AKADEMIJA SCENSKIH UMJETNOSTI SARAJEVO

OBALA KULINA BANA 11

SARAJEVO

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA GOVOR,

ANALIZA GOVORNIH VREDNOTA U PREDSTAVI
GALEB

STUDENT:

MENTOR:

Dino Sarija

prof. Emina Mufti

VI. ASISTENT:
Mehmed Pora
SARAJEVO. mart 2014. GOD.

U seminarskom radu u analizirati predstavu Galeb u izvedbi JDP Novi Sad. Predstavu sam
izabrao jer je na mene ostavila najvei utisak i svrstavam je u jednu od najboljih predstava
koje sam gledao do sada. Pored toga mislim da predstava nudi mnogo materijala za analizu iz
svih aspekata glumakog zanata. U seminarskom radu u se bazirati na analizu iz govornih
aspekata te ukratko obnoviti svoje poznavanje horizontalne i vertikalne ose.

Rije sama za sebe ima dosta znaenja ali u istu ruku nema skoro nikakvog znaenja.
Pogotovo kada se ostvaruje dijalog sama rije dobiva na znaenju kroz sintagme. Tu se pojavi
sintagmatska/horizontalna osa. Na toj osi rije uspostavlja kontakt sa drugim rijeima.
Naravno prosti spoj dvije rijei ne moemo nazvati komunikacijom. Za komunikaciju je
potrebno da se te dvije rijei prilagode jedna drugoj u ime neeg treeg to je izmeu njih i to
ih objedinjuje te daje identitet u zajednici. Sve rijei u sintagmi se moraju prilagoavati u
odnosu jedne na drugu a i u odnosu na cijelinu. Rijei se u potrazi za adekvatnim
morfolokim oblikom kreu po paradigmatskoj/vertikaloj osi. Na taj nain se udruuje sa
drugom rijeju u njenom promjenjenom obliku i tako dobijamo sintagmu/zajednicu u kojoj
vladaju zakoni: susreta, komunikacije, dijaloga, slobodne volje, sluenja, harmonije, sklada,
smisla, koristi i upotrebljivosti.

Ukratko rije na horizontalnoj osi uspostavlja kontakt sa drugom rijeju, a na vertikalnoj osi
uspostavlja kontakt sa samom sobom.

Predstava Galeb je po meni jedan od najtransparentnijih primjera ta znai misliti ono ta

govorimo. Nain na koji glumci barataju sa govornom radnjom doputa gledaocu da od
samog poetka predstave nema nikakvog problema sa pristajanjem na ono to uje i na ono
to gleda jer ve u prvim trenucima to dvoje uspostavi jedinstvo koje uvue gledalaca na
nain da svih 7 sati predstave prati sa punom panjom i zanimanjem. Poznavajui ehovljeve
drame sam esto gledao predstave u kojima se naglaavaju replike i rijei te time se trai
dubinu u tom klasinom jeziku kojeg ehov koristi, a u ovoj izvedbi je govor najprirodniji i

gledalac pratei predstavu zaboravi da je u pitanju ehov nego istinski povjeruje u ono to se
zbiva na sceni.
Posebno sam oduevljen glumicom Jasnom urii koja ima nevjerovatno jaku emociju te uz
to nevjerovatnu kontrolu same emocije. U trenucima kada je njen lik (Arkadina) na vrhuncu i
kada doivljava najjae emocije, te emocije nikako ne utjeu na razumijevanje onoga to
izgovara (jer se esto deava da glumac kada doivljava jaku emociju zapostavi govornu
radnju i vrlo teko se razumije ta se kroz pla, gnjev, strah... izgovara).
Monolozi su vrlo precizno razraeni to se tie odnosa i to se tie govornog reljefa. Vrlo
jasno su odvojene manje vane od vanijih informacija koje se prenose. U svakom trenutku
predstave se tano zna ta svaki glumac eli sa onim to radi jer kao to sam ve spomenuo
svi misle ono to govore a time se automatski jasno posloe svi logiki akcenti i sve bitne
informacije se izdvajaju same po sebi.
Takoer elim istaknuti impostaciju koja je vrlo dobra kod svih glumaca (iako su na sceni
takoer studenti glume i stariji glumci nema nikakve razlike izmeu njih). Kada sam kod
impostacije i ulnosti bih volio izdvojiti zanimljivu injenicu koju sam primjetio tokom
predstave. Ako posmatramo iz aspekata ulnosti je daleko najtii glumac Boris Isakovi ali to
nikako ne utjee na razumijevanje i ulnost jer glumac ima izvrsnu artikulaciju koja doputa
gledaocu da uje apsolutno svako slovo koje izgovara i time automatski nema potrebe da bude
glasan.
U nekim dijelovima predstave odreeni glumci koriste mikrofon (reijska odluka) i kod
govorenja u mikrofon sam takoer ve primjetio da glumci zaborave na artikulaciju ili uopte
ne znaju priati sa mikrofonom (to takoer mogu rei za sebe) ali u ovoj predstavi toga nema
nego svi koji koriste mikrofon ga koriste vrlo vjeto i gledalacu ne predstavlja nikakav ok za
ui.
Usmjerenost koju imaju jedni na druge je takoer vrlo jasan primjer za mnoge glumce po
kojem treba da se ravnaju. Taj problem takoer imam sam jer esto replike ne usmjerim na
partnera nego se raspre po cijelom prostoru. Fokus i jaka unutarnja radnja omoguava
glumcima da su svega to rade vrlo svjesni i da je sve to tehniki apsolutno tano i precizno a
uz to su tu tehniku stavili u trei plan jer su je uinili svojom prirodnom te omoguili sebi da
se igraju i da istrauju slojeve svojih likova.