1.

Teorija drave i prava je opta pravna nauka koja se ne vezuju za jednu ili vie drava ili prava, ved uzima sve drave i sva prava koja postoje ili su postojali i iz te grae izvlai odgovarajuda opta znanja o dravi i pravu. Teorija drave i prava slui kao uvod u izuavanje svih ostalih pravnih nauka. Ovaj predmet ne obuhvata cjelokupnu teoriju drave i prava, jer je vrlo opirna i teka, ved samo najosnovnije elemente, zbog ega bi ovaj predmet bilo ispravnije nazvati Uvod u pravo, jer se mi ovdje nedemo baviti dubljim teorijskim pitanjima o dravi i pravu, a kad bi to inili, to bi predstavljalo teoriju drave i prava u pravom smislu. Na cilj je da se Vi ovdje upoznate sa osnovama teorije drave i prava. U sklopu ovog predmeta demo i mi iznijeti elemente koji ne spadaju u teoriju drave i prava, odnosno u opdu nauku, kao to su istorijski ili pozitivnopravni elementi. Ipak, da bi smo se bavili dubljim teorijskim pitanjima o dravi i pravu neophodna bi nam bila opirnija znanja iz svih konkretnopravnih nauka, ali se ona stiu tokom cijelih pravnih studija. 2. Predmet Uvoda u pravo Predmet su osnovni elementi teorije drave i prava. Predmet svake nauke je svijet ili materija u cjelini, odnosno pojedini njegovi dijelovi-pojave. Znanje koje nam Uvod u pravo daje sastoji se od dvije vrste saznanja i to pojmova i zakona. Pojam je saznanje jedne stvari, i to bitnih obiljeja njene sutine, npr. pojam kude. Zakon predstavlja vezu izmeu dvije ili vie stvari i pojava koja se opredmeduje kroz uzajamno djelovanje jednih na druge, npr. zakon zemljine tee ili zakon inercije i sl. Dakle, pomodu pojmova nauka nam svijet prikazuje statiki-onakav kakav jeste u momentu njegovog promatranja, dok to zakon prikazuje dinamiki-kroz kretanje, odnosno kroz povezivanje pojava, odnosno kroz njihovo mijenjanje i prelaenje jednih u druge. 3. Prema tome, na ovaj nain demo mi utvrditi da predmet Uvoda u pravo ine drava i pravo kao objektivno date pojave u svijetu, mada i sve ostale pravne nauke imaju za predmet svog izuavanja dravu i pravo. Zato mi ovdje izuavamo samo kvalitete koji se ponavljaju u svim konkretnim pojavama, odnosno one kvalitete koji su nerazdvojni od tih pojava, pa su oni zbog toga nuni, odnosno predstavljeju njihovu sutinu, npr. kod svih drava je bitan kavalitet to to su one organizacije za fiziku prinudu-koje imaju monopol fizike prinude (to je sutina drave). U ovom kontekstu da znate, npr. monarhijski oblik vladavine se pojavljuje samo u jednoj grupi drava, a republikanski u drugoj, to znai da ovo ne predstavlja bitan kvalitet odnosno sutinu drave. to se tie prava, utvrdit demo da je svako pravo skup pravila o ponaanju i da se svako primjenjuje dravnom prinudom-to predstavlja njegovu sutinu. Suprotno, kada se odreeno pravo izraava u pisanim zakonima, a drugo u obiajima, ili kada se jedno pravi tie imovinskih, a drugo porodinih odnosa, to znai da ovi kvaliteti nisu bitni, odnosno ne spadaju u njegovu sutinu. Ovi kvaliteti predstavljaju ono to smo mi nazvali pojavama, odnosno stvarima, koje kada se uzmu za sebe, odraavaju se pojmovima. Pored pojmova, rekli smo se da se veze ili odnosi odravaju u nauci i zakonima. Ima kvaliteta-veza koje povezuju sve osnovne kvalitete drave u svim dravama i pravima i zato predstavljaju sutinu drave i prava, pa su zbog toga npr. monarhijski oblik ureenja drave ili pisano pravo vezani samo za izvjesne odreene pojave, ali koje ne postoje u svim dravama i pravima. 4. Dravnopravne nauke su konkretne ili opde. Konkretne su one koje prouavaju jednu konkretnu dravu ili pravo-sve kvalitete i veze koje ine tu dravu i to pravo. Opda pravna nauka prouava samo opde-bitne kvalitete i veze koji su bitni za sve drave i prava. Stepen apstraktnosti moe biti vedi i manji, ali je vede ili manje zalaenje u konkretno, odnosno stvaranje krupnijih ili sitnijih klasifikacija nuno za apstraktnu nauku, jer se samo tako moe utvrditi stepen apstraktnosti pojedinih pojava i veza kako bi se opde moglo razlikovati od konkretnih pojava

Zato predmet teorije drave i prava moemo oznaiti kao opde kvalitete (crte, karakteristike, osobine) i opde veze drave i prava. Ove opde kvalitete i veze se izraavaju opdim pojmovima i opdim zakonima o dravi i pravu. U emu se sastoji esencijalno razlikovanje izmeu pojmova i zakona koje daje teorija drave i prava? Pojmovi predstavljaju vie ili manje opis pojava, dok zakoni daje njihovo kauzalno objanjenje, pa se zato iz pojma jedne stvari ne vidi kako i zato je ona nastala i kako se razvija, te se zato to objanjava samo vezama izmeu njenih raznih kvaliteta, stvari u cjelini, odnosno kroz objanjenje njenih pojedinanih kvaliteta i drugih pojava-dakle sve putem naunih zakona. Prema tome, da bi smo razumjeli predmet Uvod u pravo, npr. pojave, neophodna su nam i znanja iz istorije drave i prava i odreena znanja iz pozitivnopravnih nauka, zbog ega demo mi ovdje skradeno obraditi i na pravni sistem, odnosno osnove nae dravne organizacije. Na taj nain demo stedi opdu sliku prava i drave, s jedne strane, i BiH prava i drave, s druge strane. 5. Odnos izmeu Uvoda u pravo i ostalih pravnih nauka Odnos izmeu Uvoda u pravo i ostalih pravnih nauka je odnos izmeu opde i konkretnih nauka. Konkretne nauke izuavaju pojedine vrste djelatnosti drave ili pojedine dijelove njene organizacije, odnosno pojedine grane prava, npr. ustavno, upravno, krivino i graansko pravo. Svaka od ovih nauka stvara sistem pojedinanih pojmova i zakona, koji se sreuju hijerarhijski u vie i nie. Zapamtite, upravo od najopdijih pojmova i zakona ovih pojedinanih pravnih nauka, u Uvodu u pravo se stvaraju najviinajopdiji pojmovi i zakoni koji se nalaze u cjelokupnom pravu, odnosno u svim dravama i pravima i upravo je ovo put kako se dolazi do najopdijih pojmova same drave i prava. 6. Dakle, Uvod u pravo izlazi iz konkretne pravne nauke, ali je istovremeno i prevazilazi. Izlazi-jer se slui njenom graom kao unutranjom pravnom naukom, a prevazilazi-jer odgovara na pitanja na koja konkretna nauka ne moe odgovoriti jer konkretna nauka ne promatra spoljnu stranu prava, odnosno njegove odnose s drugim pojavama, ali ni pravo i dravu u cjelini. Zato Uvod u pravo promatra pojavu u svijetu u cjelini, sluedi se znanjima i rezultatima drugih srodnih nauka, npr, sociologije. Zbog ovog svog odnosa spram konkretnih pravnih nauka, za Uvod u pravo se moe redi da je 1. Osnovna, 2. Opda i 3. Uvodna pravna nauka. Kako Uvod u pravo daje jedini znanja o opdim pojmovima i zakonima, a neophodni su za izuavanje pojedinanih konkretnih pravnih nauka, zato mi prvo izuavamo Uvod u pravo kako bi kasnije mogli razraivati pojedine konkretne pravne nauke. Istina, teko je poznavati i razumjeti opda teorijska znanja Uvoda bez poznavanja konkretnih pravnih nauka, ali je takoer teko razumjeti teoriju bez poznavanja drugih nauka kojima se ona slui, a posebno sociologije. 7. Zato je potrebno poznavati Uvod u pravo? Iako Uvod u pravo, odnosno Teorija drave i prava ne daje potpuna znanja o jednoj dravi i pravu, odnosno ne daje odgovor na pitanje kako glase odnosni pravni propisi, ipak bez ovog znanja laik i praktiar nikad ne bi postao struan pravnik koji pravo nauno shvada, odnosno koji bi ga trebao shvatiti kao sistem i kao cjelinu sa poimanjem njegove sutine. Zato su znanja koja daje ova teorija neophodna za pravnike. Npr. Uvod u pravo otkriva da su i krivac u krivinom pravu i prekrilac ugovora u graanskom pravu, u svojoj sutini, prekrioci pravne norme. Primjer: Iza mene koji nisam pravna pojava, porodino pravo de otkriti dijete, graansko pravo subjekta svojine, ustavno pravo graanina i sl., a Uvod u pravo, odnosno teorija drave i prava de otkriti subjekta prava-a to se moe otkriti serioznom analizom pojedinih konkretnih pravnih nauka.

8. Zato i kaemo, bez poznavanja opdeg pojma drave i prava, bez poznavanja poloaja i uloge u drutvu ili bez znanja opdeg, odnosa pravnih propisa meu sobom, ne moe nijedan organ pravilno raditi niti se pravni propis moe pravilno primjeniti. Ukoliko ne postoji ovo opde znanje, tada de se npr. jedan organ pridravati zakona samo zato to mu je tako nareeno, a ne zato to je razumio zato se treba drati zakona. Drugim rijeima, ponaat de se isto kao dijete koje pere ruke samo zato to mu je nareeno, a ne zato to razumije zato to ini, pa su i dijete i ovaj slubenik-praktiar skloni da ovo ne ine dim osjete da nede biti kanjeni, odnosno pravnik praktiar nede primjeniti zakon im to bude mogao, odnosno ako ima lini interes da to ne uini, a strah od kazne ne bude postojao. Prema tome, da bi se u bilo kojoj dravnoj organizaciji moglo pravilno raditi i da bi se ostvarivali postavljeni ciljevi, te da bi se pravo moglo pravilno primjenjivati, neophodno je znanje ne samo konkretne dravne organizacije i njenih pravnih propisa, ved i ovo opde znanje o dravi i pravu u iroj drutvenoj cjelini, jer je svaka konkretna dravna organizacija njen sastavni dio i od nje zavisi to prua jedino Uvod u pravo. 9. Metod Uvoda u pravo Opdenito, metod u nauci ine postupci i sredstva pomodu kojih nauka dolazi do saznanja svog predmeta. Iako su metodi za svaku nauku razliiti, ipak postoje i zajedniki metodi za sve nauke. Najopdiji nauni metod za sve nauke, sa razliitim modifikacijama u svakoj od njih je dijalektikomaterijalistiki, odnosno istorijskomaterijalestiki. Prvi se primjenjuje u svim naukama, a drugi samo u drutvenim, a kako je pravna nauka drutvena, zato se u njoj ovaj metod primjenjuje kao najopdiji. Pored ovog najopdijeg, u pravnim naukama su se razvila jo dva posebna metoda, i to: 1. Pravni i 2. Socioloki. 10. Pravni ili dogmatiki ili egzegetiki metod je najstariji i najglavniji metod pravnih nauka i mada nije dovoljan za potpuno saznanje o pravu, on je ipak osnovni poetni metod za svako prouavanje prava. On obuhvata ono to je specifino za pravo kao drtvenu pojavu i time se razlikuje od ostalih drutvenih pojava. Zato se pravni metod sastoji od logikog sreivanja sadrine pravnih normi, zbog ega je ljudima potpuno jasno kako se po tim normama trebaju ponaati. Pri ovom sreivanju pravnih normi otkriva se njihova puna logika sadrina, zbog ega se ovaj metod naziva jo i logiki ili formalnologiki. Kako je nastao iz praktinih potreba, zato je njegova korisnost u praksi velika. Cilj ovog metoda je da nam opie pravo i dravu onakve kakvi jesu, kako bi smo se mogli praktino upravljati prema tome. Njegov cilj nije da nam objasni zato su pravo i drava takvi kakvi jesu-tim se bavi sociologija, ali nije njegov cilj ni da ih ocjeni, odnosno da predloi njihovo preureenje u nekom drugom smislu-jer se time bavi politika. Zadatak ovog metoda je da nam tano kae kako glasi pozitivnopravna norma, zbog ega ga nazivamo i normativnim ili normativistikim. 11. Meutim, kad tano saznamo jedno pravo i dravu, mi se time ne zadovoljavamo, zbog ega je ovaj metod ogranien. Naime, nama treba odgovor, ne samo na pitanje kakvi su neka drava i pravo, nego i zato su takvi, da li je njihova uloga u drutvu dobra ili loa i ta eventualno treba mijenjati. Na ova pitanja pravni metod ne moe da odgovori. Za ovo nam je potreban drugi metod-socioloki. Socioloki metod ne ispituje unutarnju sadrinu pravne norme pomodu logike, nego prouava drutvene uzroke koji su doveli do stvaranja norme s tim sadrajem, odnosno do stvaranja takvog prava i drave uopde. Ovim uzrocima se objanjava npr. zato je jedna drava kapitalistika, a druga socijalistika ili zato u jednoj postoji poligamija, a u drugoj monogamija. Dakle, pomodu ovog metoda mi otkrivamo snage koje su se borile za ili protiv takve sadrine, odnosno na osnovu ovog metoda mogude je zahtjevati

odgovarajude promjene u pravu i dravi u cilju drugaijeg drutvenog dejstva. Iz ovog se vidi da se ova dva metoda dopunjuju. Ova dva metoda i njihovo dopunjavanje demo objasniti na primjeru jednog ugovora o radu. Naime, pravni metod otkriva njegovu logiku sarinu i daje odgovor ko su subjekti ugovora, kakva su im uzajamna prava i obaveze, nain zakljuivanja i nain prestanka ugovora i sl. 12. Sociolokim metom se ispituje zato i kada se takav ugovor javlja u pravu, kako ga stvarni drutveni uzroci izazivaju, kakav se stvarni odnos drutvenih subjekata izraava u ugovoru i sl. Zbog navedenog, se iz sadrine pravnih normi ugovora zakljuuje da su stranke u njemu potpuno ravnopravne i slobodne, pa se bez analize drutvene sadrine ne moe vidjeti da su sloboda i ravnopravnost samo prividni. Isto tako, kod pruavanja opdeg prava glasa, pravni metod utvruje jednakost svih jer tako glasi pravni propis i njime se ne moe utvrditi prava sadrina te jednakosti niti vidjeti uzroci koji ine da se jednako pravo glasa izvrgava u stvari u nejednakost zbog razlike u ekonomskom pogledu, u nivou kulture i sl. Da zakljuimo, moe se logino razumjeti da se konkretne pravne nauke prvenstveno slue opisom postojedeg, konkretnog predmeta koji prouavaju, dok se Uvod u pravo mora vie sluiti apstrahovanjem, jer jedino tako moe dodi do svog sopstvenog predmeta. Kako je ovo veoma teak posao, zato je ova pravna disciplina i mnogo tea nego druge konkretne pravne discipline. Ne zaboravite, zbog svega navedenog, treba kazati da se pravni i socioloki metod mogu upotrebljavati samo u okviru opdeg, istorijskomaterijalistikog, odn. dijalektikomaterijalistikog metoda, kao njegova konkretizacija. 13. Podjela Uvoda u pravo S obzirom da se u Uvodu u pravo, kako ste vidjeli, izuavaju dvije razliite stvari, i to: a) opdi pojmovi i zakoni prava i drave i opde znanje o BH pravnom sistemu, zato se u prvom dijelu izlau opda znanja o pravu i dravi, a u drugom dijelu znanja o BH pravu. Prvi dio je obimniji, zbog ega demo i ovdje prvo govoriti o pravu i dravi uopde i njihovoj povezanosti, a u drugom dijelu demo posebnu panju obratiti na tehnike elemente samog prava, odn. pravnog poretka, to je posebno potrebno pravniku u praksi, a ne izuava se ni u jednom drugom predmetu. 14. PRAVO I DRAVA Na drutvenu stvarnost, odnosno ljudsko ponaanje u dravi utie norma i ona to moe u izvjesnoj mjeri i uiniti, pod uslovom da je njom odreen prostor drutvene relativne slobode, jer ona postaje besmislena im pree granicu tog prostora. Zato oni koji stvaraju normu moraju voditi rauna da tu granicu ne preu, jer de u protivnom normu uiniti nemodnom (zahtjevat de ono to je nemogude), ali i besmisleno (zahtjevat de ono to se i bez nje deava). Drutvo koje stvara norme, mora pri tome imati izvjesnu zamisao o onome to njome hode da ostvari, zbog ega norme odraavaju stanje ili ga mijenjaju. Bilo jedno ili drugo, stanje za ije je odravanje, odnosno mijenjanje nuno da postoje norme, razliito je od stvarnosti koja bi nastala spontano, bez normi. Prema tome, normativni poredak kao sistem ponaanja ljudi, drugaiji je od spontanog poretka, jer tu norme nemaju nikakvog uticaja, te je zbog toga sastavni elemenat normativnog poretka ljudsko ponaanje. 15. Pojam sankcije Norma kao pravilo o ljudskom svjesnom odnosno slobodnom ponaanju, sadri i mogudnost prekraja norme, do ega dolazi kada se subjekt ne slae s normom, odnosno njenim ciljem. Zbog ovoga, svako drutvo uvijek trai sredstva pomodu kojih moe uticati da ljudi norme potuju. Sredstva kojima se utie na ljude da potuju odreene drutvene norme nazivaju se sankcijama u irem smislu.

Norme se i razlikuju od prirodnih zakona zato to mogu biti prekrene, a ako imaju sankciju, onda se razlikuju i po tome to su sankcionisane. Dakle, drutvene norme su u pravilu sankcionisane, dok prirodni zakoni nikad nemaju sankciju jer je besmislena. 16. Sankcije u irem smislu su dvojake (pozitivne i negativne). Ako se daje nagrada za ispunjenje norme, to je pozitivna sankcija, a ako se izride kazna za neizvrenje norme, to je onda negativna sankcija u uem smislu. Zbog toga, ako se kae sankcija bez ikakve oznake, uvijek se misli na negativnu sankciju. Sa obje sankcije subjekt se podstie da normu potuje, s tim da se pozitivne sankcije odnosno nagrade ne primjenjuju za normalno izvenje norme, nego za njeno premaenje, za neuobiajeno dobro izvrenje, dok se negativna sankcija sastoji u oduzimanju nekog dobra prekriocu norme. Da bi sankcija efikasno djelovala na subjekta, treba da mu bude unaprijed poznata kao i norma, pa bi tek takvu normu mogli nazvati potpunom normom, koja se sastoji od dispozicije i sankcije. Suprotno, nepotpuna norma sadri samo dispoziciju. 17. Vrste drutvenih normi Na poetku razvoja ljudskog drutva postojao je samo jedan jedinstven skup normi, a sa razvojem se poinju razlikovati i to: po sadraju-ciljevima koji se ele ostvariti i sredstvima-ljudskom ponaanju-koja se odreuju za postizanje tih ciljeva, a kasnije i po formi-po obliku u kojem se pojavljuju i po sredstvima kojima utiu na ovjeka da ih vri, te po izvoru, nainu postanka i sl. Sve norme dijelimo u dvije velike grupe: 1. Tehnike norme i 2. Drutvene norme u uem smislu, odnosno drutvene propise. One se razlikuju uglavnom po sredstvima kojima se utie na ljude da ih vre ali i po drugim elementima. 18. Tehnike norme propisuju nain ponaanja ovjeka uglavnom prema prirodi. One po pravilu nemaju nikakvu sankciju, jer da li de ih ovjek vriti ili ne, ostavljeno mu je potpuno na volju. Ove norme nisu tvorevina neije volje jer su one odraz objektivno postojedih prirodnih zakonitosti. Drutvene norme u uem smislu propisuju nain ponaanja ovjeka prema ostalim lanovima drutva, zbog ega ovo predstavlja drutvene zapovjesti ili propise, te demo mi pojam drutvenih normi koristiti dalje samo kao zapovijesti ili propise. Ove norme po pravilu imaju sankciju i najede negativnu-to znai da se za njihov prekraj na prekrioca primjenjuje neka prinuda, odnosno nanosi mu se neko zlo. Zato mi i kaemo da drutvene norme u prvom redu tite drutvene interese-dakle, ne u prvom redu interese pojedinca, nego drutva koje ih stvara. 19. Drutvene norme u uem smislu Ove norme koje su snadbjevene sankcijom su mnogobrojne i raznovrsne, a to se drutvo vie razvija njihov broj i vrsta su sve vede. Norme se najede klasifikuju po svojim sankcijama koje se razlikuju po tri mjerila: 1. Po vrsti dobra koje se oduzima, 2. Po sredstvima kojima se ono oduzima i 3. Po tome ko sankcije primjenjuje-ko dobro oduzima. Po vrsti dobra koje se oduzima one mogu biti najneznatnije, npr. ugled, do najosnovnijih, npr. ivot. To znai to je drutvena opasnost veda, to je sankcija tea. Po sredstvima kojima se dobro oduzima, uglavnom postoje dva naina oduzimanja dobara: a) oduzimanje pomodu fizike prinude i b) oduzimanje bez primjene fizike prinude. Npr. ugled u drutvu se ne moe oduzeti fizikom prinudom, dok se ivot jedino moe oduzeti fizikom prinudom. Sve drutvene norme, ovisno od toga ko primjenjuje sankciju za njihov prekraj, mogu se podijeliti na tri velike grupe: 1. Norme ije sankcije primjenjuje neorganizovano drutvo, 2. Norme ije sankcije primjenjuje neka drutvena organizacija i 3. Norme ije sankcije primjenjuje posebna organizacija koja se naziva drava.

20. Pod neorganizovanim drutvom se podrazumjeva potpuno drutvo ili djelimina zajednica, npr. klasa, nacija, stale, naselje, porodica i sl., bez obzira da li je organizovano ili nije, ako istupa kao neorganizovano, odnosno ukoliko nema nikakvih posebno odreenih njegovih lanova za vrenje izvjesnih drutvenih dunosti, ved je to preputeno slobodnom nahoenju, svijesti samih lanova. Najvanije ove norme su obiaj i moral, u koje spada: moda, utivost, pristojnost, takt, lijepo ponaanje i sl. Obiaj je norma koja se stvara dugim ponavljanjem i obaveznu snagu vue ba iz dugog ponavljanja. Tamo gdje se drutveni odnosi brzo mijenjaju, obiaj nema vremena da se stvori. Obiaj ima i negativnu stranu jer je konzervativan, pa je zato za obiaj bitna trajnost i stabilnost drutvenog ivota. Za razliku od obiaja, moral ne vue svoju obaveznu snagu iz dugotrajnog vrenja, nego iz svijesti da je ono to moral nareuje dobro, a ono to zabranjuje zlo. Zato su moralne norme slobodne i djeluju svojom ubjedljivodu i svojom oiglednodu, zbog ega su one autonomne-znai da im se subjekt na koga se odnose sam pokorava jer ih usvaja, a nisu heteronomne-znai da im se ne pokorava zato to mu ih drugi namede. Uz navedeno, treba rei da moral nije ni jedinstven, jer svaka zajednica i drutvo ima svoj moral. Najznaajnija karakteristika morala je gria savjesti, a to je sankcija koju subjekt sam na sebi primjenjuje kajudi se za svoje nemoralno djelo. 21. Norme koje primjenjuju drutvene organizacije su raznovrsne i mnogobrojne. Postoje veoma precizno utvrene i podobno razraene organizacije, do organizacija koje prelaze u spontano, stihijsko, difuzno, neorganizovano drutvo, npr. plemenske organizacije u prvobitnoj zajednici, udruenja, sportski klubovi kod nas i sl. Prema tome, organizacija postoji tek kad se odrede posebni organi za primjenu sankcije, a po pravilu su to upravljai. Zato je logian zakljuak da norme koje se primjenjuju fizikom prinudom najede primjenjuju organizacije. 22. Norme koje primjenjuje drava = pravo, isto kao i kada ih primjenjuje drutvena organizacija, i ovdje moe drava biti ili samo organizacija koja norme primjenjuje ili pak organizacija koja ih i stvara i primjenjuje. Za pojam prava nije bitno da ga drava stvara, nego da ga primjenjuje, pa se zato norme koje primjenjuje drava obino nazivaju pravo, mada to i ne mora biti sluaj, jer norme mogu primjenjivati npr. vjerske zajednice. Meutim, upravo sa ovim u vezi mi demo i dati prethodnu definiciju prava: Pravo je skup normi koje primjenjuje drava, a pri tome se misli prije svega na primjenu sankcije, ali ova definicija nije potpuna bez znanja pojma drave. Rekli smo da drava ne mora stvarati norme, jer je bitno da ih samo drava sankcionie, pa zato i obiaj i moral mogu postati pravne norme ako ih drava sankcionie. 23. Prethodni pojam drave Ono to razlikuje dravu od drugih organizacija jeste prinuda koju ona vri, jer se npr. u sindikat moe upisati, ali i ispisati, pa kako se odluka sindikata ne mora posluati, to nema ni sankcije. Dakle, niko nas ne moe prinuditi da postupamo po odlukama bilo koje drutvene organizacije. Zato mi i kaemo da specifinost drave nije u vrenju izvjesnih opdedrutvenih usluga, nego u njenoj prinudnosti. Isto tako, dravna organizacija za prinudu je najjaa i njoj se ne moemo suprostaviti, jer iza svakog dravnog organa, npr. poreski ili carinski organ, sud i sl., stoji jo jai dravni aparat. Zato dravu definiramo kao organizaciju koja ima najjai aparat za fiziku prinudu u datom drutvu ili kao organizaciju sa monopolom za fiziku prinudu. To svako ne znai da drava jedina raspolae sa aparatom za fiziku prinudu, jet to mogu imati i druge organizacije i pojedinac sa oruijem. Meutim, morate znati da niko ne moe raspolagati sredstvima za fiziku prinudu protiv volje drave. 24. Dravna vlast Dravna vlast obiljeava dravu, pa je drava preko svoje vlasti vezana za pravo, jer, sa pravnog stanovita, vrenje vlasti nije nita drugo ved stvaranje i primjenjivanje prava.

Ima vie vrsta vlasti, npr. porodina, vjerska, dravna, kolska, drutvena i sl. Vlast je izdavanje zapovijesti o ponaanju drugome, koji te zapovijesti slua i mora da slua, odnosno vlast je nametanje volje jednog subjekta drugome. Prinuda vlasti moe biti dvostruka: 1. Moe se sluiti moralnim i drugim sredstvima i 2. Moe u tu svrhu upotrebljavati i fiziku silu, gdje spada dravna vlast. Prema tome mogli bi jednostavno konstatovati: Izdavanje i primjena norme ini sadrinu dravne vlasti, a to nisu nita drugo nego pravne norme. to znai, drava je tijesno vezana za pravo, jer samo vrenje njene vlasti predstavlja stvaranje i primjenu prava. 25. Dravna suverenost Suverenost dolazi od latinske rijei superanus, to znai vii, a danas znai najvii, vrhovni. Zato bi u naim jezicima terminu suverenost odgovarao termin vrhovnitvo. Suverenost se obino vezuje za dravu koja se ogleda u dravnoj nezavisnosti, samostalnosti, neogranienosti i sl., jer drava svoju vlast ne izvodi ni iz kakve druge vlasti, s obzirom da je ona via od svih drugih vlasti. Kada se primjeni na dravnu vlast, pojam suverenosti se moe shvatiti jedino kao relativan pojam, jer se moe shvatiti jedino iz odnosa odreene dravne vlasti prema drugim, ali takoer vlastima, jer npr. vlast ne utvruje istinu jer nije opremljena da vri taj zadatak. 26. Dravna suverenost obuhavata tri elementa: 1. Nezavisnost dravne vlasti, to znai da pravno ona nije obavezna da slua zapovijesti bilo kakve stvarne vlasti koja se nalazi van njene teritorije; 2. Nadmod ili supremacija dravne vlasti, znai da je njena vlast najjaa u odnosu na bilo koju drugu na njenoj teritoriji, pa i od onih koji bi pokuali da joj se suprostave; 3. Pravna neogranienost dravne vlasti, to znai da dravna vlast moe donositi kakve hode odluke, pravne akte, pravne norme, odnosno nema nikakvih ogranienja njenoj vlasti. Prethodna dva elementa suverenosti se svode na ovaj tredi, jer se suverenost moe definirati kao pravna neogranienost dravne vlasti, to odraava njenu faktiku najjau silu. Suverenost je pravni odraz injenice monopola fizike sile, koji znai relativnu neogranienost, pa ako nema tog monopola fizike sile nema ni suverenosti. Ovo znai da je monopol fizike sile relativno ogranien-ogranien je faktiki samo prirodnim i drutvenim silama, ali nije ogranien silom, jer niko nije od njega jai u smislu fizike sile. Tako npr. drava gubi svoju suverenost kad prestane da samostalno prihvata zahtjeve druge drave i kad joj se pone redovno i protiv svoje volje pokoravati. Prema tome, i ranije, a posebno danas, ekonomska nezavisnost je temelj i dravne i pravne suverenosti. 27. Dravna, narodna i nacionalna suverenost Ovo o emu smo do sada govorili predstavlja dravnu suverenost, odn. suverenost drave kao monopola fizike sile. Meutim, suverenost se koristi i da bi se izrazila izvjesna osobina naroda i nacije, te tako nastaje narodna i nacionalna suverenost. Narodna suverenost oznaava jedno svojstvo naroda, a ne drave, jer se pod narodom podrazumijeva skup graana koji ive u jednoj dravi. Jedan narod je suveren-vri dravnu suverenu vlast, ako u toj dravi dravna vlast vri volju vedine stanovnitva, vedine naroda, a narodne suverenosti nema ako vlada manjina. Zato se narodna suverenost izjednaava sa pojmom demokratije. Nacionalna suverenost je svojstvo nacije, jer nacija nije isto to i narod. Rekli smo, narod je skup svih graana koji potpadaju pod istu dravnu vlast, dok je nacionalnost neto to je nezavisno od dravne vlasti. Nacija je relativno prisna i trajna zajednica izvjesnog broja ljudi koji dugo ive zajedno i time steknu zajednike osobine i karakter, npr. imaju zajedniki jezik i druge kulturne odlike.

28. U jednoj dravi se moe istovremeno ostvariti i dravna i narodna suverenost i to zato jer vedina naroda vri vlast, a nacionalna suverenost, jer je sastavljena iz jedne ili vie nacija koje dobrovoljno pristaju na jedinstvenu dravu. Rekli smo ranije da je suverenost samo odraz monopola fizike sile, te je onda logino da suverenost pripada organizaciji koja ima monopol fizike sile. Suverenost stie onaj koji je najjai, bez obzira to je on na nelagalan nain (protivno postojedim pravnim propisima) sruio staru vlast. Prema tome, proizilazi zakljuak da se pravna suverenost mora pokoriti faktikoj, a u konanici i poklopiti se s njom. Iz ovoga proizilazi zakljuak da je suverenost fakt, a ne pravo i da su fakti ti koji na kraju odreuju pravo, a ne obratno. 29. Teritorijalnost (prostornost) dravne vlasti Svaka vlast je vlast nad ljudima, pa tako i dravna vlast. Razgranienje izmeu raznih zajednica, izvodi se po dva mjerila: 1. Po prostoru-teritorijalno ili 2. Po linim osobinama ljudi. Zajednica ija je vlast odreena teritorijem je prostorna ili teritorijalna zajednica pod iju vlast spadaju svi ljudi koji ive na odreenom teritoriju, bez obzira na bilo kakve svoje line osobine. Zajednica ija je vlast odreena linim osobinama ljudi nad kojima se vlast vri zove se lina ili personalna zajednica. Pod ovu vlast spadaju svi ljudi koji imaju odreena lina svojstva ili osobine, npr. srodnici, pripadnici iste vjere ili naroda, oni koji se bave istim zanimanjem i sl., bez obzira na kojoj teritoriji ive. Tako je npr. pleme bilo najveda drutvena zajednica prije drave i to uglavnom lina zajednica, a danas su takve zajednice: porodice, narodi, udruenja i sl. 30. Drava je prije svega teritorijalna zajednica, a taj prostor nije povrina ved je trodimenzionalan jer obuhvata i vazduni stub iznad povrine, ali i zemljeni sloj ispod povrine. Teritorija svake drave predstavlja nepravilno geometrijsko tijelo koje bi liilo na kupu kad bi dravna povrina bila krug. To tijelo se zavrava takom koja je stoer Zemlje, a iri se u visini ka beskonanosti. Smatra se da drava ima teritorijalnu suverenost, odnosno vrhovnu-najviu vlast nad licima na svojoj teritoriji, to znai da ima pravo da primjenjuje i prinudu prema njima. Samo izuzetno, prema specijalnim ugovorima, mogude je da na teritoriji jedne drave vri vlast neka druga drava, te se ti stanovnici smatraju eksteritorijalnim, npr. diplomatski predstavnici, efovi drava i sl., to je regulirano meunarodnim pravom. 31. Dravljanstvo Poto je drava preteno teritorijalna zajednica, to je njenim teritorijem odreeno koja lica spadaju pod njenu vlast. lanovi drave se nazivaju dravljanima, a nelanovi nedravljanima ili strancima. Dravljanstvo je lina veza ljudi sa dravom i kao takva nezavisna je od teritorijalnosti. Da bi jedno lice bilo dravljanin neke drave treba da ima izvjesne line osobine koje su propisane njenim pravom Dravljanstvo BiH moe se stedi na pet osnovnih naina: 1. porijeklom; 2. roenjem na teritoriji BiH; 3. usvajanjem; 4. priroenjem naturalizacijom i 5. putem meunarodnih ugovora. U naelu, jedino dravljani, a ne i stranci, imaju politika prava u svojoj dravi. Zato, i kada su na teritoriji druge drave, dravljani su duni da se, u granicama mogudnosti, pokoravaju vlasti svoje drave, mada oni u osnovi potpadaju pod vlast one drave na ijoj se teritoriji nalaze i mogu se pokoravati vlasti drave iji su dravljani samo onoliko koliko dopusti vlast drave na ijoj su teritoriji. Zato u praksi lina vezadravljanstvo ustupa pred teritorijalnom vezom izmeu drave i lica nad kojima ona vri vlast. 32. Odnos izmeu prava i drave, s jedne, i drutva s druge strane PRAVO I DRAVA KAO DRUTVENE POJAVE

Uloga drave u odnosu na pravo najbolje se vidi kroz oblast stvaranja i primjene prava, a uloga prava u odnosu na dravu kroz organizaciju i djelatnost te drave. Drava donosi opde pravne akte (ustav, zakone i sl.), ali i pojedinane pravne akte (upravne, sudske i druge akte). U pogledu primjene prava, uloga drave je daleko veda nego u stvaranju prava jer drava sankcionie norme, odnosno obezbjeuje im primjenu, to se ini od strane raznih dravnih organa i drugih nedravnih subjekata (organizacija i privatnih lica). Dakle, uloga prava u odnosu na dravu se ogleda kroz organizovanje i funkcionisanje drave, s tim da se putem prava odreuje i djelatnost-rad dravnih organa. Pravno reguliranje drave se vri od najniih do najviih organa. U dravi je najkarakteristiniji monopol fizike sile-dravna vlast. 33. Shvatanja o nastanku i razvoju drave Teorije po kojima je drava nastala: 1. Po psiholokoj teoriji uzroci nastanka drave su psihike prirode, pa se zato po nekima ljudi dijele na elitu-gospodare i na poslune i na toj razlici se zasniva nastanak i postojanje drave-elitistike i druge teorije, a po drugima strah od prirodnih sila kod primitivnog svijeta daje vlast svetenicima, magijama-magima i drugima da vladaju ljudima; 2. Patrijarhalna teorija, za razliku od mistinih i religioznih, istie da je drava nastala namnoavanjem stanovnitva (od patrijarhalne porodice, preko plemena do drave); 3. Po ugovornoj teoriji, drava nastaje drutvenim ugovorom radi zatite njihovih prirodnih prava, s tim da oni mogu tu vlast i sruiti ukoliko ona ne ostvari ovu ulogu; 4. Po teoriji sile drava je nastala pod uticajem sile tako to jedna drutvena zajednica pobjeuje drugu i stvara dravnu vlast i 5. Organska teorija je odreivanjem drave kao zasebne linosti istakla slinost drave kao organizma i ljudskog organizma, mada je kod cjeline ljudskog organizma rije o materijalnim vezama, a cjelinu drave predstavlja veza misli i intelektualnih napora o potrebi zajednitva. 34. Ono to je zajedniko-opde pojmu drave je: 1. Drava je drutvena pojava nastala u jednom dugom i sloenom drutvenom procesu; 2. Drava raspolae najvedom silom-monopolom fizike sile, za razliku od svih drugih organizacija i 3. Drava stvara pravo radi reguliranja i odravanja svog dravnog i drutvenog poretka. Pored injenice, da je drava teritorijalna-prostorna organizacija i zajednica, za razliku od linih ili personalnih zajednica-obuhvataju ljude koji imaju odreena lina svojstva, drugo obiljje drave je njena VLAST. Vlast je najvanije i najizrazitije obiljeje drave. Iako svaka drutvena organizacija i zajednica raspolae izvjesnom vladu, ipak se po sutini i karakteru vlast drave razlikuje od drugih. Vlast je odnos dva subjekta-dvije strane (na jednoj ili obje strane moe biti i vie lica) u kome jedna strana nareuje, a druga slua. Pravni element je zato neizostavni dio autoriteta dravne vlasti i zahvaljujudi pravnom elementu se dravni autoritet izdvaja od svih drugih autoriteta. 35. Naravno, kako smo ved govorili, sutina drave i njenog centralnog elementa-vlasti, otkriva se kroz istraivanje eleborirane suverenosti. Ranije smo kazali da drava vri vlast na svojoj teritoriji, odnosno nad ljudima koji se nalaze na njenoj teritoriji. Pored dravljana i stranaca, drava vri vlast i prema tredoj grupaciji-lanovi ambasade, diplomatskog poslanstva i konzulata, lanovi raznih meunarodnih organizacija, stranih agencija i sl., jer ih moe, ako se ogrijee o njene propise, proglasiti nepoeljnim (persona non grata), pa bi najpogodniji nain za obiljeavanje ukupnog sastava graana u dravi bio stanovnitvo. Ako nema stanovnitva,

vlast je besmislena, jer se nema nad kim vriti, to je sluaj i ako se nova vlast ustali okupacijom ili na drugi nain, tada ranija drava ustvari gubi stanovnitvo nemogudnodu da ona dalje vri svoju vlast. 36. Dravna organizacija Drava se najede promatra kao dravna organizacija i u akciji svojih organa i cjelokupne organizacije, drava se najbolje izraava kao posebna drutvena pojava kroz svoja obiljeja monopola fizike sile. Dakle, iako je osoben vid drutvene organizacije, dravna organizacija posjeduje izvjesna karakteristina svojstva koja je izdvajaju od ostalih drutvenih organizacija. Dravna organizacija posjeduje: stabilnost, stalnost, kontinuiranost, legalno i legitimno posjedovanje fizike sile, dominaciju modi i sl. Dravna organizacija pripada rodu organizovanih drutvenih grupa jer je odlikuje nekoliko osnovnih naela i elemenata na kojima se zasniva njeno funkcioniranje. Da li drava ima svoju volju, kao to je imaju fizika lica? Da li zakonodavni organ predstavlja dravnu volju? Da li je u zakonodavnom organu skoncentrisana kolektivna volja neposredno izabranog narodnog predstavnitva i da li je to rezultat saglasnosti volje fizikih lica? 37. Elementi i znaaj dravne organizacije Ono to je osnovno kod svake organizacije su: cilj, ljudi, predmet poslovanja, sredstva, organizaciono povezivanje i samostalnost. Svaka drutvena organizacija ima odreeni cilj, pa i dravna, ali je teko odrediti zajedniki cilj za sve drave. Dravnu organizaciju ine lica koja vre posao u dravnoj organizaciji kao jedino zanimanje, a mogu uestvovati i lica koja obavljaju ove poslove povremeno. Svaka organizacija ima odreeni predmet poslovanja-rada i on je u saglasnosti sa ciljem koji ima organizacija. Organizacija moe imati razliite predmete poslovanja, npr. privreda, obrazovanje, kultura i sl., ali ovi svi predmeti poslovanja moraju biti u saglasnosti sa ciljem. Za obavljanje predmeta poslovanja i ostvarenje cilja, organizacija se slui odreenim sredstvima, a osnovno sredstvo dravne organizacije u ostvarivanju cilja je monopol fizike prinude. Njom se drava ne mora da slui, ali joj ona uvijek stoji na raspolaganju ako ne moe na drugi nain ostvariti svoju aktivnost i potovanje pravnih normi. 38. U svakoj organizaciji postoji odreena povezanost raznih dijelova. Drava se sastoji iz velikog broja raznovrsnih organa koji su jae povezani, odnos nadreenih i podreenih organa i to je organ vedi, to se trai veda koordinacija i organizaciona povezanost. Svaka organizacija, s obzirom na cilj, predmet rada i sredstva, predstavlja odreenu samostalnu cjelinu, a dravna organizacija ima najvie samostalnosti, jer su druge organizacije zavisne od dravne i moraju svoje poslovanje uskladiti sa dravom. Zato, drava preko svoje organizacije odobrava rad drugih organizacija. Svaka drava, pa i najmanja, uvijek je posvedivala panju svojoj organizaciji, te su u dravi uvijek morali postojati organi koji su vrili bezbjednost (vojska i policija). Dravna organizacija, bilo velika ili mala, raspolae silom koju moe uvijek upotrijebiti radi izvrenja svojih zadataka. Kako dravna organizacija sve vie raste i zbog toga to esto dolazi do sukoba u dravi izmeu raznih snaga, zato drava sve vie raspolae silom-razliitim sredstvima ispoljavanja vlasti, to je direktno povezano sa osnovnom funkcijom drave. Pored ovih osnovnih elemenata ispoljavanja dravne organizacije, ona se izraava i u oblasti politikog reima (demokratija i autokratija), u oblasti dravnog ureenja (proste i sloene drave), organizacije vlasti i sl.

39. Dravni organ Dravna organizacija je sastavljena od dijelova, a dravni organ je osnovni dio dravne organizacije. Dravni organi su razliiti, kako po veliini, tak i po vrsti poslova koje obavljaju i po ulozi i zadacima koje imaju. Oni se povezuju po odreenim vrstama djelatnosti, inedi posebne cjeline u dravnoj organizaciji, ali isto tako i dravni organi na odreenoj teritoriji predstavljaju odreenu cjelinu, npr. kod nas lokalni kao najnii organi-opdine ili organi vedih teritorija. Elementi i obiljeja dravnog organa su: lica, poslovi, sredstva, samostalnost i povezanost sa dravnom organizacijom. Dravni organ moe postojati samo sa jednim licem ( to su rijetki sluajevi), a u pravilu je sastavljen od vedeg broja lica (zakonodavni organ) i ona mogu biti sa raznim ovlatenjima, raspolagati raznim sredstvima, imati razliit poloaj i sl. 40. Lica koja obavljaju poslove za dravni organ imaju razliite nazive, npr. inovnik, slubenik, radnik, sudija i sl., a nazivaju se zajednikim imenom dravna slubena lica. Poslove koje dravna slubena lica obavljaju kao svoje stalno zanimanje su stalna, a drugu grupu lica sainjavaju ona koja poslove u dravnom organu ne obavljaju kao svoje osnovno-jedino zanimanje, npr. radnik, ljekar, inenjer i sl., koji poslove obavljaju povremeno kao poslanici, odbornici, lanovi komisije, sudije, porota i sl. Oni ne primaju pladu ved naknadu. Obje grupe lice svoje poslove moraju obavljati u korist drave, objektivno i zakonito. Svaki dravni organ ima odreeni obim poslova koji je razliit, po emu se i razlikuju, zbog ega se skup poslova odreenog odravnog organa naziva nadlenost (stvarna i mjesna). Stvarna nadlenost se moe odrediti prema vrsti, grupi, slinosti i povezanosti poslova, npr. opdinskiosnovni i kantonalni-okruni sudovi ili nadlenost organa uprave za unutarnje, komunalne i dr. poslove, a nadlenost koja je odreena po teritoriji (prostor, mjesto) je mjesna nadlenost. Obje ove nadlenosti su osnovne kod dravnog organa. 41. Nadlenost opdenito obezbjeuje red, pravilnost i zakonitost u radu dravne organizacije, zbog ega je bitno rijeiti pozitivan i negativan sukob nadlenosti za to drave odreuju pravila po kojima se sukobi rjeavaju, a osnovno pravilo je da sukob rjeava vii organ od onih koji su u sukobu. Svaki dravni organ, radi obavljanja svojih poslova, raspolae odreenim sredstvima, npr. materijalnim bez kojih se poslovi ne mogu obavljati, ali isto tako raspolau i sredstvima prinude i to monopolom fizike prinude. Da bi mogli bolje obavljati poslove, dravni organi treba da uivaju odreenu samostalnost, o ona zavisi od kadrova i drugih sredstava, da li je drava ureena decentralistiki-ako postoje veda demokratska prava i slobode i sl. Pri odreivanju samostalnosti dravnog organa uvijek se mora voditi rauna da su dravni organi samo dijelovi cjeline, ali i o njihovoj povezanosti sa ukupnom dravnom organizacijom. Povezivanje dravnih organa moe biti razliito, ovisno od razliitih uslova i okolnosti, ali je osnovno da odnosi moraju biti takvi da postoji nadreenost i podreenost viih i niih organa, to ne znai gubljenje samostalnosti i individualnosti niih organa. 42. Vrste dravnih organa U svakoj dravi pravimo razliku izmeu oruanih (vojska i policija) i civilnih dravnih organa. Ovo je osnovna podjela, jer nema nijedne drave bez ove dvije vrste organa. Oruani organi imaju u svojim rukama sredstva fizike sile-oruje, te oni mogu manje ili vie uticati na civilne organe. Odnos izmeu civilnih i oruanih organa su bili i jesu u mnogim dravama vrlo razliiti, s tim da oruani vie dolaze do izraaja u sluaju nereda, ratnih opasnosti i sl. Civilnih organa ima veoma mnogo, a dijele se po raznim krterijima i principima. Pozitivnopravne i konkretnopravne nauke vre raznovrsne podjele ovih organa, npr. sudovi, organi uprave i sl.

Zatim, demokratski i birokratski organi, a kriterij je nain formaranja organa-da li se organi biraju ili postavljaju. Demokratski organi su oni ija se lica biraju, a mogu svi graani birati, npr. zakonodavna tijela ili da biraju samo odreena lica, npr. dravni organi da biraju ili da sudije bira zakonodavno tijelo i sl. Lica se mogu birati na odreeno ili na neodreeno vrijeme, sa pravom opoziva (smjenjivanje i prije roka za koji je lice izabrano) i sl. Birokratski organi su oni ija se lica ne biraju, tako da ta lica mogu biti postavljana, mogu biti nasljednanpr. kod monarhija i sl. Zatim, odluujudi i izvrni organi, a ova podjela je zasnovana na principu podjele rada u dravnoj organizaciji, jer jedni organi odluuju a drugi izvravaju odluke, npr. ako promatramo povezanost dravnih organa i odnosa viih i niih, vii su odluujudi u odnosu na nie koji su izvrni organi. Osim toga, kod svakog organa moemo nadi poslove koji imaju karakter odluivanja, a i poslove koji imaju karakter izvrenja, npr. kad sud donosi presude on je odluujudi organ, ali te iste presude sud moe i sam izvravati, pa je u tim poslovima i izvrni organ. Zato je ovdje kriterij koji su poslovi preteni-odluujudi ili izvrni. Zatim, politiki i struni organi. Politiki su oni koji stvaraju odnosno odreuju politiku, a struni su oni koji obavljaju razne strune poslove-neophodna strunost. Npr. zakonodavni organi su politiki, s tim da i drugi organi mogu stvarati politiku ili da zajedno vie organa stvara politiku. U nedomokratskim dravama politiki organ ne mora biti zakonodavni, ved drugi, po pravilu izvrni, npr. lina diktatura. Veza izmeu politikih i strunih organa se odrava tako to u mnogim sluajevima politiki organi biraju ili imenuju lica koja rade u strunim organima, npr. biraju se sudije i rukovodeda lica strunih organa. Drugim rijeima, politiki organi formiraju strune organe. Politiki organi su izborni i biraju ih graani, npr. poslanike zakonodavnog tijela biraju graani, mada moe postojati i politiki organ koji nije izabran, npr. monarh, diktator i sl. Struni organi se u pravilu postavljaju, ali se mogu i birati, npr. sudije mogu biti izabrane ili rukovodeda lica u organima uprave. Zatim, individualni i zborni organi, ovisno od toga da li odluuje jedno ili vie lica. Individualnih organa ima mnogo u dravnoj organizaciji, a naroito u upravi, npr. sekretarijati, inspekcije i sl. Individualni organ se formira kada je potrebno brzo i efikasno obavljanje poslova, kada nije potrebna dua priprema, razmiljanja i borba gledita, npr. u upravi, vojsci, policiji i sl. Kolegijalni organ se formira kada je potrebna dua priprema, studiozniji rad, polemika i iznoenje raznih gledita, npr. u zakonodavnoj oblasti (parlament, skuptina) sudstvu-sudska vijeda, pa i u nekim organima uprave (komisije, komiteti i sl.). Za donoenje odluka kod individualnih organa nema problema, dok kod kolegijalnog organa, s obzirom da u donoenju odluka uestvuje vie lica, problem je vedi. Naime, idealno bi bilo kad bi sva lica uestvovala u radu organa-bila prisutna i kad bi se jednoglasno odluivalo, meutim nije tako. Zato se u pravilu trai odreena vedina potrebna za rad i odluivanje kvorum. Vedina za odluivanje moe biti obina-relativna, apsolutna i kvalifikovana. Obina vedina je ako je za odluku dovoljan najvedi broj glasova prisutnih, apsolutna od polovine + jedan od cjelokupnog broja glasova, a kvalifikovana ako se trai vedi broj glasova od onog koji ini apsolutnu vedinu, npr. za donoenje odluke se trai 2/3 ili glasova. U pravilu, za donoenje vanijih odluka, npr. ustava, trai se vedi broj glasova za odluku, a ako je u pitanju donoenje manje znaajnih odluka tada se trai manji broj glasova. Kod odluivanja kolegijalnog tijela mora se strogo voditi rauna o kvorumu, jer od toga zavisi da li je odluka donijeta i kakva je.

Dravni oblici Osnovni i najedi oblici dravnih organizacija, kako u prolosti tako i danas, mogu se klasificirati na etiri naina. Prvi, koji drave dijeli po organizaciji i poloaju efa-poglavara drave. Ovaj elemenat u dravi objanjava oblik vladavine, te po njemu drave dijelimo na monarhije i republike. Drugi, drave dijelimo prema odnosu dravne organizacije i naroda. Ovaj elemenat daje oblik politikog reima i po njemu drave dijelimo na demokratije i autokratije. Tredi, drave dijeli po odnosu izmeu centralnih i necentralnih organa. To je oblik dravnog ureenja i po njemu dijelimo drave na proste i sloene. etvrti, koji uzima za kriterijum odnos izmeu zakonodavne, upravne i sudske vlasti, odnosno kako je organizovano vrenje vlasti. To je oblik dravne vlasti u kome postoje dva principa: princip podjele vlasti i princip jedinstva vlasti. Oblik vladavine Kao oblik vladavine drave se dijele prema organizaciji i poloaju efa, poglavara drave (monarhije i republike). Vredi poslove unutar drave, poglavar moe imati pored izvrnih (upravnih) poslova i zakonodavne. Na taj nain dolazi do odnosa, pa prema tome i razlike izmeu poglavara, efa drave i zakonodavnog, vrhovnog, suverenog organa. Zakonodavni organ vri najvanije poslove u dravi. Kako zakoni predstavljaju najvanije akte i najvedi dio poslova ovog organa, to je i organ dobio ime zakonodavni, jer se donoenjem zakona manifestuje najvia vlast. Po zakonu moraju svi raditi i svi zakone moraju potovati. Isto tako, i drugi poslovi koje obavlja zakonodavni organ, pored zakona, kao to je biranje najviih funkcionera, ministara, sudija, organizovanje organa i sl., predstavljaju takoer najvanije poslove u dravi. I ustav donosi zakonodavni organ, ako se ne formira posebno tijelo, ustavotvorna skuptina, te se, po pravilu, pravo donoenja ustava daje zakonodavnom tijelu. Zbog svih ovih poslova, kao i mjesta i ulogo zakonodavnog tijela, on je zato suveren, najvii, pravno neogranien u dravi. Zato ovaj organ vri suverenu dravnu vlast i on je iznad svih organa. Istina, i izmeu zakonodavnog organa i efa drave postoje odreeni odnosi, zbog ega ef npr. moe davati inicijativu za donoenje zakona, potvrivati izglasane zakone u zakonodavnom tijelu, zakljuuje ugovore i sporazume sa drugim dravama, a ratifikacija-potrivanje se vri od strane zakonodavnog tijela i sl. ef drave moe biti organizovan kao individualni (inokosni) i kao zborni (kolegijalni) organ. Individalnijedno lice na elu drave je pravilo, a kolegijalni praktino i ne postoji u monarhijama, a rjee ga ima u republikama, npr. danas je kolegijalni organ na elu u vicarskoj, bivoj SFRJ, danas u BiH. Monarhija Pojam monarhija etimoloki potie iz grkog jezika i oznaava jednoga koji vlada, upravlja (monos = jedan). Monarhija je takav oblik vladavine u kome se na elu drave nalazi monarh, sa nazivom: princ, kralj, car i sl. Najvanije je za monarhiju poloaj monarha i on moe biti razliit, pa moe biti vie ili manje ogranien ili ak neogranien. Osnovno po emu se monarh razlikuje od predsjednika republike je da monarh uvijek uiva vede privilegije, odnosno vie je neodgovoran, to znai da je monarh izuzetno neogranien i sa velikim privilegijama, zbog ega se ponekad izjednaava ak sa boanstvom. Karakteristika monarhije je i u nasljednosti lanova dinastije. Monarhije se mogu i razliito podijeliti, zavisno od kriterijuma i cilja koji elimo da postignemo podjelom. Npr. monarhije se mogu podijeliti po nazivima monarha (kralj-kraljevina; car-carevina i sl.), zatim po vremenu, odnosno po drutvenoekonomskim formacijama kada se postojale (monarhije u robovlasnikom, feudalnom, buroaskom drutvu).

Najvanija podjela monarhija je ona koja uzima za kriterij prava koja ima monarh, koliko je ogranien, pa se one dijele na neograniene i ograniene. Neograniena prava monarha = apsolutna monarhija. U ogranienoj monarhiji, monarh ima mnogo manje prava i privilegija, nego u neogranienim. Monarh je ogranien u odreenim aktivnostima, iako je lino neodgovoran jer za njega odgovaraju vlada i ministri. Ovisno od stepena ogranienosti monarha, razlikujemo u pravilu dvije vrste ogranienih monarhija: ustavnu i parlamentarnu. U ustavnoj monarhiji, monarh je ogranien ustavnim normama, pa tu monarh ima uvijek manje prava nego u neogranienim monarhijama, mada i ustav moe dati veda ili manja prava. Parlamentarna monarhija znai vedu ogranienost monarha, jer je ogranien parlamentomzakonodavnim organom. Ovdje je zakonodavni organ suveren, zbog ega monarh ima samo odreene line privilegije, jer vlada (ministri) upravljaju i odgovaraje parlamentu, kako za svoj rad tako i za akte monarha. U ovakvoj monarhiji monarh je sa najmanje vlasti. Republika Suprotan oblik monarhiji je republika. Na elu drave se nalazi predsjednik republike i on je suveren drave, zbog ega predstavlja dravu u zemlji i inostranstvu. Predsjednik republike je na elu uprave a moe i zajedniki obavljati neke poslove sa zakonodavnimsuverenim organom i sudstvom. U odnosu na zakonodavni organ, predsjednik moe imati zakonodavnu inicijativu, predlagati zakone i potvrivati-sankcionisati zakone i sl. Ipak, predsjednik republike uiva manje prava nego monarh. On ima uobiajno suspenzivni vetomogudnost samo privremenog obustavljanja primjene zakona ili drugog akta koji ne prihvata. Takav akt se moe ponovo raspravljati u zakonodavnom tijelu i po odreenom postupku koji je sloeniji jer se trai 2/3 kvorum, to znai da je zakonodavni organ jai od predsjednika republike. Za razliku od ovoga, apsolutni veto znai da se zakon, sa kojim se nije saglasio predsjednik republike, ne moe primjeniti. I predsjednik republike, kao suveren drave, uiva odreena prava. Predsjednik republike je za svoje akte odgovoran pravno, politiki i drutveno, pa je za uinjene delikte predsjednik republike odgovoran. Predsjednik republike je izborno lice i, po pravilu, bira se na odreeno vrijeme. Moe postojati i ogranienje reizbornosti i rjea je situacija da isto lice moe biti birano vie od dva puta. Moe se birati na razliite naine, moe ga birati narod neposredno, mogu ga birati delegati-predstavnici koje je za tu svrhu izabrao narod, a moe ga birati i zakonodavno tijelo-suveren organ-parlament. Kod prva dva naina, predsjednik je odgovoran narodu, a kod tredeg zakonodavnom organu i zato je manje samostalan u odnosu na prva dva. Republike se dijele po razliitim kriterijima, a najvanije su dva: 1. Ograniene i neograniene i 2. Individualne i kolegijalne. Po prvoj podjeli se polazi od prava koja ima predsjednik i tu su, po pravilu, republike ograniene, te predsjednik nema neka velika prava, to znai da je zakonodavno tijelo uvijek jae-suvereni organ. Ako bi predsjednik uivao velika prava to bi onda bila neograniena republika, to znai da ne bi bilo puno razlike izmeu neograniene monarhije i republike. Druga podjela se zasniva na sastavu-organizaciji efa drave. U individualnim-predsjednik republike je jedna linost, a u kolegijalnim-kolegijum. Dravu, po pravilu, predstavlja predsjednik kolegijalnog tijela. OBLICI POLITIKOG PORETKA Demokratija Demokratija je takav oblik politikog reima u kome vlast vri narod, a autokratija je kada vlast vri manjina, to je i etimoloko znaenje rijei. Demokratija je sloenica od dvije grke rijei, demos-narod i kratein-vladati. Dakle, demokratija je takav politiki oblik u kome se funkcioniranje drave zasniva na vlasti koja potie od naroda.

Za razliku od savremenog poimanja, demokratija u antikoj eri je imala sasvim drgaije znaenje. Tako je Aristotel utvrdio tripartitnu podjelu na: monarhiju, aristokratijui politeiu, kao dobre politike oblike, kojim se suprostavljaju loi politiki oblici: tiranija, oligarhija i demokratija. Ovakav stav je bio zasnovan na injenici da je demokratija predstavljala vladavinu vedine siromanih-rulje, to nije dozvoljavalo da se kao dravni upravljai pojave najmudriji, najpametniji, najsposobniji, najmoralniji i sl. z razliku od ovoga, polteia se smatrala najboljim politikim oblikom, jer je u njemu dominantnu ulogu igrao demos, a ne olo, kao kod demokratije. Ovakvo shvatanje demokratije je nestalo sa pojavom buroazije, koja je sruila feudalni reim apsolutne monarhije. U revolucionarnim pohodima je bilo neophodno obezbjediti podrku pojarmljenih masa, o one se nisu mogle privudi bez stare izreke da je glas naroda glas boiji-glas drave. Ono to odlui vedina u dravi, smatra se najboljim i najpravednijim za usmjeravanje drave, odnosno za kreiranje politike. Sloboda i prava mogu biti brojna i raznovrsna, a nekada ih je bilomanje nego u dananjoj dravi. Danas su sloboda miljenja, tampe, informacija, udruivanja, zbora i dogovora, pravo glasa, kandidovanja, opoziva i mnoga druga politika prava su osnova za formiranje i izraavanje politike volje, za ostvarenje demokratije. Zato su politika prava veoma vana za demokratiju. Ako su prava veda i ako ih uivaju svi graani, to je domokratija veda. Drava zato mora stremiti da ima obrazovane i kulturne graane i da zatiti socijalno ugroene graane. Zato je za ostvarivanje demokratije, isto tako, od posebne vanosti organizovanje odreenog politikog ivota u dravi putem politikih stranaka (jednopartijski, dvopartijski i viepartijski sistemi), ali i politiki ivot putem sindikata, udruenja i drugih drutvenih organizacija, pa mada nemaju iskljuivo politiki karakter, ipak doprinose drutvenoj i politikoj razvijenosti graana. Posredna i neposredna demokratija Ovisno od toga kako narod vri vlast, da li prko predstavnika ili neposredno, demokratiju dijelimo na posrednu i neposrednu. Posredna demokratija je najvie zastupljena zato to se teko ostvaruje neposredna demokratija jer je nemogude okupiti cio narod da odluuje ili je za za obavljanje izvjesnih poslova neophodna struna i politika sprema. Zato mi u praksi imamo kombinaciju posredne i neposredne demokratije. Sigurno je da neposrednim putem narod direktno izraava svoju volju, u odnosu kada to ini preko predstavnika, jer u predstavnikoj demokratiji uvijek postoji opasnost da li de predstavnici zaista vriti vlast u ime naroda, zbog ega je neposredna demokratija bolji i puniji izraz demokratije, ali ju je teko ostvariti. Zbog toga, da bi se kroz posrednu demokratiju to bolje izrazio narod i da bi bolje uestvovao u vrenju vlasti preko predstavnika, potrebno je izabrati predstavnike koji de biti autentini, pravi, istiniti predstavnici naroda. Za ovo je potreban odreeni politiki ivot, politika svijest i idejnost, ali i da postoje odreena prava i uslovi za njihovu realizaciju. Od politikih prava treba istadi pravo kandidovanja, predlaganja predstavnika. Ako ovo pravo ne bude monopolisano i izraz odreenih grupa, ved izraz graana, utoliko de biti ira demokratija. Kod kandidovanja je isto vano da li se vri po listama ili pojedinano. Kod kandidovanja po listama, kandidat se vezuje za nosioca liste, a manje za biraa, jer ako je nosilac dobio vedinu, onda su dobili mandate i kandidati koji se nalaze na listi, bez obzira koliki su broj glasova dobili pri izboru. Zato, pojedinano kandidovanje, nevezivanje kandidata za listu, vie pribliava predstavnika biraima. Pri izboru se pojavljuje pitanje podjele mandata prema broju glasova, ako je istaknuto vie kandidata. Ovdje postoje dva sisteme, vedinsko i srazmjerno predstavnitvo. Ako je kandidovanje po listama, kod vedinskog predstavnitva lista koja je dobila najvedi broj glasova dobija sve mandate, ali se tu ne vodi rauna o drugim predstavnicima koji su u izbornom mjestu dobili i vedi broj glasova od kandidata koji se nalazi na listi koja je dobila vedi broj glasova od druge liste. Zato postoju srazmjerno predstavnitvo, gdje svaka lista dobija broj mandata koji je srazmjeran broju njenih glasova, npr. ako je jedna lista dobila 1/3 glasova, toliko dobija i predstavnikih mandata.

Vaan elemenat u posrednoj demokratiji je i pravo glasa, pa ako svi graani mogu birati predstavnika (aktivno pravo) i biti biran za predstavnika (pasivno pravo), vodedi rauna samo o punoljetstvu, onda se govori o boljoj demokratiji. Predstavnici se biraju na odreeno vrijeme koje moe biti razliito, npr. za zakonodavno tijelo obino na 4 godine. to se tie karaktera mandata, po vezanom-imperativnom mandatu predstavnik mora iznositi stavove svojih biraa, a po slobodnom-nezavisnom mandatu predstavnik je potpuno slobodan u zauzimanju stava. Kako i jedan i drugi mandat imaju svojih slabosti, rjeenje je u to vedem povezivanju predstavnika sa biraima, ali istovremeno i u izvjesnoj slobodi predstavnika radi efikasnijeg rada predstavnikog tijela i iznalaenja opdeg interesa. Zbog ovoga birai mogu izglasati i nepovjerenje svom predstavniku i smjeniti ga, oduzeti mu mandat i prije roka za koji je izabran. Da bi se u predstavnitvu omogudila to veda demokratija, postoje i razni principi, kao to je ogranienje reizbornosti - te se isto lice ne moe vie puta birati za predstavnika, ili npr. da lice ne moe istovremeno biti i sudija i sl. Dakle, predstavnika demokratija je zastupljena najvie kod zakonodavnih organa. Neposredna demokratija znai vrenje svih oblika vlasti od strane naroda, to je teko iz razliitih razloga, zbog ega se ona ostvaruje uz postojanje iroke i kontrolisane predstavnike demokratije od strane naroda. U najirem smislu je to npr. inicijativa graana za donoenje zakona, a najjai izraz neposredne demokratije je u odluivanju graana, npr. putem referenduma, to je najpotpunije vrenje neposredne demokratije. I oblici neposredne demokratije se najvie manifestuju u zakonodavstvu, npr. davanje inicijative za donoenje zakona. Zapamtite, ostvarivanje neposredne demokratije u smislu da poslove u dravi vre svi graani, cjelokupan narod, znai nepostojanje drave, te i same demokratije kao dravnog oblika, odnosa izmeu dravne organizacije i naroda. Autokratija Autokratija je oblik politikog reima u kome vlada manjina. Ukoliko i postoje neka prava i slobode, ona se ne mogu stvarno koristiti od naroda, jer se uestvovanje u politikom ivotu i dravnoj organizaciji svodi na manjinu ili ak na jednu linost. Ranije nisu bila u autokratijama proklamovana prava i slobode graana, a danas te to veoma esto ini sa predvienim pravnim sredstvima kojima se ona garantuju, mada stvarno ne dolazi do koritenja tih prava i sloboda. Iako u autokratijama postoje dravni organi koji po nazivu podsjeaju na organe u demokratijama, npr. zakonodavni organ, oni su tako ststavljeni da ne predstavljaju narod. Zbog toga se danas manje pojavljuju autokratije u svom pravom izrazu, jer se obino prikrivaju kroz formalnu demokratiju. U modernom politikom rijeniku autokratija je: despotija, tiranija, evropska apsolutna monarhija, diktatura, aristokratija i oligarhija. Despotija je najstariji i naistiji oblik politike vladavine oprijentalnih i azijskih autokratija starog vijeka. Despot je potpuno slobodan, njega ne vezuju gotovo nikakvi propisi i sklon je ka upotrebi terora i surovih metoda kanjavanja radi sprjeavanja pobune. Tiranija je negativan oblik politikog poretka i vezuje se za antiki period i blaa je od despotije. Ona je gotovo ista kao lina diktatura, jer se na elu drave nalazi jedna linost koja vlada u svom interesu i oslanja se iskljuivo na teror i nasilje, to vrijedi i za linu diktaturu. Evropska apsolutna monarhija se karakterie i kao policijska drava i ona je izraz uspostavljanja istorijske ravnotee feudalnog plemstva i graanstva. Diktatura je danas vlast pojedinca ili grupe do koje se dolazi na nelegitiman nain, npr. dravni udar, ime se naruava legitimacija utvrena ustavom. Aristrokratija je poseban oblik apsolutistike vlasti u kojoj vlada manjina.

Oligarhija predstavlja dodatno kvarenje aristokratije, gdje grupa tei bogatstvu-vlada manjina-grupa oligarha. U modernom politikom reimu i plutokratija je vladavina manjine-grupe bogatih, a ona se danas pojavljuje kroz stvaran uticaj i vodedu snagu vrhova bogatog svijeta. OBLICI DRAVNIH UREENJA Centralizacija, decentralizacija, autonomija i lokalna samouprava Centralizacija i decentralizacija predstavljaju dva osnovna principa u mehanizmu funkcionisanja dravne vlasti. Ako se odnos izmeu centralnih i necentralnih organa zasniva na hijerarhiji, onda je to centralizacija dravne vlasti. Centralni organi odreuju obim poslova koje de obavljati necentralni organi, tako to de centralni organi povjeriti necentralnim organima da odreene poslove vre u ime i za raun centralnih organa. Apsolutna centralizacija u fizikom smislu je danas potpuno nemoguda, zbog ega se pronalaze modeli za neometano funkcioniranje drave. Zbog toga se kao posebno sredstvo kojim se eli omoguditi efikasnost centralizacije primjenjuje dekoncentracija dravne vlasti, s tim da necentralni organ u sistemu dekoncentracije vlasti nije decentraliziran. Odluku o formiranju i ukidanju necentralnog organa u sluaju dekoncentracije vlasti donosi centralni organ. U emu se satoji razlika izmeu dekoncentracije i decentralizacije? Instrument pomodu kojeg se postie potpuna podreenost necentralnih organa centralnim i uspostavlja centralistiko dravno ureenje u unitarnoj dravi naziva se dekoncentracija, dok se instrument pomodu kojeg se necentralnim organima ostavlja izvjestan stepen samostalnosti u odnosu na centralne organe i uspostavlja decentralizovano dravno ureenje naziva decentralizacija-ona je suprotan proces centralizaciji. Dakle, pored centralnih, postoje i decentralni organi sa odreenim ovlatenjima koja mogu biti tolika da ovi organi imaju svoje posebne poslove-potpunu autonomiju. Decentralizacija moe biti razliita i razliitog stepena, a njeni organi su izabrani, to znai da mogu obavljati poslove centralnih organa u njihovo ime, a mogu i kao svoje poslove. Decentralizacija se moe izvriti do najniih organa, a moe biti i stepenasta-u kojoj se decentralizacija vri tako da u hijerarhiji organa postoje razni stepeni prenoenja poslova, pa postoje izvjesna tijela i organi koji su u sredini hijerarhije za izvjesnim ovlatenjima, npr. regioni, kantoni, departmani i sl. Autonomija (samouprava) znai pravo odreenih tijela i organa da sami obavljaju poslove, kao svoje. Autonomna tijela imaju i pravo samoorganizovanja, ali postoji odreeni odnos izmeu njih i dravnih organa, s tim da ti odnosi imaju karakter koordiniranja i saradnje, a ne komandovanja i dirigovanja. Nekada autonomna tijela i organi obavljaju, pored svojih poslova, i poslove centralnih organa, tako da autonomija moe biti razliita i u raznim oblastima, npr. kolstvo, socijala, zdravstvo i sl. Teorija prava vezije nastanak i porijeklo lokalne samouprave za feudalnu dravu srednjeg vijeka, mada postoje i teoretiari koje je prepoznaju jo u doba stare Grke. Pojava lokalne samouprave u srednjem vijeku je vezana za injenicu postepenog uobliavanja teritorijalnih jedinica tipa slobodnih gradova u kojima se zadovoljavaju interesi njihovih stanovnika, npr. u Engleskoj, Francuskoj, vicarskoj i sl., a dalji razvitak lokalne samouprave je pratio napredak graanske liberalne drave, a posebno u doba graanskih revolucija. Lokalna samouprava je oblik odluivanja i upravljanja lokalnih zajednica, na uoj teritoriji, neposredno od strane njenih stanovnika ili putem njihog predstavnitva koje oni neposredno biraju i drugih lokalnih organa. Osnovno obiljeje lokalne samouprave je u postojanju njene originerne nadlenosti koja nije darovana od centralnih dravnih vlasti. Drava moe povjeriti lokalnoj zajednici i obavljanje odreenih poslova iz djelokruga centralne nadlenosti, s tim da tada treba obazbjediti i sredstva za obavljanje tog dijela nadlenosti. U svojoj sutini, lokalne zajednice se predpostavljale uvijek odreeni stepen samouprave, tako da se demokratija i sistem vlasti najbolje ogleda u tim lokalnim jedinicama i njihovoj

samoupravi. Kako su uslovi i okolnosti stvaranja i razvoja lokalne samouprave razliiti po dravama, to je i lokalna samouprava razliita, pa je zato veoma teko izviti njeno grupisanje i kategorisanje. Prosta drava Za oblik dravnog ureenja uzima se kriterijum odnosa izmeu viih i niih organa, dijelova dravne organizacije, centralnih i necentralnih organa, zbog ega se drave dijele u dvije velike grupe: proste i sloene drave. U prostoj dravi nii dijelovi dravne organizacije imaju mnogo manje prava nego to je to sluaj u sloenoj dravi. Dijelovi mogu uivati u prostoj dravi prilinu slobodu-autonomiju, ali ipak ne mogu imati elemente dravnosti kao to je sluaj sa sloenom dravom, federacijom a jo vie sa konfederacijom. U prostoj dravi, dijelovi dravne organizacije mogu da ne uivaju prava, slobodu, autonomiju, te da budu potinjeni viim, centralnim organima, te se tako mogu razlikovati dva krajnja oblika odnosa dijelova viih i niih, centralnih i decentralnih organa u prostoj dravi: centralizacija i decentralizacija. Centralizacija je sistem po kome se sva vlast i sva prava nalaze u centralnim organima, tako da necentralni organi nemaju neke svoje posebne poslove i zavise i podinjeni su centralnim organima, odnosno, oni su njihovi dijelovi - to je potpuna centralizacija. Decentralizacija je takva raspodjela poslova gdje se niim organima daju izvjesna prava, a to je demokratija veda, to je i vedi stepen decentralizacije. Povezanost izmeu centralnih i necentralnih organa nede biti iskljuivo na pravnim sredstvima i instrumentima, ved de se traiti povezanost izmeu njih i u mnogim sredstvima politikog sistema. Centralizacija je prostiji sistem i obezbjeuje bre sprovoenje zadataka i ciljeva, zbog ega je efikasnija. Decentralizacija predstavlja podjelu prava i poslova i ona je sloenija organizacija (postoje mnoge veze i odnosi izmeu centalnih i necentralnih organa), zbog ega ona razvija inicijativu, organi se vie posveduju svom poslu te ih tako bolje rjeavaju. Zbog ovoga su mogudi razni oblici i stepeni decentralizacije. Koliko god da se decentralizacija vri, moe se zato govoriti samo o stepenu decentralizacije, jer je potpunu decentralizaciju nemogude ostvariti a da drava i dalje postoji. Ako bi se ostvarila potpuna decentralizacija, onda ne bi bilo cjeline dravne organizacije. Zbog razliitih stepena decentralizacije, drave imaju razliite sisteme odnosa izmeu centralnih i necentralnih organa. Najeda i najvanija decentralizacija, sa gledita dravne organizacije, je teritorijalna. Teritorijalna decentralizacija se sastoji u davanju prava i sloboda organima manjih i najniih teritorija u dravi, a to su kod nas opdine, u kojima se nad graanima te teritorije vri vlast. Lina ili osobna ili personalna decentralizacija je davanje prava da izvjesne dravne poslove vre organizacije iji su lanovi vezani odreenim osobinama (ista profesija, djelatnost i sl.), npr. razna udruenja. Kod teritorijalne decentralizacije je vana odreena teritorija a poslovi mogu biti razliiti, dok su kod personalne decentralizacije bitna obiljeja koja povezuju lica a poslovi mogu biti razliiti. Zato je kod realne decentralizacije vana istovjetnost poslova, a ne teritorija ili obiljeja lanova koji vre te poslove. Decentralizacija se moe promatrati i sa gledita vrste poslova u kojima se moe ostvariti, npr. u zakonodavstvu, upravi i sudovima, s tim da se najede vri decentralizacija u oblasti zakonodavne djelatnosti. Kod prenoenja poslova centralnih organa na necentralne, razlikuju se tri stepena decentralizacije. Prvi, pored necentralnih organa koji vre svoje poslove, npr. komunalne, socijalne i sl., postoje i centralni organi na teritoriji necentralnih-tzv. sistem duplog kolosjeka; Drgo, da poslove obavljaju necentralni organi, ali su poslovi odvojeni na one koji su u sopstvenoj nadlenosti necentralnih i one koji su i dalje poslovi centralnih organa, ali su prenijeti u nadlenost necentralnih kako bi ih vrili u ime centralnih organa; Trede, da necentralni organi vre sve poslove kao svoje, to predstavlja najvedi stepen decentralizacije.

Prema naini konstituisanja i realizacije, decentralizacija moe biti birokratska i demokratska. Birokratska je kada se necentralni decentralizovani organi konstituiu imenovanjem, postavljenjem i kada se u svom radu ne oslanjaju na narod ved koriste birokratske metode. Demokratska decentralizacija se ostvaruje ako se organi biraju od naroda, te ovakva decentralizacija vodi ka ostvarivanju prave demokratije i odgovara sutini decentralizacije. Zato i kaemo da ostvarenje decentralizacije zavisi naroito od razvoja demokratije. Dakle, najvedu decentralizaciju u okviru drave imamo: ako se ostvare sve vrste decentralizacije (teritorijalna, lina i realna), ako postoji decentralizacija u oblasti zakonodavstva, uprave i sudstva, ako se maksimalno prenesu poslovi na necentralne organe koji ove poslove vre kao svoje i ako se necentralni organi biraju, odnosno ako su demokratski. SLOENE DRAVE Federacija U sloenoj dravi dijelovi njene organizacije imaju mnogo veda prava i slobode nego u prostoj dravi, tako da ti dijelovi imaju izvjesna obiljeja drave. Ovisno od toga koliko su dijelovi samostalni u sloenoj dravi, razlikujemo federaciju i konfederaciju. Federalizam je politiki odnos, obavezno zasnovan na kompromisu, i koji se uspostavlja izmeu razliitih teritorijalnih cjelina. Amerika federacija se smatra prvom federacijom modernog tipa i nastala je na bazi rata suprostavljenih Sjevera i Juga. Amerikoj federaciji je prethodio konfederalni oblik udruivanja, koji se pokazao nedovoljnim da obezbjedi dovoljno snanu zajedniku ameriku dravu i ameriku naciju. Vano je, iz dosadanjeg razvoja federalizma, uoava se da konfederacija ne moe biti dugovjean oblik dravnog povezivanja i ona je samo prelazno rjeenje i to: ili, prema federaciji, unitarnoj dravi ili ka stvaranju vie zasebnih drava lanica bive konfederacije. Dva sloena oblika dravne zajednice u kojoj se ispljava federalizam su konfederacija i federacija. Federacija je zajednika drava koja prerasta nivo meusobnog dogovora izmeu federalnih jedinica, postajudi i sama zasebna dravna zajednica, koja pojeduje sopstvenu dravnu strukturu, sopstvenu nadlenost i sopstvenu suverenost, zbog ega federacija nije ni unitarna drava ni konfederacija. Zato, federacija ima dvojstvo, kao osnovu svoje dravne strukture, te se time uvaava samostalnost federalnih jedinica, ali i samostalnost federacije. Zakonodavna vlast je dvodomnog tipa, pa je jedan dom rezerviran za ravnopravnu zastupljenost predstavnika federalnih jedinica, a drugi dom je opdepredstavniko tijelo svih graana savezne drave, im se uvaava i samostalnost federacije. Uede federalnih jedinica u saveznoj vlasti se podrazumjeva jer je neophodno voditi rauna o potrebi zastupljenosti predstavnika federalnih jedinica i izvrnoj vlasti, po mogudnosti na bazi pariteta. Jedno od bitnih ustavnopolitikih pitanja koje odreuje karakter i prirodu federacije, kao oblika sloene drave, jeste nadlenost i njena raspodjela koja se vri izmeu federacije i federalnih jedinica. Ova se raspodjela vri, bilo pretpostavljanjem u korist federacije ili u korist federalnih jedinica (kompromis federacije i federalnih jedinica). Najvaniji pravni akt federacije je njen savezni ustav, a donosi ga nadleni savezni zakonodavni organ. Davanje saglasnosti na ustav savezne drave federalne jedinice daju prije ili nakon usvajanja ustava. Federacija ima zasebne dravne organe, kompletnu dravnu organizaciju. Federacija nije savez drava, ved savezna drava, a odnosi izmeu lanica su zasnovani i regulisani ustavom, tako da su organi federacije najvii organi u dravi. lanice imaju svoje organe, ali kao najvie samo na svojoj teritoriji i donose svoje akte, npr. ustav, zakone i sl. Da bi federacija zadrala svoju osnovu, moraju poslovi jedinstva i zajednice biti u organima federacije (bezbjednost drave, spoljnji poslovi, osnovi politikog, ekonomskog i finansijskog sistema), dok mnoge

druge poslove mogu vriti lanice federacije, ali uz odreeno povezivanje i ostvarivanje jedinstva lanica i federacije kao cjeline. Federacija je edi oblik dravnog ureenja, s tim da svi dijelovi u federaciji ne moraju imati isti poloaj, ukljuujudi i asimetrinu federaciju u kojoj odreeni dio (lanica federacije) ima posebna prava-drugi status. Meutim, kako se federacija pojavljuje najede kod rjeavanja nacionalnih pitanja (obezbjeenje ravnopravnosti i razvoja nacija, nacionalnosti i nacionalnih manjina), to je jednostavnije da svi dijelovi federacije imaju isti poloaj. Naravno, u okviru lanica federacije, mogudi su razni stepeni decentralizacije, pa kako i sama federacija predstavlja decentralizaciju, ona bi morala da omogudi dalji razvoj decentralizacije. Istina, federacija moe biti i vrlo centralizovana, tijesna povezanost lanica za savez, tako da to u stvari i ne lii na federaciju. Konfederacija Za razliku od federacije, konfederacija ne nastaje kao nova drava, ved se osniva posebnim ugovorom o obrazovanju konfederacije, tako da ona i nije drava, s obzirom da se ugovor moe raskinuti. Osnovni konstitutivni akt konfederacije konfederalni ugvor, ima sve osobine meunarodnog ugovora, tako da drave lanice rasoplau pravom nulifikacije pravom neprihvatanja odluka organa konfederacije s kojim se ne slau, i pravom secesije pravom istupanja iz konfederacije ako im i kada im dalje lanstvo u njoj ne odgovara. U konfederaciji dijelovi imaju skoro potpuni karakter drave, jer je sloena drava sastavljena od drava lanica to je savez drava. Odnosi izmeu lanica se reguliraju ugovorom i njihov odnos je labav. Ipak, one imaju odreeni zajedniki organ ili vie njih, ali su drave slobodne, ne moraju prihvatiti odluke tih organa. lanice imaju posebnu dravnu organizaciju i sva obiljeja drave. Zato, zbog vrlo slabe povezanosti dravne organizacije, konfederacija je vie teorijska tvorevina i dravna organizacija prolosti, mada su u praksi konfederacije imale razliite oblike i karakteristike, ali se nisu dugo zadravale i pretvarale ssu se u prostu dravu ili federaciju. Stvarne zajednice U konfederalno ureenje, kao posebna vrsta, ubrajaju se i stvarne zajednice. Te drave imaju zajednikog vladaoca i to je bitna karakteristika, mada mogu imati i druge organe i ustanove. Ove zajedice se dijele na: pesonalne ili line unije ili zajednice i realne ili stvarne unije ili zajednice. Kod personalnih unija, zajedniki vladalac je nastao sluajno, npr. monarhijsko nasljeivanje prema odreenom redoslijedu. Tako, ako u jednoj dravi po nasljednom poretku monarha ili na osnovu izbora predsjednika republike, za efa drave doe ista linost koja je ranije u drugoj dravi postala ef drave, onda imamo zajednicu dvije drave koju vezuje isti ef. Svaka drava ini posebnu dravu, a jedina faktika labava taka vezivanja je ef drave, dok je u naem drugom primjeru stvarna zajednica ugovorna, tako da dvije ili vie drava sporazumno odlue da imaju zajednikog efa drave, ali svaka drava zadrava svoju dravnost, to znai da zajednica nije nova posebna drava. Prvi sluaj je npr. bio sa Engleskom kada je monarh bio kralj Engleske i car Indije, a drugi sluaj je bio sa Austro-Ugarskom, tako da je svaka od drava imala svoj ustav, svoju vladu i parlament, ali i zajednikog monarha koji je u Autriji bio car, a u Ugarskoj kralj. S obzirom na ovakvo ureenje stvarnih zajednica, teko se moe redi da su one u pravom smislu konfederacije, jer konfederacije imaju centralni organ (skuptinu delegata posebnih drava), a stvarne zajednice samo zajednikog vladaoca. Istina, Austro-Ugarska je imala zajednike organe i poslove, ali su oni ipak bili samo izvrni organi (ministarstva).

FEDERACIJA KONFEDERACIJA -savezna drava -savez drava____________ -ustav -meunarodni ugovor______ -savezna teritorija, stanovnitvo i vlast - nepostojanje zajednike teritorije, stanovnitva i vlasti -savezni organi - konfederalni organ (skuptina drava)_________ -neposredna zastupljenost i federalnih -zastupljenost samo drava _ jedinica i graana u saveznoj dravi________________________________________________________________________________ __________ -izvrenje saveznih pravnih akata -primjena prava u rukama od strane savezne vlasti drava lanica konfederacije_______ -odluke se donose veinom -odluke se donose jednoglasno -suverenost pripada federaciji ili je podjeljena -suverenost pripada samo drama lanicama__________ -ogranieno pravo drava -pravo drava na samoorganizovanje, na samoorganizovanje, bez prava nulifikacije pravo nulifikacije i bez prava secesije i pravo secesije____________ Oblik dravne vlasti Polazedi od najvanijih, osnovnih vrsta poslova u kojima se manifestuje vlast, istie se zakonodavstvo, uprava i sudstvo. Istina, dravna vlast je jedna, jedinstvena, ali se na razne naine i u raznim vrstama poslova manifestuje. Dominantna podjela vlasti je u tri grupacije poslova-djelatnosti: zakonodavna, upravna i sudska, mada se kod nas pored ove tri vrste poslova iste i, kao posebna, izvrna vlast, pa se danas esto izvrna i upravna vlast nazivaju izvrno-naredbodavnom djelatnodu Sistem vlasti predstavlja organizaciju izmeu zakonodavne, izvrne i sudske vlasti, a sve unutar dravne vlasti, njenih funkcija i organa. Poto je rije o faktikoj i formalnoj konkretizaciji postojeda dva teorijska utemeljenja (podjela i jedinstvo vlasti), zato u osnovi postoje i dva osnovna oblika sistema podjele vlasti: sistem jedinstva i sistem podjele vlasti. Naelo podjele vlasti je mnogo sveobuhvatnije i danas preovlaujude, pa osim predsjednikog i parlamentarnog sistema organizacije vlasti koji djeluje u okviru naela podjele vlasti, danas je uoboajen i tredi mjeoviti sistem (kombinacija ova dva). Naelo podjele i jedinstva vlasti najvie se izraava kroz odnos zakonodavne, izvrne i upravne djelatnosti, a manje u odnosu na sudsku djelatnost. Naelo podjele vlasti Podjela vlasti je nastala kao izraz potrebe idejnog osmiljavanja ograniavanja apsolutistike monarhove vlasti, a njena sutina se svodi na podjelu dravne vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Zakonodavnu vlast vri parlament, izvrnu vlada i ef drave, a sudsku sudovi. Da bi se ovaj cjelovit skup dravnih funkcija mogao kontrolirati, izdvojene su ove tri posebne dravne funkcije, kako bi jedna vlast ograniavala drugu. U ovom ogranienju se nalazi demokratska sutina podjele vlasti, jer nijedna vlast ne moe apsolutno dominirati nad drugom. Princip podjele vlasti objanjava se tako da zakonodavna, izvrna, upravna i sudska vlast imaju posebne, samostalne i jene od druge nezavisne organe, pa je princip podjele vlasti zato primjenjen kod izrade mnogih ustava u svijetu.

Smatra se da su SAD-e najpotpunije primjenile ovako shvaden princip podjele vlasti, jer se polo od naela da svaka vlast i njeni organi obavljaju svoje poslove i da budu to nezavisniji jedni od drugih, pa poto predsjednik ima vrlo jaku vlast, po tome se ovaj sistem i zove predsjedniki. Ipak, ova podjela nije konsekventno provedena do kraja, zbog ega predsjednik ima npr. u zakonodavstvu pravo suspenzivnog veta pravo da zadri od izvrenja, da ne potvrdi zakon koji je izglasan od zakonodavnog tijela, ali ako zakonodavni organ ponovo 2/3 vedinom izglasa zakon, zakon je donesen. Uz ovo, predsjednik ima pravo da predlae zakonodavnom tijelu donoenje pojedinih zakona. Isto tako, zakonodavno tijelo moe uticati na predsjednika odobravanjem imenovanja funkcionera uprave, raspravljanjem politikih pitanja i sl. I sudstvo se moe mijeati u zakonodavstvo, poto postoji kontrola ustavnosti, jer Vrhovni sud ima pravo da sprijei primjenu svih zakona za koje smatra da su suprotni ustavu. Ovaj predsjedniki sistem SAD-a su preuzele i druge drave sa manje ili vie slinosti u primjeni. Pored predsjednikog sistema u kome ima najvie elemenata podjele vlasti, istie se i parlamentarni sistem, koji je nastao u Engleskoj, a kasnije su ga primjenile i mnoge druge drave. Parlamentarni sistem je nastao u borbi buroazije i plemstva, s jedne, i monarha, s druge strane. Osnovna karakteristika ovog sistema je u nadmodnosti zakonodavstva, zakonodavnog organa nad upravom i sudstvom. ef drave i uprave je monarh u monarhiji ili predsjednik repeblike u republici, ali on ne upravlja jer ima vladu koja vri upravnu vlast i predlae efu drave da donese najvanije upravne akte. ef drave moe odbiti prijedlog, ali i ministri mogu odbiti premapotpis na akt efa drave. Prema zakonodavnom tijelu odgovorni su ministri i ovo tijelo im moe izglasati nepovjerenje, smijeniti ih. Zato je vlada, kao kolektivno tijelo, odgovorna pred zakonodavnim organom, kao i svaki njen lanministar. Zbog ovoga je zakonodavno tijelo dobilo prevlast nad upravom, te se ne moe govoriti o odvojenosti i nezavisnosti uprave, ved o uticaju i prevlasti zakonodavstva nad upravom. Meutim, i u ovom sistemu postoji uticaj na zakonodavstvo, npr. ef drave, na prijedlog vlade, moe da raspusti zakonodavno tijelo i da naredi nove izbore. Vlada ima pravo da podnosi zakonske prijedloge zakonodavnom organu. Zbog posebnih situacija i okolnosti (privredne i finansijske mjere, razne opasnosti i sl.) uprava dobija sve vie pravo da donosi akte koje u pravilu donosi zakonodavni organuredbe sa zakonskom snagom. Uredbe su akti koje su po svojoj sutini zakoni, a donosi ih organ uprave, te tako zakonodavni poslovi prelaze na organe uprave. Na ovaj nain vlast se sve vie prenosi na mali broj ljudi u upravi, a istovremeno slabi zakonodavni organ. Naelo podjele vlasti je jedno od osnovnih naela na kojima se zasniva i dravnopravno ureenje Bosne i Hercegovine. Predsjedniki sistem Predsjedniki sistem, kao primjer principa podjele vlasti, je organizovan tako da organi koji vre tu funkciju budu to vie odvojeni i da se ne mijeaju i ne utiu jedan na drugi u obavljanju tih funkcija, za to su primjer SAD-e. Istina, ni teoretiari principa podjele vlasti, Don Lok i Monteskije, pod ovim principom nisu podrazumjevali potpuno odvajanje organa i funkcija vlasti. Meutim u praksi se teilo to vedem odvajanju vlasti i organa koji vre izvrnu i zakonodavnu vlast, pa su i ustavi svojim odredbama teili tom cilju. Ovaj sistem je dobio ime po organizaciji i funkcioniranju predsjednika republike. U njemu, obe vlasti (zakonodavna i izvrna) svoju legitimnost baziraju na neposredno izraenoj volji graana. Ovdje ne postoji posebno izdiferencirana vlada, kao organ nezavisan od efa drave. ef drave je dominantna figura u ustavnopolitikom sistemu. Izvrna vlast se organizuje tako to ef drave samostalno imenuje dravne sekretare, to de facto predstavlja njegov kabinet. Predsjednik je na elu kabineta, on razrjeava njegove lanove i samo obavjetava javnost i zakonodavnu vlast o tome, to znai da ef drave nosi teret cjelokupne izvrne vlasti i ne dijeli je sa nekim drugim dravnim organom koji bi bio nezavisan od njega.

Nadlenosti zakonodavne i izvrne vlasti su strikto podijeljene. Zakonodavni organ je Kongres, koji se sastoji iz dva doma: Predstavnikog doma i Senata. Prvi dom je predstavnik graana, a drugi federalnih jedinica. Domovi su ravnopravni i u ustavnoj i zakonodavnoj materiji, ali u drugim oblastima Senat ima vede prednosti. Predstavniki dom ine poslanici izabrani na cijeloj teritoriji opdim i neposrednim izborom. Senat ine senatori koji se biraju po dva iz svake drave lanice federacije, bez obzira na njenu veliinu, ime su sve federalne jedinice pravno izjednaene. Kako Senat ima prednost u odreenim poslovima, zato Senat daje miljenje i saglasnost na imenovanje najvanijih saveznih funkcionera, te se na taj nain mijea u poslove izvrne funkcije. Uz ovo, treba kazati da je Senat dosta uticajan na predsjednika Republike, jer senatori imaju dui mandat u odnosu na poslanike Predstavnikog doma, oni su znaajnije i uticajnije linosti sa velikim ugledom i malobrojno je lanstvo u odnosu na Predstavniki dom. Kongres je iskljuivi nosilac zakonodavne vlasti. Predsjednik Republike je odvojen od kongresa, njega ne bira Kongres, ved izabranici-elektori. Predsjednik je ef izvrne vlasti, ali on ima nekoliko znaajnih prava u odnosu na Kongres, to predstavlja mijeanje izvrne u zakonodavnu vlast. To su dvije vrste veta: suspenzivni i tzv. mini ili depni. Suspenzivni veto se satoji u tome da na izglasani zakon u Kongresu Predsjednik moe staviti primjedbe i vratiti zakon Kongresu na ponovno razmatranje, a da bi prijedlog postao zakon mora biti izglasan 2/3 vedinom. Depni veto se sastoji u tome da Predsjednik, ako mu je zakonski prijedlog dostavljen u posljednjih 10 dana zasjedanja Predstavnikog doma, moe prijedlog staviti u dep, jer vremenski ne moe staviti primjedbe ili potpisati prijedlog. U stvari, to je apsolutni veto, jer prijedlog mora ponovo na novom zasjedanju idi od poetka u zakonsku proceduru. Osim veta, Kongres moe izvjesne poslove prenijeti izvrnim organima i ovlastiti ih da te odnose svojim normama reguliraju, to znai da se umjesto zakonodavnog organa pojavljuje izvrni organ koji vri ovu funkciju. Pored ovih odnosa, imamo i ovlatenje Vrhovnog suda da ocjenjuje saglasnost zakona sa ustavom u, ukoliko Sud proglasi zakon ili neke njegove odredbe neustavnim, ne moe dodi vie do njihove primjene. Ovo sve ukazuje da ni u predsjednikom sistemu nije dolo do potpune podjele vlasti i odvojenosti organa i funkcija vlasti. Parlamentarni sistem Parlamentarni sistem se obino vezuje za Englesku. Nastao je u borbi izmeu kralja i parlamenta u doba kraja apsolutizma i raanja buroazije iako je kralj imao apsolutnu vlast (zakonodavnu i sudsku), on je povremeno ipak traio pomod i saradnju svoje ue sredine, ali i od krupne vlasti i svetenstva, a taj skup se nazivao Veliki savjet. Veliki savjet je u stvari pretea parlamenta. U poetku, kralj je bio jedini zakonodavac, a samo je traio pomod i savjet od Parlamenta i nije bio obavezan da prihvati njegov stav. Meutim, Parlament je brzo stekao pravo ueda u zakonodavstvu i to Dom komuna u XIV stoljedu i to kroz odobravanje poreza i podnoenje peticija. Iako kralj nije bio obavezan da prihvata inicijativu Donjeg doma, ipak je to sve ede inio jer je oporezivanje njemu prualo jedinu priliku da doe do finansijskih sredstava, a to je zavisilo od Donjeg doma. Iz ovog prava inicijative, brzo se stvorilo pravo Donjeg doma da izauje propise, koje je kralj pretvarao u zakone, ako je bio saglasan sa njima. Unato tome, i dalje su postojala odreena prava kralja u zakonodavnoj funkciji zbog ega je dolazilo do sukoba izmeu njega i Parlamenta. Ta borba je zavrila pobjedom Parlamenta 1689. godine i ovaj akt (Bill of Rights) je po svojoj vanosti imao istu snagu kao i Velika povelja sloboda. Po ovom aktu zabranjeno je kralju da obustavlja zakone i oslobaa od njihove primjene; zabranjeno je ubiranje bilo kakvih poreza i dranje stalne vojske bez dozvole Parlamenta; izbori za Parlament su morali biti slobodni i sl.

Parlament u Engleskoj se od poetka pa do danas sastoji iz dva doma: Gornjeg-Dom lordova i DonjegDom komuna. Dom lordova je nastao iz Velikog savjeta koji su sainjavali krupni feudalci i crkveni velikodostojnici. Aristokratski karakter je ovaj dom dauvao do dananjeg dana, to je kuriozitet za parlamentarni dom. Istina, u razvoju Doma lordova on je vie ostao izraz tradicije i istorije Engleske, bez velikih prava i uloge u dananjem parlamentarnom sistemu, tako da i pored toga to je Engleska uvela dvodomni sistem i uticala na mnoge zemlje koje su uvele parlamentarizam, ipak je u njoj danas stanje kao da manje-vie postoji samo jedan dom-Dom komuna. Danas se parlamentarizam sa svojom sutinom i mehanizmima stvara kroz odnos izmeu parlamenta i vlade. Istina, parlamentarizam koji se razvio u mnogim evropskim zemljama, po uzoru na Englesku kao kolijevku parlamentarizma, je dobio sasvim drugi izgled, posebno zbog viepartijskog sistema. Mjeoviti sistem Francuska je prva drava u Evropi koja je uvela parlamentarizam i primjenila princip podjele vlasti. Ovaj sistem ima i elemenata predsjednikog sistema, ali se i razlikuje od njega, zbog ega je poloaj i uloga predsjednika republike u Francuskoj vedi nego u SAD-a. Parlament je dvodoman i sastoji se od Nacionalne skuptine i Senata. Nacionalna skutina je opde predstavniko tijelo koje je izabrano putem opdih i neposrednih izbora, dok se Senat bira na posredan nain jer senatore biraju poslanici (lanovi departmanskih opdih vijeda i delegati opdinskih vijeda). S obzirom da se izbori obavljaju po departmanima, zbog toga je Senat predstavnitvo teritorijalnih zajednica. Senatori se biraju na 9 godina, s tim to se svake trede godine obnavlja jedna tredina. Predsjednik Republike je ef drave izabran od naroda. On ima poseban odnos sa parlamentom, mada je predsjednik u stvari i ef vlade, zbog ega vlada ne moe donijeti ni jednu odluku bez saglasnosti predsjednika Republike. Zbog toga se kae da predsjednik vlada, a ministri upravljaju. Vlada se obrazuje tako to predsjednik republike imenuje prvog ministra, a na njegov prijedlog i lanove vlade, s tim da lanovi vlade ne mogu biti i lanovi parlamenta. Prvi ministar se nalazi izmeu predsjednika republike i parlamenta koji ga kontrolie i moe ga opozvati. Odnos izmeu zakonodavne i izvrne vlasti je sasvim drugaiji nego u parlamentarnim ili predsjednikim sistemima. Ovdje jaa izvrna vlast na raun zakonodavne, a posebno jaa uloga predsjedika Republike. Parlament nema neograniena ovlatenja u zakonodavnoj vlasti, jer on donosi zakone samo u onoj mjeri koja mu je odreena ustavom. Vlada, ne ekajudi zakonska ovlatenja, ima pravo da regulie svu ostalu materiju svojim propisima, zato, vlada odgovaraparlamentu i on joj moe izglasati nepovjerenje, pa je i prinuditi na ostavku, to je ostatak od parlamentarnog sistema. Ustavnisud ima posebno mjesto i ulogu jer on vri ocjenu ustavnosti zakona, kao i ocjenu pravilnosti izbora predsjednika, poslanika i senatora, kao i pravilnost izvoenja referenduma. Odluka Ustavnog suda je konana i obavezuje sve organe. Zbog svega reenog, zakljuuje se da je ovo sasvim poseban sistem koji ima elemenata parlamentarizma, ali i predsjednikog sistema koji je izgraen pod velikim uticajem generala De Gola i predstavlja poseban sistem specifian za Francusku. Naelo jedinstva vlasti Ovaj princip se moe shvatiti u nedemokratskom i demokratskom smislu. Nedemokratski smisao se sastoji u tome to je vlast koncentrisana u jednom ovjeku, grupi, kasti, odnosno u jednom izvrnom organu, to nedozvoljava razvoj demokratije i prava graana. Zakonodavna vlast skoro i ne postoji, a najjae je razvijena upravna, odnosno izvrna vlast. Ovo je karakteristika robovlasnikih sistema, apsolutistikih monarhija i faistikih diktatura. Demokratski smisao principa jedinstva vlasti polazi od toga da vlast pripada narodu koji je vri neposredno ili posredno preko svojih izabranih predstavnika u najvanijem zakonodavnom organu. Zato

je osnovna vlast i njeni organi zakonodavna, jer on donosi osnovne akte po kojima svi ostali obavljaju poslove. Meu organima postoji odreena podjela s obzirom na obiljeja i specifinost poslova. Princip jedinstva vlasti malo je primjenjen u paraksi, npr. u vicarskoj u Ustavu iz 1848., u Francuskoj u Jakobinskom ustavu iz 1793., u Pariskoj komuni, u SSSR-u u Oktobarskoj revoluciji i za vrijeme bive SFRJ u vrijeme jednopartijskog komunistikog sistema. Konventski sistem Za princip jedinstva vlasti, konventski sistem vajcarske se uzima kao prvi, kolski primjer. Vrhovnu vlast vri Savezna skuptina, uz pravo graana i kantona da putem referenduma uestvuju u izmjenama ustava i donoenju saveznih odluka i zakona. Savezna skuptina se sastoji iz dva doma: Nacionalnog vijeda i Vijeda drava. Prvi dom predstavlja itav narod, a drugi federalne jedinice-kantone. Izvrnu vlast vri Savezno vijede koje se sastoji od 7 lanova koje bira Savezna skuptina, iji je mandat 4 godine, bez ogranienja se mogu birati. Svih 7 lanova saveznog vijeda se lazi na elu jednog od sedam centralnih organa uprave. Savezno vijede je i kolektivni ef drave koje ima predsjednika koga bira Savezna skuptina na godinu dana izmeu svojih lanova. Odnos izmeu zakonodavne i izvrne vlasti (Savezne skuptine i Saveznog vijeda) ureena je po konventskom sistemu. Zakonodavna i izvrna vlast su povezane i koncentrisane u zakonodavnom organu. Savezno vijede je podreeno Saveznoj skuptini, zbog ega moe ponititi normativni akt saveznog vijeda, bilo zbog nezakonitosti, bilo zbog necjelishodnosti. Savezno vijede podnosi nacrt zakona i odluka Saveznoj skuptini i daje miljenja o prijedlozima koje joj upute vijeda i kantoni, to je odlika zakonodavne vlasti. Savezno vijede moe samo da odredi datum stupanja na snagu zakona, ako to u zakonu nije odreeno, ali ima i ovlatenja za donoenje uredbi kojim raspolae svaka egzekutiva. Uloga saveznog vijeda jaa zbog dva ovlatenja: Prvo, Savezna skuptina moeposebnim zakonom ovlastiti savezno vijede da umjesto nje regulie odreena pitanja i Drugo, U sluaju rata i ratne opasnosti, Savezna skuptina moe dati saveznom vijedu puna ovlatenja, da bez ikakvih ogranienja moe donositi propise kojima de derogirati ne samo zakone, ved i ustavne odredbe. Policijska i pravna drava Policijska drava je drava apsolutizma-apsolutistika drava i nije vezana pravom. Njeni organi rade po naredbama i instrikcijama izvrne vlasti, a pravna pravila su obavezna samo za nie organe, to predstavlja premod policije i izvrnih organa nad zakonodavnim. Postoji princip podjele vlasti, ali vlast nije koncentrisana u demokratski izabranom zakonodavnom organu (parlamentu), ved i izvrnoj vlasti, ak u pojedincu, efu te vlasti i zato je on neogranien jer nikom ne polae raun niti pravne norme ograniavaju njegovu vlast. Policijski aparat je dominantan u dravi i nosi sve aktivnosti, to jaa direktno i vojsku, a za posljedicu imamo policijsku i militaristiku dravu u kojoj pojedinac nije graanin nego podanik (ima samo obaveze a ne i prava). Pojedinac ima samo privatna, a ne i javna subjektivna prava, zbog ega je ovakva drava prolost (ovo je specifinost faizma, nacionalsocijalizma, rasizma i sl). Pravna drava se pojavljuje kao suprotnost policijskoj i ona nastaje poslije policijske, ukidanjem apsolutizma i uvoenja buroske demokratije. Pravo je obavezno ne samo za one kojima se upravlja, nego i za one koji upravljaju. Dravna vlast nije slobodna, ved vezana pravom koje stvara. Dravni organi moraju raditi na osnovu pravnih normi. Svaki akt dravnog organa mora imati svoju osnovu u pravnoj normi, a ovo posebno vai za izvrne i upravne organe. Protiv svakog akta, posebno upravnog, moe se podnijeti alba, tuba, ali se moe i pobijati nezakonit akt, ukljuujudi i sudsku kontrolu akata. Sva vezanost uprave pravom, a naroito sudska

kontrola, zahtjeva primjenu naela zakonitosti uprave, to je jedna od bitnih karakteristika pravne drave. U pravnoj dravi pojedinac nije podanik ved graanin (ima i prava i obaveze), zbog ega ima privatna subjektivna prava, ali i javna prava, odnosno prava prema dravnoj vlasti, naroito prema organima uprave. Danas vie nije problem da drava svoje aktivnosti regulira pravnim normama i da pojedinac bude graanin sa pravima i obavezama, ved da se ovakav sistem ostvari u praksi i da pravo bude realnost, zbog ovoga i danas reakcionarni reimi ne ostvaruju pravnu dravu i u njima pravo slui sili, umjesto da sila slui pravu.

PRAVO Nastanak i pojam Pored mnogih pojmova i shvatanja, pravo se moe uglavnom promatrati kao drutvena pojava, kao sreena cjelina pravnih normi i drutvenih odnosa (pravni poredak) i kao sistem prava, odnosno povezanost odreenih pravnih normi kao sistem. Pravo i njegov pojam treba promatrati kroz nekoliko pravaca koji nam najbolje daju uvid u pojam prava: 1. Pravo kao norma i pravo kao akt: Po normativstima, pravo je idealna drutvena pojava van realiteta vremenske i prostorne dimenzije i ono se uzdie nad ljudskim ponaanjem, zbog ega istiu normativsti, da pravo nije na ovaj nain shvadeno, ne bi bilo mogude razlikovati krivino djelo ubistva koje je protupravno, od izvrenja smrtne presude koja je pravom opravdan prestanak ivota. Najizrazitiji teoretiar normativizma je Hans Kelzen, koji odvaja pravo od pravde i kae da se pozitivno pravo mora jasno razlikovati od filozofije prava. Dakle, ono to se ne moe nadi u sadrini pozitivnopravnih normi, ne moe ni udi u neki pravni pojam. Kelzenova teorija se smatra istom teorijom prava i ona je osloboena ideolokih, politikih, drutvenih i drugih elemenata. Za razliku od normativista, fakticisti u pravu vide samo fakt koji zajedno sa drugim drutvenim faktima ine faktiki poredak. Moglo bi se redi, pravo je jedan fakticitet uoblien kao odreena mainerija. 2. Pravo kao jeziki proces predstavlja jedan specifian jeziki proces sastavljen od misli koje su izraene jezikom (usmeno ili pismeno). 3. Pravo kao vrijednost, po kome se za razliku od drugih pojava drutva i drutvenosti, pravo pojavljuje i kao vrijednost kojoj tee skupine ljudi eljne dobre organizovanosti sa ciljem skladnog razvoja meuljudskih odnosa. Od mnotva vrijednosti kojima moemo obiljeiti pravo, izdvajaju se: pravda, sloboda, mir, red i sigurnost. Pojam prava Pravo se nekada definira iroko, npr. pravo je jedna od opdih drutvenih pojava kao to su obiaj, moral, drava i sl., a nekada vrlo usko, npr. kada se govori o nekom odreenom pravu koje se vezuje za odreeno lice (subjektivno pravo) kao to je pravo na rad, birako pravo i sl. Pravo treba prvo odrediti u najirem smislu kao drutvenu pojavu, kao kada se objanjava obiaj, moral i druga drutvena pravila i drutveni odnosi, ovisno od toga da le se pojave objanjavaju kao norme ili kao drutveni odnosi. Prvo, pravo kao drutvena pojava, moe se jedino izjednaiti sa pozitivnim i sa istorijskim pravom. Razlika izmeu pozitivnog i istorijskog prava je u vremenskom vaenju, a ne u sutini prava kao drutvene pojave. Drugo, vrlo je vano odrediti karakter prava, da li je to dravna ili vandravna kategorija. Tek sa stvaranjem drave stvaraju se pravne norme koje reguliu odreene drutvene odnose. Te norme stvara drava i njima odreuje kako ljudi imaju da se ponaaju.

Trede, normu (pravilo) treba vezati za drutvene odnose. Norma se ne moe shvatiti kao neto odvojeno, van drutva i odnosa. Norma je pravilo koje regulie odreene drutvene odnose, odnose ljudi, zbog ega to mora biti pravna norma. etvrto, pravne norme ne samo da reguliu drutvene odnose, ved ih i usmjeravaju u odreene tokove u kojima stoje odreeni ciljevi i vrijednosti. Peto, pravna norma je, bez obzira koje drutvene odnose regulie i bez obzira na koji nain to ini (imperativno, indikativno i sl.), u sutini je zapovijest. Drutvene norme Norma je rije latinskog porijekla i znai pravilo. Drutvene norme ili drutvena pravila su pravila ponaanja ljudi u drutvu. Norme su izraz drutvenih odnosa i zato one moraju odgovarati novonastalim odnosima, a to je posljedica uzajmne povezanosti i zavisnosti drutvenih pojava i normi. Drutvena norma se sastoji iz dva osnovna elementa: dispozicije i sankcije. Dispozicija je najvaniji dio norme i njome se odreuje kako se ljudi trebaju ponaati. Sankcija je drugi dio norme, odnosno pravilo ponaanja u sluaju nepotivanja dispozicije. Sankcija u irem smislu odreuje ponaanje subjekta koji je povrijedio dispoziciju, odnosno kako treba da se ponaa po sankciji, da je izvri. U uem smislu, pod sankcijom se podrazumjeva samo kazna, odnosno oduzimanje odreenog dobra zbog uinjenog prekraja, te se sankcija najede smatra samo u ovom smislu. Sankcija ne mora biti u svakoj drutvenoj normi, jer svako drutveno ponaanje ne mora biti sankcionisano. Ako norma sadri i dispoziciju i sankciju, onda je to potpuna norma, a ako sadri samo dispoziciju, onda je to nepotpuna norma. Istina, samo ako se subjekt ne ponaa po dispoziciji, sankcija de se tada primjeniti. To znai da de se subjekt ponaati po dispoziciji ili po sankciji. Drutvena norma sadri i druge elemente, koji su u nekim normama odreeni, a u nekim ih nema. Od svih ti elemenata treba naroito istadi pretpostavku-hipotezu sankcije, koja se sastoji u opisivanju prekraja, povrede dispozicije i izraava se na razne naine, sa vie ili manje opisa te povrede. Izmeu prirodnih zakona i drutvenih normi postoji velika razlika, jer su prirodni zakoni pravila u prirodi. Zato, prirodni zakoni ne reguliu odnose izmeu ljudi ved djeluju neumitno i oni su najmodniji i na njih ovjek ne moe uticati, npr. niko ne moe biti izuzet od sile zemljine tee. Isti drutveni odnosi su esto regulisani razliitim normama, npr. obiajnim, pravnim i sl. normu stvara ili drutvo u cijelosti ili odreena drutvena zajednica, pa su zato prve opdije, a druge su posebne. Pored mnogobrojnih podjela drutvenih normi, mi demo pomenuti dvije. Prva, podjela drutvenih normi je na tehnike i drutvene norme u uem smislu ili izdvajanje tehnikih normi kao posebne vrste i Druga, podjela drutvenih normi prema sankciji. Treba pomenuti i drutvene norme od posebnog znaaja za pravne norme, kao to je: obiaj, moral i norme drutvenih organizacija. Tehnikim normama se izraava odreena objektivnost na koju ovjek ne moe uticati i ovjek se mora pokoravati tim pravilima, npr. ako ovjek hode da gradi objekat mora da potuje pravila o gradnji jer je to objektivna nunost. Tehnike norme mogu postati i drutvene norme u uem smislu, npr. ako se sankcioniu, kada drava odredi vakcinaciju graana od neke bolesti i propie sankciju za nepotivanje te norme. Tada pravila o vakcinaciji dobijaju i karakter pravnih normi. Podjele drutvenih normi prema sankciji je posebno prisutna kod vanih normi i teih povreda ija je opasnost od posebnog znaaja za drutvo. Ukoliko su norme vanije i povreda veda, utoliko su i sankcije tee. Klasifikacije se mogu vriti i prema teini sankcije, vanosti norme i veliine povrede prekraja. Pravilo je da je primjena sankcije organizovanija (primjenjuje je drava), ukoliko je norma vanija, njena povreda veda i sankcija tea. Istina, ima i vrlo tekih sankcija koje se mogu neorganizovano izvriti, npr. lin vri masa neorganizovano.

Obiaj Ovo je tipian primjer drutvene norme iji je stvaralac neorganizovana drutvena masa. Obiaj nastaje postepeno i sporo, a kad se stvori onda je ukorijenjen u svijest ljudi. Zato nastaje spontano i stihijski i odlikuje ga konzervativnost. Obiaj ine pravila ponaanja ljudi u drutvu stvorena dugim istovrsnim neposrednim ponavljanjem, jer se u brzim promjenama drutva obiajne norme ne mogu stvarati. Obiaj se susrede u svakom drutvu, a razlikuje se s obzirom na razne drutvene sredine, grupe, geografska podruja i sl. Kada drava preuzme obiajne norme i sankcionie ih, tada imamo tzv. obiajno pravo. Obiajne norme mogu imati raznovrsne sankcije i one mogu biti blage, npr. prezir, a mogu biti i vrlo teke i idi do oduzimanja ivota, npr. sluaj kod krvne osvete. Moral Moralne norme, za razliku od obiaja, ne stvaraju se dugotrajnim ponaanjem, ved to mogu biti i trenutna ponaanja zasnovana na odreenom opredjeljenju u svijesti ljudi o dobru i zlu. Zato je razlii moral, npr. u prvobitnoj zajednici, robovlasnikom ili buroskom drutvu. I moralne norme imaju sankciju, npr. gria savjesti moe imati jako dejstvo kod odreenih ljudi. Za dravu i njene pravne norme vrlo je vaan odnos sa moralnim normama, jer su sve drutne norme u uzajamnom, dijalektikom jedinstvu koje proizilaze iz objektivne drutvene stvarnosti. Iako proizilaze iz objektivne stvarnosti, one su autonomne-slobodne, jer ih sam subjekt usvaja i na osnovu toga se ponaa. Znaaj morala se sastoji u njegovom uticaju na pravo. Sankcija za iskazano nepotivanje vladajudeg morala nije pravnog karaktera jer se moralna sankcija svodi na reakciju samog poinioca moralnog delikta. Istina, neposredno prepoznatljivo moralno pravilo moe biti pretoeno i u pravno pravilo, im dobije snagu pravnog autoriteta. Norme drutvenih organizacija Ovim normama se odreuje organizacija i funkcionisanje drutvenih organizacija, kao i ponaanje lanova u organizacijama. Normama se odreuju pravila i dunosti lanova, kao i sankcije u sluaju povrede tih normi. Ove sankcije su, za razliku od obiaja i morala, daleko organizovanije. Organi koji mogu utvrditi povredu norme i primjenu sankcije prema prekriocu su, npr. razni sudovi, komisije i druga tijela. Norme ovih organizacija se nalaze u njihovim aktima, npr. statutima, pravilnicima i sl., pa kako su sreene, zato se i razlikuju od obiaja i morala. Dok se obiaj i moral, kao norme neorganizovanog drutva, razvijaju mimo pravnih normi i drave, kod normi drutvenih organizacija drava moe odrediti koje su norme drutvenih organizacija dozvoljene, a zabraniti one iji rad i norme ne odgovaraju dravi i njenom pravu. Kod normi neorganizovanog drutva drava moe ak i zabraniti neke obiaje, ali je taj uticaj ipak znatno slabiji, jer de se ljudi i dalje ponaati po obiajnim normama i drava de teko modi silom da ih iskorijeni.