od pozorinih predstava i koncerata klasine muzike. Jednostavno kazano, crnogorski ivalj je eljan knjievnih slika ivota koje su napravljene od razumljivoga mu materijala. eljan je narod humora, glatkoga stiha i prirodnoga ritma koji se slae s njegovim duhom i disanjem. U nedostatku literature koju moe uen itati i neuk sluati, kako bi rekao Vuk Karadi, narodna masa prihvata narodsku ili imitativnu pjesmu koja se uz zvuke gusala saoptava, a koju reprezentuje Boo uranovi. Narodsku ili imitativnu knjievnost kao cjelinu treba posmatrati u okviru duhovnoga materijala koji interesuje folkloristiku i etnologiju. A knjievno ostvarene detalje koji se, ove-one, javljaju u tome folklornom tkivu treba posmatrati kao zrake usmene knjievne zvijezde koja se ugasila.
237
REZIME U ovoj knjizi pod nazivom Crna Gora podrazumijevaju se i njezini nekadanji nazivi Duklja i Zeta. U ovoj knjizi crnogorskim jezikom imenuje se jezik na kojemu je ostvarena usmena knjievnost u bilo kojemu istorijskom periodu Crne Gore, i na bilo kojemu prostoru to joj pripada kao dravi koja je povratila svoju dravnost 21. maja 2006. godine. Uz dosljednu upotrebu naziva crnogorski jezik podrazumijeva se injenica da su, u vrijeme nepatvorene knjievne usmenosti na crnogorskim prostorima, govorili zajednikim jezikom etnosi koji su kasnije uvrstili svoja nacionalna imena: Crnogorci, Srbi, Hrvati i Bonjaci alijas Muslimani. I svoj jezik imenovali analogno nazivu svoje nacije. Kriterijum za uvoenje konkretnoga knjievnog teksta u usmenu knjievnost Crne Gore moe biti samo injenica da nepismeni kaziva toga teksta potie s prostora koji pripada Crnoj Gori i koji je jezik, kojim tekst saoptava, nauio na tome prostoru. Od uobiajenoga termina narodna sadrajno je precizniji naziv usmena za knjievnost usmenoga postanka i trajanja, zato to i pisana literatura pripada narodima ijim se jezikom slue pisci koji je stvaraju. Divljenje zamasima kolektivnoga duha, koji iskazuju usmene pjesme zbornika Vuka Karadia, intenzivno je narastalo zbog elitnih pohvala koje su im izrekle linosti iz samoga vrha evropske kulture, kakav je Jakob Grim na primjer, ali se gotovo nikakva panja nije poklanjala kazivaima usmenih knjievnih tvorevina kao kreativnim stvaraocima-knjievnicima. Da se vie cijenio kolektivni duh naroda koji se kroz njegovu usmenu knjievnost iskazuje, nego to se uoavao kreativni doprinos pojedinca usmenoj knjievnosti konkretnoga naroda, pokazuju pregnua nekih Evropljana koji su, kao zaljubljenici u kolektivni duh svoga naroda, objavljivali svoje knjievne tvorevine kao usmena knjievna djela to su nikla iz kolektivnoga duha. U toj mistifikatorskoj knjiev239
noj djelatnosti najpoznatiji su Dems Makferson, Prosper Merime i Vaclav Hanka. Bogdan Popovi i Gerhard Gezeman upozorili su na istinu da se usmeni knjievni stvaralac ne odnosi rapsodijski prema usmenome knjievnom predanju, u koje se on uklapa i ijom se poetikom slui, nego taj stvaralac pridodaje kolektivnoj usmenoj knjievnosti vidljiv peat svojega talenta i stvaralake originalnosti. Vladan Nedi prvi je posvetio adekvatnu panju individualnoj kreaciji usmenoga knjievnika. Voen uvjerenjem da su usmeni knjievnici stvaraoci kao i umjetniki, kako je to konstatovao Bogdan Popovi, Nedi se okrenuo usmenoj knjievnosti iskljuivo kao umjetnosti rijei koju ostvaruju pojedinci. Albert B. Lord posluio se usmenim knjievnim stvaraocima s crnogorskih prostora da bi u svojemu djelu The Singer of Tales ukazao na Homerovo kreativno izrastanje iz knjievne kritsko-mikenske usmenosti koja je prethodila Ilijadi. Ova knjiga slijedi smjer kojim su se kretali Bogdan Popovi, Vladan Nedi i Albert B. Lord kad su analitiki procjenjivali kreaciju pojedinih usmenih knjievnika. U drugome dijelu knjige dotaknuta su, bezmalo, sva pitanja koja se odnose na nastanak i razvitak svih anrovskih vidova usmene knjievnosti Crne Gore. Poseban osvrt uinjen je na narodsko ili imitativno pjesnivo koje je otpoelo atrofiju nepatvorene usmene poezije Crne Gore.
240
SUMMARY In this book, the term Montenegro includes its former names as well - Duklja and Zeta. Likewise, the term Montenegrin language refers to the language in which its oral literature was created in any historical period of Montenegro, and in any area which belongs to it as a state that has regained its statehood on 21 May 2006. The consistent use of the name Montenegrin language implies the fact that, at the time of genuine oral literature in the Montenegrin territory, various ethnicities who later strengthened their national names: Montenegrins, Serbs, Croats and Bosniaks alias Muslims spoke the same language. And have named their languages in analogy with the name of their nations. The criterion for the introduction of concrete literary text into the oral literature of Montenegro may only be the fact that illiterate narrator of that text came from the area that belongs to Montenegro and learned the language in which the text is reported in that area. Compared to the more usual term vernacular, the name oral is semantically more precise in referring to the literature of oral origin and duration, because the written literature also belongs to the peoples whose language serves the writers to create it. Admiration for the momentum of collective spirit illustrated in the Vuk Karadis collections of oral poems has grown extensively due to the elite praise pronounced by the most prominent figures of European culture, such as Jacob Grimm, for example, but almost no attention was paid to oral narrators of literary creation as literary creators-writers. That the collective spirit of the people that is shown through its oral literature was appreciated more than the creative contribution of an individual to oral literature of a concrete people was noticed - was shown through endeavors of Europeans who, as fans of the collective spirit of their people, published their literary creations as oral literary works that emerged from the collective spirit. Among the most promi241
nent persons in this mystifying literary activity were James Macpherson, Prosper Mrime, and Vaclav Hanka. Bogdan Popovi and Gerhard Gesemann pointed to the truth that the oral literary creator does not refer to the oral literary tradition in an interpretative manner, belonging to it himself and using its poetics; instead, the creator adds to the collective oral literature a visible mark of his talent and creative originality. Vladan Nedi was the first to devote adequate attention to individual creation of authors in the field of oral literature, guided by the belief that they are creators and artists as Bogdan Popovi put it. Nedi turned to oral literature only as a verbal art exercised by individuals. Albert B. Lord used oral literary authors from the Montenegrin area to point to, in his work The Singer of Tales, Homers creative emergence from the literary Cretan-Mycenaean oral art preceding the Iliad. This book follows the direction of Bogdan Popovi, Vladan Nedi and Albert B. Lord, when they analytically evaluated the individual oral literary creation. In the second part of the book, we touched almost all of the issues relating to the origin and development of all types of genres of oral literature of Montenegro. A special emphasis was placed on the vernacular or imitative poetry which started the atrophy of genuine oral poetry of Montenegro.
242
KORIENA LITERATURA Zbirke, antologije, izbori Banjevi Branko, Polje jadikovo, Titograd, 1971. Bai Husein, Usmena lirika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Podgorica, 2002. Bai Husein, Usmena epika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Podgorica, 2002. Beirovi Radovan, Pjesme borbe, ropstva i slobode, Niki, 1984. Bogii Valtazar, Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa, Beograd, 1876. Bugartice, priredio Vladan Nedi, Beograd, 1969. Bugartice, priredio Novak Kilibarda, Beograd, 1979. Djela Andrije Kaia-Mioia, priredio Tomo Mati, Zagreb, 1964. olakovi Zlatan, Epika Avda Meedovia, I i II, Podgorica, 2007. ubeli Tvrtko, Lirske narodne pjesme, Zagreb, 1956. Dakovi Vukoman, Antologija narodnih tubalica, Beograd, 1962. onovi Pavle, Dim u dim, Podgorica, 1996. uranovi Boo, Vuk i Crna Gora, Niki, 1987. urikovi-Dragovi orije, Crnogorske junake pjesme, Cetinje, 1910. uri Vojislav, Antologija narodnih junakih pesama, Beograd, 1983. uri Vojislav, Antologija narodne poezije, Beograd, 1960. Erlangenski rukopis, priredio Gerhard Gezeman, Beograd, 1925. Herman Kosta, Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, I i II, Sarajevo, 18881889. Homer, Ilijada i Odiseja, Novi Sad, 1963.
243
Jovanovi Vojislav, Srpske narodne pripovijetke, Beograd, 1932. Karadi St. Vuk, Srpske narodne pripovijetke, Be, 1853. Karadi St. Vuk, Srpske narodne pjesme, IIX, Beograd, 1891 1902. Karadi St. Vuk, Srpske narodne pripovijetke, Beograd, 1937. Karadi St. Vuk, Srpske narodne poslovice, Cetinje, 1836. Karadi St. Vuk, Srpski rjenik, Beograd, 1966. Kazivanje starih Trebjeana, priredio Branko Pavievi, Niki, 1973. Koprivica Andrija, Takvi su bili, Cetinje, 1966. Latkovi Vido i aenovi Jovan, Epska narodna poezija Crne Gore, Titograd, 1964. Lipovac Nikola, Crnogorske prie i anegdote, Beograd, 1998. Luburi Andrija, Rukopisna zbirka narodnih pjesama, Arhiv Srbije, Beograd. Martinovi S. Niko, Evanelje po narodu, Titograd, 1969. Medenica Radosav, Crnogorske anegdote, Titograd, 1967. Mekuli Esad, Albanske narodne balade, Pritina, 1976. Milutinovi Sarajlija Simo, Pjevanija crnogorska i hercegovaka, Lajpcig, 1837. Miljanov Marko, Primjeri ojstva i junatva, Titograd, 1964. Narodne pesme u zapisima XVXVII veka, priredio Miroslav Panti, Beograd, 1964. Nedi Vladan, Antologija jugoslovenske narodne lirike, Beograd, 1962. Nikevi P. Vojislav, Crnogorske bugartice, Titograd, 1979. Pavievi Miun, enske narodne pjesme iz Crne Gore, Beograd, 1938. Petrovi Mirko, Junaki spomenik, Cetinje, 1864. Petrovi Petar II Njego, Ogledalo srpsko, Beograd, 1846. Popa Vasko, Od zlata jabuka, rukovet narodnih umotvorina, Beograd, 1979. Popovi I. Stefan, Crnogorske gusle, Beograd, 1858.
244
Poslovice, priredio Novak Kilibarda, Beograd, 1978. Radojevi Danilo, Potopno vrijeme, Titograd, 1982. Radojevi Radoje, Vilina gora, Titograd, 1971. Radojevi Radoje, Vatra samotvora, Titograd, 1976. Radojevi Radoje, Kad je sve zborilo, Titograd, 1979. Radievi Filip, Gusle crnogorske, Beograd, 1872. Slovo o polku Igorovu, Beograd, 1979. Softi Aia, Zbornik bonjakih usmenih predanja, Sarajevo, 2005. aranovi BrankoBanjo, Novije crnogorske narodne pjesme, Titograd, 1964. auli Jelena, Lirska narodna poezija Crne Gore, Titograd, 1965. auli Novica, Srpske narodne tubalice, Beograd, 1929. obaji Maksim, Osveta kosovska, Beograd, 1879. Uhlik Rade, Ciganska poezija, Beograd, 1982. Vasiljevi A. Miodrag, Narodne melodije iz Crne Gore, Beograd, 1965. Vrevi Vuk, Srpske narodne pripovijetke, Beograd, 1868. Vrevi Vuk, Tubalice, Titograd, 1986. Zogovi Radovan, Crnogorske epske pjesme, Titograd, 1970. Studije, rasprave, asopisi
Ajdai Dejan, Predstave o hrianskom paklu u narodnim pesmama balkanskih Slovena, Prilozi prouavanju folklora balkanskih Slovena, Beograd, 2004. Andrijaevi M. ivko i Rastoder erbo, Istorija Crne Gore, Podgorica, 2006. Banaevi Nikola, Pjesme o najstarijoj crnogorskoj istoriji u Pjevaniji Sima Milutinovia, Zbornik radova za prouavanje knjievnosti, I, Beograd, 1951. Banaevi Nikola, Pjesnika legenda o Badnjem veeru, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, knj. XIII, sv. 12, Beograd, 1957. Banaevi Nikola, Ljetopis popa Dukljanina i narodna predanja, Beograd, 1971.
245
Banaevi Nikola, Ranija i novija nauka i Vukovi pogledi na narodnu epiku, Prilozi za knjievnost, jezik i folklor, 12, Beograd, 1971. Blagojevi Obren, Piva, Beograd, 1971. Bokovi-Stuli Maja, Usmena knjievnost nekad i sad, Beograd, 1983. Bokovi Radosav, Odabrani lanci i rasprave, Titograd, 1978. Bokovi Risto, Istorijske prie iz povjesnice Bjelopavlia, Niki, 1902. Boovi Rade, Arapi u usmenoj narodnoj pesmi na srpskohrvatskom jeziku, Beograd, 1977. Brajevi Milan, Crnom Gorom sa uzlom na kraju rupca, Podgorica, 2007. Brodel Fernan, Mediteran, I i II, Podgorica, 2001. Budimir Milan, Sa balkanskih istonika, Beograd, 1969. Buturovi enana, Usmena epika Bonjaka, Sarajevo, 1995. Buturovi enana i Munib Maglajli, Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, II, Sarajevo, 1998. Cerovi Stojan, Primjeri iz ivota Crnogoraca, I, II, III, Niki, 19291936. Cviji Jovan, Balkansko poluostrvo, Beograd, 1951. ajkanovi Veselin, Mit i religija u Srba, Beograd, 1973. olakovi Zlatan i Rojs-olakovi Marina, Mrtva glava, jezik progovara, Podgorica, 2004. ubeli Tvrtko, Knjievnost, Zagreb, 1965. orovi Vladimir, Istorija Jugoslavije, Beograd, 1939. Dakovi Anto, Memoari, Niki, 1965. Dereti Jovan, Istorija srpske knjievnosti, Beograd, 1983. Dereti Jovan, Srpska narodna epika, Beograd, 2000. Dobrainovi Golub, Kotorska pisma Vuka Popovia, Beograd, 1964. Dadi Petar, Homo balcanicus, homo heroicus, Beograd, 1987. ukanovi Marija, Kroz tursku narodnu poeziju, Beograd, 1969.
246
uki Trifun, Pregled knjievnog rada Crne Gore, Cetinje, 1951. uki Trifun, Pjesme Petra I Petrovia-Njegoa, Cetinje, 1951. uravaj Petar, Malesija u lirskoj i epskoj narodnoj pjesmi, Podgorica, 2001. urev Branislav, Uloga crkve u starijoj istoriji srpskog naroda, Sarajevo, 1964. urev Branislav, Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovakih plemena, Titograd, 1984. urevi Martin, Memoari sa Balkana, 18581878, Sarajevo, 1910. uri Vojislav, Knjievnost starog istoka, Beograd, 1951. uri Vojislav, Govor poezije, Beograd, 1966. uri Vojislav, Tubalica u svetskoj knjievnosti, Beograd, 1940. Erdeljanovi Jovan, Stara Crna Gora, Beograd, 1926. Evans Artur, Ilirska pisma, Sarajevo, 1967. Fortis Alberto, Put po Dalmaciji, Zagreb, 1984. Gezeman Gerhard, Crnogorski ovjek, Podgorica, 2003. Gezeman Gerhard, ojstvo i junatvo starih Crnogoraca, Cetinje, 1968. Hauzer Arnold, Socijalna istorija umetnosti i knjievnosti, I, Beograd, 1962. Herodot, Istorija, Novi Sad, 1966. Huzinga Johan, Jesen srednjeg vijeka, Zagreb, 1964. Imamovi Mustafa, Historija Bonjaka, Sarajevo, 1997. Inaldik Halil, Osmansko Carstvo, Beograd, 1974. Jagi Vatroslav, Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srpskoga, Zagreb, 1867. Jakobson Roman, Temelji jezika, Zagreb, 1988. Karadi St. Vuk, Crna Gora i Boka Kotorska, Beograd, 1923. Kilibarda Novak, Bogoljub Petranovi kao sakuplja narodnih pesama, Beograd ,1974. Kleut Marija, Ivan Senjanin u srpskohrvatskim usmenim pesmama, Novi Sad, 1987. Koljevi Svetozar, Na junaki ep, Beograd, 1974.
247
Koprivica Branko, Jela Sandaljeva u narodnim predanjima i pjesmama na podruju BiH, Stare Crne Gore, Zete i Toplice, orovievi susreti, Bilea-Gacko, 2000. Kovijani Risto i Stjepevi Ilija, Kulturni ivot staroga Kotora (XVXVIII vijeka), Perast, 2003. Kratki opis o Zeti i Crnoj Gori, priredio Boidar ekularac, Podgorica, 1998. Lalevi S. Miodrag, Epska i lirska narodna poezija Vasojevia, Andrijevica, 2000. Lalevi S. Miodrag, Legenda i poezija, Narodno stvaralatvo folklor, XVXVII, sv. 5761, Beograd, 19761977. Latkovi Vido, Narodna knjievnost I, Beograd, 1983. Latkovi Vido, Petar Petrovi-Njego, Beograd, 1963. Lei Zdenko, Jezik i knjievno djelo, Sarajevo, 1971. Loma Alaksandar, Slovenski i indoevropski koreni srpske epike, Beograd, 2002. Lord B. Albert, The singer of Tales, Harvard university press, SAD, 1964. Ljetopis popa Dukljanina, priredio Slavko Mijukovi, Titograd, 1967. Ljubinkovi Nenad, Neke metodoloke pogreke Bogiieva izdanja bugartica, Rad XV kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije, Jajce, 1968. Ljubinskovi Nenad, Pjevanija crnogorska i hercegovaka Sime Milutinovia Sarajlije, Beograd, 2000. Maglajli Munib, Pjesme o Muji Hrnjici, Sarajevo, 1990. Mareti Tomo, Naa narodna epika, Beograd, 1971. Markovi M. Momir, Crnogorski rat, Podgorica, 2007. Martinovi S. Niko, Prednjegoevsko doba, Titograd, 1963. Maticki Miodrag, Istorija kao predanje, Beograd, 1999. Maticki Miodrag, Srpskohrvatska graniarska epika, Beograd, 1974. Mati Svetozar, Novi ogledi o naem narodnom epu, Novi Sad, 1972.
248
Medenica Radosav, Naa narodna epika i njeni tvorci, Cetinje, 1975. Medenica Radosav, Banovi Strahinja u krugu varijanata i tema o nevernoj eni i narodnoj epici, Beograd, 1965. Medenica Radosav, Nekoliko najistaknutijih problema iz nae usmene (narodne) epike, Niki, 1985. Mihailovi . Boo, Cetinjski manastir, Cetinje, 1969. Mihailovi Konstantin, Janiareve uspomene, Beograd, 1989. Miloevi-orevi Nada i Pei Radmila, Narodna knjievnost, Beograd, 1996. Minjovi Duica, Avdo Meedovi na raskru reprodukcije i kreacije, Podgorica, 2002. Mojaevi Miljan, Jakob Grim i srpska narodna knjievnost, Beograd, 1983. Murko Matija, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, I i II, Zagreb, 1951. Nakienovi Sava, Boka, Podgorica, 1997. Nazei Salko, Iz nae narodne epike, I, Sarajevo, 1959. Narodna knjievnost, priredio Vladan Nedi, Beograd, 1981. Narodne pesme u zapisima XVXVIII veka, priredio Miroslav Panti, Beograd, 1964. Nedi Vladan, Vukovi pevai, Novi Sad, 1981. Nedi Vladan, Sima Milutinovi Sarajlija, Beograd, 1959. Nedi Vladan, O usmenom pesnitvu, Beograd, 1976. Nenadovi Ljubomir, O Crnogorcima, Beograd, 1923. Nezirovi Muhamed, Krajika pisma, Sarajevo, 2004. Nikevi P. Vojislav, Istraga poturica mit ili stvarnost, Podgorica, 2001. Nodilo Natko, Religija Srba i Hrvata, Rad JAZU, LXXXVII, Zagreb, 1885. Novakovi Stojan, Srbi i Turci, Beograd, 1990. Novakovi Stojan, Istorija i tradicija, Beograd, 1990. Orbini Mavro, Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968.
249
Pani-Surep Miodrag, Kad su ivi zavideli mrtvima, Beograd, 1963. Panic-Surep Miodrag, Filip Vinji, Beograd, 1967. Panti Miroslav, Prepiska Sreka Vulovia i Valtazara Bogiia, Zbornik istorije knjievnosti, 2, Beograd, 1961. Pavievi Miun, Crnogorsko pravosue i pravno shvatanje u anegdotama, Zagreb, 1933. Pavlovi Miodrag, Obredno i govorno delo, Beograd, 1987. Petrovi Nikola I, Djela, Podgorica, 1997. Petrovi Petar I, Djela, Podgorica, 2001. Petrovi Petar II-Njego, Djela, Podgorica, 2001. Petrovi Vasilije, Istorija o ernoj Gori, Cetinje, 1985. Pei Radmila, Vuk Vrevi, Beograd, 1967. Popovi Miodrag, Vidovdan i asni krst, Beograd, 1975. Popovi Simo, vojvoda, Memoari, Podgorica, 1995. Prilozi prouavanju narodne poezije, IVIII, Beograd, 19341939. . , , , 1981. Radojevi Radoje, Tokovima crnogorske knjievnosti, Titograd, 1979. Radulovi B. Vukota, Sula Radov u svom vremenu, Podgorica, 2003. Rastoder erbo i drugi autori, Istorijski leksikon Crne Gore, 1,2,3,4,5, Podgorica, 2006. Rotkovi Radoslav, Kratka ilustrovana istrija crnogorskog naroda, Podgorica, 2005. Rovinski A. Pavel, Studije o Crnoj Gori, Podgorica, 2004. Ruvarac Ilarion, O Cetinjskoj tampariji pre etiri stotine godina, Glas SKA, 40, Beograd, 1893. Samardi Radovan, Usmena narodna hronika, Novi Sad, 1978. Samardija Sneana, Likovi vladara u usmenoj epici, Srbistiki prilozi, Beograd, 2005. Savi-Rebac Anica, Helenski vidici, Beograd, 1966. Slijepevi Pero, Sabrani ogledi, I, Beograd, 1956. Stanojevi Gligor, Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje, 1955.
250
Stanisavljevi Vukain, Naa narodna knjievnost, Beograd, 1968. Stojanovi Ljubomir, ivot i rad Vuka St. Karadia, Beograd, 1924. Stojovi Milorad, Nadmo ljudskosti, Titograd, 1968. Suvajdi Boko, Ilarion Ruvarac i narodna knjievnost, Beograd, 2007. ekularac Boidar, Crna Gora u doba Vojislavljevia, Cetinje, 2007. maus Alojz, Gavran harambaa, Prilozi prouavanju narodne poezije IV, Beograd, 1937. obaji Simo, Crnogorci, Beograd, 1928. Tomi Jovan, Crna Gora za Morejskog rata, Beograd, 1937. Vinji Obrad, Golija i Golijani, Trebinje, 1987. Vujai Milan, Dvije razure Trebjeana i postanak plemena Uskoka, u Crnoj Gori, Glas SANU, CCLXXX, Beograd, 1971.
251
INDEKS IMENA A Airovi, Ibro 124 Ajdai, Dejan 243 Aleksi, Mirko 125 Altomanovi, Nikola 77 Andersen, Kristijan 188 Andri, Ivo 160, 197, 203, 234 Andrija 69, 158, 165, 176 Andrijaevi, ivko 243 Ana Kovaica 60 Arapin 131, 182 Aristotel 49 Avelj 165 B Babi, Jakar 105, 146 Bajazit II, sultan 72, 82, 85 Bak, Perl 61 Balovi, Julije 68, 156, 157, 164, 165 Bali, Bala II 73 Bali, Bala III 74 Bali, ura 73 Bali, Jelena 74 Balii 73, 74, 75, 77, 78, 82 Balzak 176 Banovi, Strahinja (Strahini Ban) 18, 47, 52, 53, 247
253
Banovi Sekula 156 Barac, Antun 172 Basta, Nikola . 218 Bai, Husein 151, 152, 203, 241 Beir 132, 145 Beirovi Trebjeki, Radovan 230234, 236, 241 Bijeli Vide 31, 32, 33, 35, 36, 40, 68 Bogdan, serdar 124 Bogoslav, knez 84 Bojii, Alija 49 Bonaparta, Napoleon 165 Bokovi, Petar 107, 109116 Bokovi, Risto 9, 244 Bokovii 100 Bokovi-Stulli, Maja 57, 244 Brankovi, ura 74, 77 Brankovi, Vuk 72 Brankovii 156, 157, 174 Bui, Boko 141 Bui, Malia 118, 123 Buatlija, Mahmut-paa 85, 96, 112, 233 C Cerovi, Novica 124, 125, 215, 216, 232 Cerovi, Rajko 153 Cerovi, Stojan 193, 232, 244 Cid 46, 55, 224 Crnojevi, ure, 82 Crnojevi, Ivan (Ivan-beg) 36, 7578, 84, 85, 97, 162, 163, 222, 227, 236 Crnojevi, Maksim 18, 45, 46, 49, 51, 52, 58, 78, 79, 85, 162, 179, 195, 217 Crnojevi, Stania 75, 76
254
Crnojevi, Skender-beg 75, 76, 78, 83, 88 Crnojevi, Stefan 74 Crnojevi, Stefanica 82 Crnojevii 51, 7476, 78, 82, 85, 88, 103,156 engi, Sinan-beg 102 engi, Smail-aga 61, 121, 123125, 128, 135, 146, 215, 232 ubrilovi, Vasa 65 ehaj-paa 98, 99, 137 or Huso 152 orovi, Osman 130, 136 uprili, Numan-paa 104 ustovi, Kariman 125 D Dakovi, Jakov 128, 146 Debeljevi, Novak 200 Demodok 49 Dereti, Jovan 168, 199 Dervi 53, 97 Dervi-paa 100 Dioklecijan, car 70, 71, 75 Dojevi, Vuk 163, 164, 201 Don Kihot 190 Dostojevski, Fjodor M. 52 Drago, evljanin 146 Dragovi urikovi, orije 193, 225227, 241 Dui, Niifor 216 Dui, Stevan 193 Dukljanin, car 76
255
D Delaludin-beg 149 Delaludin-paa 121, 149 Duber, Mujo 142 uki, Mira 193 uki, Trifun 7, 197, 223, 245 uranovi, Boo 234237, 241 urev, Branislav 232, 233, 245 uri, Vojislav 18, 241, 245 E Engels, Fridrih 176 Ero 202 Eshil 43, 55, 219 F Fatima 154 Femije 49 Ferhat, kavazbaa 88, 89, 145 Fortis, Albert 60, 151, 171, 172, 245 Furlan 164 G Gagovi, Arsenije 119, 134 Garaanin, Ilija 219, 221 Gavran harambaa 48, 249 Gesner 184 Gete, J. V. 55 Gezeman, Gerhard 17, 151, 231, 240, 241, 245 Gojeni Alil 149 Gradaevi, Husein-beg 135 Grdan, vojvoda 120 Grim, Jakob 17, 188, 239, 247
256
H Hajdana 148, 181 Hajrovi, Ibro 124 Hamlet 196 Hanka, Vaclav 17, 240 Hektor 56 Hektorovi, Petar 69, 158, 165, 176 Herder, Johan 16 Herman, Kosta 232, 241 Herodot 29, 245 Homer 16, 18, 29, 41, 43, 49, 5458, 151, 152, 176, 203, 219, 229, 240, 241 Hrnkovi, Paun 146 Hrnjica, Mujo 149 Hunjadi, Jano 162 Husein-paa 36, 153 I Ilija 100 Isus Hristos 34 Ivan Nikolin 104 Ivanievi, Joo 193 Iveli, Marko 120 J Jabuilo 50, 200, 231 Jagi, Vatroslav 157, 245 Jaki, ura 79 Jakii 156, 174 Janko, knez 89 Janko, serdar 234 Jokanovi, Vukain 141 Jovan Krstitelj 76, 85, 133, 147
257
Jovovi, Luka 193 Jovovi, Milo 100, 235, 236 Jukovi, Matija 124 K Kai-Mioi, Andrija 213, 214, 241 Kain 165 Karadi Bandula, Joksim 50 Karadi, ujo 123, 125, 135 Karadi, Vuk 1518, 24, 31, 33, 34, 37, 40, 45, 46, 4951, 5356, 69, 71, 72, 78, 79, 97, 100, 104, 121, 136, 138, 141, 142, 147, 149, 152, 158, 159, 164, 171173, 180, 181, 183189, 191202, 205, 215228, 230, 231, 234, 237, 239, 242, 245, 249 Karaore 49, 221 Karaorevi, Aleksandar, kralj 231, 236 Karaorevi, Petar 231 Karlovi, Ivan 177 Kastriot, Skender-beg 177 Kesedija, Musa 131 Kobili, Milo 104 Kobilovi, Milo 72 Koprivica, Vuk 133, 134, 136 Kosara 6567 Kosovka devojka 73, 97 Kosti, Laza 79 Kraljevi, Marko 52, 69, 70, 97, 108, 109, 111113, 116, 131133, 156, 158, 161, 174178, 202, 236 Kurtagi, Murat 152 L Lali, Mihailo 207 Latkovi, Vido 165, 172, 197, 199, 201, 203, 206, 242, 246 Lazar 72, 77 Lazarevi, Stefan 74
258
Leonida 90 Limo 48 Lomovi, Stojan 50, 52 Lopii, Janko 193 Lopuina, Vuk 125, 141, 142 Lord, Albert B. 18, 54, 139, 151, 152, 229, 230, 240, 246 Luburi, Andrija 152, 218, 225, 228, 242 Lukaevi, kapetan 96 LJ Ljeevi, pop 124 Ljubia, Stefan Mitrov 44, 160, 163, 164, 190, 201, 207 Ljubovi, beg 129, 181, 232 Ljubovii 119 M Macedonovi, Kanjo 164 Majka Jugovia 73 Majzner, Milan 193 Makferson, Dems 17, 56, 240 Mali Radojica 193, 231 Malovi, oko 135 Mandui, Vuk 109, 110, 113, 227 Manojlo 110 Mardarije, vladika 83 Markovi, Momir M. 73, 74, 96, 246 Martin, seiz 125 Martinovi, Niko S. 193, 205, 242, 246 Martinovi, Savo Matov 218 Mazarovi, Nikola 68, 156, 157, 164 Maurani, Ivan 58, 61, 125 Medenica, Radosav 108, 157, 204, 216, 218, 225, 226, 242, 247 Meedovi, Avdo 151, 152, 229, 241, 247
259
Mehmed-paa 158 Merime, Prosper 17, 240 Miunovi, Vuk 34, 85 Mihajlo Goranov 146 Mijovi, Simo 193 Mijukovi, Slavko 68, 246 Miloradovi, pukovnik 96 Milutinovi Crnogorac, uro 130, 136, 138, 149 Milutinovi, Sima 79, 104, 105, 110, 112, 124, 128, 129, 152, 159, 181, 242, 243, 246, 247 Mirko, uskok 125 Mitrovi, Toman 146 Momilo 50, 200, 231 Mrnjavevi, Vukain 73 Mrnjavevii 70, 174 Muhamed 76 Murat 72, 145 Murat II, sultan 77 Murko, Matija 152, 229, 231, 247 Mustaj-beg Liki 149, 150 Mustaj-kadija 76 Muovi, Hamza-beg 132, 136, 143, 235 N Nasradin-hoda 202 Nedi, Vladan 1719, 31, 39, 97, 131, 172, 180, 182, 240242, 247 Nemanji, Duan 35, 77 Nemanji, Jelena, kraljica 71 Nemanji, Milutin 77 Nemanji, Sava 42, 69, 70 Nemanji, Stevan Deanski 71, 77 Nemanji, Stevan Prvovjenani 71 Nemanji, Vukan 71
260
Nenadovi, Ljubomir 193, 200, 247 Nenadovi, Matija 196 Nikac od Rovina 98, 99, 136, 137 Nikevi, Pejo 99, 143, 144 Nikevii 100 NJ Njuharevi, Salko 144 O Obili, Milo 72, 90, 91 Obiljevi, Milo 72 Obrenovi, Mihailo 220 Obrenovi, Milo 47, 186, 192 Ocinjka evojka 157 Osijan 56 Osman Gavrilov 144 Osman, kapetan 132, 143 Osman-aga, klobuki dizdar 146 Osman-kapetan 132, 144 Osman-paa 100 P Panto od Tupana 130, 136, 149 Pavievi, Branko 120, 242 Pavievi, Miun 193, 204, 242, 248 Pavlovi, Miodrag 31, 181, 248 Penelopa 33 Peri, Milman 54, 142, 151, 229231 Perikle 44 Perovi, Batri 129, 130, 136, 138, 149 Perovi-Tunguz, Danilo 99, 193 Perun 29, 40, 42 Peikan, Kojica 147
261
Peikan, Pejo 147 Petar I, ruski car (Petar Veliki) 103 Petar od Slatine 115, 116 Petrovi Njego, Danilo, mitropolit 34, 77, 87, 89, 9396, 99, 101, 103, 104, 120, 175, 178, 217, 220, 235, 236 Petrovi Njego, Joko 128, 135 Petrovi Njego, Milena, knjeginja 100 Petrovi Njego, Mirko, veliki vojvoda 215217, 221, 227, 236, 242 Petrovi Njego, Nikola I 79, 100, 125, 148, 179, 181, 182, 216, 217, 220, 223, 230, 232, 233, 248 Petrovi Njego, Petar I (Sveti Petar Cetinjski) 55, 103, 216, 245 Petrovi Njego, Petar II (Rade Tomov, vladika Rade) 34, 40, 41, 43, 44, 51, 57, 58, 72, 73, 76, 79, 81, 8688, 90, 91, 98, 100, 102, 104, 109, 112, 113, 116, 125, 128130, 133, 135138, 141, 143146, 149, 154, 176178, 181, 182, 202, 205, 215, 216, 219, 220, 223, 224, 230, 232234, 242, 248 Petrovi Njego, Vasilije, vladika 7, 101, 175, 248 Pivljanin, Bajo 86, 87, 90, 91 Plamenac, Markia 99, 100 Plamenci 100 Podrugovi, Tean 52, 54, 70, 84, 97, 130133, 136, 174, 185, 186, 188, 191193, 199, 214, 217, 224, 230, 232 Pop Dukljanin 53, 6568, 82, 200, 243, 246 Popovi, Bogdan 1517, 240 Popovi, Drako, vojvoda 114, 115 Popovi, Marko Miljanov 194, 195, 225 Popovi, Risto 193 Popovi, Stefan Ivov 218, 242 Popovi, Vaso 47 Popovi, Vuk 159, 215218, 220, 244 Porfirogenit, Konstantin VII 70 Princip 231
262
R Rable 55 Rade, vojvoda 116 Radievi, Filip 218, 243 Radmanovii 227 Radojevi, Danilo 243 Radojevi, Radoje 189, 198200, 235, 243, 248 Radojevi, epan 235, 236 Radonji, Jovan, guvernadur 120 Radonji, Vuko 99 Rako, knez 123 Relja 116 Renak, Solomon 23 Roero de Paienca 68, 69, 165 Rolando 55, 224 Rovinski, Pavel A. 74, 181, 193, 200, 225, 226, 248 Ruvarac, Ilarion 31, 43, 72, 248, 249 S Samardi, Radovan 86, 248 Samuil, car 66, 73 Sefer Piper 146 Sejdefa 153 Selim II 150 Selimovi, Mea 9, 58 Seneka 195 Servantes 55, 190 Sestra Batrieva 77 Sestra Leke kapetana 52 Sibinjanin, Janko 162 Sijari, amil 201, 207 Simeun, monah 69
263
Simokata, Teofilakt 30, 31 Skender-aga 8789, 145 Skerli, Jovan 195, 196 Slijepevi, Pero 203, 248 Smailagi, Meho 151, 229 Soica, Lazar 145 Sokol 158 Sokolovi, Mehmed-paa 150 Sredanovi, uko, serdar 217, 218, 220, 222 Stanojevi, Gligor 101, 248 Starac Milija 8, 18, 44, 4649, 5153, 56, 58, 74, 78, 97, 105, 152, 162, 174, 185, 192, 193, 195, 212, 214, 220, 224, 230, 232 Starac Rako 70, 224, 230 Starina Novak 84, 231 Stefan iguman 34, 162, 177 Stevan Nemanja 42, 43, 69, 161 Stoevi, Ali-paa 127 Stojan Hajduk 50, 224, 230 Sula Radov 203, 248 Sulejman Velianstveni, sultan 82, 150 Sulejman Zakonodavac, sultan 77, 83, 102 Sulejman-paa 86, 91, 104 Sulja, barjaktar 176, 177 Sveti Vasilije 49, 200 Svetovid 32 aban-aga Arnautin 124 ahrijar, car 188 arac 52, 133, 177, 178 auli, Novica 193, 201, 218, 225, 228, 243 epan Mali 94, 181, 182 eherezada 188, 189
264
ekspir 52, 196 iler 55 krli, Maksim 218 maus, Alojz 150, 231, 250 obaji, Maksim 218, 244 obaji, Petar 142, 193 obaji, Simo 193, 250 padijer, uro 193 T Tale od Oraca 149 Teodorovi, Lazar 47 Teodosije, car 41, 43 Tirol, Dimitrije 141 Tito 179, 219, 232 Todor Ikov Piper 224 Tomanovi, Vuk 144, 148 Tomanovi, ivko 148 Tomo, evljanin 146 Toska, Hasan 124 Tvrtko, bosanski ban 77 U Ugrin, Janko 156, 181 Ugriii 156, 174 Uro, car 70, 71 Uskok Kariman 147 V Vasiljevi, Miodrag I. 181, 243 Velimirovi, Nikolaj 99 Vinji, Filip 45, 83, 132, 135, 151, 178, 221, 248 Vladimir 6568, 70, 200, 244 Vojinovi, Milo 70
265
Vojislavljevi, Bodin 74, 81 Vojislavljevi, Mihailo 78 Volf, Fridrih August 54, 229 Vrevi, Vuk 159, 160, 193195, 198, 200, 225, 243, 248 Vui, Tanasije 231 Vuievi, Pero 130 Vujai, Marko 193 Vukalovi, Luka 137 Vukovi, edo 214 Vuksan Radov iz Martinia 141 Z Zen Antonio 87 Zevs 29 Zimonji, Stevo 193 Zlatianin, Ilija 193 Zrinski 156 Zvizdi, Arslan-aga 98, 99, 137 Zvizdii, begovi 119, 134
266
BIOGRAFSKI PODACI O AUTORU Dr Novak Kilibarda roen je 7. januara 1934. godine u Banjanima. Zavrio je univerzitetske studije i doktorat nauka u Beogradu. Radio je u Viegradskoj gimnaziji, na Pedagokoj akademiji u Nikiu i na Univerzitetu Crne Gore. Iz oblasti knjievne teorije i istorije objavio je knjige: Poezija i istorija u narodnoj knjievnosti (1972), Bogoljub Petranovi kao sakuplja narodnih pjesama (1974), Legenda i poezija (1976), Usmena knjievnost (1982), Iz korijena usmenosti (1988), te izabrane naune radove u knjigama Epska mjera istorije, Usmena knjievnost u slubi pisane, Usmena knjievnost pred itaocem. Pripremio je i tri antologije: Bugartica (1979), tubalica pod naslovom Puti nedohodi (1987) i usmene poezije Via je gora od gore (2010). Kilibarda je i autor prvih komentara i objanjenja Ogledala srpskoga izdatoga u okviru Cjelokupnih djela Petra II Petrovia Njegoa (1974), a zatim kao zasebna publikacija u izdanju Instituta za crnogorski jezik i knjievnost u Podgorici (2011). Prozna djela Novaka Kilibarde su: Vraji vrti (1978), Crnogorci i aponezi (1981), Nebeski sunji (1981), Iz prie u priu (1987), Sve je to nakva sudbina (1985), Glavari i pisari (1989, 1990), Rusi i tejatori (1989), Brojai ajvana (1992), Izabrane pripovijetke IIII (1993), Snovi i sinovi (1993), Sulonici, roman bola (1995), Crnogorska hronika (1995, 1997) Suenice (1997), Krae i kratke pripovijetke (1999), Mozaik crnogorske hronike (2001), Iz prie u priu (2004), Epilog crnogorske hronike (2007). Kilibarda je i autor knjievno-polemikih stidija: Od mita do politike (2002), Knjievno-politike rasprave (2003) i eljezna crkva i kosovski mit (2006). Publikovane su i tri knjige razgovora s Kilibar267
dom: Novak Kilibarda naunik i knjievnik s dr Dejanom Ajdaiem (2000), Kilibarda ispovijest o deceniji koja je promijenila lice Crne Gore sa Slavoljubom ekiem (2001) i Kilibarda mozaik likova, pogleda, misli, ideja, rijei s Boidarom Ilijinim Miliiem (2008). Kilibarda objavljuje priloge u mnogim asopisima i listovima u zemlji i inostranstvu i uestvuje sa saoptenjima na meunarodnim naunim skupovima. Za svoje knjievno djelo dobio je nagrade Radoja Domanovia, Branka opia, Jedinstva (za knjigu godine 1988), Srpske knjievne zadruge i Trinaestojulsku nagradu Republike Crne Gore. Povodom dva milenijuma hrianstva, prof. dr Novaka Kilibardu kao pozitivnoga djelatnika u multietnikoj Crnoj Gori Ameriki biografski institut nagradio je Zlatnom medaljom asti.
268
ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I Novak KILIBARDA USMENA KNJIEVNOST
Izdava Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica www.icjk.me info@icjk.me Za izdavaa Adnan irgi Lektura i korektura Marina Bokovi Tehniki urednik Dejan Stani tampa Grafo Bale Podgorica Tira 1500
CIP - , ISBN 978-9940-579-20-3 (knj. 1) COBISS.CG-ID 20035856

Usmena Knjizevnost

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Usmena Knjizevnost

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Izdava Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica

Biblioteka POSEBNA IZDANJA Knj. 3

Urednici Adnan irgi Aleksandar Radoman

Recenzenti Dejan Ajdai ivko M. Andrijaevi

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI

O NAZIVU I POSTANKU USMENE KNJIEVNOSTI

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

TOK CRNOGORSKE USMENE KNJIEVNOSTI

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJSKI MOZAIK CRNE GORE KAO TEMATIKA NJEZINE USMENE KNJIEVNOSTI

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I

Novak Kilibarda USMENA KNJIEVNOST

ISTORIJA CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI Knjiga I