Professional Documents
Culture Documents
Prilagoena
D i g e s t
verzija... :D
**Uvodna razmatranja**
1. Pojam, predmet i naziv MPP
Predmet
Postoji vie shvatanja o tome ta je predmet meunarodnog privatnog prava. Predmet mogu biti sami pravni odnosi ili pravne norme. Kako? Ako posmatramo mpp kao granu prava onda je njegov predmet pravni odnosi. Ako posmatramo mpp kao disciplinu koja izuava tu granu prava onda je predmet mpp-a same pravne norme. Koji su to pravni odnosi koji predstavljaju predmet ove grane prava? Re je o privatnopravnim odnosima. Ali samo onda kada ti odnosi sadre element inostranosti. Vee dileme postoje kada govorimo o pravnim normama kao predmetu discipline mpp. Te norme reguliu pomenute privatnopravne odnose sa elementom inostranosti. Oblast koja nesporno spada u mpp je oblast sukoba zakona i obuhvata kolizione norme. Predmetom se smatraju i norme o sukobu jurisdikcija, tj pravila koja reguliu graanskoprocesne odnose sa elementom inostranosti. Predmet ine i pravila o privatnim pravima stranaca. Pojam meunarodnog privatnog prava Mpp je grana unutranjeg prava kojom se reguliu pravna pitanja iz oblasti privatnopravnih odnosa sa elementom inostranosti. Njegova pravila dakle nisu meunarodna, ve samo odnosi koje regulie imaju meunarodno obeleje jer su vezani za vie suvereniteta. Naziv mpp Meunarodno privatno pravo, kao to smo ve rekli, nije meunarodno jer je ono grana unutranjeg prava. Naziv nije do kraja logiki konstruisan, ali je najire prihvaen i za najiri krug ljudi oznaava uglavnom istu stvar. Pokuaji da se naziv zameni nisu uspeli ak ni u nekoj postojbini gde su novi nazivi nastali.
Strani element u pravima i obavezama nastaje ako su nastanak ili ispunjenje prava i obaveza inostrano obeleeni. Npr: ako je pravni postao nastao u inostranstvu ili je delikt uinjen u inostranstvu, ili je mesto ispunjenja obaveze u inostranstvu..
Postavlja se pitanje da li je svaki strani element relevantan tj bitan razlog da se razmotri i sa stanovita mpp. Relevantan je onaj strani element koji je u kolizionoj normi od strane zakonodavca odreen kao taka vezivanja, i koji vodi do primene stranog prava.
Znaajna je aktivnost Hake konferencije za mpp na unifikaciji meunarodnog privatnog prava. Delatnost konferencije se sastoji u pripremi tekstova mult.konvencija koje su namenjene potpisivanju i ratifikaciji od strane drava. Znaajne su i regionalne multilateralne konvencije. MPP Evropske unije- Na osnovu izmenjenog Ugovora o osnivanju EU za unifikaciju mpp EU nadlean je Savet EU. Time je unifikacija izmetena sa konferencijskog nivoa koji je bio ranije na nivo tzv. sekundarnog zakonodavstva. Sada se unifikacija vri regulativama. MPP EU se sve vie unifikuje i stvara se tzv. evropski sudski prostor na kome e promet odluka i procesna saradanja biti laki, a uporedo se unifikuje sve vei krug kolizionih normi.
Svrha meunarodnog privatnog prava je upravo da omogui da se na teritoriji jedne drave primeni pravo stranih drava.
7. Kvalifikacija
Postavljanje problema Mpp by Uro Topi 7
Kao to znamo, sutina kolizionog reavanja privatnopravnih odnosa sa elementom inostranosti je u tome da se postavi merilo koje e odrediti koje je pravo merodavno za taj odnos. Pitanje (problem) kvalifikacije se javlja kada se neko pravno pitanje javlja jo u toku primene kolizionih normi, tj u momentu kada jo nije poznato materijalno pravo koje je pozvano da daje odgovore. Problem je u tome to se jo ne zna koje je pravo merodavno, pa se ne zna iz aspekta ijeg prava treba dati odgovor na to prerano javljeno pitanje, a od ijeg reenja zavisi koje e pravo konano biti merodavno. -Slikovit primer radi razumevanja: Imamo preduzee iz Engleske i preduzee iz Srbije. Englesko preduzee alje ponudu srpskom preduzeu za kupovinu neke opreme. Srpsko spoljnotrgovinsko preduzee odgovara pozitivno na ponudu i pribavlja opremu i prodaje je Englezima. Meutim, Englezi poinju da sumnjaju u ugovoreni kvalitet kupljene opreme, i sumnja prerasta u spor koji se vodi pred alirskim sudom (jer su stranke to unapred ugovorile). Koje je pravo merodavno? Alirski sud e konsultovati svoje kolizione norme, alirske. One kau: Merodavno je pravo one drave gde ugovor zakljuen. Upravo tu nastaje problem, prerano javljeno pitanje o kome govorimo, sukob kvalifikacija, jer je pitanje gde je ugovor zakljuen a poto je zakljuen na daljinu (inter absentes, u odsustvu, npr telefonom i mailom), postavlja se pitanje koje je to mesto. Po engleskom pravu (teorija izjave) to je Srbija jer je izjava o prihvatu ponude data u Srbiji. Po naem pravu (teorija prijema), mesto je Engleska jer nae pravo smatra da je ugovor zakljuen kada ponudilac primi pozitivan odgovor ponuenog. Po kom pravu treba reiti tu dilemu gde je ugovor zakljuen, da bi se na osnovu toga moglo odrediti merodavno pravo za nastali spor preduzea? Kako e alirski sud da postupi?
Ovo reenje ima iroku podrku, a osnovni je argument da je logino da se kolizione norme shvataju u sistemu i prema pojmovima onog prava kome pripadaju. Shvatiti odreene pojmove po domaem pravu je najlake za sud i smanjuje mogunost greaka. Kontraargumeti su da neopravdano proiruje domen primene domaeg prava, da vodi zloupotrebama i stvara pravnu nesigurnost. Nastaje problem i kada domae pravo ne poznaje odreenu pravnu ustanovu. b)- Kvalifikacija po lex causae i stepenasta kvalifikacija- prema pravu koje je merodavno za odnos koji se raspravlja. Argument je da ako kvalifikujemo po lex fori moemo doi u situaciju da domae pravo ne poznaje odreenu pravnu ustanovu (npr trust). Zamerka je da ono vodi do logikog zaaranog kruga, jer upravo merodavno pravo (lex causae) jo nije poznato. Upravo zato nema podrku prakse. Meutim veoma iroku podrku dobilo je tumaenje lex causae kod tzv. dvostepene kvalifikacije prema kojoj se pri izboru i tumaenju kolizione norme polazi od shvatanja lex fori (prva stepenica) dok se na drugoj stepenici strano pravo tumai po pojmovima i smislu koje sadri (lex causae). c)- Kvalifikacija pomou autonomnih pojmova kvalifikaciju ne bi trebalo vriti po jednom nacionalnom pravu, bilo lex fori ili lex causae, ve treba koristiti autonomne pojmove, nezavisne od nacionalnih prava. Ti pojmovi bi se stvarali meunarodnim sporazumima. Ovaj tip kvalifikacije trpi dosta kritika zbog njene praktine ostvarivosti. Problem je ima li takvih autonomnih pojmova. Meutim brojni autori je smatraju delimino primenljivom. Reenje kvalifikacije u pravu Srbije U teoriji i praksi vlada stanovite da problem kvalifikacije treba reavati lege fori, ali elastino, jer se preporuuje autonomna kvalifikacija u onim sluajevima u kojima autonomni pojmovi nedovosmileno postoje, pre svega ako su utvreni meunarodnim sporazumima. ZMPP- jedino predvia da se drugostepena kvalifikacija vri lex causae. Dakle u pitanju je stepenasta kvalifikacija.
8. Prethodno pitanje
Postavljanje problema
Prethodno pitanje se javlja ukoliko je za reavanje po tubenom zahtevu u jednoj pravnoj stvari potrebno prethodno reiti da li postoji neko drugo pravo ili pravni odnos (tzv prethodno pitanje) od ijeg reenja zavisi odgovor na glavno pitanje postavljeno sudu, a pri tome prethodno pitanje je samostalna pravna celina. Na terenu meunarodnog privatnog prava, u odnosima sa elementom inostranosti, zadatak je suda da odredi merodavno pravo za oba pitanja (i glavno i prethodno), nakon to konstatuje postojanje stranog elementa. Dilema je da li e sud odrediti merodavno pravo i za prethodno pitanje polazei od sopstvenih normi lex fori kao to je uinio za glavno pitanje ili e ga odrediti polazei od kolizionih normi lex causae za glavno pitanje?
Reavanje prethodnog pitanja u teoriji i praksi a)- Zavisno povezivanje- merodavno pravo za prethodno pitanje odreuje se primenom kolizione
norme prava koje se ima primeniti i na glavno pitanje- dakle zavisno povezivanje lex causae.
Osnovni argument je meunarodna harmonizacija reenja. Sudiu o prethodnom pitanju onako kako bi o njemu , kao o glavnom pitanju, sudio sud zemlje ije je pravo merodavno za glavno pitanje. b)- nezavisno povezivanje- po drugima formula povezivanja, koje se naziva nezavisno, je: sudiu o prethodnom pitanju na isti nain kao da mi je ono glavno. To znai primenu kolizionih normi lex fori , jer se ovde pak smatra da treba pretpostaviti internu harmonizaciju meunarodnoj, da ne bi dolo do toga da bi jedno isto pitanje u jednoj zemlji moglo biti nitavo kao glavno pitanje a punovano kao prethodno, ili obrnuto. c)- po treima ne treba se unapred odluiti za jedno reenje kao naelno, ve treba u svakom konkretnom sluaju vagati interese, pa se onda opredeliti za meunarodnu ili unutranju harmonizaciju. Posebno miljenje autora udbenika MPP je da ako prethodno pitanje ulazi u dispozitiv sudske odluke, tj obuhvaeno je pravnom snagom, treba ga reavati po lex causae-zavisno; a ako ne ulazi u dispozitiv, tj prethodno pitanje nije obuhvaeno pravnom snagom, ve ga sud razmatra po sopstvenoj inicijativi onda ga treba reavati po lex fori.
9. Renvoi (Ranvoa)
Uvod
Sluaj Forgo Forgo je bio Bavarski dravljanin koji je imao od detinjstva domicil u Francuskoj. Tu je proiveo ceo ivot i tu je i umro.Nije stekao dravljanstvo Francuske niti zakonski domicil. Forgo je imao naslednike samo po majinoj liniji koji su imali pravo na naslee po bavarskom naslednom pravu ali ne i po francuskom, po kome bi naslednik bila francuska drava. Francuska koliziona norma ukazivala je na bavarsko pravo, jer je bio bavarski dravljanin, a kao to rekosmo nije imao francuski zakonski domicil. Trebalo je da se primeni bavarsko pravo. Meutim francuski sud je zastao i postavio pitanje da li koliziona norma upuuje na bavarsko nasledno (supstancijalno) pravo ili na bavarsko pravo u celini!? Sluaj je reen po koncepciji da francusko prvo upuuje na celokupno bavarsko pravo (koliziono upuivanje), a bavarska koliziona norma kae da je merodavno francusko pravo (dakle dolo je do tzv. uzvraanja, videti posle.) Zadatak kolizionih normi je da upute organ jedne drave na pravo koje se treba primeniti. Meutim postavlja se pitanje da li koliziona norma upuuje na materijalno (supstancijalno- npr nasledno, porodino itd.) pravo neke zemlje (supstancijalno upuivanje) ili pak na pravo u celini (celokupno pravo neke zemlje), dakle i na kolizione norme te druge zemlje (koliziono upuivanje) . Ako stanemo na stanovite kolizionog upuivanja, mogue su tri situacije: 1. Da kolizione norme zemlje suda upute na celokupno pravo druge zemlje, a da kolizione norme te druge zemlje odreuju da je merodavno njeno supstancijalno pravo. Tako da lanac upuivanja izgleda a-b-B. Rezultat je jednak kao pri supstancijalnom upuivanju. 2. Druga situacija je da kolizione norme te druge zemlje smatraju da je merodavno polazno pravo, pravo zemlje suda. Tako dolazi do uzvraanja, pa je lanac upuivanja a-b-A. 3. U treem sluaju moglo bi se dogoditi da koliziono pravo te druge zemlje preuputi na pravo neke tree zemlje kao merodavno. Tada bi lanac izgledao kao a-b-C. Postoji jedan skupni termin za uzvraanje i preupuivanje, francuskog porekla, koji je prihvaen u itavom svetu, a to je renvoi. Uzvraanje i preupuivanje su misaone operacije, koje se odvijaju u glavi sudije polazne drave (drave koja primenjuje koliziono upuivanje), koji trai odgovor na pitanje koje je pravo merodavno.
10
Pretpostavke za renvoi
1. Osnovna pretpostavka je da kolizione norme upuuju na jedno pravo u celini, ne samo na materijalno pravo odreene zemlje, nego i na njene kolizione norme. 2. Da kolizione norme zemlje suda i kolizione norme zemlje na koje upuuju polazne kolizione norme imaju razliite take vezivanja. Ako bi imale iste take vezivanja, ne bi dolo do ranvoa, jer bi se sve zavrilo lancem a-B. 3. Odgovarajui sklop injenica koji omoguuje da se razliita merila prihvaena u kolizionim normama vezuju za vie drava. (npr Forgo je imao bavarsko dravljanstvo a faktiki domicil u Francuskoj)
11
Konaan ishod je da e Engleski sud primeniti francusko supstancijalno pravo. ema i koraci (etiri koraka) iz primera: -Engleski sud sudi kao da je francuski (polazna osnovna ideja) -zato koristi fr koliziono pravo (a ono kae da je merodavno pravo dravljanstva, a to je englesko) -englesko (drugopueno koliziono pravo) kae da je merodavno pravo domicila (za test.nasleiv.) -poto je domicil u francuskoj, znai merodavno je francusko materijalno pravo, i njega e primeniti engleski sud Dakle u ovoj teoriji stranog suda meri se i stav stranog prava o ranvoa.
10.
Javni poredak
Kod kolizionog naina regulisanja odnosa sa elementom inostranosti podrazumeva se primena stranih pravnih normi od strane domaih organa. Time nastaje rizik da domai organi nekada primene i neke norme koje su duboko protivne osnovnim naelima na kojima se zasniva domae pravo. Do koje granice u tom smislu se moe ii u primeni, prihvatanju i priznanju stranih normi koje su suprotne naem pravu? Postoje vrednosti koje se ne mogu rtvovati. Te vredosti su naela javnog poretka.
12
11.
Uvod
Norme neposredne primene su u kontekstu mpp norme ija je primena nezavisna od kolizione tehnike. To su norme koje se primenjuju u odnosima sa elementom inostranosti ali mimo osnovnog instrumenta za odreivanje merodavnog prava (kolizionih normi), bez njihove konsultacije. Te su norme: npr norme o uvozu i izvozu (npr Iranska norma o zabrani uvoza piva) , devizni propisi, antimonopolsko zakonodavstvo, zakoni o bojkotu i zabrani izvoza u odreene zemlje..itd. One moraju biti pod drugaijim tretmanom jer se njihova merodavnost teko moe prepustiti neutralnim kolizionim merilima. Sa druge strane ove norme ne mogu biti ni izostavljene izvan polja mpp. Slinost sa ustanovom javnog poretka je ta to u oba sluaja postoji jak razlog za odstupanje od kolizione tehnike, ali su sa druge strane u oba sluaja nesigurna merila za primenu.
13
12.
Pojam
Poto su take vezivanja u kolizionim normama takve injenice na koje subjekti pravnog odnosa mogu da utiu, postoji mogunost za fenomen fraus legis- izigravanje zakona. Izigravanje zakona u mpp postoji kada subjekti stvaraju takvo injenino stanje na vetaki nain koje prouzrokuje primenu druge kolizione norme od one koja bi trebala da se primeni. Nrp. subjekti mogu menjati mesto nalaenja stvari, mogu menjati domicil, boravite, pa ak i dravljanstvo, a sve da bi ishodile primenu odreenog prava koje je povoljnije po subjekte.
14
Po ZMPP posledica izigravanja zakona je naknadna primena onog prava koje bi bilo merodavno.
13.
Domaaj pravnih normi ima svoje granice.One su prostorne, vremenske a nekad i personalne. Prostorni sukob zakona proizilazi iz koegzistencije zakona vie suverenita u prostoru i njihove konkurencije. Vremenski sukob zakona (intertemporalni) nastaje iz sukcesije zakona na jednoj teritoriji, izmeu starog i novog zakona. Personalno vaenje je vezano za pripadnike manjina, nacionalih i plemenskih zajednica, pripadnike odreenih veroispovesti. U stvarnosti prostorno i vremensko vaenje pravnih normi esto nisu odvojena pitanja, kako se to didaktiki tj udbeniki prikazuje, ve su u meusobnom odnosu (videti posle).
14.
Mobilni sukob
zakona u MPP
primer: Mobilni sukob zakona se najee javlja kod brano-imovinskih odnosa. U veini zemalja taka vezivanja je najee zajedniki lex personalis (nationalis ili domicilii). Ovo reenje se susree sa tekoama jer brani drugovi menjaju svoje dravljanstvo tj domicil. Po kojim normama bi trebalo
15
proceniti njihove imovinske odnose, u sluaju da npr 10 godina lex nationalis bilo pravo drave gde vai princip odvojenih dobara, a zatim ive u dravi u kojoj je prihvaen sistem zajednike imovine? Hoe li se na njihovu imovinu primenjivati stari imovinski reim, ili novi, ili na razliite delove imovine razliiti reimi? Pojam conflit mobile Je kombinacija vremenskih i prostornih sukoba zakona do koje dolazi kada se protekom vremena menjaju injenice na kojima se zasniva taka vezivanja, i to tako to se vezuju za vie pravnih poredaka, potencijalno merodavnih prava. Problem je dakle u promenljivim takama vezivanja. Razlika od fraus legis Osnovna slinost je to postoji problem vie taaka vezivanja i koja je od njih relevantna. Meutim kod mobilnog sukoba zakona ne postoji namera izigravanja zakona. Postoji stvarna dilema koje pravo treba primeniti. Kod mobilnog sukoba zakona nema sankcionisanja, ve je potrebno iznai nain reavanja. Naini reavanja mobilnog sukoba zakona: Dva osnovna pristupa: 1) Po teoriji steenih prava . Prava pravilno steena u jednoj dravi imaju se potovati u drugim dravama. Koncepcija nije postala opteprihvaena, jer se ne moe uvek jednostavno zakljuiti reenje za conlit mobile. Teorija je pokrivena oblakom lane jednostavnosti. Ipak teorija je nala mesto u zakonodavstvima. Brojni zakoni predviaju da promena dravljanstva ne utie na poslovnu sposobnost ili lini status zasnovan po prethodnom pravu. (npr Brazilac koji nakon navrenih 19 godina stekne argentinsko dravljanstvo i dobije otpust iz brazilskog, punoletstvo koje je stekao u Brazilu i dalje e vaiti iako je u Argeniti po zakonu punoletstvo steeno tek sa 21 godinom ivota). 2) Postavkom posebnih pravila za pojedine oblasti u kojima se javljaju problemi. Zakonodavac tada vremenski precizira pojedine take vezivanja i pretvara ih u trajne. (Npr po ZMPP za nasleivanje je merodavno pravo drave iji je dravljanin bio ostavilac u vreme svoje smrti.) Tako je od vie dravljanstava koje je ostavilac mogao za ivota imati i menjati, izabrano samo jedno.
16
Veina nacionalnih zakonodavstava ima naklonost prema drugom reenju, tj preputanju, s tim to se primenjuje princip najtenje povezanoti ako sloena drava nema odgovarajui mehanizam za unutranje sukobe zakona. Meutim, postoje veoma jaki praktini razlozi koji nameu jednostepenost kao reenje, s obzirom da najvei broj sloenih drava nema unutranje kolizione norme, pa bi se najee ostalo bez reenja. Neposredno biranje je celishodnije osim u sluaju lex nationalis take vezivanja koja logino nije pogodna za lokalizaciju na ue podruje. Tu se primenjuje reenje da se merodavno pravo federalne jedinice odreuje tako to se primenjuje pravo federalne jedinice sa kojom je dravljanin u najblioj vezi, ako nema unutranjeg mehanizma koji bi sam odredio merodavno pravo federalne jedinice.
17
U veini prava se po pravilu ne uslovljavaju sva prava stranaca reciprocitetom. Ne bi trebalo da postoji uslov reciprociteta kao opte pravilo u oblasti privatnih prava stranaca, jer treba voditi rauna o tome da pojedina prava spadaju u opta prava oveka garantovana Poveljom UN, Deklaracijom o pravima oveka, Evropskom Konvencijom koja se bezuslovno moraju potovati. Prema tome preciprocitetom nisu uslovljena sva prava stranaca ,ve sam ona koja zakonodavac odredi.
Dokazivanje reciprociteta
Reciprocitet nije kod nas opti uslov pa se on dokazuje samo ukoliko se izriito zakonski zahteva. Reciprocitet se zahteva u odnosu na dravu iji je dravljanin stranac o ijem je pravu re, ili iji je organ doneo odluku (kada se odluuje o priznanju i izvrenju). Za apatride se uslov ,logino, ne zahteva. Dokazivanje zavisi od zakonske formulacije, nekada je potrebno da sud dokazuje ex officio. Ako organ ne moe utvriditi postojanje reciprociteta smatra se da on postoji. Stranka moe dokazivati da reciprocitet u stranoj dravu u praksi ne primenjuje, iako postoji postoji zakonski propisan.
Oblici reciprociteta
Prema nastanku: 1) Diplomatski nastaje neposrednim sporazumevanjem drava bilateralno ili multilateralno. Drave se dogovore o uzajamnom tretmanu svojih graana i sudskih i arbitranih odluka. Ugovorena prava mogu biti nabrojana ili garantovana klauzulama (klauzula nacionalnog tretmanaizjednaavanje poloaja dravljana sa domaim, klauzula materijalne uzajamnosti, klauzula neposredne uzajamnosti taksativno se navode prava koja se garantuju meusobno, klauzula najpovlaenije nacije- dravljanima saugovornice se daje tretman kao dravljanima neke tree najpovlaenije drave) 2) Zakonski kada se u nekoj dravi dostupnost prava strancima garantuje domaim zakonom. (npr Zakon o nasle.-strani dravljani imaju isti nasledni poloaj u Republici Srbiji, pod uslovom reciprociteta, kao i domai dravljani, ako me.ugovorom nije drugaije odreeno.) 3) Faktiki reciprocitet- kada sticanje prava stranaca nije garantovano ni me. ugovorom ni zakonski, ve se u praksi faktiki obezbeuje. Dakle bitno je da se u praksi ostvaruje. Koja je onda vrsta reciprociteta zadovoljavajua kada se sticanje odreenih prava uslovljava uzajamnou? Kod nas je u praksi i teoriji dovoljan faktiki reciprocitet. Kada je uzajamnost zagarantovana me. ugovorom, a strana drava je ne sprovodi u praksi, u takvim sluajevima retorzija se ne preduzima sve dok se meunarodni ugovor ne otkae, zbog potovanja principa pacta sund servanda (ugovor obavezuje). Kada je uzajamnost zagarantovana zakonom, a strana drava takoe uskrauje neko pravo, retorzija je opravdana, tj moe se uskratiti isto pravo tih dravljana u Srbiji. Prema sadrini: 1) Formalni - postoji kada su stranci kod nas izjednaeni sa domaim dravljanima, a nai dravljani su u toj dravi izjednaeni sa njenim dravljanima. (npr Italijan u Srbiji ima ista pravo kao Srbin, a Srbin u Italiji ista prava kao talijan). Dakle, formalni reciprocitet garantuje ravnopravnost u tretmanu, a ne u specifinim davanjima. 2) Materijalni- znai da stranac ima ista prava kao kao na dravljanim u toj stranoj dravi.
18
Kod nas formalni reciprocitet je kod prava stranaca da stupaju u privatnopravne odnose i da budu nosioci privatnih prava, dok je materijalni u sluajevima priznanja i izvrenja stranih odluka.
19
18. Savinji
Je jedan od utemeljivaa istorijskopravne kole. Njegova aktivnost je znatno ira od bavljenja oblau meunarodnog privatnog prava. Savinji potvruje Vehterovu postavku da je mpp unutranja grana prava. Razlika se javlja u njihovim gleditima u pogledu pitanja kako treba postupiti kada pravo zemlje suda (lex fori) nema normi koje bi sluile kao merilo za odreivanje merodavnog prava. Vehter zastupa ostajanje u granicama domaeg prava. - Savinji predlae da se poe od pozicija univerzalizma, da se istrae i formuliu principi koji bi sluili napretku civilizovanih naroda. -Savinji smatra da sve vei obim kretanja ljudi i razmene dobara namee potrebu za udaljavanjem od principa da svaka drava primenjuje svoje pravo. -Zalae se za ravnopravan tretman stranaca, kako u pogledu izjednaavanja u pravima sa domaim dravljanima tako i u sluaju sukoba zakona koji bi se rezreavali na iste naine, bilo u kojoj dravi od dve. -Savinji naputa ideju da treba istraivati prirodu statuta, ve smatra da treba istraivati teite pravnih odnosa, sa kojim mestom imaju najvie veze, gde je pravnih odnosa sedite. -Savinjiju konkretno idu zasluge za sedite stvarnopravnih odnosa (mesto nalaenja stvari), jedinstvenu zaostavtinu i primenu jednog prava- personalnog prava ostavioca. Savinji je podrazumevao pravo domicila.
20
tekst ,slian evropskim zakonima sa komentarima, koji nije pozitivno pravo, ali je cenjen i od uticaja na praksu). Ristejtment i ameriko koliziono pravo toga doba bili su veoma dosledan sistem prava zasnovan na nekoliko osnovnih principa. Sukob zakona se reava pomou viestranih kolizionih normi, merodavno pravo se trai kroz teritorijalne kontakte spornog pravnog odnosa, i vai princip da valja primeniti ono zakonodavstvo gde je jedno pravo steeno. Meutim, jedna nadahnuta grupa amerikih strunjaka je ovu Bilovu graevinu napala u samim njenim temeljima. Kroz osporavanja i bitku sa autoritetom Ristejtmenta I, stvaraju originalna shvatanja sutine i metoda mpp. Amerika teorija tako postaje avangarda i izvorite novih (kontroverznih) ideja. Kajvers (1933.) objavljuje Kritiku izbora merodavnog prava u kojoj kritikuje metodologiju izbora merodavnog prava, zapaa da sud treba da zatvori oi pred sadrinom i rezultatom do kojeg to pravo vodi. Kajvers predlae da se skine povez sa oiju sudiji i da se reenje nalazi putem analize konkretnih pravila u sukobu, jer se time otvaraju mogunosti da se pokae da je re o lanom sukobu zakona u nekom sluaju, da ne postoji prava potreba da se vri izbor merodavnog prava, jer sudija nee primenjivati odredbe mehaniki. Za sluaj da sukob nije laan, tj da drave u konkretnom sluaju imaju interes za primenu svog prava, Kajvers predlae naela preferencije, koja znae kombinaciju teritorijalne veze sa vrstom materijalnopravnih reenja (npr. da li propisi mesta nastanka tete predviaju blaa ili stroa pravila o odgovornosti), te se tako dolazi do kolizionih reenja. Jo jedan radikalni reformator Kari, takoe odbacuje tradicionalna uenja i predlae da se merodavno pravo trai kroz analizu dravnih interesa i zakonodavne politike. Ova analiza bi trebala da pokae da li stvarno postoji zainteresovanost konkretnih drava za primenu njihovog prava. Ako bi zainteresovanost bila obostrana Kari predlae novu analizu, kojom bi se tumaili dravni interesi i zakonodavna politika drava u sukobu. Ako bi se i tu pokazala zainteresovanost vie drava, primenilo bi se pravo foruma. Meu brojnim imenima javlja se i Merena, koji se zalae za funkcionalnu analizu. Prvo se identifikuju zainteresovana pravosua, da bi se zatim kroz analizu zainteresovanosti pojedinih pravosua, analizu zakonodavnih politika, analizu pravila i drugih elemenata stvorile pretpostavke za izbor. Analize Merena su veoma iscrpne. Jedan broj autora pokuava da stvori tipologiju metodolokih principa koji utiu na izbor merodavnog prava. Amerika revolucija u oblasti sukoba zakona izazvala je veliki interes, ali je imala malo uticaja van SAD. To su visokointelektualne ideje ali koje se ne mogu lako pretvoriti u upotrebljive instrumente i pravila. Meutim proirile su vidike i doprinele boljem vienju i razumevanju fenomena sukoba zakona. Klasine teorije: Lord Mansfild (Robinson vs Blant) Stori (naela suvereniteta i teritorijalnosti, reciprocitet, uticaj Hubera- tri aksioma) Dajsi Bil (Ristejtment I, teorija steenih prava) Amerika revolucija u oblasti sz: Kajvers (kritika mehanikog izbora merodavnog prava, skidanje poveza sa oiju sudiji, naela preferencije) Kari (analiza dravnih interesa i zakonodavne politike drava u sukobu) Merena (komplikovana funkcionalna analiza)
21
**etvrti deo- Odreivanje merodavnog prava** 21. Dravljanstvo kao pravna ustanova i taka vezivanja
Dravljanstvo je javnopravni odnos izmeu drave i lica u kojem lice, dravljanin, ima najiri status, tj dostupna su mu sva prava koja pravni sistem te drave obezbeuje za svoje graane. Postoje dva osnovna metoda sticanja dravljanstva: ius sanguinis ( se stie preko dravljanstva roditelja) i ius soli (po ovom metodu dravljanstvo se stie roenjem na teritoriji). Sticanje dravljanstva po pravu Srbije (zakon o dravljanstvu Republike Srbije) : a)- Po poreklu (ius sanguinis), primarni nain sticanja po naem zakonu. Dete stie dravljanstvo Srbije po sili zakona: 1- kada su mu oba roditelja dravljani Srbije (bez obzira na mesto roenja) 2-kada je jedan roditelj dravljanin Srbije a dete je roeno u Srbiji, 3-kada je jedan roditelj dravljanin Srbije, a drugi je nepoznati ili je apatrid, ak i kada je dete roeno u inostranstvu. Dete roeno u inostranstvu, iji je jedan roditelj dravljanin Srbije, moe stei dravljanstvo ako bude prijavljeno u dipl.-konzularnom predstavnitvu i roditelj podnese zahtev za upis u matinu knjigu dravljana do navrene 18. godine deteta. Posle potomak ima dodatni rok do navrene 23. godine da sam zatrai dravljanstvo. b)- Roenjem na teritoriji Srbije (ius soli). Supsidijarni, korektivni nain sticanja dravljanstva, u situaciji u kojoj je dete roeno ili naeno na teritoriji Srbije, ako su mu roditelji nepoznati, ili apatridi ili ostali bez dravljanstva. Da bi se predupredila pojava apatrida od roenja. c)- Dopunski naini- Naturalizacija. -Obina naturalizacija, omoguava sticanje dravljanstva svim strancima koji to ele i podnesu zahtev. Punoletni, poslovno sposobni stranac, koji ima tri godine neprekidno prijavljeno prebivalite u Srbiji i koji ima dozvolu za stalno nastanjenje. Mora se odrei svog prethodnog dravljanstva (to nije sluaj kod drugih tipova naturalizacije). Koji stranci mogu dobiti dozvolu za nastanjenje? -Neko kome je lan ue porodice na dravljanin ili stranac koji ve ima dozvolu za stalno nastanjenje, osoba koja je naeg porekla, stranac koji je uloio sredstva u nau privredu, i izuzetno drugi stranci. Za brane drugove naih dravljana vai olakana naturalizacija, ne trai se naime odricanje i vremenski period boravka. -Naturalizacija u specijalnim okolnostima, ZOD odreuje i neke grupe za koje smatra da su naroito poeljne da poseduju srpsko dravljanstvo. Njima se ne zahteva odricanje iz stranog dravljanstva i dozvoljava im se bipatridija ili polipatridija. Re je o iseljenicima, i licima po etnikom kriterijumu (pripadniku srpskog naroda ili drugog naroda ili etnike zajednice sa teritorije Srbije koji nemaju prebivalite u Srbiji). -Izuzetna naturalizacija. Ovaj vid naturalizacije dostupan je strancima iji bi prijem u dravljanstvo predstavljao interes za Republiku Srbiju. Interes je ekonomski, sportski, nauni itd. Stranac mora biti punoletan i poslovno sposoban. Pokree se putem predloga nadlenog ministra a odluuje Vlada.
22
Apatridi- Ako neka odredba zmpp upuuje na lex nationalis, a to lice nema dravljanstvo, automatski e se traiti taka vezivanja lex domicilii, ako nema domicil, traie se taka vezivanja zakon boravita, a ako se ne moe utvrditi ni boravite, primenie se pravo lex fori.
23
20.
( pitanje koje bi po redosledu trebalo da se nae ovde, ali je na spisku pitanja postavljeno pre gornjih naslova) Kolizione norme za pravnu i poslovnu
24
Forma braka
Formom braka se eli obezbediti braku dostojanstvo i pravna sigurnost. Osnovno koliziono reenje za brak koji se zakljuuje na teritoriji domae drave je lex loci celebrationis, LLS-elebrationis (pravo mesta sveanosti). I ZMPP ga predvia. Merodavno pravo za brakove zakljuene u inostranstvu odreuje se na osnovu pravila da je brak punovaan u mestu zakljuenja punovaan svuda. Za priznanje je potreban izvod iz strane matine knjige venanih.
25
inostranosti ono koje je u vreme zakljuenja bilo merodavno za formu i za materijalne uslove. Tako i ZMPP.
Reenje ZMPP
ZMPP izraava naelo slobode linosti, samim tim i naelo razreivosti braka. Tako to u krajnjem sluaju dozvoljava primenu LF (dakle prava Srbije) ako se time olakava razvod. ZMPP prvo propisuje da je merodavno pravo LN oba brana druga. Ako su partneri dravljani razliitih drava u vreme podnoenja tube za razvod, merodavna su kumulativno (obina kumulacija) LN obe drave. Ako se ni tako ne bi mogao razvesti brak, merodavno je pravo Srbije ako je jedan od partnera imao prebivalite u vreme podnoenja tube. Ako je jedan partner dravljani nSrbije a nema prebivalite u Srbiji, a brak se ne moe rasvesti na nain iz stava jedan i dva, merodavno je opet pravo Srbije.
26
***(preskau se pitanja 30,31,32, (vanbrana zajednica, status dece, odnosi roditelja i dece) koja se mogu uiti iz knjige, iz razloga to se ona, izmeu ostalih zaista retko postavljaju na ispitu, ali to nije apsolutno pravilo)***
27
2- Merodavno pravo za dejstva usvojenja Cilj usvojenja je da se izmeu usvojioca i usvojenika uspostavi odnos roditelja i deteta. Da li e taj odnos u potpunosti biti indentian zavisi od dejstava usvojenja. (Dejstva usvojenja odreuju tj opredeljuju npr kakav e biti odnos izmeu usvojioca i usvojenika i njegovih srodnika, kakve su posledice usvojenja na nasleivanje, kakav je odnos usvojenika i njegovih prirodnih roditelja..itd) Domaaj usvojenja usvojenjem nastaje trajan odnos izmeu usvojioca i usvojenika. Za ureenje prava i obaveza izmeu usvojioca i usvojenika merodavno je isto pravo kao za odnos roditelja i dece. Pravo merodavno za dejstva usvojenja treba da odgovori da li izmeu usvojioca i usvojenika postoji takav tip usvojenja koji omoguava izdravanje, odnosno nasleivanje. ZMPP- take redosledom idu: ZLN, ako nemaju zajedniko dravljanstvo- ZLD, pravo Srbije- LF ako je jedan od njih dravljanin Srbije, i LN usvojenika.
Kolizione norme za nasleivanje po pravu Srbije ZMPP1)- Za nasleivanje je merodavno pravo drave dravljanstva ostavioca u vreme smrti, znai LN
ostavioca u vreme smrti. U sluaju da je ostavilac dravljanin vie drava, dravljanstvo e se reiti po odredbama ovog zakona (ZMPP) o dravljanstvu (videti lekciju o dravljanstvu) . Za testamentalnu sposobnost merodavno je LN ostavioca u momentu sastavljanja testamenta. Domaaj merodavnog prava za nasleivanje- LN ostavioca, kako smo rekli, je za naslednopravna pitanje LC (lex causae, tj merodavno pravo). Meutim, postoje odreena pitanja koja se pojavljuju kao pretpostavke za nasleivanje a koja ne spadaju pod pravo odreeno kao merodavno za nasleivanje, ve pod neko drugo pravo. Dakle nije za sva pitanja merodavno jednostavno samo jedno pravo za nasleivanje. Tako je merodavno pravo za posledice proglaenja umrlim ili nestalim ono pravo koje je merodavno za pravnu sposobnost tog lica. Za utvrivanje vremena smrti merodavno je pravo koje ureuje lini status. Za pitanje ta spada u ostavinsku masu merodavno je pravo koje je merodavno i za dotino imovinsko pravo. Ostala pitanja ureuje LC: osnov pozivanja na naslee, krug lica koja mogu naslediti, zakonski nasledni red, veliinu delova, trenutak sticanja nasledstva, iskljuenje, odricanje, odgovornost za dugove..itd
28
2)- Za testamentalno nasleivanje ZMPP odreuje da je za sposobnost merodavno LN ostavioca u momentu sastavljanja testamenta. Za sadraj testamenta merodavno je pravo testatora u momentu smrti (isto kao za zakonsko), za formu testamenta nae pravo je preuzelo pravila Hake konvencije , pa je tako Haka konvencija postala deo naeg prava. Testament e biti punovaan u pogledu forme ako ispunajva uslove nekog od sledeih prava: -pravo mesta sastavljanja - pravo drave boravita u momentu sastavljanja -LN ostavioca u momentu sastavljanja - pravo drave boravita u momentu smrti -LN ostavioca u momentu smrti -pravo mesta nalaenja nepokretnosti (kada one -LD ostavioca u momentu sastavljanja u pitanju) -LD ostavioca u momentu smrti -pravo Srbije, LF Haka konvencija odreuje da je merodavno unutranje pravo zemalja na koje ukazuju take vezivanja, tako da je iskljuen ranvoa. ZMPP nije preuzeo tu odredbu, meutim trebalo bi voditi rauna o tome prilikom primene i ne primenjivati uzvraanje i upuivanje, kako nalae Haka konvencija, prilikom odreivanja merodavnog prava za formu testamenta.
29
Odstupanja od LRS su u nekim posebnim situacijama kada nije adekvatno promeniti taj osnovni princip: a-Promena mesta nalaena stvari (mobilni sukob zakona u oblasti stvarnih prava)Rezolucijom instituta za meunarodno pravo (koji se bavio problemom mobilnih sukoba zakona) iz 1911.godine polazi se u reavanju ove problematike od teorije steenih prava, koja kae da se prava valjano steena na stvari dok se nalazila na jednoj teritoriji treba da se potuju kada se stvar naknadno nae na drugoj teritoriji. Rezolucija razlikuje dve osnovne situacije: 1- kada se stvar premeta sa teritorije gde postoje uslovi za oformljenje stvarnog prava ili stvarnopravnog dejstva na teritoriju gde tih uslova nema, i 2- kada se stvar premeta sa teritorije gde ne postoje uslovi za oformljene stvarnog prava ili stvarnopravnog dejstva na teritoriju gde ti uslovi postoje. Ideje iz rezolucije i danas su iroko prihvaene. U pogledu prve situacije, stvarno pravo se ne gubi ako se premesti u zemlju ije pravo trai vie uslova ili drugaije uslove za njegovo sticanje, ako je u prvoj zemlji pravo punovano steeno. Isto vai i ako je pravo punovano izgubljeno, nee oiveti ako se premesti u zemlju koje ne poznaje gubitak tog prava pod tim uslovima. U pogledu druge situacije, postoje dve podvrste, u prvoj se teko moe smatrati da nastaje stvarno pravo samom injenicom da je stvar prela granicu drave u kojoj bi bilo punovano sticanje do kojeg je dolo u ranijem mestu nalaenja stvari gde sticanje nije bilo punovano. U drugoj podvrsti postoji mnogo vie razloga za nastanak stvarnog prava jer je u ranijem mestu nalaenja stvari nedostajala samo jedna injenica za oformljenje stvarnog prava, a ta injenica se sada ne trai u mestu novog nalaenja stvari. ZMPP ne sadri ova pravila koja bi postavila koliziono reenje za sluaj da doe do promene mesta nalaenja stvari, ali se predlau sledea reenja: Za prvu situaciju treba uzeti da je merodavno pravo ranijeg mesta nalaenja stvari. Dakle, merodavno je pravo po ijim su se pravilima prvo stekli svi uslovi za oformljenje stvarnog prava. U drugom sluaju, kada se stvar premeta iz drave po ijem pravu se nisu stekli svi uslovi za sticanje stvarnog prava u dravu gde bi stvarno pravo bilo ve steeno, doi e do nastanka stvarnog prava samim premetanjem stvari u tu drugu dravu ije pravo predvia te blae uslove, ali samo pod pretpostavkom da je prema ranijem pravu stvoreno jedno pravno stanje, pravna nada. Dakle i dalje vai princip da je merodavno pravo drave po ijim su se normama prvo stekli svi uslovi za oformljenje stvarnog prava. Ako nema pravne nade nema ni nastanka prostim premetanjem stvari.
b-stvari u tranzitu (res in transitu) (pitanje 37.)- Stvar u prevozu je roba koja je u prevozu a nalazi se na teritoriji drave koja nije ni zemlja odailjanja ni zemlja prijema, ili se nalazi na niijem prostoru (otvoreno more, vazduh iznad njega). Problem sa res in transitu nastaje onda kada se u tom momentu zakljui pravni posao iji je cilj konstutisanje nekog stvarnog prava na toj stvari (npr: prodaja, zaloga). U uporednom pravu javljaju se razliita koliziona reenja tog problema, neka prava predviaju da je taka vezivanja mesto iz koga je stvar poslata, dok druga prava predviaju kao taku vezivanja pravo zemlje odailjanja- lex loci destinationis LLD. U teoriji to reenje ima najvie pristalica. ZMPP- takoe prihvata LLD, zakon mesta isporuke. Ograde postoje u sluajevima kada stvar jo nije postala res in transitu, tada postoje jaki razlozi da se primeni pravo tranzitne zemlje LRS, meutim ne u svakom sluaju nego bi valjalo traiti reenje pomou koga se reava mobilni sukob zakona. Nema opravdanja za primenu LLD ni u sluajevima kada se tranzit prekida. Kao ni u sluaju kada stvar putuje zajedno sa vlasnikom, tada se predlae princip LRS ili personalno pravo vlasnika, tj draoca. Smatra se da LRS u tom sluaju nije opravdan i da bi to dovelo do zloupotreba. Ostaje onda shvatanje da je primena personalnog prava vlasnika reenje. c-osnovna sredstva prevoza (pitanje 38.)- odstupanja od principa lex rei sitae za pokretne stvari javlja se i kod posebne kategorije pokretnih stvari koje zbog njihovog znaaja treba upodobiti nepokretnostima. I za njih se kao za nepokretnosti konstituiu knjige u kojima se vri registracija. U osnovna sredstva prevoza u smislu kolizionopravnog regulisanja spadaju brodovi i vazduhoplovi, a blizu su i eleznice. ZMPP o njima govori kao o sredstvima prevoza koja imaju dravnu pripadnost.
30
U uporednom pravu merodavno pravo za stvarna prava na brodovima i vazduhopolovima je pravo drave iju pripadnost brod tj vazduhoplov ima. Mesto nalaenja tih sredstava prevoza nije bitno, jer vai tzv. princip zastave.
31
B)- Prema materijalnopravnom stanovitu autonomija volje podrazumeva istu irinu izbora koju stranke imaju i u unutranjem materijalnom pravu. Stranke prema tome menjaju samo dispozitivne norme onog prava koje je inae bez autonomije volje merodavno, a ne mogu menjati imperativne norme prava koje je inae bez autonomije volje merodavno. U naoj i inostranoj teoriji prevagu ima kolizonopravna koncepcija, koja se zalae za slobodu stranaka da svojim izborom oduhvate i imperativne norme, izuzev normi javnog poretka. -Pitanje koneksiteta?- Da li su saugovarai potpuno slobodni da izaberu merodavno pravo ili im je izbor suen na odreeni krug prava koji su sa ugovornim odnosom u nekoj vezi? Postoje dva suprotna shvatanja, gde po prvom uslov koneksiteta postoji i stranke moraju da biraju samo jedno od prava koje sa ugovornim odnosom ima vezu, dok je po drugom shvatanju izbor merodavnog prava neogranien. Autori udbenika su miljenja da ne postoje razlozi koji bi opravdali stav da mora postojati koneksitet. Nema garancija da bi povezano pravo bolje reilo ugovorni odnos. Sa druge stane ne postoje ni uvek jasni kriterijumi za povezivanje nekog prava sa ugovorim odnosom. esto je izbor merodavnog prava upravo odraz nastojanja da se upravo namerno izabere neutralno pravo koje nema veze sa odnosom. (Npr u praksi naih firmi esto se izabira vajcarsko pravo, koje nema veze sa ugovornim odnosom, ali je jedno moderno i dostupno pravo.) -Vremenski momenat do kojeg se moe koristiti autonomija volje?- Najbolje je uiniti izbor pri zakljuenju ugovora. Meutim moe se izbor merodanog prava uiniti i nakon zakljuenja ugovora. Tako je po naem a i brojnom inostranom pravu. I Rimska konvencija o merodavnom pravu kae: Stranke se mogu u svakome trenutku sporazumeti da se ugovor prosuuje po razliitom pravu od onog koje je bilo merodavno.
32
(npr ako su stranke izabrale vajcarsko pravo kao merodavno za njihov ugovorni odnos onda e vajcarsko pravo biti merodavno i za ocenu punovanosti sporazuma o izboru vajcarskog prava) Meutim tu postoji jedna logika nedoslednost, jer kako e neko pravo biti merodavno kada jo nije ni procenjeno da li je izbor tog prava valjan? Tome se odgovara da iako ak izbor putativnog LC nije valjan, nesumnjivo je da to pravo ipak postoji (realna je injenica da postoji npr to vajcarsko pravo). To sve ipak ne odgovara na pitanje zato bi to pravo moralo biti merodavno? Verovatno zato to se na taj nain omoguava da sva pitanja o punovanosti ugovora potpadnu pod jedno pravo. Pitanje sposobnosti ostaje van domaaja takvog reenja, svaka stranka se mora pozvati na svoje personalno pravo.
3- Domicil (ili sedite) dunika karakteristine prestacije (obaveze)- DDKP ili SDKP
U teoriji se za ovu taku vezivanja najvie zauzimao nicer. On kae da je potrebno tragati za sutinom obligacije ,tj ugovora. Sutina svakog ugovora je odreena karakteristinom obavezom. Koja prestacija je karakteristina? To je ona obaveza koja diferencira razne tipove ugovora. Plaa se iz hiljadu razloga i jasno je da plaanje nije karakteristina obaveza ugovora, ve je to obaveza druge strane, ona nenovana (dakle obaveza prodavca, prevoznika, graevinara..itd) Ona time pravi razliku izmeu ugovora o prodaji npr od ugovora o prevozu, bez obzira to u oba ugovora postoji obaveza plaanja. Zbog toga na ugovorni odnos treba primeniti pravo domicila (sedita) npr prodavca, prevoznika, graevinara..itd. I pored kritike da zanemaruje osnovnu osobinu savremene ekonomije ,a to je plaanju u novcu koje ne smatra karakteristinim, ova taka vezivanja je prisutna u sve veem broju prava. Smatra se da je ovo vezivanje vrsto i da ne moe biti sluajno i da se relativno lako utvruje.
33
34
Cepanje se javlja u dva vida: kao veliko cepanje, kada se razna prava primenjuju na pojedine faze ugovora, i kao malo cepanje kada se jedno pravo primenjuje za prava i obaveze jednog ugovaraa a drugo pravo za prava i obaveze drugog ugovaraa. Osnovni prigovor cepanju ugovara je taj to se naruava ravnotea ugovora primenom vie prava. Kontraargument bi bio da su po toj logici ugovori sa stranim elementom odavno neuravnoteeni jer se procesno pravo kod ovih ugovora esto razlikuje od materijalnog, a i razliita se prava primenjuju na pitanje forme i sadrine. U naem pravu jedno cepanje proizilazi iz ZMPP (dakle zakonsko), koji predvia razliite take vezivanja za formu i za sadrinu ugovora, i to je reenje tipino. ZPUP i ZOSOVS predviaju mogunost da same stranke doprinesu primeni vie prava na isti ugovor. ***(preskae se pitanje 45, ugovori o prevozu, bez tvrdnje da pitanje ne moe biti postavljeno na ispitu, ali se ree pita)***
Odreivanje merodavnog prava po Rimskoj konvenciji -Autonomija voljeI Rimska konvencija kao primarnu taku vezivanja predvia AV. Usvojena je kolizionopravna koncepcija autonomije volje, to znai da se izabrano pravo primenjuje in toto, i imperativne i dispozitivne norme tog prava. Predviena je mogunost izbora prava za ceo ili samo deo ugovora, a taj izbor vie prava mora biti opravdan i ne sme biti kontradiktoran. Ugovarai mogu u bilo koje doba dogovoriti da se ugovor ili njegov deo podvrgnu drugom pravu umesto onog prava koje je do tada regulisalo. Izbor deluje ex tunc (od poetka). Sam sporazum o izboru merodavnog prava je i sam ugovor koji ne deli sudbinu glavnog ugovora. Za punovanost sporazuma o izboru merodavnog prava merodavno je pravo koje je u ugovoru oznaeno kao merodavno, dakle putativni LC (lex causae) -Pravo merodavno u odsustvu autonomije voljeSupsidijarna taka vezivanja, onda kada se stranke nisu sporazumele na osnovu autonomije volje o merodavnom pravu, je PNP. Meutim, konvencija uvodi pretpostavku da je ugovor u najblioj vezi sa zemljom uobiajenog boravita odnosno sedita nosioca karakteristine prestacije. Ova pretpostavka je oboriva i sud moe utvrditi iz okolnosti sluaja da je neka druga veza sa nekim pravom jaa. U rimskoj konvenciji je naputen pojam domicila i uveden pojam uobiajenog boravita.
35
-Zatita slabije strane u odredbama Rimske konvencijeRimska konvencija sadri pravila koja tite slabiju stranu u ugovornom donosu, konkretno u pogledu potroakih ugovora i ugovora o radu. -Potroaki ugovori- To su oni ugovori u kojima neko sebi pribavlja robu ili usluge u svrhu koja nema veze sa delatnou ili profesionalnim aktivnostima koje taj kupac obavlja. Konvencija propisuje da, prilikom izbora merodavnog prava putem autonomije volje, potroai ne mogu biti lieni zatite koju im pruaju imperativni propisi zemlje njegovog uobiajenog boravita. Ako stranke nisu vrile izbor merodavnog prava, onda nee biti merodavno pravo sedita nosioca karakteristine prestacije, nego pravo mesta uobiajenog boravita potroaa. -Ugovori o radu- Zaposleni koji zakljuuju pojedinane ugovore o radu su druga kategorija kojoj Rimska konvencija prua zatitu kao slabijoj strani. Razlog je to bi neograniena sloboda izbora merodavnog prava snizila nivo zatite radnika. Zato rimska konvencija propisuje: Ako u ugovoru nije izabrano merodavno pravo, primenie se pravo zemlje u kojoj zaposleni obavlja svoj rad. Ako je u ugovoru uinjen izbor merodavnog prava takav izbor ne moe liiti zatite koje mu pruaju imperativni propisi zemlje u kojoj zaposleni obavlja rad. -Forma ugovora po Rimskoj konvencijiOsnovna namera redaktora konvencije, kada je u pitanju odreivanje merodavnog prava za formu ugovora, bila je da stvori to vie alternativnih taaka vezivanja da ugovoru da to vie mogunosti da se sa aspekta forme odri na snazi. Ako je ugovor zakljuen izmeu ugovornih strana koje se nalaze u istoj dravi, ugovor je formalno punovaan ako ispunjava uslove koje propisuje lex causae ili lex loci contractus. Ako su se ugovarai nalazili u razliitim dravama u vreme zakljuenja ugovora, merodavno je alternativno bilo LC, bilo pravo zemalja gde se ugovarai nalaze. -Materijalna punovanost ugovoraCeni se prema putativnom LC, dakle pretpostavljenom merodavnom pravu. Onome koje bi bilo merodavno ako bi ugovor bio punovaan.
36
Zatim je izuzeta, zbog prirode predmeta prodaje, prodaja vrednosnih papira, novca, brodova, hovercraftova, vazduhoplova i elektrine energije. Na kraju izuzeta je i prodaja na javnim aukcijama i u okviru prinudne prodaje.
37
**Vanugovorna odgovornost**
49. Pravo merodavno za kvazikontrakte
1-Sticanje bez osnova i upotreba stvari bez poslovodstva (kondikcijski i verzioni zahtevi)
Za koliziono regulisanje sticanja bez osnova postoji vie alternativa u teoriji i praksi: Jedna mogunost je da se merodavno pravo trai preko putativne osnove za sticanje bez osnova. Svako sticanje bez osnova ima neki nevaei osnov u nekom poslu (koji nije vaei ili je ugaen itd). Npr preko nevaeeg kupopradajnog ugovora se moe doi do merodavnog prava. Drugo reenje je da se do merodavnog prava doe preko oslonca na mesto gde se ostvarilo sticanje bez osnova. Na ZMPP stoji na stanovitu prvog reenja. Kondikcijski zahtevi- Do sticanja bez osnova se dolazi kada se plati nepostojei dug (dug plaen dva puta, ili se plati u uverenju da postoji). Za restituciju je merodavno pravo koje je merodavno za odnos iz koga je dug nastao, ili se pogreno dralo da je dug nastao. To je najee ugovor. Verzioni zahtevi- Upotreba stvari bez poslovodstva su sluajevi u kojima se iskoriena stvar pretvara u neto drugo, ili prestaje da postoji ili joj se smanji vrednost. (npr esti su sluajevi upotrebe tueg graevinskog materijala). Za koliziono reenje zakonodavac je odabrao primenu prava zemlje gde su se dogodile injenice koje su dovele do nastanka obaveze, poto su te injenice vezane za upotrebu stvari, taka vezivanja je LRS u momentu njene upotrebe.
38
jedan dan, mesto udesa time postaje potpuno sluajno, pa bi relevantost toga prava mesta udesa bila nelogina. Nova stanovita se javljaju u amerikoj teoriji i praksi povodom toga. Javlja se miljenje da je novo reenje PNP, dakle ostavljeno je sudu da proceni koje je pravo u najblioj vezi sa deliktnim odnosom. Dalje preciziranje predvia Ristejtment II: merodavno je pravo za delikte koje je u najznaajnijoj vezi sa tetnim dogaajem i sa strankama. Sud e posebno voditi rauna o mestu gde je nastupila teta, mestu deliktne radnje, domicilu, dravljnstvu, mestu registracije, seditu, sreditu odnosa stranaka..itd Kajvers uvodi jednu malu revoluciju u teoriju sa svojim sistemom preferencija, gde kae da ako pravila drave gde je nastupila teta predviaju vii standard ponaanja i viu naknadu tete nego mesto izvrenja delikta onda e se primeniti pravo zemlje u kojo je teta nastupila. Vodi se dakle po Kajversu rauna i o sadrini propisa.
39
53. Prava stranaca- nasleivanje, stvarna prava, obligaciona prava i radni odnos
Nasleivanje
Po Zakonu o nasleivanju stranci imaju ista nasledna prava kao i domai dravljani, pod uslovom reciprociteta, osim ako je drugaije propisano me. ugovorom. Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa predvia da stranac moe pod uslovom reciprociteta nasleivati nepokretnosti na teritoriji Srbije. Re je dakle o formalnom reciprocitetu, jer e stranci biti izjedaneni u pravima sa domaim dravljanima. Apatridi nasleuju bez uslova reciprociteta ,to je logino, jer oni nemaju dravljanstvo ni jedne drave.
40
41
Koncesije i BOT Koncesija je ugovor kojim se na koncesionara prenosi pravo korienja prirodnog bogatstva ili dobra u optoj upotrebi ili mu se daje dozvola za obavljanje delatnosti od opteg interesa od strane koncendenta (davaoca koncesije), pod posebnim uslovima i uz naknadu. Poseban oblik koncesije je koncesija po BOT sistemu (build- operate transfer tj. izgradi, koristi, predaj) kada investitor ima obavezu da sagradi odreeni objekat (npr autoput, gasovod) a zatim ima pravo da taj objekat eksploatie odreeno vreme (ne due od 30 godina). Po isteku roka objekat prelazi u svojinu Republike Srbije. Predlog za davanje koncesije podnosi se Vladi Srbije, koja na bazi toga donosi koncesioni akt. Po sprovedenom tenderu Vlada donosi odluku o izboru koncesionara. Za ugovor je obavezna pismena forma. Koncesionar ima obavezu osnivanja u roku od 60 dana, posebnog preduzea u Srbiji. Sporovi Iz stranih ulaganja i sporovi iz koncesija mogu se reavati pred domaim sudovima i pred arbitraama (stranim i domaim). Nadlenost stranih sudova se ne moe ugovoriti. To je dakle relativna iskljuiva nadlenost naih sudova.
42
3- Opta (sa retorzijom) i posebna meunarodna nadlenost i forum non conveniens (pitanje 57.)
Opta meunarodna nadlenost je ona koja je za sve vrste sporova i postupaka. Osnov za zasnivanje opte nadlenosti je ve pomenuto prebivalite (alternativno boravite) tuenog lica, kod pravnih lica to je sedite. Posebna meunarodna nadlenost pravosua se zasniva za posebne kategorije odnosa, tj sporova, van opteg foruma tuenog, na osnovu drugih kontakata. ( Ako je npr osnov zasnivanja
43
nadlenosti imovina nadlenost treba da postoji samo u pogledu te imovine, ili ako je osnov mesto izvrenja delikta, nadlenost vai samo u pogledu zahteva za naknadu tete priinjene deliktom..itd) Retorziona meunarodna nadlenost postoji u sluajevima kada postoji nadlenost suda neke zemlje u sporu protiv dravljanina Srbije prema kriterijumu nepoznatom naem pravu. Tada naa drava preslikava taj kriterijum ili pozajmljuje u pogledu stranaca te drave u sporu pred naim sudom. Zato se ova nadlenost naziva recipronom ili retorzionom.
odreena
meunarodna
nadlenost
Do sada smo govorili o zakonski odreenoj meunarodnoj nadlenosti, koja se zasniva na zakonskim normama i merilima. Postoji i drugi nain odreivanja meunarodne nadlenosti , putem sporazuma stranaka. Naravno ni ovaj nain nije nezavisan od zakona, jer je sporazum punovaan samo ako je u zakonskim okvirima. U naem pravu postoje dve vrste ovih sporazuma, kojima se: 1- sporazumeva o nadlenosti srpskog suda, 2- sporazumeva o nadlenosti stranog suda. Prorogacija nadlenosti je sporazum stranaka kojim one odreuju sud neke zemlje koji e odluivati o njihovoj pravnoj stvari. Uslovi: Sporazum o nadlenosti srpskog suda e biti valjan ako je makar jedna stranka na dravljanin, i ako nije posredi pravna stvar koja se tie branih, porodinih i statusnih odnosa. Sporazum o nadlenosti stranog suda e biti valjan, ako je makar jedna stranka strani dravljanin, ako nije po sredi pravna stvar iz oblasti branih, porodinih i statusnih odnosa, i ako nije po sredi spor za koji po naim propisima postoji iskljuiva nadlenost naeg suda. Obavezna je pismena forma. Sporazum je samostalni pravni posao i ne deli sudbinu glavnog ugovora, pravo merodavno za ocenu nejgove punovanosti je LF prorogati, pravo zemlje iji je sud u sporazumu prorogiran. (znai ako je npr. u sporazumu stranaka za njihov spor odreen vajcarski sud, vajcarsko pravo e biti merodavno za punovanost tog sporazuma o prorogaciji). Rezultat prorogacije je da prorogirano pravosue postaje iskljuivo nadleno, a derogira se nadlenost onog pravosua koje bi po zakonu bilo nadleno za konkretan spor.
44
45
Iskljuiva nadlenost po BR
Predviena je povodom postupaka o stvarnim pravima na nepokretnosti, tu je iskljuivo nadlean sud mesta nalaenja nepokretnosti. U postupku za povodom statusa pravnih lica- forum sedita pravnog lica. U postupku povodom upisa u javne knjige- forum zemlje u kojoj se knjiga vodi. U postupku koji se tie izvrenja presude (npr izuzimanje, postupak za predaju..)- sud zemlje izvrenja.
Prorogacija po BR
Stranaka autonomija ima prvenstvo. Zabranjena je generalna prorogacija, ve ona mora biti za konkretan odnos. Ako je barem jedna strana domicilirana u EU, prorogirani sud automatski postaje nadlean. Ako su obe ugovornice domicilirane van EU (npr tursko i srpsko preduzee) a ugovore nadlenost nekog suda u EU (npr nemakog suda) punovanost takvog sporazuma e se ceniti po pravu zemlje prorogiranog suda (dakle Nemake) a ne po BR.
46
kada se jedan momenat uzme kao bitan i posle njegovog proteka se nadlenost ustaljuje (okamenjuje). Do zloupotrebe najee moe doi u momentu kada tueni sazna da je tuen, kada dobije tubu (jer je tada saznao da moe promeniti domicil npr), onda je logino da je zakonodavac pomerio taj momenat od kog se ustaljuje nadlenost sa momenta dostavljanja tube sudu na momenat dostavljanja tube tuenome. Posle tog momenta nadlenost suda se okamenjuje (pa npr nije relevantno da li e posle toga tueni promeniti domicil jer je nadlenost okamenjena). Dakle, momenat relevantan za ocenu postojanja meunarodne nadlenosti srpskog pravosua je momenat dostavljanja tube tuenome, kako i pie u ZMPP. Naknadna izmena injenica nee biti relevantna.
47
Dostavljanje
Nepravilo izvreno dostavljanja je razlog za odbijanje priznanja odluke zbog povrede prava odbrane, kako kod nas tako i gotovo svuda u svetu. Kod nas je dostavljanje ureeno u ZPP ali i u mnogim bilateralnim i multilateralnim meunarodnim ugovorima. Po ZPP postoji nekoliko naina dostavljanja: -Ako je re o stranim licima (fizika i pravna) dostavljanje se vri diplomatskim putem. Izuzetno i preko predstavnitva pravnog lica u Srbiji. -Ako je re o naim dravljanima, dostavljanej se vri preko naeg konzularnog predstavnika ili preko pravnog lica registrovanog za poslove dostavljanja (DHL,Fedex, TNT) ali samo ako lice pristane na takav nain dostavljanja. -Dostavljanje se moe vriti i posebnom punomoniku za prijem pismena. Po ZPP stranka koja se nalazi u inostranstvu duna je da postavi takvog punomonika. -Komunikacija sa stranim sudom se obavlja diplomatskim putem. Preko Ministarstva pravde, pa dalje putem Ministarstva spoljnih poslova, do stranog organa za diplomatske poslove koji bi dalje ustupio stranom sudu. Mogu se sporazumima predvideti i jednostavniji naini. Haka konvencija o olakanju meunarodnog pristupa sudovima predvia da drave ugovornice odrede centralni organ za prijem molbi za stranu sudsku pomo. Pitanje jezika dostavljanja- je po Hakoj konvenciji reeno tako da se zamolnica dostavlja na jeziku zamoljene drave (npr ako traimo pomo od Italije- na italijanskom). Ali veliki broj bilateralnih sporazume Srbije sa drugim zemljama predvia obraanje na jeziku zemlje molilje. Samo pismeno po Hakoj konvenciji moe biti i na jeziku zemlje iz koje potie, bez overenog prevoda, ako se trai uobiajena dostava. Po ZPP pismeno i zamolnica moraju biti na jeziku zamoljene zemlje.
Principi na kojima se zasniva meunarodna pravna pomo su: 1- Princip suverenosti- osnovna ideja je da ograni jedne drave ne mogu da vode postupak na
teritoriji druge drave. Princip suverenosti svojom sutinom upravo ukazuje da je jedini nain voenja postupka na teritoriji strane drave putem pravne pomoi. 2- Princip ravnopravnosti- se ostvaruje pomou uslova reciprociteta. Prilikom zauzimanja stava prema zamolnici neke drave vodi se rauna kakav stav ima strana drava prema naim zamolnicima za pravnu pomo. Tako se ostvaruje ravnopravna saradanja. Meutim uslov reciprociteta treba fleksibilno tumaiti, da ne bi postao konica meunarodne saradnje. 3- Efikasnost- potrebni su jednostavni i celishodni oblici organizovanja meunarodne pravne pomoi, i oni se neprekidno trae na meunarodnom i unutranjem planu.
48
49
3-Sistem revizije iz osnovaPo ovom sistemu se preispitivanje vri kao i u neogranienom sistemu samo se odluka moe i preinaiti. Ovaj sistem se naputa u modernim pravima. 4-Sistem prima facie evidensKod ovog sistema priznanja vodi se zapravo nov postupak. U ovom postupku je iskljuen prigovor res iudicata (presuene stvari). Smatrae se da je strana odluka dokaz na prvi pogled. 5-Sistem nepriznavanjaOvaj sistem je sistem nepriznavanja i neizvravanja stranih sudskih odluka. Ovde se svrstavaju i one zemlje kod kojih se u naelu ne moe izvriti strana odluka ,sem ako nije drugaije meunarodnim ugovorom predvieno. U praksi su retki isti oblici ovih sistema, uglavnom u dravama postoje razliiti prelazni oblici sa osobinama vie sistema. Kod nas je sistem priznavanja i izvrenja stranih sudskih odluka jedinstven, ne postoji jedan sistem za priznaje a drugi za izvrenje.
50
5- Odsustvo ranije zapoetog postupka pred srpskim organom o istoj stvariAko je pred domaim sudom ranije poeo postupak, ali je strani sud bio ekspeditivniji pa pre doneo odluku. Srpski sud e zastati sa postupkom priznanja strane odluke, sve do okonanja postupka ranije zapoetog pred srpskim sudom. Ako se postupak pred srpskim sudom okona meritorno, stvar postaje res iudicata, i strana odluka nee biti priznata. Ako se srpski postupak ne okona meritorno, postupak priznanja se nastavlja. 6- UzajamnostDa bi strana odluka bila priznata treba da postoji uzajamnost izmeu drave u kojoj je odluka doneta i Srbije. Nai sudovi e priznati i izvriti samo odluke stranih drava u kojima se reciprono priznaju i izvravaju nae odluke. Re je o materijalnom reciprocitetu, to znai da se trai da uslovi priznanja budu slini ili ne bitno drugaiji. Reciprocitet se pretpostavlja, dok se suprotno ne dokae. Reciprocitet se ceni u pogledu jedne kategorije odluka (npr porodinopravnih odluka), a ne u pogledu odluka uopte, znai uslovi priznanja treba da su slini kada se radi o relaciji jedne kategorije odluka dve drave. To je koncept deljivog reciprociteta. Reciprocitet se ne zahteva: za odluke u branom sporu, radi utvrivanja oinstva i materinstva, za strane odluke o statusu, za strane odluke ije priznanje trai na dravljanin. 7- Potovanje javnog poretkaOvaj uslov doputa i izvesno preispitivanje merituma odluke. Priznaemo stranu odluku ako ona nije suprotna naem javnom poretku, u suprotnom e strana odluka biti odbijena za priznanje i izvrenje. Da li se ispitivanje saglasnosti strane odluke sa naim javnim poretkom odnosi na ispitivanje samo meritornog rezultata sa javnim poretkom ili se omoguuje i ispitivanje procedure? ZMPP ne govori u prilog preispitivanju same procedure, nego samo same strane odluke. ini se da postoje ozbiljni razlozi za ire tumaenje javnog poretka kada je u pitanju priznanje i izvrenje stranih odluka, jer postoji realna opasnost da se pred naim sudom zatrai priznanje strane odluke ija je procedura donoenja u suprotnosti sa naim pravom i opteprihvaenim naelima. Inae, ustanovu javnog poretka treba koristiti restriktivno, u sluajevima koji zaista zadiru u osnove drutvenog ureenja. Na povredu javnog poretka sud pazi po slubenoj dunosti, ex offo.
2- Posebni uslovi za priznanje stranih odluka koje se tiu statusa dravljana drave porekla odlukeUslovi za priznanje takve strane odluke su bitno uproeni. Ne insistira se na uslovima nadlenosti, javnog poretka i uzajamnosti. Srpski sud proverava samo pravnosnanost, pravo odbrane i odsustvo srpske odluke u istoj stvari. Sve to jer se smatra da je drava kojoj pripada strani dravljanin najpozvanija da reava pitanje njegovog statusa.
51
3- Posebni uslovi za priznanje stranih odluka koje se tiu statusa dravljana treih dravaRadi se o dravljanima zemlje koji nisu dravljani ni zemlje porekla odluke ni zemlje priznanja odluke, ve tree zemlje. Takva strana odluka e moi biti priznata ako ispunjava uslove iz prava drave o ijem se dravljaninu radi. Trebaju li ti uslovi tree zemlje da se zahtevaju kumulativno sa uslovima koje zahteva pravo drave priznanja? ZMPP zahteva kumulaciju, kada se radi o statusu dravljana tree zemlje, dakle primenu uslova kako tree zemlje tako i zemlje priznanja, tj Srbije.
Postupak priznanja
U teoriji i praksi je gotovo jedinstven stav da se o priznanju strane odluke raspravlja kroz vanparnini postupak. Vanparnini postupak je pogodan jer omoguava bre i lake donoenje odluka. Meutim ZMPP to nije izriito propisao pa bi se moglo zakljuiti i da bi priznanje trebalo obavljati kroz parnini postupak. Meutim elastinost vanparninog postupka, i tradicija u naem pravu priklanja nas prvom stavu. Nadleni su vii i trgovinski sudovi. Mesno je nadlean sud kome se stranka obratiti tvrdnjom da bi na toj teritoriji mogla koristiti stranu sudsku odluku. Odluuje sudija pojedinac. Pokree se zahtevom za priznanje, po naelu dispozicije. Ovlaene su stranke iz postupka pred stranim sudom. Okonava se reenjem o priznanju. Reenje deluje erga omnes. Rok za albu je 15 dana, od donoenja odluke o priznanju.
Izvrenje
Ako je o priznanju strane odluke u Srbiji odlueno kao o glavnom pitanju i o tome doneto posebno reenje , strana kondemnatorna odluka se u potpunosti izvrava kao da je domaa, po ZIP-u. Meutim, poverilac iz strane kondemnatorne pravnosnane odluke se moe direktno obratiti sudu za izvrenje na osnovu verodostojne isprave, bez pokretanja postupka priznanja, ali mora priloiti dokaz o izvrnosti po pravu drave donoenja Ovaj predlog poverioca je glavna stvar u postupku, ali je tu postupak za priznanje verodostojne isprave prethodno pitanje. Postoje dve razlike izvrnog postupka na osnovu strane verodostojne isprave u odnosu na izvrni postupak na osnovu domae odluke: - sud mora da pazi na uslove za priznanje strane sudske odluke ex offo koji su sadrani u ZMPP, - druga razlika je u duem roku za donoenje reenja o izvrenju koji nije 3 dana ,ve 30 dana. alba na reenje o izvrenju je 3 dana.
(u
graanskom
postupku
sa
elementom
Primetan je trend izjednaavanja stranih i domaih lica pred domaim sudovima, meutim neke kategorije stranih lica su izuzete i imaju privilegije pred domaim pravosuem. Ostaju van domaaja domae nadlenosti. Svrha takvog imuniteta je da se obezbedi obavljanje funkcija koje priznaje meunarodno javno pravo, jer u nekim sluajevima obziri meunarodnog javnog prava imaju primat nad logikom privatnog prava. Krug lica koja uivaju imunitet i granice imuniteta odreuje MJP.
52
U pogledu imuniteta drava pre je vailo shvatanje da je drava van okvira privatnog prava jer nastupa sa pozicije vlasti, imperijuma (koncepcija apsolutnog imuniteta). Meutim, kako se drava sve vie pojavljuje kao privredni subjekt i stranka u trgovakim odnosima, pojavilo se shvatanje da drava moe i mora uivati imunitet samo kada nastupa kao nosilac suverene vlasti (kada obavlja akte ex iure imperii), a ne i kada uestvuje u privatnopravnim odnosima (akti ex iure gestionis). Tako je nastala koncepcija restriktivnog imuniteta. Razlikuju se dve vrste imuniteta, imunitet od sudske nadlenosti i imunitet od izvrenja.
Imunitet drave
Sve do sredine 20. veka princip da jednak prema jednakome nema vlast (nadlenost) bio je neosporan. Apsolutni imunitet je titio dravu od sudskih postupaka i izvrenja u drugim dravama. Meutim poveano uee drave i njenih organa u trgovini i na meunarodnom tritu dovelo je do razvoja restriktivnog imuniteta koji uskrauje imunitet za akte drave ex iure gestionis. Drave mogu biti tuene pred sudovima stranih drava za akte komercijalnog karaktera. Kako odrediti da je neka aktivnost komercijalnog karaktera? Postoje dva kritrijuma. Da li sa obzirom na svojstvo drave tj da li ima ili nema subjekat koji nastupa u ime drave svojstvo pravnog lica, ako ima svojstvo pravnog lica onda ne uiva imunitet. Drugi kriterijum je da je odluujua priroda delatnosti ili pravnog odnosa u kom drava uestvuje. U Srbiji ne postoje posebni izvori u odnosu na imunitet stranih drava, pa se oslonac nalazi u mjp i teoriji i oskudnoj praksi. Kada je re o imunitetu od sudske nadlenosti, teorija podrava restriktivni imunitet. Merilo za razdvajanje poslova ex iure imperii od akata ex iure gestionis preputeno je merilima MJP. U pogledu izvrnog imuniteta nije dolo do jasnog naputanja koncepcije apsolutnog imuniteta. Po Zakonu o izvrnom postupku (ZIP) na imovini strane drave se ne moe odrediti izvrenje ili obezbeenje, izuzev kada sama strana drava da pristanak, ili kada saglasnost da nae Ministarstvo pravde (zip ne postavlja ta merila po kojima ministarstvo daje saglasnost, pretpostavlja se da je to u odsustvu reciprociteta).
53
54
55
56
Ipak stav arbitara o nadlenosti ne mora biti poslednja re, jer se to pitanje moe ponovo postaviti u postupku (organiene) sudske kontrole arbitrane odluke.
Merodavna pravila
Institucionalne arbitrae vode postupak pre svega na osnovu svojih pravila, tek supsidijarno dolazi u obzir primena drugih normi, ako ne postoji reenje za konkretno pitanje u njihovim pravilima. -Prvo supsidijarne norme mogu da odrede same stranke; -moe se odreivanje pravila postupka prepustiti arbitrima; -moe se primeniti i parnino procesno pravo jedne drave ,obino drave gde se vodi arbitrani postupak (ali ovo reenje nije celishodno jer pravila parninog postupka nisu prilagoena osobinama arbitranog postupka)
Konstituisanje arbitrae
Najvaniji problem konstituisanja je izbor arbitara u sluaju da to ne uine stranke. Stranke retko u samom sporazumu o arbitrai odreuju ime arbitra, obino se dogovore da svaka strana izabere po jednog, a da e ti arbitri dalje izabrati treeg koji e biti predsednik vea. Taj mehanizam je korektan jer istie ravnopravnost stranaka, ali nije uvek efikasan, jer stranka moe da osujeti izbor ako jednostavno ne imenuje svoj arbitra, ili se moe dogoditi da izabrani arbitri ne mogu da izaberu treeg. Pravilnici institucionalnih arbitraa predviaju pravila za reenje ovih problema. Situacija je tea kada su u pitanju ad hoc arbitrae koje ne sadre ova pravila. Tada se reenje nalazi u konstituisanju organa imenovanja (prema mod.pravilima UNCITRAL-a, organ imenovanja odreuju same stranke, ili supsidijarno generalni sekretar Stalnog arbitranog suda u Hagu). Mogue pomono reenje je imenovanje od strane suda, takvo reenje predvia na ZOA (koji se primenjuje ako je sedite arbitrae u Srbiji).
57
58
Priznanje i izvrenje stranih arbitranih odluka prema pravu Srbije (prema ZOA)
Norme ZOA pre svega govore o uslovima za priznanje stranih arbitranih odluka. Procesna pravila su uglavnom ista kao ona za priznanje i izvrenje stranih sudskih odluka, to nije sluaj sa uslovima. Bez priznanja i izvrenja, strana arbitrana odluka ne proizvodi dejstvo u Srbiji. -Uslovi za priznanje i izvrenjeZOA je prihvatio principe i norme Njujorke konvencije. Ako strana arbitrana odluka ne zadovolji te uslove ona se nee priznati.
59
A- razlozi koji se cene po zahtevu stranke: 1- Potrebno je da je arbitraa koja je donela odluku bila nadlena. To e se ceniti po tome da li postoji punovaan arbitrani sporazum (kompromis ili kompromisna klauzula.) 2- Potrebno je da je potovano pravo odbrane. Lice protiv koga je odluka doneta moralo je imati mogunost da se brani. To se ceni pre svega po urednom obavetavanju i dostavljanju u arbitranom postupku. 3- Ne sme postojati prekoraenje ovlaenja arbitara, tj kada donesu odluku za koju ih stranke nisu ovlastile. 4- Ne sme postojati povreda pravila o sastava arbitrae ili arbitranog postupka utvrenog odredbama arbitranog sporazuma. Meutim primetan je trend u novije vreme da se arbitrane odluke ostave na snazi iako se arbitrani sporazum nije striktno sledio, jer neki delovi praktino ne mogu da se slede (npr sluaj kada se u sporazumu utvrdi sasvim nejasna drugostepena nadlenost nekog suda, tada tu normu sporazuma treba zanemariti). 5- Arbitrana odluka mora biti konana, a to je trenutak kad je doneta jer ne postoji po pravilu obraanje viem organu, iako nije nemogue. B- razlozi koji se cene ex officio: 1- Spor mora biti arbitrabilan 2- Odluka arbitrae ne sme biti protivna javnome poretku
60