Socijalna filozofija predavanja i seminare 2.

Teme: ovjek, suvremeno drutvo, svijet I. ovjek

1. Filozofsko poimanje ovjeka kroz povijest
Poimanje ovjeka do Aristotela:

materijali

za

ovjekova dua je jednim dijelom ivotinjska. Moemo govoriti o ivotinji u ovjeku. ovjekova dua ima dio koji nadilazi ivotinjsku duu. Njome on racionalizira svoje postupke, a kroz odgoj moe se uzdii do kreposti. To je ovjek u ovjeku. Jedan dio ovjekove due je ono oansko u ovjeku. To je ono umno, odnosno du!ovno. "omou njega dua se otvara idejama i principima, dodiruje ono oansko, o itava u oanskom. #u! ulazi izvana, $kroz vrata% u duu. &adatak due u zemaljskom oravku je da se to vie okrene prema oanskom. Mjesto ovjeka nije u svijetu zajedno s ostalim svjetskim iima. "rema
"latonu ovjek nadmono nadilazi promjenljivi svijet po dui koja pripada nepromjenljivom svijetu ideja te je tako po svojoj iti esmrtna. 'na se suprotstavlja tijelu
Aristotelovo poimanje ovjeka:

(ristotelova djela Nikomahova etika i Politika predstavljaju )ilozo)iju o ljudskim stvarima. ovjek je sinteza due, du!a i tijela. *uprotstavljanje tijela i due je prevladano.
+ao i itavo grko miljenje tako i (ristotel gleda it ovjeka prije svega u intelektualnoj spoznaji dok ostali du!ovni elementi ,mo slo ode, odluivanja i odgovornosti, oso ne lju avi i sposo nosti za zajednicu- . iako se ne negiraju . ipak ivaju stavljeni u drugi plan. "rema itavoj grkoj misli materijalni ljudi.
ovjek u kranskoj misli:

itak, a onda i povijest, za ovjeka ne dolazi do punog znaenja .

pogotovo ako se uzme u o zir neumitnost sud ine ,mo/ra- kojoj se imaju pokoravati i ogovi i

0i lijska poruka ne donosi neku meta)iziku opeg i nunog u stilu grkog miljenja. To je spasenjska poruka konkretnom povijesnom ovjeku od oso nog 0oga koji se slo odno o javljuje

u povijesti. 2 u kranskoj se misli preuzimaju grki elementi ali ivaju stavljeni u jedan posve novi okvir. ovjek tvori najvei stupanj tjelesnoga svijeta, on ima udjela u zakonima materije a po svojoj od 0oga stvorenoj dui vjerna je 0oja slika po kojoj je on pozvan na neumrli ivot. #ua se vie ne s!vaa samo kao um ve u isto vrijeme i kao volja, kao sposo nost slo ode i lju avi. 3 tom kontekstu (ugustin i 0onaventura gledaju u volji odnosno lju avi ovjekovo dovrenje, dok naprotiv *v. Toma . pod utjecajem (ristotela . prednost daju intelektu, a slo oda i lju av predstavljaju njemu prirodne posljedice. ovjek openito u srednjem vijeku ima jednoznani i jasni meta)iziki poloaj u cjelovitosti itka4 on je uvrijeen u o jektivni i univerzalni red itka koji je utemeljen u 0ogu, u apsolutnom i eskonanom itku.
ovjek u novovjekoj misli:

Novovjekovna )ilozo)ija uma ,#escartes, +ant, 5egel-. ovjeku je kao konanome umu zadatak da nadi6e svoju konanost i uzdigne se do eskonanog ,istog, apsolutnog- uma. (nglosaksonska )ilozo)ija je ovjeka reducirala na puko razumsko ie kojemu sva spoznaja pridolazi iz iskustva. #rutveni ugovor, podvrgavanje vlasti, ograniavanje slo ode zakonima slue jedino osiguravanju egzistencije koja je od drugi! ugroena. 'ni ne proizlazi iz nekog uro6enog poriva prema zajednikom ivotu. Ta se )ilozo)ija danas iroko pri!vaa. "rate je pozitivne znanosti i drutveni ivot. "retpostavka o meta)izikoj iti ovjeka je od aena. ovjek je, kao i sva ostala ia, ez itno ie. Ne zna se to ovjeka zapravo ini ovjekom. "ojedinac ne mora se e u svojoj egzistenciji ili u drutvenom ivotu uskla6ivati s nekom ljudskom iti. 3 drutvenim odnosima, drutveni individuumi ne mogu nastupiti itno ljudski, spram drugog ovjeka uspostaviti itni odnos, djelovati itno politiki. "ostoji samo mrea raznovrsni! socijalni! odnosa, )unkcija i drutveni! uloga. 3 politikoj s)eri gra6ani vide svoju mogunost or e za promicanje svoji! ogranieni! i se ini! ili skupni! drutveni! interesa. "osljedica ez itnosti, ezumnosti ovjeka jest njegova naemogunost da iz zatvorenog

racionalnog o itavanja u svijetu prona6e put do ideja i otvori se svome iskonu, iskonu svijeta i svega svjetskog. 'd njega se oekuje da svoj iskon vidi u onom prirodnome, ivotinskome. 'no to je ostalo od njegove du!ovnosti je razum koji je u )unkciji znanosti i te!nike postao raunajui i o raunavajui i miljenje koje je postalo digitalni kalkil. To mu ne moe otvoriti ni povijesnu prolost ni povijesnu udunost.

2. Suvremena filozofska antropologija

7

Max Scheler

3temelitelj )ilozo)ske discipline koja se avi )enomenom ovjeka je M. *c!eler ,189:.1;78-. 'n smatra da na tom podruju u << stoljeu vlada potpuna z rka. Ni u jednom vijeku nisu nazori o iti i podrijetlu ovjeka bili nesigurniji, neodreeniji, raznolikiji nego u naem... U desettisugodinjoj povijesti mi smo prvi vijek u kojem je ovjek sebi potpuno i do kraja problematian, u kojem on vie ne zna to jest, no ujedno zna da nita ne zna 3 djelu ie !tellung des "ens#hen im $osmos ,"oloaj ovjeka u kozmosu- nastoji uputiti na

pose nost ovjeka u cjelokupnosti svijeta. 'no po emu se ovjek razlikuje od drugi! ia nije ono psihiko. "si!iko poinje ve u najniem o liku ivota . u iljci. "si!iko pripada svemu

ivom. & og toga ono ivo nije puki predmet. 'no ima svoj unutranji svijet, svoje ra6anje i umiranje, kretanje, samokontrolu. *vemu ivom pripada i svijest, pa ni to nije speci)ina razlika izme6u ovjeka i drugi! ivi! ia.0iljke imaju najniu razinu svijesti z og nedostatka osjetila. =to su osjetila razvijenija to je svijest via. >ivotinja reagira na vanjske podraaje pa zato ima vei razinu svijesti i veu slo odu kretanja i odluivanja od iljke. Neke ivotinje, npr. napredne impanze, imaju visoku inteligenciju, s kojom mogu rjeavati pro leme na nove i kreativne naine. #akle, ni inteligencija nije ovjekov spci)ikum. *ve to ivotinja, pa i ona najinteligentnija moe, svodi se samo na ono to njezin primarni ioloki poriv nalae. 'ne ne mogu s!vatiti nita izvan ?ovdje? i ?sada? koje i! se tie. impanza e kreativni inteligentni nain rjeavanja pro lema upotrije iti samo u odnosu na neku ioloku potre u. 'na nema potre u za nekom viom spoznajom. ovjek je neto pose no i oso ito po svome du!u. 'n ga uzdie iznad sveg ostalog postojanja jest . du!. To ga povezuje sa 0ogom. ovjek nije neka me6upostaja izme6u ivotinje i 0oga, ve prijelaz prema konanom o javljivanju 0oga. +ao ie du!a ovjek moe lju iti, kajati se, pratati, gajiti stra!opotovanje i du!ovno udivljenje, laenstvo i zdvajanje, slo odnu odluku. 'dred a ovjeka jest homo amans ,vidi poglavlje Helmut Plessner

5elmut "lessner u knjizi

ie !tu%en des &rganis#hen und der "ens#h ,*tupnjevi organskog i

ovjek- polazi od )ilozo)ske re)leksije, ali uzima u o zir i pojedinano.znanstvene spoznaje. 'n postavlja tezu o %ekscentrinoj pozicionalnosti@ ovjeka.

"ozicionalnost je svojstvo ivi! ia. &a razliku od neivog tijela koje jest dotle dokle dopire, ivo ie jest i izvan i unutar sebe. 3 njemu djeluje dvostrukost pravaca4 prema unutra i prema van. >ivotinje su centralno pozicionirane i kao takve uklopljene u prirodnu sredinu. ovjek je ekscentrian, jer je samostalan prema prirodnoj sredini. 'n ima odmak od ovdje i sada i sam stvara mogunost za ivot. 3mjesto pojma ljudska priroda radije koristi pojam #ondi#io humana ,uvjeti mogunosti ljudskog-. ovjek je neodrediv. 'n je !omo a sconditus ,skriveni ovjekArnold Gehlen

(rnold Be!len ,1;C:.1;9D- svojim djelom

er "ens#h ' !eine Natur und !tellung in der (elt

,ovjek, njegova priroda i poloaj u svijetu- prikuplja ogati materijal empirijski! znanosti te ga pokuava dovesti u sintezu. Njegova teza, kojom izrie naroitost ovjeka, jest sljedea4 nasuprot visokoj specijaliziranosti i sigurnosti instinkta ivotinje, ovjek se predstavlja po svojoj nespecijaliziranosti, nedovrenosti i siromatvu instinkta ioloki kao nedostatno ie. #a i preivo, mora on svoj nedostatak kompenzirati vlastitim djelovanjemE otuda potjeu visoka du!ovna i kulturna dostignua ovjeka koja omoguuje njegov ivot.

3. ovjekove potrebe (prema Maslow u!

MasloF je ljestvicu potre a podijelio na4 "otrebe ne#ostatka$ )izioloke potre e i potre e za sigurnou, . 0 potre e G Metapotrebe ili motivi rasta$ potre a za pripadanjem i lju avlju, potre e samopotovanja, potre a samoaktualizacije i potre a transcendencije ,nadilaenja se e-. =to su neke potre e na nioj razini to su slinije kod razliiti! ljudi. Najvee su razlike u potre ama izme6u pojedinaca na najviim razinama u !ijerar!iji. 'sim toga potre e koje su na viim razinama u !ijerar!iji su vie ljudske potre e, a manje ivotinjske, one su karakteristine za ljudsku vrstu. Fiziolo%ke potrebe organizma ,primarne ioloke potre e- G To su najvanije, najosnovnije i najjae od svi! potre a ovjeka. Nezadovoljavanje ti! potre a dovodi do smrti organizma. (ko jedna od ovi! potre a nije zadovoljena ove ostale ne mogu )unkcionirati. To su4 potre a za !ranom, vodom, kisikom, spavanjem ,sanjanjem-, potre a za seksualnou ,opstanak vrste-, zatita od ekstremni! temperatura i potre a za izluivanjem :

"otreba za sigurno%&u G temeljna psi!oloka potre a. To je potre a za stalnou, redom, poretkom, strukturom i potre e za predvidljivou doga6aja u lioj ili daljnjoj udunosti +ad su zadovoljene ove prve dvije potre e, onda dolazi do zadovoljavanja ostali! potre a. "otreba za pripa#anjem i ljubavlju G "rivrenost, odanost i lju av stvara odnos s drugim ljudima. "otreba za po%tovanjem i samopo%tovanjem G trai da se pojedinac zna nositi s potekoama i da i! rjeava. *amopotovanje tre a razlikovati od o!olosti gdje se ovjek vidi u oljem svijetlu nego stoje. *liku o se i stvaramo na temelju onoga to nam drugi kau. "otreba za samoostvarenjem G *amoostvarene oso e su one oso e koje su postale sve ono to su mogle postati. Mi smo ia koja su uvijek u nastajanju. "ojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete, potencijalnosti i talente. 2skrenost prema se i je za kompletni razvoj pojedinca, a neiskrenost prema se i je pravo otu6enje ovjeka "otreba za samona#ila'enjem ,transcendencijom- G 'vu je potre u MasloF nadodao pred samu svoju smrt kad se ve naziru o risi transpersonalne psi!ologije kojoj je on tako6er jedan od prvi! zaetnika i osnivaa.
itne karakteristike samoostvarenih ljudi:

. H)ikasna percepcija realnosti . "ri!vaanje se e, drugi! ljudi i prirode . *pontanost, jednostavnost, skromnost . 3smjerenost na pro leme . "otre a za samoom i privatnou . Nezavisnost od kulture i okoline gdje ivimo . *talna svjeina zamjeivanja . Ir!unski.oceanski osjeaji . 2zvorna elja za pomaganjem ljudskom rodu . #u oke veze s malim rojem pojedinaca. . *klonost demokraciji . 'tro razlikovanje sredstava od ciljeva . *misao za )ilozo)ski !umor . *tvaralatvo J

. 'dolijevanje kulturi

(. ovjek ) *omo amans

MaK *c!eler4 ?"rije nego je ens cognitans ili ens volens, ovjek je ens amans.? Tek u svijetlu lju avi spoznajemo svijet4 *ve to postoji stvoreno je nada!nuem lju avi, i samo se lju avlju moe razumjeti. 'na je svojevrsni klju ili ?dekoder? sveg ia. Tek u svijetlu lju avi spoznajemo druge4 ?Lju av je jedini nain da s!vatimo drugo ljudsko ie u najskrovitijoj jezgri njegove oso nosti. Nitko ne moe pravo s!vatiti it druge oso e . ako je ne voli. Lju av ga ini sposo nim uoiti itne crte i znaajke voljene oso eE i, tovie, vidi i ono to se u njoj tek potencijalno krije . to jo nije ostvareno ali se moe ostvariti. 'so a koja voli, svojom lju avi osposo ljuje voljenu oso u da te skrivene mogunosti ostvariE udei u njoj svijest onoga to moe i to tre a postati, potie ostvarenje ti! potencijalnosti.? Tek u svijetlu lju avi spoznajemo se e4 'naj tko nas najvie voli taj nas i naj olje poznaje. ( udui da se e najee manje volimo od oni! koji nas vole, onda nas oni i olje poznaju od nas sami!. +lju nai! srdaca su srca drugi!. Tek u oima drugi! se prepoznajemo. &avolimo se onda kad s!vatimo da smo voljeni G a tada s!vatimo i da postojimo. *toga onaj #ecartesov Mogito ergo sum G Mislim, dakle jesam, valja prerei u #rugi na mene misli, dakle jesam. To je genijalno uoio 5.3.I. 0altazar koji kae4 ?Na prvom stupnju svijesti dijete osjea da ga majka voli jer postoji i da ne tre a nita initi da i tu lju av zasluilo. Lju av u lju ljenom iu udi lju av, a time i svijest. +ad majka koja se kroz mnoge dane i tjedne smijei na dijete, i dijete joj konano uzvrati svojim smijekom G to je znak da je majka pro udila lju av u djejem srcu. ( time to je dijete pro u6eno na lju av, pro u6eno je i za spoznaju.? +ad i uspjelo progovoriti, prva djetetova rije i ila4 ?Ioljen sam, dakle jesamN?

EROS
ezne Propinje se ovjekov put k Bogu ovjekov napor Sebina

AGAPE
Daje se Sputa se Boji put ovjeku Boja milost Nesebina

Jer je smrtna grevito ezne za besmrtnou Siromana je pa eli posje ovati ak i ka je okrenuta Bogu ostaje bitno lju ska ljubav! "vjetovana je kvalitetom onog kog ljubi! Prepoznaje vrije nosti u objektu # i nji$ voli &ko za oko' zub za zub

Jer je besmrtna usuuje se sebe izgubiti Bogata je zato veliko uno aje ak i ka je okrenuta ovjeku ostaje bitno Boja ljubav! Neovisna je o kvalitetama onog kog ljubi %jubi # i tako stvara vrije nosti u objektu %jubite svoje neprijatelje

3 iti zadovoljenja ma kojeg lju avnog uz u6enja lei da ono ne moe nikada iti konano. Tono onako kao to u iti izvjesni! operacija miljenja ,npr. zakljuka od n na nO1- lei da se nji!ovoj primjeni ne moe postaviti nikakva granica, isto tako to lei i u iti lju avnoga akta da on moe napredovati od vrijednosti do vrijednosti, od visine do jo vee visine. PPNae srce je preprostranoPP G kae "ascal. Lju av lju i i u lju ljenju gleda uvijek neto dalje a ne samo na ono to ima u rukama i posjeduje. Nagonski impuls koji nju pokree moe se zamoriti G ona sama se ne zamara. *ve re opadanje zadovoljavanja uitka na njegovim o jektima prijatnosti pri jednakom nagonskom impulsu tjera pukog po!otnika u sve rem slijedu od o jekta do o jekta. Jer ovo pie ini ednijim to se vie pije. ' rnuto, ono G po svojoj prirodi G sve re rastue i sve du lje ispunjavajue zadovoljenje lju itelja du!ovni! o jekata, ile to stvari, ile to lju ljene oso e, daje pri jednakom nagonskom impulsu takorei uvijek nova o eanjaE ono puta zraku lju avnog gi anja uvijek malo dalje preko onog danog. Bi anje G u najviem sluaju oso ne lju avi G razvija a uslijed toga oso u u njoj svojstvenom smjeru idealnosti i savrenstva principijelno neogranieno. (li ipak je to u o a sluaja G u golome zadovoljenju uitaka kao i u najvioj oso noj lju avi G isti itno eskonani proces. Nikakvo pred acivanje ne moe tako jako djelovati kao podstrek na jezgru oso e da napreduje u smjeru nekog savrenstva kao to to moe svijest lju ljenoga da idealnoj slici lju avi ne udovoljava ili njoj samo dijelom udovoljava. 'dma! u jezgri due nastaje moni trzaj da u ovu sliku uraste4 PPTako dajte da se privi6am dok ne postanem.PP =to je ondje pojaana promjena o jekata kao izraz ove itne eskonanosti procesa to je ovdje pojaano udu ljivanje u rastuu puninu jedinstva. 2 ako se ondje eskonanost osjea kao samouveavajui nemir, neumornost, ur a i muka ovi! stanja, tj. kao tenja to se o esvjeeno osvreQ onda je ovdje laeno napredovanje od vrijednosti do vrijednosti u

predmetu praeno rastuim mirom, ispunjenou i odvija se u onoj pozitivnoj )ormi tenje. 3vijek nova nada i slutnja prati ga.

+. ,o-*enski o ovjeku (iz knjige Uvod u filozofsko miljenje!

*ada emo razmiljati o ovjeku. Na tom podruju ima tako puno pro lema da i! ne moemo sve najedanput spomenuti. *toga e se nae razmiljanje neop!odno usredotoiti samo na neke od nji!. "rije svega . s velikim misliocima prolosti i naeg vremena . postavit emo pitanje4 =to je ovjekR Tko sam zapravo jaR 0it e naj olje ako ovdje, kao i uvijek, zaponemo s utvr6ivanjem oni! ovjekovi! oso itosti koje ne podlijeu nikakvoj sumnji. To i se moglo podvesti pod dva naslova4 ovjek je prvo ivotinja, a potom kao drugo udesna, posve jedinstvena ivotinja. ovjek je prije svega ivotinja i ima sve oso ine ivotinje. 'n je organizam, ima osjetne organe, raste, !rani se i kree, ima jake instinkte . one samoodranja i instinkt or e, seksualni instinkt i ostale . jednako kao i druge ivotinje. S...T 2pak je on jedna udnovata ivotinja. "osjeduje mnogo toga to ne nalazimo kod drugi! ivotinja ili nalazimo tek u neznatnim tragovima. 'no to ovdje prvo upada u oi jest da ovjek, gledano isto ioloki, po se i ne i imao nikakvo pravo da se na takav nain nametne itavom ivotinjskom svijetu, da na taj nain njime vlada, da kao najsilovitiji parazit tako gotovanski iskoritava prirodu, kao to to stvarno i ini. Ta on je neuspjela ivotinja. *la e oi, nju! koji nije ni spomena vrijedan, sla slu!. S...T Njegova je snaga eznaajna. Ne moe rzo trati ni rzo plivati. S...T 0ioloki gledano, ne i imao nikakvo pravo na egzistenciju. Tre ao je ve odavno nestati kao i mnoge druge neuspjele ivotinjske vrste. ( ipak je sve ispalo drukije. ovjek je gospodar prirode. S...T +ako je to mogueR 'dgovor svi znamo4 umom. ovjek, iako je tako sla , posjeduje stra!ovito oruje4 svoju inteligenciju. Neusporedivo je inteligentniji od ilo koje ivotinje. S...T To o janjava njegov uspje! na zemlji. No to je samo jedan privremeni i povrni odgovor. Ne ini se da ovjek ima samo vie inteligencije nego druge ivotinje, nego da ima i jednu posve drukiju vrstu inteligencije . ili nazovimo je ve kako elimo. To se pokazuje time to on, i to samo on, pokazuje itav niz pose ni! svojstava. Me6u njima pose no pet nekako upada u oi4 te!nika, tradicija, napredak, mogunost posve drukije misliti nego to je to sluaj u ivotinja i napokon re)leksija. 8

Najprije tehnika. 'na se sastoji prije svega u tome to se ovjek slui alatom koji je sam nainio. Tako6er neke druge ivotinje ine neto slino . tako e na primjer majmun vrlo rado upotrije iti tap. (li svjesno ciljano proizvo6enje sloeni! alata dugim, mukotrpnim radom jest neto tipino ljudsko. S...T Te!nika se nikada ne i mogla razviti kad ovjek ne i io so#ijalno bie, i to socijalan u jednom posve naroitom smislu rijei. Mi dakako poznajemo i druge socijalne ivotinje . na primjer termiti i mravi imaju jednu upravo zadivljujuu socijalnu organizaciju. No ovjek je na drugaiji nain socijalan ili drutven nego to su to oni. 'n naime urauje u drutvo tradi#ijom. Tradicija mu nije uro6ena. 'na nema nikakve veze s instinktima. ovjek tradiciju ui. 2 to ovjek moe uiti zato to, i to samo on, posjeduje neo ino komplicirani jezik. Ie i samo tradicija ila dostatna da se ovjeka strogo razlikuje od svi! ostali! ivotinja. &a!valjujui tradiciji ovjek je ie koje napreduje. 'n ui vie i vie. 2 to ne ui samo jedan jedini pojedinac . jer to je sluaj i kod ivotinja, ve je to ovjeanstvo, drutvo koje ui. ovjek je pronalazako bie. #ok druge ivotinje kruto posreduju svoje znanje sa generacije na generaciju, kod nas naprotiv svaka generacija znade vie . ili je arem u mogunosti znati vie nego to je to znala pret!odna. S...T No ini se da je sve tako kao da i sve to . te!nika, tradicija i napredak . ili ovisni o neem etvrtom, naime o naroitoj sposo nosti koju ovjek posjeduje, a ta je da on misli na drukiji nain nego ostale ivotinje. Tu drukijost njegovog miljenja nije lako o u!vatiti u jednu )ormulu. Ta je drukijost naime mnogostruka. Tako je ovjek sposo an za apstrakcijuE dok druge ivotinje misle uvijek samo s o zirom na pojedinano, na konkretno, ovjek je u mogunosti misliti openito. 3pravo tome tre a za!valiti velika dostignua svoje te!nikeE sjetimo se samo njegove matematike koja je najznaajnije pomagalo znanosti. S...T ini se da je u tome temelj toga to je ovjek neo ino slo odan s o zirom na ioloku svrsis!odnost koja kao zakon dominira itavim ivotinjskim svijetom. Navest u samo dva sluaja te neovisnosti koja je tako upadna4 znanost i religija. S...T >ivotinja vidi i spoznaje to je njoj ili vrsti korisno. Njezino je miljenje posve praktino. #rukije je to u ovjeka. 'n istrauje one o jekte koji uope ne mogu imati nikakvu praktinu svr!u . osim one samoga znanja. 'n je sposo an za o jektivnu znanost te ju je uistinu i izgradio. Jo je moda udnovatija njegova religija. +ad pogledamo da je ovjek na junoj o ali *redozemnog mora, gdje i inae loza tako uspijevala, zasadio po se i malo loze . jer tamo ive muslimani, ali da je to uinio u neusporedivo manje pogodnim uvjetima jedne Uajne ili ;

ak u Norvekoj, u kranskim zemljamaE kad pogledamo velika naselja u pustinjama, oko udistiki! i kranski! !odoasniki! mjesta . onda moramo rei da to uope nema nikakvog ekonomskog ni iolokog smisla, da je to s isto ivotinjskog stanovita upravo esmisleno. No ovjek to se i moe dopustiti jer je on u odre6enom smislu slo odan od iolokog zakona koji vlada u ivotinjskom svijetu. To stoji u svezi s jo neim. ovjek je naime . i to moda prije svega . sposo an za re%leksiju. 'n nije, kako se to ini da je sluaj u drugi! ivotinja, usmjeren iskljuivo na izvanjski svijet. 'n moe razmiljati o samome se i, on je za rinut nad samim so om . on razmilja nad smislom vlastitoga ivota. ini se da je tako6er i jedina ivotinja koja ima sasvim sigurno znanje o samome se i da mora umrijeti. (ko se promatraju sve te ovjekove naroitosti ili pose nosti, onda nije udno to je osniva nae zapadne )ilozo)ije "laton doao do zakljuka da je ovjek neto posve razliitoga od itave prirode. 'n, ili prije ono to njega ini ovjekom . psV!e, dua, du! . jest naravno u svijetu, ali on ne pripada svijetu. 'n se izdie iznad sve prirode. No, spomenute pose nosti tvore samo jednu ovjekovu stranu. Ie smo primijetili da je on istodo no prava.pravcata ivotinja. =to je jo vanije, du!ovno u ovjeku stoji sa ivotinjskim, s tjelesnim u tijesnoj vezi. 2 najmanja smetnja u mozgu dovoljna je da onesposo i i najveega genija. "ola litre alko!ola moe i najra)iniranijeg pjesnika preo raziti u divlju ivotinju. Tijelo sa svojim )iziolokim doga6anjima kao i ivotinjski nagonski ivot, tako su pak neto posve razliito od du!a da se namee pitanje kako je uope takva povezanost ti! dvaju elemenata mogua. To je sredinje pitanje )ilozo)ske znanosti o ovjeku, antropologije . kako se naziva. Na to pitanje postoje razliiti odgovori. Najstariji i najjednostavniji odgovor sastoji se u tome da se jednostavno nijee da u ovjeku postoji navodno neto drugo doli samo tijelo i me!aniki pokreti tjelesnoga. To je rjeenje strogoga materijalizma. #anas je rijetko zastupano i to z og argumenta to ga je Lei niz iznio protiv nji!. Lei niz je naime predloio da se misli mozak koji i io tako uvean da i se u njemu moglo kretati kao u nekom mlinu. Mi ismo u njemu susreli samo pokrete razliiti! tijela, ali nikada neto tako kao to je to misao. Misao dakle mora iti neto posve razliito od onoga to su to jednostavni pokreti tjelesa. Naravno da se moe rei da uope ne postoje nikakve misli ni ikakva samosvijestE no to je tako oito pogreno da )ilozo)i ne o iavaju takvu tvrdnju uzimati oz iljno. #rugo s!vaanje imamo za!valiti (ristotelu i ono je ini se nalo jaku potvrdu od 1C

znanosti. S...T 'no kao prvo smatra da nema smisla du!ovne )unkcije jednostrano suprotstavljati tijelu. ovjek, ui (ristotel, jest jedna cjelina i ta cjelina ima razliite )unkcije4 isto )izike, iljne, ivotinjske i napokon du!ovne. *ve su one )unkcije ne tijela, ve ovjeka, cjeline. S...T (ristotel i "laton u du!ovnim )unkcijama vide neto posve oso ito to pak u drugi! ivotinja nije prisutno. Napokon i strogi platoniari . a takvi! ni danas ne nedostaje . zastupaju miljenje . kao to je to )ormulirao jedan zloesti protivnik . da i ovjek io an6eo koji oravi u stroju, isti du! koji pokree isti me!anizam. S...T "rema njima ovjek nije cjelina ve samo du!. S...T ' ovjeku se namee jo jedno drugo temeljno pitanje koje je upravo pose no dolo do izraaja )ilozo)ijom posljednji! desetljea S...T. Mi smo naime promatrali razliite oso itosti ovjeka koje mu u uspored i sa ivotinjama daju odre6eno dostojanstvo i mo i za!valjujui njima ovjek je uzvien nad svim drugim ivotinjama. (li ovjek nije samo to. 'n je tako6er . i to za!valjujui istim oso itostima . neto nedovrenoga, nemirnoga i u iti uzeto . jadnoga. "as i konj jedu, spavaju i sretni suE vie od zadovoljenja svoji! instikata oni uope ne tre aju. * ovjekom je to posve drukije. 'n neprestano se i stvara nove potre e te se nikada ne moe zasititi. Jedno posve udnovato iznaae jest novac kojega se nikada ne moe zasititi. ovjek se doima kao da je itno upuen na eskrajni napredak, kao da i ga tek eskonano moglo zadovoljiti. No u isto je vrijeme . a kako se ini samo on . svjestan svoje konanosti, prije svega svoje smrti. ' je te karakteristike zajedno tvore napetost koja ovjeka ini traginom zagonetkom. ini se kao da on ovdje postoji za neto to uope ne moe postii. =to je to onda smisao, smisao njegovoga ivotaR 'ko rjeenja te zagonetke trudili su se najvei )ilozo)i od "latona na ovamo. 'ni su nam u osnovi predloili tri velika rjeenja. "rvo rjeenje, koje je u devetnaestom stoljeu ilo vrlo proireno, sastoji se u tvrdnji da je ovjekovu potre u za eskonanou mogue zadovoljiti time to je se tre a poistovjetiti s neim daljim . prije svega drutvom. Nema nikakvog znaenja kau ti )ilozo)i, da ja moram trpjeti, neuspijevati i umrijeti . ovjeanstvo, svemir e i dalje postojati. S...T 3mjesto da rijei zagonetku, to miljenje nijee datost, naime injenicu da ovjek tei za eskonanou kao pojedinac za sebe, kao individuum . a ne za nekoga drugoga ili neto. 3 lijedom svjetlu vlastite smrti te se teorije pokazuju tlapnjama i pogrenima.

11

#rugo rjeenje . koje je danas nairoko proireno u egzistencijalista . tvrdi naprotiv da ovjek uope nema nikakav smisao. 'n je greka prirode, neuspjelo stvorenje . eskorisna strast, kao to je to *artre jednom napisao. &agonetku se ne moe rijeiti. Mi emo za svu vjenost za nas same ostati tragino pitanje. No, postoje )ilozo)i, koji, slijedei "latona, ne ele tako zakljuiti. 'ni jednostavno ne vjeruju u jedan takav potpuni esmisao u svijetu. 'ni smatraju da rjeenje zagonetke mora postojati. 3 emu i se pak moglo sastojati takvo rjeenjeR *amo u tome da i ovjek nekako mogao postii eskonano. To mu je ipak u ovom ivotu nemogue. (ko dakle postoji rjeenje ovjekova pro lema, onda on mora imati svoj smisao u onostranosti, izvan prirode, izvan svijeta. (li kakoR 0esmrtnost due je, prema mnogim )ilozo)ima nakon "latona, dokaziva. S...T (li ni esmrtnost ne daje jo nikakav odgovor na pitanje. Ne vidi se kako i ovjek mogao, pa i u onostranom ivotu postii eskonano. "laton je jednom rekao da i posljednji odgovor na to pitanje mogao dati samo jedan 0og po o javi koja i dola iz onostranosti.

II. Suvremeno drutvo

&adivljujui drutveni i kulturni preo raaj, koji je za!vatio sve s)ere ljudskog ivota i ljudske djelatnosti u svijetu, nije mogue s!vatiti jednoznano, jer dok se s jedne strane uoavaju mnogi pomaci na olje, a mogue i! je susresti na svim poljima ljudskog ivota i djelatnosti, dotle se s druge strane javljaju novi o lici politiki!, drutveni!, ekonomski!, rasni! i ideoloki! razdora. Jedan od glavni! uzroka svim tim razdorima sadran je u neuravnoteenom napretku materijalni! i du!ovni! do ara, tj. u zadivljujuem znanstveno. te!nikom napretku, s jedne, te siromanom moralnom i du!ovnom napretku, s druge strane. Nikoga ne i tre ala iznenaditi injenica da znanstveno.te!niki napredak, koji se doga6a munjevitom rzinom i svakodnevno snano utjee na ljudske uvjete ivota i djelovanja, ne pogoduje moralnom i du!ovnom napretku, o emu nas posljednji! desetljea neprestano o avjetava alarmantno stanje moralne i du!ovne krize u drutvu. 2 dok se znanstveno.te!niki napredak predstavlja i poistovjeuje pojmovima potpunog lagostanja i konanog oslo o6enja od patnje i smrti, dotle moralno.du!ovni napredak sve vie gu i tlo pod nogama, jer mu pret!odni napredak potkrada vrijednosti i pretvara i! u puka sredstva za neposredno zadovoljenje ovjekovi! potre a. 3 tom se kontekstu sve ovjekove potre e mjere matematikim izraunima i te!nikom uinkovitou. 0udui da znanstveno.te!niki 17

napredak ne moe zadovoljiti sve ovjekove potre e, nego samo neke, tj. ne moe zadovoljiti du!ovne i moralne potre e, nego samo materijalne, onda u takvim ivotnim uvjetima ovjek postaje jo vie rastrgan izme6u vidljivog ogatstva i nevidljivog osjeaja du!ovne praznine. Takvo stanje suvremenog ovjeka, koje dakako ne poga6a samo pojedinca nego itavo drutvo, zvoni na uz unu za mo iliziranje oni! snaga i vrijednosti u ovjeku ez koji! ovjek nije potpuni ovjek, ve se raspada na neogranienu sumu materijalni! sastavnica i pretvara se u ro ota. Tzv. suvremeno drutvo koje je stvorio sam ovjek djeluje uzvratno omalovaavajue na samoga ovjeka, na njegove uvijete ivota i na njegovu djelatnost u svijetu. itavo drutvo proivljava du oku moralnu i du!ovnu krizu koja predstavlja !umus u kojemu se ra6aju, odgajaju i odrastaju nove generacije. * pravom se kae da su mla6e generacije moralno dezorijentirane i du!ovno prazne. (li to nije nji!ova krivica. +rivica je na itavom drutvenom sustavu koji stvara i podrava uvjete ivota koji produ ljuju stanje krize. 3 dananjem svijetu traganje za demarkacijskom granicom izme6u imati i iti nije lagan posao, arem ne onda kad se eli iti uvjerljiv i drutveno relevantan. 0ilo i pretenciozno misliti da se raspad sustava dogodio samo na etikom podruju. Uaspad je razvidan i na polju umjetnosti odnosno estetike, ali ondje ga se tolerira, jer se vie tie umjetnikog stvaralatva koje ima malo utjecaja na stvaranje svakodnevni! etiki! i politiki! odluka, iako se ne i tre alo zavaravati pred injenicom da svaka povijesna epo!a izvorno du!ovno iskustvo izraava upravo u umjetnosti koja je itno o iljeava. Uaspad je razvidan tako6er i na polju znanosti, pose no na polju prirodni! i te!niki! znanosti koje su se posljednji! stoljea stopile u jedno i vie i! nije mogue ni misliti ni doivljavati odvojeno. Taj posljednji raspad je posljednji! desetljea postao super etiki i politiki relevantan, jer svakodnevno donoenje odluka u pojedinom drutvu ne moe zao ii pitanje o tipu ili kvaliteti drutva u kojem se te odluke donose. (ko se kae da je glavno o iljeje suvremene, poglavito zapadnjake civilizacije znanstvena utemeljenost i te!nika uinkovitost, tada nije teko zakljuiti da danas ivimo u znanstveno.te!nikoj civilizaciji koja gradi svojstveni tip drutva. Televizija, radio, internet, mo itel, automo il, videokamera, )otoaparat, satelit, svemirski rodovi i rakete, ijela te!nika, itd., samo su neki statusni sim oli suvremenoga drutva koje ga itno ine drugaijim, razliitim od pret!odni!. Ne radi se samo o kozmetikim promjenama, kao to i neki !tjeli, nego o itnim promjenama, kao to je danas postalo jasno da prijelaz iz predmodernog u moderno drutvo ne predstavlja puki prijelaz u )izikom gi anju, nego radikalnu promjenu u du!ovnom gi anju. Hnormno poveanje znanja, 1A

koje se nota ene danas udvostruuje svaki! pet godina, i golema mo u rukama ovjeka posredovana monim te!nikim sredstvima, ine zajedno sukus nae civilizacije. 3 takvim se . novostvorenim . okolnostima sve mijenja, jer do juer espomoni ovjek preko noi je postao super moni ovjek koji u svojim rukama dri toliku mo koja se mjeri magnitudom snage sposo ne unititi sav ivot i itav planet &emlju. To nije ala. To je notorna injenica. ak i kad i se radilo o daleko manjoj magnitudi snage u rukama ovjeka, stvar ne i izgu ila nita od svoje etike relevantnosti ,s!vati4 pro lematinosti-. 3 takvim drutvenim okolnostima, koje ni pri lino nisu iscrpljene u danom opisu, namee se presudno pitanje o granici izme6u imati i iti. "ritom se misli na drugaiju granicu od puke demarkacijske crte izme6u onoga to je lijepo, pri!vatljivo, ukusno i dolino u smislu dominantnoga trenda u drutvu. Misli se na granicu koja ocrtava razgranienje izme6u iti ili ne iti ovjek. Je li suvremeno lagostanje, kao inaica za imati, ikako pridonijelo da ovjek ude vie ili manje ovjek. Nekadanje neimanje prometnulo se danas u suvremeno imanje. Nekadanje drave oskudijevanja prometnule su se u drave lagostanja. Nekadanja drutva socijalne nesigurnosti prometnula su se danas u drutva socijalne sigurnosti. #akako, sve to uvjetno reeno i to samo za drutva sjeverne &emljine !emis)ere, odnosno tzv. zapadnjaki! drutava. Traganje za moralnim implikacijama ti! promjena osu6eno je na parcijalnost i pristranost, udui da u suvremenom, glo alizirajuem svijetu jo uvijek postoje nerazvijene, siromane i izgladnjele zemlje, ali ne ez odgovornosti ogati!. & og poveanja materijalnog lagostanja i ekonomski! vrijednosti u suvremenim zapadnjakim drutvima ve vie desetljea evidentira se kriza tradicionalni! vrijednosti, kao to su drutveni etos, potomstvo, odgoj, vjera, religija, institucija, autoritet, itd. rak, o itelj,

III. Svijet

1.

Milan .alovi& u knjizi So-ijalna filozofija ka'e #a su filozofski

neprobu/eni lju#i utonuli u svako#nevi-u. 0ni nemaju svijet. *vijet se

pojavaljuje tek )ilozo)ski, religiozno pro u6enim ljudima ili pak umjetnicima 3mjetnost nas na se i primjeren nain iz acuje iz utonulosti u svakodnevni svijet, otvara jedno novo okruje. 3 njoj nam poznate stvari postaju drukije, jer nam umjetnik pomae da i! drugaije gledamo. "jesnika u6enje vodi do ideje ili zora svijeta. "ravi pjesnik nikada ne pjeva o puko prigodnim, prolaznim i sluajnim z ivanjima. (ko se nji! i dotakne, tada ona poprimaju ope ljudsko i svjetsko znaenje. 1:

Ne uzdiu se svi ljudi iz okolnog svijeta svakodnevne ivotne prakse ,svijeta ivota- do svijeta kao cjeline ia. +ao du!ovno ie ovjek to moe. Takav pojam svijet neodvojiv je od pojma ovjeka. Moderno ljudstvo ve odavno ivi ez svijeta kao ilo kako u se i sa rane i utemeljene cjeline ia. #o takva svijeta jo mogu doi samo religiozni i )ilozo)i ako smatraju smislenim vraati se meta)izici.

2.

1ugen Fink u knjizi 2vo# u filosofiju ka'e #a znanosti ne prouavaju

svijet. "roblem svijeta je problem filozofije

=to je svijetR ' emu pitamo kad pitamo o svijetuR 'dgovor se ini lakim. *vijet je cjelina ia, sveukupnost ia. (li kakva cjelina, kakva sveukupnostR Je li svijet golemo mnotvo, ogromna !rpa stvariR Naa &emlja siuno zrno praine u svemiru s njegovim zvjezdanim sustavimaR Je li )izika nadlena za pitanja o svijetu, jer ona ipak ima naj olje znanje o makrokosmikoj strukturi materije i prostoraR "ojavljuje li se svijet uope u )iziciR *vijet nije doista nikakav predmet, na koji moemo naii, kojega moemo susresti, kako ismo ga vjerno opisali i ocrtali. *vijet ne moe a nikad iti prisutan poput neke stvari, ne moda stoga to i io prevelik, nego stoga to itno nije stvar. Je li to to mnimo pod nazivom PPsvijetPP, usprkos jednoznanosti i samorazumljive sigurnosti tog mnijenja, neto to se u rzo otima nekome izravnom tumaenjuR &apadamo li uvijek u nepriliku im to znanje !oemo iskazatiR #oista, svijet nam nikad nije nepoznat, jednako kao i ie. Bdje god uope znamo, tu poznajemo ie i poznajemo svijet. 'svijestimo se i nain na koji prije svake )ilozo)ijske teorije tako neto kao svijet razumijemo. Naime, ipak je neosporno da uvijek ve znamo to znai izraz PPsvijetPP, . da je zapravo udno samo ukoliko taj svima poznati )enomen uope tre a ispitivati i naroito odre6ivati. "oznatost svijeta pripada najveim samorazumljivostima naega ivotaE . ali time i njegovim istinskim zagonetkama. =to pak tako povrno razumijevamo pod PPsvijetomPPR Taj izraz upotre ljavamo u viestrukom smislu, ali on svagda znai neku ukupnost, sveukupnost, cjelovitost. 3 svakodnevnoj jezinoj upotre i imamo tri pojma svijeta.

1J

1. *vijet u pravom smislu, kao cjelina ia, kao univerzum. To nazivamo kozmikim pojmom svijeta. 7. *vijet u prenesenom, meta)orikom smislu, kao nain susretanja ia u cjelini ,recimo svijet srednjovjekovlja oznaava cjelinu temeljni! s!vaanja u kojima svako ie susree srednjovjekovnog ovjeka-. A. *vijet isto tako meta)oriki s!vaen, kao regionalna oznaka za neko podruje svijeta ,tad pluralno govorimo o PPsvjetovimaPP, npr. o svijetu rojeva, svijetu ideja, svijetu tonova i oja, itd.To tree znaenje ponajprije iskljuujemo iz naeg razmatranja. 3vijek nas nanovo sreu ona dva temeljna znaenja svijeta4 kozmiko, koje znai univerzum dranja spram svijeta. Je li taj dvostruki smisao svijeta sluajanR Je li on razjanjen time da se jedno znaenje oznaava kao pravo, a drugo kao samo meta)orikoR 2li svijet nuno ima veze sa s!vaanjem svijeta i dranjem prema svijetuR Je li svijet neto tako o jektivno postojee kao stvari u svijetuR Jednoj je stvari ipak potpuno svejedno iskuava li je i zna neki su jektE njezin je itak postojanje na jednom mjestu prostora i vremena, dakle na jednome mjestu PPuPP svijetu. Je li svijet tako6er tako poput kamena ravnoduan prema tome da je doivljenR 2li pak svijeta ima samo za neku konanu su jektivnostR Mora li se moda, da i se mnotvo ia ujedinilo u jedinstvo svijeta, u njemu nalaziti neto takvo kao doivljavajue ieR Je li uope misliv svijet samo materijalne tvari, svijet mrtvoga kamenjaR *igurno, rei e seE ta svi poznajemo prirodoznanstvenu !ipotezu o prolome stanju svijeta, u kojem jo nije ilo ljudi, pa ak ni ivota, nego samo uareni! o laka plinova. "itanje je samo nije li takva !ipoteza na koncu izrasla u tematskom ogranienju pozitivne znanosti na jedno unutarsvjetsko polje, na regiju prirodne stvari, a da svijet kao o u!vaajui !orizont tog ogranienja uope nije postao vidljiv i prepoznatljiv. Je li pojam svijeta neki empirijski, iz iskustva steeni pojam, koji u svako do a na samom iskustvu moemo provjeritiR *vijet ipak nikada nije pred nama tako kao neka stvar u iskustvu, koju moemo sa svi! strana upoznati, oko koje moemo kruiti, koju opipavamo i eksperimentalno istraujemo. Mi smo dodue uvijek u svijetu, ali ipak nikada njemu nasuprot, kako ismo ga promatrali... * jedne strane svijet nam je pre lizu ukoliko smo u njemuE s druge strane nam je predaleko, dalje nego svaki predmet. 'n nikada ak ni ne dospijeva u 1D ia, i ono koje se tie itka spram svijeta, su jektivnoga naina s!vaanja cjeline svijeta, naina su jektivnog

nae iskustveno okruje, nego se sve nae iskustvo dri u njemu i njime je o u!vaeno. 'n se uope nikada ne pojavljuje u naem iskustvu. No razumijevanje i poznavanje svijeta, svijest o svijetu, predo a o svijetu, pojam svijeta stalno su u naem iskustvu ujedno tu. +akav je to udnovati pojam, koji je uvijek tu i koji se odnosi na predmet koji nikada nije tu i nikada ne moe iti tuR To to povrno razumijemo kao PPsvijetPP jest sveukupnost ia. 0ie poznajemo kao stvari koje su oko nas, koje nas okruuju, kao tlo koje nas nosi, kao kue, rda, ljude, o lake, zvije6a, i svagda nas same usred svega toga. *ve to pripada u svijet. No, sainjavaju li ti dijelovi, ti sastavni komadii, svi zajedno cjelinu svijetaR Je li cjelina svijeta neto takvo kao veliko ie koje se sastoji iz mnogi! pojedinani! iaR Je li predo a o cjelini i dijelu uope primjenjiva na odnos svijeta i unutarsvjetskog iaR Tjelesna se cjelina sastoji od komada. Nije vano to su ti komadi opet djeljivi. Mjelina i dio ovdje su naelno istorodniE svaki dio je tjelesan, ima veliinu i o lik i mjesto u prostoru. 3 veliini cjeline sadana je tako6er i veliina dijela. #io se moe izdvojiti iz cjeline, koja se tad za taj dio smanjuje. Je li tako i kod svijetaR Jesu li svijet i ie u njemu istovrsni, samo to i svijet io vei od mnotva ia to se nalaze u njemuR Je li veliina svijeta takva da se moe smanjiti i poveati, da joj se moe neto dodati ili neto oduzetiR 2 konano, vrijedi li za svijet, isto kao za neku tjelesnu cjelinu to da nije kvalitativno razliit od svoji! dijelovaR *vijet ipak nije u prostoru kao neka ogromna stvar, nego prostor, u kojem su sve tjelesne stvari, jest svjetski prostor. *vijet tako uope nema veliinu u svjetskom prostoru, nego su sve veliine u njemu. *vijet je kvalitativno razliit od unutarsvjetskog ia. *vijet i ie ne odnose se kao neki tjelesni dio prema nekoj tjelesnoj cjelini. *tvari nisu spremljene u svijet kao u neki spremnik, ili neku posudu. ' u!vaenost svi! stvari svijetom ne moe se uope pojasniti niim drugim do samim tim iskonskim svjetskim odnosom. 'n je jedinstven i )ormulirati za mnotvo sluajeva. +ad recimo zavirim u predavaonicu, vidim samo ie, ljude, klupe, zidove, a nigdje svijet. "ogledam li vani, u okolicu i dapae na ne o, i tada opet vidim samo stvari, ulicu, drvee, plovid u o laka na ne u G a nigdje svijet. 0ie mi takorei prekriva svijet. *tvari se susreu iz sveza stvari, i naizgled uope ne iz svijeta. ( ipak stoje sve zajedno u svijetu. *trogo uzevi, 19 a nikad PPopenitPP, tj. takav da i se mogao prikladno

svijet nije niti tu prisutan niti je vani dalje od svakog o jekta, nego je on cjelina u kojoj se tek mogu graditi lizina i daljina, on je istodo no paradoksalno jedinstvo, u kojem se dri svaka daljina i lizina, a koje samo nije ni lizu ni daleko. 2 ve dojene ima svijet kad trai majine grudi, jer ima neko ovdje i neko tamo. Moje tijelo, sa svojim PPapsolutnim ovdjePP, razumljeno je iz otvorenosti svijeta, kao u njoj lokalizirano, usred stvari. ovjek je u svijetu, u njemu je sadran tako da je nekako PPusredPP, i iz te sredine ima oko se e ia koja mu se pojavljuju. ovjek nikada ne moe iti na ru u svijeta, Son jeT sredite mnogovrsnosti ia koja ga okruuje. &nanstvene spoznaje okolni svijet ivota proiruju sistematskim propitivanjem i otvaranjem !orizonata mogueg iskustva, eksperimentom i interpretacijomE one ne prodiru samo u izvanjske, nego i u unutarnje !orizonte stvari, razlau i! s one strane vidljivosti sve do )ine strukture atomske )izike. Te!nikim pomonim sredstvima poput teleskopa stvara se ogromno podruje zamjetljivosti i spoznatljivosti. 3nato svem grandioznom proirenju ljudskog znanja u znanostima, one nikad ne dopiru do svijeta. &nanost se naelno usmjeruje na ie, a to znai na ono unutarsvjetsko. &ona unutarnjosti je polje znanosti. Nema znanosti o svijetu. #a ak i )izika naelno ne poznaje pitanje o svijetu i nikad ne moe iti instancija koja spoznavajui odluuje o tome to je svijet G ta teza moe zvuati sumnjivo. Nije li ipak pitanje o veliini svemira takvo pitanje koje a u )izikalnoj teoriji nae epo!e igra odre6enu uloguR Je li svemir eskonaan ili konaanR "redo a prostora klasine )izike je dalekoseno eskonanost ne znae u ovom sklopu ez daljnjega PPveliinuPP poljuljanaE konanost ili

!omogeno protumaenog prostoraE one dakle nisu )izikalno pitanje o moguoj veliini unutarnje zone naprosto, nego se posredstvom nove metrike teorije posve povratno odnose na tu zonu. No na svijet kao takav ne odnosi se ni )izika. Nijedna pozitivna znanost, ma s kakvim revolucionarnim spoznajnim pretenzijama nastupala, ne moe uope za!vatiti svijet, cjelinu ia. Wizika je prema svojem zasnivanju smisla usmjerena na materijalnu prirodu, koja naelno predstavlja samo jedan strukturni sloj na svjetskome iu. Takvo suavanje unaprijed onemoguuje pitati o cjelini ia. *vijet je jedna upitnost )iloso)ije. Time to pokuava pitajui i istraujui iznijeti na vidjelo to je svijet, )iloso)ija ne o ra6uje u gordoj odijeljenosti od pozitivni! znanosti neki samo )iloso)ijski pro lem, nego i meta)iziko temeljno poelo svi! znanosti.

18