12

AM

ELEKTROMAGNETIZ

Magnetske veliine Magnetski krug Djelovanje magnetskog polja Elektromagnetska indukcija Realna zavojnica Transformator

Elektromagnetizam Magneti su objekti oko kojih se primjeuju magnetska djelovanja. Primjerice, na feromagnetske estice u okoliu magneta djeluju sile, razliitog smjera i jakosti u razliitim tokama. Postojanje sila opravdava uvoenje pojma magnetsko polje za posebno stanje okolia magneta u kojem se sile oituju. Eksperimenti pokazuju da sila djeluje uvijek u tangenti na zamiljenu liniju silnicu. Podruja magneta s najjaim magnetskim djelovanjem su polovi. Najjednostavniji tapni magnet ima dva pola s povijesno uvedenim nazivima sjeverni i juni pol.

12.1. Magnetske veliine

Magnetske silnice zatvorene su linije koje izlaze iz sjevernog pola magneta (N) i zavravaju na junom (S), a kroz tijelo magneta nastavljaju se od junog do sjevernog pola. Skup svih silnica ini magnetski tok s jedinicom Wb (itaj: veber). Magnetski efekti ovise o gustoi toka ili magnetskoj indukciji B s jedinicom T (tesla) koja je s tokom povezana preko r r (12.1) = BdA
A

Magnetsko polje je homogeno kad je broj paralelnih magnetskih silnica po jedinici povrine A okomite na smjer magnetskog toka stalan, te vrijedi = BA . Sposobnost koncentriranja magnetskog toka ovisi o svojstvu tvari s nazivom permeabilnost i oznauje se s . Svaki materijal koji se lako magnetizira ima veliku permeabilnost i naziva se feromagnetski. Elektrina struja I stvara u blizini vodia kojim tee magnetsko polje. Ovisnost jakosti magnetskog polja H i struja koje ga stvaraju daje Amperov zakon ili zakon protjecanja: uu r uu r (12.2) H dl = I
l

uu r gdje je H vektor jakosti magnetskog polja, a l zatvorena linija koja ulanuje algebarski zbroj struja I. Gustoa toka ovisi o jakosti polja i magnetskim svojstvima materijala:

B= H

[T ]

(12.3)

Permeabilnost materijala moe se izraziti umnokom permeabilnosti r i permeabilnosti vakuuma o, te vrijedi

relativne
(12.4)

= o r
gdje je permeabilnost vakuuma:
Vs Am

o = 4 107

(12.5)

Vrijednosti relativne permeabilnosti r za uobiajene feromagnetske materijale kreu se izmeu 102 i 2105, a za neferomagnetske priblino je 182

ELEKTROTEHNIKA jednaka jedinici (za diamagnetske materijale r<1, za paramagnetske materijale r>1). Vei iznosi jakosti magnetskog polja i indukcije postiu se kad se vodii namotaju na nekoj jezgri u zavojnicu. Najjednostavnije je promatrati zavojnicu prstenastog oblika s N zavoja ijim vodiima tee struja I i unutar zavojnice stvara priblino homogeno polje H. Primjena zakona protjecanja (12.2) na srednjoj duini prstenaste jezgre l koju struja ulanuje N puta daje:
H = I N l
(12.6)

Umnoak IN naziva se magnetska uzbuda jer pobuuje magnetsko polje. Ista magnetska uzbuda u feromagnetskoj jezgri stvara r puta veu gustou toka nego u sluaju kad je jezgra vakuum ili zrak. Priblino homogeno polje postie se i izvedbom zatvorene feromagnetske jezgre u obliku okvira, dok se kod tapnih elektromagneta takvo polje postie samo u feromagnetskoj jezgri. Permeabilnost feromagnetskih materijala nije konstantna, ve ovisi o prethodnom magnetiziranju materijala, iznosu polja H i temperaturi. Ovisnost jakosti polja H i magnetske indukcije B prethodno nemagnetiziranog materijala naziva se krivulja magnetiziranja. Pri izmjeninom magnetiziranju BH parovi opisuju petlju histereze. Remanentncija Br je zaostala indukcija pri uzbudi vrijednosti nula. Vrijednost uzbude magnetskog polja Hc suprotnog predznaka potrebne za ponitenje remanencije naziva se koercitivnost ili koercitivna sila. Magnetski meki materijali imaju malu koercitivnost i slue za izradu magnetskih krugova, a magnetski tvrdi veliku koercitivnost i veliku remanenciju te slue za izradu trajnih magneta.

12.2. Magnetski krug

Mogue je, po analogiji s elektrinim krugom, govoriti o magnetskom krugu. Tok dobiven magnetskom uzbudom vodi se eljenim putem tako da se barem njegov vei dio izvodi od feromagnetskog materijala. Namjera da se sav tok provede kroz feromagnetski krug u realnosti se ne ostvaruje potpuno jer permeabilnost jezgre nije beskonana, te mali dio toka ipak prolazi i kroz neferomagnetski okoli i naziva se rasipni tok. Rasipanje magnetskih silnica u prostor oko magnetskog kruga u prvom se pristupu zanemaruje.

183

Elektromagnetizam
A

l
Slika 121 Magnetski krug s uzbudnim namotom

U jednostavnom magnetskom krugu prema slici 12.1 (srednje duine silnica l, izraenom od materijala s permeabilitetom i presjeka A na koji je namotano N zavoja kojima tee struja I) magnetski tok iznosi:

=B A= H A=

N I N I MMS = A= 1 l l Rm A

(12.7)

gdje je Rm tzv. magnetski otpor ili reluktancija, a MMS je magnetomotorna sila ili magnetska uzbuda. Dobiveni izraz slian je izrazu za Ohmov zakon pa se stoga naziva Ohmov zakon za magnetske krugove. Tok odgovara elektrinoj struji I, magnetomotorna sila MMS elektromotornoj sili EMS, a permeabilnost specifinoj vodljivosti metalnog vodia . Ako se u jednostavni magnetski krug doda zrani raspor prema slici 12.2 a), nakon primjene zakona protjecanja izlazi:
N I = Hl = H1l1 + H 2l 2 =

l1 l2 + A1 1 A2 2

(12.8)

iz ega je

N I MMS = l1 1 l2 R m1 + R m2 + 1 A1 2 A2 1

(12.9)

Izraz (12.8) slian je drugom Kirchhoffovom zakonu u elektrinim krugovima.

184

ELEKTROTEHNIKA

Rm1 I N l2 N I

Rm2

1
l1

Slika 122 Magnetski krug s rasporom a) struktura b) ekvivalentna elektrina shema

Odgovarajuu ekvivalentnu elektrinu shemu za takav magnetski krug prikazuje slika 12.2 b). Openito, za magnetski krug sa i odsjeaka kroz koje prolazi isti tok, vrijedi:

N I 1 li Ai i i

(12.10)

U sluaju paralelnih grana magnetskog kruga reciprona vrijednost ukupnog magnetskog otpora bila bi jednaka zbroju recipronih vrijednosti magnetskih otpora pojedinih grana.

12.3. Djelovanje magnetskog polja

Kao i vodi protjecan strujom, tako i pojedini gibljivi naboj stvara u svom okoliu magnetsko polje. Kako dva magnetska polja bez obzira kojeg su porijekla (permanentnog magneta, elektromagneta ili polje vodia kojim tee struja) uzajamno djeluju silom, znai da i na gibljivi naboj u magnetskom polju djeluje sila.

12.3.1.

Sila na naboj

Na naboj Q giban u magnetskom polju indukcije B brzinom v djeluje sila: ur r uu r F =Q v B (12.11)

iznosa
F = Q v B sin
(12.12)

gdje je kut izmeu vektora

v i B prema slici 12.3.

185

Elektromagnetizam
F = QvB sin

B
Q

v sin

Slika 123 Sila na naboj koji se giba u magnetskom polju

Smjer sile na negativan naboj suprotan je smjeru sile na pozitivan naboj. U praksi se sila na naboj koristi u katodnim cijevima raznih namjena, akceleratorima nabijenih estica i sl.

12.3.2.

Sila na vodi kojim tee struja

Magnetska sila na vodi kojim tee elektrina struja posljedica je sile na naboj koji se kree u magnetskom polju i na duljini dl vodia iznosi: uuu r uu r uu r dF = I dl B (12.13)

Kad su vodi i indukcija okomiti sila je jednaka

F =BIl

(12.14)

i okomita na ravninu koju ine vodi i indukcija. Kako svaki vodi oko sebe stvara magnetsko polje, dva paralelna vodia djeluju meusobno silom

F1 =

o I 1I 2l
2 d

(12.15)

privlanom, ako su protjecani strujama istog smjera, a odbojnom pri strujama suprotnih smjerova. Postojanje sile na vodi protjecan strujom u magnetskom polju temelj je pretvorbe elektrine u mehaniku energiju. Objekti u kojima se ta pretvorba izvodi na ekonomian nain jesu elektrini motori.

12.4. Elektromagnetska indukcija

12.4.1. Faraday-ev zakon indukcije

Zbog sile na naboj u magnetskom polju, pri gibanju ravnog vodia duine l brzinom v u polju indukcije B, dolazi do pomicanja naboja, pozitivnih i 186

ELEKTROTEHNIKA negativnih na suprotne strane vodia. Izmeu induciranih razmaknutih naboja nastaje elektrino polje i ostvaruje se razlika potencijala:
r r uu r e =l v B

(12.16)

Pojava se naziva elektromagnetska indukcija. Ako se kretanje vodia ostvari na vodljivom okviru prema slici 12.4, inducirani napon ostvarit e struju u okviru. Moe se pokazati da je inducirani napon razmjeran vremenskoj promjeni toka obuhvaenog okvirom (Faraday-ev zakon indukcije):

e=

d dt

(12.17)

B + i

v l Slika 124 Gibanje vodia po vodljivom okviru u magnetskom polju

Faraday-ev zakon indukcije obuhvaa razliite mogunosti. Tok se vremenski mijenja i u vodiu se inducira napon pri pomicanju ili polja ili zavoja. Taj se princip koristi pri pretvaranju mehanike u elektrinu energiju u generatorima. Vodi i polje mogu i mirovati; napon se inducira ako je vodi (zavoj) izloen promjenama iznosa toka, to se primjerice koristi pri transformiranju elektrine energije. Smjer inducirane struje lako se odreuje primjenom Lenzovog pravila: inducirane veliine izazivaju djelovanje koje se uvijek suprotstavlja ili opire uzroku induciranja. Primjerice, ako je inducirana struja potekla jer se vodi na slici 4 u stalnom polju po okviru gibao desno smanjujui obuhvaeni tok, magnetski tok nastao protjecanjem struje u zavoju imat e smjer i nastojat e pojaati postojei tok, dakle djeluje suprotno. Pri gibanju vodia ulijevo, povrina se poveava, poveava se i obuhvaeni magnetski tok, a inducirana struja suprotnog smjera generira sada tok suprotnog smjera koji nastoji smanjiti iznos obuhvaenog toka, to je suprotno uzroku. Lenzovo pravilo moe se protegnuti i na mehanike posljedice induciranja. Primjerice, pri gibanju vodia na istoj slici udesno potrebno je svladavati

187

Elektromagnetizam silu na vodi suprotnog smjera od one koja uzrokuje gibanje i time induciranje.

12.4.2.

Induciranje harmonikog napona

Mijenja li se tok u zavojnici, Faradayev zakon primijenjen na N zavoja ice daje inducirani napon uvean N puta, jer su inducirani naponi u pojedinim zavojima serijski povezani:
e = N d dt
(12.18)

0
r

l B

Slika 125 Induciranje harmonikog napona

Kad se N pravokutnih zavoja okree konstantnom kutnom brzinom

= 2f =

2 T

(12.19)

u homogenom magnetskom polju, ulaneni magnetski tok kroz zavoje mijenja se prema:

= B A cos = B A cos t

(12.20)

gdje je A povrina okvira, a kut izmeu smjera polja i okomice na ravninu okvira prema slici 12.5. Prema Faradayevom zakonu inducira se harmoniki napon:
e = N d = N B A sin t = E m sin t dt
(12.21)

gdje je Em amplituda. Do istog se rezultata moe doi i promatra li se dio zavoja duljine l u homogenom polju. Kad zavoj rotira, vodi na radiusu r giba se brzinom v = r i prema izrazu (12.16) i slici 5 b) u njemu se inducira napon
e1 = v B l sin = r B l sin t
(12.22)

U dijagonalnom vodiu inducira se istovjetan napon i pribraja jer u istom zavoju ima isti smjer djelovanja. U zavojnici s N zavoja inducirani je napon 188

ELEKTROTEHNIKA
e = N 2e1 = NA B sin t
(12.23)

to je identino rezultatu u (12.21). Opisani postupak najjednostavniji je nain generiranja izmjeninog harmonikog napona mehanikim putem. Takav napon naponskog izvora u zatvorenom strujnom krugu dao bi harmoniku struju.

12.4.3.

Samoindukcija

U zavojnici kojom tee izmjenina struja postoji promjenljivi tok. Svaki promjenljivi tok inducira napon. Pojava induciranja napona proizvedenog od promjena vlastitog toka naziva se samoindukcija.
d dt
eS e1

i
v
N

i1
N1 N2

d dt
e2

Slika 126 Prstenasta zavojnica a) s jednim namotom b) s dva namota

U idealnoj zavojnici (nema rasipanja toka, omski otpor jednak nuli) s N zavoja smjetenoj na prstenastu jezgru prema slici 12.6 a) promjenljiva struja i stvara promjenljivi tok . Izrazi li se u Faradayevom zakonu vremenska promjena toka pomou vremenskih promjena struje, inducirani je napon
es =

N 2 A di
l dt

= L

di dt

(12.24)

Koeficijent L odreen je izvedbom magnetskog kruga i zavojnice i naziva se koeficijent samoindukcije ili induktivitet zavojnice, a jedinica mu je henri (H). Induktivitet je jedino svojstvo idealne zavojnice mjerodavno za ponaanje zavojnice u strujnom krugu. Prema II. Kirchhoffovom zakonu za idealnu zavojnicu vrijedi : es+e=0. Dok struja i tee kroz zavojnicu induktiviteta L, ona sadri magnetsku energiju W = 1 2 Li . 2
(12.25)

12.4.4.

Meuindukcija

Ako se na istu jezgru uz postojeu primarnu s N1 zavoja namota sekundarna zavojnica s N2 zavoja prema slici 12.6 b), promjenljiva struja i1 prolazei primarnom zavojnicom stvara u jezgri promjenljiv magnetski tok 189

Elektromagnetizam

1, koji zbog samoindukcije inducira napon e1 = N 1

sekundarnoj zavojnici napon e 2 = N 2

d1 . Isti tok inducira u dt

d1 . Izrazi li se vremenska promjena dt toka pomou vremenskih promjena struje, dobiva se:
e2 =

N 1N 2 A di1
l dt

= M

di1 dt

(12.26)

Koeficijent M naziva se meuinduktivitet i ima jedinicu henri (H) kao i induktivitet. Moe se pokazati da vrijedi:
M = N1 N 2 = Rm L1R m L2R m Rm = L1L2
(12.27)

Kad postoji rasipanje, u proraun meuinduktiviteta treba uzeti i dodatni faktor k magnetskog vezanja (k<1), pa vrijedi:
M = k L1L2
(12.28)

Izmeu napona primara i induciranog napona u sekundaru postoji veza:

e1 N 1 = = k12 e2 N 2
(12.29)

Omjer broja zavoja primara i sekundara k12 naziva se prijenosni odnos. Sekundarni napon moe se mijenjati promjenom prijenosnog odnosa. Na tom naelu radi transformator (slika 12.7), te se kae da se primarni napon transformira u sekundarni.

Slika 127 Transformator

Kod idealnog transformatora (bez gubitaka energije izraenih zagrijavanjem), zbog jednakosti snage na primarnoj i sekundarnoj strani, omjer primarne i sekundarne struje reciproan je prijenosnom odnosu

190

ELEKTROTEHNIKA
p i1 e1 e 2 N 2 1 = = = = p i2 e1 N 1 k12 e2

(12.30)

Transformatori imaju mnogostruku primjenu, a u elektroenergetici najvanija im je primjena pri prijenosu energije na vee udaljenosti. U generatorima proizvedena elektrina energija transformira se na visoki napon, a visokonaponski dalekovodi prenose energiju (pri relativno malim strujama za koje dostaju razmjerno tanki prijenosni vodii) na mjesta potronje, gdje se visoki napon transformira u niski prikladan za koritenje.

12.5. Realna zavojnica

Kod idealne zavojnice induktivitet L je stalna veliina i jedina mjerodavna za ponaanje takve zavojnice u strujnom krugu (omski otpor zavojnice jednak nuli, nema rasipanja, gubici jednaki nuli). Realna zavojnica ima omski otpor namota vei od nule, postoji rasipni tok, te, ako je jezgra feromagnetska, postoje gubici u jezgri. Kod realne zavojnice s feromagnetskom jezgrom zbog promjenljive permeabilnosti induktivitet je promjenljiv te se esto u analizi promatraju druge veliine i njihovi odnosi. Ponaanje realne zavojnice u strujnom krugu moe se modelirati pomou prikladne nadomjesne elektrine mree idealnih elektrinih elemenata. Nadomjesne sheme daju priblinu, ali za mnoge primjene dostatno tonu sliku realnosti. Razliiti realni utjecaji mogu se ukljuivati postupno ili ispustiti ako je njihovo djelovanje zanemarljivo. Mogue nadomjesne sheme realne zavojnice sa zranom (primjenljive pri niim frekvencijama) prikazuje slika 12.8.
RP L R L

jezgrom

LP

v i

v vL

v i

i LP

i RP

vR

eS
Slika 128 Zavojnica sa zranom jezgrom a) idealna b) realna u serijskom nadomjesnom spoju c) realna u paralelnom nadomjesnom spoju

191

Elektromagnetizam Omski otpor vodia R (izmjeren npr. ommetrom) uslijed kojeg se zavojnica zagrijava, moe se smatrati serijski spojenim s induktivitetom L. U pripadnom fazorskom dijagramu struja zaostaje za naponom za kut <90. Isti kut izmeu napona i struje moe se dobiti i ako se spoje paralelno induktivitet Lp i otpor Rp. Za zavojnicu s feromagnetskom jezgrom (obuhvaa i gubitke zbog kojih se zagrijava jezgra, te rasipni tok) jednostavni model za nie frekvencije i pripadni fazorski dijagram prikazuje slika 12.9.
vR
R LS L0

vP v0

R0

ig

iM

eS
Slika 129 Zavojnica s feromagnetskom jezgrom a) nadomjesna shema b) fazorski dijagram

Rasipni induktivitet Ls je malen ako je jezgra dobro zatvorena (bez zranog raspora) i ako je permeabilnost visoka. Gubici u namotu (nazivaju se i gubici u bakru) nastaju na omskom otporu namota R, a gubitke u jezgri (eljezu) predstavlja otpor Ro. Gubici u eljezu nastaju uslijed izmjeninog magnetiziranja, a ine ih gubici histereze (razmjerni su povrini histereze) i gubici uslijed vrtlonih struja. Osim u dulima (energija), gubici se esto izraavaju pomou pripadnih snaga, dakle u vatima.

12.6. Transformator
Mogunost transformacije napona uvedene u temi o meuinduktivitetu koristi se za izradu transformatora, elemenata na kojima se galvanski razdvajaju, a magnetskim putem povezuju mree primarnih i sekundarnih namota. Transformatori omoguuju elektrinoj energiji prijelaz s jednih na druge iznose parametara i time ekonomini prijenos i koritenje.

12.6.1.

Idealni transformator
primar jednak je iznosom naponu 192

Osnovni odnosi na idealnom transformatoru (slika 12.6 b) jesu: napon v1 prikljuen na samoindukcije primara e1,

ELEKTROTEHNIKA

za induciranje e1 potreban je odgovarajui tok u jezgri, kojeg stvara primarna struja magnetiziranja i1=iM , omjer primarnog i sekundarnog napona jednak je prijenosnom odnosu k12 omjer primarne i sekundarne prijenosnom odnosu i1: i2=1: k12. struje obrnuto je razmjeran

Fazorski prikaz veliina neoptereenog (i2=0) idealnog transformatora prikazuje slika 12.10 a).
v1 v1

1
i1 = iM

iP
iM

i1

2
i2 e1
e2 = v 2

e2 = v 2

e1

Slika1210 Fazorski dijagrami idealnog transformatora a) neoptereenog b) optereenog

Primarna struja i1 je ujedno struja magnetiziranja iM i kasni 90 za primarno prikljuenim naponom v1. Tok u fazi sa strujom inducira u primaru napon e1 te vrijedi v1+e1=0. Isti tok inducira u sekundaru napon e2 u iznosu ovisnom o prijenosnom odnosu. Kad se idealni transformator sekundarno optereti troilom impedancije Z (slika 12.7), kroz sekundarni krug potee struja i2 pomaknuta prema induciranom naponu e2 za kut 2 koji ovisi o karakteru impedancije (slika 12.10 b) ). Posljedica struje i2 je tok 2 koji se vektorski pribraja toku (iz neoptereenog transformatora). Zbog neophodne ravnotee primarnih napona (v1+e1=0) ukupni tok mora ostati neizmijenjen, radi ega potee dodatna komponenta primarne struje ip koja ponitava tok 2. Na fazorskim prikazima u slici 12.10 prijenosni odnos iznosi 2:1, radi ega je sekundarno induciran dvostruko manji napon od primarnog, a struja ip dvostruko je manja od sekundarne i2. Ukupnu primarnu struju i1 ini zbroj ip i iM. Promjena impedancije Z prouzroila bi promjenu struje i2, a time bi se mijenjala i struja ip , te cijela primarna struja i1. U realnosti promjene impedancije (promjene sekundarne struje) nastaju pri promjeni potronje energije na sekundarno prikljuenim troilima i prihvatljivo je da se te 193

Elektromagnetizam promjene odraze i na promjeni primarne struje kojom se optereuje izvor napona (i energije). Pri velikim i vrlo malim prijenosnim odnosima fazorski prikazi bili bi nepregledni, te se uobiajeno pri obradi transformatora pribjegava prikazivanju sekundarnih veliina kao da su primarne. Postupak se naziva svoenje (reduciranje, normiranje, transformacija) sekundarnih veliina na primarne. Fazorski prikazi tada izgledaju kao da je prijenosni odnos k12=1, na njima se sekundarne veliine zakreu za 180, a u nadomjesnim shemama sekundarne veliine imaju promijenjene iznose prema tablici 12.1. Mogue je, a u nekim sluajevima i prikladno, svoenje primarnih veliina na sekundarne.
Tablica 121 Iznosi sekundarnih veliina reduciranih na primar

sekundarna veliina
e2 v2 i2 P2 Z2

reducirana na primar

e 2 = e 2k12 v 2 = v 2k12
1 i2 = i2 k12

P2 = P2
2 Z 2 = Z 2k12

12.6.2.

Realni transformator

Nadomjesnu shemu realnog transformatora s feromagnetskom jezgrom (za nie frekvencije) sa sekundarno reduciranim veliinama prikazuje slika 12.11 a), dok pripadajui fazorski dijagram prikazuje slika 12.11 b).

194

ELEKTROTEHNIKA
v1

R1

XS1

i1

A i2

X'S2

R'2

e1 = e 2

v 2
i2

i0

i1

ig
v1
R0

iM
X0

v 2

Z 2

2 1

v AB = e1 = e 2
B

i0 iM

ig

Slika 1211 Transformator sa eljeznom jezgrom a) nadomjesna shema b) pripadni fazorski dijagram optereenog transformatora

Inducirani napon primara e1 dobiva se kad se prikljueni napon v1 umanji za iznose padova napona na otporu vodia primara R1 i jalovom rasipnom otporu primara Xs1=Ls1 (trokut). Reducirani inducirani napon u sekundaru e2' jednak je induciranom naponu primara e1 jer ih proizvodi isti tok. Kad se od e2' oduzmu padovi napona na otporu vodia R2' i jalovom rasipnom otporu sekundara Xs2'=Ls2' (trokut), dobiva se napon sekundarnih stezaljki v2' na koji se prikljuuje sekundarni teret Z2'. Na otporu Ro nastaju gubici u eljeznoj jezgri ig2Ro, a struja magnetiziranja iM na induktivitetu primara Lo stvara inducirani napon primara e1=iMLo. Zbroj struje gubitaka u eljezu ig i struje magnetiziranja iM jednak je struji io koja tee primarom u sluaju otvorenih sekundarnih stezaljki (prazni hod). Fazorski se dijagram pojednostavnjuje ako se zanemari struja praznog hoda io. Tada se izjednauju primarna struja i1 i sekundarna i2', te se padovi napona (katete dvaju trokuta) mogu algebarski zbrojiti ime se dobiva jedan trokut (nazvan Kappov trokut). Elementi nadomjesne sheme transformatora mogu se lako utvrditi odgovarajuim mjerenjima. Primjerice, omski otpor namota lako se mjeri ommetrom. Ostala svojstva transformatora mogu se odrediti pomou struja, napona i snaga izmjerenih tijekom pokusa praznog hoda i kratkog spoja. Gubici u eljezu ne ovise praktino o optereenju transformatora, ve o iznosu i frekvenciji primarnog napona i jednaki su gubicima u praznom hodu. Gubici u vodiima (bakru) rastu s optereenjem i jednaki su gubicima u pokusu kratkog spoja. Najpovoljniju korisnost transformator postie kad se izjednae gubici u bakru i gubici u eljezu.

195

Elektromagnetizam

12.6.3.

Vrste transformatora

Za specifine namjene grade se transformatori specifinih svojstava, koja ovise o izvedbi jezgre (materijal, geometrija) i namota (presjek i broj zavoja, raspored namota), te okolnostima koritenja. Transformatori namijenjeni prijenosu elektrine energije mogu biti jednofazni ili trofazni, a transformiraju na vii ili nii napon. Optimiraju se na to nie gubitke, no veim se jedinicama ipak mora dodatno odvoditi toplina. U mjerne svrhe slue mjerni transformatori koji radi tonosti moraju odrati to stalnijim prijenosni odnos i unijeti to manju kutnu pogreku izmeu primarne i sekundarne veliine. Strujni mjerni transformatori transformiraju velike struje u male i rade uz praktino kratko spojeni sekundar. Primarno imaju esto samo jedan zavoj, a prijenosni odnos im je znatno manji od jedan. Naponski mjerni transformatori transformiraju visoki napon u niski i rade u reimu praznog hoda. Tonfrekvencijski transformatori namijenjeni su radu pri frekvencijama u ujnom podruju (do oko 20 kHz). Impulsni transformatori slue za transformiranje impulsa struje ili napona i mnogo se koriste u telekomunikacijama, kao i visokofrekvencijski transformatori. Autotransformatori imaju dio primara iskoriten za sekundar ili obratno. Odlikuju se ekonominom graom i malim gubicima energije, ali ne odjeljuju galvanski primar i sekundar. Regulacijskim se transformatorima prijenosni odnos moe u nekim granicama mijenjati, te se tako mogu prilagoditi naponu koji odstupa od nazivnog. Rastavni transformatori imaju prijenosni odnos jednak jedinici, a koriste se zbog galvanskog odvajanja u sigurnosne svrhe. Transformatori za zavarivanje prilagouju se tehnolokim zahtjevima zavarivanja, od kojih su vaniji robusnost pri kratkom spoju te iroki raspon namjetanja i stabilnost parametara.
Primjer 12.1

Za ravni vodi polumjera R protjecan strujom I treba a) nai funkciju po kojoj se mijenja jakost magnetskog polja izvan vodia b) nai funkciju po kojoj se mijenja jakost magnetskog polja unutar vodia c) nacrtati ovisnost jakosti magnetskog polja H o udaljenosti od sredita vodia r.
Rjeenje

a) Magnetske silnice oko vodia koncentrine su krunice. Na krunici s polumjerom r R, zbog simetrije je jakost polja stalnog iznosa. Kako je krunicom ulanena cijela struja I, primjena zakona protjecanja (12.2) du krunice daje
H r 2r = I

196

ELEKTROTEHNIKA te za sve r R vrijedi

Hr = I 2 r

b) Za iznalaenje polja unutar vodia zakon protjecanja (12.2) treba primijeniti na krunici s polumjerom r<R. Pretpostavi li se jednolika gustoa struje po presjeku vodia
J = I R 2

struja obuhvaena krunicom 2r bit e

I r = J r 2 .

Uzme li se da je jakost polja Hr na krunici stalna, primjena zakona protjecanja daje

H r 2r = I r ,

te konano za sve r R
Hr = I r . 2 R 2

c) Koristi se Matlab program. Vrijednosti dimenzija unose se u metrima, a razluivost je stotinka milimetra.
% Izracunavanje i crtanje jakosti polja H ravnog vodica % Uputa: Za dobar izgled grafa neka bude r=(3 do 10)R. % Dimenzije su u metrima. udaljenost=input('Udaljenost od osi (npr. r=0.03): '); polumjer=input('Polumjer vodica (npr. R=0.005): '); while 1 struja=input('Jakost struje (npr. I=5, 0 za kraj): '); if (struja>0) r=0:0.00001:udaljenost; R=polumjer; I=struja; H=[]; for i=1:length(r) if r(i)<R H(i)=I*r(i)/(2 * pi * R.^2); else H(i)=I/(2 * pi *r(i)); end end plot(r,H); title('{\it H=f(r)}'); xlabel('udaljenost od osi vodica {\it r}, m'); ylabel('jakost polja {\it H}, A/m'); hold on; else hold off;

197

Elektromagnetizam
break; end if I<=0 break; end end disp ('Svrsetak!');

Pri sugeriranim iznosima veliina dobiva se:

Slika 1212 Slika uz primjer 12.1

Primjer 12.2

Na feromagnetsku jezgru sa zranim rasporom namotano je 1000 zavoja ice zanemarljivog otpora. Presjek jezgre je kvadratni iznosa 100 cm2, srednja duljina jezgre iznosi 995 mm, a raspora 5 mm. eljezo neka ima konstantnu relativnu permeabilnost 2000 i nema gubitaka, a rasipanje se zanemaruje. U zrani raspor postavljen je ravni vodi okomito na homogeno polje i paralelno sa stranicom kvadratinog presjeka jezgre. Treba izraunati a) kolika je struja potrebna kroz zavojnicu da u rasporu indukcija bude 1,2 T, b) koliki je pritom tok u jezgri, a koliki u zranom rasporu, c) koliki se napon inducira u vodiu ako se giba brzinom 10 ms-1 okomito na pravac pruanja i na silnice, d) ako se na vodi prikljui otpor 10 kolika struja tee vodiem, e) kolikom se silom treba djelovati na vodi da odri brzinu 10 ms-1, f) jesu li mehaniki i elektrini rad pritom jednaki, 198

ELEKTROTEHNIKA g) ako se zavojnica prikljui na 220 V, 50 Hz, a vodi ukloni iz raspora, kolika je maksimalna indukcija u jezgri?
Rjeenje

a) Kad nema rasipanja, kroz jezgru i zrani raspor prolazi isti tok. Pri istom presjeku ista je indukcija u jezgri i rasporu. Struja se odreuje iz zakona protjecanja
IN = Hl =H Fel Fe + H

Potrebne jakosti magnetskog polja u dijelovima magnetskog kruga iznose

H Fe = B

o r
B

= =

1,2 A = 477,5 0, 4 10 6 2 103 m 1,2 A = 954,9 103 6 0, 4 10 m

H =

Magnetska uzbuda za eljezni dio kruga

H Fe l Fe = 477,5 0,995 = 475,1 amperzavoja

Magnetska uzbuda za zrani raspor H = 954,9 103 5 10 3 = 4774,5 amperzavoja Struja iznosi
I =

Hl
N

475,1 + 4774,5 = 5,25 A 1000

b) Isti je tok u jezgri i u zranom rasporu te iznosi

Fe = = BA = 1,2 102 = 12 mWb

c) Inducirani napon u vodiu iznosi
e = Blv = 1,2 0,1 10 = 1,2 V

d) Struja kroz otpor i vodi iznosi

i= e 1,2 = = 0,12 A R 10

e) Sila na vodi treba iznositi

F = B i l = 1,2 0,12 0,1 = 14, 4 mN

f) Mehaniki rad jednak je elektrinom kad su jednake snage Fv = i 2R 0,0144 10 = 0,122 10 g) Ako je tok harmoniki prema modelu

= M cos t
199

Elektromagnetizam inducirani napon iznosi

e = N d = N M sin t dt

to je jednako prikljuenom naponu

v = E M sin t

Prepoznaje se da su amplitude iste

N M = E M = E 2

iz ega se lako nalazi

BM =

M
A

E 2 220 2 = = 99 mT NA 2f 103 102 2 50

200