KAKO SU ZAR I FEREDA ZABRANJENI U JUGOSLAVIJI?

Tuesday, 11 March 2014 18:20

Joomla 3.5 Ovaj rad ima za cilj da rekonstruie stavove koji su najvii organi Islamske zajednice u tadanjoj Federativnoj narodnoj republici Jugoslaviji (FNRJ) zauzeli povodom pitanja dopustivosti tradicionalne islamske odjevne prakse za muslimanke. Ovo istraivanje treba takoe da identifikuje referentni okvir na koji su se pozvali organi Islamske zajednice. Pie: dr. Fikret Kari

Rasprava o pitanju tradicionalne odjevne prakse muslimanki (zar, fereda, vala) u BiH poela je u periodu izmeu dva svjetska rata. U ovoj raspravi pojavilo se pitanje da li tradicionalna odjevna praksa, koja je ukljuivala i pokrivanje lica muslimanke, ima vjerski ili obiajni karakter. Svjetovni modernisti su traili odbacivanje tradicionalne nonje, otkrivanje lica i glave ena, preuzimanje evropskog naina oblaenja i ukljuivanje u drutvo bez ogranienja. Vjerski modernisti zastupali su naelan stav da je pokrivanje lica muslimanke stvar obiaja a ne vjerski nalog. Tradicionalisti su bili za zadravanje postojee enske muslimanske nonje i potpuno iskljuivanje ene iz drutva i javnog ivota. U tom smislu su se protivili i fotografisanju muslimanki za line dokumente. Politika akcija

Poslije Drugog svjetskog rata i socijalistike revolucije u Jugoslaviji, aktuelizirano je pitanje muslimanske enske nonje. Ta nonja je okarakterisana kao prepreka emancipaciji muslimanke i zatraeno je njeno ukidanje. Akciju za ukidanje ove nonje u BiH zapoeo je Antifaistiki front ena (AF) 1947. Na drugom kongresu AF-a, odranom 13. i 14. jula 1947. u Sarajevu, donijeta je rezolucija o pokretu muslimanki za skidanje zara. U redakcioni odbor za sastav rezolucije ule su: Zehra Muidovi, Sida Omerbai, Mara Mitrov i Antonija Mandi. U ovoj rezoluciji zar i fereda su oznaeni kao "simbol nekadanjeg neravnopravnog poloaja muslimanke i ostatka teke prolosti koji danas oteava njihovo puno uee u politikom, drutvenom i privrednom ivotu ene". Rezolucija opisuje poloaj ene u BiH kao vrlo teak, a u tom kontekstu poloaj muslimanke kao najtei. Iznosi se i niz sumarnih optubi na norme i praksu koji su odreivali poloaj muslimanke: bespravnost, ekonomska bijeda, ogroman broj nepismenih, prikraenost u imovinskim pravima, ekonomska zavisnost, poniavajue mnogoenstvo, naputanje ena od mua bez ikakvih razloga. "Pored svega ovoga, kao teki okovi sputavali su muslimanku nazadni obiaji koji su postali drugi nepisani zakon, i koji su njen, ionako teak poloaj, uinili jo teim. Ti obiaji prevazili su i vjerske propise i nametnuli muslimanki zavijanje u feredu i zar", stajalo je u Rezoluciji u kojoj se dalje kae da je jedan dio ena, veinom iz gradova, uspio da se oslobodi ove nonje. Muslimanke delegatkinje na kongresu su pokrenule inicijativu za skidanje zara koju je kongres prihvatio. Kongres je, takoe, uputio i "svoje borbene pozdrave svojim sestrama iptarkama sa Kosova i Metohije koje su skinule feredu kao teret prolosti...". Jedan broj muslimanskih delegatkinja na kongresu demonstrativno je skinuo zarove. Iz ove rezolucije se moe shvatiti da je akcija predstavljena kao inicijativa muslimanki iz AF-a, da je AF tu inicijativu prihvatio, da je muslimanska tradicionalna nonja (zar i fereda) kvalifikovana kao nazadni obiaj a ne vjerski nalog te da ona predstavlja smetnju svestranom ukljuivanju muslimanke u drutveni ivot. Podruni organi AF-a irom BiH odrali su brojne sastanke na kojima su prenoeni zakljuci sa II kongresa. Organizacione jedinice Narodnog fronta (NF) odravale su sastanke s uglednijim muslimanima, ukljuujui imame, da prenesu stavove da se skidanje zara i ferede ne kosi s vjerskim propisima. U nekim sluajevima takve aktivnosti nisu bile uspjene. Na primjer, Sreski odbor AF-a Vlasenica u svom izvjetaju Zemaljskom odboru AF-a, br. 73/47 od 14. 7. 1947., navodi: "Po povratku delegata sa kongresa, odrali smo u Vlasenici iru konferenciju na kojoj su nai najbolji frontovci muslimani govorili o rezoluciji donijetoj na kongresu i o potrebi osloboenja ene muslimanke od zara. Konferencija nam nije uspjela, jer i sami drugovi muslimani, najistaknutiji frontovci nisu uticali na svoje drugarice kako bi one primjerom prednjaile. Skinula nam je zar svega jedna ena i to ena koja je uvijek nosila zar, ena iz najuglednije muslimanske familije u gradu". Iz izvjetaja podrunih organizacija AF-a moe se stei utisak o uspjenosti ove politike akcije: tokom jula i avgusta, odnosno prije donoenja zakona, u srezovima, u Banjaluci je zar skinulo 106 ena, Tuzli 115, Modrii 24, u srezu Lopare 62, u Doboju 2 ene (vie njih je spremno, ali ekaju iru konferenciju AF-a kada bi se to imalo izvriti), u Derventi 13, u Srpcu 2, u Rogatici 13, u Bijeljini 13 itd. Na rezoluciju II kongresa AF-a prvo je reagovao Vakufsko-mearifski sabor u BiH. Na drugoj sjednici III zasjedanja odranoj 3. avgusta 1947. Vakufsko-mearifski sabor je donio rezoluciju u kojoj se kae: "Vakufsko-mearifski sabor kao najvie vjersko predstavniko tijelo Muslimana NRBiH na svom zasjedanju od 2-3. avgusta 1947. razmotrio je sva aktuelna pitanja IVZ-a u BiH.

Sabor je obratio naroitu panju na pokret Antifaistikog fronta ena za skidanje zara i ferede muslimanki u Jugoslaviji.... Vakufsko-mearifski sabor, duboko proet principima islama, koji nauava punu ravnopravnost meu ljudima smatra da je potrebno da ukae na to da je pogreno i tetno pomijeati principe islamske vjere sa obiajima, koji su koili razvoj nae muslimanke do danas. Vakufsko-mearifski sabor konstatuje da nema nikakve zapreke otkrivanju muslimanke i krajnje je vrijeme da naa muslimanka slobodnom voljom bez ikakve sile kao ravnopravan lan nae narodne i vjerske zajednice nae svoje mjesto u privrednom i dravnom ivotu nove Jugoslavije". Interesantno je spomenuti da je u diskusiji koja je prethodila usvajanju rezolucije Muhamed evket ef. Kurt iznio stav da je pitanje pokrivanja muslimanke "muslimansko unutranje pitanje i da se drugi ne bi trebali u to mijeati". Predloio je da se svim vakufskim povjerenstvima uputi jedan raspis u kome bi se navelo da akcija skidanja zara nije prisilna da bi se izbjegli nepoeljni incidenti. Ovaj stav Sabora uticao je na provoenje politike akcije skidanja zara i ferede. O tome govori cirkularno pismo Zemaljskog odbora AF-a br. 770 upueno podrunim jedinicama 22. 8. 1947. u kome se kae: "Akcija za skidanje zarova koja se razvija poslije naeg II kongresa oivila je naroito poslije donoenja rezolucije od strane Vakufskog sabora. Mi bez sumnje nailazimo na veliku podrku od strane naprednih muslimana, pa ak i od strane naprednijih hoda. Naa organizacija dobiva na terenu veliku pomo i ona mora nastojati da takve ivosti bude jo vie, da u akciji angauje one naprednije muslimane kako bi i sama akcija dobila mnogo ozbiljniji karakter". Svoj stav je ubrzo iznio i najvii savezni organ IZ-a u FNRJ - Vrhovni vakufski sabor IVZ-a u FNRJ - koji je na svom prvom zasjedanju u socijalistikoj Jugoslaviji odranom u Sarajevu 26. i 27. avgusta 1947. zakljuio: "Nema vjerskih zapreka skidanju zara i ferede i Vrhovni vakufski sabor smatra da je to patriotska dunost svakog muslimana da do kraja probudi svijest ene muslimanke, da osloboena zara i ferede konano krene u korak sa razvojem ostalih ena u FNRJ. Vrhovni vakufski sabor pozdravlja napore svih naih ljudi i narodnih organizacija, koje u svom patriotskom i bratskom nastojanju pomau osvjetavanje ene muslimanke. Dunost je i sve uleme i pripadnika Islamske vjerske zajednice da muslimanku upute novim putem slobode i napretka na kome je osigurana ne samo njena lina srea nego i srea cijele nae zajednice". Iste godine, 12. septembra, u svom nastupnom govoru povodom primanja menure u Begovoj damiji u Sarajevu reisu-l-ulema Ibrahim ef. Feji je podrao skidanje zara i ferede. On je u svom govoru rekao: - Jedno bolno pitanje koje pred nama stoji, kojem moramo posvetiti veliku panju i gdje trebamo hitno intervenisati jeste pitanje jednakopravnosti nae muslimanke. Stotine godina mi smo eni uskraivali najelementarnija prava, prava na prosvjeivanje i slobodu. Iako je Muhammed a.s. prije etrnaest vjekova rekao: "Traenje nauke obavezno je za svakog muslimana i muslimanku", ipak jo i danas ogromna veina naih ena je nepismena. Jedna od dragocjenih tekovina Oslobodilake borbe naih naroda svakako je proklamovanje ravnopravnosti ene. Ali, naalost, ova ravnopravnost kod muslimanke ne moe da doe do punog izraaja, jer joj smetaju zar i fereda. Otkrivanje muslimanke provedeno je u mnogim islamskim dravama, u nekima ak i silom zakona, a ipak kod nas je veina ena pokrivena. Pa zato smo u tom pitanju tako uporni? Da li nam to nalae vjera kao to nam na pr. nalae da klanjamo, postimo, zekat dajemo, da se uvamo alkohola, hazardnih igara, lihvarstva i ostalih poroka. Daleko od toga. Islam je dao eni uglavnom sva prava i nametnuo joj sve dunosti kao i mukarcu. ena po islamskom uenju ima pravo na vrenje svih javnih zvanja u dravi od niih pa do najveih. Ona moe punovano da sklapa i potpisuje sve vrsti graanskopravnih isprava, da daje i prima sve vrsti obaveza i da samostalno vodi svaki obrt kao i

mukarac. ena po erijatu mora da izdraje svoje iznemogle roditelje i malodobnu djecu, ako su siromani. ena mora ak da vri vojnu dunost, ako je domovina u opasnosti. A ko uzgaja djecu? Ko im daje prve upute? ena, majka. Ako je ena nepismena i nekolovana i ako je jo pokrivena, moe li se ona koristiti onim pravima koje joj garantuje islam, i moe li izvravati one dunosti koje joj on namee? Apsolutno ne moe. Dati eni ova prava, a narediti joj da nosi u isto vrijeme zar i feredu, znailo bi isto to dati joj desnom, a oduzeti lijevom rukom. Ali, hvala Bogu, savrenstvo principa islama od toga je vrlo daleko. Istina, islam trai od ene da bude moralno estita, da se pristojno odijeva i da ne prua sablanjivu sliku, ali to ne znai da ona mora biti pokrivena lica i izolovana od ostalog svijeta. Ona tu dunost moe da ispunjava i nepokrivena. Da se ne bi reklo da je ovo to sam izloio o pokrivanju ene samo moje lino miljenje, citirau neke stavove iz odgovora koji je dao Ezherski meihat povodom pitanja muslimana Indije, a koji je tampan u reviji Medelletul-ezher godine 1937, svezak 6, str. 347. Ezherski meihat, taj najvei i najautoritativniji vjerski forum muslimana cijelog svijeta, izmeu ostalog, veli: "Pokrivanje ene bio je obiaj kod svih naroda stare civilizacije. Ovaj obiaj primili su Rimljani, Grci i pridravali ga se sa svom strogou hiljadu godina prije islama. To isto inili su i Izraelani. Svi nai imami mezheb-sahibije jednoduno su rekli da ena ne treba pokrivati lice i ruke do iza aka, da moe izlaziti van kue i svravati poslove, da moe ii na rad za izdravanje svoje i obitelji svoje. Islam nije naredio, kae se dalje u odgovoru, da ena ivi kod kue i uhapena, nego je naredio da ide u damiju i dozvolio joj da moe posjeivati konferencije i sastanke na kojima se pretresaju vana narodna pitanja, uestvovati u debati i stavljati svoje prijedloge. Islam doputa eni da pohaa sve naune zavode kao i mukarcu, daje joj pravo da slobodno raspolae svojom imovinom, da zakljuuje punovano sve vrsti graanskopravnih poslova tako da njihova valjanost ne ovisi o odobrenju mua, roditelja i ma koga drugoga". Tako stoji u odgovoru toga najvieg islamskog foruma. Na kraju moram spomenuti i to, koliko je god grijeh po islamu dozvoljavati sebi neto to je vjera zabranila, isto je tako grijeh zabranjivati sebi ono to je vjera dozvolila, jer na jednom mjestu u Kur'anu stoji: "Boji Poslanie, zato sebi zabranjuje ono to Ti je Bog dozvolio". - Dunost je muslimana i muslimanki da ovaj stari, a danas tetni obiaj im prije prestane, kako bi ena muslimanka postala faktino pravi i punopravni lan nae zajednice i kako bi stupila na pozornicu drutvenog ivota i pomogla pri izgradnji i obnovi nae Domovine, na to smo svi obvezani, rekao je reis Feji. Vrhovno islamsko starjeinstvo u FNRJ (VIS) na svojoj sjednici od 1. novembra 1947. raspravljalo je pitanje otkrivanja muslimanki (skidanje zara i ferede) i donijelo je sljedei zakljuak: "Uputiti ulemamedlisima, odnosno organima koji vre njihovu funkciju, da je pitanje otkrivanja muslimanske ene objanjeno poslanicom reisu-l-uleme i rezolucijom Vrhovnog vakufskog sabora, da pokrivanje ene nije vjerski propis i da muslimanke, to se tie vjere, mogu slobodno otkrivene hodati i vriti svoje poslove. Stoga se preporuuje ulema-medlisima, odnosno organima koji vre njihovu funkciju, da preko podrunih vjerskih organa prenesu ovu konstataciju na ire slojeve naroda sa upozorenjem da se predmetu ne prilazi sa inatom nego na zgodan nain bez upotrebe sile, kako to pitanje ne bi dovelo do meusobne svae, jer nama su najpotrebniji sloga i bratstvo, da se, dakle, ovome pitanju pristupi sa puno takta i ljubavi, da se ima u vidu i pomanjkanje odjee itd. - da po mogunosti ovo pitanje rjeavaju sami muslimani kao svoje isto islamsko pitanje, tj. da se nastoji da ovo pitanje uzmu u svoje ruke frontovci muslimani i muslimanke".

Ulema medlis IVZ-a u Makedoniji je 26. avgusta 1950. usvojio izjavu o pitanju zara i ferede, odnosno arafa i pee, kako se to u Makedoniji nazivalo. U ovoj izjavi se kae: "(Ulema medlis) 1. Ustanovljuje (konstatira) da fereda, odnosno araf i pea, koja slui za pokrivanje ena, nije odjea propisana od i sa vjerskim propisima islama, nego je to nametnuto kasnije sa druge strane i bez veze sa naim vjerskim propisima; 2. Da prema erijatskim propisima ena treba da je propisno odjevena, da je estita, moralna itd., ali to ne znai i ne stoji da ona treba da je pokrivena, da ne smije izlaziti vani, da ne smije uzimati uea u javnom ivotu i slino. Naprotiv, ona i po erijatskim propisima imala je sva prava, kao i mukarac: pravo samostalnog upravljanja svojim imetkom, pravo samostalnog odabiranja i slobodnog obavljanja svoje profesije itd, sve do uzimanja aktivnog uea u borbi za odbranu svoje zemlje. Uskraivanja svih tih prava, koje je dovelo i do njezinog pokrivanja je uslijedilo kao posljedica docnijih nazadnih pojava i postupaka. 3. Da je ena uopte, kako ranije isto tako i u bivoj Jugoslaviji, bila je obespravljena i potpuno zapostavljena. Njoj su bila uskraena sva prava kako u javnom ivotu (nije imala prava glasa, nije mogla imati javne funkcije u drutvu, nije mogla raspolagati svojim imetkom bez odobrenja mua) isto tako i u privatno-pravnim odnosima ona je bila zavisna i u podreenom poloaju kako u odnosu drutva, isto tako i u odnosu mua, djece itd". Ulema medlis IVZ-a u Makedoniji, iji su lanovi u to doba bili Aziz Fetah, H. A. M. Ibrahim, Bedri Hamid i Hamdi N. Mehmed, podrali su izjavu reisu-l-uleme Ibrahima ef. Fejia o ovom pitanju, te "odluno pokree traenje (zahtjev) naega naroda da se gornje pitanje definitivno rijei i da se donese zakon za skidanje zara, kako bi se ubrzao proces za likvidiranje ove mrane pojave u ivotu muslimana. Kao i uvijek, mi i u ovom sluaju dijelimo miljenje naroda, koji svakoga dana, u svojim kolektivima sve ee iznose traenje za donoenje zakona za skidanje zara". Na osnivakoj skuptini Udruenja ilmije u Sarajevu 5. septembra 1950. raspravljano je i pitanje zara i ferede. efket abi, muderis iz Tuzle, raspravljajui o ovom pitanju je rekao: "Ovo je pitanje s kojim se i naa ilmija mora pozabaviti, da i ona sa svoje strane donese obol za rjeavanje ovog pitanja u korist muslimanske zajednice... Kao i islam, tako i njegovi najvei autoriteti, kao rektor Ezhera i merhum auevi, zauzeli su u ovom pitanju gore spomenuto stanovite, to jest da pokrivanje lica kod muslimanke nije vjerska dunost. Bie potrebno spomenuti i da je na uvaeni reisu-l-ulema Hadi Ibrahim ef. Feji po ovom pitanju zauzeo stanovite ba ugledom na stanovite Ezherskog meihata, i u svom govoru prilikom primanja menure na ubjedljiv nain, pozivajui se na propise islama, dokazao tetnost noenja zara i pokrivanja lica". Ova diskusija naila je na burno odobravanje prisutnih. Na ovaj nain oblikovani su stavovi vostva IVZ-a u toku politike akcija za zabranu noenja tradicionalne muslimanske enske nonje. Donoenje zakona Politika akcija za skidanje zara i ferede nije bila u cjelini uspjena. Iz izvjetaja podrunih organa AF-a se vidi da su mlae ene mahom bile za skidanje zara i ferede, a brojne su se tuile da ih muevi ometaju. "Neke predlau da se kae da je otkrivanje 'pod moranje' kako ih muevi ne bi smjeli onda spreavati". Suoeni sa djeliminim uspjehom akcije, organi socijalistike vlasti su se opredijelili za zakonske mjere. U BiH se pristupilo donoenju Zakona o zabrani noenja zara i ferede. U toku pretresa prijedloga ovog zakona u Narodnoj skuptini Narodne Republike BiH (NRBiH) spomenuti su stavovi vostva IVZ-a o tome da zar i fereda predstavljaju obiaje, a ne vjerske naloge kao i kontinuirane napore muslimanskih

svjetovnih i vjerskih modernista za ukidanje ove tradicionalne nonje. O toku zasjedanja Narodne skuptine o ovom pitanju detaljno je izvijestio zvanini organ IVZ-a. U toku rasprave o prijedlogu zakona potpredsjednik Prezidijuma Narodne skuptine Sulejman Filipovi je podsjetio na stavove najviih organa i predstavnika IVZ-a o pokrivanju ene i stavove biveg reisu-l-uleme Mehmeda Demaludina auevia o tome da "erijat ne zabranjuje muslimanki da ide otkrivena niti da joj propisuje neku naroitu nonju i nakit". Narodni poslanik Husnija Kurt iznio je historijat neuspjelih pokuaja ukidanja tradicionalne muslimanske enske nonje spominjui svjetovnog modernistu Devada Sulejmanpaia, drutvo "Reformu", za koje je rekao da nije uspjelo zato to su njegovim lanovima nedostajali revolucionarnost i kontakt sa irim slojevima, reisu-l-ulemu auevia, kongres muslimana intelektualaca u Sarajevu septembra 1928, itd. Poslanik Mehmedalija Tufeki je iznio niz primjera kako je zar koio uee muslimanki u javnom ivotu. U tom smislu govorili su i ostali poslanici. Svi muslimanski poslanici podrali su prijedlog zakona i izjavili da e sa zadovoljstvom glasati za njega. Zakon o zabrani noenja zara i ferede donijet je 27. septembra 1950. Ovim zakonom je zabranjeno noenje, prisiljavanje ili nagovaranje ene da nosi zar ili feredu ili na drugi nain pokriva lice. Prema tome, bila je zabranjena nonja ogrtaa tipa zara ili ferede i pokrivanje lica. Marame nisu zabranjene te se na nekim slikama ena koje su skinule zar vidi da su zadrale maramu na glavi. Razlog zabrane je namjera "da se otkloni vjekovna oznaka potinjenosti i kulturne zaostalosti ene muslimanke, da se olaka eni muslimanki puno koritenje prava izvojevanih u Narodnooslobodilanoj borbi i socijalistikoj izgradnji zemlje i da joj se obezbijedi puna ravnopravnost i ire uee u drutvenom, kulturnom i privrednom ivotu zemlje". Za samo noenje zara i ferede predviena je kazna do tri mjeseca zatvora ili novana do 20.000 dinara, kao i za svako zahtijevanje da se ta odjea nosi. Za prisiljavanje ene da nosi tu odjeu ili za vrenje propagande u tom smislu predviena je kazna lienja slobode sa prinudnim radom do dvije godine ili novana do 50.000 dinara. Propisano je da zakon stupa na snagu 30 dana po objavljivanju. Analiza stavova vostva IVZ-a Pitanje tradicionalne muslimanske enske nonje dugo godina je bilo prisutno u javnom ivotu u BiH. Pojedini glasovi pozivali su u periodu izmeu dva svjetska rata za naputanje te noenje. Drava je u toj debati bila nezainteresovana, odnosno nije se javno svrstavala ni na jednu stranu. Situacija se bitno promijenila nakon zavretka Drugog svjetskog rata, uspostavljanja vlasti Komunistike partije Jugoslavije i poetka izgradnje socijalistikih drutvenih odnosa. Dio tog procesa bila je i izmjena drutvenog poloaja ene, posebno muslimanke u BiH, Sandaku, na Kosovu i Makedoniji. Projektovano je obavezno kolovanje za svu djecu, uklanjanje nepismenosti meu stanovnitvom, njegovo dodatno obrazovanje, masovno zaposlenje radi izgradnje i obnove zemlje itd. Za kreatore te politike zar i fereda, odnosno pokrivanje lica ene i njena vezanost za kuu predstavljali su prepreku. Zato je i organizacija zaduena za emancipaciju ene - AF slijedei vjerovatni nalog Komunistike partije pokrenula akciju za ukidanje ove nonje. U skladu sa poznatom komunistikom praksom inicijativa je dola iz reda samih muslimana. Na ovu inicijativu reagovalo je vostvo IVZ-a - Vakufsko-mearifski sabor IVZ-a u BiH, Vrhovni vakufski sabor IVZ-a u FNRJ, novoizabrani reisu-l-ulema Ibrahim ef. Feji, Vrhovno islamsko starjeinstvo IVZ-a u FNRJ, Ulema medlis IVZ-a u Makedoniji i novoosnovano Udruenje ilmije u BiH. Svi oni su se izjasnili za podrku akciji za ukidanje zara i ferede. Ova nonja je kvalifikovana kao obiaj, a ne kao vjerski nalog.

U javnosti je nekada koriten neprecizan naziv "otkrivanje muslimanke", ali dokumenti ukazuju na to da se pri tome mislilo da se otkrije lice muslimanke i ake ruku te da se muslimanka ukljui u drutveni ivot. Vostvo IVZ-a je eljelo da ovo pitanje tretira kao muslimansko unutranje pitanje i da ga rjeavaju samo muslimani. Oigledno, ovakav stav nije mogao proi iz dva razloga: (1) sami muslimani ga nisu mogli rijeiti u periodu izmeu dva svjetska rata i (2) u jednoj zemlji pod kontrolom Komunistike partije nijedno drutveno pitanje nije moglo iskljuiti glavne mehanizme vlasti. Vjersko vostvo IVZ-a pozvalo se u svojim stavovima na fetvu Univerziteta El-Ezhera i stavove reisu-luleme Mehmeda Demaludina auevia. Sutina fetve El-Ezhera je da erijatski propisana nonja za ene ne ukljuuje i pokrivanje lica i ruku do iza aka, da je eni dozvoljeno da izlazi izvan kue i obavlja poslove, da moe ii u kolu, raditi, samostalno sklapati pravne poslove, ii u damiju, uestvovati na sastancima i drugim oblicima javnog ivota itd. Fetva El-Ezhera je poznata u literaturi i citira se kao primjer tumaenja koje je podralo popravljanje poloaja muslimanke. Takvi su bili i stavovi i reisu -luleme auevia. Politika akcija za ukidanja zara i ferede nije bila uspjena te se pristupilo donoenju zakonske zabrane ove noenje. Ulema medlis iz Makedonije je u svojoj izjavi traio i donoenje takvog zakona. Takav zakon oekivale su i neke ene koje su smatrale da bi otpor skidanju zara i ferede koji su iskazivali njihovi muevi i muka rodbina bio manji ako bi to bilo "pod moranje". Zakon o zabrani noenja zara i ferede donijet je u BiH jednoglasnom odlukom svih lanova Narodne skuptine NRBiH, ukljuujui muslimanske poslanike. Stenografske biljeke s toga zasjedanja Skuptine objavio je slubeni organ IVZ-a. Ovo istraivanje pokazuje da je presudna odluka o zabrani noenja muslimanske tradicionalne nonje donijeta u zakonodavnom tijelu BiH, koje je bilo pod kontrolom Komunistike partije. Uloga IVZ-a bila je da legitimie takav korak. Razlog za podrku ove vjerske zajednice dravnoj mjeri zabrane zara i ferede treba traiti ne u oportunizmu vostva IVZ-a, nego u okolnosti da su kljunu ulogu u ovom vostvu imali ljudi koji su se protiv zara i ferede, a za svestrano poboljanje poloaja muslimanke, izjasnili u unutarmuslimanskim debatama u BiH u periodu izmeu dva svjetska rata.