Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Hodi: iva bia u islamskoj religijskoj bioetikoj perspektivi UDK712:504.

03

Prethodno priopenje.

316.644:504.54 504.54: 159.93

Primljeno: 19. 6. 2008. Prihvaeno:20 10. 2008

IVA BIA U ISLAMSKOJ RELIGIJSKOJ BIOETIKOJ PERSPEKTIVI

Devad Hodi
Fakultet islamskih nauka emerlina 54 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina e-mail: nhodzic@gmail.com

Saetak
Islamska bioetika perspektiva temelji se na religijskom aksiomu da sva bia imaju prava koja im daruje Bog i ovjek ih je duan uvaavati. Temeljei se na tom religijskom etikom postulatu, islamski normativni i interpretativni izvori sadre niz uporita za samilosno odnoenje prema ivotinjama. Prava ivotinja u islamskoj etikoj i pravnoj tradiciji bolja su nego u stvarnosti muslimanskih drutava. Iako islamski svjetonazor polazi od kozmike hijerarhije i gradacije bitka u kojoj ovjek ima u odnosu na prirodu i druga iva bia nadreen poloaj, njegov (ovjekov) odnos prema drugim biima nije antropocentriki nego teocentriki. Kljune rijei: ivot, moralni obzir, ubijanje ivotinja, dunosti prema ivotinjama, kozmika hijerarhija, teocentriki odnos

Ne bih li trebao posluiti se primjerom kao to volim Kao to nam Bog daje primjer ivota Spominjui muicu? To su rijei Johanna Wolfganga von Goethea iz njegovog Zapadno-istonog divana (West-Oestlicher Diwan), pjesnikog djela inspiriranog perzijskim pjesnikom Hazom irazijem i islamskom kulturom u cjelini, u kojima se znameniti njemaki pjesnik i mislilac zapravo poziva na 26. stavak kuranskog poglavlja al-Baqarah: Zaista se Bog ne stidi spomenuti muicu.1

1 Usporedi: Annemarie Schimmel, Islam and the Wonders of Creation: The Animal Kindom, Al-Furqan Islamic Heritage Foundation, Publications: No.81, Al-Furqan Lecture Series: No.5, London, 1. septembar, 2003., str. 1. i dalje.

361

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Hodi: iva bia u islamskoj religijskoj bioetikoj perspektivi

U Kuranskoj perspektivi
U navedenoj Goetheovoj aluziji rije je samo o jednom u nizu mnogih kuranskih stavaka u kojima se utemeljuje islamski metaziki horizont za etiki status i znaenje ivotinja u islamskom religijskom, antropolokom, lozofskom i umjetnikom univerzumu. A taj metaziki horizont u kojem se musliman moralno, kulturno, reeksivno i estetski susree s Prirodom i ivim biima u njoj bitno je odreen tewhidom. To znai da Priroda u cjelini, i u njoj sva iva bia posebno, predstavljaju teofanije boanskih imena. Evo samo dva kuranska mjesta gdje se na to ukazuje: I nema niti jednog ia a da On nije uzeo sudbinu njegovu. (Hud: 56) Allahu pripada sve to je na nebesima i sve to je na Zemlji! Allah zaista svaku stvar obuhvata! (An-Nisa: 126) Prema islamskom uenju cijela Priroda je proeta principom tewhida, jedinstva. To dalje znai da svako bie opstoji u Bogu, odnosno da Bog daje bitak svakom biu. Prema tumaenju velikih islamskih mistika temeljna islamska maksima nema boanstva osim Boga (la ilahe illallah) zapravo znai da nema nieg osim Boga. Princip Tewhida podrazumijeva da su i ovjek i sve drugo u prirodi povezani, integrirani u boanskoj osnovi i da su sva bia razliiti izrazi jednog ivota. U kuranskom semiotikom univerzumu ivotinje ine zajednice koje se usporeuju s ljudskim zajednicama: Sva iva bia po zemlji to hode i sve ptice to na krilima svojim lete, zajednice su, svjetovi kao i vi to ste. (Al-Anam: 38) U kuranskom semiotikom univerzumu ovjek i ivotinje nalaze se u dijalokoj komunikaciji: Sulejman (Solomon) razgovara s pticama i mravima: A Davudu i Sulejmanu Znanje smo darovali i oni su kazali: Hvala Allahu, Koji nas je odlikovao nad mnoge robove svoje vjernike! I Sulejman naslijedi Davuda i ree: O ljudi, podueni smo zboru ptica i dato nam je jo svaega! To je blagodat doista oita! I sakupljene bijahu Sulejmanu vojske njegove od dina, i ljudi, i ptica, sve red od reda. im stigoe do mravlje doline, jedan mrav ree: O mravi, u vaa stanita ulazite, da vas ne zgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i neosjetite. I Sulejman se rijeima njegovim glasno nasmija i ree: Gospodaru moj, nadahni me da Ti zahvaljujem na blagodatima koje si podario meni i mojim roditeljima, i da inim dobro s kojim si zadovoljan Ti! I Milou Svojom me Svoje dobre robove mene uvedi! (An-Naml: 15-19), a gavran podsjea Ademovog sina koji je ubio svoga brata da u odnosu prema njemu zadri bar minimum dostojanstva: I dua njegova navrati ga da ubije brata svoga, i ubi ga, i gubitnikom posta. I Allah posla jednog gavrana da po zemlji kopa, da mu pokae kako da zakopa lijes brata svoga! I on povika: Teko meni, zar ne mogu ja da poput ovoga gavrana zakopam lijes svog brata?! I on se pokaja. (Al-Maida: 30-31) A zemlju je za sva iva bia razastro. (Ar-Rahman: 10) Na Zemlji nita ivo ne postoji, a da ga Allah ne hrani... (Hud: 6) I Semudu smo poslali njihova brata Saliha. Govorio bi im: O moj narode, Allahu vi robujte, pa, vi drugog boga osim Njega nemate! Razgovijetni dokaz dolazi vam evo od Gospodara vaega, ova Allahova kamila znak je vama, pa je ostavite po Zemlji Allahovoj neka pase i zlo joj nikakvo ne nanosite da vas kazna bolna ne sustigne! (Al-Araf: 73) Zar ne vidi da Allahu niice padaju i oni to na nebesima su i oni to na Zemlji su, i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drvee, i ivotinje i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zasluuju... (Al-Hadd: 18) 362

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Hodi: iva bia u islamskoj religijskoj bioetikoj perspektivi

ivotinje u poslanikoj tradiciji

U jednoj poslanikoj predaji koja se prenosi u vie verzija Muhammed, alejhisselam, je rekao: Svakom muslimanu koji zasadi drvo ili posije sjemenke, pa to bude jela ptica, osoba ili bilo koja ivotinja, to e se vrednovati kao milosre.2 Muhammed, alejhisselam, svoje je sljedbenike pouavao da ivotinje koriste samo za nune svrhe. Kada je jednom na trgu zatekao nekog ovjeka koji sjedi na svojoj devi upozorio ga je: Ne koristite lea vaih ivotinja kao govornice. Uzvieni Bog ih je uinio sredstvom samo da vas prevezu do mjesta do kojeg ne biste na drugaiji nain mogli doi bez velikih tekoa.3 Vjerovjesnik Muhammed, alejhisselam, je vjerovao da ivotinje imaju emocionalni ivot koji valja potivati: Prema jednoj predaji, jedan je njegov uenik uzeo jaje neke ptice koja je okolo frenetino cijukala. Vjerovjesnik je uzviknuo: Ko je prouzroio alost ove ptice uzimajui jaja iz njezinog gnijezda. Vratite ih.4 U pogledu divljih ivotinja Poslanik Muhammed, alejhisselam, je zabranio njihov lov iz sportskih, rekreativnih i zabavnih razloga.5 Mnoge poslanike predaje govore u prilog moralnom obziru prema ivotinjama. Jednu takvu poslaniku predaju6 opjevao je veliki muslimanski mistik Attar u stihovima koji glase:

ena i pas
Prorok ree: Bila neka ena raskalaena ponaanja, bestidna grenica, okaljana. Jednog dana prolazei poljem, opazi na svom putu zdenac kraj kojeg je bio pas to je dahtao od ei, isplaena jezika; s punom njenou, ona odustade od svoga nauma. Od cipele napravi kofu, od kaputa ue, Izvue vodu i napoji psa. Za to dobroinstvo Bog ju je uzvisio u oba svijeta. Na no svoga uzaaa vidjeh je lijepu poput mjeseca u Raju. tako raskalaena ena dobila je od Boga tako veliku nagradu zato to je napojila psa. Ako i naas utjei tue srce, tvoja e Nagrada biti vea od obaju svjetova.7

2 Sahihu-l-Bukhari, (arapski-engleski) Darusselam Publishers, Saudi Arabia (bez godine izdanja), 3:39:513; cf. 10:3764-3770. 3 Mishkat al-Masabih, 829., citirano prema: Richard C. Foltz, Animals in Islamic Tradition and Muslim Culture, Oxford, 2006., str. 19. 4 Muhammad Baqir al-Majlisi, Bihar al-anwar (Bairut, 1983), 64:307. 5 Sahihu-l-Muslim, (arapski-engleski) Darusselam Publishers, Saudi Arabia, juni 2007., 4:2593. 6 Sahihu-l-Muslim, 4: 1215, 1381.

363

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Hodi: iva bia u islamskoj religijskoj bioetikoj perspektivi

ivotinje u muslimanskoj intelektualnoj tradiciji

U muslimanskoj znanstvenoj, lozofskoj, teolokoj, knjievnoj i umjetnikoj tradiciji ne-ljudska iva bia su sveprisutne gure, likovi i simboli. Mogli bismo rei, ne-ljudska iva bia igraju znaajnu ulogu u muslimanskoj fenomenologiji duha. Ovdje ostavljamo po strani svijet muslimanske knjievnosti i umjetnosti, u kojem, kao uostalom i u drugim kulturnim svjetovima, ivotinjski likovi, u djelima poput Kalile i Dimne, Hiljadu i jedne noi, Attarovog Razgovora ptica, Rumijeve Methnewije, muslimanskih minijatura, igraju znaajnu ulogu i javljaju se u razliitim znaenjskim nivoima, od hedonistiko-putenog, preko etiko-socijalnog do najeeg, simbolikog. Kao to iz naeg tematsko-problemskog okvira izostavljamo muslimanske znanstvenike koji su pisali djela s podruja zoologije kao to su al-Jahiz i njegovo djelo Knjiga o ivotinjama (Kitab al-hayawan), Abu Yahya al-Qazwini i njegovo djelo uda stvaranja, al-Marwazi i njegovo djelo Prirode ivotinja i mnogi drugi.8 Muslimanska lozofska tradicija peripatetike orijentacije preteno je panju usmjeravala na metazika pitanja. U takvoj orijentaciji fenomenalni svijet pa tako i svijet ivotinja imao je vie znaenje ilustriranja Boanskog Uma. Pa ipak, neki veliki muslimanski lozo bavili su se nekim etikim aspektima svijeta ivotinja. Tako, na primjer, Abu Bakr Muhammad b. Zakariyya al-Razi (u. 925. ili 932.) u svom djelu Filozofski put (Sirat al-falsaya) govori o ljudskom odnosu prema ivotinjama prihvaajui njihovo ubijanje samo pod uvjetom da predstavljaju opasnost za ljudski ivot, drei problematinim klanje domaih ivotinja. Uz to on smatra da due ivotinja prelaze u savrenija tijela i tako se pribliavaju svom spasenju.9 Veliki muslimanski lozof i lijenik Avicena (Abu Ali ibn Sina, 980.-1037.) napisao je kratko mistiko djelo pod naslovom Ptica (AlTayr) u kojem koristi esti simbol ptice u letu da predstavi putovanje due ka konanoj realnosti. Ovo djelo predstavljalo je vaan poticaj mnogim muslimanskim misticima, prije svih velikom sujskom pjesniku Fariduddinu Attaru da napie svoje genijalno djelo Razgovor ptica (Mantiq al-Tayr), Ahmedu Gazaliju da ispie svoje najbolje stihove mistike ljubavi i iluminacionistikom lozofu Shihabuddinu Suhrawardiju da formulira svoju sinkretiku lozoju svjetlosti. Moda najveu panju ivotinjskom svijetu u muslimanskoj lozofskoj tradiciji posveuje tajni enciklopedijski lozofski savez u X stoljeu iz Basre ista braa (Ihwanus-safa). Ovdje ukazujemo na njihovo poznato djelo Rasprava o tubi ivotinja protiv ovjeka (Risala tedai al-haywanati ala al-insan)10. Tako, na primjer, u poglavlju Objanjenje
7 Eva de Vitray Meyerovitch, Antologiji sujske poezije, prevela s francuskoga Mirjana Dobrovi, Naprijed, Zagreb, 1988., str. 212. 8 O ivotinjama u muslimanskoj znanstvenoj klasinoj misli i u muslimanskoj knjievnosti i umjetnosti vidjeti: Richard C. Foltz, Animals in Islamic Tradition and Muslim Culture, str. 54.-64. i 65.-84. 9 Abu Bakr Muhammad ibn Zakariyya al-Razi, Sirat al-falsaya, Teheran, 1964. Citirano prema: Richard C. Foltz, navedeno djelo, str. 48. 10 Vidjeti: Ihwanu s-safa, Rasprava ovjeka sa ivotinjama, prijevod s arapskog i biljeke Enes Kari, pogovor: Devad Karahasan, Sarajevo, 2001. godine.

364

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Hodi: iva bia u islamskoj religijskoj bioetikoj perspektivi

tube i ivotinjskog jadanja na ljudsko nasilje ivotinje se redom ale na ljudsko ophoenje s njima. Jedna kae da to to ih ovjek hrani, poji i pazi nije iz milosti i njenosti ve iz vlastitog interesa. Druga (magarac) nastavlja rijeima: O Kralju, da ti je nas kao robove vidjeti u rukama sinova Ademovih... Da nas, Kralju, vidi smilovao bi se, i saalio, i plakao zbog nas. Potom se jada ovan: Kad bi samo vidio, Kralju, nas robove u rukama sinova Ademovih! Uzimaju nae mlade, janjad i jarad, rastavljaju ih od njihovih majki... U istom tonu nastavlja deva, slon, konj i druge ivotinje. Svi se ale na ovjekovu neosjetljivost prema njima11. Ovdje moemo spomenuti jo jedno muslimansko lozofsko djelo u kojem ivotinje predstavljaju znaajne gure. To je lozofski roman muslimansko-panjolskog lozofa Ibn Tufayla (u. 1185.) ivi, sin Budnoga (Hayy ibn al-yaqzan). Rije je o raspravi u kojoj Hayy na ljudima nenaseljenom otoku odrasta u koegzistenciji s ivotinjama, a odgaja ga, hrani i skrbi o njemu kouta, a uitelj mu je zdrav razum. Muslimanska spekulativna i dijalektika teologija dijeli s lozojom od Grka preuzeto gledite da ivotinje imaju duu koja za razliku od ljudske due nije vjena budui da ne moe sudjelovati u svjetskom umu. U tom pogledu neki predstavnici mutezilijske teoloke kole predstavljaju izuzetak u svom uvjerenju da e due dobrih ivotinja uivati u vjenom ivotu na Nebu dok e due loih ivotinja biti u paklu.12 Ovdje moemo spomenuti i naeg bonjakog mislioca iz 18. stoljea koji pie Traktat o samilosti i saaljenju spram ivih stvorenja13 (Risala al-marhama wa a-afaqa ala l-halq)14 i u kojem, na temelju islamskih normativnih izvora, u moralni obzir milosti kao etiki najuzvienije vrline ukljuuje sva iva bia.

ivotinje u muslimanskoj etikoj i pravnoj perspektivi

S islamskog etikog i pravnog stanovita ubijanje uope pa i ubijanje ivotinja je loa stvar. Muslimani ne smiju za vrijeme hodoaa, dok su u ritualnoj odjei (ihram) ubiti bilo koje ivo bie. Ova zabrana ukazuje na to da je ubijanje samo po sebi neist in. U principu, muslimanima je dozvoljeno ubijanje ivotinja samo u svrhu zadovoljenja gladi ili u svrhu vlastite zatite od opasnosti. Dodue, moemo se sloiti s Richardom Foltzom koji primjeuje da bi i strogo doslovno tumaenje mnogih nedvojbenih islamskih
11 Vidjeti: Ihvanu s-safa, Rasprava ovjeka sa ivotinjama, str. 51, 58. 12 Usporedi: Richard C. Foltz, navedeno djelo, str. 6.-7. 13 Rukopis je preveo Nijaz ukri i objavio pod naslovom Etika milosra ili Traktat o samilosti i saaljenju spram ivih stvorenja od H. Mustafe sina Muhammeda Pruaka (? 169/1755-76) u Zborniku radova islasmskog teolokog fakulteta u Sarajevu, 2, 1987., str. 155.-204. 14 Rukopis se nalazi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu (Rukopisna zbirka br. 761. fol. 7b do 14b) Usporedi: Dobraa Kasim, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, GHB, Sarajevo, 1979., II, br. 1493./3; takoer: Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 470.-476.

365

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Hodi: iva bia u islamskoj religijskoj bioetikoj perspektivi

restrikcija ubijanja, kada bi se univerzalno promatrale, vodilo mnogo boljem tretmanu ne-ljudskih ivih bia nego to ga ova imaju u muslimanskim i drugim drutvima.15 U pogledu divljih ivotinja sportski lov i ubijanje divljih ivotinja za bilo koje druge svrhe (kao to su dekorativne) osim prehrane je zabranjeno, mada je ova zabrana esto ignorirana, posebno od strane elita, u historiji muslimanskih drutava.16 Uope uzevi, islam zahtijeva da divljim ivotinjama treba biti doputen nesmetan ivot, pod uvjetom da ne predstavljaju opasnost za ljude. Pticama, na primjer, treba dopustiti da slobodno lete, i u muslimanskoj tradiciji uvijek se smatralo nedoputenim njihovo dranje u kavezima. U pogledu domaih ivotinja u muslimanskoj etikoj i pravnoj tradiciji artikuliran je niz etikih pravila i dunosti. Tako, na primjer, ajski pravnik Izzuddin ibn Abdusselam es-Sulami (u. 1262.) u svom djelu Pravila o propisima o dobrom postupanju s ivotinjama (Qawaid al-ahkam masalih al-anam) govori o sljedeim dunostima koje ovjek ima prema domaim ivotinjama: - Treba se brinuti za njih, ak i onda kada zbog starosti ili bolesti ne moe oekivati nikakvu korist od njih; - Ne smije ih preoptereivati; - Ne smije ih drati u blizini bilo ega to im moe nanijeti tetu; - Treba ih usmrtiti na odgovarajui nain i paljivo. Njihovu kou smije skidati tek kada se tijelo potpuno ohladi i ivot prestane; Njihove mlade ne smije usmrtiti pred njihovim oima; Duan je redovno ih opskrbljivati hranom i istom vodom; Mujake i enke u vrijeme parenja treba drati zajedno.17 Suvremeni iijski pravnik Hashem Naji Jezayery donosi sljedeu listu prava ivotinja, baziranu na iijskim poslanikim predajama: Ne igosati ivotinje u lice i ne udarati ih po licu, jer one slave Uzvienog Boga; Ne forsirati ivotinje da nose vei teret nego to su u mogunosti; Ne forsirati ivotinje da putuju dalje nego to su u mogunosti; Ne stajati na leima, struku ili vratu ivotinja; Ne koristiti lea ivotinja kao govornicu; Prije punjenja svog trbuha misliti na punjenje trbuha ivotinja; Prije utaenja svoje ei, misliti na e svojih ivotinja; Prilikom pripitomljavanja ivotinja ne udarati ih bespotrebno; Kad je ivotinja neposluna, kazniti je samo koliko je neophodno.18
15 Richard C. Foltz, navedeno djelo, str. 33. 16 Ibid., str. 33. 17 Izzuddin ibn Abdusselam Al-Sulami, Qawaiid al-ahkam masalih al-anam, Damaskus, 1992., engleski prijevod: Mawil Izzi Dien, The Environmental Dimensions of Islam, Cambridge, 2000. Ovdje citirano prema: Richard C. Foltz, navedeno djelo, str. 34. 18 Jezayery, Hemayat az hayvanat dar eslam, (Vanost ivotinja u islamu) Qom, 1379 (2000.), str. 107.109. Citirano prema: Richard C. Foltz, navedeno djelo, str. 34.-35.

366

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Hodi: iva bia u islamskoj religijskoj bioetikoj perspektivi

Ovdje je znaajno spomenuti da je na Sveuilitu Al-Azhar 2004. godine odrana konferencija o pravima ivotinja. Konferenciju je organizirala vicarska veterinarka Petra Maria Sidhom u suradnji sa SPARE i Al-Azhariovim Salih Kamel Centrom za islamsku ekonomiju. Sudionici konferencije, meu njima i muslimanski teolozi i pravnici, historiari i lozo, vladini predstavnici, veterinari i udruge za zatitu ivotinja pozvali su na unapreenje tretmana ivotinja u znanstvenim istraivanjima, proizvodnji hrane i u drugim oblastima.

Umjesto zakljuka
Najkrae, prava ivotinja u islamskoj etikoj i pravnoj tradiciji bolja su nego u stvarnosti muslimanskih drutava. Tretman ivotinja u dananjim muslimanskim drutvima uvjetuju i ekonomske, klimatskogeografske, privredne i ukupne sociopolitike prilike u kojima se nalaze mnoga muslimanska drutva. Nekada, u boljim vremenima, muslimani su, na primjer, i u Bosni, osnivali vjerske zadubine za zatitu ivotinja i zbrinjavanje pasa lutalica. U vrijeme Osmanskog carstva u Istambulu su postojale i bolnice za ivotinje.19 Ali, s druge strane, za bolji etiki i pravni tretman ivotinja u muslimanskom svijetu potrebno je i slobodnije, kritikije i ekoloki, bioetiki i holistiki, kreativnije i uravnoteenije tumaenje islamskih izvora koji pruaju mogunosti za takvo to. Jer, iako islamski svjetonazor polazi od kozmike hijerarhije i gradacije bitka u kojoj ovjek ima u odnosu na prirodu i druga iva bia nadreen poloaj njegov (ovjekov) odnos prema drugim biima nije antropocentriki nego teocentriki, a to znai da svim biima iz svoje Stvaralake Milosti Bog podaruje bitak, smisao, intrinzinu vrijednost i pravo prema kojima se ovjek ima odnositi kao Namjesnik Boiji (halifa) na Zemlji, ugledajui se na Boga i njegovu milost koja prema kuranskoj uputi obuhvaa svako bie.

19 Michael de Montaigne, Of Cruetly, u: The Complete Works: Essays, Travel Journal, Letters, trans. Donald M. Frame, New York, 2003., str. 385. Citirano prema: Richard C. Foltz, navedeno djelo, str. 5.

367

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Hodi: iva bia u islamskoj religijskoj bioetikoj perspektivi

LITERATURA Annemarie Schimmel. (2003). Islam and the Wonders of Creation: The Animal Kingdom. Al-Furqan Islamic Heritage Foundation. Publications: No.81, Al-Furqan Lecture Series: No.5, London, 1. septembar, 2003. Dobraa Kasim. (1979). Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa. Sarajevo: GHB. II, br. 1493./3. Eva de Vitray Meyerovitch. (1988). Antologiji sujske poezije. Prevela s francuskoga Mirjana Dobrovi. Zagreb: Naprijed. str. 212. Hazim abanovi. (1973). Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima. Sarajevo: Svjetlost. Ihwanu s-safa. (2001). Rasprava ovjeka sa ivotinjama. Prijevod s arapskog i biljeke Enes Kari, pogovor: Devad Karahasan. Sarajevo. Kuran sa prijevodom na bosanski jezik, preveo Enes Kari. (2006). Biha: FF. Muhammad Baqir al-Majlisi. (1983). Bihar al-anwar. Bairut. Richard C. Foltz. (2006). Animals in Islamic Tradition and Muslim Culture. Oxford. Sahihu-l-Bukhari, (arapski-engleski). (bez godine izdanja). Saudi Arabia: Darusselam Publishers. Sahihu-l-Muslim, (arapski-engleski). (2007). Saudi Arabia: Darusselam Publishers. Zbornik radova islamskog teolokog fakulteta u Sarajevu. (1987). 2.

368

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Hodi: iva bia u islamskoj religijskoj bioetikoj perspektivi

LIVING BEINGS IN ISLAMIC RELIGIOUS BIOETHICAL PERSPECTIVE

Faculty of Islamic Studies, Sarajevo Summary Islamic view of bioethics rests on the religious proposition that all creatures have rights, given to them by God, and which humans are obliged to respect. Based on this religious and ethical postulate, Islamic normative and interpretative sources contain many grounds for a compassionate treatment of animals. In Islamic ethical and legal tradition animal rights are better protected than is suggested by the reality of Muslim societies. Although the starting point of the Islamic worldview is a cosmic hierarchy and the gradation of being in which humans hold a superior position in relation to nature and other living beings, their relationship with other creatures is not anthropocentric, but theocentric. Key words: life, moral consideration, killing of animals, responsibilities to animals, cosmic hierarchy, theocentric relationship

Devad Hodi

LEBEWESEN AUS DER BIOETHISCHEN PERSPEKTIVE DER ISLAMISCHEN RELIGION

Fakultt fr islamische Wissenschaften, Sarajevo Zusammenfassung Die islamische bioethische Perspektive beruht auf dem religisen Axiom, dass alle Lebewesen ihre vom Gott verliehen Rechte haben, und der Mensch ist dazu verpichtet, sie zu respektieren. Auf diesem ethisch-religisen Postulat beruhend, beinhalten islamische normative und interpretative Quellen eine Reihe von Sttzpunkten fr gnadenvolle Behandlung der Tiere. Um die Tierrechte steht es in der islamischen ethischen und juristischen Tradition besser als in der Realitt muslimischer Gesellschaften. Obwohl die islamische Weltanschauung von einer kosmischer Hierarchie und einer Gradation des Seins ausgeht, in der der Mensch der Natur und anderen Lebewesen gegenber eine berlegene Stellung einnimmt, ist sein (des Menschen) Verhltnis zu anderen Lebewesen nicht anthropozentrisch sondern theozentrisch. Schlsselwrter: Leben, moralische Skrupel, Tten von Tieren, Pichten den Tieren gegenber, kosmische Hierarchie, theozentrisches Verhltnis

Devad Hodi

369

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Drino: Bioetiki pristup ekolokim normama starih pravnih kodeksa UDK 712:504.03

Prethodno priopenje.

316.644:504.54 504.54: 159.93

Primljeno: 16. 6. 2008. Prihvaeno: 25. 11. 2008.

BIOETIKI PRISTUP EKOLOKIM NORMAMA STARIH PRAVNIH KODEKSA

Devad Drino
Pravni fakultet Univerziteta u Zenici Fakultetska 2, Zenica Bosna i Hercegovina

Saetak
Aktualni kontekst ekolokih pitanja tranzicijskih zemalja posebno je izraen i vidljiv na primjeru Bosne i Hercegovine: posljedice dugogodinje eksploatacije soli u Tuzli uzrok su tonjenja dijela grada; poetak tzv. integralne proizvodnje u kompaniji Arcelor Mittal Zenica (nekadanjoj eljezari) doveo je koksaru gotovo u sam grad, samo su najnoviji ekoloki izazovi koji se postavljaju kao najkrupniji predloak eko-dinamike dananjeg bosansko-hercegovakog drutva. Stoga se vraamo prolosti (ne radi nje same) koja, kao i sadanjost, nau spoznaju ini apsolutno punijom jer povijesni pristup i nije drugo no komparativna metoda u vremenskoj vertikali. Sagledavajui ekoloke norme Hamurabijeva kodeksa (Babilon, XVII st. stare ere), rimskog prava, srednjovjekovnih pravnih zbornika, sve do ekolokih propisa dubrovakog prava, vidljiva je briga tadanjeg drutva za vlastitu prirodnu sredinu, koja je poesto bila mnogo uinkovitija od dananje. Suvremena je oito prenormirana, ali slabo nadzirana i kontrolirana. Stoga integrativna bioetika, sa svojim znaajkama pluralizma, multidisciplinarnosti i pogotovo pluriperspektiviteta, omoguava horizonte cjelovitosti, putem komparativnog sagledavanja normi starog prava. Kljune rijei: bioetika, Hamurabijev zakonik, rimsko pravo, odrivi razvoj

Aktualnost ekolokih pitanja tranzicijskih, postkomunistikih zemalja posebno je vidljiv na primjeru Bosne i Hercegovine koja, prema podacima Svjetskog Ekonomskog Foruma (Izvjetaj, 2006) ima sljedee ekonomske pokazatelje: od 104 analizirane zemlje, po indeksu rasta konkurentnosti (The Business Competitiveness Index), tj. prema mikroekonomskim pokazateljima je na 93. mjestu, a po operativnoj praksi i strategiji poduzea na 96. mjestu, to je svrstava meu 20-tak analiziranih afrikih i junoamerikih zemalja. U takvom okruenju izraeni konikti triangularnog odnosa izmeu vrijednosti okolia, te ekonomskih i ljudskih vrijednosti, ne nalaze rjeenje niti iznalaze potrebni balans, posebno u sukobu starih i novih tehnologija. Pravno se pokualo odgovoriti donoenjem Zakona o zatiti okolia (2003.), koji daje temeljna rjeenja prevencije u ouvanju okolia u pogledu ispunjavanja uvjeta za izgradnju novih objekata, ali uvaava i ekonomsku realnost BiH. On propisuje prijelazna 371

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Drino: Bioetiki pristup ekolokim normama starih pravnih kodeksa

rjeenja i rokove prilagodbe standardima i zahtjevima utvrenim Zakonom i provedbenim propisima za postojee pogone, uz obeavajue uvoenje tzv. registra zagaivaa. No, analizirajmo pravnu praksu, odnosno primjenu ovog zakona: 1. Od donoenja Zakona 2003. g. do danas zaprimljeno je 213 zahtjeva (izjava g. Mladena Rudea, pomonika ministra za zatitu okolia u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine), od kojih se 118 odnosi na nova, a 95 na postojea postrojenja. Samo u 2007. g. podneseno je 127 zahtjeva, a od 2003. do 2006. g. svega 74 (36, 8%), dok je u prva tri mjeseca 2008. g. od 12 podnesenih, 8 novih, a 4 za postojea poduzea. 2. Istovremeno je u 10 kantona-upanija Federacije Bosne i Hercegovine izdano 349 okolinih dozvola iz njihove nadlenosti, dakle ukupno je izdano 414 dozvola. Po lanu 74. Zakona, svi postojei gospodarski subjekti trebali su podnijeti zahtjev i dobiti odobrenje s rokom 1. 1. 2008. g., to nije ispotovano jer ih najvei broj nije uope niti podnio. Kao rjeenje za tu situaciju resorno ministarstvo zapoinje kampanju podizanja svijesti pod zanimljivim i inventivnim nazivom: okolina dozvola -prijatelj okolia. Rezultat: prolongira se rok do 1. 1. 2010. godine. Ovo rjeenje bio je praktian povod da pokuam analizirati sudbinu pravne norme u ekologiji kroz povijest, sluei se Potterovom idejom kao vodiljom, izreenom sudionicima Loinjskog simpozija o bioetici, jo 2001. g.: Bioetika poziva na moral zasnovan na vjerovanjima koja imamo o odnosu ljudi i biolokih sistema u nama i oko nas (Valjan, 2007:16). Pri tom mislim, naravno na integrativnu bioetiku jer ona u stvaranju orijentacijskog znanja objedinjuje tri osnovne grupe perspektiva - znanstvenu, normativnu i kulturnu (ovi, 2007:72). Bioetika situacija se, po A. oviu, moe rekonstruirati i pratiti u njezinim mijenama unutar razliitih formi drutvenog i kulturnog ivota, kao i na razliitim razinama kolektivne egzistencije (ovi, 2007:75). U prvim civilizacijama, aritima potamskog doba (gr. potamus - rijeka), u dolinama Nila, Inda, Eufrata, ute rijeke, nalazimo ekoloke norme obiajnopravnog karaktera, vezane za kultove sunca, vode i vegetacije. U Egiptu kult sunca oznaava princip topline i svjetlosti, neophodan za svaki ivot. U doba starog carstva to je dravni kult vrhovnog boanstva (bog Ra), da bi kasnije mjesni bog novog politikog centra - Tebe, Amon, postao vrhovni bog Amon Ra. I predstava o Ozirisu kao bogu vegetacije i vode, vodi porijeklo iz doba zemljoradnike privrede, kada dolazi do pretvaranja boga vode i vegetacije u boga vjenog ivota. Voda je kult, ali i izvor ivota, u Egiptu se od Amenehetona III (XIX st. stare ere) visina vodostaja Nila paljivo mjeri i evidentira. Zatita irigacionih sustava i kanala je propisana i Manuovim zakonima u Indiji, to vidimo i u babilonskom pravu, ali i Egiptu. U hijeroglima rije oblast ili okrug je slikovni znak ravnog teritorija, podijeljen kanalima za navodnjavanje na niz podjednakih parcela, a starjeina oblasti ima slikovni znak kanal: osnovna funkcija ovog inovnika i jest nadzor nad kanalima. U babilonskoj civilizaciji, rije lijenik - u doslovnom prijevodu onaj koji poznaje vodu ili onaj koji poznaje ulje, direktno je vezana za iroku primjenu vode i ulja u religiozno-magijskom kultu, gdje je medicina i pripadala. Pokrovitelj medicine je bog Ninazu, a njegov sin bog Ningizida, iji je simbol zmija koja obavija ezlo, sauvan je kao medicinski amblem do danas (Avdijev, 372

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Drino: Bioetiki pristup ekolokim normama starih pravnih kodeksa

2007:94). U prvim zakonima babilonskih gradova, Ur-Namov zakon ureuje kazne za neobraena polja, Hetitski zakoni odreuju kazne za prljanje vode, dok Hamurabijev zakonik prvi daje cjelovite ekoloke norme starog prava: u lancima 42-43 utvruje se obveza obraivanja zaputenih polja, a u lancima 53-54 kanjava nemarnost odravanja nasipa, za to se utvruje naknada tete, kao i za prekomjerno tjeranje ivotinje na rad. Iz Hamurabijeva doba postoji i istraga o sjei drveta na umskim kompleksima povjerenim na upravu glavnim umarima: za povredu dunosti kanjavani su smru, dok je za nezakonitu sjeu tue voke kazna iznosila zamanih pola mine srebra, to je iznosilo oko 240 grama (Hamurabi, 2005:31:35). Hipokrat prvi od antikih autora odbacuje predstavu o natprirodnim, boanskim uzrocima bolesti i dolazi do saznanja da na zdravlje utjeu kako objektivni faktori (klima, vrijeme, godinje doba, ekoloka sredina), tako i ovjekovo ponaanje (ishrana, nain ivota, zika aktivnost), pa ak i zakoni zemlje i oblici drutvenog ureenja (Jung, 1982:1). Hipokrat (460.-377. g. p. n. e.) se bavio i pitanjima zraka i vode, Strabon (63. g.) za topionice srebra zahtjeva visoke dimnjake kako bi se postigla bolja rasprenost otpadnih plinova, dok najcjelovitiji pravni sustav antike - rimsko pravo, jo u prvom zborniku, Zakoniku XII ploa (Lex duodecim tabularum iz 451. g. p. n. e.) donosi izriite ekoloke norme (Heine, 1989:266). Tako, npr. vlasnik susjedovog zemljita mogao je s actio aquam pluvique arcendae traiti da susjed ukloni takve naprave koje prouzrokuju jae prodiranje vode na susjedovo (nie) zemljite. Vlasnik je takoer morao trpjeti tetne imisije (dim, prah, pepeo, paru, vodu), ukoliko nisu prelazile granice normalnog uivanja zemljita i nisu bile prekomjerne (Romac, 1987:17; Stanojevi, 200:52). Organizirani nadzor nad ivotnom sredinom u starom Rimu poinje jo od rane Republike, uvoenjem magistrature kurulskih edila, a pogotovo niih magistratura, obuhvaenim zajednikim nazivom vingitiviri, koji su nadzirali ienje gradskih ulica (Justinijan, 2003:87). U okviru zemljinih slunosti (servitutes praediorum), rano su se konstituirale norme slunosti puta, vode, ispae, vaenja graevinskog materijala, ali i skupina normi gradskih slunosti, pretee dananjeg urbanistikog prava. To su norme o graenju kua, osiguranju svijetla i pogleda te pitanju imisija, a posebno odvoenju kinice (servitus stillcidii) i otpadnih voda (servitus cloacae). U postklasino doba konstruira se institut emteuze, kao nasljedni, otuivi, dugoroni zakup poljoprivrednog zemljita sa stvarnopravnim karakterom. Razlozi uvoenja su prvenstveno privoenje zemljita obradi, jer i sama grka rije emphiteutien (nasaditi, posaditi) ukazuje na obvezu zakupca, po pravilu na sadnju novih kultura, maslinika ili vinograda. U doba cara Aleksandra Severa (235. g.) postoje propisi po kojima se pogoni tavionica, cjedionica ulja i praonica mogu locirati samo s druge strane Tibera, tamo gdje nisu bile stambene zgrade, a gdje su se ve nalazile pei za topljenje stakla. Cezarovo gradsko pravo obvezuje vlasnike zgrada na ienje ulica, dok se generalno ienje grada - lucratio cerbis - obavlja svakih 5 godina radi umirenja bogova. Srednjovjekovlje ne poznaje tehnologiju proiavanja otpadnih voda, ali se one odvode izvan grada, dok se gradska higijena uvodi tek u XIV/XV stoljeu, kada Karlo VI 1381. g. uvodi poseban porez za ienje ulica Pariza, a Ferdinand Aragonski Pragmatikom 373

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Drino: Bioetiki pristup ekolokim normama starih pravnih kodeksa

iz 1504. g. u Napulju prijeti: bit e poslan na galiju ili iiban tko ne odnese smee (dodue, bacalo se u rijeku) (Heine, 1989:260). Mediteranski gradovi u svojim statutima zadravaju odredbe o istoi ulica i luka. Dubrovnik prvi na svijetu uvodi zdravstvenu karantenu - 27. 7. 1377. g. koja je organizirana na otoiu Mrkan i u Cavtatu, dok su je nakon Dubrovnika uveli Marselj 1383., a Venecija tek 1403. g. (Drino, 2007:61). Za dubrovako pravo vezana je i zanimljiva specinost, najstariji carinski pravni zbornik na istonom Jadranu, u Hrvatskoj, ali i kod Junih Slavena openito jest Knjiga odredbi Dubrovake carinarnice. U glavi 73 odreena je zabrana bacanja otpada u luku, glavi 74 -zabrana bacanja smea na ulicu, a u glavi 75 - izriita naredba da svi moraju istiti ulice ispred svojih kua (Liber, 1989). Ovi ekoloki propisi, oito, imaju dvojaku ulogu: s jedne strane izriito utvruju obvezu stanovnitva i posjetitelja, a s druge strane je vidljiva namjera da se ove obveze javno priope svima, upravo putem carinskog propisa kao onoga koji je prvi dostupan svakom gostu u Dubrovniku. U srednjovjekovnoj Bosni, dubrovaki trgovci trae od bosanskih vladara da iz rudarske Srebrenice uklone talionice iz neposredne blizine grada, jer njihove imisije smetaju ivotu brojnoj dubrovakoj koloniji, to je primjetno i u ekoj 1407. g. kada topionice kod Goslava reduciraju program prenja rude. Ipak, srednjovjekovlju dugujemo i prvi pravni propis o zatiti prirodnog rezervata, donesen poetkom XIV st. u Poljskoj, kojim se zatitila bjelogorina uma - posljednje stanite europskog bizona. Prva prirodna zona, stavljena pod zatitu drave 1836. g. jest Gran Paradiso (4061 m) u Grajskim Alpima (Italija) sa oko 600 m2, dok je prvi nacionalni park na svijetu slavni Yellowstone, proglaen 1872. g. Zavrimo ovaj povijesni diskurs injenicom da je prva stranka Zelenih osnovana 1980. g. u Karlsruheu (Njemaka), dok 1990. g. po prvi put dolazi i do uspostavljanje Dana planete zemlje, 22. travnja (Spahi, 1999:7). Ekoloki kompleks danas shvaamo kao interakciju izmeu njegovih temeljnih dimenzija: stanovnitva, organizacije drutva, okolia i tehnologije, o emu postoje i zapisi starih autora. Tako Konfucije (551.-479. g. stare ere) razmatra odnos stanovnitva i obradivih povrina, dok Ibn Haldun (1332.-1406.) svoju teoriju ciklinih kretanja stanovnitva zasniva na ovisnosti o ekolokim kolebanjima drutva (Nejami, 2005:48). Danas je jasno da je poremeeno funkcioniranje ekosustava veinom povezano s neracionalnim koritenjem geokomponenti, posebno vode, zraka i tla, i njihovog povratka u obliku zagaivaa u sredinu iz koje su uzeti. Spektar vienja i tumaenja najee svodimo na etiri osnovne skupine: neomaltuzijanstvo, oprezni pesimizam, oprezni optimizam i pantehnoloki entuzijazam. Da sve nae saznanje poinje iskustvom, u to nema nikakve sumnje, ovaj poznati uvod Kantove kritike istog uma, sasvim sigurno vrijedi i za znanje koje imamo o prirodi. ivjeti u skladu s prirodom, jest formula stoikog uenja, predstavlja osnovu za pravno ureenje razliitih bioetikih domena: za identikaciju vrijednosti i interesa koje pravni poredak eli prioritetno tititi, prevenciju zlouporaba, ali i propisivanje sankcija. Pri tom se trai konsenzus-minimum suglasnosti humanistikih principa, prema Habermansu praktini diskurs mora biti osloboen prisila na odreeno djelovanje, sudionici 374

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Drino: Bioetiki pristup ekolokim normama starih pravnih kodeksa

i tematski prilozi ne smiju biti samovoljno ogranieni, svaki oblik vlasti i moi mora biti iskljuen, a vrijedi iskljuivo bolji argument i suradniko traenje istine (Nohlen, 2001:106). Pri tom se kao prvi postulat javlja pravo na zatitu zdravlja. shvaa se kao subjektivno pravo, kao etiko-moralni princip, ali i kao politiko-pravni uzus: u statutu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) napisano je da je njen trajni zadatak dostizanje najviih standarda zdravlja svih naroda, to je denirano i Opom deklaracijom OUN-a o ljudskim pravima (Radii, 1986:28). Ona denira zdravlje kao stanje potpunog zikog, duevnog i socijalnog blagostanja, a ne samo kao izostanak bolesti i nemoi, na to se preesto svodi. U bioetikim promiljanjima dragocjena su istraivanja Alda Leopolda koji uvodi pojam dubinske ekologije (deep ecology), te novu ekoloku etiku - etiku zemlje (Juri, 2007:89), a po njemu, umreenost problema izaziva umreavanje pristupa, ili po oviu -pluriperspektivizam, koji se sastoji u mnotvu aspekata i mnogostrukosti perspektiva u kojima se oni sagledavaju (ovi, 2007:76). Potterov aspekt upuuje na spajanje biolokog znanja sa znanjem o ljudskim vrijednosnim sustavima - razvijanje znanosti o preivljavanju (science of survival), koje poinje s bioetikom (Fluss, 1994:17). Razumijevajui integrativnu bioetiku kao seizmograf ive razmjene izmeu djelovanja na prirodu i njezina odgovora, Homan zagovara tezu da bioetika mora razjasniti odnos izmeu svojih izvora normi i prirode (Homan, 2007:23). Upravo izvori normi, veinom meunarodnopravnog karaktera, doveli su i do konstituiranja pojma Ozonske diplomacije, kada ekologija stjee status prvorazredne diplomatske problematike. I vrsnom poznavatelju je tee skupiti sve rezolucije i meunarodne konferencije: od Montreala (1987.) - Sporazum o zatiti ozonskog sloja, Rio de Janeira (1992.) -Konferencija o biolokoj raznolikosti i donoenje Agende 21, poznati Kyoto (1997.) -protokol o redukciji antropogenog zagaivanja atmosfere, Kartagena protokol o biosigurnosti (2000.), itd. Ali, amputirana praktina strana istine (ovi, 2007), vidljiva iz uvodnog bosanskohercegovakog primjera, dovela je do opepoznate injenice da je sfera monitoringa, evaluacije i inspekcijskog nadzora apsolutno nezadovoljavajua. Ni dodjela Nobelove nagrade za mir (2007. g.) Meuvladinoj grupi za klimatske promjene i Al Goru, predsjedavajuem Alijanse za zatitu klime, osim isprazne retorike i verbalne podrke, nije dovela do kvalitetnih praktinih zaokreta. Situacija koja nije nova u povijesti, ve viana i ranije, ovjekovjeena u tekstu slavnog rimskog pravnika Julijana (u Justinijanovim Digestama), koji zavrava znakovitim zakljukom da se i pisani zakoni mogu staviti van snage, ne glasanjem, nego preutnim slaganjem svih kroz desuetudo (neprimjenjivanje), tj. prihvaanjem prakse suprotne pisanom pravu (Justinijan, 2003:22). Stoga nije sluajno bombardiranje novim i nepoznatim bolestima arolikih imena (od AIDS-a, do kravljeg ludila, bruceloze, ptije gripe, svinjske kuge), ali i aktualiziranje nuklearnih elektrana kao jedinog odgovora na aktualnu energetsku krizu u svijetu. Nova neomaltuzijanska shvaanja su vidljiva i kroz predvianja globalne ekonomske katastrofe, u suvremeno doba uobiajena, ak i pomodna, kao primjerice Izvjetaj istraivake grupe Massachusetts Institute of Technology za nacrt Rimskog kluba o dilemama ovje375

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Drino: Bioetiki pristup ekolokim normama starih pravnih kodeksa

anstva, dok programi odrivog razvoja ostaju prazno slovo na papiru. Inae sam izraz odrivi razvoj (engl. sustainable development), uvela je norveka premijerka Gro Harlem Brundland, podnosei izvjetaj (Brundland report) Organizaciji Ujedinjenih Naroda 1987. godine, i od tada je neizostavni dio suvremenog ekolokog vokabulara. Moda je francuska ideja regulative kao biopravo, s korijenom u Potterovoj sintagmi bioetike, upravo metafora za normativni aspekt koji treba oznaiti stav prema viziji budunosti i praktino provoenje Rezolucije o ljudskim pravima i bioetici (UN Resolution 1995/82, Human Rights and Bioethics, usvojena 8. oujka 1995.). Ona poziva drave lanice Ujedinjenih Naroda da svoju zakonodavnu aktivnost u svezi s naukama o ivim organizmima (life sciences), koncipiraju tako da zatite ljudska prava, posebno integritet i dostojanstvo pojedinca, kroz adekvatno dostignue tih znanosti (Kandi-Popovi, 1998:6). LITERATURA Avdijev, V. I. (2007). Istorija starog istoka. Beograd. ovi, A. (2007). Integrativna bioetika i pluriperspektivizam. Zbornik radova Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije. Sarajevo: Bioetiko drutvo Bosne i Hercegovine (ur. V. Valjan). 65-75. Drino, D. (2007). Elementi rimskog prava u trgovakom i rudarskom pravu srednjovjekovne Bosne. (doktorska disertacija). Pravni fakultet u Sarajevu. Fluss, S. S. (1994). From bioethics to Biolaw: An International Overview of Developments in Certain Areas, 1984-1994. Referat na International Conference on Legal Regulation of Bioethics, Siena, 9.-11. lipnja 1994. Hamurabijev zakonik - izvor: Kurtovi, . (2005). Hrestomatija Ope povijesti prava i drave, knj. I, Stari i srednji vijek. Zagreb. 5-111. Heine, G. (1989). Ekologija i pravo u istorijskom pogledu. Trei program Radio Sarajeva, god. XVII, 62/1989. 247-266. Homan, T. S. (2007). Bioetika i mnogostrukost pojmova prirode. Zbornik radova Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije. Sarajevo: Bioetiko drutvo Bosne i Hercegovine (ur. V. Valjan). 23-33. Izvjetaj Svjetskog Ekonomskog Foruma, Globalna konkurentnost. (2006). Izvjetaj za 2004-2005. g. (J. Sacks, J. McArthur). Sarajevo: Ministarsko vijee BiH. Jung, E. (1982). Das Recht auf Gesundheit. Munchen. Juri, H. (2007). Uporita za integrativnu bioetiku u djelu Van Rensselaera Pottera. Zbornik radova Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije. Sarajevo: Bioetiko drutvo Bosne i Hercegovine (ur. V. Valjan). 79-99. Justinijanova Digesta (prva knj., drugo izdanje, prev. A. Malenica). (2003). Beograd. Kandi-Popovi, Z. (1998). Pravna zatita osnovnih ljudskih vrednosti i moderna biomedicina. Zbornik radova Medicinsko pravo. Beograd. Liber statutorum dogane Ragusii (prir. J. Lui). (1989). Dubrovnik. 376

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Drino: Bioetiki pristup ekolokim normama starih pravnih kodeksa

Nejami, I. (2005). Demogeograja. Zagreb. Nohlen, D. (2001). Politoloki rjenik. Osijek-Zagreb-Split. Radii, J. (1986). Profesionalna odgovornost medicinskih poslenika. Beograd. Romac, A. (1987). Rimsko pravo. Zagreb. Spahi, M. (1999). Osnovi geoekologije. Tuzla. Stanojevi, O. (2000). Rimsko pravo. Sarajevo. Valjan, V. (2007). Tekoe oko denicije i sadraja bioetike. Zbornik radova Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije (ur. V. Valjan). Sarajevo. 11-21. Zakon o zatiti okolia. (2003). Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine. Broj: 33/03.

377

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 17 (2008.), No. 4 Devad Drino: Bioetiki pristup ekolokim normama starih pravnih kodeksa

BIOETHICAL APPROACH TO ECOLOGICAL NORMS OF OLD LEGAL CODICES

Faculty of Law, University of Zenica Summary Central Bosnia and Herzegovina is an excellent example of the current state of environmental issues in postsocialist countries. For instance, areas of the city of Tuzla are sinking due to long-time salt exploitation, and the Arcelor Mittal Company has moved its Coke Oven Plant into the town of Zenica itself, calling this move integral production. These recent challenges are currently the most important items on the environmental agenda of Bosnia and Herzegovina. This is why we refer back to the past not for its own sake, but because it makes our knowledge more complete. The historical approach, namely, is nothing but the comparative method in a time vertical. A consideration of environmental norms of the Hammurabi Codex (Babylon, 17th Century B.C.), Roman Legislation, Medieval Legislation Proceedings and environmental regulations of Dubrovnik makes the care of these societies for their natural environment apparent. In fact, they seem more ecient than contemporary ones. Contemporary environmental care is evidently over-formalized, but poorly monitored and controlled. This is precisely why an integrative bioethics, with its pluralist, multi-disciplinary and pluriperspectivist approach, is necessary. It opens up the possibility of integration and comparison with norms of ancient legislation. Key words: Bioethics, Hammurabi Codex, Roman Law, sustainable development

Devad Drino

KOLOGISCHE NORMEN IN ALTEN RECHTSKODIZES BIOETHISCHER ANSATZ

Rechtswissenschaftliche Fakultt der Universitt Zenica Zusammenfassung Der aktuelle Kontext kologischer Fragen in Transitionslndern ist am Beispiel von Bosnien und Herzegowina besonders ausgeprgt und sichtbar: Als Folge einer langjhrigen Salzgewinnung im Salzbergwerk Tuzla versinkt ein Stadtteil; der Anfang einer sog. integralen Produktion im Betrieb Arcelor Mittal Zenica (ehemaliges Eisenwerk) hat eine Koksbrennerei fast in die Stadt gebracht die genannten Beispiele sind nur die neusten kologischen Herausforderungen, die die grten Vorlagen der kodynamik der heutigen bosnisch-herzegowinischen Gesellschaft darstellen. Aus dem Grunde kehren wir zurck in die Vergangenheit (nicht um ihrer selbst Willen), die, genauso wie die Gegenwart, unsere Erkenntnis absolut vollstndiger macht, denn der geschichtliche Ansatz ist nichts anderes als eine vergleichende Methode in einer zeitlichen Vertikale. Indem man die kologischen Normen des Kodex Hammurabi (Babylon, XVII Jh. vor Christi), des rmischen Rechts, der mittelalterlichen Gesetzbcher, sowie der kologischen Vorschriften des Rechts im Staat Dubrovnik in Betracht zieht, sieht man, wie die Gesellschaft von damals sehr fr die eigene Umwelt gesorgt hat, diese Sorge war in vielerlei Hinsicht ezienter als die heutige. Die zeitgenssische Sorge ist oensichtlich zu sehr genormt, wird aber zu wenig berwacht und kontrolliert. Mit deren Merkmalen des Pluralismus, der Multidisziplinaritt und insbesondere der Pluriperspektivitt ermglicht deswegen die integrative Bioethik die Horizonte der Integritt, auf dem Wege eines komparativen Auassens der Normen des alten Rechts. Schlsselwrter: Bioethik, Kodex Hammurabi, Rmisches Recht, nachhaltige Entwicklung

Devad Drino

378