U Zadarskom arhivu postoje dokumenti, gdje su sadrani izvjetaji Austrugarskih agenata o aktivnostima crnogorskih vlasti na teritoriji Hercegovine, kao

i aktivnostima hercegovakih prvaka o dizanju ustanka protiv turske vlasti. Naime, ovi podaci ukazuju da je postojao sporazum izmeu Srbije, Crne Gore i Rusije da ustanak u BiH pone 1867. godine, a da se na elu ustanka nalazio vojvoda arko Ljeevid. Meutim nesuglasice, trvenja, netrpeljivost i dvorski sukobi sprijeili su dizanje obog ustanka. Agenti Austrougarski su tvrdili da ima indicija da je na knjaza Nikolu spreman atentat na Cetunju 1867.godine po uticajem kneza Mihaila Obrenovida, a da je knjaz Nikola na neki nain bio umijean u atentat na kneza Mihaila 1868. Ovi podaci se nalaze u spisima Historijskog arhiva u Zadru i u knjizi Osvoboditeljna borba narodov Bosnii i Gercegovini i Rossija 1865-1875, Dokumenty, otvenstvenie redaktori J.A.PISAREV i M.EKMEID, Moskva 1988. U maju mjesecu 1867. godine arko Ljeevid iz Pive u Hercegovini organizovao je hajduiju i napada Muslimane. Ranije je bio zakupnik turskih poreza i mjesni glavar (503,XIV/3.1.132/p.) U avgustu 1867. Knjaz otputovao u Pariz i tamo ga obevijetsila policija da mu se sprema dravni udar. Udar su spremali Nidifor Duid i ruski konzul u Skadru. Meutim ustanak u Hercegovini poeo se iriti pod vostvom popa arka ljeevida i Petra Stefanova Vukotida. Pokuaj dravnog udara omeo je ustanak pa su sad poela nastojanja Petkovida da se izmiri sa knjazom. Austrougarski konzularni agent u Trebinju javio je u listopadu (1869, BiHR,112)konzulu Pavlu Relji u Mostar da je u Krivoije krenuo pop arko Ljeevid sa 1500 Pivljana bez znanja Turskog kajmakana i knjaza Nikole. U lipnju 1867. Godine(503.XIV/11.803,886,911/p.) posjetio je knjaz Nikola Boku gdje su mu pravoslavni iskazali poasti, ali ne i katolika mjesta kao Budva , Kotor, Lastovo. Pa, ipak, nije bilo sve tako jednostavno. Ved u srpnju 1867 policija je u Herceg Novom zaplijenila rukopis uperen protiv knjaza pod naslovom Objava serpskog drutva namijenjen tisku. U tom, inee anonimnom rukopisu, knjaza se optuivalo da ne vodi Crnu Goru u blagostanje, ved da zlorabi vlast, ubija svoje protivnike koji bjee u inozemstvo, da je prisvojio dravni novac i uloio ga u pariku banku, da Crna Gora nema kola,cesta, trgovine i industrije, da je zdravstvo u Crnoj Gori loe, da hara kolera, pa je Nikola s obitelji utekao od kolere u Boku. U Crnoj Gori je bijeda , umiru ljudi od gladi, a knjaz ide u Italiju zbog zabave i troi dravni novac, ide u Pariz i moli vladu da mu prui diplomatsku podrku kod Porte. Nadalje se u spisu optuivao knjaz da je prisvoio novac koji mu alje Rusija, da se Crnogorski narod eli sjediniti sa Srbijom pa bi onda knez Mihailo poslao u Crnu Goru jednog mudrog guvernera

Ubistvo i smrt vojvode depana zaintrigrirali su i inspiraisali novinara i publicistu Buda Simonovida, pa je u svojoj knjizi Zadubina patrijarha i vezira, kao sudbinu i zlu kob u vezi nasilnog zavretka ivota duhovnika i prvaka iz Pive, zapisao sljedede: U istoriji Pivskog manastira je, inae, malo duhovnika koji su bogosluili u ovoj svetinji a da su na onaj svijet otili prirodnim putem. Najede su padali kao rtve turskih silnika i haralija, u turskim pohodima i poharama koje su se reale i na ovim prostorima, a manastir bio glavnvna meta kao duhovni, kulturni i slobodarski cenatar i gnijezdo otpora, ali i kao rtve drugih zulumdara, odmetnika i narodnih krvopija, p ohlepnih na blago. Nerijetko i kao rtve plemenskih i bratstvenikih spletki ili samovolje vlastodraca, naroito u novije vrijeme kad je Crna Gora, odnosno vladarska kuda pod Orlovim krem poela da pokazuje vie interesovanja i pretenzija prema Pivi. U tom pogledu je posebno zanimljiva i karakteristina sudbina popa Stevana, odnosno depana Ljeevida, koji je veoma mlad postao pivski vojvoda kad je 1833.godine iznenada umro njegov otac, vojvoda Teo. Bilo je to muno vrijeme buenja otpora crnogorsk ih plemena prema turskoj vlasti i pokuaja da se iupaju iz turskih kandi i oslobode ropskog jarma. Slijededi Moraane koji su se prvi odmetnuli, otkazali poslunost i odbili da pladaju harae Turcima 1820. godine, tim putem su krenuli Pivljani i Drobnjaci, ali se brzo ispostavilo da u svemu tome ima veoma mnogo nesloge, da je to velika i neizvjesna raskrsnica sa koje jedan put vodi pod turski skut, drugi pod barjak gospodara sa Cetinja, tredi gori u hajduke. Na svakom od tih puteva su vrebale barem po dvije opasnosti, a najvie su stavljali glavu u torbu oni koji su eljeli da ostanu neutralni, da ne krenu nijednim od tih puteva, da priekaju bolja i sigurnija vremena. Upravo tako je, pokuao da se odri i sauva i pleme i glavu i vojvoda depan, koji je, otprilike, dobro uviao da je Piva u tom trenutku, kako veli Milo . Slijepevid, bila niija i svaija zemlja i da je naiao smutni zeman nezakonja i neojtva. On se, zato, na jednoj strani ogluio o prijetedu buruntiju vezira hercegovakog Ismailj-pae i nije mu odnio glavu niti mu,

kao jagnjad na klanje, odveo pivske glavare na poklonjenje, jer je znao ta ih tamo eka. Na drugoj strani nije potrao ni na Cetinje da se dodvori i ugodi knjazu Danilu, mladom i prvom svjetovnom crnogorskom vladaru (depanovog potpisa, to bi bilo normalno, nema ni na jednom pismu koje su, aledi se na turski zulum i traedi pomod, knjazu Danilu uputili pivski prvaci). Konano vojvoda depan se dugo i vjeto varakao i nije otvoreno i trajno pristupao ni hajducima koji su se odmetnuli i stupili u otvoreni rat sa Turcima. Takvim stavom i ponaanjem vojvoda se, po prilici, mnogima zamjerio i stavio glavu u torbu, pa stoga ni do danas nije do kraja razjanjeno kako je zavrio i ko ga je i zato ubio. Od vie verzija o njegovoj pogibiji najproirenija je ona po kojoj je depan ubijen po nalogu knjaza Danila, navodno zato to nije uestvovao u bici na Grahovcu. Pop Tomo Ljeevid, kojeg citiraju mnogi istoriai i hroniari Pive, pored ostali h i Obren Blagojevid i Milo . Slijepevid, meutim, pozivajudi se na kazivanje savremenika vojvode depana, Pivljana ivka Bajagida, Perie Golubovida, depana Aprcovida, Stevana Tijanida i Stevana Kostida, dokazuje da je on ubijen 24. aprila 1858. godine, odnosno nedjelju dana prije Grahovske bitke, koja se kao to je poznato, odigrala 1. maja te godine. Po drugoj verziji, u to vrijeme poelo je da se govorka i vaskrsava jedna stara pria o osnivanju posebnog hercegovakog knjaevstva na ijem bi se elu naao upravo popularni i uticajni pivski vojvoda i da je knjaz Danilo koji je, inae, gajio surevnjivost prema uglednim i uticajnim, ne samo pojedincima nego i bratstvima kakva su u Pivi bila Ljeevidi i Gagovidi, naredio njegovu likvidaciju. Po tredoj prii, neko je opanjkao vojvodu depana da tajno uruje sa Turcima, tanije sa gatakim ajanom i uvenim zulumdarom Dedagom engidem, sinom glasovitog Smail-age engida, koji se godinama krvniki svetio, posebno Drobnjacima, zato to su mu ubil i oca u jesen 1840. godine. Pri tom je isticana nesporna injenica da je Dedaga poteivao Pivljane, jer oni nijesu uestvovali u zavjeri protiv Smail-age, a kap je prelila au kad je depan osumnjien da je direktno pomagao Dedagi da umakne ispod ruke drobnjako-pivskim ustanika. Drobnjaci i Pivljani su, naime, uzvradali Turcima i svtili im se za zulume, doekujudi u zasjedama njihove haralije i zlotvore. Tako je, recimo, pivski hodobaa Vule Adid 1856. godine u klancu Vrataru saekao i pogubio gatakog krvopiju Ahmeta Krvavca (zato je dobio i visoko odlije od knjaza Danila), a neto kasnije i Pivljani, pod komandom Mida Jokanovida, u jednoj od pobunjenikih akcija na Crkvikom Polju, uz pomod Drobnjaka, Moraana i Rovana, doli su glave i Alaj-begu Sijeridu (u toj borbi za tri dana je izgin uo veliki broj Turaka, a samo u kudi Sima Karabasila, kako navodi Obren Blagojevid, izgorjelo je njih sedamnaest). Odmah potom ustanici su se zaputili na Goransko, gdje je u tom trenutku taborio Dedaga engid, s namjerom da i njemu odrube glavu, ali je lukavi i oprezni Turin, izgleda, nekako doznao ta mu se sprema pa je na vrijeme umakao i sklonio se u svoju tvravu u Gacku. Kako je o tom poduhvatu znalo veoma malo ljudi (po nekim podacima

samo knjaz Danilo, vojvoda Novica Cerovid i vojvoda depan Ljeevid), neko je upro prstom u vojvodu depana da je on prokazao Dedagi zavjeru i na vrijeme ga obavijestio da bjei. Bilo kako bilo, tek depanu nije pomoglo ni to to je dvije godine ranije, kad se k njaz Danilo enio, bio vojvoda u svatovima (tada je od njega na dar dobio srebrne toke) i uivao izuzetnu naklonost mladog, prgavog i nazlobrzog gospodara. Maniti Zeko, kako su zvali knjaza Danila, sve to je pogazio i mignuo Novici Cerovidu da smakne depa na, a ovaj je to, zajedno sa Mirom Gagovidem, revnosno obavio. Ne asedi, poruio je vojvodi depanu da doe na dogovor o daljim borbama protiv Turaka. Neki Vojvodini prijatelji i roaci su mu, izgleda, savjetovali da ne ide na taj sastanak, jer su, po sve mu sudedi, nekako ved bili dokuili ili naslutili da mu je stigao svilen gajtan sa Cetinja, ali ih on nije posluao. tavie, krenuo je sam, bez ikakve pratnje, ali nije proao klanac Presjeku tu ga je saekala busija u kojoj je, po nekim podacima, bilo puaka i iz Pive. Nikada do kraja nije razjanjeno i dokazano da li je sve ba tako bilo, ali su Pivljani, prvenstveno vojvodini prijatelji i roaci, oni koji dokazuju da je depan bio nevin i da nije izdao, od tada stalno krvniili i za njegovu smrt optuivali Novicu Cerovida. Drobnjaci i oni koji taj podmukli, podaniki i u sutini kukaviki in glasovitog drobnjakog prvaka pokuavali opravdati, izvijali su, meutim, uz strune gusala i jednu pjesmu na tu temu. Desetak stihova, razgovor Novice Cerovida sa vilom, objavio je Milo . Slijepevid u ved spomenutoj knjizi o Pivi, a prenosi ih i Radovan Bonjak: Al govori Cerovid Novica, Od Gacka mi nede dodi Turci, Dok je meni Ljeevid depana I njegovih hiljadu Pivljana. Ali vila njemu odgovara: to mi kae Ljeevid depana, Njega su ti premamili Turci, Na veliko nebrojeno blago, Pa on sjedi na bijeloj kuli, Sa Turcima ini teferia, Izdade te Ljeevid depane, Izdalo ga ljeto i godina Po drugoj verziji, koja je, ini se, u Pivi rasprostranjenija, vojvoda depan je ubijen iz osvete i pao kao rtva jedne velike ljubavne afere. Naime, za njegova vojvodovanja ubijen je Risto Soica, otac jednog od najglasovitijih vojvoda koje je Piva imala, Lazara Soice. Nema sigurnih podataka kako je Risto zavrio, tek naen je mrtav u Pivi, ali se ne zna da li je prethodno ubijen, da li ga je neko namjerno gurnuo u vodu, ili se, moda, sam, sluajno utopio. Sumnja je, meutim, pala na vojvodu depana poto se on ubrzo poslije Ristove smrti razdvojio sa svojom enom i oenio sa Ristovom udovicom, stasitom i lijepom Trebinjkom

Jovanom. Zato su mu poslije, navodno, o glavi poradili Ristov sin Lazar i naroito sestrid Zec Blagojevid (oni koji se trude da ova pria bude to uvjerljivija dosoljavaju je i tvrdnjom da je vojvoda Lazar Soica tobo liio na vojvodu depana kao zec na zeca, kako samo kopile moe nalicati na oca, to de redi da je depan sa Lazarevom majkom imao posla i prije nego to je ostala udovica). Meni je priao pop Luka Pejovid iz Pive pie Milo . Slijepevid, upotpunjujudi ovu zamrenu dramu da u manastrskoj arhivi postoji zapis gde se kae da su depana doveli sa Stoca na Goransko i postavili pred etu, koja je na njega oborila plotun, ali je depan ostao stojedi. Tad mu je priao Zec Blagojevid i sa njega skinuo sveteniku kapu govoredi: Ovo je asno drevo koje ga titi od metaka. Od drugog plotuna depan je pao mrtav. Beleku je verovatno pisao kaluer Hadija Soica, brat ubijenog Rista, pa je teko poverovati u njenu objektivnost, pogotovu to streljanje depanovo nije moglo biti na Goransku, jer su tada tamo bili Turci zakljuuje Slijepevid. Radovan Bonjak ide i korak dalje i objanjava da je to asno drevo, koje je bajagi sauvalo depanovu glavu od prvog plotuna, bila ljuica, estica od asnog krsta na kome je bio razapet Isus Hrist. On napominje da Ljeevidi, rodbina i potomci vojvode depa na, dokazuju da se, ustvari, radilo o dijamantima bogato ukraenom krstu a ne ni o kakvom drvetu, koji je vojvoda nosio na svetenikoj kapi. Krst je kasnije doao u ruke njegovom bratu arku a ovaj ga je povjerio na uvanje derki Olgi, koja je kasnije iv jela u Zagrebu i bila udata u porodicu Gligorijevid, a sem tog krsta uvala je, navodno, kao svetinju i lijevu aku nekog sveca i bila je spremna da te stvari vrati rodu. No kako to nije uinjeno za njena ivota danas se o tome, izgleda, ne moe ni razmiljati poto njeno potomstvo nije spremno da ispuni Olgin amanet, zakljuuje Bonjak. A da smrt vojvode depana Ljeevida do danas ostane zagonetka i nepoznanica postarali su se njegov brat arko i knjaz Danilo lino. Uprkos zamrenim i sumranim okol nostima pod kojima je depan likvidiran, Pivljani ipak nijesu dopustili da ova kuda izgubi vojvodstvo, ved su na njegovo mjesto odmah izabrali njegovog mlaeg brata arka, a taj izbor je istog asa blagoslovio i knjaz Danilo. Prepredeni i licemjerni Njegoev nasljednik odmah je sa svim poastima primio na Cetunju novopeenog pivskog vojvodu i darovao mu sablju sa pozladenim balakom. Pri tom mu je tronuto izjavio sauede za bratom i prokomentarisao:Makoe ga na duu zli ljudi, Bog ih prokleo Na drugoj strani, vojvoda arkko je, im je zasjeo i uvrstio se na vojvodskoj stolici, ubio Zeca Blagojevida, sestrida Rista Soice, da bi se osvetio i kaznio ga za njegovu ulogu u likvidaciji vojvode depana, stvarajudi tako potpunu zabunu oko toga ko je zaista i zato ubio ovog glasovitog Pivljanina, odnosno koja je od pomenutih verzija najblia istini. Zato je moda i najsmisleniji zakljuak Obrena Blagojevida o tome: Teko je utvrditi koja je od ovih verzija tana, a nije iskljueno ni to da su svi nav edeni motivi igrali pti tom manju ili vedu ulogu

Simonovid je oigledno pokuao da dadne na svoj nain vrlo originalan doprinos u ravjetljavanju nasilne smrti vojvode depana, pa iako u njegovoj prii postoji nekoliko detalja koji ne odgovaraju injeninom stanju, kao to su, da je Jovana, majka vojvode Lazara bila iz Trebinja, a ona je kao to znamo bila od roda Pekida iz Dronjaka i drugi podatak, da je Olga kderka vojvode arka, a ona je ustvari unuka vojvode arka i derka njegovog sina Vojina, smatramo da ovi podaci zasluuju panju italaca.