Carlos Castaneda

AKTIVNA STRANA BESKONANOSTI

S engleskoga prevela Nada Vuini

Naslov izvornika: Carlos Castaneda THE ACTIVE SIDE OF INFINITY Copyright 1998 Laugan Productions All Rights reserved by the Author throughout the world Digitalizacija Knjiga : Equilibrium 2006

Ova je knjiga posveena profesorima Clementu Meighanu i Haroldu Garfinkelu koji su mi dali snaan poticaj za bavljenje antropolokim terenskim istraivanjima i opremili me alatom nunime za takav rad. Slijedei njihove savjete, svim sam se srcem upustio u prouavanje terena i krenuo na putovanje bez povratka. Ako su moja istraivanja iznevjerila duh njihova uenja, tu se nita ne moe promijeniti. Nisam mogao postupiti drukije od onoga to sam uinio. Via sila koju amani nazivaju beskonanou progutala me je prije nego to sam dospio uobliiti jasne znanstvene pretpostavke.

Sadraj

Predgovor Uvod Drhtaj u zraku Putovanje moi Namjera beskonanosti Tko je zapravo bio Juan Matus Poetak novog doba Velike brige svakodnevnog ivota Svjetonazor koji nisam mogao podnijeti Neizbjean sastanak Toka loma Mjere spoznaje Kako rei hvala S onu stranu sintakse Razvodnik Meuigra energije na obzoru Putovanje tamnim morem svijesti Anorganska svijest Jasan pogled Sjene od blata Odlazak na konano putovanje Skok u ponor Povratak

4 6

27 38 56

63 72 77 83 93 103

112 127 140 149 159 170

186 207

PREDGOVOR

Sintaksa Jedan ovjek, zurei u svoje jednadbe, ree da je svemir imao poetak. Dogodila se eksplozija, rekao je. Prasak nad praskovima, i svemir bi roen. I on se iri, ree. ak je izraunao i duinu njegova ivota: deset milijardi okretaja Zemlje oko Sunca. Svi na Zemljinoj kugli zaklicae od radosti; njegove proraune nazvae znanou. Nitko nije pomislio da je ovjekova pretpostavka o poetku svemira tek odraz sintakse njegova materinskog jezika; sintakse kojoj su potrebni poeci poput roenja, razvoja i sazrijevanja, i krajevi, poput smrti, kao injenini iskazi. Svemir je imao poetak, i on stari, uvjerava nas taj ovjek, i umrijet e, kao to umiru sve stvari, kao to je i on sam umro poto je matematiki potvrdio sintaksu svojega materinskog jezika.

Druga sintaksa Je li svemir doista imao poetak? Je li teorija velikog praska istinita? To nisu pitanja, iako zvue kao da jesu. Je li sintaksa kojoj su potrebni poeci, razvoji i zavreci kao injenini iskazi, jedina postojea sintaksa? To je pravo pitanje. Postoje i druge sintakse. Evo jedne, primjerice, koja zahtijeva da se razliitost intenziteta uzme kao injenica. U toj sintaksi nita ne poinje i nita ne zavrava; tako roenje nije ist, jasno izdvojen dogaaj, nego posebna vrsta intenziteta, to vrijedi i za sazrijevanje i za smrt. ovjek s takvom sintaksom, pregledavajui svoje jednadbe, zakljuuje da je izraunao dovoljno razliitih intenziteta da moe sa sigurnou rei kako svemir nikada nije poeo i nikada nee zavriti, ve je prolazio, sada prolazi i prolazit e kroz beskrajna kolebanja intenziteta. Taj bi ovjek s pravom mogao zakljuiti da je sam svemir bojna koija intenziteta i da se ovjek na nju moe ukrcati kako bi putovao kroz promjene bez kraja. Sve e on to zakljuiti, i mnogo vie, a da moda nikada nee shvatiti kako samo potvruje sintaksu svojega materinskog jezika.

UVOD

Ova je knjiga zbirka vanih dogaaja iz mojeg ivota. Skupio sam ih slijedei upute don Juana Matusa, amana Yaqui Indijanaca iz Meksika, koji mi je trinaest godina nastojao pribliiti spoznajni svijet amana koji neko davno ivljahu u Meksiku. Jednog mi dana don Juan Matus onako usput predloi, kao da mu je to tog asa palo na pamet, da sastavim ovu zbirku vanih dogaaja iz svojeg ivota. Takav je bio njegov nain poduavanja. O vanim je potezima esto govorio kao da je posrijedi neto sasvim obino. Na taj je nain prikrivao gorinu konanosti, prikazujui je kao neto to se ni po emu ne razlikuje od svakodnevnih briga. Don Juan mi je s vremenom otkrio da su amani drevnog Meksika zbirku vanih dogaaja iz neijeg ivota smatrali bona fide sredstvom koje pokree zalihe energije to postoji unutar ja. Objanjavali su da se te zalihe zapravo sastoje od energije koja potjee iz samog tijela, ali je premjetena, potisnuta izvan dohvata uslijed okolnosti naega svakodnevnog ivota. U tom je smislu, za don Juana i amane iz njegove loze, zbirka vanih dogaaja bila sredstvo za preraspodjelu njihove neiskoritene energije. Preduvjet za stvaranje takve zbirke bio je da se ovjek istinski i potpuno posveti skupljanju svih svojih osjeaja i ostvarenja, ne izostavljajui nita. Prema don Juanu, amani njegove loze bijahu uvjereni da je zbirka vanih dogaaja sredstvo za postizanje emocionalne i energetske ravnotee, nune za uputanje u nepoznato na razini opaanja. Don Juan je opisao sveukupni cilj amanistikog znanja, kojim se i sam bavio, kao pripremu za suoavanje s konanim putovanjem: putovanjem na koje mora krenuti svako ljudsko bie na kraju svojeg ivota. Rekao je da su, zahvaljujui svojoj odlunosti i disciplini, amani bili sposobni zadrati osobnu svijest i svrhu poslije smrti. Za

njih je neodreeno, idealizirano stanje koje suvremeni ovjek naziva ivotom poslije smrti bilo konkretno podruje sasvim ispunjeno praktinim stvarima drukijeg reda od onih u svakodnevnom ivotu, a opet je sadravalo slinu funkcionalnu praktinost. Prikupljanje vanih dogaaja iz njihova ivota, smatrao je don Juan, za amane je bila priprema za ulazak u to konkretno podruje koje su nazivali aktivnom stranom beskonanosti. Jednog smo poslijepodneva don Juan i ja razgovarali sjedei pod njegovom ramadom, nekom vrstom labave konstrukcije od tankih bambusovih tapova. Izgledala je poput trijema natkrivenoga krovom koji je djelomini zaslon od sunca, ali ne bi mogao posluiti kao zatita od kie. Male, vrste kutije, oito ostaci ambalae za prijevoz robe, koristile su se umjesto klupa. Oznake na kutijama su izblijedjele pa su djelovale vie kao ukras nego kao zatitni znak neke kompanije. Sjedio sam na jednoj kutiji leima okrenut proelju kue. Don Juan je sjedio na drugoj kutiji, oslanjajui se leima na nosei stup ramade. Stigao sam nekoliko minuta prije, poto sam cijeli dan vozio po vruem i vlanom vremenu. Bio sam uzrujan, nestrpljiv i znojan. im sam se udobno smjestio na kutiju, don Juan je poeo govoriti. Smjekajui se, napomenu da se debeli ljudi uglavnom ne znaju boriti protiv debljine. Po osmijehu koji je titrao na njegovim usnicama, slutio sam da mu nije do ale. Naprosto mi je elio dati do znanja, vrlo izravno, ali istodobno i neizravno, da sam predebeo. Toliko sam se uznemirio da sam se u jednom trenutku, izgubivi ravnoteu, nagnuo previe unatrag i tresnuo leima o tanak zid iza sebe. Od tog se udarca kua zatresla do temelja. Don Juan me upitno pogleda, ali umjesto da me zapita kako sam, umirio me je rekavi da nisam otetio kuu. Potom mi je nairoko objanjavao da ovdje stanuje samo privremeno, a da zapravo ivi negdje drugdje. Kad sam ga upitao gdje zapravo ivi, zagledao se u mene. Njegov pogled nije bio neprijateljski; kao da je jednostavno nastojao sprijeiti daljnja neprimjerena pitanja. Nisam shvaao to hoe. I kad sam opet pokuao postaviti isto pitanje, zaustavio me je. Takva se pitanja ovdje ne postavljaju, uzvrati odluno. Moe pitati to god hoe o postupcima i idejama. Kada budem spreman kazati ti gdje ivim, ako to uope budem, rei u ti to a da me i ne pita. Smjesta sam se osjetio odbaenim. Lice mi obli crvenilo koje nisam mogao zaustaviti. Oito sam bio uvrijeen. Don Juanov grohotan

smijeh jo me vie ozlovolji. Ne samo to me je odbacio, nego me je uvrijedio i jo ismijavao. Ovdje ivim privremeno, nastavio je ne marei za moje loe raspoloenje, jer je ovo sredite uda. Zapravo, ovdje ivim zbog tebe. Ta je izjava sve objanjavala. Nisam mogao vjerovati. Pomislih da je to moda rekao samo da bi me umirio. ivi li doista ovdje zbog mene? konano sam ga zapitao ne mogavi obuzdati svoju znatielju. Da, odgovorio je ravnoduno. Moram te pripremati. Ti si kao ja. Ponovit u sad ono to sam ti ve rekao: u svakom narataju vraeva, svaki nagual ili voa traga za novim mukarcem ili enom, koji poput njega ima dvostruku energetsku strukturu; tu sam osobinu vidio kod tebe kad smo se sreli na autobusnoj stanici u Nogalesu. Kad vidim tvoju energiju, vidim dvije svijetlee kugle, jednu iznad druge, i to je osobina koja nas povezuje. Ja ne mogu odbaciti tebe kao to ni ti ne moe odbaciti mene. Njegove su rijei u meni izazvale neki udan nemir. Trenutak prije bio sam ljut, a sada mi se plakalo. Nastavio je rekavi da me eli povesti putem koji su amani nazvali putem ratnika, a smatrao je da bi snaga podruja u kojem ivi mogla imati blagotvoran utjecaj jer je ono sredite vrlo jakih emocija i reakcija. Tu je ivio ratniki narod tisuama godina i natopio zemlju svojim nemirom ratnika. U to je doba ivio u dravi Sonori u sjevernome Meksiku, otprilike sto kilometara udaljenoj od grada Guaymasa. Uvijek sam ga tamo posjeivao pod izgovorom da idem raditi na terenu. Trebam li ui u rat, don Juane? zapitao sam ga iskreno zabrinut poto je izjavio da e mi ratnika vjetina jednog dana dobro doi. Ve sam nauio primati s najveom ozbiljnou sve to je govorio. Dakako, odgovorio je smjekajui se. Kad upije sve oko sebe, sve to ti ovo podruje moe pruiti, ja u se odseliti. Nisam imao nikakva razloga sumnjati u ono to mi je rekao, ali mi je bilo nezamislivo da bi don Juan mogao ivjeti negdje drugdje. On je potpuno bio dio svega to ga je okruivalo. No njegova se kua doista doimala kao privremeno boravite. Bila je to koliba u kakvoj su uglavnom stanovali Yaqui Indijanci koji su obraivali zemlju; bila je napravljena od pletera premazanoga ilovaom, s ravnim slamnatim krovom; imala je jednu veliku prostoriju u kojoj se jelo i spavalo te nenatkrivenu kuhinju.

Teko je s debelim ljudima, rekao je. Njegova je primjedba zvuala kao da nema veze ni s ime, ali nije bilo tako. Don Juan se jednostavno vratio onome o emu je govorio prije negoli sam ga prekinuo tresnuvi leima o zid kue. Maloprije si udario u moju kuu poput kugle za ruenje, nadometnu maui glavom lijevo-desno. Kakav udarac! Bio je to udarac dostojan snanoga, krupnoga mukarca. Imao sam neugodan dojam da mi se obraa kao netko kome je dosadilo baviti se sa mnom. Odmah sam zauzeo obrambeni stav. Sluao je smijuljei se, dok sam ja gotovo izbezumljeno pokuavao objasniti da je moja teina normalna za veliinu mojih kostiju. Da, da, priznao je zabavljajui se. Ima velike kosti. Mogao bi imati i petnaest kila vie i nitko, uvjeravam te, nitko ne bi ni primijetio. Ja prvi ne bih primijetio. Po njegovu podsmjeljivu osmijehu shvatio sam da sam debeo. Potom me je pitao neto openito o zdravlju, a ja sam nastavio govoriti oajniki pokuavajui izbjei bilo kakve primjedbe o mojoj teini. Sam je promijenio temu. to je s tvojim ekscentrinostima i zastranjivanjima? upitao je mrtvaki ozbiljna izraza lica. Idiotski sam odgovorio da je sve u redu. Ekscentrinosti i zastranjivanja, kako ih je nazvao, odnosili su se na moje kolekcionarske strasti. U to sam se vrijeme bacio s novim arom na neto u emu sam uivao cijelog ivota: na skupljanje svega to se skupljati dalo. Skupljao sam asopise, marke, ploe, predmete koji su se sauvali iz Drugoga svjetskog rata, kao to su bodei, vojnike kacige, zastave i slino. Sve to ti mogu rei o svojim zastranjivanjima jest da pokuavam prodati svoje zbirke, rekao sam poput muenika kojega prisiljavaju da uini neto strano. Biti kolekcionar i nije tako loe, uzvratio je kao da to doista misli. Nije problem u skupljanju, nego u onome to se skuplja. Ti skuplja smee, bezvrijedne stvari kojima robuje, kao i svojem psu ljubimcu. Ne moe tek tako otii nekamo ako ima psa za kojeg se treba brinuti ili ako mora misliti to e se dogoditi s tvojim zbirkama dok si odsutan od kue. Ali, don Juane, ozbiljno traim kupce, vjeruj mi, pobunio sam se. Ne, ne, ne, nemoj misliti da te ja za bilo to optuujem, odbrusio je. Zapravo, svia mi se tvoj kolekcionarski duh. Samo mi se

ne sviaju tvoje zbirke, to je sve. Rado bih, meutim, da iskoristi svoje kolekcionarsko oko. elio bih ti predloiti da skuplja neto vrijedno. Don Juan je dugo utio. Kao da je traio rijei, ili je to moda bilo samo dobro odmjereno oklijevanje koje je pridonosilo dramatinosti trenutka. Netremice me je gledao prodornim pogledom. Dunost je svakog ratnika da skuplja zbirku za poseban album, nastavio je don Juan, album koji otkriva ratnikovu osobu, album koji svjedoi o okolnostima njegova ivota. Zato to naziva zbirkom, don Juane? upitao sam pomalo svadljivim tonom. Ili, zato to uope naziva albumom? dometnuli. Zato to je to i jedno i drugo, uzvratio je. Ali najvie je nalik albumu slika koje nosimo u sjeanju, slika satkanih od sjeanja na dogaaje vrijedne pamenja. Jesu li ti dogaaji vrijedni zbog neega posebnoga? upitao sam. Oni su vrijedni pamenja jer imaju posebno znaenje u ivotu nekog pojedinca, rekao je. Predlaem da napravi album s potpunim opisom razliitih dogaaja koji su za tebe imali posebno znaenje. Ali svaki dogaaj u mojem ivotu ima posebno znaenje za mene, don Juane! rekao sam glasno, no im sam to izustio bilo mi je jasno da pretjerujem. Nije ba tako, odvrati on sa smijekom, oito beskrajno uivajui u mojim reakcijama. Nije svaki dogaaj ostavio dubok trag na tebe. Bilo je vjerojatno samo nekoliko dogaaja koji su promijenili neto u tvojem ivotu, osvijetlili tvoj put. Uglavnom dogaaji koji mijenjaju na ivotni put nisu osobni dogaaji, a ipak su vrlo osobni. Nemoj me pogreno shvatiti, don Juane, ali vjeruj mi, sve to mi se dogodilo odgovara tvojem opisu vanih dogaaja, rekao sam znajui da laem. Istog asa kad sam to izgovorio poelio sam se ispriati, ali don Juan nije obraao pozornost na mene, kao da nita nisam rekao. Nemoj misliti da je taj album neto banalno, dosadno prevakavanje doivljaja, nastavio je. Duboko sam udahnuo, zatvorio oi i pokuao srediti misli. Govorio sam si, kiptei od bijesa, da imam uasan problem: ove posjete don Juanu ne mogu vie podnijeti. Osjeao sam se ugroenim u njegovoj prisutnosti. Guio me je rijeima, nije mi ostavljao nimalo

prostora da pokaem kako i ja neto vrijedim. Mrzio sam osjeaj srama, a svaki put, im bih otvorio usta, osramotio bih se; svaki put sam ispao budala, a toga sam se gnuao. Ali uo sam i drugi glas koji kao da je dolazio iz dubine, iz velike udaljenosti, slab jedva ujan glas. Usred bujice rijei koje su izraavale moje nezadovoljstvo, zauo sam svoj glas koji mi je govorio da se vie ne mogu povui, da je prekasno. No, ono to sam uo zapravo nije bio moj glas; bilo je to neto poput nepoznata glasa koji mi je govorio da sam zaao predaleko u don Juanov svijet i da mi je on postao potreban vie nego zrak koji udiem. Ma to ti rekao, nastavio je govoriti glas, da nisi takav, toliko opsjednut sobom, ne bi se tako ozlovoljio. To je glas tvojega drugog uma, ree don Juan, kao da je naprosto sluao ili itao moje misli. Tijelo mi je samo od sebe poskoilo. Osjetio sam tako jak strah da su mi potekle suze. Priznao sam don Juanu zato sam se toliko uznemirio. Sasvim je prirodno to osjea proturjenost u sebi, rekao je. Vjeruj mi, ja se ne uzbuujem zbog toga. Naprosto nisam takav. elio bih ti ispriati to je meni moj uitelj nagual Julian neko radio. Mrzio sam ga iz dubine due. Bio sam vrlo mlad i vidio sam kako ga ene oboavaju. Predavale su mu se rado, a kad bih im se ja obratio, makar samo i pozdravom, okretale su se protiv mene kao lavice, spremne da mi odgrizu glavu. Mene su mrzile, a njega su oboavale. to misli kako sam se osjeao? Kako si razrijeio taj sukob, don Juane? upitao sam ga s istinskim zanimanjem. Nita nisam rijeio, izjavio je. Taj naizgled sukob bio je posljedica borbe izmeu moja dva uma. Svi ljudi imaju dva uma. Jedan je potpuno na, i on je poput tihoga glasa koji nam uvijek donosi red, usmjerenost i svrhu. Drugi je um nametnut izvana, on je strana instalacija. Donosi nam sukob, potrebu za samopotvrivanjem, sumnje i beznae. Bio sam toliko zaokupljen vlastitim duevnim stanjem da uope nisam shvatio to mi je don Juan govorio. Jasno sam mogao ponoviti svaku njegovu rije, ali mi one nita nisu znaile. Gledajui me ravno u oi, don Juan vrlo smireno ponovi sve to mi je netom prije rekao. Jo nisam mogao dokuiti to to znai. Nisam se mogao usredotoiti na njegove rijei. Iz nekoga meni neobjanjiva razloga, don Juane, ne mogu pratiti ono to mi govori, rekoh.

Savreno razumijem zato me ne moe slijediti, ree s osmijehom punim razumijevanja, a i ti e shvatiti jednog dana, onog trenutka kad se prestane dvoumiti voli li me ili ne, onog dana kad vie ne bude sam sebi jedino sredite svijeta. U meuvremenu, nastavio je, ostavimo temu o naa dva uma po strani i vratimo se tvojem albumu vanih dogaaja. Stvaranjem takva albuma vjebaju se disciplina i nepristranost. Shvati taj album kao ratniki pothvat. Don Juanova tvrdnja - da e moja dvojba o tome volim li ga ili ne, zavriti onda kada se oslobodim opsjednutosti sobom - nije za mene bila nikakvo rjeenje. Zapravo, ta me je izjava jo vie razljutila; od toga sam se jo vie osjetio frustriranim. A kad sam uo da o albumu govori kao o ratnikom pothvatu, sasuo sam mu u lice sav otrov koji se nakupio u meni. Teko je razumjeti i samu zamisao o zbirci dogaaja, rekao sam pobunivi se. Ali da je povrh svega naziva jo i albumom i tvrdi da bi takav album bio ratniki pothvat, to je za mene previe. Sve je to vrlo nejasno. Ako je slika nejasna, metafora nema smisla. Kako je to neobino! Ja mislim ba suprotno, mirno odvrati don Juan. Zato to je ratniki pothvat, takav je album za mene prepun smisla. Ne bih htio da moj album vanih dogaaja bude ita drugo doli ratniki pothvat. Htio sam nastaviti s objanjavanjem svojeg stajalita i pokazati mu da doista razumijem tu zamisao o albumu vanih dogaaja. Smetao mi je zamreni nain njegova opisivanja. U to sam doba sebe smatrao pobornikom jasnog i funkcionalnog izraavanja. Don Juan nije nita rekao na moje mrzovoljno raspoloenje. Samo je kimnuo glavom kao da se sa mnom potpuno slae. Nakon nekog vremena, neto se dogodilo. Ne znam jesam li potroio svu energiju ili sam se napunio novom. Odjednom sam bez ikakva napora shvatio da su moji ispadi besmisleni i bilo mi je beskrajno neugodno. to me to spopadne da se ovako ponaam? pitao sam don Juana ozbiljno. U tom sam asu bio potpuno zbunjen i potresen onime to sam spoznao. Stadoe mi tei suze. Ne brini za glupe pojedinosti, ree don Juan umirujui me. Svi smo mi takvi, i mukarci i ene. Hoe rei da smo po prirodi sitniavi i puni proturjenosti? Ne, nije to naa priroda, dometnu don Juan. Prije bi se moglo rei da su naa sitniavost i proturjenost rezultat transcendentalnog

sukoba koji optereuje svakoga od nas, ali kojega su bolno i beznadno svjesni samo vraevi: to je sukob dvaju umova. Don Juan me je netremice gledao; oi su mu bile poput dviju sjajnih eravica. Stalno mi govori o dva uma, rekao sam, ali moj mozak ne moe dokuiti o emu ti zapravo govori. Zato? Znat e zato kad za to doe vrijeme, ree. Zasad e biti dovoljno da ponovim ono to sam ti rekao o naa dva uma. Jedan je um na istinski um, rezultat naega cjelokupnoga ivotnog iskustva. To je onaj koji malokad govori zato to je poraen i potisnut u mrak. Drugi je um, kojim se koristimo svakodnevno za sve to inimo, strana instalacija. Mislim da je osnovni problem u tome to mi je zamisao o umu kao o stranoj instalaciji toliko daleka da je moj um odbija ozbiljno prihvatiti, rekao sam, osjeajui da sam na pragu pravog otkria. Kao da nije uo to sam rekao, don Juan nesmetano nastavi govoriti o dva uma. Rjeenje sukoba izmeu dvaju umova, stvar je namjere, rekao je. amani prizivaju namjeru, izgovarajui rije namjera glasno i jasno. Namjera je snaga koja postoji u svemiru. Kada je amani dozovu, namjera im doe i pripremi put za ono to ele postii, to znai da vraevi uvijek ostvare ono to su naumili. Znai li to, don Juane, da vraevi uvijek dobiju sve to hoe, ak i ako je to neto sitniavo i samovoljno? pitao sam. Ne, nisam tako mislio. Namjera se moe prizivati za sve, dakako, odgovorio je, ali su vraevi otkrili, na vlastitim pogrekama, da im se namjera javlja samo za ono to je apstraktno. To je sigurnosni ventil za vraeve; inae bi bili nepodnoljivi. U tvojem primjeru, prizivanje namjere da bi razrijeio sukob izmeu svoja dva uma, ili uo glas pravog uma, nije neto sitniavo i samovoljno. Upravo obrnuto; takvo je prizivanje eterino i apstraktno, a ipak od ivotne vanosti za tebe. Don Juan je zastao na trenutak; potom je ponovno poeo govoriti o albumu. Moj vlastiti album, budui da je on ratniki pothvat, zahtijevao je iznimno briljiv odabir, rekao je. Sada je to pomno odabrana zbirka nezaboravnih trenutaka iz mojeg ivota i svega to je do njih dovelo. U njemu sam saeo sve to je bilo i to e biti vano za mene. Prema mojem je miljenju, album ratnika neto vrlo konkretno, neto to tako dobro pogaa bit stvari da moe uzdrmati ovjeka.

Nisam imao pojma to zapravo don Juan hoe, a opet, savreno sam ga razumio. Savjetovao mi je da sjednem, sam, i prepustim se mislima, sjeanjima i zamislima koje e mi same doi. Preporuio mi je da se usredotoim kako bih mogao uti glas iz dubine svoje unutranjosti koji e mi kazati to da izaberem. Don Juan mi potom naloi da uem u kuu i legnem na krevet pripremljen za mene. Krevet je bio napravljen od drvenih kutija i nekoliko desetaka praznih vrea od debelog platna koje su sluile kao madrac. Boljelo me je cijelo tijelo, no kad sam legao, osjeao sam se bolje jer je krevet bio iznimno udoban. Don Juanov sam prijedlog zduno prihvatio i poeo sam razmiljati o svojoj prolosti, traei dogaaje koji su na mene ostavili traga. Uskoro sam otkrio da je moja tvrdnja da je svaki dogaaj u mojem ivotu vaan, bila obina glupost. Koliko se sjeam, otkrio sam da uope ne znam otkuda bih krenuo. Glavom mi je prolazilo bezbroj nepovezanih misli i sjeanja na dogaaje iz prolosti, ali nisam mogao utvrditi jesu li oni imali ikakva znaenja za mene. Imao sam dojam da mi se nita vano nije dogodilo. inilo mi se kao da sam iao kroz ivot poput nekog mrtvaca koji moe hodati i govoriti, ali nita ne moe osjetiti. Kako se nisam mogao usredotoiti ni na jednu misao, osim sasvim povrno, odustao sam i zaspao. Jesi li uspio? upitao me je don Juan kad sam se probudio nekoliko sati poslije. Umjesto da budem oputen nakon spavanja i odmora, opet sam bio neraspoloen i mrzovoljan. Ne, nita nisam napravio! zareao sam. Jesi li uo glas iz dubine? upitao me je. Mislim da jesam, lagao sam. to ti je rekao? pitao me je nekako nestrpljivo. Ne mogu se sjetiti, don Juane, promrmljao sam. A opet si u svojemu svakodnevnom raspoloenju, rekao je i snano me potapao po leima. Tvoj svakodnevni um opet je preuzeo nadzor. Bilo bi dobro da ga malo opustimo razgovorom o zbirci vanih dogaaja iz tvojeg ivota. Moram ti rei da nije lako izabrali to da ovjek stavi u album. Zato sam skupljanje dogaaja za taj album i nazvao ratnikim pothvatom. Mora stalno iznova uranjati u svoju prolost, i na neki nain oblikovati svoje iskustvo, da bi doista znao to izabrati. Tada sam jasno shvatio, makar i samo na trenutak, da imam dva uma; meutim ta je misao bila toliko maglovita da sam je odmah

izgubio. Ostao je samo osjeaj da nisam kadar ispuniti ono to je don Juan zahtijevao od mene. Umjesto da sam milostivo prihvatio svoju nesposobnost, dopustio sam joj da se pretvori u prijetnju. Ono to me je poticalo na djelovanje u to vrijeme, bila je neodoljiva elja da se uvijek prikaem u dobru svjetlu. Biti nesposoban bilo je isto to i biti gubitnik, a to nisam mogao podnijeti. Budui da nisam znao kako odgovoriti na izazov koji mi je don Juan postavio, uinio sam ono to sam jedino znao: razljutio sam se. Moram jo dosta razmiljati o svemu tome, don Juane, rekoh. Treba mi vremena da se srodim s tom idejom, dometnuh. Svakako, svakako, odobrio je don Juan. Ima vremena koliko god ti treba, samo pouri. Nismo vie govorili o toj temi. Kad sam otiao kui, potpuno sam na sve to zaboravio, dok jednog dana, usred predavanja na fakultetu, nisam sasvim neoekivano zauo neumoljivi glas koji je traio da se prisjetimo nekoga vanog dogaaja iz naeg ivota. Proli su me srsi, osjetio sam kako mi se cijelo tijelo nervozno gri, od glave do pete. Poeo sam ozbiljno raditi na tome. Proli su mjeseci prije nego to sam uspio oivjeti sjeanje na doivljaje koji su mi se inili vanima. Meutim, kad sam preispitao svoju zbirku, shvatio sam da se bavim samo idejama koje nemaju nikakvu podlogu. Dogaaji kojih sam se prisjetio samo su nejasno upuivali na neto apstraktno u mojem sjeanju. I opet me je izjedala sumnja da sam tipini proizvod odgoja koji je usmjeren samo na djelovanje te da nisam kadar zaustaviti se kako bih neto osjetio. Jedan od dogaaja kojeg sam se sjeao kao kroz maglu, a elio sam ga po svaku cijenu uiniti vrijednim pamenja, bio je dan kada sam saznao da sam primljen na postdiplomski studij na Kalifornijskom sveuilitu u Los Angelesu. Ma koliko se trudio, nikako se nisam mogao sjetiti to sam radio tog dana. Taj dan nije bio ni po emu jedinstven ili zanimljiv, osim po ideji da ga moram zapamtiti. Trebao sam se ponositi i biti sretan to sam upisao postdiplomski studij, ali nije bilo tako. Drugi primjer iz moje zbirke bio je dan kada sam se gotovo oenio s Kay Condor. Njezino pravo prezime nije bilo Condor, ali ga je promijenila jer je htjela postati glumica. Zapravo joj je velika slinost s Carole Lombard otvorila put slavi. Taj dan nisam pamtio toliko po onome to se dogaalo nego vie po tome to je Kay bila tako lijepa i to se htjela udati za mene. Bila je za glavu via od mene, to ju je inilo jo privlanijom.

Zamisao da se oenim visokom enom u crkvi dovodila me je do ushienja. Unajmio sam sivi smoking. Hlae su bile preiroke za moju visinu. Nisu bile trapez hlae, nego su naprosto bile preiroke, i to me je strahovito uzrujavalo. Drugo to mi je neopisivo ilo na ivce bili su rukavi na ruiastoj koulji to sam je kupio za tu prigodu, desetak centimetara predugaki, pa sam morao navui gumene vrpce na ruke da bih ih skratio. Osim tih sitnica, sve je bilo savreno do trenutka kad sam shvatio, zajedno s uzvanicima, da se Kay Condor nee pojaviti. Budui da je Kay bila fina mlada dama, poslala mi je pisamce s isprikom po potaru koji raznosi brzojave. Napisala je da ne vjeruje u rastavu braka i da se ne moe vezati za nekoga tko ne dijeli njezine poglede na ivot. Podsjetila me je da sam se svaki put smijuljio dok sam izgovarao njezino prezime Condor, a time sam pokazivao da je uope ne cijenim kao osobu. Rekla je da je o tome razgovarala sa svojom majkom. Obje me veoma vole, ali ipak ne toliko da bi me prihvatile kao lana svoje obitelji. Hrabro i mudro je dodala da svatko nosi svoj kri. Bio sam u stanju potpune tuposti. Kad sam se pokuao prisjetiti tog dana, nisam se mogao sjetiti jesam li se osjeao ponienim zato to sam stajao sam usred mnotva ljudi u svojem sivom, unajmljenom smokingu sa irokim nogavicama, ili me je slomilo to to se Kay Condor nije htjela udati za mene. Jedino sam ta dva dogaaja uspio izdvojiti od ostalih. Bili su to slabi primjeri, ali poto sam o njima razmiljao, uspio sam ih izdvojiti kao prie koje su s filozofskog stajalita bile prihvatljive. Sebe sam vidio kao bie koje prolazi kroz ivot bez stvarnih osjeaja, kao nekoga tko doivljava svijet oko sebe koristei se iskljuivo svojim umom, te sam po ugledu na don Juana, smislio i jednu metaforu: bie koje posredno ivi, ne onakav ivot kakav jest, ve onakav kakav bi trebao biti. Vjerovao sam, primjerice, da je dan kada sam primljen na postdiplomski studij trebao biti vaan za mene. Budui da nije bilo tako, koliko god sam mogao nastojao sam pridati mu vanost koju uope nisam osjeao. Neto slino dogodilo se i onog dana kad je Kay Condor odustala od vjenanja. Trebao je to biti teak udarac za mene, ali nije bio. U trenutku kad sam se prisjeao tog dana, znao sam da tu nije bilo niega, pa sam se poeo svesrdno truditi da iskonstruiram ono to sam trebao osjeati. Sljedei put, im sam stigao u don Juanovu kuu, opisao sam mu dva primjera vanih dogaaja koje sam izdvojio.

To je gomila gluposti, izjavio je. Nita od toga ne moe ui u album. Prie su iskljuivo vezane za tebe kao osobu koja razmilja, osjea, vie ili nita ne osjea. Vani dogaaji iz amanova albuma su prie koje odolijevaju vremenu jer nisu izravno vezane za njegovu linost, a opet, on je njihov nerazdvojni dio. On e zauvijek biti u njihovu sreditu, sve dok ivi, a moda i poslije, ali ne na osobni nain. Njegove su me rijei porazile, bio sam potiten i osjeao sam se odbaenim. Tih sam dana iskreno vjerovao da je don Juan tvrdoglavi starac koji osobito uiva u tome da me poniava. Podsjetio me je na majstora kojeg sam upoznao u kiparskoj ljevaonici gdje sam radio kad sam iao u kolu za primijenjenu umjetnost. Neprestano je kritizirao svoje naunike i pronalazio pogreke u svemu to su radili, te je traio da isprave radove prema njegovim uputama. Oni bi se okrenuli i pretvarali da popravljaju rad. Sjeam se s kakvim bi arom rekao: Da. To je neto sasvim drugo, kad su mu pokazali neizmjenjeni rad. Nemoj to uzimati previe k srcu, rekao je don Juan prenuvi me iz sjeanja. I ja sam nekada bio u istoj situaciji. Ne samo to godinama nisam znao to da izaberem, nego sam mislio da se iz mojih doivljaja nema to izabrati. inilo mi se da u mojem ivotu nije bilo nikakvih dogaaja. Dakako, svata mi se dogaalo, ali trudei se da ne pokvarim sliku o sebi, nisam imao ni vremena ni mogunosti ita od toga primijetiti. Moe li mi tono rei to je pogreno u mojim priama? Znam da one nita ne vrijede, ali i ostatak mojeg ivota je takav. Ponavljam, ree, prie za ratnikov album nisu osobne. Tvoja pria o danu kad su te primili na fakultet samo potvruje da si ti sredite svega. Ti neto osjea, pa ne osjea; ti shvaa, pa ne shvaa. Razumije li to hou rei? Cijela se pria svodi samo na tebe. Pa, kako bi moglo biti drukije, don Juane? pitao sam. U svojoj drugoj prii gotovo si postigao ono to bih elio, a onda se to opet pretvorilo u neto sasvim osobno. Znam da bi mogao dodati jo pojedinosti, ali svi bi ti detalji bili produetak tvoje osobe i nita vie. Doista ne razumijem to bi ti htio, don Juane, pobunio sam se. Svaka pria viena oima onoga tko ju je doivio, logino, mora biti osobna. Da, da, svakako, ree, smijeei se, razdragan kao i inae mojom zbunjenou. Da, ali to onda nisu prie za album ratnika. Takve prie imaju neku drugu svrhu. Dogaaji vrijedni pamenja koje mi

traimo imaju mraan prizvuk bezlinosti koja ih proima. Ne znam kako bih ti drukije to objasnio. Bio je to za mene trenutak prosvjetljenja, vjerovao sam tada i mislio sam da razumijem to je don Juan htio rei s mranim prizvukom bezlinosti. Shvatio sam da pod time razumijeva neto to je pomalo morbidno. Mrano je za mene imalo takvo znaenje. Ispriao sam mu priu iz svojeg djetinjstva. Jedan od mojih starijih bratia studirao je medicinu. Bio je na praksi i jednog me je dana odveo u mrtvanicu. Uvjerio me je da bi svaki mladi ovjek, naprosto radi irenja vlastitih vidika, trebao vidjeti mrtvace jer taj prizor djeluje vrlo pouno, naime zorno pokazuje prolaznost ivota. Salijetao me je raznim priama ne bi li me nagovorio da idem s njime. to je vie govorio o tome kako postajemo nitavni kad umremo, to me je vie obuzimala radoznalost. Nikad prije toga nisam vidio mrtvaca. Konano je moja znatielja prevagnula i poao sam s njime. Pokazao mi je razna trupla i uspio me uasno prestraiti. Leevi na mene nisu djelovali nimalo pouno ili prosvjetljujue. Bilo je to neto najjezivije to sam ikada vidio. Dok je sa mnom razgovarao, stalno je pogledavao na sat, kao da oekuje nekoga tko se svakog asa treba pojaviti. Oito me je htio zadrati u mrtvanici due nego to sam mogao izdrati. Kako sam uvijek bio sklon nadmetanju, mislio sam da iskuava moju izdrljivost i mukost. Stisnuo sam zube i odluio izdrati do kraja. Kraj se pretvorio u takvu moru da to nisam mogao ni u snu zamisliti. Neto je unulo i jedan od mrtvaca koji su leali prekriveni plahtama na dugakomu mramornom stolu, stvarno se pridignu kao da e sjesti. ulo se kako je podrignuo, a zvuk, koji kao da mi je proparao utrobu, bio je tako jeziv da ga neu zaboraviti dok sam iv. Moj roak, lijenik, objasnio mi je kao pravi znanstvenik da je to le ovjeka koji je umro od tuberkuloze i da su njegova plua izjeli bacili, to je ostavilo goleme rupe ispunjene zrakom; u takvim sluajevima, pri promjeni temperature zraka, tijelo se pokatkad pridigne u sjedei poloaj ili se samo trgne. Ne, jo nisi shvatio, ree don Juan, vrtei glavom. To je samo pria o tvojem strahu. I ja bih se na tvojemu mjestu na smrt preplaio; meutim, strah ne moe prosvijetliti niiji put. A mene zanima to se tebi dogodilo. Vritao sam kao izbezumljen, rekoh. Roak me je nazvao kukavicom i plaljivcem zato to sam zaronio glavu u njegova prsa i cijeloga ga ispovraao.

Oito sam se zakvaio za morbidnu stranu svojeg ivota. Sjetio sam se jo jedne prie o esnaestogodinjem djeaku kojeg sam upoznao u gimnaziji, koji je zbog poremeenog rada lijezda toliko narastao da se na kraju pretvorio u diva. Srce mu se nije razvijalo u skladu s ostalim dijelovima tijela, pa je jednog dana umro od srane mane. S jednim drugim djeakom otiao sam u mrtvanicu iz neke morbidne znatielje. Pogrebnik, vjerojatno jo morbidniji od nas dvojice, otvorio je stranja vrata i pustio nas unutra. Pokazao nam je svoje remek-djelo. Divovskog djeaka, koji je bio visok dva metra i trideset centimetara, smjestio je u mrtvaki koveg normalne duine tako to mu je otpilio noge. Potom je noge poloio u ruke mrtvog djeaka koji ih je drao kao da su to njegovi trofeji. Strah koji sam tada osjetio mogao se usporediti sa strahom to sam ga doivio kao dijete u mrtvanici, ali ovaj novi strah nije u mene izazvao tjelesnu reakciju, nego psihiko gaenje. Na dobru si putu, rekao je don Juan. Meutim, tvoja je pria i dalje previe osobna. Ona je gnusna. Pozlilo mi je od nje, ali nazirem velike mogunosti. Don Juan i ja smijali smo se uasima koji ispunjavaju svakodnevni ivot. U sjeanja su mi poele nezaustavljivo navirati slike iz kojekakvih morbidnih doivljaja iz mojeg ivota. Tada sam mu ispriao priu o svojemu najboljem prijatelju Royu Goldpissu. Zapravo, imao je poljsko prezime, ali prijatelji su ga zvali Goldpiss jer je sve to bi dotaknuo pretvarao u zlato; bio je nadaren za poslovne pothvate. Osobiti smisao za biznis uinio ga je strahovito ambicioznim stvorenjem. elio je biti najbogatiji ovjek na svijetu. No, utvrdio je da je konkurencija prevelika. Budui da je sam vodio poslove, shvatio je da se ne moe natjecati s voom islamske sekte, primjerice, koji je svake godine dobivao onoliko kilograma zlata koliko je iznosila njegova tjelesna teina. Svake godine, prije vaganja, voa te sekte udebljao bi se najvie to je mogao. Tada je moj prijatelj Roy snizio kriterije te je njegov cilj bio postati najbogatijim ovjekom u Sjedinjenim Dravama. Konkurencija je bila estoka. Jo je malo spustio kriterije: moda bi mogao biti najbogatiji u Kaliforniji. I tu je zakasnio. Tada je izgubio svaku nadu da bi se sa svojim lancem pizzerija i slastiarnica ikada mogao mjeriti s najimunijim obiteljima koje su u svojim rukama drale cijelu Kaliforniju. Zadovoljio se time da bude najbogatiji u Woodland Hillsu, predgrau Los Angelesa gdje je ivio. Na njegovu nesreu, nekoliko

kua nie, u istoj ulici gdje je stanovao Roy, ivio je gospodin Marsh, vlasnik tvornica za proizvodnju najkvalitetnijih madraca u Americi, ije je bogatstvo dosegnulo nevjerojatne razmjere. Roy je bio strahovito isfrustriran. Njegov nagon za uspjehom bio je toliko jak da mu se od toga na kraju naruilo zdravlje. Jednog je dana umro od aneurizme u mozgu. Njegova me je smrt natjerala da trei put posjetim mrtvanicu. Royeva me je supruga zamolila da kao njegov najbolji prijatelj provjerim je li le odjeven kako treba. Otiao sam u pogrebni zavod gdje me je tajnik uveo u stranju prostoriju. U trenutku kad sam uao, deurni pogrebnik koji je radio za visokim mramornim stolom, kaiprstom i malim prstom pokuavao je podii kutove ve ukoene gornje usnice mrtvaca dok se srednjim prstom upirao o dlan druge ruke. Kad se na Royevu licu pojavio groteskni smijeak, pogrebnik se napola okrenuo prema meni i udvornim glasom rekao: Nadam se da ste zadovoljni, gospodine. Njegova ena, za koju se nikada nee saznati je li ga voljela ili ne, odluila je pokopati Roya sa svim malim poastima koje je, prema njezinu miljenju, zasluio. Kupila je najskuplji lijes izraen po narudbi, koji je izgledao kao telefonska govornica; na tu je ideju dola gledajui neki film. Roy je pokopan u sjedeem poloaju kao da vodi poslovni razgovor pri telefonu. Na pogrebu nisam ostao do kraja. Otiao sam kada me je estoko spopalo neto poput mjeavine nemoi i srdbe, vrsta ljutnje koju nisam mogao ni na kome iskaliti. Ti si doista u nekomu morbidnom raspoloenju danas, primijetio je don Juan smijui se. Ali usprkos tome, ili upravo zahvaljujui tome, pribliio si se cilju. Posve si blizu. I danas se divim tome kako se moje raspoloenje mijenjalo svaki put kad sam bio s don Juanom. Kad bih stigao k njemu, uglavnom bih bio neraspoloen, razdraljiv, optereen sobom i svakojakim sumnjama. Nakon nekog vremena, moje bi se raspoloenje na neki neobjanjiv nain poelo mijenjati i ja bih se postupno oputao sve dok ne bih osjetio kako me preplavljuje potpuni mir. Meutim, moj nain izraavanja nije se mijenjao u skladu s raspoloenjem. Moj uobiajeni nain razgovora bio je tipian za ovjeka punog nezadovoljstva koji se suzdrava od otvorenoga kukanja, no usprkos tome, njegovo nezadovoljstvo izbija iz svake izgovorene reenice. Moe li mi dati primjer nekog dogaaja vrijednoga pamenja iz tvojeg albuma, don Juane? upitao sam uobiajenim tonom prikrivena

nezadovoljstva. Kad bih znao kakav obrazac trai, moda bih se mogao neega sjetiti. A ovako, beznadeno tapkam u mraku. Ne mora toliko objanjavati sebe, ree don Juan strogo. Vraevi kau da se u svakom objanjenju krije isprika. Dakle, kad objanjava zato ne moe uiniti ovo ili ono, ti se zapravo ispriava za svoje nedostatke, nadajui se da e u sluatelja, ma tko to bio, pobuditi suosjeanje i izmamiti razumijevanje. Kad me je netko napadao, uvijek sam primjenjivao svoju najdjelotvorniju obrambenu taktiku - iskljuio bih napadaa tako to bih ga prestao sluati. Meutim, don Juan je imao odvratnu sposobnost da potpuno zaokupi moju pozornost. Ma koliko me napadao, ma to govorio, sluao sam svaku njegovu rije kao prikovan. Tog puta, ni malo mi se nije svialo ono to je govorio o meni jer je to bila ista istina. Izbjegavao sam njegov pogled. Kao i inae, osjeao sam se poraenim, ali ovog puta bilo je to nekako drugaije. Nije me pogodilo na nain na koji me pogaaju zbivanja u svakodnevnom ivotu ili kao to bi me pogodilo da sam to doivio odmah nakon dolaska u don Juanovu kuu. Nakon vrlo duge utnje, don Juan mi se ponovno obratio. Uinit u neto bolje nego da ti dam primjer iz mojeg albuma vanih dogaaja, ree. Podsjetit u te na dogaaj vrijedan pamenja iz tvojeg ivota, dogaaj koji bi svakako trebao ui u tvoju zbirku. Ili, bolje rei, da sam ja na tvojemu mjestu, svakako bih ga uvrstio u zbirku dogaaja vrijednih pamenja. Mislio sam da se don Juan ali i glupavo sam se nasmijao. Ovo nije smijeno, rekao je otro. Ozbiljno ti govorim. Jednom si mi ispriao priu koja odgovara upravo onome to trai. Koju priu, don Juane? Priu o 'figurama ispred zrcala', ree. Ispriaj mi tu priu jo jedanput. Ali je ispriaj sa svim pojedinostima kojih se moe sjetiti. Poeo sam priati priu u glavnim crtama. Zaustavio me je i traio da mu potanko ispriam sve od samog poetka. Pokuao sam ponovno, no moje ga vienje dogaaja nije zadovoljilo. Idemo se proetati, predloio je. Kad hoda, mnogo preciznije pria nego kad sjedi. Prianje o prolosti nije neka dokona igra pa da moe samo tako skakati natrag-naprijed kako ti padne na pamet. Sjedili smo pod ramadom kao i inae tijekom dana. Razvio sam ve neku vrstu navike: uvijek sam sjedio na istomu mjestu leima okrenut zidu. Don Juan je mijenjao mjesto i nikad nije sjeo na isto.

Krenuli smo u etnju u najgore doba dana, u podne. Dao mi je jedan stari slamnati eir, kao i uvijek kad smo izlazili po vruini. Dugo smo hodali u potpunoj tiini. Pokuavao sam, to sam najbolje umio, prisjetiti se svih potankosti iz svoje prie. Bilo je kasno poslijepodne kada smo sjeli u sjenu visokoga grmlja i ja sam ispriao cijelu priu. Dok sam prije mnogo godina studirao kiparstvo u Italiji, sprijateljio sam se s jednim kotom koji je studirao umjetnost da bi postao kritiar. Ono to mi se najjae usjeklo u sjeanje o njemu, a takoer je povezano s priom koju sam ispriao don Juanu, bila je bombastina slika koju je imao o samome sebi; mislio ja za sebe da je najrazuzdaniji, najpoudniji, svestrani mislilac i majstor, ovjek renesanse. Razvratan je doista i bio, ali pouda je bila u potpunoj suprotnosti s njegovom koatom, suhom i ozbiljnom pojavom. Bio je sljedbenik engleskog filozofa Bertranda Russella, iako je o njemu znao samo iz druge ruke, i sanjao je o tome da primijeni naela logikog pozitivizma na kritiku umjetnosti. Ideja o svestranom misliocu i majstoru bila je moda njegova najlua fantazija jer je sve svoje poslove odgaao u nedogled; rad je za njega bio najtea kazna. Njegova sumnjiva specijalnost nije bila likovna kritika, nego osobno poznavanje svih prostitutki iz lokalnih javnih kua, kojih je tamo bilo mnogo. Slikoviti dugi opisi, kojima mi je navodno elio pribliiti udnovate zgode to ih je doivljavao u tom svijetu, bili su boanstveni. Nisam se stoga iznenadio kad je jednog dana doao k meni, sav uzbuen, i gotovo mi bez daha ispriao da mu se dogodilo neto izvanredno i da bi to htio sa mnom podijeliti. Kaem ti, stari, mora to vidjeti! rekao je uzbueno oksfordskim naglaskom koji je oponaao svaki put kad je sa mnom razgovarao. Uzrujano je koraao po sobi. Teko je to opisati, ali siguran sam da e ti se svidjeti. To je neto to e pamtiti cijelog ivota. Darovat u ti neto prekrasno za cijeli ivot. Shvaa li? Shvaao sam da je on histerini Skot. Uvijek sam uivao udovoljavati njegovim hirovima i povlaiti se za njime. Nikad nisam zbog toga poalio. Smiri se, Eddie, smiri se, Eddie, rekao sam. O emu govori? Objasnio mi je da je bio u bordelu i otkrio jednu nevjerojatnu enu koja je izvodila neto nevjerojatno to je nazvala figurama ispred zrcala. Bez prekida me je uvjeravao, gotovo zamuckujui, da moram osobno doivjeti taj nevjerojatni dogaaj i da to dugujem samome sebi.

Ne brini se za novac! ree znajui da ga nemam. Ve sam platio. Ti samo mora poi sa mnom. Madame Ludmilla e ti pokazati 'figure ispred zrcala'. To je ludnica! U nastupu neobuzdanog veselja, Eddie se urnebesno smijao, zaboravivi na svoje pokvarene zube koje je uvijek skrivao osmjehujui se ili smijui stisnutih usana. Kaem ti, to je apsolutno fantastino! Iz trenutka u trenutak moja se znatielja poveavala. Bio sam vie nego voljan sudjelovati u njegovu novu uitku. Eddie me je odvezao na rub grada. Zaustavili smo se ispred prane, zaputene zgrade; boja se ljutila sa zidova. Izgledala je kao da je neko bila hotel koji je poslije pretvoren u stambenu zgradu. Vidio sam ostatke hotelskog znaka koji je ini se bio strgnut sa zida. Na proelju zgrade nalazio se niz prljavih, malih balkona s loncima za cvijee ili sagovima koji su se suili. Na ulazu u zgradu stajala su dva tamnoputa mukarca, sumnjiva izgleda, u crnim iljastim cipelama koje kao da su im bile pretijesne; pozdravili su Eddieja pretjerano veselo. Imali su crne oi, podmuklog, prijeteeg pogleda. Obojica su bila odjevena u sjajna svijetloplava odijela, takoer pretijesna za njihova krupna tijela. Jedan od njih je otvorio Edddieju vrata. Mene nisu ni pogledali. Preli smo dva niza stuba, uspinjui se tronim stubitem koje je neko vjerojatno bilo luksuzno. Eddie je iao naprijed vodei me praznim hotelskim hodnikom koji je imao vrata s obje strane. Sva su vrata bila iste, tamnozelene, sumorne maslinaste boje. Na vratima su bili brojevi od mjedi, toliko potamnjeli od starosti da su se jedva razlikovali od obojenog drveta. Eddie je zastao pred jednim vratima. Primijetio sam da je to broj 112. Pokucao je nekoliko puta. Vrata su se otvorila i niska, punana ena, izbijeljene ute kose, bez rijei nam je dala znak da uemo. Imala je na sebi ogrta od crvene svile s nabranim rukavima, obrubljenima crvenim umjetnim perjem, i crvene papue s krznenim ukrasnim pomponom. Kad smo uli u malo predsoblje, zatvorila je vrata i pozdravila Eddieja na uasnome engleskome. Bog, Eddie. Doveo si prijatelja, ha? Eddie je kimnuo glavom i galantno je poljubio. Ponaao se kao da je sasvim smiren, ali ipak sam primijetio nesvjesne pokrete koji su odavali nelagodu. Kako ste, Madame Ludmilla? ree pokuavajui zvuati kao Amerikanac.

Nikad nisam otkrio zato je Eddie elio izigravati Amerikanca kadgod je sklapao poslove u tim ozloglaenim kuama. Pomiljao sam da to radi zato to se znalo da su Amerikanci bogati pa je vjerojatno htio zadobiti povjerenje kao bogata. Eddie se okrenuo prema meni i rekao lanim amerikim naglaskom: Ostavljam te u dobrim rukama, kompa. Zvuao je tako grozno, tako strano, da sam se glasno nasmijao. inilo se da Madame Ludmilla uope ne primjeuje moje veselje. Eddie joj je opet poljubio ruku i otiao. Ti, deko, govori engleski? zaderala se kao da sam gluh. Izgleda k'o Egipan ili Turak. Uvjerio sam Madame Ludmillu da nisam ni Egipanin ni Turin i da govorim engleski. Pitala me je potom sviaju li mi se njezine 'figure ispred zrcala'. Nisam znao to bih rekao. Samo sam potvrdno kimnuo glavom. Dobro u te zabaviti, uvjeravala me je. Figure ispred zrcala samo su predigra. Kada se zagrije i bude spreman, reci mi da stanem. Iz maloga hodnika u kojem smo stajali otili smo u mranu, jezivu sobu. Na prozorima su bili teki zastori. Bilo je tu nekoliko slabih arulja privrenih na zid. Svjetiljke su bile u obliku cijevi i izlazile su ravno iz zida pod pravim kutom. U sobi se nalazilo mnotvo predmeta: male krinje; antikni stolovi i stolci; uza zid je stajao sekreter pretrpan papirima, olovkama, ravnalima, a bilo je tu i desetak kara. Madame Ludmilla me je posjela na jedan stari stolac presvuen tkaninom. Krevet je u drugoj sobi, dragi, ree, pokazujui u smjeru druge strane sobe. Ovo je moje predvorje. Ovdje izvodim predstavu za zagrijavanje i pripremu. Svukla je svoj crveni ogrta, zavitlala papue i otvorila dvokrilni ormar koji je stajao uza zid. Na svakom krilu s unutranje strane nalazilo se po jedno veliko zrcalo. A sad glazba, deko moj, ree Madame Ludmilla i okrenu ruicu gramofona koji je izgledao kao ispod ekia, sjajan i nov. Stavila je plou i sobom se razlegla neka nametljiva melodija koja me je podsjetila na cirkuski mar. A sad, predstava, rekla je i poela se vrtjeti u ritmu pratnje te udne melodije. Koa na tijelu Madame Ludmille bila je uglavnom napeta i neobino bijela, iako nije bila mlada. Zasigurno se opasno pribliavala pedesetoj. Trbuh joj se malo objesio, kao i ogromne grudi.

I koa na licu takoer se skupila u zamjetne vreice. Imala je mali nos i usne namazane jarko crvenom bojom, a na trepavicama debeli sloj crne maskare. Izgledala je kao prototip ostarjele prostitutke. Ipak, bilo je neega djetinjastoga u njoj, nekoga djevojakog preputanja i povjerenja, neke draesti koja me je potresla. A sad, figure ispred zrcala, najavila je Madame Ludmilla dok je glazba nastavljala svirati. Noga, noga, noga! govorila je, zamahujui jednom pa drugom nogom u ritmu glazbe. Desnu je ruku poloila na elo kao mala djevojica koja nije sigurna moe li napraviti prave pokrete. Okret, okret, okret! govorila je potom, okreui se kao kronja drveta. Guza, guza, guza, rekla je pokazujui mi golu stranjicu kao plesaica kan-kana. Ponavljala je isti prizor sve dok nije utihnuo zvuk glazbe kada se odvila opruga gramofona. Imao sam osjeaj da se Madame Ludmilla vrti u daljini i da postaje sve manja i manja kako se glazba stiavala. Neki oaj i samoa, za koje nisam ni znao da postoje u meni, izbili su na povrinu iz dubine mojeg bia i natjerali me da ustanem i istrim iz sobe, niza stube i da kao luak izletim na ulicu. Eddie je stajao ispred vrata i razgovarao s mukarcima u svijetloplavim sjajnim odijelima. Kad me je vidio kako trim, poeo se grohotom smijati. Nije li ludo? upita jo pokuavajui zvuati kao Amerikanac. Figure ispred zrcala samo su predigra. Kakav doivljaj! Kakav doivljaj! Prvi put kad sam ispriao priu don Juanu, rekao sam mu da me se duboko dojmila melodija i stara prostitutka koja se nespretno okretala u ritmu glazbe. Duboko me se dojmila i spoznaja o beutnosti mojeg prijatelja. Sjedei tako s don Juanom u planinama Sonore, zavrio sam priu i odjednom se poeo tresti pod utjecajem neega tajnovitoga i nedefiniranoga. Ta pria, ree don Juan, trebala bi ui u tvoj album vanih dogaaja. Tvoj ti je prijatelj, a da nije ni znao, podario, kao to je i sam rekao, neto to e doista pamtiti cijelog ivota. Tuna pria, i to je sve, don Juane, rekoh. To je doista tuna pria, poput drugih tvojih pria, odgovorio je don Juan, ali ono to je u njoj drukije i vano, smatram, jest to to ona, za razliku od drugih tvojih pria, dotie svako ljudsko bie,

a ne samo tebe. Vidi, poput Madame Ludmille, svi mi, mladi ili stari, izvodimo figure ispred zrcala na ovaj ili onaj nain. Biljei to zna o ljudima. Pomisli na svako ljudsko bie na Zemlji i bez sumnje e uvidjeti da ma tko bili, ma to mislili o sebi, ime god se bavili, rezultat njihovih djela uvijek e biti isti: besmislene figure ispred zrcala.

========================================================

========================================================

Drhtaj u zraku

Putovanje moi

U ONO DOBA kad sam upoznao don Juana, bio sam vrlo marljiv student antropologije i elio sam poeti raditi kao profesionalni an:ropolog, objavljujui to vie lanaka. vrsto sam odluio izgraditi akademsku karijeru i smatrao sam da je prvi korak na tom putu skupljanje podataka o nainu uporabe ljekovitog bilja meu Indijancima jugozapadnih dijelova Sjedinjenih Drava. Prvo sam se obratio profesoru antropologije koji se bavio tim podrujem i zamolio ga za savjet o mojem projektu. On je bio ugledan antropolog i objavio je mnogo radova o kalifornijskim Indijancima i Indijancima s jugozapada i Sonore u Meksiku, potkraj tridesetih i poetkom etrdesetih godina. Strpljivo je sluao moje izlaganje. Namjeravao sam napisati rad pod nazivom Etnoloki podaci i objaviti ga u asopisu koji se bavio iskljuivo antropolokim temama jugozapadnog dijela Sjedinjenih Drava. Predloio sam da prikupim ljekovito bilje, odnesem primjerke u botaniki vrt Kalifornijskog sveuilita kako bi ih valjano klasificirali te da potom opiem zato i kako ga koriste Indijanci s jugozapada. Zamislio sam da u skupiti tisue primjeraka, ak sam planirao objaviti malu enciklopediju o toj temi. Profesor mi se osmjehnuo kao da mi oprata. Ne bih elio umanjiti tvoje oduevljenje, rekao je umornim glasom, ali ti moram otvoreno rei da ne mogu do kraja poduprijeti tvoju oduevljenost ovom temom. Revnost je dobrodola u antropologiji, ali je valja pravilno usmjeriti. Jo se nalazimo u zlatnom dobu antropologije. Ja sam imao sreu to sam studirao s Alfredom Kroberom i Robertom Lowiem, nositeljima drutvenih znanosti. Nisam iznevjerio i dalje njinovo povjerenje. Antropologija je i dalje temeljna disciplina. Svaka druga disciplina trebala bi proizlaziti iz antropologije. Cjelokupno podruje povijesti, primjerice, trebalo bi se nazvati 'povijesnom

antropologijom', a podruje filozofije 'filozofskom antropologijom'. ovjek bi trebao biti mjera svih stvari. Stoga bi antropologija, znanost o ovjeku, morala biti sr svake discipline. Jednog e dana tako i biti. Zbunjeno sam ga pogledao. Mislio sam da se ve odavno povukao, da je tek jedan stari, dobroudni profesor koji je nedavno preivio srani udar. inilo se da sam rekao neto to je u njemu pokrenulo strast. Ne mislite li da biste se trebali vie posvetiti svojem studiju na fakultetu? nastavio je. Ne bi li bilo bolje studirati lingvistiku nego odlaziti na teren? Na naem odsjeku radi jedan od najuglednijih ivuih lingvista na svijetu. Da sam ja na vaemu mjestu, iao bih na svako njegovo predavanje i pokuao dokuiti svaku njegovu misao. Imamo takoer vrhunskog poznavatelja usporednih religija. Tu su jo i izvanredni strunjaci antropolozi koji s lingvistikog i spoznajnog stajalita izuavaju srodne sustave u razliitim kulturama iz cijelog svijeta. Za sve je to potrebno mnogo znanja i pripreme. Nakazno je i pomiljati da bi se vi ve sada mogli baviti terenskim radom. Prihvatite se knjige, mladiu. To vam je moj savjet. No nisam odustao. Otiao sam do drugoga, mlaeg profesora i izloio mu svoju zamisao. Ni on me nije podupro. Otvoreno me je ismijao. Rekao je da ono to namjeravam napisati ni u snu ne bi pripadalo antropologiji i da bi takav rad mogao zadovoljiti jedino 'profesora Baltazara'. Dananji antropolozi, nastavi on kao pravi profesor, bave se relevantnim temama. Na podruju medicine i farmakologije obavljeno je bezbroj istraivanja, ispitana je svaka mogua ljekovita biljka na svijetu. Nema se vie to kopati po tome. Tvoj nain skupljanja podataka pripada poetku devetnaestog stoljea. Otada je prolo gotovo dvjesto godina. Jesi li ti uo za 'napredak'? Nastavio je potom objanjavajui mi definiciju napretka i usavravanja kao dvaju pojmova filozofskog diskursa za koje je rekao da su najvaniji u antropologiji. Antropologija je jedina postojea disciplina, nastavi, koja moe jasno potkrijepiti ideju usavravanja i napretka. Hvala Bogu to jo postoji traak nade u cinizmu naeg doba. Samo antropologija moe pokazati stvarni razvoj kulture i drutvene organizacije. Samo antropolozi mogu ovjeanstvu predoiti nesumnjiv dokaz o napretku ljudskog znanja. Kultura se razvija i samo antropolozi mogu pronai primjere drutvenih zajednica koji se tono uklapaju u prazna

mjesta na crti napretka i usavravanja. To ti je antropologija! A ne neki bijedni rad na terenu, koji i nije terenski posao, nego najobinija masturbacija. Bio je to teak udarac za mene. Posljednji izlaz potraio sam u Arizoni kod antropologa koji su se doista bavili istraivanjima na terenu. Tada sam ve bio spreman odustati od svoje zamisli. Shvaao sam to su mi profesori pokuavali rei. Nisam mogao a da se ne sloim s njima. Moji pokuaji bavljenja terenskim radom oito su proizlazili iz moje ogranienosti. Ipak, imao sam arku elju iskuati se na terenu; nisam htio da se moje istraivanje svede iskljuivo na kopanje po knjigama u knjinici. U Arizoni sam se upoznao s vrlo iskusnim antropologom koji je napisao obilje radova o Yaqui Indijancima iz Arizone i Sonore u Meksiku. Bio je vrlo ljubazan. Nije me obeshrabrio niti mi je dao kakav savjet. Samo je rekao da su indijanske zajednice s jugozapada vrlo izolirane i nepovjerljive prema strancima, osobito prema onima panjolskog porijekla, te da ih se ak i groze. Meutim, njegov mlai kolega bio je izravniji. Rekao je da bi mi bilo bolje da itam knjige o ljekovitom bilju. On je bio priznati strunjak tog podruja i prema njegovu miljenju, sve ljekovito bilje koje se moglo pronai na jugozapadu ve je bilo klasificirano i opisano u razliitim publikacijama. Iao je tako daleko da je tvrdio kako se umijee svih dananjih indijanskih iscjelitelja temelji upravo na takvim publikacijama, a ne na Tradicionalnom znanju. Dotukao me je tvrdnjom da Indijanci, ak i ako se jo koriste tradicionalnim nainima iscjeljivanja, ne bi to zacijelo otkrili nekom strancu. Uini neto to je doista vrijedno truda, savjetovao me je. Pozabavi se urbanom antropologijom. Mnogo se novaca, primjerice, ulae u prouavanje alkoholizma meu Indijancima u velikim gradovima. To je dostupno svakom antropologu. Idi i napij se s lokalnim Indijancima. Potom sve to o njima otkrije ograniziraj u obliku statistikih podataka i sve to pretvori u brojke. Urbana antropologija ti je pravi teren. Nije mi preostalo drugo doli prihvatiti savjet tih iskusnih znanstvenika. Odluio sam se vratiti u Los Angeles, ali mi jedan prijatelj antropolog ree da ide automobilom u Arizonu i Novi Meksiko kako bi obiao sva mjesta gdje je neko radio i obnovio poznanstva s lo-alnim stanovnicima koji su bili predmet njegovih antropolokih prouavanja. Moe ii sa mnom, predloi mi. Neu nita raditi. Idem samo posjetiti stare znance, popiti koje pie s njima, malo proavrljati,

i to je sve. Kupio sam im darove - deke, pie, jakne i streljivo za puke od dvadeset dva kalibra. Auto mi je prepun darova. Veinom putujem sam kad ih idem posjetiti i uvijek se bojim da u zaspati za volanom. Mogao bi mi praviti drutvo, drati me budnim i moda koji put voziti umjesto mene ako ja previe popijem. Toliko mi se nije ilo da sam ga odbio. ao mi je, Bille, rekoh. Taj put nije vie za mene. Ne vidim smisla u tome da se i dalje zanosim idejom o istraivanjima na terenu. Nemoj se predavati bez borbe, odvrati Bill tonom oinske zabrinutosti. Uloi svu svoju snagu u borbu, pa ako izgubi, onda odustani, ali ne prije toga. Poi sa mnom i vidi kako ti se svia jugozapad. Zagrlio me je jednom rukom. Nisam mogao a da ne primijetim kako mu je teka ruka. Bio je visok i kran, ali mu posljednjih godina tijelo postade neobino kruto. Izgubio je onaj djeaki izgled. Njegovo okruglo lice nije vie bilo onako ispunjeno, mladenako kao nekad. Sada je to bilo lice zabrinuta ovjeka. Vjerujem da se brinuo zato to mu je opadala kosa, ali se u nekim trenucima inilo kao da ga mori jo neto. Nije se zapravo udebljao; tijelo mu je otealo na nain koji je bilo nemogue objasniti. Primijetio sam to u njegovu hodu, po tome kako je ustajao i sjedao. Kao da se u svemu to je radio, svakim djeliem svog bia borio protiv sile koja ga je vukla prema dolje. Potisnuvi u sebi osjeaj poraenosti, krenuo sam s njim na putovanje. Posjetili smo svako mjesto u Arizoni i Novom Meksiku gdje je bilo Indijanaca. Neoekivano, tijekom putovanja otkrio sam da moj prijatelj antropolog ima dva lica. Objasnio mi je da su njegova miljenja kao profesionalnog antropologa vrlo odmjerena i usklaena s idejama suvremene antropologije, ali kao privatnoj osobi, antropoloki rad na terenu pruio mu je bogato iskustvo o kojemu nikad ne govori. Ta iskustva nisu bila u skladu s gleditima suvremene antropologije jer su posrijedi bili dogaaji koji su izmicali svakoj metodi sistematizacije. Tijekom naeg putovanja, redovito bi popio poneko pie sa svojim bivim suradnicima, poslije ega se osjeao vrlo oputenim. Ja bih tada preuzeo volan i vozio dok je on sjedio pokraj mene pijuckajui svoj trideset godina stari viski Ballantine. I tada bi Bill stao govoriti o svojim iskustvima koja se nisu dala svrstati u uobiajene antropoloke kategorije.

Nikada nisam vjerovao u duhove, ree iznenada jednog dana. Nikada nisam mario za prizivanje duhova, pomicanje predmeta, glasove to dolaze iz tame i tome slino. Odgojen sam vrlo pragmatiki, ozbiljno. Znanost mi je oduvijek bila osnovni orijentir. Ali, kad sam radio na terenu, poeo sam se susretati sa svakojakim nadnaravnim pojavama i drugim bedastoama. Primjerice, jedne sam noi iao s nekim Indijancima u potragu za ukazanjem. Trebali su me zapravo uputiti u tajne svojeg umijea, a obred inicijacije sastojao se od bolnog probadanja prsnih miia. Za tu su prigodu pripremali jednu zgodnu kolibicu u umi. Pomirio sam se s tim da u izdrati bol. Popio sam nekoliko aa pia kako bih dobio snage. Tada je ovjek koji je trebao biti posrednik izmeu mene i ljudi koji su obavljali obred, zaurlao od uasa i pokazao na tamnu sjenu koja nam se primicala. Kada mi se pribliio lik prekriven sjenom, nastavi Bill, primijetio sam da je to stari Indijanac odjeven u najudniju odjeu koju moe zamisliti. Bio je odjeven i opremljen poput amana. ovjek s kojim sam bio te noi besramno se onesvijestio kad je ugledao starca. Starac mi je priao i prstom pokazao na moja prsa. Prst mu je bio kost i koa. Mrmljao je neto nerazumljivo. Tada su ve svi prisutni ugledali starca i stali se tiho i urno primicati. Starac se okrenuo i pogledao ih. Svi su se ukoili. Starac im se nakratko obratio. Njegov glas bijae nezaboravan. Kao da je govorio kroz cijev ili kao da je imao neto privreno na ustima to je izbacivalo rijei iz njega. Kunem ti se da sam vidio kako ovjek govori u sebi, a usta mu emitiraju rijei poput nekog stroja. Poto je odrao govor ljudima, starac nastavi hodati, proe pokraj mene, pokraj njih i nestade, proguta ga mrak. Bill mi je rekao da je obred inicijacije propao; nikad ga nisu obavili; svi su se mukarci, ukljuujui i vraeve, tresli od straha. Kazao je kako su se toliko preplaili da su se razili i nestali. Ljudi koji su godinama bili prijatelji, nastavi, nikad vie nisu meusobno razgovarali. Tvrdili su da je ono to su vidjeli bio duh nevjerojatno starog vraa i da bi im svaki meusobni razgovor o tome donio nesreu. Vjerovali su da bi im i sam susret s bilo kime tko je bio tamo te noi takoer donio nesreu. Veina se njih odselila iz tog podruja. Zato su mislili da bi im meusobni razgovor ili susret donio nesreu? upitao sam. Tako oni vjeruju, uzvratio je. Takvo ukazanje za njih je znailo da se utvara obraala svakome posebno. Imati takvu viziju predstavlja najveu sreu u njihovu ivotu.

A to je prikaza rekla svakome od njih? upitah. Nemam pojma, odgovori Bill. Nikad mi nita nisu objasnili. Kad god bih ih upitao, zanijemjeli bi. Nita nisu vidjeli, nita nisu uli. Mnogo godina poslije, ovjek koji se onesvijestio zaklinjao mi se da je samo glumio nesvjesticu jer se toliko uplaio da se nije htio suoiti sa starcem, a to to je starac rekao razumjeli su svi na razini koja se ne moe pojmiti jezikom. Bill ree kako je razumio da mu je duh govorio neto o zdravlju i oekivanjima u ivotu. to hoe time rei? pitao sam. Ne pie mi se ba dobro, prizna. Neto nije u redu s mojim tijelom. Zna li zapravo to ti je? pitao sam ga. Da, znam, rekao je nehajno. Rekli su mi lijenici. Ali neu se brinuti, neu ni misliti o tome. Kad mi se Bill povjerio, proela me je neka nelagoda. Bio je to dio njegove linosti koji nisam poznavao. Uvijek sam ga doivljavao kao ilava mukarca. Nikad nisam zamiljao da bi mogao biti ranjiv. Nije mi se svidio na razgovor. Ali je bilo prekasno da se povuem. Nastavili smo putovati. Drugom mi je prigodom povjerio da se vraevi s jugozapada mogu preobraziti u druge entitete i da podjelu na vraa medvjeda ili vraa pumu i slino, ne treba shvaati kao eufemizam ili metaforu. Moe li vjerovati, rekao je zadivljeno, da se neki vraevi doista pretvore u medvjede, pume ili orlove? Nemoj misliti da pretjerujem ili da neto izmiljam, ali sam jedanput i sam bio svjedok preobrazbe vraa koji se prozvao 'Rijenim ovjekom' ili 'Rijenim vraem' ili 'Onime koji ide od Rijeke i vraa se Rijeci'. Bio sam u planinama Novog Meksika s tim vraem. Vozio sam ga, imao je u mene povjerenja i krenuo je u potragu za svojim korijenima, barem mi je tako rekao. Hodali smo uz rijeku kad se on odjednom vrlo uzbudio. Rekao mi je da se maknem s obale i popnem na neku visoku stijenu, skrijem se i prekrijem dekom glavu i ramena te da virim kako ne bih propustio ono to je namjeravao uiniti. A to je namjeravao uiniti? zapitao sam ga ne mogavi se suzdrati. Nisam znao, odgovori mi. Znao sam koliko i ti. Nisam mogao ni zamisliti to je naumio. Jednostavno je uao u vodu potpuno odjeven. Kad mu je voda dosegla do polovice lista, a bila je to iroka,

ali plitka rijeka, vra je naprosto ieznuo, nestao. Prije nego to je uao u vodu priapnuo mi je na uho da idem nizvodno i priekam ga. Rekao mi je tono na kojem ga mjestu trebam ekati. Dakako, nisam vjerovao ni rijei od onoga to mi je govorio, pa se u poetku nisam mogao sjetiti gdje sam ga trebao ekati, ali sam onda naao to mjesto i ugledao vraa kako izlazi iz vode. Znam da zvui glupo rei 'kako izlazi iz vode'. Vidio sam vraa kako se pretvara u vodu, a potom kako ponovno nastaje iz vode. Moe li ti to vjerovati? Nisam znao to bih rekao dok sam sluao njegove prie. Nisam mu mogao vjerovati, ali nisam mogao niti ne vjerovati. Bio je vrlo ozbiljan ovjek. Jedino objanjenje koje mi je padalo na pamet bilo je to da je Bill tijekom naeg putovanja iz dana u dan sve vie pio. U prtljaniku automobila imao je sanduk s dvadeset etiri boce kotskog viskija samo za sebe. Zapravo, pio je kao smuk. Oduvijek sam bio sklon ezoterikim preobrazbama vraeva, ree mi jednog dana. To ne znai da bih ja mogao objasniti te preobrazbe, pa ak niti da vjerujem u njih, ali u smislu intelektualne vjebe, vrlo mi je zanimljiva ideja da preobrazbe u zmiju ili pumu nisu tako teke kao ono to je izveo rijeni vra. Upravo u takvim trenucima kad se koristim svojim intelektom na takav nain, prestajem biti antropolog i poinjem reagirati iznutra, iz utrobe. Nagon mi kae da ti vraevi izvode neto to se ne moe znanstveno izmjeriti, pa ak se o tome ne moe ni razgovarati na intelektualnoj razini. Primjerice, postoje vraevi oblaci koji se pretvaraju u oblake, u izmaglicu. Nikad nisam to vidio, ali sam poznavao jednog vraa oblaka. Nikad nisam doivio da je preda mnom nestao ili se pretvorio u izmaglicu kao onaj drugi vra koji se preobrazio u vodu tono pred mojim oima. Ali sam jednom trao za tim vraem oblakom i on je naprosto ieznuo, a da se nije imao gdje sakriti. Iako nisam vidio kako se pretvara u oblak, nestao je. Nisam si mogao objasniti kamo je otiao. Nije bilo ni stijena, niti ikakva raslinja na mjestu na kojem je nestao. Stigao sam tamo samo pola minute nakon vraa, a njega vie nije bilo. Lovio sam tog ovjeka da bi mi dao jednu informaciju, nastavio je Bill. Nije htio sa mnom razgovarati. Bio je vrlo srdaan, ali to je bilo sve. Bill mi je ispriao mnogo drugih pria o sukobima i politikim frakcijama meu Indijancima u razliitim indijanskim rezervatima, kao i prie o estokim svaama meu pojedincima, o netrpeljivostima, prijateljstvima i slino, koje me nisu ni najmanje zanimale. S druge strane, prie o preobrazbama vraeva i utvarama uzburkale

su moje emocije. Bio sam istodobno i oparan i zgroen. Meutim, kad sam pokuao razmiljati o tome zato su me te prie opinile ili zato su me zgrozile, nisam si mogao objasniti. Znao sam samo da su me njegove prie o vraevima pogaale u neto nepoznato, duboko skriveno u meni. Jo sam neto spoznao na tom putovanju; uvjerio sam se da su indijanske zajednice na jugozapadu doista zatvorene prema vanjskim utjecajima. Konano sam prihvatio da mi je potrebno jo mnogo pripreme i izuavanja antropoloke znanosti i da bi bilo korisnije baviti se terenskim istraivanjem na podruju koje poznajem ili koje mi je pristupano. Kada smo zavrili putovanje, Bill me je odvezao na autobusnu postaju linije Greyhound u Nogalesu, u Arizoni, s koje su kretali autobusi za Los Angeles. Dok smo sjedili ekajui autobus, oinski me je tjeio, podsjeajui me da su u antropolokim terenskim istraivanjima neuspjesi uobiajeni te da se upravo zahvaljujui njima ovjek uvruje u svojoj namjeri i sazrijeva kao antropolog. Odjednom se nagnuo prema meni i jedva primjetnim pokretom brade pokazao prema drugoj strani ekaonice. ini mi se da je ovjek koji sjedi na klupi u kutu onaj o kojem sam ti govorio, priapnuo mi je. Nisam sasvim siguran jer sam se samo jednom naao s njime licem u lice. Na kojeg ovjeka misli? to si mi o njemu govorio? upitah. Kad smo razgovarali o vraevima i njihovim preobrazbama, spomenuo sam ti da sam jedanput sreo vraa oblaka. Da, da, sjeam se, odgovorih. Je li taj ovjek vra oblak? Ne, ree odsjeno. Ali mislim da je on pratilac ili uitelj vraa oblaka. Viao sam ih zajedno iz daljine nekoliko puta, prije mnogo godina. Doista sam se sjetio da je Bill jednom usput, nevezano spomenuo vraa oblaka, nekoga tajanstvenog starca, nekadanjeg amana, Indijanca iz Yume koji je mrzio ljude i neko bio zastraujui vra. O odnosu tog starca i vraa oblaka moj mi prijatelj nikada nije govorio, ali su oito u njegovu sjeanju ta dvojica bila toliko povezana da je bio uvjeren da je spomenuo i starog Indijanca. Odjednom sam se tako uznemirio da sam poskoio sa svojeg sjedita. Kao da uope nisam vladao sobom, priao sam starcu i odmah se poeo hvaliti o tome koliko znam o ljekovitim biljkama i vraevima meu amerikim Indijancima s visoravni i njihovim sibirskim precima. Potom sam spomenuo kako znam da je on bio vra. Zavrio

sam svoj govor uvjeravajui ga da bi imao velike koristi od dueg razgovora sa mnom. Ako nita drugo, rekao sam ve pomalo razdraeno, mogli bismo razmijeniti iskustva. Recite mi to znate i ja u vam rei to ja znam. Do zadnjeg asa starac nije podizao pogled. Tada je podignuo glavu. Ja sam Juan Matus, ree pogledavi me ravno u oi. Znao sam da ne trebam prestati govoriti, ali zbog nekoga neobjanjiva razloga osjetio sam da nemam to vie rei. Htio sam mu rei svoje ime. Rukom je pokrio usta kao da me eli sprijeiti da nastavim govoriti. U tom je asu stigao autobus. Starac je promrmljao da je to njegov autobus i ozbiljno dometnuo da ga potraim kako bismo mogli na miru porazgovarati i razmijeniti prie. Dok je to govorio, kutovi njegovih usana zatitrali su jedva primjetnim ironinim smijekom. Za ovjeka njegovih godina, a inilo mi se da je mogao biti blizu osamdeset, nevjerojatnom je lakoom u nekoliko koraka preao pet metara, koliko je klupa na kojoj je sjedio bila udaljena od autobusa. im je uskoio u autobus, vrata su se zatvorila i inilo se kao da se autobus zaustavio samo da bi njega pokupio. Poto je starac otiao, vratio sam se do klupe na kojoj je sjedio Bill. to je rekao, to je rekao? pitao je Bill uzbueno. Rekao mi je da ga potraim i posjetim, odgovorih. ak je dodao da bismo kod njega mogli porazgovarati. Ali to si ti njemu rekao da te je pozvao? zapita. Ispriao sam Billu kako sam upotrijebio svu svoju vjetinu da bih se pokazao kao veliki znalac i obeao starcu da u mu otkriti sve to sam proitao o ljekovitim biljkama. Bill mi oito nije vjerovao. Optuio me je da neto skrivam od njega. Poznajem ja ljude iz ovoga kraja, ree mrzovoljno, a starac je ba neki udak. Ni s kime ne razgovara, ak ni s Indijancima. Zato bi razgovarao s tobom, potpunim strancem? Nisi ak ni simpatian! Billu sam oito iao na ivce. Nisam shvaao zato. Nisam se usudio pitati za razlog. Imao sam dojam kao da je malo ljubomoran. Moda je osjeao da sam uspio u neemu to njemu nije polo za rukom. Meutim, moj uspjeh nije bio posljedica nikakva osobitog napora i nije mi nita znaio. Osim Billovih usputnih primjedaba, nisam imao pojma koliko je bilo teko pribliiti se starom ovjeku, a i

nisam mario za to. Naem susretu nisam tada pridavao nikakvu vanost. Zbunilo me je to to se Bill toliko uznemirio. Zna li gdje stanuje? upitah. Nemam pojma, odgovori on otresito. uo sam od mjetana da nigdje ne stanuje, nego se samo tako odjednom pojavi, ali to su sve gluposti. Vjerojatno ivi u nekoj daari u Nogalesu, u Meksiku. Po emu je on tako vaan? zapitah ga. Nakon tog pitanja, skupio sam hrabrosti i dodao: ini mi se da te je uzrujalo to to je sa mnom razgovarao. Zato? Bez okolianja prizna da se naljutio jer je znao kako je uzaludno pokuavati razgovarati s tim starcem. Stari je uasno drzak, dometnu. U najboljemu, bulji u ovjeka dok mu ovaj neto govori i ne kae ni rijei. Ili pak, uope te i ne pogleda; ponaa se kao da ne postoji. Jedini put kad sam pokuao s njim razgovarati grubo me je odbio. Zna li to mi je rekao? Rekao je: 'Da sam ja na vaemu mjestu, ne bih uzalud troio energiju na otvaranje usta. tedite je. Potrebna vam je.' Da nije takav stari bezveznjak, bio bih ga tresnuo po glavi. Upozorio sam Billa da je to to Indijanca nazivamo starcem vie pitanje naina izraavanja nego to odgovara njegovu opisu. Nije izgledao tako star iako je zacijelo bio. Iz njega su izbijale strahovita snaga i ivost. inilo mi se da bi Bill loe proao da ga je udario u glavu. Taj je stari Indijanac bio vrlo snaan. Zapravo, djelovao je doslovce zastraujue. Nisam izrekao sve to sam mislio. Pustio sam Billa da govori o tome kako se gnuao stareve drskosti i kako bi on ve znao izai s njim na kraj da starac nije bio tako slab. Tko bi mi mogao rei gdje ivi? upitao sam ga. Moda neki ljudi iz Yume, odgovorio je malo oputenije. Moda oni s kojima sam te upoznao na poetku naeg putovanja. Ne moe nita izgubiti ako ih pita. Reci im da sam te ja posalo. Tog sam trenutka promijenio plan i umjesto da idem u Los Angeles, otiao sam ravno u Yumu u Arizoni. Posjetio sam ljude s kojima me je Bill upoznao. Oni nisu znali gdje stari Indijanac ivi, ali su njihovi komentari na njegov raun jo vie probudili moju znatielju. Rekli su da nije iz Yume, nego iz Sonore u Meksiku i da je u mladosti bio zastraujui vra, da je izvodio arolije i bacao ine na ljude, ali se s vremenom smekao i pretvorio u asketa i pustinjaka. Primijetili su da je neko, iako je bio Indijanac iz plemena Yaqui, iao okolo sa skupinom Meksikanaca koji su, ini se, bili vrlo vjeti u

aranju. Svi rekoe da te ljude nisu vidjeli u svojem kraju ve godinama. Jedan od njih dometnu da je starac iste dobi kao i njegov djed, ali za razliku od djeda koji je senilan i vezan uz krevet, vra je snaniji no ikad. Taj isti ovjek uputio me je na neke ljude u Hermosillu, glavnom gradu Sonore, koji moda poznaju starca, te bi mi mogli rei vie o njemu. Nimalo me nije privlaila zamisao da idem u Meksiko. Sonora je bila predaleko od podruja koje me je zanimalo. Osim toga, zakljuio sam da bi mi ipak bilo bolje baviti se urbanom antropologijom i vratio sam se u Los Angeles. Ali prije puta u Los Angeles proeljao sam podruje Yume, pokuavajui skupiti podatke o Indijancu. Nitko nije nita znao o njemu. Dok sam se vozio autobusom prema Los Angelesu, bio sam ispunjen najneobinijim osjeajima. S jedne strane, osjeao sam se potpuno izlijeenim od svoje opsjednutosti radom na terenu i zanimanja za starog Indijanca, a s druge strane, proimala me je neka neobina nostalgija. Tako neto doista nikad prije nisam osjetio. Taj me je novi osjeaj duboko potresao. Bila je to mjeavina straha i enje kao da sam izgubio neto to je iznimno vano. Kako sam se pribliavao Los Angelesu, jasno sam osjeao da s udaljenou poputa togod da me je obuzimalo u blizini Yume; no, to je poputanje samo pojaalo moju bezrazlonu enju.

Namjera beskonanosti

ELIM DA DOBRO razmisli i ispria mi o svakoj pojedinosti koja se zbila izmeu tebe i one dvojice, Jorgea Camposa i Lucasa Coronada, koji su te doista doveli do mene, rekao je don Juan. Bilo mi je teko ispuniti njegov zahtjev, a opet sam uivao, prisjeajui se svega to su mi ta dvojica rekla. Htio je uti svaku i najmanju potankost i natjerao me je da se napregnem do krajnjih granica kako bih se svega sjetio. Don Juan je traio da se sjetim prie koja je zapoela u gradu Guaymasu, u Sonori u Meksiku. U Yumi u Arizoni dobio sam imena i adrese nekih ljudi koji su mi, kako mi je reeno, mogli pomoi da rijeim zagonetku o tajanstvenom ovjeku kojeg sam upoznao na autobusnoj postaji. Ljudi u Sonori ne samo to nisu poznavali nikakva biveg vraa nego su sumnjali i u samo postojanje takve osobe. Meutim, svima su bile poznate svakojake prie o vraevima Yakui Indijanaca i openito o neprijateljskom raspoloenju Indijanaca iz plemena Yaqui. Oni su natuknuli da bih moda u Vicamu, gradiu uz eljezniku prugu, smjetenome izmeu gradova Guaymasa i Ciudada Obregona, mogao pronai nekoga tko bi me uputio na pravi trag. Poznajete li tamo nekoga kome bih se mogao obratiti? zapitah. Najbolje bi bilo da razgovara s terenskim inspektorom dravne banke, ree jedan od njih. Oni poznaju sve Indijance iz tog podruja jer preko banke drava otkupljuje ljetinu, a svaki Indijanac iz plemena Yaqui je poljoprivrednik i vlasnik komadia zemlje koja je njegova sve dok je obrauje. Poznajete li kojega terenskog inspektora? pitao sam. Pogledali su se i osmjehnuli kao da se ele opravdati. Nisu nikog poznavali, ali su mi zduno savjetovali da se obratim jednome od terenskih inspektora i kaem mu o emu je rije.

Kada sam stigao u Vicam, svi moji pokuaji da stupim u vezu s terenskim inspektorima dravne banke pretvorili su se u potpuni neuspjeh. Razgovarao sam s trojicom i kad bih im rekao to elim, pogledali bi me pogledom punim nevjerice. Odmah su posumnjali da sam pijun i da me alju Yankeeji kako bih izazvao probleme. Nisu ba bili sigurni o emu je rije, ali je u njihovu nagaanju sve bilo mogue, od politike agitacije do privredne pijunae. Naime, u tom se mjestu rairilo vjerovanje da se u zemlji koja je pripadala Indijancima nalaze naslage bakra i da ih se Yankeeji pokuavaju doepati. Poto su se zaredali neuspjesi, otiao sam u grad Guaymas i odsjeo u hotelu koji se nalazio u blizini jedne odline restauracije. Odlazio sam u restauraciju tri puta dnevno. Hrana je bila izvrsna. Toliko mi se svidjela da sam u Guaymasu ostao vie od tjedan dana. Praktiki sam se preselio u restauraciju i tako se upoznao s vlasnikom, gospodinom Reyesom. Jednog dana, dok sam objedovao, gospodin Reyes je priao mom stolu u drutvu ovjeka kojeg je predstavio kao Jorgea Camposa, istokrvnoga indijanskog poduzetnika iz plemena Yaqui, koji je u mladosti ivio u Arizoni, odlino govorio engleski i bio vei Amerikanac od pravog Amerikanca. Gospodin Reyes ga je hvalio rekavi da je on pravi primjer koji pokazuje kako rad i upornost ovjeka mogu pretvoriti u iznimnu osobu. Gospodin Reyes je otiao, a Jorge Campos je sjeo pokraj mene i odmah poeo govoriti. Hinio je skromnost i pretvarao se da nema razloga za hvalu, no bilo je oito da cvate zbog onoga to je gospodin Reyes o njemu rekao. Na prvi pogled, bilo mi je jasno da je Jorge Campos ona vrsta poduzetnika koji se mogu vidjeti po barovima ili na prenatrpanim uglovima glavnih ulica gdje naprosto pokuavaju namamiti ljude da potroe svoju uteevinu. Gospodin Campos je bio vrlo ugodna izgleda, visok otprilike sto osamdeset centimetara, tanak, ali s trbuinom kakvu imaju oni koji redovito piju estoki alkohol. Put mu je bila vrlo tamna, pomalo zelenkasta, a na sebi je imao skupe traperice i sjajne kaubojske izme sa iljatim vrhovima i etvrtastim petama koje kao da su mu sluile da se ukopa u zemlju kako ga ne bi odvukao junac na lasu. Bio je odjeven u besprijekorno izglaanu, sivkastu kariranu koulju; u desnom je depu imao depni titnik na koji je nataknuo niz nalivpera. Vidio sam takav titnik kod uredskih slubenika koji su ga nosili da ne bi uprljali dep tintom. Na sebi je jo imao skupu crvenosmeu jaknu obrubljenu resama, izraenu od antilop koe i visoki

kaubojski eir kakvi se nose u Teksasu. Njegovo okruglo lice bilo je bezizraajno. Nije imao bora, ali je ostavljao dojam kao da je preao etrdesetu. Zbog nekoga nepoznatog razloga, inilo mi se da je opasan. Veoma mi je drago, gospodine Campos, rekoh na panjolskome pruivi mu ruku. Pustimo formalnosti, odgovori on takoer na panjolskome snano mi tresui ruku. Prema mladima se ponaam kao prema sebi ravnima, bez obzira na razliku u godinama. Zovite me Jorge. Na trenutak je zautio, oito promatrajui kako u reagirati. Nisam znao to rei. Dakako, nije mi padalo na pamet da mu se podsmjehujem, no nisam ga elio shvatiti ni previe ozbiljno. Pitam se to radite u Guaymasu, dometnu on leerno. Ne izgledate kao turist, a niti kao da vas zanima podvodni ribolov. Studiram antropologiju, rekoh, i pokuavam stei povjerenje mjesnih Indijanaca da bi mi pomogli u terenskom istraivanju. A ja sam poslovni ovjek, ree. Moj je posao pribavljanje informacija, ja sam neto poput posrednika. Vi imate potrebu, a ja robu. Svoje usluge naplaujem, ali jamim za njihovu kvalitetu. Ako niste zadovoljni, ne morate mi platiti. Ako se vi bavite pribavljanjem informacija, rekoh, rado u vam platiti, ma koliko traili. Ah! uskliknuo je. Vi zasigurno trebate vodia koji bi vam pokazao okolicu, zacijelo vam treba netko tko je malo kolovaniji od ovdanjega prosjenog Indijanca. Imate li stipendiju od amerike vlade ili neke druge ustanove? Da, lagao sam. Dobio sam stipendiju od Ezoterike zaklade iz Los Angelesa. Kada sam to izgovorio, jasno sam vidio kako su mu se oi zacaklile od pohlepe. Ah! uskliknu opet. Kako je velika ta ustanova? Prilino velika, rekoh. Zaboga! Znai tako je to, ree kao da su moje rijei bile odgovor na ono to je htio uti. Dobro, nadam se da neete zamjeriti ako vas upitam kolika vam je stipendija? Koliko su vam dali? Nekoliko tisua dolara za pripremne radnje oko terenskog istraivanja, opet sam lagao da vidim to e rei. Oh! Volim otvorene ljude, ree uivajui u svojim rijeima. Siguran sam da emo se nas dvojica dogovoriti. Nudim vam svoje usluge kao vodi i jamim da u vam pomoi otvoriti mnoga tajna

vrata koja e vas uvesti u svijet Yaqui Indijanaca. Kao to vidite i po mojem izgledu, ovjek sam od ukusa, a mogu si i priutiti ono to mi se svia. O da, svakako imate ukusa, potvrdio sam. Hou rei, kaza on, za malu naknadu, koja e za vas biti sasvim prihvatljiva, uputit u vas na prave ljude, ljude koje moete pitati o svemu to vas zanima. I ako dodate jo samo malo na tu cijenu, prevest u vam to oni govore na va jezik, panjolski ili engleski. Znam takoer francuski i njemaki, ali imam osjeaj da vas ti jezici ne zanimaju. Imate pravo, potpuno ste u pravu, rekoh. Ti me jezici uope ne zanimaju. Ali koliko bi iznosio va honorar? Ah! Moj honorar! ree i iz stranjeg depa hlaa izvadi notes presvuen koom te ga otvori tako da sam mogao vidjeti to pie; neto je na brzinu upisao, opet ga zaklopio vrlo odmjerenim i brzim pokretima. Bio sam siguran da je elio ostaviti dojam dobro organizirane osobe i nekoga tko brzo rauna. Naplatit u vam pedeset dolara dnevno, ree, plus prijevoz i hrana. Hou rei, kad vi jedete, jedem i ja. to kaete? U tom se trenutku nagnuo prema meni i apui rekao da bismo Trebali prijei na engleski jer ne eli da ljudi uju o emu se dogovaramo. Tada mi se obratio na jeziku koji nije bio ni nalik engleskome. Bio sam izgubljen. Nisam znao kako odgovoriti. Poeo sam se nervozno vrpoljiti dok je ovjek nastavljao govoriti nerazumljivim jezikom kao da je sve u najboljem redu. Ni okom nije trepnuo. ivo je gestikulirao rukama i pokazivao oko sebe kao da mi daje neke upute. Imao sam dojam da govori nekim drugim, meni sasvim nepoznatim jezikom; moda je govorio jezikom Yaquija. Kada su se ljudi skupili oko naeg stola i poeli nas gledati, kimnuo sam glavom i potvrdio: Da, da, doista je tako. U jednom sam trenutku rekao: Moete li ponoviti to ste rekli? i to mi je zazvualo tako smijeno da sam prasnuo u smijeh, na to se i on od sveg srca nasmijao kao da sam rekao neto najduhovitije na svijetu. Zacijelo je primijetio da sam ve bio na rubu ivaca, i prije nego to sam uspio ustati i rei mu da nestane, poeo je ponovno govoriri panjolski. Ne bih vas elio zamarati svojim bezveznim zapaanjima, rekao je. Ali, ako budem va vodi, a nadam se da u biti, avrljat emo o kojeemu. Htio sam vas malo iskuati da vidim kakav ste sugovornik. Budui da emo provesti dosta vremena u autu, vano mi je

znate li sluati i zapodjenuti razgovor. Drago mi je to vam mogu rei da ste dobri i u jednome i u drugome. Tada je ustao, rukovao se sa mnom i otiao. Kao po dogovoru, vlasnik restauracije je priao mojem stolu smjekajui se i zamahujui glavom lijevo-desno kao kakav mali medo. Nije li momak sjajan? upita me. Nisam htio davati nikakve izjave, a gospodin Reyes je dragovoljno nastavio o tome kako Jorge Campos trenutno posreduje u nekomu iznimno osjetljivu, vrlo unosnu poslu. Rekao je da su neke rudarske tvrtke zainteresirane za eljezo i naslage bakra koje se nalaze u zemlji to pripada Indijancima i da je Jorge Campos ukljuen u pregovore, te e vjerojatno zaraditi priblino pet milijuna dolara. Znao sam da je Jorge Campos varalica. U zemlji koja je pripadala Yaqui Indijancima nije bilo ni eljeza ni bakra. Da je sadravala neke rude, privatna bi poduzea ve raselila Indijance s njihove zemlje i nala im neki drugi smjetaj. Da, sjajan je to ovjek, potvrdio sam. Ne bih mogao ni zamisliti boljega. Ne znam kako bih doao do njega? Ne brinite, ree gospodin Reyes. Jorge me je pitao za vas. On vas promatra otkad ste doli. Vjerojatno e vam pokucati na vrata danas ili sutra ujutro. Gospodin Reyes je imao pravo. Nekoliko sati poslije, netko me je probudio iz poslijepodnevnog sna. Bio je to Jorge Campos. Imao sam namjeru krenuti iz Guaymasa predveer i voziti cijelu no do Kalifornije. Objasnio sam mu da moram otii i da u se vratiti za otprilike mjesec dana. Oh! Ali ne moete otii sada kad smo se dogovorili da u vam biti vodi, ree. ao mi je, ali morat emo odgoditi na plan jer sam sada u stisci s vremenom, odgovorih. Znao sam da je Jorge Campos prevarant, no ipak sam odluio otkriti mu da ve imam informanta kojeg sam upoznao u Arizoni i koji eka da ponemo zajedno raditi. Opisao sam starog Indijanca i rekao da se zove Juan Matus. Kad sam se raspitivao o njemu, napomenuo sam, rekoe mi da je aman. Na licu Jorgea Camposa pojavi se irok osmijeh. Pitao sam ga poznaje li starca. O, da, poznajem ga, ree veselo. Moglo bi se rei da smo dobri prijatelji. Bez poziva je uao u sobu, otiao ravno na balkon i sjeo za stol. ivi li on negdje u blizini? pitao sam. Da, potvrdio je.

Biste li me odveli k njemu? Zato ne? ree. Treba mi nekoliko dana da se malo raspitam, samo da provjerim je li tu i onda moemo otii do njega. Znao sam da lae, a opet, elio sam mu vjerovati. ak sam pomislio da je moje prvotno nepovjerenje bilo pretjerano. Tog je asa izgledao tako uvjerljivo. Ali za to u traiti svoj normalni honorar, nastavi, ako vas odvedeni do starca, to e vas kotati dvjesto dolara. To je bilo vie nego to sam imao na raspolaganju. Pristojno sam se ispriao i rekao da nemam toliko novaca kod sebe. Ne bih elio ispasti lakom, ree slavodobitno se smjekajui, ali, koliko vi zapravo imate novaca? Morate raunati i na mito. Yaqui Indijanci su vrlo zatvoreni, no za sve ima lijeka; treba samo pronai vrata koja otvara magini klju - novac. Unato svim mojim sumnjama, bio sam uvjeren da e me Jorge Campos odvesti ne samo u svijet Yaquija nego i do starog Indijanca koji je probudio takvu radoznalost u meni. Nisam htio sitniariti oko novca. Bilo mi je gotovo neugodno kad sam mu ponudio pedeset do-ara koje sam imao u depu. Moj boravak ovdje blii se kraju, rekao sam kao da se ispriavam, tako da sam ostao gotovo bez novaca. Imam jo samo pedeset dolara. Jorge Campus navue eir na lice, isprui svoje duge noge ispod stola i prekrii ruke iza glave. Uzet u pedeset dolara i va sat, ree besramno. Ali za to vas mogu odvesti samo do nekoga manje vanog vraa. Ne budite nestrpljivi, upozorio me je, kao da sam se htio pobuniti. Moramo ii postupno. Krenut emo od najnie stube dok ne doemo do ovjeka kojega traite, a uvjeravam vas da je on na samom vrhu. A kad bih se mogao sastati s manje vanim vraem? pitao sam rruajui mu novac i sat. Odmah! odgovori i uspravi se jo sjedei, te pohlepno zgrabi novac i sat. Ajmo! Nemamo vremena za gubljenje! Uli smo u automobil i rekao mi je da vozim prema gradu Potamu to lei uz rijeku Yaqui, jednome od gradova u kojem tradicionalno ive Yaqui Indijanci. Dok smo se vozili, otkrio mi je da emo se sastati s Lucasom Coronadom, poznatome po njegovim umjenim vradbinama, amanskim transovima i prekrasnim maskama koje je izraivao za karnevale to su ih Yaqui Indijanci odravali prije korizme.

Tada je skrenuo razgovor na starog Indijanca, a ono to je rekao o njemu bilo je u potpunoj suprotnosti s onime to sam uo od drugih ljudi. Za razliku od drugih koji su ga opisali kao pustinjaka i amana koji se vie ne bavi vraanjem, Jorge Campos ga je prikazao kao najpoznatijeg iscjelitelja i vraa tih krajeva, ovjeka koji je postao toliko slavan da je gotovo nepristupaan... Zastao je poput nekoga glumca, i potom ispalio - objavio je da e me redovni razgovori sa starim Indijancem, kakve antropolozi veinom vode, stajati barem dvije tisue dolara. Htio sam se pobuniti protiv tako drastinog skoka cijene, ali me je on preduhitrio. Za dvjesto dolara mogao bih vas odvesti k njemu, ree. Od tih dvjesto dolara, meni bi ostalo otprilike trideset, a ostalo bi otilo na mito. Ali dui razgovor s njime kotao bi vie. Shvatit ete i sami. Juan Matus ima prave tjelohranitelje, ljude koji ga tite. Moram ih udobrovoljiti s lovom. Na kraju, nastavi, ispostavit u ukupni raun s potvrdama i svime to vam treba za porez. Tada ete vidjeti da je moj postotak minimalan. Bio sam zadivljen. O svemu je vodio brigu, ak i o potvrdama za prijavu poreza. Neko je vrijeme utio, kao da je raunao kolika e mu biti minimalna zarada. Nisam imao to rei. I ja sam raunao, pokuavajui smisliti kako u doi do dvije tisue dolara. ak sam pomislio da doista zatraim stipendiju. Ali jeste li sigurni da bi stari sa mnom razgovarao? upitah. Svakako, uvjeravao me je. Ne samo da e s vama razgovarati, izvest e za vas i aroliju, manju ili veu, ovisno o tome koliko mu budete platili. Onda se moete s njime dogovoriti oko cijene za daljnje poduke. Jorge Campos je neko vrijeme utio gledajui me ravno u oi. Mislite li da biste mi mogli platiti dvije tisue dolara? pitao je hinei ravnodunost, tako da mi je odmah postalo jasno da je sve to najobinija prijevara. Da, nee biti problema, lagao sam uvjerljivo. Nije mogao prikriti svoje veselje. Odlino, mome! Odlino, mome! klicao je. Bit e to prava feta. Pokuao sam mu postaviti neka openita pitanja o starom Indijancu; grubo me je prekinuo. uvajte to za staroga. S njim ete moi razgovarati do mile volje, ree smijuljei se.

Tada mi je poeo govoriti o svojem ivotu u Sjedinjenim Dravama, o poslovnim tenjama, i na moje zaprepatenje, budui da sam ga ve smatrao prevarantom koji ne zna ni rijei engleskoga, poeo je govoriti engleski. Vi zbilja govorite engleski! uzviknuo sam ne pokuavajui prikriti svoje iznenaenje. Dakako, mali moj, ree oponaajui teksaki naglasak kojim je govorio do kraja naeg razgovora. Rekao sam ti da sam te htio iskuati kako bih vidio koliko si snalaljiv. Dobar si. Zapravo, prilino si pametan, moram rei. Odlino je vladao engleskime i oduevio me alama i priama. Za tili as stigli smo u Potam. Po njegovim smo uputama doli do kue koja se nalazila na rubu grada. Izili smo iz auta. Iao je naprijed glasno dozivajui Lucasa Coronada. Netko nam se odazvao rekavi: Doite ovamo. Glas je dolazio od stranje strane kue. ovjek se nalazio iza male kuice, gdje je sjedio na zemlji prekrivenoj kozjom koom. Bosim je nogama drao komad drveta koji je obraivao dlijetom i drvenim ekiem. Pritiui drvo nogama tako da se nije moglo pomicati ni lijevo ni desno, dobio je, tako rei, pravo lonarsko kolo. Bilo je to nevjerojatno. Djelanje rukama bilo je potpuno usklaeno s pokretima nogu kojima je vrtio komad drveta. Takvo to nikad u ivotu nisam vidio. Izraivao je masku dubei drvo svinutim dlijetom. Po nainu na koji je drao drvo i vrtio ga, vidjelo se da savreno vlada nogama. ovjek je bio vrlo tanak; imao je mravo, koato lice s istaknutim jagodicama i tamnu, crvenkastu put. inilo se da mu je koa na licu i vratu do kraja zategnuta. Pustio je tanke brie koji su se sputali prema dolje, to je njegovu koatu licu davalo zloban izgled. Imao je orlovski nos vrlo tankoga hrbata i prodorne crne oi. Garavo crne obrve izgledale su kao da ih je netko nacrtao olovkom, a tako je djelovala i kosa crna kao ugljen, zaeljana od ela. Nikad nisam vidio lice koje bi djelovalo vie neprijateljski. Dok sam ga gledao, u glavi mi se pojavila slika nekoga talijanskog zatvorenika iz doba Medicija. Kad sam se usredotoio na lice Lucasa Coronada, inilo mi se da bih ga najbolje mogao opisati rijeima kao to su surov i mrk. Gledajui ga kako sjedi na zemlji, drei nogama komad drveta, primijetio sam da su mu noge tako duge da su mu koljena sezala do ramena. Kad smo mu se pribliili, prestao je raditi i ustao. Bio je vii od Jorgea Camposa i mrav kao tap. U znak gostoljubivosti, pretpostavljam, navukao je guarachese.

Uite, uite, ree bez osmijeha. Imao sam neobian osjeaj da se Lucas Coronado ne zna nasmijeiti. emu dugujem takvu ast? pitao je Jorgea Camposa. Doveo sam ti ovoga mladog ovjeka jer bi te htio neto pitati o tvojoj umjetnosti, ree Jorge Campos pokroviteljski. Jamio sam mu da e od tebe dobiti prave odgovore. O, nema problema, nema problema, uvjeravao me je Lucas Coronado mjerei me svojim hladnim pogledom. Tada je preao na drugi jezik, pretpostavio sam Yaqui. On i Jorge Campos stali su ivo razgovarati, i to je potrajalo. Obojica su se ponaala kao da me nema. Iskrsnula je jedna mala potekoa, ree Jorge Campos. Lucas mi je upravo objasnio da je u ovo doba godine vrlo zauzet jer se pribliavaju sveanosti, pa ti ne moe odgovoriti na sva pitanja, ali e to uiniti nekom drugom prigodom. Da, da, svakako, Lucas Coronado ree na panjolskome. Drugi put, svakako, drugi put. Ne moemo se dugo zadrati, rekao je Jorge Campos, ali emo doi drugom prigodom. Dok smo odlazili, htio sam Lucasu Coronadu izraziti koliko me je zadivio njegov nain rada, vjetina kojom se koristio rukama i nogama. Pogledao me je kao da sam poludio, razrogaio je oi od iznenaenja. Nikada nisi vidio kako se radi maska? protisnu on kroza zube. Otkud ti dolazi, s Marsa? Osjeao sam se glupo. Pokuavao sam objasniti da je njegov nain rada neto novo za mene. inilo se kao da e me udariti. Jorge Campos mi ree na engleskome da sam svojim primjedbama uvrijedio Lucasa Coronada. Moju je pohvalu razumio kao da se neizravno rugam njegovu siromatvu; shvatio je to kao ironinu primjedbu na raun svojeg siromatva i bespomonosti. Ali ja sam mislio upravo obrnuto, rekoh. Htio sam mu pokazati koliko mu se divim. Nemoj mu nikad vie rei takvo to, odbrusio je Jorge Campos. Ovi su ljudi naviknuli primati svakojake podle uvrede i uzvraati istom mjerom. Lucas misli da je udno to ga poniava, a uope ga ne poznaje i ismijava ga zato to si ne moe priutiti da kupi krip kojim bi privrstio skulpturu.

Bio sam potpuno zbunjen. Nisam nikako elio pokvariti taj, jedini mogui kontakt. inilo mi se da Jorge Campos potpuno razumije moju muku. Kupi jednu masku, savjetovao mi je. Rekoh mu da imam novaca samo za benzin i hranu i da namjeravam voziti do Los Angelesa bez zaustavljanja. Pa, daj mu onda svoju konu jaknu, ree on suho, ali nekako povjerljivo, kao da mi doista eli pomoi. Inae e ga razljutiti i pamtit e samo tvoje uvrede. No, nemoj mu govoriti da su mu maske lijepe. Naprosto kupi jednu. Kada sam rekao Lucasu Camposu da bih mu dao jaknu za jednu njegovu masku, samo se zadovoljno osmjehnuo. Uzeo je jaknu i odjenuo je. Krenuo je prema kui, ali prije nego to je uao, izveo je nekoliko udnih kretnji. Kleknuo je ispred neke vrste oltara i ispruio ruke kao da se protee, zatim je pogladio jaknu s obje strane. Uao je u kuu, donio jedan zaveljaj umotan u novinski papir i dao mi ga. Htio sam ga neto pitati. Ispriao se rekavi da mora raditi, ali je dodao da ga, ako hou, mogu posjetiti nekom drugom zgodom. Dok smo ili prema Guaymasu, Jorge Campos me je zamolio da otvorim zaveljaj. Htio se uvjeriti da me Lucas Coronado nije prevario. Bilo mi je svejedno to je u zaveljaju; za mene je bilo vano samo to da mogu sam otii do Lucasa Coronada i razgovarati s njime. Bio sam ushien. Moram vidjeti to je unutra, navaljivao je Jorge Campos. Zaustavi auto, molim te. Nikada ne bih doveo svoje klijente u opasnost, ni po koju cijenu. Platio si me za odreene usluge. Taj je ovjek pravi vra i stoga je opasan. Zato to si ga uvrijedio, moda ti je dao neki zaarani paket. Ako je tako, moramo ga brzo zakopati u zemlju. Osjetio sam kao da e mi pozliti i zaustavio sam auto. Krajnje oprezno izvadio sam zaveljaj. Jorge Campos ga je istrgnuo iz mojih ruku i otvorio. U njemu su bile tri prekrasne, rukom izraene Yaqui maske. Jorge Campos nabaci, hinei nezainteresiranost, kako bi bilo lijepo da mu poklonim jednu. Budui da me jo nije odveo do starog Indijanca, zakljuio sam da ne bih trebao pokvariti dobre odnose. Rado sam mu poklonio jednu masku. Ako nema nita protiv, radije bih uzeo ovu, ree pokazujui na drugu masku.

Rekoh mu neka uzme koju hoe. Maske mi nita nisu znaile; dobio sam ono to sam traio. Darovao bih mu i druge dvije, ali sam ih htio pokazati svojim prijateljima antropolozima. Ove maske nisu nita osobito, izjavio je Jorge Campos. Moe ih kupiti u svakoj prodavaonici u gradu. Prodaju ih turistima. Vidio sam Yaqui maske koje se prodaju u prodavaonicama. Bile su vrlo grubo izraene u usporedbi s maskama koje sam dobio na dar, a Jorge Campos je doista izabrao najbolju. Ostavio sam ga u gradu i krenuo prema Los Angelesu. Prije nego to sam poao, podsjetio me je da mu praktiki dugujem dvije tisue dolara za podmiivanje i sav posao koji je morao obaviti kako bi me odveo do velikog ovjeka. Hoe li mi moi dati dvije tisue dolara sljedeeg puta kada doe? zapita odvano. Njegovo me je pitanje dovelo u uasan poloaj. Bojao sam se da bi mogao odustati ako mu kaem istinu, naime, sumnjao sam u to. Unato tome to je bio pohlepan, bio sam tada uvjeren da mi moe pomoi. Uinit u sve da donesem novac, rekao sam pomalo neodreeno. To nije dovoljno, mladiu, odbrusio je glasno, gotovo ljutito. Troit u svoj novac da bih ti omoguio taj susret i moram imati nekakvo jamstvo s tvoje strane. Znam da si ozbiljan mladi. Koliko vrijedi tvoj auto? Ima li potvrdu da si vlasnik? Rekao sam mu koliko vrijedi automobil i da imam potvrdu, ali se smirio tek kad sam mu obeao da u donijeti novac sljedeeg puta kada doem. Nakon pet mjeseci, vratio sam se u Guaymas i potraio Jorgea Camposa. Dvije tisue dolara tada je bila pozamana svota, osobito za studenta. Nadao sam se da e moda pristati na isplatu jednog dijela, a ja bih bio vie nego spreman obvezati se da u ostatak isplaivati u obrocima. Jorgea Camposa nisam mogao pronai nigdje u Guaymasu. Pitao sam vlasnika restauracije. Bio je zbunjen njegovim nestankom kao i ja. Naprosto je nestao, ree. Zasigurno se vratio u Arizonu ili Teksas gdje ima svoje tvrtke. Odluio sam okuati sreu i otii do Lucasa Coronada. Kad sam stigao do njegove kue, bilo je podne. Ni njega nisam naao. Pitao

sam susjede znaju li gdje bi mogao biti. Pogledali su me ljutito i nisu se udostojili ni odgovoriti. Otiao sam, ali sam se vratio kasno poslijepodne. Nita vie nisam oekivao. Zapravo, bio sam spreman odmah krenuti natrag prema Los Angelesu. Na moje veliko iznenaenje, ne samo to je Lucas Coronado bio kod kue, nego je bio i vrlo ljubazan. Otvoreno je rekao da mu je drago to sam doao bez Jorgea Camposa kojeg je nazvao uasnim gnjavatorom. Nazvao ga je izdajicom i alio se da Jorge Campos uiva u iskoritavanju svojih sunarodnjaka, Yaqui Indijanaca. Dao sam Lucasu Coronadu poklone koje sam za njega donio i kupio tri prekrasno izrezbarene maske i par zveckavih glenjaka izraenih od ahura pustinjskih kukaca koje Yaqui Indijanci nose kad pleu tradicionalne plesove. Tada sam ga odveo u Guaymas na veeru. Viao sam ga svakog dana, pet dana uzastopce, koliko sam ostao u tom kraju, i on mi je rekao beskrajno mnogo podataka o Yaqui Indijancima - o njihovoj povijesti i drutvenoj organizaciji te o tome kakvu ulogu u njihovu ivotu imaju priroda i sveanosti vezane uz nju. Toliko mi je bilo zanimljivo kao istraivau da mi se gotovo i nije dalo pitati ga zna li neto o starom vrau. No, konano sam se ipak odluio i pitao Lucasa Coronada poznaje li starog Indijanca koji je, kao to me uvjeravao Jorge Campos, bio ugledni vra. Lucas Coronado je izgledao zbunjen. Uvjeravao me je da, koliko on zna, takav ovjek nikada nije ni postojao u tom kraju i da je Jorge Campos obini prevarant koji je samo htio izmamiti novce od mene. Izjava Lucasa Coronada, kojom je poricao postojanje starog Indijanca, potpuno me je dotukla. Bio je to straan, neoekivani udarac. U trenu mi je postalo jasno da uope ne marim za terensko istraivanje. Bilo mi je samo stalo do toga da pronaem starog Indijanca. Znao sam da bi susret sa starim vraem bio vrhunac neega to nije imalo nikakve veze s mojim eljama, tenjama, pa ak ni mislima kao antropologa. Pitao sam se vie nego ikada tko je do vraga taj starac. Bez imalo susprezanja, poeo sam urlati i vritati od jada. Lupao sam nogama o pod. Lucas Coronado bio je prilino zateen mojom reakcijom. Pogledao me je zbunjeno, a potom se poeo smijati. Nisam imao pojma da se zna smijati. Ispriao sam mu se zbog iznenadne provale ljutnje i nezadovoljstva. Nisam mogao objasniti zato sam bio toliko izvan sebe. inilo se da Lucas Coronado razumije moje jade. Takvo to se dogaa u ovom kraju, ree.

Nisam imao pojma o emu govori, niti sam ga htio pitati. Strano sam se bojao da ga nehotice ne uvrijedim. Jedna od posebnosti Yaqui Indijanaca bilo je to to su se neobino lako vrijeali. inilo se kao da su neprestano na oprezu u oekivanju neke uvrede koja je toliko istanana da je nitko drugi ne bi ni primijetio. U okolnim planinama ive arobna bia, nastavio je, i ona mogu djelovati na ljude. Ljudi od toga stvarno polude; deru se i bulazne dok su pod njihovim utjecajem, a kad se konano iscrpljeni smire, nemaju pojma zato su pukli. Misli li da se to i meni dogodilo? upitah. Sigurno, odgovori s dubokom uvjerenou. Ti si sklon tome da poludi za najmanju sitnicu, ali si istodobno vrlo sabran. Danas nisi bio priseban, poandrcao si bez razloga. Nije to bilo bez razloga, uvjeravao sam ga. Nisam to dosad znao, ali taj stari Indijanac na mene djeluje strahovito poticajno i kao da me bodri kad god mi je teko. Lucas Coronado je utio, kao da se duboko zamislio. Tada je poeo koraati gore-dolje. Poznaje li nekoga starog ovjeka koji ivi ovdje negdje, ali nije ba iz ovoga kraja? pitao sam. Nije razumio moje pitanje. Morao sam mu objasniti da je stari Indijanac kojeg sam upoznao, kao i Jorge Campos, Yaqui Indijanac koji ivi negdje drugdje. Lucas Coronado mi je objasnio da je prezime Matus uobiajeno u tom kraju, ali da ne poznaje ni jednog Matusa ije je ime Juan. Izgledao je prilino obeshrabreno. Tada se dosjetio to bi to moglo biti; koliko je ovjek star, ree, moda ima drugo ime, a meni je dao svoje radno ime, a ne ono pravo. Jedini starac kojega poznajem, nastavi, otac je Ignacija Floresa, ali on mi se ne ini tako starim. S vremena na vrijeme posjeti sina, no on je iz Mexico Cityja. Da, ba je to neobino, on je Ignacijev otac, ali ne izgleda kao da ima toliko godina. No, mora biti star, pa i Ignacio je ve star. Otac izgleda mlae od njega. Od srca se nasmijao kad je shvatio to je rekao. Oito nikad nije razmiljao o tome da starac izgleda mlado. Mahao je glavom kao da ne moe vjerovati. Ja sam pak bio potpuno ushien. To je on! viknuo sam, a da nisam ni sam znao zato. Lucas Coronado zapravo nije znao gdje ivi Ignacio Flores, ali je bio vrlo susretljiv i predloio mi je da odemo do oblinjega grada u kojem su preteno ivjeli Yaqui Indijanci. Tamo je pronaao ovjeka kojeg sam traio.

Ignacio Flores je bio velik, krupan ovjek, mogao je imati oko ezdeset pet godina. Lucas Coronado me je upozorio da je u mladosti bio profesionalni vojnik i da se jo ponaa vojniki. Ignacio Flores je imao goleme brkove; s tim brkovima i otrim pogledom izgledao mi je kao olienje surova vojnika. Imao je tamnu put. Kosa mu je jo bila crna kao ugljen, unato poodmakloj dobi. Njegov jak, opor glas kao da je bio izvjeban samo za davanje naredaba. Imao sam dojam da je bio konjanik. Hodao je kao da jo ima mamuze na izmama i zbog nekoga neobjanjiva razloga, uo sam njihov zvuk dok se kretao. Lucas Coronado me je s njime upoznao i objasnio da sam doao iz Arizone kako bih se susreo s njegovim ocem kojeg sam upoznao u Nogalesu. inilo se da Ignacio Flores nije nimalo iznenaen. O, da, ree, moj otac mnogo putuje. Bez ikakva uvoda, uputio nas je gdje moemo nai njegova oca. Mislim da iz iste ljubaznosti nije poao s nama. Ispriao se i otiao stupajui, kao da pokuava uhvatiti korak u paradi. Mislio sam da e Lucas Coronado otii sa mnom do starog Indijanca. No, on je to pristojno odbio; htio je da ga odvezem kui. Mislim da si pronaao ovjeka kojeg si traio i osjeam da biste trebali biti sami, rekao je. Divio sam se iznimnoj finoi Yaqui Indijanaca, a opet, i nekoj estini. uo sam da su Yaqui Indijanci divljaci i da ne prezaju ni od ubojstva; koliko ja znam, meutim, njihove su najtipinije crte ljubaznost i obzirnost. Odvezao sam se do kue Floresova oca i tamo sam pronaao ovjeka kojeg sam traio. Pitam se zato je Jorge Campos lagao i rekao mi da te poznaje, rekoh na kraju svoje prie. Nije ti lagao, ree don Juan s uvjerenou ovjeka koji odobrava ponaanje Jorgea Camposa. Nije se ak niti lano predstavio. Mislio je da si laka meta i da e te moi prevariti. Ali nije mogao ostvariti svoj plan jer ga je beskonanost svladala. Zna li da je nestao uskoro poto te upoznao i da ga nikad nisu pronali? Lik Jorgea Camposa za tebe je vrlo vaan, nastavi. U svemu to se meu vama zbivalo, ma to to bilo, otkrit e neku vrstu putokaza, jer je on slika tvojeg ivota. Po emu? Ja nisam varalica! pobunio sam se. Nasmijao se kao da je znao neto to meni nije bilo poznato. Ne znam tono kako je do toga dolo, ali uo sam sebe kako pokuavam

nairoko objasniti svoje djelovanje, ideale i oekivanja. Meutim, udna me je misao tjerala da s istim arom s kojim sam objanjavao svoje postupke i samog sebe, razmiljam o tome bih li se u odreenim okolnostima mogao ponaati poput Jorgea Camposa. Nikako nisam mogao odbaciti tu misao i uloio sam svu svoju raspoloivu energiju ne bih li je pokuao pobiti. Ali duboko u sebi nisam se imao namjeru ispriavati, ak i ako sam bio poput Jorgea Camposa. Kada sam izloio tu svoju dvojbu, don Juan se stao tako jako smijati da se nekoliko puta gotovo zadavio od smijeha. Da sam ja na tvojemu mjestu, ree, posluao bih svoj unutranji glas. Uostalom, to bi se promijenilo time da si varalica poput Jorgea Camposa? Prevarant! On je bio obini prevarant. U tebe je sve to sloenije. Upravo u tome i jest mo prepriavanja, zato se vraevi slue njome. To te dovodi u vezu s neime za to nisi ni pomiljao da postoji u tebi. Tog sam trena htio otii. Don Juan je tono znao kako se osjeam. Nemoj sluati povrni glas od kojeg se razljuti, ree kao da nareuje. Sluaj taj glas koji dolazi iz dubine i koji e te odsada voditi, glas koji se smije. Posluaj ga! I smij se zajedno s njime! Smij se! Njegove su rijei djelovale na mene kao hipnotika naredba. Poeh se smijati protiv svoje volje. Nikad nisam bio sretniji. Osjeao sam se slobodnim, kao da sam skinuo masku. Prisjeti se svake pojedinosti iz prie o Jorgeu Camposu i ispriaj si je mnogo puta, uvijek iz poetka, ree don Juan. Pronai e u njoj neizmjerno bogatstvo. Svaki je detalj dio plana. Takva je priroda beskonanosti. Kad jednom prijeemo prag, ona postavlja putokaz ispred sebe. Dugo me je gledao. Nije me samo pogledavao kao prije, nego se zagledao u mene. Jedno Jorge Campos nije mogao izbjei, konano ree, a to je da te povee s drugim ovjekom: s Lucasom Coronadom, koji ima isto toliku vanost za tebe kao i Jorge Campos, a moda i veu. Dok sam prepriavao dogaaje s tom dvojicom, shvatio sam da sam proveo vie vremena s Lucasom Coronadom nego s Jorgeom Camposom; ali na odnos nije bio tako intenzivan. Osim toga, bio je ispunjem dugim razdobljima tiine. Po prirodi Lucas Coronado nije bio razgovorljiv, i kad god bi zautio, u meni se dogodio neki udan preokret te bi me uspio povui za sobom u stanje tiine. Lucas Coronado predstavlja drugi djeli tvojeg plana, rekao je don Juan. Zar te ne udi to je i on kipar poput tebe, vrlo osjetljiv umjetnik

koji je neko takoer traio pokrovitelja za svoju umjetnost? Traio je pokrovitelja upravo kao to si ti traio enu, nekoga tko voli umjetnost, tko bi podupirao tvoju kreativnost. Poela me je razdirati nova sumnja. Ovog me je puta muilo to to sam bio potpuno siguran da nikad pred don Juanom nisam spomenuo taj dio svojeg ivota, a sve to je rekao bila je istina. Nisam si mogao objasniti kako je saznao sve to o meni. Opet sam htio smjesta otii. Ali elju da odem ponovno je nadjaao glas to je dolazio iz dubine. Bez ikakve najave, poeo sam se od srca smijati. Neki dio mene, negdje u dubini, nije uope mario za to kako je don Juan doao do takvih informacija. injenica da je on to znao i iskazao na tako neizravan nain, kao da je rije o nekoj naoj tajni, bio je tako sjajan potez da sam doista uivao. To to sam se na povrini ljutio i htio otii, uope me nije sprijeilo da se smijem. Vrlo dobro, ree don Juan snano me potapavi po leima, jako dobro. Zamislio se za trenutak i nekamo zagledao, kao da je vidio neto to nije bilo vidljivo prosjenom ovjeku. Jorge Campos i Lucas Coronado dva su kraja jedne osi, ree. Ta os si ti, s jedne strane nemilosrdan, besraman, glup plaenik uasan, ali neunitiv. S druge strane, krajnje osjetljivi umjetnik kojega razdiru sumnje, slab i ranjiv. To je trebala biti slika tvojeg ivota da se nije pojavila jo jedna mogunost koja se otvorila kada si preao prag beskonanosti Traio si mene i naao si me; i tako si zaista preao prag. Namjera beskonanosti bijae da traim nekoga kao to si ti. Naao sam te i tako sam i ja sam preao prag. Razgovor se tu prekinuo. Don Juan je zautio, i zavladala je duga, potpuna tiina, to je za don Juana bilo uobiajeno. Tek pred smiraj dana, kad smo se vratili u njegovu kuu i sjedili pod ramadom hladei se od duge etnje, prekinuo je tiinu. Iz tvoje prie o onome to se dogodilo izmeu tebe i Jorgea Camposa, te tebe i Lucasa Coronada, nastavi don Juan, otkrio sam, a nadam se i ti, neto vrlo uznemirujue. Za mene je to znamen koji upuuje na kraj jednog doba, to znai da se nita od onoga to je bilo tada ne moe odrati. Sve ono to te je dovelo do mene vrlo je krhko. Nita od toga ne moe opstati samo po sebi. Eto, to sam zakljuio iz tvoje prie. Sjetih se da mi je don Juan jednog dana otkrio da je Lucas Coronado neizljeivo bolestan. Imao je neku bolest koja ga je polako izjedala.

Poruio sam mu preko mojeg sina Ignacija to bi trebao uiniti da bi se izlijeio, nastavi don Juan, a on misli da je to glupo i ne eli ni uti o tome. Nije Lucas kriv za to. Cijeli ljudski rod ne eli nita uti. Ljudi uju samo ono to ele. Sjetih se kako sam nagovarao don Juana da mi kae to bih mogao rei Lucasu Coronadu da mu ublaim tjelesnu bol i umanjim duevnu patnju. Ne samo da mi je don Juan kazao to mu trebam rei ve me je uvjeravao da bi se Lucas Coronado mogao lako sam izlijeiti samo kad bi to elio. No, kad sam Lucasu Coronadu uruio don Juanovu poruku, pogledao me je kao da sam poludio i odmah promijenio ponaanje zauzevi dostojanstveno dranje ovjeka kojemu na smrt dosauje neija pretjerana briga. Da sam bio Yaqui Indijanac, takvo bi me dranje duboko uvrijedilo, no pomislih da samo Yaqui Indijanci mogu biti toliko tankoutni. To mi uope ne pomae, konano izjavi prkosno razljuen mojom neosjetljivou. Ali nije vano, ionako emo svi umrijeti. No, nemoj ni pomiljati da sam izgubio nadu. Dobit u novac od dravne banke, dat e mi predujam za godinji urod i tada u imati dovoljno novaca da si kupim lijek, ipso facto. Zove se Vi-ta-mi-nol. to je to Vitaminol? upitah. To je neto to se reklamira na radiju, ree s nevinou malog djeteta. Preporuuje se ljudima koji ne jedu svakog dana meso, perad ili ribu. Pomae ljudima kao to sam ja, koji se jedva dre na nogama. U elji da pomognem Lucasu Coronadu, napravio sam najveu pogreku koja se uope moe zamisliti u drutvu iznimno osjetljivih bia kao to su Yaqui Indijanci: ponudio sam mu novac da kupi Vitaminol. Po njegovu hladnu pogledu znao sam da sam ga duboko povrijedio. Moja je glupost bila neoprostiva. Lucas Coronado odgovori vrlo tihim glasom da si i sam moe priutiti Vitaminol. Vratio sam se u don Juanovu kuu. Plakalo mi se. Sve sam upropastio zbog svoje naglosti. Nemoj troiti energiju na takvo to, ree don Juan hladno. Lucas Coronado se vrti u zatvorenom krugu, a ti takoer, kao i svi mi uostalom. Vjeruje u Vitaminol i misli da e njime rijeiti sve tekoe. U ovom asu nema dovoljno novaca da ga kupi, ali ima veliku nadu da e ga na kraju nabaviti. Don Juan je zurio u mene svojim prodornim pogledom. Ve sam ti objasnio da su postupci Lucasa Coronada slika tvojeg ivota, ree. I kaem ti, to je tako. Lucas Coronado te je uputio na Vitaminol, a uinio je to tako snano i bolno da te je povrijedio i rasplakao.

Tada don Juan prestade govoriti. Bila je to duga i vrlo uinkovita stanka. I nemoj mi rei da ne razumije to ti govorim, doda. Na ovaj ili onaj nain, svi mi imamo svoj Vitaminol.

Tko je zapravo bio Juan Matus?

DIO MOJE PRIE o susretu s don Juanom, za koji on nije htio ni uti, odnosio se na osjeaje i dojmove to sam ih imao toga sudbonosnog dana kad sam uao u njegovu kuu, na moj sudar sa stvarnou izazvan razlikom izmeu mojih oekivanja i stvarne situacije te na dojam to ga je na mene ostavila bujica najneobinijih zamisli koje sam ikada uo. To vie nalikuje ispovijedanju nego opisu dogaaja, rekao mi je jednom kad sam mu pokuao priati o tome. Uope nije tako, don Juane, poeo sam govoriti, ali sam se zaustavio. Bilo je neega u nainu na koji me je gledao to me je uvjerilo da je u pravu. togod da sam rekao, bile bi to samo prazne rijei, zvualo bi kao ulizivanje, laskanje. Meutim, ono to se dogodilo pri naemu prvomu pravom susretu imalo je za mene znaenje transcendentalnog, presudnog dogaaja. Tijekom mojega prvog susreta s don Juanom na autobusnoj postaji u Nogalesu u Arizoni dogodilo mi se neto neobino, no zaokupljen mislima o tome kako sam se pokazao pred njime, nisam toga bio svjestan. elio sam ostaviti dobar dojam na don Juana i pokuavajui to uiniti, svu sam svoju pozornost usredotoio na vlastitu ponudu, da tako kaem. Tek nekoliko mjeseci poslije, poeo se ocrtavati neobian dojam to su ga na mene ostavili ve gotovo zaboravljeni dogaaji. Jednog dana, bez ikakva prethodnog razmiljanja, odjednom sam se sjetio neega neobinoga to mi je sasvim promaknulo za susreta s don Juanom. Pokuao sam mu rei svoje ime, no on me je zaustavio zagledavi se u moje oi tako da sam se oduzeo od njegova pogleda. Bilo je beskrajno mnogo toga to sam mu mogao kazati o sebi. Govorio bih satima o tome to sam sve nauio i koliko je to vrijedno da nije bilo njegova pogleda od kojega sam potpuno zanijemio.

U svjetlu te nove spoznaje, razmiljao sam o svemu to se dogodilo tom prigodom. Doao sam do neizbjenog zakljuka da se u meni prekinula neka tajanstvena nit koja me je drala na okupu, nit koja se nikada do tada nije prekinula, barem ne na nain kako je to don Juan uinio. Kad sam prijateljima pokuavao opisati kako sam fiziki doivio prvi susret s don Juanom, udan bi znoj oblio cijelo moje tijelo i osjetio bih da se znojim isto onako kao to sam se znojio dok me je on gledao; ne samo to u tom trenutku nisam mogao izustiti ni jednu jedinu rije nego nisam bio kadar ni o emu misliti. Jo me je neko vrijeme zaokupljao tjelesni osjeaj to sam ga imao kad se to neto u meni prekinulo, ali nisam za to nalazio nikakvo racionalno objanjenje. Tvrdio sam da me je don Juan zasigurno hipnotizirao, ali sam se onda sjetio da mi nije davao nikakve hipnotike naredbe niti je napravio bilo kakve pokrete kojima bi prikovao moju pozornost. Zapravo, jedva me je i pogledao. Pogled mu je bio toliko intenzivan da se inilo kao da je trajao dugo. Opsjedao me je i jako uznemirio u tjelesnom smislu. Kada sam se konano opet naao pokraj don Juana, prvo to sam primijetio bilo je to da uope nije izgledao onako kako sam ga zamiljao cijelo vrijeme dok sam ga pokuavao nai. Gradio sam sliku ovjeka kojeg sam susreo na autobusnoj postaji i usavravao je svakog dana, navodno prisjeajui se sve vie pojedinosti. U mojoj mati, on je bio starac, jo vrlo snaan i okretan, a ipak gotovo krhak. ovjek koji se nalazio preda mnom bio je miiav i odluan. Pokreti su mu bili ustri, ali ne i hitri. Koraci su mu bili vrsti i istodobno lagani. to god je radio, odisalo je vitalnou i svrhom. Moje sjeanje uope nije bilo u skladu sa stvarnou. Mislio sam da ima kratku, sijedu kosu i vrlo tamnu put. Kosa mu je bila duga i nije bila tako sijeda kao to sam je zamiljao. Ni put mu nije bila toliko tamna. Mogao bih se zakleti da je imao one ptije crte koje poprima lice nekih starih ljudi. Ali ni to nije bila istina. Imao je puno lice, gotovo okruglo. Bacivi jedan pogled na njega, shvatio sam da se na tom starcu najvie istiu tamne oi, koje su imale neki poseban razigran sjaj. Neto to mi je potpuno promaknulo pri prvom susretu bila je njegova pojava, naime bio je izrazito sportski graen. Imao je iroka ramena i uvuen trbuh; inilo se da vrsto stoji na zemlji. Koljena mu nisu klecala, ruke mu se nisu tresle. Zamiljao sam da sam bio opazio lagano trzanje glavom i podrhtavanje ruku, od nervoze ili nesigurnih pokreta. Takoer sam zamiljao da je visok otprilike

metar i sedamdeset, to je bilo osam centimetara nie od njegove stvarne visine. inilo se kao da se don Juan nije iznenadio kad me je ugledao. Htio sam mu rei koliko sam se namuio dok sam ga pronaao. elio sam da mi estita na golemu trudu, ali on se samo nasmijao, kao da me zadirkuje. Tvoj trud nije vaan, ree. Vano je da si me pronaao. Sjedni, sjedni, dometnu gotovo umilno, pokazujui na jednu kutiju ispod ramade i tapui me po leima; ali to nije bilo prijateljsko tapanje. Osjeao sam se kao da me je udario po leima iako me zapravo nije pravo ni dotaknuo. Taj lani udarac stvorio je u meni kratkotrajan osjeaj koji se pojavio iznenada i nestao prije nego to sam stigao shvatiti o emu je rije. Ispunio me je neki udesan mir. Opustio sam se. Misli su mi bile kristalno jasne. Nita nisam oekivao, nita nisam elio. Moja uobiajena nervoza, znojne ruke, ono to mi je bilo svojstveno otkad znam za sebe, odjednom su nestali. Sada e razumjeti sve to ti budem govorio, ree don Juan gledajui me u oi onako kao to me je gledao na autobusnoj postaji. U nekoj drugoj situaciji smatrao bih da je njegova izjava usputna, moda retorika, ali tada, kad je to izgovorio, stadoh ga iskreno uvjeravati da u razumjeti sve to mi bude govorio. Opet me je gledao u oi snanim, prodornim pogledom. Ja sam Juan Matus, ree sjedajui na drugu kutiju udaljenu otprilike dva metra, okrenut suelice meni. To mi je ime i izgovaram ga jer time stvaram most koji ti moe prijei i doi ovamo gdje sam ja. Zagledao se u mene na trenutak prije nego je ponovno poeo govoriti. Ja sam vra, nastavi. Pripadam lozi vraeva koja se odrala dvadeset sedam narataja. Ja sam nagual svoje generacije. Objasnio mi je da se voa vraeva, kao to je on, naziva nagualom, i da je to rodni pojam koji oznaava vraa svake generacije koji ima neku osobitu energetsku konfiguraciju po kojoj se izdvaja od ostalih. Ta se osobitost ne odnosi na superiornost, inferiornost ili neto slino, nego na sposobnost da se bude odgovoran. Samo nagual, ree, ima energetsku sposobnost da bude odgovoran za sudbinu svojih sljedbenika. Svaki njegov sljedbenik to zna i pristaje na to. Nagual moe biti mukarac ili ena. U doba vraeva koji su osnovali moju lozu, redovito su ene bile naguali. Njihov

uroeni pragmatizam - posljedica enskosti - s vremenom je pripadnike moje loze pretvorio u puke praktiare, iz ega su se jedva izvukli. Tada su muki preuzeli vodstvo i zanosili se visokoparnim zamislima, to je zavrilo potpunom nebulozom, iz ega se moja loza tek sada s mukom izvlai. Od vremena naguala Lujana, koji je ivio prije dvjesto godina, nastavi, i mukarci i ene ulau zajedniki napor. Mukarac nagual donosi trezvenost, a ena nagual neto novo. U tom sam ga asu htio zapitati je li u njegovu ivotu postojala ena nagual, ali sam bio toliko usredotoen na ono to je govorio da nisam dospio uobliiti pitanje. Umjesto toga, on ga je sam postavio umjesto mene. Postoji li ena nagual u mojem ivotu? zapita. Ne, ne postoji. Ja sam vra samotnjak. Ali imam svoje sljedbenike. U ovom trenutku oni nisu u blizini. Odjednom mi se uini da mi to zvui nekako poznato. Tog trena sjetih se nekih ljudi iz Yume koji su mi rekli da su viali don Juana sa skupinom Meksikanaca koji se bave vraanjem i umiju izvoditi svakojake arolije. Ako si vra, nastavi don Juan, ne znai da mora vraati, bacati ini na nekoga ili biti opsjednut demonima. Biti vra znai dostii razinu svijesti koja nezamislivo ini dostupnim. U pojmovnom smislu rije 'vradbina' nije primjeren izraz jer ne opisuje ono to vraevi rade, ba kao ni rije 'amanizam'. Djelovanje vraeva iskljuivo se zbiva u carstvu apstrakcije, bezlinoga. Vraevi se bore da ostvare cilj koji nema nikakve veze s nastojanjima prosjenog ovjeka. Vra tei da dosegne beskonanost i da je bude svjestan. Don Juan ree da je zadatak vraeva suoiti se s beskonanosu i uranjati u nju svakog dana, kao to ribar uranja u more. To je tako veliki zadatak da vraevi moraju navesti svoje ime prije nego to se u njega upuste. Podsjetio me je da mi je u Nogalesu rekao svoje ime prije nego to je dolo do bilo kakve interakcije izmeu nas. Na taj je nain potvrdio svoju osobnost pred beskonanim. Potpuno mi je bilo jasno ono to mi je objanjavao. Nije mi bilo potrebno nikakvo objanjenje. Bistrina moje misli trebala me je iznenaditi, ali se uope nisam udio. U tom sam trenutku znao da mi e sve to oduvijek bilo kristalno jasno i da sam izigravao budalu samo zbog drugih. Potaknuo sam te na klasinu potragu, a da nita nisi znao o tome, nastavi. Moja se potraga zavrila onog trena kad sam te naao, a tvoja sada, kad si ti mene pronaao.

Don Juan mi objasni da je kao nagual svog narataja traio osobu koja ima osobitu energetsku konfiguraciju, takvu koja e osigurati nastavak njegove loze. Kazao je da u danom asu nagual svake generacije, tijekom dvadeset sedam uzastopnih narataja, prolazi kroz najnapetije razdoblje u svojem ivotu upravo onda kada traga za osobom koja e ga naslijediti. Gledajui me ravno u oi, ree da su vraevi oni ljudi koji imaju sposobnost opaati energiju neposredno dok struji svemirom te kada vraevi opaaju ljudsko bie na taj nain, oni vide svijetleu kuglu ili svijetlei lik u obliku jajeta. Tvrdio je da ljudska bia nisu samo sposobna vidjeti energiju izravno dok struji svemirom nego da je uistinu vide iako nisu kadra vlastitom voljom osvijestiti to da je vide. Tada mi je objasnio razliku izmeu dvaju pojmova, koja je od presudne vanosti za vraeve, razliku izmeu opeg stanja svijesti i posebnog stanja voljne svijesti. Rekao je da svi ljudi imaju svijest u opem smislu, koja im omoguuje vidjeti energiju neposredno, no jedino vraevi, od svih ljudskih bia, mogu vlastitom voljom postati svjesni da je neposredno vide. Tada je definirao svijest kao energiju, a energiju kao neprestano strujanje, blistavo titranje koje nikad ne miruje, ve se uvijek kree samo od sebe. Kada se vidi ljudsko bie, izjavio je, ono se opaa kao konglomerat energetskih polja koja se dre zajedno pod utjecajem najzagonetnije sile u svemiru - vezivne, zgruavajue, vibracijske sile koja dri energetska polja na okupu u kohezivnoj jedinici. Potom je objasnio da je nagual osobit vra u svakoj generaciji, kojega drugi vraevi mogu vidjeti, ali ne kao pojedinanu svijetleu kuglu, nego kao skup dviju svijetleih kugla koje su spojene tako da jedna ide preko druge. To obiljeje dvojnosti, nastavi, omoguuje nagualu da izvodi radnje koje su prilino teke za prosjenog vraa. Primjerice, nagual dobro poznaje silu koja nas dri na okupu kao kohezivnu jedinicu. Nagual moe usmjeriti svoju cjelokupnu pozornost u djeliu sekunde na tu silu i umrtviti drugu osobu. To sam ja uinio tebi na autobusnoj postaji jer sam htio zaustaviti tvoju paljbu ja, ja, ja, ja, ja, ja, pa ja. elio sam da me nae i da prestane bljezgariti. Moji prethodnici vraevi vjerovali su, don Juan je nastavljao, da je prisutnost dvostrukog bia - naguala dovoljna da nam neto razjasni. Neobino je, meutim, da nam u prisutnosti naguala to postaje jasno na neki neuhvatljiv nain. To se meni dogodilo kad sam sreo naguala Juliana, mojeg uitelja. Njegova me je prisutnost godinama zbunjivala jer kad god sam bio s njim, mogao sam

jasno razmiljati, ali kad bi on otiao, pretvarao bih se u onoga istoga glupana kakav sam i prije bio. Bio sam u povlatenu poloaju, nastavi, jer sam imao mogunosti upoznati dva naguala i uiti od obojice. Na zahtjev naguala Eliasa, koji je bio uitelj naguala Juliana, proveo sam est godina s njime. On je taj koji me je postavio na noge, da tako kaem. Bila je to rijetka povlastica. Imao sam poasno mjesto i mogao sam vidjeti izbliza to je zapravo nagual. Nagual Elias i nagual Julian bili su ljudi strahovito razliitog temperamenta. Nagual Elias bio je mirniji i sklon izgubiti se u mraku tiine. Nagual Julian bio je bombastian, nezaustavljiv govornik. inilo se da mu je ivotni cilj zadiviti ene. U njegovu je ivotu bilo toliko ena da ih je nemogue pobrojati. Ipak, obojica su bila zapanjujue slina po tome to u njima nije bilo niega. Bili su prazni. Nagual Elias bio je zbirka zaudnih, nezaboravnih pria o nepoznatim predjelima. Nagual Julian bio je zbirka pria koje su svakoga mogle nasmijati do suza. Kad god bih pokuao otkriti ovjeka u njima, stvarnog ovjeka, onako kao to sam mogao osjetiti ovjeka u ocu, u svakome koga sam poznavao, ne bih nalazio nita. Umjesto prave osobe, u njima se krila hrpa pria o nepoznatim osobama. Svaki je od njih bio neime obdaren, ali je rezultat bio isti: praznina, praznina u kojoj se nije odraavao svijet, ve beskonanost. Don Juan je nastavio objanjavati da od onog trenutka kad ovjek prijee posebni prag beskonanosti, namjerno, ili kao u mojem primjeru nehotice, sve to mu se nakon toga dogaa ne pripada vie iskljuivo njemu, nego ulazi u podruje beskonanosti. Kad smo se sreli u Arizoni, obojica smo prela posebni prag, ree. I o tom pragu nismo odluili ni ti ni ja, nego sama beskonanost. Beskonanost je sve to nas okruuje. Rekao je to i rukama opisao veliki krug. Vraevi moje loze nazivaju to beskonanou, duhom, tamnim morem svijesti i kau da je to neto to postoji tamo vani i upravlja naim ivotima. Doista sam shvaao sve to je govorio, a opet nisam imao pojma o emu on to do vraga govori. Pitao sam je li prelazak praga sluajan dogaaj, posljedica nepredvidljivih okolnosti. Odgovorio mi je da njegovim i mojim koracima upravlja beskonanost, a da okolnosti koje su naizgled sluajne u biti odreuje aktivna strana beskonanosti. Nazvao je to namjerom. Ono to je spojilo tebe i mene, nastavi, bila je namjera beskonanosti. Nemogue je tono odrediti to je to namjera beskonanosti,

a ipak ona postoji, opipljiva je ba kao ti i ja. Vraevi kau da je to drhtaj u zraku. Prednost vraeva je u tome to znaju da drhtaj u zraku postoji i prihvaaju ga bez mnogo vike. Vraevima nije potrebno razbijati glavu oko toga, uditi se i umovati. Oni znaju da je jedina mogunost stapanje s namjerom beskonanosti, i oni naprosto to i rade. Ono to je govorio bilo mi je potpuno jasno. Istinitost njegovih tvrdnji bila mi je tako oita da se uope nisam zapitao kako to da takve apsurdne tvrdnje mogu zvuati tako razumno. Znao sam da ono to don Juan govori nije samo opa istina jer sam potvrdu za to nalazio u vlastitom biu. Sve to je govorio bilo mi je poznato otprije. Imao sam osjeaj da sam proivio svaki djeli onoga to je opisivao. Na se razgovor tada prekinuo. Kao da se neto u meni ispuhalo. U tom trenutku prolo mi je glavom da sam izgubio kompas. Bio sam zaslijepljen potpuno otkvaenim priama i izgubio sam svaki osjeaj za objektivnost. Zato sam navrat-nanos iziao iz don Juanove kue, osjeajui se kao da mi strahovito prijeti neki nevidljiv neprijatelj. Don Juan me je otpratio do auta i vidio sam da tono zna to se u meni zbiva. Ne brini, ree on poloivi ruku na moje rame. Nee poludjeti. Ono to si osjetio bio je blagi dodir beskonanosti. Kako je vrijeme odmicalo, sve mi se vie potvrivalo ono to je don Juan rekao o svojim uiteljima. Don Juan Matus bio je upravo poput njegovih dvaju uitelja. Mislim da ne bi bilo pretjerano rei da je bio neobian spoj njih obojice: s jedne je strane bio iznimno utljiv i sklon samopreispitivanju; s druge strane, iznimno otvoren i duhovit. Najtoniji opis naguala koji je izrekao onog dana kad sam ga pronaao bio je da su naguali prazni i da se u toj praznini ne odraava svijet nego beskonanost. Nita ne bi moglo bolje opisati don Juana. U njegovoj praznini odraavala se beskonanost. Nije tu bilo razmetljivosti i samopotvrivanja. Nije bilo ni trunke potrebe za aljenjem ili kajanjem. Njegova je praznina bila praznina ratnika-putnika koji nita ne uzima zdravo za gotovo. Ratnik-putnik koji nita ne podcjenjuje niti ne precjenjuje. utljiv, disciplinirani ratnik ija je uglaenost tako savrena da nitko, ma koliko se trudio, ne bi mogao ui u trag avovima na kojima se razliiti, zamreni dijelovi spajaju u skladnu cjelinu.

=========================================================

=========================================================

Poetak novog doba

Velike brige svakodnevnog ivota

OTIAO SAM u Sonoru kod don Juana. Morao sam s njim razgovarati o jednom dogaaju koji mi se tada inio najvanijim u mojem ivotu. Trebao mi je njegov savjet. Kad sam uao u njegovu kuu, jedva sam imao vremena pozdraviti ga koliko mi se urilo. Sjeo sam i odmah krenuo s bujicom problema i nedoumica. Smiri se, smiri se, ree don Juan. Nije to tako bezizlazno! to se to sa mnom dogaa, don Juane? zapitao sam. Bilo je to zapravo retoriko pitanje. To je djelovanje beskonanosti, odgovori on. Neto se promijenilo u tvojem nainu opaanja onog dana kad si me sreo. Tvoj osjeaj uzrujanosti proizlazi iz toga to podsvjesno shvaa da ti istjee vrijeme. Na neki nain ti to zna, ali nisi potpuno svjestan toga. Osjea da nema vremena, i to te ini nestrpljivim. Dobro mi je poznato stanje u kojem se nalazi jer se to dogodilo i meni i svim vraevima iz moje loze. U odreenom trenutku zavrilo se jedno cijelo razdoblje mojeg, a i njihova ivota. Sada je na tebi red. Jednostavno, vrijeme ti je isteklo. Zatraio je tada da mu ispriam sve to mi se dogodilo. Ree da iz svoje prie ne smijem izostaviti niti jednu jedinu pojedinost. Nije ga zanimao opis u kratkim crtama. Htio je da pretvorim u rijei sve ono to me je muilo. Da ujemo kako e priati tono po propisima, kao to se to kae u tvojem svijetu, ree. Sad ulazimo u podruje formalnoga govora. Don Juan mi objasni da su vraevi starog Meksika razvili ideju o formalnom nainu govora nasuprot onoga neformalnoga, i koristili se objema vrstama govora u poduavanju i voenju svojih uenika. Formalni govori za njih bijahu neka vrsta saetaka u kojima su s vremena na vrijeme prikazivali svojim uenicima sve ono o emu su

ih do tada poduavali i to su im usput govorili. Neformalni govori bijahu svakodnevna razjanjavanja bez upuivanja na neto to bi bilo izvan pojava koje su se pritom razmatrale. Vraevi nita ne zadravaju za sebe, nastavi. Takvo je ispranjavanje poseban manevar koji vraevima pomae da napuste tvravu svojeg ja. Zapoeo sam svoje pripovijedanje rekavi don Juanu da su uvjeti u kojima sam ivio oduvijek bili takvi da nisam imao prostora za promiljanje o samom sebi. Otkad znam za sebe, moj je svakodnevni ivot bio do kraja ispunjen pragmatinim problemima koje sam morao odmah rjeavati. Sjeam se kako se moj najdrai stric zgrozio kad je uo da nikad nisam dobio dar ni za Boi ni za roendan. Razgovarali smo o tome nedugo poto sam se doselio u oevu rodnu kuu gdje je ivjela njegova obitelj. Saalio se zajedno sa mnom nad mojom situacijom. ak mi se i ispriao iako nije imao nikakva udjela u tome. Uasno je to, mali moj, rekao je glasom punim suosjeanja. Znaj da sam na tvojoj strani sto posto kad je rije o nepravdi. Uporno je ustrajao na tome da moram oprostiti onima koji su mi poinili nepravdu. Iz onoga to mi je govorio dobio sam dojam kao da eli da se suoim s ocem i optuim ga za nemar i nebrigu, a potom, dakako, da mu oprostim. Nije uviao da se ja nisam osjeao zakinutim. Traei to od mene, podrazumijevao je da imam neku svijest o sebi te da u reagirati poto me je upozorio na duevnu bol koju sam pretrpio u djetinjstvu. Uvjerio sam strica da u razmisliti o tome, ali tog asa nisam imao vremena jer mi je moja djevojka, koja me je ekala u dnevnoj sobi, upuivala oajnike znakove da pourim. Nikad nisam imao mogunosti razmisliti o tome, ali je sigurno da je moj stric razgovarao s ocem jer sam uskoro dobio dar. Bio je to lijepo zamotani paket s ukrasnom vrpcom i karticom na kojoj je pisalo ao mi je. Sa znatieljom i nestrpljenjem poderao sam ukrasni papir. Ugledao sam kartonsku kutiju. U njoj se nalazila prekrasna igraka, mali brodi s kljuem za navijanje objeenim o dimnjak. S takvom se igrakom djeca najee igraju dok se kupaju u kadi. Moj je otac sasvim zaboravio da sam imao petnaest godina i da sam ve zapravo bio mukarac. Budui da sam i kao odrasla osoba bio nesposoban za ozbiljno promiljanje o sebi, veoma sam se iznenadio kad sam jednog dana osjetio neobian emotivni nemir koji se, kako je vrijeme odmicalo,

sve vie pojaavao. Pripisao sam to prirodnim procesima, bilo mi je svejedno jesu li duhovni ili tjelesni, koji se povremeno pojavljuju bez ikakva razloga ili su moda izazvani biokemijskim reakcijama u samom tijelu. Nisam uope obraao pozornost na to. Meutim, uznemirenost se poveavala, i to me je navelo na pomisao da sam doao do onog trenutka u ivotu kada je ovjeku potrebna drastina promjena. Osjeao sam iznutra da moram neto promijeniti u svojem ivotu. Taj nagon za promjenom bio mi je poznat. Takav sam osjeaj imao i prije, ali kao da se na neko vrijeme pritajio. Predano sam studirao antropologiju i osjeao sam da je to moj ivotni poziv, tako da ta odluka nikad nije postala upitnom, ma koliko da sam bio eljan promjene. Nije mi padalo na pamet da prestanem studirati i ponem raditi neto drugo. Prvo ega sam se sjetio bilo je da bih trebao promijeniti sredinu i otii na neki fakultet daleko od Los Angelesa. Prije no to sam poduzeo tako drastian korak, htio sam malo ispitati teren, da tako kaem. Upisao sam se u ljetnu kolu u drugom gradu i natovario se gomilom predmeta. Od svih predmeta najvie me je zanimao teaj antropologije, koji je vodio jedan od najveih strunjaka za Indijance s Andskih visoravni. Vjerovao sam da e mi prouavanje podruja koje mi je blisko pomoi u pravom terenskom istraivanju kad za to doe vrijeme. Zamiljao sam da e mi poznavanje June Amerike otvoriti vrata u svaku tamonju indijansku zajednicu. U isto vrijeme kad sam se prijavio za ljetnu kolu, dobio sam posao. Poeo sam raditi kao asistent na jednom projektu kod psihijatra koji je bio stariji brat mojeg prijatelja. On je elio analizirati sadraj pojedinih dijelova razgovora voenih s mladim ljudima o njihovim problemima koji proizlaze iz preoptereenosti kolom, neispunjenih oekivanja, nerazumijevanja kod kue, frustracija u ljubavnom ivotu itd. Ti su razgovori bili pohranjeni na magnetofonskim vrpcama, starijima od pet godina, koje su prije brisanja bile oznaene nekim brojem. Prema tim brojevima koji su bili upisani u tablicu, psihijatar i njegovi asistenti izabirali su vrpce i presluavali ih radi analize. Prvog dana u koli, profesor antropologije govorio je o svojim akademskim naelima i zadivio je studente irinom znanja i brojem publikacija. Bio je to visok, tanak mukarac, izmeu etrdeset i pedeset godina, plavih oiju nemirna pogleda. Najvie su me se dojmile te njegove plave oi koje su izgledale ogromne iza debelih stakala

naoala, a svako oko kao da se okretalo u suprotnom smjeru od onoga drugoga dok je govorei mahao glavom. Znao sam da to ne moe biti istina, ali me je ta slika ipak prilino dekoncentrirala. Bio je iznimno dobro odjeven za antropologa, naime antropolozi su u to doba bili poznati po vrlo nemarnu nainu odijevanja. Arheologe su, na primjer, studenti esto opisivali kao neka izgubljena stvorenja koja su se toliko predala terenskim istraivanjima da se ne stignu ni oprati. Meutim, zbog meni potpuno neshvatljivih razloga, ono po emu se taj profesor izdvajao od ostalih nije bio njegov fiziki izgled ili uenost, nego nain govora. Nikad jo nisam uo da netko tako jasno izgovara svaku rije, a odreene rijei naglaavao je time to bi ih produio. Po intonaciji njegova govora moglo se zakljuiti da je stranac, ali znao sam da je to samo prenemaganje. Neke je fraze izgovarao kao da je Englez, a druge opet poput kakva propovjednika duhovne obnove. Oparao me je od samog poetka unato njegovu pompoznu dranju. Vanost koju si je pridavao bila je toliko oita da ju je ovjek nakon prvih pet minuta njegova predavanja naprosto prihvaao kao injenicu. Predavanja su uvijek zapoinjala bombastinim razmetanjem znanjem, koje su donekle ublaavale neobuzdane primjedbe na vlastiti raun. Potpuno bi zaokupio pozornost sluateljstva. Nijedan od studenata s kojima sam razgovarao nije osjeao nita drugo doli uzvieno divljenje prema tomu iznimnom ovjeku. Iskreno sam vjerovao da sve tee dobro i da e moj prelazak na novi fakultet i u drugi grad proi glatko, bez nekih velikih dogaaja dodue, ali sasvim pozitivno. Svidjela mi se nova sredina. Na poslu sam se potpuno predao presluavanju magnetofonskih vrpci, toliko da bih pokatkad kradom uao u ured i sluao ne samo oznaene isjeke razgovora nego cijele vrpce. Ono to me je u poetku osobito privlailo i uzbuivalo bilo je to to sam na svakoj vrpci uo sebe. Kako su tjedni prolazili i kako se poveavao broj vrpci koje sam presluao, moja se opinjenost pretvarala u isti uas. Svaka izgovorena reenica, ukljuujui i pitanja psihijatra, bila je moja. Ti su ljudi govorili iz dubine mojega vlastitog bia. Odbojnost koju sam osjeao bila je neto potpuno novo za mene. Nisam ni sanjao da bih se mogao beskrajno ponavljati u svakomu mukarcu i svakoj eni koje sam sluao na vrpci. Osjeaj vlastite osobnosti, koji mi je bio usaen roenjem, beznadno se raspao pod utjecajem toga velianstvenog otkria.

Poeo sam tada raditi na tome da vratim svoju osobnost, i to je bilo uasno muno. Nesvjesno sam krenuo u samopreispitivanje na najlui mogui nain; pokuao sam se izvui iz kripca tako to sam bez prestanka govorio sam sa sobom. Na sve mogue naine pokuavao sam u glavi racionalizirati ono to se dogaalo sa mnom ne bih li sauvao osjeaj vlastite posebnosti, a potom bih sve to izgovarao na glas. ak sam doivio i neto sasvim revolucionarno za mene: mnogo sam puta sam sebe probudio glasno govorei u snu i raspredajui o svojoj vrijednosti i posebnosti. Tada sam jednoga uasnog dana doivio drugi teak udarac. Usred noi probudilo me je uporno lupanje na vratima. Nije to bilo lagano, bojaljivo kucanje, nego, kao to bi rekli moji prijatelji, pravo gestapovsko lupanje. Vrata samo to nisu ispala iz arki. Skoio sam iz kreveta i provirio kroz rupicu na vratima. Ispred vrata je stajao moj ef, psihijatar. Time to sam bio prijatelj njegova mlaeg brata kao da sam odmah zadobio njegovo povjerenje. Sprijateljio se sa mnom bez ikakva oklijevanja i sada se, eto, nalazio tu na mojemu kunom pragu. Upalio sam svjetlo i otvorio vrata. Uite, rekoh. to se dogodilo? Bila su tri sata ujutro, a po izrazu njegova lica i upalim oima znao sam da je duboko uznemiren. Uao je i sjeo. Njegova gusta, crna, duga kosa kojom se tako ponosio sada je bila razbaruena i padala mu je na lice. Nije se potrudio ni zaeljati je kao inae. Veoma sam ga volio jer je bio starija verzija mojeg prijatelja iz Los Angelesa, s crnim, gustim obrvama, prodornim smeim oima, etvrtastom eljusti i debelim usnicama. inilo se da njegova gornja usna ima jo jedan pregib iznutra, pa je pokatkad, kad bi se osmjehnuo, izgledalo kao da ima dvostruku gornju usnu. Uvijek je govorio o obliku svojeg nosa, koji je nazivao upadljivim, nezajaljivim nosom. Mislim da je bio iznimno siguran u sebe i nevjerojatno uvjeren u ispravnost svojih nazora koje nikad nije dovodio u sumnju. Tvrdio je da u njegovoj profesiji te osobine jame uspjeh. to se dogodilo! ponovio je podrugljivim glasom, a dvostruka mu se gornja usna nekontrolirano tresla. Mislim da je oito da mi se noas dogodilo sve najgore to se ovjeku moe dogoditi. Sjeo je na stolac. Izgledao je smueno, izgubljeno, kao da trai rijei. Ustao je, otiao do kaua i nemono se sruio. Ne samo to sam odgovoran za pacijente, nastavi, nego imam i stipendiju za istraivanje, enu, djecu, a sad sam si nakopao na glavu jo jedan jebeni teret. A najvie me dere to to sam si sam

kriv za sve, to me je upropastila vlastita glupost jer sam povjerovao glupoj piki! Rei u ti neto, Carlose, nastavi, nema niega uasnijega, odvratnijega, munijega od bezobzirnosti ena. Nisam ja enomrzac, kao to zna! Ali mi se ovog asa ini da je svaka pika samo pika! Prijetvorna i podla! Nisam znao to rei. O emu god da je govorio, oito se od mene nije oekivala ni potvrda ni osporavanje. Ionako mu se ne bih usudio usprotiviti. Nisam imao snage za to. Bio sam vrlo umoran. Samo sam elio nastaviti spavati, ali je on i dalje govorio kao da mu ivot o tome ovisi. Zna Theresu Manning? pitao je glasno, optuujuim tonom. U jednom trenutku pomislih kako me optuuje da sam se spetljao s njegovom mladom, prekrasnom studenticom koja je radila kod njega kao tajnica. Nije mi ostavio vremena za odgovor, nego je nastavio govoriti. Theresa Manning je smee. Nitarija! Glupa, bezobzirna ena koja nita drugo ne zna u ivotu nego zavoditi svakoga tko je imalo poznat i ugledan. Mislio sam da je inteligentna i osjeajna. Mislio sam da ima neto u sebi, da moe razumjeti drugoga, suosjeati, da ima neto to bi ovjek poelio podijeliti ili sauvati samo za sebe jer je toliko dragocjeno. Ne znam zato, ali takvom sam je zamiljao, a ona je zapravo nemoralna i nastrana, a jo k tome i nepopravljivo vulgarna. Dok je on i dalje tako govorio, poela se ocrtavati neobina slika. Oito se psihijatar spetljao sa svojom tajnicom, i to je ispalo vrlo loe. Od onog dana kad je poela raditi za mene, nastavi, znao sam da je seksualno privlaim, ali nikad nita nije rekla. Sve se to svodilo samo na aluzije i poglede. Jebi ga! Danas popodne bilo mi je ve dosta tog okolianja i izravno sam joj se obratio. Otiao sam do njezina radnog stola i rekao: 'Ja znam to ti hoe, a ti zna to ja hou'. Poeo je nadugako i nairoko opisivati kako joj je odluno rekao da je oekuje u svojem stanu, koji se nalazio preko puta kole, u 23.30, i da on nee ni zbog koga mijenjati svoje navike. Njegov je obiaj da do jedan sat ita, radi i pije vino, a potom se povlai u spavau sobu. U gradu je imao stan, a u predgrau kuu u kojoj je ivio sa enom i djecom. Bio sam tako uvjeren da e na ljubavni odnos uspjeti i pretvoriti se u neto vrijedno pamenja, rekao je s uzdahom. Glas mu je

postao mek i prisan kao kad netko u povjerenju opisuje neto sasvim intimno. ak sam joj dao i klju od stana, ree, a glas mu pukne. Vrlo posluno, dola je tono u jedanaest i trideset, nastavi. Sama si je otvorila vrata i odleprala u spavau sobu poput sjene. To me je veoma uzbudilo. Znao sam da s njom neu imati tekoa. Znala je dobro svoju ulogu. Moda je i zaspala na krevetu, ili moda gleda televiziju. Potom sam se zadubio u itanje i fukalo mi se to ona radi. Znao sam da je sad moja. Ali onog asa kad sam uao u spavau sobu, nastavio je govoriti, a u glasu mu se osjeala napetost, neto ga je stisnulo u grlu kao da mu je nanesena neka moralna nepravda, Theresa je skoila na mene poput ivotinje i poela traiti moj pimpek. Nije mi dala vremena niti da spustim bocu i dvije ae koje sam drao u rukama. Bio sam jo toliko sabran da sam uspio spustiti ae Baccarat na pod a da ih ne razbijem. Boca je odletjela preko cijele sobe kad me je zgrabila za jaja kao da su od kamena. Htio sam je udariti. Zapravo sam zaurlao od bola, ali to je nije omelo. Hihotala se luaki jer je njoj to bilo zgodno i seksi. Barem je tako rekla, kao da me je eljela odobrovoljiti. Mahao je glavom obuzdavajui bijes i govorio kako je ta ena jezivo pohotna i krajnje sebina i kako nema pojma da je mukarcu potreban trenutak predaha, osjeaj ugode, oputenosti, prijateljskog okruenja. Umjesto da pokae obzirnost i razumijevanje, kao to je nalagala njezina uloga, Theresa Manning je izvadila njegov seksualni organ iz hlaa takvom spretnou kao da je to uinila ve bezbroj puta. Rezultat svega tog sranja, ree, bio je da se moja ulnost povukla od uasa. Bio sam emocionalno uniten. Istog asa pojavilo mi se tjelesno gaenje prema toj jebenoj eni. Ipak, moja me je pohota sprijeila da je izbacim na ulicu. Ree da se tada odluio za oralni seks umjesto da se kao neki bijednik osramoti zbog impotencije, to bi mu se zasigurno i dogodilo. Dovest e je do orgazma, mislio je, bit e u njegovoj milosti, ali je tjelesna odbojnost to ju je osjeao prema toj eni bila tako velika, tako nesavladiva da to nije mogao uiniti. Ta ena nije ak ni lijepa, ree, sasvim je obina. Odjeom skriva viak na bokovima. Odjevena zapravo dobro izgleda. Ali kad je gola, to je hrpa debeloga bijelog mesa! Vitkost koju uspijeva poslii kad je odjevena samo je varka. Ona ne postoji.

Iz psihijatra je kuljao otrov. Nikad to ne bih od njega oekivao. Tresao se od bijesa. Iz petnih se ila trudio da ispadne hladnokrvan, a palio je cigaretu za cigaretom. Rekao je da ga je oralni seks jo vie izludio i samo to nije povraao kad ga je luda ena doslovce pogodila nogom u trbuh, izgurala s kreveta na pod i nazvala impotentnim pederom. Kad je to izgovorio, oi su mu sijevale mrnjom. Usnice su mu drhtale. Problijedio je. Moram ii u kupaonicu, ree, htio bih se okupati. Zaudaram. Vjerovao ili ne, osjeam zadah pike. Rasplakao se; dao bih sve na svijetu da nisam morao biti tamo. Moda zbog umora, ili hipnotikog djelovanja njegova glasa, ili pak ispraznosti situacije, uinilo mi se kao da ne sluam psihijatra, nego glas nekoga mukog ispitanika s jedne od njegovih magnetofonskih vrpci, koji se ali da su neki mali problemi poprimili divovske razmjere stoga to o njima neprestano govori. Moja je muka zavrila otprilike u devet ujutro. Tada sam morao ii na predavanje, a psihijatar je otiao svojem psihiu. Otiao sam na predavanje ispunjen strahovitom tjeskobom i uasnim osjeajem nelagode i uzaludnosti. Tamo sam primio konani udarac zbog kojeg je sasvim propao moj pokuaj drastine promjene. Propast se zbila mimo moje volje. Dogodilo se to kao da mi je naprosto bilo sueno, a zavretak moje pustolovine kao da je ubrzala neka nevidljiva ruka. Profesor antropologije zapoeo je svoje predavanje opisujui skupinu Indijanaca koji ive na visoravnima Bolivije i Perua, a zovu se Aymara. Tu je rije izgovarao ej-meh-ra, naglaavajui svaki glas kao da on jedini na svijetu zna pravilno izgovoriti njihovo ime. Rekao je da je chicha, to se izgovara i-a, a on je to izgovarao ahi-a, alkoholni napitak od fermentiranoga kukuruza koji pripravljaju sveenice iz jedne sekte, a Aymard Indijanci ih smatraju poluboicama. Nastavio je, kao da otkriva veliku tajnu rekavi da te ene pretvaraju kuhani kukuruz u kau tako to ga provau i ispljunu, te na taj nain dodaju encim koji se nalazi u ljudskoj slini i pospjeuje vrenje. Razredom se pronio vrisak od priguena uasa na spomen ljudske sline. inilo se da je profesoru to godilo. Smijuljio se. Bilo je to cerekanje zloestog djeteta. Nastavio je rekavi da su te ene pravi strunjaci u vakanju i nazvao ih je vakaicama ahie. Pogledao je u prvi red klupa, gdje je sjedila veina mladih ena, i izrekao neto to je bila poanta svega.

Imao sam tu --ast, rekao je naglaavajui rijei toboe kao neki stranac, da su me zamolili da spavam s jednom od vakaica ahie. Od umijea vakanja kae ahie, toliko im se razviju vratni miii i obrazi da mogu njima initi uda. Zagledao se u zbunjenu publiku i napravio dugu stanku, prekidajui je hihotanjem. Siguran sam da shvaate to hou rei, dodao je i poeo se histerino smijati. Nakon te profesorove aluzije, studenti su se potpuno razularili. Predavanje je prekinuo grohotan smijeh, koji je trajao najmanje pet minuta, te bujica pitanja na koja profesor nije odgovarao, nego se samo glupavo cerekao. Pritiskale su me magnetofonske vrpce, psihijatrove prie i sada jo profesorove vakaice ahie. Osjetio sam da vie ne mogu izdrati pa sam jednim potezom rijeio sve - napustio sam posao, kolu i odvezao se natrag u L. A. Kakogod da su na mene djelovali psihijatar i profesor antropologije, rekoh don Juanu, emocionalno stanje u kojem sam se naao bilo mi je nepoznato. Ne mogu ga nikako drukije nazvati nego samopreispitivanjem. Otada neprestano razgovaram sam sa sobom. Tvoja je bolest vrlo jednostavna, ree don Juan tresui se od smijeha. Moja ga je situacija oito zabavljala. Nisam mogao u tome sudjelovati jer nisam vidio nita smijeno u onome to mi se dogaalo. Tvoj se svijet raspada, ree. To je kraj jednog razdoblja u tvojem ivotu. Misli li da e te svijet u kojem si proveo cijeli ivot ostaviti na miru samo tako? Ne, nipoto! Batrgat e se i odozdo te udarati repom.

Svjetonazor koji nisam mogao podnijeti

LOS ANGELES je oduvijek za mene bio dom. Odlazak u Los Angeles nije bio moj izbor. Za mene je boravak u tom gradu uvijek bio povezan s time to sam se tamo rodio ili mi je moda ak znao i vie od toga. Moja emocionalna privrenost tom gradu oduvijek je bila potpuna. Moja je ljubav prema Los Angelesu uvijek bila tako jaka, toliko dio mene, da nikad nisam imao potrebu o njoj govoriti. Nikad nisam imao potrebu preispitivati je ili na bilo koji nain potvrivati svoju pripadnost tom gradu. U Los Angelesu su ivjeli moji prijatelji, moja jedina obitelj. Oni su bili dio mojega najblieg okruenja, to je znailo da sam ih prihvatio potpuno, na isti nain na koji sam prihvatio i grad. Jedan je moj prijatelj jednom izjavio, napola u ali, da se mi svi srdano mrzimo. Dakako, oni su si mogli priutiti takve osjeaje jer su imali i druge odnose, jer su bili emocionalno vezani za roditelje, ene ili mueve. Ja sam u Los Angelesu imao samo prijatelje. Ne znam zbog kojeg razloga, ali meni su se svi povjeravali. Svatko je od njih izlio duu preda mnom. Govorili su mi o svojim tekoama i promjenljivosti sree. Moji su mi prijatelji bili toliko bliski da sam njihove potekoe i muke uvijek smatrao normalnima. Satima sam mogao razgovarati s njima o onim istim temama koje su me uasavale kad sam ih uo od psihijatra ili s njegovih magnetofonskih vrpci. tovie, nikad nisam ni pomislio da je svaki od mojih prijatelja zapanjujue slian psihijatru ili profesoru antropologije. Nikad prije nisam primijetio koliko su moji prijatelji napeti. Svi su oni palili cigaretu za cigaretom, kao i psihijatar, ali nikad to nisam primjeivao jer sam i sam isto toliko puio i bio isto toliko napet. Njihovo prenemaganje u govoru bilo je jo neto to mi je promaknulo, iako je ono

bilo oito. Govorili su kroz nos kao to se govori u zapadnom dijelu Sjedinjenih Drava, ali su oni to radili namjerno, bilo je to svjesno prenemaganje. Nikad nisam primjeivao njihove prostake aluzije o tome kako nisu sposobni osjetiti ulno uzbuenje osim na intelektualnom planu. Moj pravi unutranji sukob poeo je kad sam se suoio s dvojbom mojeg prijatelja Petea. Doao je k meni sav pretuen. Usne su mu bila oteene, a crvena oteklina na lijevom oku, oito od udarca, ve se pretvarala u modricu. Nisam ga jo stigao ni pitati to mu se dogodilo, a on je ve poeo brbljati kako je njegova ena Patricia preko vikenda bila na konferenciji za meetare nekretninama i tamo joj se dogodilo neto uasno. Po onome kako je Pete izgledao, pomislih da je Patricia ozlijeena ili da je moda ak poginula u prometnoj nesrei. Je li ona dobro? pitao sam iskreno zabrinut. Dakako, ona je dobro, zareao je. Ona je obina kuka i kurva, a kukama i kurvama nita se ne moe dogoditi osim da ih netko pojebe, a one to vole! Pete je bio izvan sebe. Tresao se i grio kao da ima napadaj. Njegova gusta, kovrava kosa strala je na sve strane. Uvijek bi je briljivo zaeljao i namjestio svaki uvojak na svoje mjesto. Sada je izgledao divlje poput kakva vraga iz Tasmanije. Sve je bilo normalno do danas, nastavi moj prijatelj. Jutros, kad sam iziao iz tu kabine, bacila je runik na moju golu guzicu i u tom sam asu znao da je napravila sranje! Odmah sam znao da se s nekim poevila. Zbunio me je njegov nain zakljuivanja. Postavio sam mu jo nekoliko pitanja. Pitao sam ga kako bi itko po bacanju runika mogao takvo to otkriti. Budali to nita ne bi znailo! rekao je otrovnim glasom. Ali ja poznam Patriciju i znam da u etvrtak, prije konferencije, nikad ne bi tako bacila runik! Zapravo, otkako smo u braku, ona nikad nije tako bacila runik! Netko ju je morao poduiti dok su bili goli. I tako sam je zgrabio za vrat i stiskao dok mi nije rekla istinu! Da! Jebe se sa svojim efom! Pete mi je onda ispriao kako je otiao u Patricijin ured da raisti s njezinim efom, ali tipa uvaju tjelohranitelji. Izbacili su ga na parkiralite. Htio je porazbijati prozore, gaati ih kamenjem, ali su tjelohranitelji rekli da e ga strpati u zatvor ako to napravi ili, jo gore, da e dobiti metak u glavu. Jesu li te oni pretukli, Pete? upitao sam.

Ne, ree pokunjeno. Uao sam u prodavaonicu rabljenih automobila i udario prvog prodavaa koji mi je priao. ovjek se okirao, ali se nije razljutio. Rekao je: 'Smirite se, gospodine, smirite se! Moemo se dogovoriti.' Kad sam ga opet udario po zubima, bilo mu je dosta. Bio je to krupan ovjek i opalio me je po ustima i oku i ja sam pao. Kad sam doao k sebi, nastavio je Pete, leao sam na kauu u njihovu uredu. uo sam sirenu hitne pomoi. Znao sam da dolaze po mene, pa sam ustao i pobjegao. I evo, doao sam k tebi. Poeo je neutjeno plakati. Pozlilo mu je. Bio je hrpa jada. Pozvao sam njegovu enu i za manje od deset minuta bila je u mojem stanu. Kleknula je pred Petea i zaklela se da voli samo njega, da je sve drugo radila iz iste gluposti i da je njihova ljubav pitanje ivota i smrti. Drugi joj nita nisu znaili. ak ih se ne moe ni sjetiti. Zajedno su se isplakali i, dakako, oprostili jedno drugome. Patricia je imala sunane naoale da bi prikrila modricu ispod desnog oka gdje ju je Pete udario - Pete je ljevak. Oboje su zaboravili na mene i kad su odlazili nisu ni bili svjesni da sam i ja tamo. Jednostavno su izili zagrljeni i ostavili otvorena vrata. Moj se ivot nastavio po starome. Moji su se prijatelji ponaali prema meni kao i uvijek. Ili smo, kao i inae, na zabave, u kino ili smo naprosto prevakavali stare prie, ili smo traili restauraciju u kojoj je pisalo da moe jesti koliko hoe po cijeni jednog obroka. Meutim, unato tome to je sve izgledalo kao da je normalno, u mojem se ivotu pojavilo neto novo i neobino. Kao subjekt koji je sve to proivljavao, inilo mi se da sam odjednom postao vrlo netolerantan. Poeo sam osuivati svoje prijatelje na isti nain kao to sam osuivao psihijatra i profesora antropologije. A tko sam ja da sudim drugima? Osjeao sam se strahovito krivim. Zbog toga to sam poeo osuivati svoje prijatelje, zapao sam u raspoloenje koje mi je bilo potpuno nepoznato. Ali najgore mi se inilo to to ih nisam samo osuivao nego sam poeo misliti da su njihovi problemi i muke nevjerojatno banalni. Ja sam isti ovjek; a oni su moji prijatelji, mislio sam. Ve sam stotinu puta sluao njihove alopojke i uvijek sam se poistovjeivao s njihovim potekoama. Kad sam otkrio to novo raspoloenje u sebi, bio sam uasnut i potpuno skrhan. Izreka da jedno zlo nikad ne dolazi samo, odlino opisuje taj trenutak u mojem ivotu. Moj dotadanji nain ivota potpuno se raspao kad me je moj prijatelj Rodrigo Cummings zamolio da ga odvezem na aerodrom Burbank, odakle je trebao letjeti za New York.

Bio je to vrlo dramatian i oajniki potez u njegovu ivotu. Smatrao je prokletstvom to to se ne moe maknuti iz Los Angelesa. Za njegove ostale prijatelje bila je to samo velika ala. Nekoliko je puta pokuao voziti do New Yorka i svaki put kad bi krenuo, auto bi mu se pokvario. Jedanput je doao sve do Salt Lake Cityja, gdje ga je izdao auto; trebalo je promijeniti motor. Morao ga je ostaviti tamo. Gotovo svaki put auto bi mu se pokvario ve u predgrau Los Angelesa. to se to dogaa s tvojim autima, Rodrigo? pitao sam ga jedanom iz iste znatielje. Ne znam, odgovorio je kao da je kriv. Potom, nimalo ne zaostajui za profesorom antropologije u ulozi propovjednika duhovne obnove, ree: Moda je to stoga to se na otvorenoj cesti osjeam slobodnim pa vozim velikom brzinom. Obiavam otvoriti sve prozore kako bi mi vjetar puhao u lice. Tada se osjeam kao dijete u potrazi za neim novim. Bilo mi je jasno da njegovi automobili, uvijek stare olupine, nisu mogli potegnuti, te bi im jednostavno pregorio motor. Rodrigo se iz Salt Lake Cityja vratio u Los Angeles autostopom. Dakako, mogao je stopirati do New Yorka, ali mu to nije palo na pamet. inilo se da je Rodrigo imao istu slabost kao i ja: nesvjesnu strast prema Los Angelesu, koju je pokuavao porei na sve mogue naine. Jedan drugi put, auto mu je bio u odlinu stanju. Mogao je bez tekoa prijei cijeli put do New Yorka, ali Rodrigo nije bio spreman otii. Odvezao se do San Bernardina i tamo je otiao u kino. Gledao je film Deset zapovijedi Bojih. Od tog filma, zbog razloga samo njemu znanih, osjetio je neodoljivu nostalgiju za Los Angelesom. Vratio se i rasplakao dok mi je objanjavao kako ga je taj prokleti Los Angeles zarobio i ne puta ga da se otisne u svijet. Njegova je ena bila oduevljena to nije otiao, a jo vie njegova djevojka Melissa, iako se bunila to mu je morala vratiti rjenike koje joj je darovao. Njegov posljednji, oajniki pokuaj da do New Yorka stigne zrakoplovom bio je jo dramatiniji jer je novac za avionsku kartu pozajmio od prijatelja. Novac koji nije imao namjeru vratiti, mislio je, dovoljno je jamstvo da e ovog puta doista stii do New Yorka. Stavio sam njegove kovege u prtljanik svojeg automobila i krenuli smo prema Burbanku. Rodrigo je tada rekao da zrakoplov polijee tek u sedam. Bilo je rano poslijepodne i imali smo dovoljno vremena za odlazak u kino. Osim toga, htio je jo zadnji put vidjeti Bulevar Hollywood, sredite naih ivota i svih dogaanja.

Izabrali smo neki povijesni film u boji. Bio je to dug, muan film i inilo se da je sasvim zaokupio Rodrigovu pozornost. Kad smo izali iz kina, ve se poelo smraivati. Vozio sam prema Burbanku usred najvee guve. Rodrigo je inzistirao da, umjesto autocestom koja je u to vrijeme zakrena, idemo okolnim putem. Kad smo stigli u zranu luku, zrakoplov je upravo odlazio. Bila je to zadnja kap. Pokunjeno i slomljeno, Rodrigo je otiao na blagajnu i traio da mu vrate novac za kartu. Napisali su njegovo ime i dali mu potvrdu rekavi da e mu poslati novac u roku od est do dvanaest tjedana iz Tennesseeja, gdje se nalazilo raunovodstvo te avionske kompanije. Vratili smo se do zgrade u kojoj smo obojica stanovala. Budui da se tog puta ni s kim nije oprostio da se ne bi opet osramotio, nitko nije ni znao da je jo jednom pokuao otputovati. Jedina teta bila je to to je prodao auto. Rekao je da ga odvezem do roditelja jer e mu tata dati novac koji je potroio za kartu. Otac ga je uvijek, koliko se sjeam, izvlaio iz svake nevolje u koju bi upao. Oeva je izreka bila: Ne boj se, sine, Rodrigo senior se brine! Kad ga je Rodrigo zamolio da mu pozajmi novac kako bi vratio dug za kartu, otac ga je pogledao najtunijim pogledom to sam ga ikada vidio. I sam je imao ozbiljnih financijskih tekoa. Zagrlivi sina, rekao je: Ovog ti puta ne mogu pomoi, djeae moj. Sad ima razloga za strah, Rodrigo senior je doivio krah. Oajniki sam se pokuavao poistovjetiti s mojim prijateljem, osjetiti teinu situacije, onako kako sam to uvijek inio, no nisam mogao. Samo sam se usredotoio na ono to je rekao njegov otac. To mi je zvualo tako konano da sam se sledio. udio sam za drutvom don Juana. Ostavio sam sve u Los Angelesu i krenuo u Sonoru. Ispriao sam mu kako me proima neko novo, udno raspoloenje prema prijateljima. Jecajui od osjeaja krivnje, rekao sam mu da sam ih poeo osuivati. Nemoj se toliko uzbuivati ni zbog ega, ree don Juan mirno. Sad ve zna da jedno cijelo razdoblje tvojeg ivota zavrava, ali pravi kraj nekog razdoblja ne moe nastupiti sve dok kralj ne umre. to hoe time rei, don Juane? Ti si kralj, ali si isti kao i tvoji prijatelji. To je istina od koje si se prestraio. Jedna mogunost je da to prihvati, to, dakako, ne moe. Drugo to moe uiniti jest da kae: 'Ja nisam takav, ja nisam takav', i stalno si to ponavljati. Ali kaem ti, doi e trenutak kad e shvatiti da si i ti takav.

Neizbjean sastanak

NETO ME JE STALNO muilo i nije mi dalo mira: trebao sam odgovoriti na pismo koje mi je bilo strahovito vano i znao sam da to moram uiniti, ma koliko mi teko padalo. Neka mjeavina lijenosti i velike elje da se svidim sprjeavala me je da to uinim. Naime, moj prijatelj antropolog, koji je bio zasluan za to to sam upoznao don Juana Matusa, pisao mi je prije nekoliko mjeseci. Htio je znati kako napreduje moj studij antropologije i predlagao je da ga posjetim. Sastavio sam tri duga pisma, ali kad sam ih poslije itao, svako mi je od njih zvualo tako banalno i udvorno da sam ih poderao. Nisam nikako mogao izraziti sve ono to sam osjeao za svojeg prijatelja i koliko sam mu bio zahvalan. Odgaanje da mu odgovorim na pismo opravdavao sam time to sam vrsto odluio posjetiti ga i osobno mu ispriati to radim s don Juanom Matusom, ali sam otezao s posjetom jer nisam bio siguran to ja to zapravo radim s don Juanom. elio sam jednog dana pokazati svojem prijatelju prave rezultate. Za sada sam imao samo maglovitu predodbu o mogunostima koje njegovu kritikom oku vjerojatno ne bi izgledale kao terenski posao za jednog antropologa. Jednog sam dana, preko tree osobe, doznao da je umro. Kad sam uo za njegovu smrt, pao sam u teku depresiju, prestao sam govoriti. Nije bilo naina da izrazim ono to sam osjeao jer to ni meni samome nije bilo jasno. To je zapravo bila samo mjeavina potitenosti, malodunosti i odvratnosti prema samom sebi jer nisam odgovorio na njegovo pismo, a nisam ga ni posjetio. Uskoro nakon toga, otiao sam don Juanu. Kad sam stigao, sjeo sam na jedan sanduk pod ramadom i pokuao nai rijei kojima bih izrazio potitenost zbog smrti svojeg prijatelja, a da to ne zvui banalno. Na meni neshvatljiv nain, don Juan je znao zbog ega sam uznemiren i koji je razlog mojega naglog dolaska.

Da, ree don Juan suho. Znam da je tvoj prijatelj antropolog koji te je doveo k meni umro. Ne znam kako, ali znao sam tono kad je umirao. Vidio sam njegovu smrt. Njegova me je izjava veoma potresla. Vidio sam da e se to dogoditi ve mnogo prije. ak sam ti i govorio o tome, ali me nisi sluao. Siguran sam da se toga i ne sjea. Sjeao sam se svake rijei koju je izgovorio, ali mi to tada nije nita znailo. Don Juan je izjavio da je injenica to je mojeg prijatelja antropologa vidio kao ovjeka koji umire, dogaaj koji je tijesno povezan s naim susretom, ali nije dio njega. Vidio sam smrt kao vanjsku silu koja ve otvara tvojeg prijatelja, rekao mi je. Svatko od nas ima energetsku naprslinu, jednu energetsku pukotinu ispod pupka. Ta pukotina, koju vraevi nazivaju otvorom, zatvorena je kada je ovjek u punoj snazi. Ree da vraevo oko, u normalnim okolnostima, razaznaje jedva vidljiv gubitak boje u inae bjeliastom sjaju svijetlee kugle. Ali kada je ovjek blizu smrti, otvor postaje sasvim vidljiv. Uvjeravao me je da je otvor mojeg prijatelja bio irom otvoren. to sve to znai, don Juane, zapitah zabrinuto. To znai smrt, odgovori mi. Duh mi je dao znak da se neemu blii kraj. Pomislio sam da se moj ivot blii kraju i prihvatio sam to dostojanstveno, koliko sam mogao. Sinulo mi je, mnogo, mnogo poslije da se ne blii kraju moj ivot, nego ivot moje itave loze. Nisam znao o emu govori. Ali kako sam tada uope i mogao sve to shvaati ozbiljno? Tada su to za mene bile samo rijei, kao i sve ostalo u mojem ivotu. I tvoj ti je prijatelj rekao, iako ne ba tim rijeima, da umire, nastavi don Juan. Sluao si ono to ti je govorio na isti nain na koji si sluao i mene, ali si odluio to zanemariti. Na to nisam imao to rei. Dotuklo me je to to sam uo. elio sam propasti u sanduk na kojem sam sjedio, nestati, htio sam da se otvori zemlja poda mnom i da me proguta. Nisi ti kriv to previa takvo to, nastavi. To je mladost. Ima toliko toga to eli napraviti, toliko ljudi oko tebe. Ti nisi dovoljno budan. Nikad nisi ni nauio biti budan. Pokuavajui obraniti zadnje uporite svoje osobnosti, sliku o sebi kao o onome tko je budan, istaknuo sam da sam se nalazio u situacijama opasnima za ivot, koje su zahtijevale bistrinu duha i krajnji oprez. Nije mi nedostajalo opreza, nego mi je manjkao osjeaj za to koliko je to vano; stoga je za mene sve bilo ili vano ili nevano.

Biti budan ne znai biti oprezan, ree don Juan. Za vraeve, biti budan znai biti svjestan tvari od koje je sazdan svakodnevni svijet, koja se ini izvanjskom za trenutnu interakciju. Kad si putovao sa svojim prijateljem, prije nego to si mene upoznao, primjeivao si samo pojedinosti koje su bile oite. Nisi primijetio kako ga preuzima smrt, pa ipak, neto u tebi je znalo da je tako. Pobunio sam se rekavi da ono to govori nije istina. Nemoj se skrivati iza banalnosti, ree prijekornim glasom. Postavi se. Makar samo na trenutak, dok si sa mnom, preuzmi odgovornost za ono to zna. Nemoj se gubiti u izvanjskosti svijeta to te okruuje, koja je nebitna za ono to se zbiva. Da nisi bio toliko zaokupljen sobom i svojim problemima, znao bi da je to bilo njegovo posljednje putovanje. Primijetio bi da on eli izravnati svoje raune, da obilazi ljude koji su mu pomogli i da se s njima oprata. Jedanput sam razgovarao s tvojim prijateljem antropologom, nastavi don Juan. Tako sam ga se dobro sjeao da se uope nisam iznenadio kada te je doveo do mene na autobusnoj postaji. Nisam mu mogao pomoi kad mi se obratio. Nije on bio ovjek kojeg sam traio, ali sam mu zaelio dobro, onoliko koliko to moe vra u svojoj praznini i tiini. Zato znam da je na svojemu posljednjem putovanju zahvalio svima koji su mu neto znaili u ivotu. Priznao sam don Juanu da je potpuno u pravu, da je bilo toliko sitnica kojih sam bio svjestan, ali mi one tada nisu nita znaile, kao na primjer opijenost mojeg prijatelja krajolikom kroz koji smo prolazili. Zaustavio bi auto i satima promatrao planine u daljini, korito rijeke ili pustinju. Ja sam to shvaao kao idiotsku sentimentalnost sredovjene osobe. ak sam nekoliko puta nabacio da moda previe pije. Odgovorio mi je da u nekim tekim trenucima ovjek pomou pia moe postii trenutak mira i odvojenosti, trenutak dovoljno dugaak da se uhvati neto neponovljivo. To je putovanje zasigurno bilo putovanje samo za njegove oi, ree don Juan. Vraevi idu na takvo putovanje, i tada nita nije vano osim onoga to mogu upiti oima. Tvoj se prijatelj rastereivao od svega to je povrno. Priznao sam don Juanu da nisam obratio pozornost na to to je rekao da moj prijatelj umire, jer sam na nekoj meni nepoznatoj razini znao da je to istina. Vraevi nikada ne govore olako, dometnu. Veoma pazim to govorim tebi ili bilo kome drugome. Razlika izmeu tebe i mene je u tome to ja uope nemam vremena i djelujem u skladu s time. Ti,

pak, vjeruje da ima neizmjerno mnogo vremena i djeluje u skladu s tim. Krajnji rezultat mojeg i tvojeg ponaanja je da ja odmjeravam sve to kaem i inim, a ti ne. Priznao sam da je u pravu, ali sam ga uvjeravao da nita od onoga to je govorio nije ublailo moj nemir niti moju tugu. Potom sam potpuno izgubio nadzor, iz mene su izvirale rijei, opisivao sam do namanjih potankosti svoje smetene osjeaje. Rekoh mu da ne traim savjet. elio sam da mi pomogne kao vra da prekratim muke. Doista sam vjerovao da mi moe dati neki prirodni lijek za oputanje, neki organski valijum, kao to sam mu rekao. Don Juan je vrtio glavom u nedoumici. Sad si pretjerao, ree. Uskoro e traiti udotvorni napitak kojim bi uklonio sve to ne valja u tebe. Da, ti bi se elio promijeniti, ali samo da to bude bez muke - uz onoliko napora koliko je potrebno da se proguta ve pripravljeni napitak, ma to on bio. Sto gori okus, to bolji rezultat. To je moto pravog zapadnjaka. Hoete rezultate - jedan napitak i izlijeen si. Vraevi se drukije suoavaju s potekoama, nastavi don Juan. Budui da im je svaki trenutak dragocjen, oni se potpuno predaju onome to je pred njima. Tvoj je nemir posljedica lakomislenosti. Da si ozbiljno shvatio situaciju, zahvalio bi svojem prijatelju na dolian nain. Svima se to dogaa. Nikad ne izraavamo ono to osjeamo, a kad to elimo izraziti, onda je ve prekasno jer nemamo vie vremena. Nije samo tvojem prijatelju isteklo vrijeme nego i tebi. Trebao si mu jo u Arizoni od srca zahvaliti na svemu to je uinio za tebe. Potrudio se da te odvede svojim prijateljima, i ne znam razumije li, ali ono to je uinio na autobusnoj postaji bilo je najvie to je mogao uiniti za tebe. No, onog asa kad si mu trebao zahvaliti, bio si ljut na njega - osuivao si ga, bio je drzak prema tebi ili tako neto. A potom si odgaao odlazak k njemu. Zapravo, odgaao si da mu zahvali. Sad te to progoni. Nikada mu nee moi vratiti ono to mu duguje. Razumio sam dubinu onoga to mi je govorio. Nikada nisam tako jasno sagledao svoje postupke. Zapravo nikad nikome nisam zahvalio. Don Juan se nije tu zaustavio. Njegove su me rijei probadale poput alca. Tvoj je prijatelj znao da umire, ree. Poslao ti je posljednje pismo da bi doznao to radi. Moda ni sam nije bio svjestan, a nisi ni ti znao, no, ti si mu bio posljednja misao. Don Juanove su rijei bile preteak teret za mene. Sruio sam se. Osjeao sam da moram lei. Vrtjelo mi se u glavi. Moda je to

bilo zbog zalaza sunca. Uasno sam pogrijeio to sam doao u don Juanovu kuu kasno poslijepodne. Sunce na zalazu bilo je zapanjujue zlatno, a njegov odsjaj na golim brdima to su se uzdizala istono od don Juanove kue bio je zlatno-ljubiast. Na nebu nije bilo ni jednog oblaka. Izgledalo je kao da sve miruje. Bilo je kao da se cijeli svijet sakrio, ali se njegova prisutnost snano osjeala. Tiina Sonorske pustinje bila je otra poput bodea. Probadala me je sve do kostiju. elio sam otii, sjesti u auto i odvesti se. elio sam biti u gradu i izgubiti se u njegovoj buci. To to osjea okus je beskonanosti, zakljui don Juan ozbiljno. Znam, jer sam to proao. elio bi pobjei, uroniti u neto ljudsko, toplo, puno suprotnosti, glupo, nije vano kakvo? elio bi zaboraviti na smrt svojeg prijatelja, ali ti beskonanost to ne doputa. Glas mu je omekao. Ona te je zgrabila svojim nemilosrdnim pandama. to mogu uiniti, don Juane? pitao sam. Jedino to moe uiniti jest sauvati ivo sjeanje na svojeg prijatelja do kraja ivota, a moda i due, ree don Juan. Tako vraevi izraavaju svoju zahvalnost onda kada je vie ne mogu izrei. Moda misli da je to glupavo, ali to je najvie to vra moe uiniti. Nesumnjivo me je moja vlastita tuga natjerala da povjerujem kako je don Juan, pun razumijevanja, jednako tuan kao i ja. Odmah sam odbacio tu misao. To je nemogue. Tuga za vraa nije osobni osjeaj, ree don Juan, opet ulazei u moje misli. Nije to samo tuga nego val energije koji dolazi iz dubine kozmosa i ulazi u vraeve kada mogu primati, kada su poput radija sposobni uhvatiti radiovalove. Stari vraevi koji su potpuno ovladali carstvom vraanja i ostavili nam svoje cjelokupno znanje, vjerovali su da u svemiru postoji tuga, kao sila, kao stanje, poput svjetla, poput namjere, i da ta vjena sila osobito djeluje na vraeve jer oni vie nemaju obrambene titove. Oni se ne mogu skrivati iza prijatelja ili svojih studija. Ne mogu se sakriti iza ljubavi, mrnje, sree ili jada. Ne mogu se sakriti ni iza ega. Stanje vraeva jest takvo da je tuga za njih apstraktna, nastavi don Juan. Ona nije posljedica udnje za neime, pomanjkanja ili samovanosti. Ona ne dolazi od ja. Ona dolazi iz beskonanosti. Tuga koju osjea zato to nisi zahvalio svojem prijatelju ve tei tome.

Moj uitelj, nagual Julian, nastavi, bio je sjajan glumac. On je zapravo profesionalno radio u kazalitu. Imao je omiljenu priu koju je obiavao priati kad je nastupao. Svojom je priom izazivao jezivu tjeskobu u meni. Govorio je da je to pria za ratnike koji imaju sve, ali ih ipak probada bol svemirske tuge. Uvijek sam vjerovao da misli na mene osobno dok je to govorio. Don Juan mi tada poe priati priu koju je uo od svojeg uitelja i ree da je to pria o ovjeku koji je patio od duboke melankolije. Iao je najboljim lijenicima i nijedan mu nije uspio pomoi. Konano je doao vodeem lijeniku, iscjelitelju due. Lijenik mu je rekao da bi moda mogao nai utjehu u ljubavi i tako se konano izlijeiti od melankolije. ovjek mu odgovori da ljubav nije za njega problem jer je voljen kao moda nitko drugi na svijetu. Lijenik mu na to predloi da krene na dugo putovanje i obie druge krajeve svijeta. ovjek odgovori da ne bi htio pretjerivati, ali je doista ve posjetio svaki kutak zemlje. Lijenik mu tada preporui da se bavi nekim hobijem kao to je umjetnost, sport i slino. ovjek je na svaki lijenikov prijedlog odgovarao na isti nain: on je to ve pokuao i nije mu bilo nita lake. Lijenik je posumnjao da je ovjek moda neizljeivi laljivac. Nije mogao iskuati sve to to je tvrdio. No, kako je bio dobar iscjelitelj, lijenik nije odustajao. Ah! uskliknu. Sjetio sam se to bi bilo pravo rjeenje za vas, gospodine. Morate otii na predstavu naega najveega ivuega komiara. On e vas tako odueviti da ete potpuno zaboraviti na melankoliju. Morate otii na predstavu Velikoga Garricka! Don Juan ree da je ovjek pogledao lijenika najtunijim pogledom koji se moe zamisliti i rekao: Doktore, ako je to vaa preporuka, za mene nema spasa. Nema lijeka. Ja sam Veliki Garrick.

Toka loma

Don Juan je definirao unutranju tiinu kao posebno stanje postojanja u kojem se misli ponitavaju, a ovjek djeluje na razini koja je drukija od svakodnevne svijesti. Naglasio je da unutranja tiina znai prestanak unutranjeg dijaloga - stalnog pratioca misli - i stoga je stanje duboke smirenosti. Stari su vraevi, ree don Juan, to nazivali unutranjom tiinom jer je to stanje u kojemu opaanje ne ovisi o osjetilima. Dok traje unutranja tiina, pokree se druga sposobnost koju ovjek posjeduje, sposobnost koja ga ini udotvornim biem, upravo ona sposobnost koja je inae umanjena ne zato to to ovjek hoe, nego zbog nekih vanjskih utjecaja. Koji to vanjski utjecaji umanjuju udotvornu ovjekovu sposobnost? zapitah. O tome emo razgovarati u budunosti, odgovori don Juan, to nije tema naega dananjeg razgovora, iako je doista bila od presudne vanosti za vraanje amana drevnog Meksika. Unutranja tiina, nastavi, korijen je svega to postoji u vraanju. Drugim rijeima, sve to inimo vodi nas do toga korijena, koji se poput svega ostaloga u svijetu vraeva, ne otkriva dok nas ne potrese neto golemo. Don Juan ree da su vraevi starog Meksika otkrili nebrojeno mnogo naina kojima su mogli iz temelja uzdrmati sebe i druge vraeve da bi postigli to toliko eljeno stanje unutranje tiine. Smatrali su da su najnevjerojatnije radnje, koje naizgled nemaju nikakve veze s postizanjem unutranje tiine, kao na primjer skakanje u slapove ili provoenje noi visei naglavake s vrha grane nekog drveta, od kljune vanosti za postizanje takva stanja. Slijedei nain razmiljanja starih vraeva, don Juan je odluno tvrdio da se unutranja tiina nakuplja i poveava, da se akumulira.

U mojem se primjeru silno trudio kako bi me naveo da stvorim u sebi zaetak unutranje tiine, koji bi se tijekom mojeg vjebanja, iz sekunde u sekundu poveavao i nakupljao. Objasnio mi je da su vraevi drevnog Meksika otkrili da svaki pojedinac ima drukiji prag unutranje tiine u smislu vremenskog trajanja, to znai da svatko od nas mora zadrati stanje unutranje tiine onoliko dugo koliko traje na specifini prag, prije no to ona moe poeti djelovati. Po emu moemo prepoznati, prema miljenju starih vraeva, da je unutranja tiina poela djelovati, don Juane? Unutranja tiina poinje djelovati onog trenutka kad je pone nakupljati, odgovori on. Ono za im su teili stari vraevi bio je konaan, dramatian, krajnji rezultat to nastaje kad se dosegne taj osobni prag tiine. Nekim nadarenim praktiarima dovoljno je samo nekoliko minuta tiine za postizanje toga toliko eljenog cilja. Drugima su, pak, manje nadarenima, potrebna duga razdoblja tiine, moda vie od jednog sata potpunog mira, prije nego postignu eljeni cilj. eljeni je rezultat ono to su stari vraevi nazivali zaustavljanjem svijeta, trenutak kada sve oko nas prestaje biti ono to je oduvijek bilo. Taj je trenutak za vraa povratak istinskoj prirodi ovjeka, nastavi don Juan. Stari su vraevi to takoer nazivali potpunom slobodom. To je trenutak kada ovjek rob postaje ovjek slobodno bie, sposobno za pothvate opaanja koji nadilaze nau linearnu matu. Don Juan me je uvjeravao da je unutranja tiina prostran put koji vodi do istinskog ukidanja prosuivanja - do trenutka kada se osjetilni podaci koji slobodno struje iz svemira prestaju tumaiti pomou osjetila; to je trenutak u kojemu spoznaja prestaje biti sila koja, uobiajenom primjenom i ponavljanjem, odreuje prirodu svijeta. Vraevi moraju dostii toku loma da bi se uspostavila unturanja tiina, ree don Juan. Kad se dostigne toka loma, dogodi se neto slino kao kad zidar stavlja buku izmeu cigli. Tek kada se buka stvrdne, cigle, koje su bile samo labavo sloene jedna na drugu, postaju dio graevine. Od poetka naeg druenja, don Juan mi je usaivao vrijednost, nunost unutranje tiine. Dao sam sve od sebe kako bih slijedio njegov savjet o akumuliranju unutranje tiine iz sekunde u sekundu. Nisam imao nikakva mjerila po kojem bih odredio uinak tog nakupljanja, niti sam znao po emu bih mogao prosuditi jesam li dosegnuo prag. Naprosto sam svesrdno nastojao nakupiti to vie unutranje

tiine, ne samo zato da bih zadovoljio don Juana nego i zato to je akumuliranje unutranje tiine postao izazov za mene. Jednog smo dana don Juan i ja oputeno etali glavnim trgom gradia Hermosilla. Bilo je rano poslijepodne jednoga oblanog dana. Bilo je vrue ali suho vrijeme, zapravo vrlo ugodno. Mnotvo ljudi etalo je trgom. Na trgu je bilo mnogo prodavaonica. Bio sam u Hermosillu mnogo puta, ali ih nikad nisam primijetio. Znao sam da su tamo, ali nisam imao pojma kakve su to prodavaonice i gdje se koja nalazi. Ne bih bio mogao nacrtati taj trg pa da mi je i ivot ovisio o tome. Tog dana dok sam etao s don Juanom pokuavao sam utvrditi kakvih sve prodavaonica ima i kako su smjetene. Traio sam neto po emu bih mogao zapamtiti kako su rasporeene na trgu, neto po emu bih se poslije mogao prisjetiti. Kao to sam ti ve rekao mnogo puta, ree don Juan prenuvi me iz razmiljanja, svaki vra kojega poznajem, bez obzira na to je li muko ili ensko, prije ili poslije doe do toke loma u svojem ivotu. Hoe rei da oni doive neku vrstu duevnog sloma ili neto slino? upitah. Ne, ne, ree nasmijavi se. ivani slom doivljavaju osobe koje uivaju u sebi. Vraevi nisu osobe. Ono to hou rei jest da se u danom trenutku kontinuitet njihova ivota mora slomiti da bi se mogla uspostaviti unutranja tiina i postati aktivni dio njihove strukture. Iznimno je vano da sam namjerno dostigne toku loma, ili da je umjetno izazove na inteligentan nain, nastavi don Juan. to misli pod time, don Juane? pitao sam ne mogavi pratiti njegovu zamrenu misao. Kada bude dostigao toku loma, ree, prekinut e se kontinuitet tvojeg ivota i tvoj ivot vie nee biti onakav kakva ga poznaje. Uinio si sve to sam ti rekao posluno i tono. Ako si nadaren, ti to nikad ne pokazuje. ini se da je to tvoj stil. Nisi spor, ali se ponaa kao da jesi. Vrlo si siguran u sebe, ali se ponaa kao da si nesiguran. Nisi plaljiv, ali se ponaa kao da se boji ljudi. Sve to ini upuuje samo na jedno: mora sve to slomiti, nemilosrdno. Ali kako, don Juane? Na to smjera? pitao sam istinski prestravljen. Mislim da se sve svodi na jedno, ree. Mora napustiti svoje prijatelje. Mora im rei do vienja zauvijek. Ne moe nastaviti putem ratnika i nositi svoju osobnu povijest sobom. Ako ne prekine sa svojim nainom ivota, neu te vie moi voditi.

ekaj malo, stani malo, don Juane, rekoh, dosta je bilo toga! Trai previe. Da budem iskren, mislim da to ne mogu uiniti. Moji su prijatelji moja obtelj, moje vrste toke. Tono, tono, primijeti on. Oni su tvoje vrste toke. Stoga ih se mora rijeiti. Vraevi se odnose samo prema jednome: beskonanosti. Ali kako onda mogu nastaviti, don Juane? pitao sam moleivim glasom. Svojim me je zahtjevom stjerao uza zid. Jednostavno mora sve to napustiti, ree kao da se to samo po sebi razumije. Izvedi to na bilo koji nain, kako najbolje zna i umije. Ali kamo u otii? upitah. Preporuujem ti da unajmi sobu u jednome od onih jeftinih hotela koje poznaje, ree. to runiji, to bolje. Ako u sobi bude otrcani zeleni sag, trone zelene zavjese i izblijedjeli zeleni zidovi, jo bolje - jednom sam ti u Los Angelesu pokazao hotel koji otprilike tako izgleda. Uzrujano sam se nasmijao sjetivi se kako sam se vozio s don Juanom kroz industrijski dio Los Angelesa gdje su se nalazila samo skladita i troni hoteli za putnike u prolazu. Jedan je hotel posebno privukao don Juanovu pozornost zbog svojega bombastinog imena: Edward sedmi. Zaustavili smo se na trenutak preko puta toga hotela da ga pogledamo. Ovaj je hotel, ree don Juan upirui prstom u njega, smatram, prava slika zemaljskog ivota neke prosjene osobe. Ako bude imao sree, ili dovoljno drskosti, dobit e sobu s pogledom na ulicu, iz koje e moi gledati beskrajnu smotru ljudske bijede. Ako ne bude imao sree ni dovoljno drskosti, dobit e sobu koja gleda na unutranju stranu, s prozorima okrenutima prema zidu susjedne kue. Pomisli kako bi bilo provesti ivot u stalnom razdoru izmeu ta dva pogleda. Kad ima prozore na stranjoj strani zgrade, eli pogled na ulicu, a kad ima prozore na strani ulice, ezne za pogledom na zid kue jer si umoran od ulinog prizora. Don Juanova me je metafora beskrajno uznemirila jer sam sve to i predobro razumio. No, sada kad sam se suoio s mogunou da unajmim sobu u nekom hotelu poput Edwarda sedmoga, nisam znao to bih rekao niti kud bih sa sobom. Sto bih trebao tamo raditi, don Juane? upitao sam.

Vrau treba takvo mjesto da bi mogao umrijeti, ree gledajui me netremice. Nikad u ivotu nisi bio sam. Sad je vrijeme da to uini. Ostat e u toj sobi dok ne umre. Njegov me je zahtjev preplaio, ali istodobno i nasmijao. Ne pitam te ovo zato to imam namjeru to napraviti, rekoh, ali po emu bi se znalo da sam umro osim ako ne eli da doista umrem tjelesno. Ne, ree, ne elim da tvoje tijelo fiziki umre. elim da umre tvoja osoba. To dvoje je vrlo razliito. U biti, tvoja osoba ima vrlo malo veze s tvojim tijelom. Tvoja je osoba tvoj um, a vjeruj mi, tvoj um nije tvoj. Kakva je to sad glupost, don Juane, da moj um nije moj? uo sam se kako govorim s nervozom u glasu. Jednog u ti dana to objasniti, ree, ali ne dok se skriva iza svojih prijatelja. Moe se zakljuiti da je vra mrtav onda kada mu je svejedno ima li drutvo ili je sam, nastavi. Onog dana kad ne bude udio za drutvom svojih prijatelja kao za titom iza kojeg se skriva, toga e dana tvoja osoba umrijeti. to kae? Prihvaa li igru? Ne mogu to uiniti, don Juane, rekoh. Nema smisla da ti laem. Ne mogu napustiti svoje prijatelje. U redu, ree on sasvim mirno. inilo se kao da moja izjava na njega uope nije djelovala. Neu moi vie s tobom razgovarati, ali recimo da si za vrijeme naeg druenja dosta toga nauio. Nauio si ono to e te uiniti vrlo snanim bez obzira na to hoe li se vratiti ili e izabrati drugi put. Potapao me je po leima i oprostio se sa mnom. Okrenuo se i jednostavno nestao meu ljudima na trgu kao da se s njima stopio. Na trenutak sam imao neobian osjeaj kao da su ljudi na trgu neki zastor koji je on razgrnuo i nestao. Kraj je nastupio kao i sve drugo u don Juanovu svijetu: brzo i nepredvidljivo. Odjednom je sve ovisilo o meni, bio sam na mukama, a nisam ni znao to je bilo uzrok tome. Trebao sam biti potpuno skrhan, a ipak nisam bio. Ne znam zato sam bio ushien. Bio sam zadivljen lakoom kojom se sve okonalo. Don Juan je doista imao stila. Nije bilo nikakva predbacivanja, ljutnje ili neega slinoga. Sjeo sam u auto i odvezao se lagan kao ptica. Bio sam oduevljen. Kako je to neobino to je sve zavrilo tako blago, pomislih, tako bezbolno.

Moj put do kue protekao je bez ikakvih dogaaja. Kad sam se naao u Los Angelesu, u poznatoj sredini, primijetih da sam od mojega posljednjeg susreta s don Juanom prepun energije. Bio sam zapravo vrlo sretan, vrlo smiren i prihvatio sam se s novim arom onoga to sam smatrao svojim normalnim ivotom. Sve muke kroz koje sam prolazio s prijateljima, spoznaje o njima, sve to sam ispriao don Juanu u vezi s time, potpuno je nestalo. Kao da je neto izbrisalo sve to iz mojeg sjeanja. S takvom bih lakoom i tako potpuno zaboravio ono to mi je prije bile vrlo vano, da me je to nekoliko puta doista zadivilo. Sve je ispalo kao to sam i oekivao. Postojala je samo jedna nedosljednost u inae savrenom obrascu mojega staroga novog ivota: jasno sam se sjeao don Juanovih rijei da je moj odlazak iz svijeta vraeva isto akademske prirode, i da u se vratiti. Pamtio sam svaku rije koju smo razmijenili pri naemu posljednjem susretu, a i zapisao sve. Prema mojemu normalnomu linearnom nainu razmiljanja i pamenja, don Juan to nikad nije rekao. Kako sam se mogao sjeati onoga to se nikada nije dogodilo? Uzaludno sam razbijao glavu. Moje pseudosjeanje bilo je toliko udno da je i samo za sebe predstavljalo sluaj, no, tada odluih da to vie nema smisla. to se mene tie, izaao sam iz don Juanova ivota. Slijedei don Juanove upute o mojem ponaanju prema onima koji su mi inili dobro, donio sam, za mene, nevjerojatnu odluku: odluio sam iskazati potovanje i zahvaliti prijateljima dok jo nije prekasno. Jedan takav primjer bio je moj prijatelj Rodrigo Cummings. Meutim, uredno posloene kockice u novomu modelu mojeg ivota prevrnule su se od udarca to mi ga je zadao jedan dogaaj u koji je bio upleten Rodrigo Cummings, i sve se sruilo. Moj se odnos prema njemu korjenito promijenio kad sam prevladao osjeaj suparnitva. Shvatio sam da se mogu sto posto uivjeti u sve to Rodrigo radi, i da mi je to neto najlake na svijetu. Zapravo, bio sam isti kao on, ali to nisam znao dok se nisam prestao natjecati s njime. Tada mi se pokazala istina u svome svojem sjaju. Jedna od najjaih Rodrigovih elja bila je zavriti studij. Svakog se semestra ponovno prijavljivao na koled i upisivao sve predmete koje bi mu odobrili. Potom, kako bi semestar odmicao, otpadao bi jedan po jedan predmet. Katkad bi Rodrigo potpuno prestao odlaziti na koled. Nekad bi, pak, pohaao jedno predavanje sve do samoga kraja.

Tijekom posljednjeg semestra iao je na predavanja iz sociologije jer su mu se sviala. Ispitni se rok pribliavao. Rekao mi je da ima tri tjedna za uenje, to je znailo da mora proitati tri knjige koje su bile propisane za ispit. Mislio je da ima vremena napretek; uostalom trebao je proitati samo esto stranica. Smatrao se nekom vrstom brzog itaa koji pamti gotovo sve to proita; prema njegovu miljenju, imao je, tako rei, sto posto fotografsko pamenje. Budui da je mislio da ima mnogo vremena do ispita, zamolio me je da mu pomognem preurediti auto kako bi bio pogodniji za raznoenje novina. Htio je da skinemo desna vrata da bi mogao bacati novine desnom rukom kroz otvor, umjesto da ih baca lijevom preko krova automobila. Podsjetio sam ga da je ljevak, na to mi je ljutito odbrusio da ima mnoge sposobnosti koje njegovi prijatelji ne primjeuju, a jedna je od njih i to to je jednako spretan lijevom i desnom rukom. Imao je pravo; nikad to nisam primijetio. Poto sam mu pomogao skinuti vrata, odluio je iupati krovnu podstavu koja je bila dobrano poderana. Rekao je da je motor u dobru stanju te da e odvesti auto u Tijuanu u Meksiko, upotrijebivi kraticu TJ kao pravi 'kuler' iz Los Angelesa, gdje e mu promijeniti podstavu za par dolara. Dobro bi nam doao mali izleti, ree cerekajui se. ak je odabrao i prijatelje koje je elio povesti sa sobom. Ti e u TJ-u, kao pravi treber, kopati po starim knjigama u antikvarijatu, a mi emo ostali skoknuti do bordela. Znam par zgodnih mjesta. Trebalo nam je tjedan dana da strgnemo podstavu s krova i ostruemo metalnu povrinu kako bi bila spremna za ponovno tapeciranje. Rodrigo je tada imao dva tjedna za uenje i jo je smatrao da mu je to previe vremena. Tada me je ponovno zaposlio. Zamolio me je da mu pomognem oliiti stan i popraviti podove. Na lienje stana i struganje parketa otilo je vie od tjedan dana. U jednoj sobi nije htio da nanesemo boju na zidne tapete, pa smo morali unajmili stroj na paru za skidanje tapeta. Dakako, budui da ni Rodrigo ni ja nismo tono znali rukovati tim strojem, upropastili smo zid, pa smo na kraju morali upotrijebiti posebnu smjesu, finu mjeavinu gipsa i jo nekih sastojaka, za ravnanje zidnih povrina. Nakon svih tih pothvata, Rodrigu su ostala samo dva dana da nabuba esto stranica za ispit. Izbezumljeno se bacio na maratonsko itanje, dan i no bez prestanka, uz pomo amfetamina. Na dan ispita Rodrigo je doista otiao na koled, doista je sjeo u ispitnu dvoranu i doista je dobio pismeni test s pitanjima na zaokruivanje.

Promaio je samo jedno - nije ostao budan. Tijelo mu je popustilo, skljokao se na klupu i tako jako tresnuo glavom da je sve odzvonilo. Ispit se morao prekinuti. Profesora iz sociologije uhvatila je histerija kao i ostale studente. Rodrigovo je tijelo bilo ukoeno i ledeno. Cijeli se razred pribojavao sa zebnjom da se nije dogodilo ono najgore; mislili su da je umro od sranog udara. Pozvali su medicinsko osoblje. Nakon letiminog pregleda, objavljeno je da se Rodrigo nalazi u stanju dubokog sna, te je prevezen u bolnicu da bi se ispavao dok ne prestane djelovanje amfetamina. Toliko sam se uivio u sve to se dogaalo Rodrigu da me je to prepalo. Bio sam isti kao on. Ta mi je slinost postala nepodnoljiva. Unajmio sam sobu u tronom hotelu u Hollywoodu, to sam smatrao izrazom krajnjeg, samoubilakog nihilizma. Sagovi su bili zeleni s odvratnim mrljama od opuaka cigareta koje je oito netko ugasio u posljednji trenutak i time sprijeio izbijanje poara. Na prozorima su visjeli zeleni izblijedjeli zastori, a zidovi su bili zelenosivi. Kroz prozor je dopiralo svjetlo neonskog znaka hotela, pa je njegov odsjaj treperio u sobi itavu no. Na kraju sam uinio tono ono to je don Juan traio od mene, ali sam doao do toga obrnutim putem. Nisam to napravio zato da bih ispunio don Juanove zahtjeve ili izgladio nesporazume meu nama. Ostao sam u toj hotelskoj sobi mjesecima, sve dok moja osobnost nije umrla, kao to je rekao don Juan, dok mi doista nije postalo svejedno imam li neko drutvo ili ne. Poto sam napustio hotel, odluio sam ivjeti sam, blie koledu. Nastavio sam studij antropologije, koji zapravo nikada nisam ni prekinuo, i poeo se baviti vrlo unosnim poslom zajedno s jednom poslovnom partnericom. Sve je izgledalo savreno u redu do jednog dana kad sam odjednom spoznao, kao da me je udario grom iz vedra neba, da u ostatak ivota provesti brinui se o poslu, o manama i smicalicama svoje partnerice, ili o lanoj dvojbi oko toga elim li ostvariti akademsku karijeru ili se baviti biznisom. Obuzeo me je istinski oaj i proeo svaki djeli mojeg bia. Prvi put u ivotu, unato svemu to sam vidio i doivio, nisam imao izlaza. Osjeao sam se potpuno izgubljenim. Ozbiljno mi se poela vrzmati po glavi misao o tome kako bih na najuinkovitiji i najbezbolniji nain mogao skonati svoj ivot. Jednog me je jutra probudilo glasno i uporno kucanje. Mislio sam da to lupa kuevlasnica i bio sam siguran da e, ako se ne javim,

otvoriti vrata rezervnim kljuem. Otvorio sam vrata i ugledao don Juana! Toliko sam se iznenadio da sam se ukipio od zaprepatenosti. Posrtao sam i zamuckivao, nisam mogao izustiti ni jednu suvislu rije. Htio sam mu poljubiti ruku, kleknuti pred njega. Don Juan je uao i neusiljeno sjeo na rub mojega kreveta. Doao sam u Los Angeles samo da bih te vidio, ree. Htio sam ga povesti na doruak, ali je rekao da mora jo neto obaviti i da ima vrlo malo vremena za razgovor sa mnom. Na brzinu sam mu ispriao o hotelu u kojem sam stanovao. Njegov je dolazak izazvao takvu bujicu osjeaja u meni da se uope nisam sjetio pitati ga kako je otkrio gdje ivim. Rekao sam mu da strano alim zbog onoga to sam mu rekao u Hermosillu. Ne mora se ispriavati, uvjeravao me je. Svi mi jednako postupamo. I ja sam jedanput pobjegao iz svijeta vraeva i morao sam se dovesti do ruba smrti da bih shvatio kakvu sam glupost napravio. Vano je da ovjek dosegne toku loma, na bilo koji nain, a to je upravo ono to si ti uinio. Unutranja tiina postaje za tebe stvarnost. I zato sam tu, pred tobom, zato s tobom razgovaram. Razumije li to ti hou rei? Mislio sam da razumijem to mi govori. Mislio sam da je intuitivno osjetio ili proitao, kao to je inae itao u zraku, da sam pri kraju snage i da je doao izbaviti me. Nema vremena za gubljenje, ree. Mora srediti sve poslove oko svoje tvrtke u roku od jednog sata jer te ne mogu due ekati, ne zato to ne bih htio, nego zato to me beskonanost pritie nemilosrdno. Recimo da ti beskonanost daje jedan sat da poravna sve raune jer za beskonanost, jedini posao koji dolikuje ratniku jest sloboda. Svaki drugi posao je la. Moe li sve to rijeiti za jedan sat? Nisam ga morao uvjeravati da mogu. Znao sam da to moram uiniti. Don Juan mi tada ree da kad sve to zavrim, doem na gradsku trnicu jednoga grada u Meksiku gdje e me ekati. Toliko sam se trudio da smislim kako u za jedan sat rijeiti poslove da nisam razmiljao o tome to mi govori. On je to ponovio, a ja sam dakako mislio da se ali. Kako mogu stii do toga grada, don Juane? Hoe li da putujem autom ili zrakoplovom? upitao sam. Prvo rijei probleme oko posla, naredi mi, pa e se i sve ostalo rijeiti. Ali nemoj zaboraviti, ekat u te samo jedan sat. Otiao je iz stana, a ja sam panino nastojao rijeiti sve to sam morao. Svakako, trajalo je to vie od jednog sata, no nisam o tome

razmiljao jer kad su me zaokupili problemi oko zatvaranja tvrtke, nisam vie imao vremena ni za to drugo. Tek kad sam obavio posao, pojavila se prava nedoumica. Postalo mi je jasno da za mene vie nema nade. Ostao sam bez posla i bez mogunosti da doem do don Juana. Otiao sam do kreveta i potraio utjehu u onome ega sam se jedino mogao sjetiti: u smirenosti i tiini. Da bih to lake uao u stanje unutranje tiine, don Juan me je poduio kako da sjednem na krevet; rekao mi je da savijem koljena i odmaknem ih to vie da bih mogao spojiti stopala te da ih drim spojena rukama pritiui glenjeve. Dao mi je debeli tap koji sam uvijek nosio sobom, ma gdje iao. Bio je otprilike trideset pet centimetara dugaak i mogao sam na njega nasloniti glavu kad bih se nagnuo prema naprijed i postavio tap u okomitom poloaju izmeu nogu, a na drugi kraj, koji je imao glavicu obloenu kao jastuk prislonio bih sredinu ela. Kad god bih to uinio, zaspao bih za nekoliko sekundi. Zacijelo sam odmah zaspao kao i uvijek jer sam sanjao da se nalazim u meksikom gradu gdje je don Juan rekao da e me ekati. Taj je grad od poetka pobuivao moju znatielju. Trnica je radila jedan dan u tjednu i seljaci iz oblinjih sela donosili su svoje proizvode na prodaju. Najvie me je oarala poploena cesta koja je vodila u grad. Na samom ulazu u grad cesta se uspinjala strmim brdom. Mnogo sam puta sjedio na klupi kraj tezge na kojoj se prodavao sir i gledao u to brdo. Promatrao bih ljude koji su dolazili u grad vozei svoju robu na magarcima, no, prvo bih ugledao njihove glave; kako su se pribliavali, postupno bi se pojavljivala tijela sve do trenutka dok se ne bi nali na vrhu brda kada bih ugledao cijeli lik. Uvijek mi se inilo kao da izlaze iz zemlje, polako ili vrlo brzo, ovisno o brzini kojom su se kretali. U mojem snu, don Juan me je ekao pokraj tezge sa sirom. Priao sam mu. Uspio si doi iz unutranje tiine, ree tapui me po ramenu. Doista si dosegnuo svoju toku loma. U jednom sam trenutku poeo gubiti nadu, ali nisam otiao jer sam znao da e uspjeti. U tom smo snu ili u etnju. Bio je to najsretniji trenutak u mojem ivotu. San je bio tako iv, tako zastraujue stvaran da nisam nimalo sumnjao da sam uspio rijeiti problem, ak iako je moje rjeenje bilo samo snovienje. Don Juan se nasmijao, vrtei glavom. Zacijelo mi je itao misli. Nije to samo san, ree, ali tko sam ja da ti to govorim? Jednog e dana i sam shvatiti da u unutranjoj tiini nema snova - zato to e izabrati da to zna.

Mjere spoznaje

KRAJ JEDNOG razdoblja za don Juana bio je toan opis procesa kroz koji prolaze amani kada se oslobaaju strukture poznatog im svijeta da bi je zamijenili drugim nainom razumijevanja svijeta oko sebe. Od asa kad smo se prvi put sreli, kao uitelj, don Juan Matus me je nastojao uvesti u svijet spoznaje amana drevnog Meksika. Pojam spoznaje bio je za mene u to doba golemi kamen smutnje. Razumio sam je kao proces pomou kojega spoznajemo svijet to nas okruuje. Odreene stvari pripadaju podruju tog procesa i lako ih prepoznajemo. Druge, pak, ne pripadaju tu, i stoga nam djeluju kao neto udno, jer ih ne razumijemo na primjereni nain. Don Juan me je od poetka upozoravao da se svijet vraeva starog Meksika razlikovao od naega, ne u vanjskom smislu, nego po tome kako je spoznajni proces bio ustrojen. Tvrdio je da se u naem svijetu dolazi do spoznaje tumaenjem osjetilnih podataka. Rekao je da se svemir sastoji od beskonanog broja energetskih polja koja slobodno postoje u svemiru u obliku svijetleih vlakana. Ta svijetlea vlakna djeluju na ovjeka kao na organizam. Organizam reagira tako to svijetlea polja pretvara u osjetilne podatke. Osjetilni se podaci tada tumae i to tumaenje postaje na spoznajni sustav. Moje razumijevanje spoznaje navelo me je da povjerujem kako je to, kao i jezik, opi proces. Svaki jezik ima razliitu sintaksu, pa se tako i svaki sustav tumaenja svijeta, po svojem ustroju, mora barem neznatno razlikovati od drugih. Don Juanova izjava, meutim, da su amani starog Meksika imali razliit spoznajni sustav od naega, za mene je znaila da su oni komunicirali na razliit nain, to uope nisam povezivao s jezikom. Silno sam elio da kae da je to to su imali razliiti spoznajni sustav slino kao da su imali razliiti jezik, ali ipak jezik. Kraj jednog razdoblja za don Juana je znailo da su se poeli pojavljivati

elementi strane spoznaje. Sastavni dijelovi moje normalne spoznaje, ma koliko bili ugodni ili vrijedni za mene, poeli su blijedjeti. Teak trenutak u ovjekovu ivotu! Vjerojatno je moj studij predstavljao sastavni dio moje spoznaje koji mi je najvie prirastao srcu. Sve to je ugroavalo taj dio mojeg ivota, prijetilo je samoj biti mojeg bia, osobito ako je taj napad bio prikriven. To mi se dogodilo s profesorom u kojeg sam imao najvie povjerenja, s profesorom Lorcom. Upisao sam teoriju spoznaje kod profesora Lorce jer su mi ga preporuili kao jednoga od najveih i najsjajnijih ivuih akademika. Profesor Lorca bio je prilino zgodan. Imao je plavu kosu, uredno zaeljanu na stranu. elo mu je bilo glatko, bez bora, pa je ostavljao dojam osobe koja nema nikakvih briga u ivotu. Bio je vrhunski odjeven. Nije nosio kravatu, to mu je davalo djeaki izgled. Stavljao ju je samo kad se morao sastati s vanim linostima. Kad sam prvi put doao na njegovo predavanje, bio sam zbunjen, od njegova ponaanja u razredu hvatala me je nervoza. Koraao je gore-dolje po nekoliko m i n u t a koje su mi izgledale kao vjenost. Tanke, stisnute usnice profesora Lorce micale su se gore-dolje i kao da se od toga jo vie poveavala napetost to ju je stvarao u zatvorenoj, zaguljivoj sobi. Odjednom je prestao koraati. Zastao je usred razreda, otprilike metar-dva udaljen od mjesta na kojem sam sjedio, drei smotane novine u ruci, udarajui njima po podiju, te je poeo govoriti. Nikada neemo znati... zapoeo je svoju reenicu. Svi su poeli brzo zapisivati svaku njegovu rije. Nikada neemo znati, ponovio je, to aba osjea dok sjedi na dnu bare i tumai ablji svijet oko sebe. Njegov je glas odavao veliku snagu i odlunost. I to mislite to je to? Podigao je ruku u kojoj je drao novine i poeo njima mahati. Proitao je lanak iz novina koji je izvjeivao o radu jednog biologa. Autor lanka je citirao znanstvenika koji je opisao to abe osjeaju kada kukci plivaju iznad njihovih glava. U ovom se lanku vidi da je autor nemarno napisao izvjee i oito pogreno citirao znanstvenika, izjavio je profesor Lorca sa sigurnou redovnog profesora. Znanstvenik si nikada ne bi dopustio, ma koliko njegov rad bio povran, da rezultatima istraivanja pridaje antropomorfne osobine, osim, dakako, ako nije budala. Bio je to uvod u sjajno predavanje o posebnosti naega spoznajnog sustava, to jest, spoznajnog sustava svakog organizma. U tomu

uvodnom predavanju iznio je hrpu novih ideja koje je prikazao na krajnje jednostavan i primjenjiv nain. Najvea je novost bila misao da svaka jedinka bilo koje vrste na Zemlji tumai svijet to je okruuje koristei se podacima koje dobiva od svojih specijaliziranih osjetila. Izjavio je da ovjek, na primjer, ne moe zamisliti kako izgleda ivjeti u svijetu u kojem se orijentira pomou zvunih valova, kao u primjeru imia, jer u ovjekovu svijetu nema niega s ime bi to mogao usporediti, pa ljudski um takvo to ne moe ak ni pojmiti. Iz toga je jasno proizilo da ako se promatra iz toga kuta, ne postoje dva spoznajna sustava meu razliitim vrstama koja bi mogla biti jednaka. Dok sam naputao predavaonicu, poslije predavanja koje je trajalo sat i pol, osjeao sam da me je profesor Lorca oborio s nogu svojim sjajnim razmiljanjem. Od tada sam postao njegov predani oboavatelj. Njegova su me predavanja doista nadahnjivala i poticala na razmiljanje. To su bila jedina predavanja kojima sam se istinski radovao. Sve su mi njegove sitne ekscentrinosti bile potpuno nevane u odnosu prema odlinim predavanjima i novini koju je unosio u podruje psihologije. Kad sam prvi put doao na predavanje profesora Lorce, ve sam dvije godine bio radio s don Juanom Matusom. Imao sam naviku, kako sam ve bio sklon rutini, don Juanu ispriati sve to mi se zbivalo u svakodnevnom ivotu. Prvom prigodom ispriao sam mu to se dogaalo kod profesora Lorce. Kovao sam profesora Lorcu u zvijezde i otvoreno sam izjavio da mi je on uzor. inilo se kao da se don Juana veoma dojmilo moje iskreno oduevljenje, ali ipak me je upozorio na neto to mi se inilo vrlo neobinim. Nemoj se diviti ljudima izdaleka, ree. Na taj se nain najlake stvaraju mitska bia. Priblii se svojem profesoru, razgovaraj s njime, vidi kakav je ovjek. Iskuaj ga. Ako je ponaanje tvojeg profesora rezultat njegova vjerovanja da je on bie koje e umrijeti, onda je sve to radi, ma koliko se to inilo udnim, zasigurno promiljeno i utemeljeno. Ako se pokae da su njegove izjave samo prazne rijei, onda ne vrijedi ni piljiva boba. Bio sam strahovito povrijeen don Juanovom beutnou. Pomislih da je moda malice ljubomoran na moje osjeaje prema profesoru Lorci. Kad mi se ta misao uvrstila, laknulo mi je; sve sam razumio. Reci mi, don Juane, rekoh da bismo zavrili razgovor drukijim tonom, to je zapravo bie koje e umrijeti? Spominjao si to mnogo puta, ali mi nisi stvarno objasnio to pod time misli.

Ljudi su bia koja e umrijeti, ree. Vraevi smatraju da je jedini nain kako moemo ovladati svijetom oko sebe i onime to inimo u njemu, da potpuno prihvatimo da smo bia na putu prema smrti. Bez toga osnovnog prihvaanja, nai ivoti, nae djelovanje i svijet u kojem ivimo potpuno nam izmiu. Ali, ima li samo prihvaanje tako dalekosene posljedice? pitao sam toboe prosvjedujui. I te kako! ree don Juan osmjehujui se. No, nije tu rije o pukom prihvaanju. To prihvaanje mora postati dio nas i moramo ga ivjeti do kraja. Vraevi stoljeima ponavljaju da je pogled na smrt najzdravije shvaanje koje postoji. U nas je ljudi pogreno to to od pamtivjeka vjerujemo, iako to otvoreno ne izraavamo, da ulazimo u carstvo vjenosti. Ponaamo se kao da nikada neemo umrijeti djetinjasta tvrdoglavost. Ali je od tog osjeaja besmrtnosti jo tetnije ono to ga prati, a to je osjeaj da nezamislivi svemir moemo obuhvatiti naim umom. Bio sam nemilosrdo izloen ubojitom spoju dviju razliitih ideja: don Juanovoj mudrosti i znanju profesora Lorce. Obojica su bila teka, mrana, sveobuhvatna i strahovito privlana. Nije mi preostalo nita drugo nego da slijedim tijek dogaaja i idem s njima, ma kamo me odveli. Posluao sam, koliko god sam mogao, don Juanov savjet o tome da se pribliim profesoru Lorci. Cijeli sam mu se semestar pokuavao pribliiti, razgovarati s njime. Pobono sam odlazio u njegovu sobu kad je primao studente, ali se inilo da nikad nema vremena za mene. No, iako nisam uspio s njim razgovarati, beskrajno sam mu se divio. ak sam se i pomirio s time da nikad nee sa mnom razgovarati. Nije mi to bilo vano; bile su mi vane ideje do kojih sam dolazio zahvaljujui njegovim sjajnim predavanjima. Izvjeivao sam don Juana o svim svojim intelektualnim otkriima. Mnogo sam itao o spoznaji. Don Juan Matus me je poticao, vie nego ikad, da uspostavim izravnu vezu s izvorom mojega intelektualnog preokreta. Mora s njim razgovarati, rekao je, a u glasu mu se osjealo nestrpljenje. Vraevi se ne dive ljudima u zrakopraznom prostoru. Oni s njima razgovaraju; upoznaju ih. Uspostavljaju toke prema kojima se mogu odnositi. Usporeuju. Ono to ti radi, pomalo je djetinjasto. Divi se izdaleka. To je kao kad se mukarac boji ene. Kad konano njegov seksualni nagon bude toliko jak da nadvlada svaki strah, on se preko uiju zaljubi u prvu enu koja mu se obrati s 'dobar dan'.

Udvostruio sam napore da bih se pribliio profesoru Lorci, ali on ostade neosvojiv kao tvrava. Kad sam kazao don Juanu na kakve sve tekoe nailazim, on mi ree da vraevi svaki odnos s ljudima, ma koliko on bio nevaan ili beznaajan, vide kao bojno polje. Na tomu bojnom polju vraevi izvode svoje najumjenije arolije i ulau najvei napor. Uvjerio me je da se u takvoj situaciji moe osjeati oputeno, to nikad nije bila moja jaa strana, jedino ako se otvoreno suoi sa svojim protivnikom. Izrazio je gnuanje prema plaljivim duicama, koje su toliko povuene da se njihov odnos s drugima svodi na promatranje vlastitoga duevnog stanja na temelju kojega onda donose zakljuke o tome to se dogaa, a da zapravo uope ne opaaju to se zbiva. Oni su u odnosu, ali ne sudjeluju u njemu. Uvijek pomno promatraj ovjeka koji se natjee s tobom u navlaenju ueta, nastavi. Nemoj samo povlaiti ue; podigni glavu i pogledaj ga ravno u oi. Tada e shvatiti da je i on ovjek, ba kao i ti. Nije vano to govori, nije vano to radi, i on se trese od straha, ba kao i ti. Od takva pogleda protivnik postaje bespomoan, makar i na trenutak; tada mu zadaj udarac. Jednog sam dana imao sree: priekao sam profesora Lorcu u hodniku ispred njegove sobe i nije imao kud. Profesore Lorca, rekoh, imate li malo slobodnog vremena, htio bih s vama razgovarati. Do vraga, tko si sad ti? ree tako prirodnim glasom kao da sam njegov najbolji prijatelj i da me naprosto pita kako sam. Profesor Lorca je bio vrlo drzak, ali me njegove rijei nisu pogaale. Osmjehnuo se, drei vrsto stisnute usnice, kao da mi govori da mogu otii ako nemam nita pametno rei. Studiram antropologiju, profesore, rekoh. Radim na terenu i imam mogunosti uiti o spoznajnom sustavu vraeva. Profesor Lorca me je sumnjiavo pogledao, a iz pogleda se vidjelo da mu dosaujem. Oi su mu izgledale kao dvije plave toke ispunjene prezirom. Rukom je zagladio kosu kao da mu je padala na elo. Suraujem s pravim vraem u Meksiku, nastavih pokuavajui izazvati neku reakciju. On je pravi vra, trebalo mi je godinu dana samo da ga privolim da pristane sa mnom razgovarati. Lice profesora Lorce se opustilo; otvorio je usta i zamahnuvi pred mojim oima otmjenom rukom, kao da prevre tijesto za pizzu, progovori. Nisam mogao ne primijetiti sjajne, zlatne gumbe na

rukavima koulje, koji su savreno odgovarali njegovu zelenkastom sakou. I to elite od mene? upita. elio bih da me nakratko posluate, rekoh, moda bi vas zanimalo to ime se bavim. Kao da mu nema druge, pomirljivo je slegnuo ramenima, otvorio vrata svoje sobe i pozvao me da uem. Znao sam da imam vrlo malo vremena i odmah sam poeo opisivati svoj rad na terenu. Rekoh mu da me je moj uitelj poduio postupcima na koje nigdje nisam naiao kad sam itao antropoloku literaturu o amanizmu. Na trenutak su mu se pomaknule usnice, ali nije izustio ni rijei. Progovorio je naglasivi da antropolozi, openito, najee grijee u tome to ne posvete dovoljno vremena upoznavanju svih nijansi odreenoga spoznajnog sustava to ga koriste ljudi koje prouavaju. Spoznaju je definirao kao sustav tumaenja, koji putem uporabe pojedincima omoguuje da suvereno ovladaju svim nijansama znaenja koje su svojstvene za odreenu drutvenu sredinu. Rijei profesora Lorce rasvijetlile su i dale smisao mojemu cjelokupnom bavljenju terenskim radom. Bez ovladavanja svim nijansama spoznajnog sustava amana drevnog Meksika, bilo bi potpuno suvino da pokuavam uobliiti bilo kakvu misao o tom svijetu. I da mi profesor Lorca nita vie nije rekao, to bi mi bilo i vie nego dovoljno. No, uslijedio je udnovat diskurs o spoznaji. Tvoj je problem, ree profesor Lorca, to spoznajni sustav naega svakodnevnog svijeta koji nam je svima dobro poznat, doslovce od roenja, nije isti kao spoznajni sustav svijeta u kojem ive vraevi. Ta je izjava u meni izazvala euforiju. Zahvalio sam profesoru Lorci od srca i uvjeravao ga da za mene postoji samo jedan put: slijediti njegove ideje, ma koliko se pritom namuio. Ono to sam ti rekao, dakako, ope je znanje, ree dok me ispraao do vrata sobe. Svatko tko ita knjige svjestan je toga. Rastali smo se gotovo kao prijatelji. Kad sam se don Juanu pohvalio svojim uspjehom, i ispriao mu kako sam se pribliio profesoru Lorci, reagirao je vrlo neobino. inilo se kao da je, s jedne strane, ushien, a s druge pak, zabrinut. Imam osjeaj da tvoj profesor nije ba onakav kakvim se predstavlja, ree. To govorim, dakako, sa stajalita vraa. Moda bi bilo mudro da sve to prekine prije negoli se previe uplete i prije negoli ti postane prenaporno. Jedno od velikih umijea vraeva jest da

znaju kad treba stati. ini mi se da si od svojeg profesora dobio sve to ti on moe dati. Odmah sam stao braniti profesora na sve mogue naine. Don Juan me je pokuavao smiriti. Ree mi da njegova namjera nije kritizirati ili osuivati, ali koliko je njemu poznato, vrlo mali broj ljudi zna kada treba odustati, a jo je manje onih koji znaju upotrijebiti svoje znanje. Unato don Juanovim upozorenjima nisam odustao; naprotiv, postao sam predani student profesora Lorce, njegov sljedbenik i oboavatelj. inilo se da ga iskreno zanima moj rad iako ga je beskrajno ivcirala moja nevoljkost i nesposobnost da jasno oblikujem, u pojmovnom smislu, spoznajni sustav svijeta vraeva. Jednog je dana profesor Lorca uobliio za mene koncept o djelovanju znanstvenika istraivaa drukijega spoznajnog sustava. Priznao je da je voljan otvoreno pristupiti i poigrati se, kao sociolog, s mogunou postojanja drukijega spoznajnog sustava. Zamislio je pravo istraivanje tijekom kojeg bi se skupljali i analizirali podaci. Smiljali bi se zadaci sa spoznajnim problemima i davali vraevima koje poznajem da se izmjeri, primjerice, njihova sposobnost usmjeravanja spoznaje na dva razliita oblika ponaanja. Rekao je da bi ispitivanje zapoelo jednostavnom paradigmom po kojoj bi vraevi trebali shvatiti i zapamtiti neki tekst itajui ga dok igraju poker. Ispitivanje bi se razvijalo tako da se na kraju pokua izmjeriti, na primjer, sposobnost vraeva da usredotoe spoznaju na neto sloenije to bi im se priopilo dok budu spavali, i slino. Profesor Lorca je elio provesti lingvistiku analizu izriaja amana. Htio je da se obavi pravo mjerenje njihovih reakcija, da se mjeri njihova brzina, tonost i druge promjenljive vrijednosti koje e se pojaviti kao bitne tijekom istraivanja. Don Juan se doslovce smijao do suza kad sam mu govorio o mjerenjima spoznajne moi amana koja je profesor Lorca predlagao. Ba mi se svia taj tvoj profesor, ree. Ali ne misli valjda ozbiljno da bi trebalo mjeriti nau spoznaju. to bi tvoj profesor imao od toga da mjeri nae reakcije? Doao bi do zakljuka da smo mi hrpa idiota jer i nismo drugo. Nismo mi ni inteligentniji ni bri od prosjenih ljudi. No, nije on kriv to vjeruje da moe mjerenjem usporeivati spoznaju izmeu razliitih svjetova. Ti si kriv za to. Nisi mu uspio objasniti da kad vraevi govore o spoznajnom svijetu amana starog Meksika, oni zapravo govore o onome za to ne postoji ekvivalent u svakodnevnom svijetu.

Primjerice, opaati neposredno energiju koja struju svemirom jest jedinica spoznaje po kojoj amani ive. Oni vide kako energija struji i slijede njezin tok. Ako se u njezinu toku pojave smetnje, oni odlaze drugdje i ine neto potpuno drukije. amani vide crte u svemiru. Njihovo umijee ili posao jest izabrati crtu koja e ih odvesti, u smislu opaaja, u predjele koji nemaju imena. Moe se rei da amani reagiraju neposredno na crte svemira. Oni vide ljudska bia kao svijetlee kugle i u njima trae njihove tokove energije. Prirodno, oni trenutno reagiraju na taj prizor. To je dio njihove spoznaje. Rekoh don Juanu da o svemu tome ne mogu razgovarati s profesorom Lorcom jer nisam iskuao nita od onoga o emu je govorio. Moja je spoznaja ostala ista. Ah! ree. Ti jo naprosto nisi stigao usvojiti jedinice spoznaje svijeta amana. Otiao sam iz don Juanove kue zbunjeniji nego ikada. uo sam glas u sebi koji je jednostavno zahtijevao da potpuno prekinem s profesorom Lorcom. Sada sam shvaao koliko je don Juan bio u pravu kad mi je govorio da ono praktino to zanima znanstvenike vodi izgradnji sve sloenijih strojeva, ali ne mijenjaju ivotni tijek pojedinca iznutra. Ono ne tei tome da se dosegne beskrajna veliina svemira putem osobnog iskustva. Velianstveni strojevi koji postoje i oni koji su tek u nastajanju, pripadaju kulturnim dogaajima u plodovima kojih ak ni njihovi izumitelji ne mogu uivati neposredno, nego samo preko drugih. Jedini dobitak za njih je novana nagrada. Pokuavajui mi sve to objasniti, don Juan je uspio probuditi moju radoznalost. Doista sam se poeo pitati o idejama profesora Lorce, to nikada prije nisam inio. U meuvremenu je profesor Lorca sipao zapanjujue istine o spoznaji. Svaka sljedea tvrdnja bila je smjelija od one prethodne, i stoga sveobuhvatnija. Potkraj drugog semestra kod profesora Lorce, naao sam se u bezizlaznu poloaju. Nikako nisam mogao premostiti razlike izmeu tih dvaju naina razmiljanja: don Juanova i profesorova. Njihove su se misli kretale po usporednim pravcima. Mogao sam shvatiti nagon profesora Lorce da kvalificira i kvantificira testiranje naina spoznaje. Kibernetika samo to nije izbila u prvi plan, a praktino istraivanje naina spoznaje bilo je stvarnost. Ali je isto tako stvaran bio i don Juanov svijet koji se nije mogao mjeriti standardnim mjerilima teorije spoznaje. Imao sam tu povlasticu da ga doivim kroz

odnos s don Juanom i ono to je on radio, ali nisam imao osobnog iskustva. Osjeao sam da zbog toga nikako ne mogu povezati ta dva svijeta. Sve sam to ispriao don Juanu pri jednom posjetu. Rekao mi je da je moja procjena vlastitog nedostatka i nemogunosti povezivanja tih dvaju svjetova netona. Prema njegovu je miljenju pogreka neto mnogo sloenije i sveobuhvatnije od okolnosti u kojima se nalazi pojedinac. Moda se sjea to sam ti rekao o jednoj od najveih pogreaka prosjenog ovjeka, ree. Nisam se mogao sjetiti niega posebnoga. Upozorio me je na toliko pogreaka koje mue nas prosjene ljude da mi se vrtjelo u glavi. Ti misli na neto odreeno, rekoh, ne mogu se niega sjetiti. Velika pogreka na koju mislim neto je to bi uvijek, u svakoj sekundi, morao imati na umu. Za mene je to presudno pitanje i ponavljat u ga sve dok ti ne izae na ui. Nakon bezuspjenih nastojanja da se neega sjetim, odustao sam od daljnjih pokuaja. Mi smo bia koja se kreu prema smrti, ree. Nismo besmrtni, a ponaamo se kao da jesmo. To je pogreka koja nas unitava kao pojedince, a jednog e dana unititi itavu ljudsku vrstu. Don Juan je tada izjavio da vraevi imaju prednost pred prosjenim ovjekom jer znaju da su bia na putu prema smrti, i nikad to ne zaboravljaju. Da bi se to spoznalo i da bi se ta spoznaja ouvala kao neopoziva istina, naglasio je, potrebno je uloiti golem napor. Zato nam je teko priznati neto to je tako istinito? zapitah zbunjen snagom proturjenosti koju nosimo u sebi. Nije to zapravo ljudska pogreka, ree on pomirljivim tonom. Jednog u ti dana rei neto vie o silama koje ovjeka tjeraju da se ponaa kao budala. Nije se vie imalo to rei. Spustila se zlokobna tiina. Nisam ak ni elio znati koje su to sile to ih je don Juan spominjao. Nije za mene nikakav problem tvojeg profesora procijeniti iz daljine, nastavi don Juan. On je besmrtni znanstvenik. On nikada nee umrijeti. No, kad smo ve pri umiranju, siguran sam da se za to na vrijeme pobrinuo. Ima komad zemlje na kojem e ga pokopati i pozamanu policu ivotnog osiguranja koja e biti dovoljna za njegovu obitelj. Ispunivi te dvije dunosti, vie i ne misli na smrt. Razmilja samo o svojem radu.

Ono to profesor Lorca govori ima smisla, nastavi don Juan, jer je nauio precizno upotrebljavati rijei. Ali nije nauio prihvaati sebe ozbiljno kao ovjeka koji e umrijeti. No s obzirom na to da je besmrtan, on to ne bi ni znao uiniti. Nije vano kakve sve sloene strojeve znanstvenici mogu konstruirati. Strojevi ne mogu nikome pomoi da se suoi s neizbjenim susretom - susretom s beskonanou. Nagual Julian mi je obiavao priati, nastavi, o velikim osvajaima, vojskovoama iz starog Rima. Kad su se vraali u Rim, graani su ih doekivali velikim pobjednikim sveanostima prireenima u njihovu ast. Pokazujui blago koje su zaplijenili i ljude koje su pretvorili u robove, slavljenici su se vozili stojei na svojim bojnim kolima. Uz njih je jahao i rob ija je dunost bila aptati im na uho da su slava i sjaj samo prolazni. Ako pobjeujemo u bilo emu, nastavi don Juan, mi nemamo nikoga tko bi nam aptao na uho da su nae pobjede prolazne. Vraevi, meutim, doista imaju tu prednost; budui da su oni bia na putu prema smrti, oni imaju aptaa koji im govori da je sve prolazno. Taj apta je smrt, nepogreivi savjetnik, jedini koji te nikada nee prevariti.

Kako rei hvala

RATNIK-PUTNIK ne ostavlja nepodmirene dugove za sobom, ree don Juan. O emu ti to govori, don Juane? upitah. Vrijeme je da vrati neke dugove koji su se nagomilali tijekom tvojeg ivota, ree. To ne znai da e ih ikada do kraja vratititi, ali mora to napraviti kao gestu dobre volje. Mora ih simboliki vratiti da bi umirio, odobrovoljio beskonanost. Priao si mi o svojim dvjema prijateljicama Patriciji Turner i Sandri Flanagan koje su ti mnogo znaile. Vrijeme je da ih potrai i svakoj od njih kupi dar na koji e potroiti sav novac koji ima. Kada kupi ta dva dara, ostat e bez prebijenog novia. To se zove gesta. Ne znam gdje su, don Juane, rekoh gotovo spreman da se pobunim. To je izazov za tebe. Pretrait e svaki kutak zemlje dok ih ne nae. Ono to namjerava uiniti vrlo je jednostavno, a opet gotovo nemogue. Mora prijei prag osobnih dugova i jednim se zamahom osloboditi da bi mogao ii dalje. Ako ne bude mogao prijei taj prag, onda nema smisla da uope nastavi raditi sa mnom. Ali kako si se sjetio dati mi taj zadatak? upitah. Jesi li to sam smislio zato to misli da je to dobro za mene? Ja nita ne izmiljam, odgovori on kao da se to samo po sebi razumije. Taj sam zadatak dobio od same beskonanosti. Nije mi lako objasniti sve to. Ako misli da uivam u tvojim mukama, vara se. Uspjeh tvojeg poslanja mnogo je vaniji za mene nego za tebe. Ako ne uspije, ti e vrlo malo izgubiti. to ti gubi? Susrete i razgovore sa mnom. Velika stvar! Ali ja gubim tebe, a za mene to znai da e se prekinuti kontinuitet moje loze i nestati mogunost da je ti slavno nastavi.

Don Juan prestade govoriti. U glavi su mi se rojile misli, a don Juan je to znao. Koliko sam ti puta ve rekao da su ratnici-putnici pragmatiari, nastavi on. Oni nisu sentimentalni, nostalgini ili boleivi. Za ratnike-putnike postoji samo jedna borba, i ona nema kraja. Ako misli da si ovdje doao kako bi naao mir ili utoite, grdno se vara. Ovaj zadatak vraanja dugova nije povezan ni s nikakvim osjeajima koje ti poznaje. On proistjee iz istog osjeaja ratnika-putnika koji se sprema uroniti u beskonanost, a prije no to e to uiniti, osvre se oko sebe i zahvaljuje onima koji su mu pomogli. Ovom zadatku mora pristupiti ozbiljno, onako kako on to zasluuje, nastavi. To je tvoja zadnja postaja prije no to te beskonanost proguta. Zapravo, sve dok ratnik-putnik nije u uzvienu stanju, beskonanost ga nee dotaknuti ni tapom. I stoga se nemoj tedjeti, ne tedi svoje snage. Navali bez milosti, ali ouvaj dostojanstvo u svemu to ini. Djevojke o kojima je don Juan govorio kao o mojim prijateljicama koje su mi mnogo znaile, upoznao sam na poetku studija. Tada sam ivio u suterenskom stanu koji je pripadao roditeljima Patricije Turner. U zamjenu za sobu i hranu, istio sam bazen, lie iz dvorita, bacao smee i pripremao doruak za Patriciju i sebe. Takoer sam bio kuni majstor i obiteljski voza, vozio sam gospou Turner kad je ila u kupnju, kupovao sam pie za gospodina Turnera, koje sam morao potajno unijeti u kuu i neopazice ostaviti u njegovoj radnoj sobi. Bio je jedan od efova u osiguravajuem drutvu i volio je piti sam. Obeao je svojoj obitelji da nee vie ni taknuti alkohol nakon nekih estokih okraja do kojih je dolo zbog njegova opijanja. Rekao mi je u povjerenju da je gotovo potpuno prestao piti, ali da mu s vremena na vrijeme treba koji gutljaj. U njegovu radnu sobu, dakako, nitko nije imao pristupa osim mene. Ja sam navodno ulazio da bih je oistio, ali sam zapravo skrivao boce u gredu koja je izgledala kao potporanj jednoga stropnog luka, a bila je uplja. Bio sam zaduen da neopazice unesem boce i iznesem prazne koje sam potom bacao u smee na trnici. Patricija je studirala dramsku umjetnost i glazbu i prekrasno je pjevala. Njezin je cilj bio pjevati u mjuziklima na Broadwayu. Razumije se samo po sebi da sam bio preko uiju zaljubljen u Patriciju Turner. Bila je tanka i sportski graena, brineta koata lica i via od mene za glavu, to me je oduvijek neodoljivo privlailo u ena.

Kao da je imala veliku potrebu da se brine za nekoga, koju sam ja zadovoljavao, osobito kad je vidjela da uivam veliko povjerenje njezina oca. Patricija postade moja mlada mamica. Nisam mogao ni usta otvoriti bez njezina doputenja. Neprestance je bdjela nada mnom. ak mi je pisala i referate, itala je moje udbenike i ukratko mi prepriavala sadraj. A meni se to svialo; ne zato to sam htio da se netko brine o meni; mislim da nikad nisam imao takvu potrebu, barem je nisam bio svjestan. Uivao sam u tome zato to je to ona radila. Uivao sam u njezinu drutvu. Vodila me je svakog dana u kino. Imala je ulaznice za sva vea kina u Los Angelesu, koje je njezin tata dobivao kao znak zahvalnosti od nekih monika iz filmske industrije. Gospodin Turner nikada nije koristio te ulaznice; bilo mu je ispod asti ulaziti u kino s besplatnim ulaznicama. Ako si imao besplatnu ulaznicu, prije ulaska u kino uvijek si se morao potpisati na jednu potvrdu. Patriciju nije muilo grizoduje, mogla se potpisati na bilo to. No, katkad bi neki dosadan slubenik zahtijevao da gospodin Turner potpie potvrdu, a kad bih ja to htio uiniti, onda mu nije bio dovoljan samo potpis gospodina Turnera nego bi traio i vozaku dozvolu. Jedan drzak mlad tip rekao je neto to mu se inilo vrlo duhovitim, a i meni, moram priznati, no Patricija je pobjesnila. Mislim da ste vi gospodin Govner, ree odvratno se cerekajui, a ne gospodin Turner. Mogao sam progutati tu primjedbu, no tada nas je do kraja ponizio ne pustivi nas da uemo pogledati Herkulesa u kojem je glavnu ulogu igrao Steeve Reeves. Najee smo svagdje ili s Patricijinom najboljom prijateljicom Sandrom Flanagan koja je s roditeljima stanovala u susjedstvu. Sandra je bila prava suprotnost Patriciji. Bila je visoka kao i Patricija, ali je imala okruglo lice, rumene obraze i senzualne usne; pucala je od zdravlja. Nije ju zanimalo pjevanje. Zanimali su je samo tjelesni, osjetilni uici. Mogla je jesti i piti koliko god je htjela i probaviti sve bez tekoa, i - ono to me je ubijalo - poto bi poistila sve sa svojeg tanjura, uinila bi isto i s mojime, to ja nikad u ivotu ne bih napravio budui da sam prilino gadljiv. I ona je bila iznimno snana, ali na neki sirov, zdrav nain. Mogla je udariti kao mukarac i povui kao konj. Da bih se umilio Patriciji, obiavao sam za njezinu obitelj obavljati iste poslove kao i za Sandrinu: istio sam bazen, skupljao suho lie s travnjaka, bacao smee i palio papire i ostali zapaljivi otpad.

U to se doba u Los Angelesu povealo zagaenje od paljenja smea u stranjim dvoritima. Moda zbog toga to smo ivjeli tako blizu ili zbog otvorenosti tih mladih ena, na kraju sam se ludo zaljubio u obje. Potraio sam savjet od vrlo neobinog mladia, Nicholasa van Hootena, koji mi je bio prijatelj. On je imao dvije djevojke i ivio je s objema, oito u stanju blaenstva. Poeo je, kako ree, s najjednostavnijim savjetom: kako se ponaati u kinu ako ima dvije djevojke. Rekao je da kad god ide u kino s obje djevojke, svu svoju pozornost posveti onoj koja sjedi s njegove lijeve strane. Nakon nekog vremena, djevojke bi otile na zahod i kad bi se vratile, on bi im rekao da zamijene mjesta. Anna bi sjela tamo gdje je prije bila Betty, i nitko nita ne bi primijetio. Uvjerio me je da je to prvi korak u dugotrajnom procesu koji e pripremiti djevojke da prihvate odnos u troje kao injenicu. Nicholas je bio prilino sklon otrcanim frazama pa je upotrijebio onaj banalni francuski izraz: menage a trois. Posluao sam njegov savjet i otiao s Patricijom i Sandy u kino gdje su se prikazivali nijemi filmovi u Aveniju Fairfax u Los Angelesu. Rekao sam Patriciji da sjedne s moje lijeve strane i svu sam pozornost usmjerio na nju. Otile su u zahod i kad su se vratile, rekao sam im da zamijene mjesta. Poeo sam se tada ponaati kako mi je savjetovao Nicholas van Hooten, ali Patricija nije pristajala na takve gluposti. Ustala je i otila iz kina, uvrijeena, poniena i strahovito ljuta. Htio sam potrati za njom i ispriati se, ali me je Sandra zaustavila. Pusti je, rekla je s otrovnim smjekom. Odrasla je. Ima dovoljno novaca, uzet e si taksi. Nasjeo sam i ostao u kinu ljubei se sa Sandrom, iako sam bio prilino uzrujan i osjeao se krivim. Bili smo usred strastvenog poljupca kad sam osjetio da me netko vue za kosu prema otraga. Bila je to Patricija. Sjedala su bila dosta labava i nagnuta unatrag. Snana je Patricija odskoila u stranu prije nego to su se sjedala na kojima smo sjedili Sandra i ja svalila na ljude iza nas. Zauo sam uasnute krikove dvoje ljudi koji su sjedili na kraju reda, kod prolaza. Nicholas van Hooten mi je dao lo savjet. Patricija, Sandra i ja vratili smo se kui u potpunoj tiini. Nekako smo se pomirili nakon burne prepirke pune udnih obeanja, suza i tekih rijei. Na odnos u troje gotovo nas je unitio. Nismo bili spremni za takve pothvate. Nismo znali kako razrijeiti pitanja sklonosti, morala, dunosti i

drutvenih normi. Nisam mogao ostaviti jednu od njih zbog one druge, a ni one nisu mogle ostaviti mene. Jednog dana, na vrhuncu stranog potresa, iz istog oaja, svi troje otili smo svatko svojim putem i vie se nismo vidjeli. Osjeao sam se potpuno unitenim. to god da sam inio, nisam ih mogao izbrisati iz sjeanja. Otiao sam iz Los Angelesa i bavio se svime i svaime samo da bih nekako prestao eznuti za njima. Bez pretjerivanja, iskreno mogu rei da sam se naao na dnu pakla i mislio sam da se nikad neu izvui. Da nije don Juan tako utjecao na moj ivot i moju osobnost, ne bih se izvukao iz pandi svojih osobnih demona. Priznao sam don Juanu da sam u svemu pogrijeio i da nisam smio uvlaiti te prekrasne ene u takvu prljavu, glupu igru za koju ni sam nisam bio spreman. Pogreka je bila u tome to ste vas troje bili tako opsjednuti sobom, ree don Juan. Tvoja te je samovanost gotovo unitila. Ako nema samovanosti, ostaju ti samo osjeaji. Razveseli me, nastavi, i napravi sljedeu jednostavnu i izravnu vjebu koja e ti mnogo znaiti: iz svojeg sjeanja na te dvije djevojke ukloni svaku optubu kojom se opravdava, kao 'ona mi je rekla ovo ili ono, i vikala je, a vikala je i ona druga, na MENE!' i ostani na razini svojih osjeaja. Da nisi bio toliko vaan samom sebi, to bi ti ostalo kao trajno osjeanje prema njima? Nepristrana ljubav za obje, rekoh gotovo se guei. I je li ona manja danas nego to je bila tada? upita don Juan. Ne, nije, don Juane, rekoh iskreno i osjetih onu istu bol koja me je godinama progonila. Ovog puta, zagrli ih iz svoje tiine, ree on. Ne budi bijednik. Toplo ih zagrli zadnji put. Ali s namjerom da je to zadnji put u ovom ivotu. Neka namjera doe iz tvoje tame, i ako ima ita u sebi, nastavi, kada im bude dao poklon, tvoj e se cijeli ivot saeti dva puta. Takvi potezi daju ratnicima izvanrednu lakou. Sluajui don Juanove upute, taj sam zadatak doista uzeo k srcu. Postalo mi je jasno da nee samo don Juan biti na gubitku ako ne uspijem. I ja bih bio na gubitku, i to god izgubio, jednako bi mi teko palo kao i don Juanu njegov gubitak. Izgubio bih mogunost suoiti se s beskonanou i postati je svjestan. Sjeanje na Patriciju Turner i Sandru Flanagan dovelo me je u teko stanje. Pogubni osjeaj nenadoknadiva gubitka, koji me je progonio sve ove godine, opet je oivio. Kad je don Juan probudio u meni takvo osjeanje, pouzdano sam znao da ima neto to nosimo

u sebi cijelog ivota, a moda i due, kao to bi on to rekao. Morao sam pronai Patriciju Turner i Sandru Flanagan. Don Juan me je upozorio da ako ih i naem, to ne znai da mogu ostati s njima. Imao sam vremena samo da se iskupim, da ih obaspem ljubavlju bez ikakve ljutnje, optuaba, samosaaljenja i pridavanja pretjerane vanosti sebi. Preda mnom bijae golem zadatak. Trebao sam otkriti to se s njima dogodilo i gdje sada ive. Poeo sam se raspitivati u ljudi koji su poznavali njihove roditelje. Roditelji su se odselili iz Los Angelesa, no nije bilo nikakvih naznaka o tome kamo su mogli otii. Nisam mogao pronai nikoga tko bi znao neto vie o njima. Pomiljao sam da dam oglas u novine. Ali onda pomislih da moda vie ne ive u Kaliforniji. Konano sam morao unajmiti privatnog detektiva. Preko svojih veza s ljudima koji rade u slubenom arhivu, i tko zna kojim sve putevima, za nekoliko sam tjedana uspio pronai njihovu adresu. Obje su ivjele u New Yorku, blizu jedna drugoj, a njihovo je prijateljstvo bilo jednako jako kao i nekada. Otiao sam u New York i prvo se javio Particiji Turner. Nije postala zvijezda Broadwaya kao to je eljela, ali je radila u kazalitu. Nisam se raspitivao je li glumica, pjevaica ili menader. Otiao sam u njezin ured. Nije mi rekla ime se bavi. Bila je okirana kada me je ugledala. Sjedili smo jedno do drugoga, drali se za ruke i plakali. Ni ja njoj nisam rekao to radim. Rekoh da sam je doao vidjeti jer bih joj elio neto darovati i na taj nain izraziti zahvalnost, i da se spremam na put te da se ne namjeravam vie vraati. emu takve teke rijei? pitala me je oito iskreno uznemirena. to namjerava uiniti? Jesi li bolestan? Ne izgleda bolesno. Ne, to je samo metafora, uvjeravao sam je. Vraam se u Junu Ameriku gdje se namjeravam skrasiti. Ovdje je prejaka konkurencija, teko je nai posao, to je sve. Ako elim uspjeti, morat u se potpuno posvetiti radu. Zagrlila me je s oitim olakanjem. Izgledala je isto kao i prije, samo to je bila mnogo vea, mnogo snanija, zrelija i vrlo elegantna. Ljubio sam joj ruke i preplavio me je osjeaj velike njenosti. Don Juan je imao pravo. Kad sam se oslobodio raznih optuaba, ostali su samo osjeaji. elim ti neto darovati, Patricija Turner, rekoh. Zatrai od mene to god hoe i ako je u mojoj moi, ja u ti to nabaviti. Jesi li se obogatio? rekla je smijui se. Svialo mi se kod tebe to to nikad nisi imao nita, a mislim da e tako i ostati. Sandra i ja

razgovaramo o tebi gotovo svakog dana. Zamiljamo da parkira automobile, ivi na raun ena i tome slino. Oprosti, ne moemo si pomoi, mi te jo volimo. Uporno sam traio da mi kae to bi eljela. Poela se smijati i istodobno su joj tekle suze. Hoe li mi kupiti krzneni kaput? pitala me je izmeu jecaja. Raskutrao sam joj kosu i rekao da hou. Ako ti se ne bude sviao, vrati ga u prodavaonicu i uzmi novac, rekoh. Smijala se i udarala me kao to je to nekad inila. Morala je nastaviti raditi. Rastali smo se poto sam joj obeao da u je opet posjetiti, ali ako ne budem mogao, rekoh, bit e to zato to me je ivot odveo na neku drugu stranu, no, uvijek e ostati u mojim mislima, dok sam iv, a moda i poslije. Doista sam se vratio, ali samo bih izdaleka gledao kako joj uruuju nerc. uo sam kako je vrisnula od oduevljenja. Taj sam dio zadatka obavio. Otiao sam, ali nisam lebdio, kako je to don Juan opisao. Otvorila mi se stara rana i poela je krvariti. Vani nije padala kia no grad je bio obavijen finom izmaglicom koja kao da mi se uvukla u kosti. Zatim sam otiao posjetiti Sandru Flanagan. ivjela je u jednome od newyorkih predgraa gdje se moglo doi vlakom. Pokucao sam na njezina vrata. Sandra je otvorila i zagledala se u mene kao da vidi duha. Problijedjela je. Bila je ljepa no ikada, moda zato to se popunila te je izgledala velika kao kua. Pa, pa ti, ti si to! mucala je ne mogavi izgovoriti moje ime. Jecala je i na trenutak je izgledalo kao da se ljuti, kao da mi neto predbacuje. Nisam joj dao mogunost da nastavi. Nisam rekao ni rijei, samo sam utio. Na posljetku je to djelovalo na nju. Uvela me je unutra i sjeli smo u dnevnu sobu. Otkuda ti ovdje? upitala je malo smirenijim glasom. Ne moe ostati. Udana sam! Imam troje djece! I vrlo sam sretna u braku. Rijei su joj same navirale. Bila je to prava paljba, bez daha mi je govorila o svomu muu, da je ovisan o njoj, da nije previe matovit, ali je dobar ovjek, da nije ba senzualan, da mora vrlo briljivo s njim postupati jer se lako zamara kad vode ljubav, boleljiv je pa esto ne ide na posao, ali je uspio napraviti troje prekrasne djece, no poslije treeg djeteta njezin mu koji se zove, ini mi se, Herbert, naprosto je odustao. Nije vie mogao, ali njoj to nije bilo vano.

Pokuavao sam je smiriti, ponavljajui stalno da sam je doao samo nakratko vidjeti i da nemam nikakvu najmjeru mijenjati njezin ivot ili joj dosaivati na bilo koji nain. Objasnio sam joj kako sam je teko naao. Doao sam se oprostiti, rekoh, i rei ti da si ti moja velika ljubav. elim ti darovati neki simbolini dar kao znak zahvalnosti i znak moje vjene ljubavi za tebe. Kao da je bila duboko potresena mojim rijeima. Nasmijala se otvoreno kao to je to i nekad inila. Zbog toga to su joj zubi bili razmaknuti, izgledala je poput djeteta. Rekao sam joj da je ljepa no ikada, to sam i mislio. Nasmijala se i rekla da ide na strogu dijetu, a da je znala da u je posjetiti, ve bi je odavno zapoela. Kada doem sljedei put, rekla je, bit e tanka kao nekad. Neprestano se prisjeala uasa kroz koje smo zajedno proli i govorila je o tome kako ju je to strano pogodilo. ak je pomiljala i na samoubojstvo, premda je bila predana katolkinja, ali je u djeci nala utjehu koja joj je bila potrebna; sve su to bile mladenake ludosti i one e uvijek ostati dio nas, no ipak ih moramo pokuati zaboraviti. Kad sam je pitao bi li eljela neto to bih joj mogao darovati kao znak zahvalnosti i ljubavi, nasmijala se i rekla isto to i Patricija Turner: da ja nikad nita nisam imao i da e to uvijek tako biti, jer mi je tako sueno. Uporno sam je nagovarao da kae neku svoju elju. Moe li mi kupiti karavan u koji e stati sva moja djeca? rekla je smijui se. eljela bih 'Pontiac' ili 'Oldsmobile' sa svim dodacima. Rekla je to sigurna da joj nikada ne bih mogao tako neto darovati. Ali jesam. Sljedeeg je dana trgovac automobilima odvezao karavan do Sandrine kue, a ja sam ga slijedio vozei njegov auto. Iz parkiranog automobila u kojem sam se skrivao uo sam kako se iznenadila; ali u skladu s njezinom senzualnom prirodom, njezino iznenaenje nije bilo izraz oduevljenja. Bila je to vie tjelesna reakcija, jecaj boli, zbunjenosti. Plakala je, no, znao sam da ne plae zato to je dobila dar. Izraavala je enju koju sam i ja tada osjetio. Svalio sam se na sjedalo. Kad sam se vraao vlakom u New York, i poslije zrakoplovom u Los Angeles, stalno sam imao osjeaj da se moj ivot blii kraju; kao da me je naputao brzinom pjeanog sata. Nisam se osjeao nimalo slobodnije ili drukije zato to sam zahvalio i oprostio. Naprotiv,

osjeao sam teret te udne ljubavi vie nego ikada. Plakalo mi se. Kroz glavu su mi neprestano prolazili naslovi koje je moj prijatelj Rodrigo Cummings izmislio za knjige koje nikada nee biti napisane. On se specijalizirao za pisanje naslova. Njegov najdrai naslov bio je Svi emo mi umrijeti u Hollywoodu, drugi je glasio Nikada se neemo promijeniti, a meni je bio najdrai O ivotu i grijesima Rodriga Cummingsa, koji sam kupio za 10 dolara. Svi su mi se ti naslovi motali po glavi. Ja sam bio Rodrigo Cummings, i bio sam zarobljen u vremenu i prostoru, i volio sam dvije ene vie od samog ivota, i to se nikada nee promijeniti. Kao i ostali moji prijatelji, i ja u umrijeti u Hollywoodu. Sve sam to kazao don Juanu kad sam ga izvjeivao o svojemu tobonjem uspjehu. On je to bez kolebanja odbacio. Rekao je da je to to osjeam samo posljedica preputanja samosaaljenju i da se vraevi moraju promijeniti ako hoe nekome zahvaliti i s njim se oprostiti i ako to doista i misle. Odmah svladaj osjeaj samosaaljenja, naredio je. Izbaci iz glave misao da pati, i to ti ostaje kao trajni osjeaj? Ostao mi je trajni osjeaj da sam objema enama dao svoj posljednji dar. Ne radi obnavljanja odnosa, ili nanoenja bola bilo kome, ukljuujui i mene, nego u istinskom duhu na koji me je don Juan pokuavao uputiti - u duhu ratnika-putnika ija je jedina vrlina, ree on, odrati sjeanje na sve ono to je na njega ostavilo dubokog traga, iji je jedini nain da zahvali i oprosti in arolije - pohranjivanje u tiinu svega onoga to voli i to je volio.

========================================================

========================================================

S onu stranu sintakse

Razvodnik

Bio sam u don Juanovoj kui u Sonori, vrsto sam spavao kad me je don Juan probudio. Gotovo sam cijelu prethodnu no probdio razmiljajui o idejama koje mi je objanjavao. Dosta si se odmarao, ree odluno, gotovo ljutito, dok me je tresao drei me za ramena. Nemoj se predavati umoru. Tvoj umor nije samo umor. To je elja da te se ostavi na miru. Neto se u tebi opire bilo kakvu uznemiravanju. No, najvanije je da napregne taj dio u sebi, sve dok se ne slomije. Idemo pjeaiti. Don Juan je bio u pravu. Jedan dio mene nikako nije podnosio da ga se uznemiruje. elio sam spavati danima i ne misliti na don Juanove ideje o vraanju. Potpuno protiv svoje volje, ustao sam i slijedio ga. Don Juan je pripremio doruak koji sam pohlepno pojeo kao da nisam danima jeo, potom smo izali iz kue i krenuli prema istoku, u smjeru planina. Bio sam toliko bunovan da nisam ni primijetio da je rano jutro, sve dok nisam ugledao sunce koje se nadvilo tono nad istonim planinskim lancem. Htio sam rei don Juanu da sam cijelu no spavao ne pomaknuvi se, ali me je on uutkao. Ree da idemo u planine na izvianje, traiti neke osobite biljke. to e uiniti s biljkama koje skupi? pitao sam ga im smo krenuli. One nisu za mene, ree sa smijekom. Biljke su za mojeg prijatelja, botaniara i ljekarnika. On ih koristi za spravljanje napitaka. Je li on Yaqui, don Juane? ivi li ovdje u Sonori? upitah. Ne, nije Yaqui i ne ivi u Sonori. Upoznat e ga jednog dana. Je li vra, don Juane? Da, jest, odgovorio je suho. Upitao sam ga tada mogu li neke biljke odnijeti u Botaniki vrt Kalifornijskog sveuilita da ih identificiraju.

Svakako, svakako! ree. Otkrio sam da kad god kae svakako, ne misli ozbiljno. Bilo je oito da mi uope nije namjeravao dati bilo kakve primjerke za identifikaciju. Veoma sam se zainteresirao za njegova prijatelja vraa i htio sam da mi kae vie o njemu, moda da ga opie, ispria mi gdje ivi i kako ga je upoznao. Eeee, eeee! ree don Juan kao da sam ja neki konj. Stani malo, stani malo! Tko si ti? Profesor Lorca? eli li prouavati njegov spoznajni sustav? Zali smo duboko pod suhe obronke planine. Don Juan je hodao satima ravnomjernim korakom. Mislio sam da je zadatak za taj dan bio samo hodanje. Konano se zaustavio i sjeo na sjeno vitu stranu planinskog obronka. Vrijeme je da se upusti u jedan od najveih pothvata za vraa, ree don Juan. O kakvu to pothvatu govori, don Juane? pitao sam. Zove se rekapitulacija, ree. Stari su vraevi to nazivali prepriavanjem dogaaja iz ivota, i za njih je to bila jednostavna tehnika, sredstvo da se prisjete to su radili sa svojim uenicima i to su im govorili. Za njihove je uenike ta tehnika imala istu vrijednost: ona im je omoguavala da se sjete to su njihovi uitelji radili s njima i to su im govorili. Trebalo se dogoditi nekoliko drastinih prevrata u drutvu, kao to su osvajanja i unitenja naroda, prije no to su stari vraevi shvatili da ta tehnika ima dalekosene posljedice. Misli li na panjolska osvajanja? upitao sam. Ne, ree. To je bio samo lag na torti. Bilo je drugih prevrata prije toga, mnogo pogubnijih. Kad su ovdje stigli panjolci, starih vraeva vie nije bilo. Njihovi uenici koji su preivjeli bili su tada ve vrlo lukavi. Znali su kako se trebaju pobrinuti za sebe. To je taj novi narataj vraeva koji je tehniku starih vraeva preimenovao u rekapitulaciju. Vrijeme je snaan poticaj, nastavi. Za vraeve openito, vrijeme je vrlo bitno. Za mene je osobit izazov to to u vrlo ogranienomu, zbijenomu vremenskom razdoblju moram natrpati u tebe sve to treba znati o vraanju u apstraktnom smilu, a da bih to mogao uiniti, moram u tebi osloboditi prostor koji je za to n u a n . Kakav prostor? O emu ti govori, don Juane? Vraevi kreu od pretpostavke - da bi neto mogao unijeti, mora postojati prostor za to, ree. Ako si do ruba ispunjen svakodnevnim problemima, onda nema prostora za neto novo. Prostor se

mora stvoriti. Razumije li to ti hou rei? Vraevi starog doba su vjerovali da rekapitulacija neijeg ivota stvara taj prostor. Ona to doista i ini, a i mnogo vie od toga. Nain na koji vraevi rade rekapitulaciju vrlo je formalan, nastavi on. Sastoji se od popisivanja svih ljudi koje je vra ikada upoznao, s time da popis obuhvaa sadanji trenutak i see sve do samog poetka vraeva ivota. Kada je popis gotov, vra kree od prve osobe na popisu i pokuava se prisjetiti svega to o njoj zna, doslovce svake pojedinosti. Bolje je krenuti od sadanjosti prema prolosti jer su sjeanja iz sadanjosti svjea, te se na taj nain izotrava sposobnost sjeanja. Proces sjeanja popraen je odreenim nainom disanja. Praktiari udiu zrak polako i kontrolirano, jedva primjetnim pokretom okreu glavu zdesna nalijevo, i na isti nain izdiu. Rekao je da bi udisanje i izdisanje trebalo tei u prirodnom ritmu; ako se die prebrzo, udasi i izdasi mogu prijei u neto to je nazvao zamarajuim disanjem - disanjem koje se poslije mora usporiti da bi se opustili miii. I to da ja radim sa svime time, don Juane? pitao sam. Poni jo danas sastavljati svoj popis, ree. Podijeli ga po godinama, zanimanjima, organiziraj ga na koji god hoe nain, ali neka bude sloen prema vremenskom slijedu, tako da pone s osobom koju si posljednju upoznao, a zavri s mamom i tatom. Potom se sjeti svega o njima. Nije to nikakva velika mudrost. Dok bude vjebao, shvatit e to radi. Pri sljedeem posjetu don Juanu rekao sam mu da sam vrlo pomno razmiljao o dogaajima iz svojeg ivota, ali da mi je vrlo teko strogo se pridravati zadana oblika i popisivati osobe, jednu po jednu. Pri rekapitulaciji dogaaja uglavnom su mi misli vrludale u svim smjerovima. Doputao sam dogaajima da me nose i odreuju put kojim e se kretati moje sjeanje. Svojom bih voljom otprilike odredio neko vremensko razdoblje. Primjerice, krenuo bih od ljudi koji su povezani s mojim studijem antropologije, ali bih sjeanju dopustio da me nosi bilo kamo u granicama toga vremenskog razdoblja, od posljednjih dogaaja do dana kad sam krenuo na Kalifornijsko sveuilite. Rekoh don Juanu da sam se sjetio neega vrlo neobinoga, neega to sam bio potpuno zaboravio. Naime, nisam imao pojma da Kalifornijsko sveuilite postoji dok jedne veeri nije u Los Angeles doputovala budua cimerica moje djevojke. Otili smo po nju u

zranu luku. Ona se spremala studirati muzikologiju na Kalifornijskom sveuilitu. Njezin je zrakoplov stigao rano uveer, pa me je zamolila da je odvezem do sveuilinoga kampusa da pogleda kako izgleda mjesto na kojem e provesti sljedee etiri godine svojeg ivota. Znao sam gdje se kampus nalazi jer sam onuda proao bezbroj puta vozei Sunset Bulevarom prema plai. Ali nikada nisam uao u kampus. Semestar je bio zavrio i naili smo na samo nekoliko ljudi koji su nas uputili prema odsjeku za glazbu. Kampus je bio pust, no meni se osobno inilo da se preda mnom prostire najdivniji prizor na svijetu. Bio je to uitak za moje oi. inilo se kao da zgrade ive nekom vlastitom energijom. Ono to je trebao biti kratak obilazak glazbenog odsjeka pretvorilo se u podrobno razgledanje itava kampusa. Zaljubio sam se u Kalifornijsko sveuilite. Moj zanos kvarila je samo nestrpljivost moje djevojke, koju je ivcirala moja upornost da pregledamo taj cijeli, golemi kampus, spomenuo sam don Juanu. Do vraga, to tu ima gledati? derala se na mene pobunivi se. Kao da nikad u ivotu nisi vidio kampus! Kad vidi jedan, vidio si sve. Mislim da samo pokuava svojom umjetnikom duom zadiviti moju prijateljicu! Nije bilo tako. Strasno sam im pokuavao objasniti da me se najiskrenije dojmila ljepota svega oko mene. Osjeao sam da te zgrade odiu silnom nadom, obeanjima, a opet, nisam mogao izraziti svoje subjektivno stanje. Gotovo sam cijeli ivot provela u koli, protisnula je moja djevojka kroza zube, i zlo mi je od toga, gadi mi se! Sve je to sranje! Sve je to mlaenje prazne slame, a nitko te ne priprema za pravi ivot, za preuzimanje odgovornosti. Kad sam spomenuo da bih elio tu studirati, jo se vie razbjesnjela. Nai posao! zaderala se. Suoi se sa ivotom od osam do pet, i prestani srati! To je ivot: posao od osam do pet, etrdeset sati tjedno! Vidjet e koliko e nauiti! Pogledaj mene - ja sam odlino kolovana, a nisam sposobna ni za jedan posao. Znao sam samo da nikad nisam vidio tako prekrasno mjesto. Tada sam odluio da u studirati na Kalifornijskom sveuilitu, bez obzira na sve, kakve me god muke ekale. Moja je elja dolazila iz dubine mojeg bia, pa ipak to nije bila potreba za trenutnim zadovoljenjem. Ispunjavalo me je neto poput strahopotovanja.

Ispriao sam don Juanu kako me je nervozna reakcija moje djevojke tako neugodno iznenadila da sam je odjednom vidio u sasvim novom svjetlu, i, koliko se sjeam, bilo je to prvi put u mojem ivotu da su neije primjedbe ostavile na mene tako snaan dojam. Pokazala mi se jedna strana njezina karaktera koju nikad prije nisam opazio i koja me je strano preplaila. Mislim da sam je grozno osuivao, rekoh don Juanu. Nakon naeg posjeta sveuilitu, razili smo se. Kao da se Kalifornijsko sveuilite isprijeilo izmeu nas. Znam da je glupo razmiljati na takav nain. Nije glupo, ree don Juan. Bilo je to sasvim opravdano. Dok si hodao kampusom, siguran sam da si imao snaan doivljaj namjere. Namjeravao si biti tamo i sve to se tome usprotivilo morao si odbaciti. Ali nemoj pretjerati, nastavi. Dodir ratnika-putnika vrlo je lagan, iako je to rezultat vjebe. Ruka ratnika-putnika u poetku je teka, vrsta, eljezna, ali ona postaje poput ruke duha koja je nainjena od koprenaste pauine. Ratnik-putnik ne ostavlja nikakve znakove, nikakve tragove. To je pravi izazov za ratnika-putnika. Don Juanova su objanjenja izazvala u meni duboko neraspoloenje i utonuo sam u stanje gorkog samooptuivanja jer sam shvatio kroz to malo prepriavanja svojih doivljaja da imam iznimno teku ruku, da sam opsjednut, sklon vladanju. Ispriao sam to don Juanu. Snaga rekapitulacije i jest u tome, ree don Juan, da skuplja sve smee iz naeg ivota i izbacuje ga na povrinu. Tada je don Juan u glavnim crtama opisao sloene aspekte svijesti i opaanja, na kojima se temelji rekapitulacija. Rekao je da e mi izloiti niz ideja koje nikako ne smijem shvatiti kao teoriju vraeva, jer su te ideje, koje su uobliili amani starog Meksika, proizile iz njihova iskustva, iz toga to su izravno vidjeli energiju kako struji svemirom. Upozorio me je da e mi prikazati jedinice tog ureenja, ali da ih pritom nee pokuati klasificirati ili rangirati po nikakvim unaprijed odreenim mjerilima. Mene ne zanimaju klasifikacije, nastavi. Ti si cijelog ivota neto klasificirao. Odsad e morati izbjegavati klasificiranje. Kad sam te neki dan pitao zna li neto o oblacima, nabrojao si mi imena svih oblaka i postotak vlage koji bi svaki od njih trebao sadravati. Bio si pravi meteorolog. Ali kad sam te pitao zna li to bi ti osobno mogao uiniti s oblacima, nisi imao pojma o emu govorim.

Klasifikacije su svijet za sebe, nastavi. Kad pone neto klasificirati, klasifikacija te preuzme i poinje vladati tobom. Ali budui da klasifikacije nikad ne polaze od dogaaja koji stvaraju energiju, one uvijek ostaju suhe klade. One nisu drvee; one su samo klade. Objasnio mi je da su vraevi starog Meksika vidjeli da se svemir sastoji od energetskih polja u obliku svijetleih vlakana koja se slobodno kreu svemirom. Gdje god su pogledali, vidjeli su bezbroj milijardi vlakana. Takoer su vidjeli da se ta energetska polja organiziraju u struje svijetleih vlakana, struje koje su stalne, vjene sile svemira, a taj su tok ili struju vlakana povezanu s rekapitulacijom stari vraevi nazvali tamnim morem svijesti ili Orlom. Rekao je da su ti vraevi takoer otkrili da je svako stvorenje u svemiru povezano s tamnim morem svijesti u sredinjoj svijetleoj toki koja je vidljiva kada se stvorenja opaaju kao energija. Objasnio je da se u toj svijetleoj toki, koju su stari vraevi nazvali spojnom tokom, skuplja opaanje zahvaljujui tajanstvenom aspektu tamnog mora svijesti. Don Juan je tvrdio da milijarde energetskih polja iz cijelog svemira, u obliku svijetleih vlakana uviru u spojnu toku ljudskih bia i prolaze kroz nju. Ta se energetska polja pretvaraju u osjetilne podatke, a osjetilni se podaci potom tumae i opaaju kao svijet koji poznajemo. Don Juan je nastavio objanjavati da je ono to svijetlea vlakna pretvara u osjetilne podatke tamno more svijesti. Vraevi vide tu preobrazbu i nazivaju je sjajem svijesti, svjetlom koje se iri kao sjajni krug oko spojne toke. Tada me je upozorio da e mi rei neto to je prema miljenju vraeva od presudne vanosti za razumijevanje dosega rekapitulacije. Naglasivi vanost svojih rijei, objasnio mi je da ono to mi nazivamo osjetilima u organizmu nisu nita drugo doli stupnjevi svijesti. Iz toga je izveo da ako prihvatimo da su osjetila tamno more svijesti, tada moramo priznati da je i tumaenje koje nastaje na temelju osjetilnih podataka to ih primaju osjetila, takoer tamno more svijesti. Potom mi stade nairoko i nadugako objanjavati da je nain na koji se suoavamo sa svijetom oko nas rezultat opeljudskog sustava tumaenja kojime je opremljen svaki ovjek. Takoer ree da svaki ivi organizam mora imati sustav tumaenja koji mu omoguuje da djeluje u svojoj okolini. Vraevi koji su doli nakon apokaliptikih prevrata o kojima sam ti govorio, nastavi, vidjeli su da u trenutku smrti tamno more svijesti usie, da tako kaem, kroz spojnu toku, svijest ivih bia. Oni su takoer vidjeli da se tamno more svijesti na trenutak koleba

kad se suoi s vraevima koji su sagledali i prepriali cijeli svoj ivot. Neki su to uinili tako temeljito, a da toga i nisu bili svjesni, da je tamno more svijesti preuzelo njihovu svijest u obliku ivotnog iskustva, ali nije dotaknulo njihovu ivotnu snagu. Vraevi su otkrili ogromnu istinu o silama svemira: tamno more svijesti eli samo nae ivotno iskustvo, a ne nau ivotnu snagu. Pretpostavke don Juanova objanjenja bile su mi nerazumljive. Ili, moda bi bilo tonije rei da sam na neki neodreeni nain, duboko u sebi shvaao da su pretpostavke njegova objanjenja vrlo funkcionalne. Vraevi vjeruju, nastavi don Juan, da dok rekapituliramo svoj ivot, sve krhotine, kao to ti rekoh, isplivaju na povrinu. Shvaamo koje su nae nedosljednosti, u emu se ponavljamo, ali se neto u nama jako protivi rekapitulaciji. Vraevi kau da je put slobodan tek nakon divovskih preokreta, kada se na platnu naeg sjeanja pojavi dogaaj koji nas iz temelja uzdrma svojom zastraujuom jasnoom svake pojedinosti. Taj nas dogaaj prenese u stvarni trenutak u kojem smo to ivjeli. Vraevi takav dogaaj nazivaju razvodnikom jer nakon njega svaki dogaaj koji dotaknemo ponovno proivljavamo umjesto da ga se samo sjeamo. Hodanje uvijek potie sjeanja, nastavi don Juan. Vraevi drevnog Meksika vjerovahu da sve to doivimo pohranjujemo kao osjet u stranji dio nogu. Oni su smatrali da je stranji dio noge spremite ovjekove osobne povijesti. A sada poimo proetati po planinama. Hodali smo dok se nije gotovo smrailo. Mislim da si dosta hodao, ree don Juan kad smo se vratili u kuu, i da si sada spreman za zahvat pomou kojega vraevi nalaze razvodnika - dogaaj iz tvojeg ivota koji e se s takvom jasnoom ocrtati u tvojem sjeanju da e ti osvijetliti, poput reflektora, sve druge dogaaje u tvojim rekapitulacijama, istom ili slinom jasnoom. Sloi ono to vraevi nazivaju komadiima slagalice za rekapitulaciju. Neto e te navesti na to da se sjeti dogaaja koji e ti posluiti kao razvodnik. Ostavio me je samoga uputivi mi posljednje upozorenje. Uini to to bolje moe, ree, daj sve od sebe. Ukipio sam se na trenutak, moda zbog tiine koja je vladala oko mene. Potom osjetih podrhtavanje, neku vrstu trzaja i stezanja u prsima. Teko sam disao, no prsa su mi se odjednom proistila, duboko sam udahnuo i navrla su mi sjeanja na davno zaboravljen

dogaaj iz djetinjstva, koji mi se naglo pokazao poto je godinama bio zatoen u meni. Bio sam u radnoj sobi svojeg djeda, gdje je drao stol za bilijar, i s njim sam igrao bilijar. Imao sam gotovo 9 godina. Moj je djed bio vrlo vjet u bilijaru i poduavao me je svemu to je znao, sve dok nisam postao dovoljno dobar da mu budem ozbiljni protivnik. Provodili smo sate i sate igrajui bilijar. Postao sam tako vjet da sam ga jednog dana porazio. Od tada me nikako nije mogao pobijediti. Mnogo sam mu puta poputao da bih mu ugodio, ali je on to znao i to ga je strahovito ljutilo. Jednom se tako razbjesnio da me je lupio tapom po glavi. Kad sam imao 9 godina, na djedovu alost i oduevljenje, mogao sam izvesti karambol za karambolom bez zaustavljanja. Jednom je bio toliko jadan i iznerviran dok smo igrali da je bacio tap i rekao mi neka sam igram. Kako sam bio uporan po prirodi, mogao sam se natjecati sam sa sobom i bezbroj puta igrati istu igru sve dok njome nisam savreno ovladao. Jednog je dana djeda posjetio ovjek poznat po svojim vezama u svijetu kocke, i sam vlasnik salona za bilijar. Razgovarali su i igrali bilijar kad sam ja sluajno uao u sobu. Htio sam se odmah povui, ali me je djed zgrabio i uvukao u sobu. To je moj unuk, ree tom ovjeku. Drago mi je, odgovori ovjek. Dobacio mi je strog pogled i potom ispruio ruku, a aka mu je bila velika kao glava neke normalne osobe. Prestraio sam se. Po grohotnom smijehu shvatio sam da zna koliko mi je neugodno. Rekao je da se zove Falelo Quiroga, a ja sam promrmljao svoje ime. Bio je vrlo visok i vrlo dobro odjeven. Imao je prugasto plavo odijelo s dvostrukim kopanjem, a hlae su mu bile zvonaste, odlinoga kroja. Vjerojatno je ve preao pedesetu, no bio je dotjeran i u dobroj formi, osim to mu se malo nazirao trbuh. Nije bio debeo; ini se da je htio ostaviti dojam ovjeka koji je dobro uhranjen i kojemu nita ne nedostaje. Veina ljudi u mojemu rodnom gradu bila je mrava. Bili su to ljudi koji su mnogo radili da zarade za ivot i nisu imali vremena misliti na lijepe stvari. inilo se da je Falelo Quiroga posve drukiji. Njegova je cijela pojava odavala ovjeka koji ima vremena samo za ono lijepo u ivotu. Bio je ugodna izgleda. Imao je isto i dobro izbrijano lice i blage plave oi. Drao se samouvjereno poput kakva lijenika. Ljudi u

mojem gradu su govorili da je svakoga mogao odobrovoljiti i da je trebao biti sveenik, odvjetnik ili lijenik, a ne kockar. Takoer se govorilo da kockanjem zarauje vie novaca nego svi lijenici i odvjetnici zajedno. Kosa mu je bila crna i pomno poeljana ali prilino prorijeena. Pokuavao je prikriti koliko je oelavio eljajui kosu prema naprijed, preko ela. Imao je etvrtastu eljust i zavodljiv osmijeh. Zubi su mu bili veliki, bijeli i dobro odravani, to je bilo neobino u kraju gdje je broj pokvarenih zuba dostizao ogromne razmjere. Dvije druge vane znaajke Falela Quiroga, za mene, bila su njegova ogromna stopala i runo izraene, crne lakirane kone cipele. Bio sam oaran time to njegove cipele nisu uope kripale dok je hodao gore-dolje po sobi. Bio sam naviknut uti kako mi se djed pribliava po kripi njegovih cipela. Moj unuk odlino igra bilijar, ree moj djed, kao usput, Falelu Quirogi. Kako bi bilo da mu dam svoj tap i da on igra s tobom, a ja u gledati? Ovo dijete zna igrati bilijar? upitao je veliki ovjek djeda, smijui se. Da, da, zna on igrati, uvjeravao ga je djed. Dakako, ne tako dobro kao ti, Falelo. Zato ga ne iskua? A da ti bude zanimljivije, da ne misli kako mora poputati mojem unuku, moemo se i okladiti za neto sitno. to kae na ovaj ulog? Stavio je debeo snop zguvanih novanica na stol i osmjehnuo se Falelu Quirogi maui glavom kao da izaziva velikog ovjeka da prihvati okladu. Isuse, tako mnogo novaca? ree Falelo Quiroga upitno se zagledavi u mene. Otvorio je novanik i izvadio nekoliko uredno sloenih novanica. To je za mene bio jo jedan iznenaujui detalj. Moj je djed imao obiaj drati novac po depovima, i to sav zguvan. Kad je neto plaao, morao je izravnati novanice da bi ih mogao izbrojati. Falelo Quiroga nije nita rekao, ali sam znao da se osjea kao razbojnik. Osmjehnuo se mojem djedu i iz potovanja prema njemu, stavio novac na stol. Moj je djed pruzeo ulogu suca i odredio broj karambola za igru te bacio novi da vidi tko e biti prvi. Falelo Quiroga je pobijedio. Daj sve od sebe, nemoj tedjeti maloga, poticao ga je djed. Ne mora imati nikakvih obzira prema ovomu malom dripcu, niti prema mojem novcu!

Posluavi djedov savjet, Falelo Quiroga se trudio koliko je mogao, ali je u jednom asu promaio karambol za dlaku. Uzeo sam tap. Mislio sam da u se onesvijestiti, ali vidjevi ar s kojim je djed skakao oko mene, smirio sam se, a osim toga, ivciralo me je to to je Falelo Quiroga pucao od smijeha kad je vidio kako drim tap. Bio sam prenizak da bih se naslonio na stol, kao to je uobiajeno, pri igranju bilijara. Ali je djed bio ustrajan i neizmjerno strpljiv uitelj, te me je poduio igrati na dukiji nain. Ispruivi ruku otraga, drao bih tap sa strane, iznad ramena. to radi kad treba dosegnuti sredinu stola? pitao je Falelo Quiroga smijui se. Dri se za rub stola, ree moj djed suho. To se smije, zna. Djed mi je priao i protisnuo kroza zube da e mi sve tapove slomiti na glavi ako pokuam biti pristojan i izgubiti. Znao sam da ne misli tako; na taj je nain samo izraavao povjerenje koje je imao u mene. Pobijedio sam s lakoom. Djed je bio tako oduevljen da se to rijeima ne da opisati, ali zaudo, i Falelo Quiroga. Smijao se dok je obilazio oko stola i udarao po rubovima. Djed me je kovao u zvijezde. Otkrio je Quirogi moj najbolji rezultat i alio se da sam tako izvrstan zato to me na vjebanje namamio kavom i danskim kolaima. Ma nemoj, ma nemoj! Quiroga je stalno ponavljao. Potom je otiao; djed je pokupio novac od oklade i cijela je zgoda ubrzo zaboravljena. Djed mi je obeao da e me voditi u restauraciju i astiti najboljim objedom u gradu, ali nikada to nije uinio. Bio je vrlo krt; bilo je poznato da se razmee samo sa enama. Dva dana poslije, prila su mi dvojica golemih mukaraca koja su radila za Falela Quirogu, kad sam izlazio iz kole. Falelo Quiroga te eli vidjeti, jedan od njih ree dubokim glasom. Poziva te da doe k njemu na kavu i danske kolae. Da nije rekao kava i danski kolai, vjerojatno bih pobjegao. Tada se sjetih da je djed rekao Falelu Quirogi da bih se prodao za kavu i danske kolae. Rado sam otiao s njima. Meutim, nisam mogao hodati brzo kao oni, pa me je jedan od njih dvojice, onaj ije je ime bilo Guillermo Falcon, podigao i nosio obgrlivi me svojim ogromnim rukama. Smijao se pokazujui krive zube. Uivaj to te nosim, mali, ree. Dah mu je grozno zaudarao. Jel' te ikad itko nosio? Po tome kako se migolji, rekao bih da nije! Groteskno se hihotao.

Sreom, Falelo Quiroga nije stanovao daleko od kole. Gospodin Falcon me je spustio na kau u jednom uredu. Tamo je Falelo Quiroga sjedio za velikim radnim stolom. Ustao je i rukovao se sa mnom. Odmah je naruio kavu i ukusne danske kolaie i nas dvojica smo poeli prijateljski avrljati o djedovoj farmi pilia. Pitao me je bih li htio jo kolaa, a ja sam rekao da bih. Nasmijao se i sam mi je donio cijeli pladanj nevjerojatno finih kolaa iz pokrajnje sobe. Poto sam se doslovce prederao, pristojno me je upitao bih li pristao pokatkad doi u njegov salon za bilijar u sitne sate po noi i odigrati nekoliko prijateljskih igara s nekim ljudima koje on odabere. Spomenuo je kao usput da je rije o velikoj svoti novca. Otvoreno je rekao koliko ima povjerenja u mene i dodao da e mi platiti postotak od zaraenog novca za utroeno vrijeme i trud. Jo je rekao da poznaje mentalitet moje obitelji; oni bi zasigurno smatrali da nije u redu to mi daje novac, iako je to zapravo plaa. Tako je obeao da e mi novac stavljati u banku na poseban raun, ili bi moda bilo jo praktinije da plaa sve raune koje napravim u prodavaonicama u gradu ili u restauracijama. Nisam povjerovao niti u jednu rije koju je izgovorio. Znao sam da je Falelo Quiroga varalica, reketar. Meutim, svidjela mi se zamisao da igram bilijar s nepoznatim ljudima i tako sam se s njim pogodio. Hoe li mi davati kavu i kolae kao danas? pitao sam. Svakako, mali, odgovorio je. Ako bude igrao za mene, kupit u ti pekarnu! Imat e i pekara samo za sebe. Dajem ti rije. Upozorio sam Falela Quirogu da je jedini problem to to neu moi izai iz kue; imao sam previe tetaka koje su bdjele nada mnom kao jastrebovi, a osim toga, moja je spavaa soba bila na drugom katu. Nema problema, uvjeravao me je Falelo Quiroga. Ti si prilino lagan. Gospodin Falcon e te uloviti u ruke ako skoi s prozora. On je velik kao kua! Preporuujem ti da veeras rano legne. Gospodin Falcon e te probuditi zvidanjem i bacanjem kamenia u prozor. Ipak mora paziti jer je on nestrpljiv. Otiao sam kui osjeajui veliko uzbuenje. Nisam mogao zaspati. Bio sam sasvim budan kad sam uo zvidukanje gospodina Falcona i udaranje kamenia u prozorsko okno. Otvorio sam prozor. Tono ispod mene, na ulici, stajao je gospodin Falcon. Skoi mi u ruke, mali, ree priguenim glasom pokuavajui ga pretvoriti u glasni apat. Ako ne pogodi moje ruke, neu te

uhvatiti, past e i poginuti. Zapamti. Nemoj da moram trati. Samo naciljaj ruke i skoi. Skoi! Skoio sam i on me je uhvatio s lakoom kao da sam od vate. Spustio me je i zapovjedio mi da trim. Budui da sam se tek probudio iz duboka sna, rekao je da me mora natjerati da trim kako bih se potpuno razbudio dok doemo do salona za bilijar. Te sam noi igrao s dvojicom mukaraca i oba sam puta pobijedio. Popio sam najbolju kavu i pojeo najbolje kolae koji se uope mogu zamisliti. Bio sam u oblacima. Bilo je otprilike sedam ujutro kad sam se vratio kui. Nitko nije primijetio da me nema. Bilo je vrijeme za kolu. Sve je proteklo u najboljem redu, osim to sam bio tako umoran da su mi se oi sklapale cijelog dana. Otada je Falelo Quiroga slao gospodina Falcona po mene dva do tri puta tjedno, a ja sam pobijedio u svakoj igri koju mi je namijenio. Odravi obeanje, platio je sve to bih kupio, ukljuujui jela u mojoj omiljenoj kineskoj restauraciji, kamo sam odlazio svakog dana. Katkad bih ak pozvao i prijatelje koji bi se na smrt preplaili kad bih ja vritei istrao iz restauracije, im bi mi konobar donio raun. udili su se to nas policija nikada nije privela zato to smo jeli u restauraciji, a nismo plaali raune. Najvea mi je muka bila to to nikad nisam zamiljao da u se morati nositi s nadama i oekivanjima svih onih koji su se kladili na mene. No, najgore od najgorega dogodilo se kad je jedan odlian igra iz susjednog mjesta izazvao Falela Quirogu i uloio ogromnu svotu novca u okladu. Bilo je to jedne kobne noi. Moj se djed razbolio i nije mogao spavati. Cijela je obitelj bila na nogama. Nitko nije iao spavati. inilo mi se da se ne mogu iskrasti iz kue, ali mi nepopustljivo zvidanje gospodina Falcona i kamenii to su udarali u prozor nisu dali mira, pa sam se odvaio i skoio s prozora ravno u njegove ruke. inilo se kao da su se svi mukarci iz grada skupili u salonu za bilijar. Napeta su me lica bez rijei preklinjala da ne izgubim. Neki od mukaraca otvoreno su mi govorili da su uloili svoju kuu i itavo imanje. Jedan je mukarac, napola se alei, rekao da je uloio i svoju enu; ako ne pobijedim, postat e rogonja ili ubojica. Nije tono objasnio hoe li ubiti enu da ne bi postao rogonja ili mene zato to sam izgubio. Falelo Quiroga je koraao gore-dolje po sobi. Unajmio je masera za mene. Htio je da se opustim. Maser mi je stavio vrue runike na rune zglobove, a hladne runike na elo. Na noge mi je navukao vrlo udobne, mekane cipele kakve jo nikada nisam nosio. Imale su

tvrde vojnike pete i anatomske uloke. Falelo Quiroga mi je ak nabavio i francusku kapu da mi kosa ne bi padala na elo i udobne, iroke hlae s remenom. Polovica od ljudi koji su stajali oko stola za bilijar bili su stranci iz drugoga grada. Zurili su u mene. Imao sam osjeaj da su eljeli da umrem. Falelo Quiroga je bacio novi da odlui tko e poeti igru. Moj je protivnik bio Brazilac kineskog podrijetla, mlad, okrugla lica, vrlo elegantan i siguran u sebe. On je prvi poeo i izveo je zastraujui broj karambola. Po boji lica Falela Quiroge znao sam da je blizu sranog udara, a tako su izgledali i drugi koji su sve uloili u moju pobjedu. Te sam noi igrao izvrsno i napravio sam gotovo isti broj karambola kao i moj protivnik. Kako sam se po rezultatu pribliavao svojem protivniku, nervoza onih koji su se kladili na mene dostigla je vrhunac. Falelo Quiroga je bio histeriniji od svih. Derao se na svakoga i traio je da se otvore prozori kako mi ne bi smetao dim od cigareta. Htio je da mi maser izmasira ruke i ramena. Konano, morao sam sve to privesti kraju, te sam na brzinu izveo osam karambola, koliko mi je bilo potrebno da pobijedim. Oduevljenje onih koji su se kladili na mene bilo je neopisivo. No, to mi nije bilo vano jer je ve bilo jutro, pa su me morali to prije odvesti kui. Tog sam dana bio beskrajno iscrpljen. Iz uviavnosti, Falelo Quiroga nije poslao nikoga po mene cijeli tjedan. Meutim, jednog je poslijepodneva gospodin Falcon doao po mene u kolu i odveo me u salon za bilijar. Falelo Quiroga je bio iznimno ozbiljan. ak mi nije ponudio kavu i danske kolae. Poslao je sve van iz ureda i preao ravno na stvar. Primaknuo je svoj stolac blizu mojem stolcu. Stavio sam mnogo novaca na tvoj raun u banku, ree sveanim tonom. Ispunio sam svoje obeanje i dajem ti rije da u se uvijek brinuti za tebe. Zna da je to istina! Ako uini ono to u ti sada rei, zaradit e toliko novaca da vie nee morati raditi niti jedan jedini dan u ivotu. Hou da sljedeu igru izgubi za jedan karambol. Znam da ti to moe. Ali mora promaiti samo za dlaku. to dramatinije, to bolje. Zanijemio sam. Nita nisam razumio. Falelo Quiroga je ponovio to trai od mene i objasnio da e se anonimno kladiti na moj poraz i uloiti sve to ima, i da e to biti na novi dogovor. Gospodin Falcon pazi na tebe ve mjesecima, doda. Mogu ti samo rei da gospodin Falcon troi svu svoju snagu da bi te zatitio, ali bi on svoju snagu mogao i drukije upotrijebiti.

Prijetnja Falela Quiroge nije mogla biti oitija. Mora da mi je na licu vidio uas, pa se malo opustio i nasmijao. Ali se ne mora brinuti zbog toga, ree ohrabrujui me, jer mi smo braa. To mi je bilo prvi put u ivotu da sam se naao u bezizlaznom poloaju. Htio sam pobjei od Falela Quiroge koliko me noge nose jer je u meni probudio uasan strah. Ali istodobno, arko sam elio ostati; elio sam da mogu u svakoj prodavaonici kupiti to god mi se prohtije, a ponajvie, da mogu jesti u bilo kojoj restauraciji bez plaanja. No, nikad se do tada nisam morao odluiti za jedno od toga. Neoekivano, barem za mene, moj se djed preselio u drugi kraj, prilino udaljen od naega grada. Bilo je to kao da je znao to se zbiva i mene je poslao tamo prije drugih. Sumnjam da je zapravo znao o emu je bila rije. ini se da je djedova odluka o mojem preseljenju opet bila posljedica njegove intuicije. Don Juanov me je povratak prenuo iz sjeanja. Izgubio sam osjeaj za vrijeme. Zaudo, uope nisam osjeao glad. Bio sam uznemiren. Don Juan je upalio petrolejku i objesio je o avao na zidu. Njezino prigueno svjetlo bacalo je neobine sjene koje su plesale po sobi. Trebao mi je jedan trenutak da mi se oi priviknu na polumrak. Obuzela me je neka duboka tuga. Bio je to neobian osjeaj koji kao da nije bio moj, neka sveobuhvatna enja koja je dolazila iz polumraka, ili moda osjeaj da sam uhvaen u stupicu. Bio sam toliko umoran da sam htio otii, a istodobno, arko sam elio ostati. Sabrao sam se od don Juanova glasa. Kao da je znao zato sam tako duboko uznemiren i tome je prilagodio svoj glas. Strogost njegova glasa pomogla mi je da vratim nadzor nad neime to se lako moglo pretvoriti u histerinu reakciju koja dolazi od umora i velikoga psihikog uzbuenja. Prepriavanje dogaaja za vraa je arolija, ree. To nije samo prianje pria. To je vienje onoga to lei u osnovi dogaaja. Zato je prianje tako strahovito vano. Na zahtjev don Juana, ispriao sam mu svoje doivljaje s Falelom Quirogom. To je to, ree zadovoljno i stade se smijuljiti. Jedini komentar koji imam jest da se ratnici-putnici umiju nositi s udarcima. Oni slijede poetni poticaj u kretanju, ma kamo ih to odvelo. Mo ratnika-putnika proistjee iz toga to su uvijek budni da bi proizveli maksimalan

uinak od minimalnog poticaja. A njihova se snaga, ponajvie, ogleda u tome to se ne upleu u tijek dogaaja. Dogaaji imaju vlastitu silu, vlastitu gravitaciju, a putnici su samo putnici. Sve oko njih samo je za njihove oi. Na taj nain putnici konstruiraju znaenje svake situacije a da nikada ne postavljaju pitanje zato se neto dogodilo ovako ili onako. Danas si se sjetio dogaaja u kojem je saet cijeli tvoj ivot, nastavio je. Uvijek se ponovno nalazi u situaciji koja je jednaka onoj koju nikada nisi razrijeio. Ti zapravo nisi morao izabrati hoe li prihvatiti ili odbiti sudjelovanje u mutnim poslovima Falela Quiroge. Beskonanost nas uvijek dovodi u taj uasan poloaj u kojemu moramo izabrati, nastavi. Teimo beskonanosti no istodobno elimo pobjei od nje. Ti bi mi elio rei da odem, da se utopim u jezeru, da nestanem, ali istodobno, neto te tjera da ostane. Bilo bi ti neizmjerno lake kad bi naprosto morao ostati ovdje.

Meuigra energije na obzoru

JASNOA RAZVODNIKA predstavljala je nov poticaj za moju rekapitulaciju. Novo raspoloenje zamijenilo je staro. Od tog sam se asa poeo prisjeati dogaaja iz svojeg ivota s luakom jasnoom. Bilo je to ba kao da sam u sebi imao ugraenu pregradu koja me je sputavala, proputajui samo oskudne i nejasne tragove sjeanja, a sada ju je razvodnik probio. Moja sposobnost sjeanja za mene je prije ovog dogaaja bila neko nejasno pozivanje na ono to se dogodilo, ali to sam uglavnom nastojao zaboraviti. Zapravo, proli me dogaaji iz mojeg ivota nisu uope zanimali. Stoga, iskreno reeno, nisam uope vidio nikakva smisla u toj uzaludnoj vjebi rekapitulacije koju mi je don Juan praktiki nametnuo. Od tog bi me zadatka odmah svladao strahovit umor, a jedina je korist bila ta to bih ubrzo uvidio da mi nedostaje koncentracije. Ipak sam posluno sastavio popise ljudi i naprezao se ne bih li toboe prizvao u sjeanje u kakvim sam odnosima s njima bio. Nemogunost da se usredotoim na te ljude nije me obeshrabrila. Ispunjavao sam ono to sam smatrao svojom dunou, neovisno o tome kako sam se stvarno osjeao. Zahvaljujui vjebanju, jasnije sam se mogao prisjetiti prolih dogaaja, pa sam mislio da dobro napredujem. Mogao sam prilino jasno osvijetliti, da tako kaem, dogaaje koje bih odabrao, to me je istodobno i veselilo i plailo. Poto mi je don Juan, meutim, izloio ideju o razvodniku, mo mojeg sjeanja postala je takva da uope ne nalazim rijei kojima bih to mogao opisati. Drei se popisa ljudi koji sam napravio, izveo sam vrlo formalnu rekapitulaciju, strogo se pridravajui pravila, onako kako je to don Juan traio od mene. Ali s vremena na vrijeme, neto bi u meni popustilo, neto bi me prisililo da se usredotoim na dogaaje koji nisu imali veze s mojim popisom. Ti bi me dogaaji, koji su se s

luakom jasnoom ocrtavali u mojem sjeanju, tako potpuno zaokupili da bih utonuo u njih, moda dublje nego onda kada sam ih proivljavao. Svakog puta kad bih na taj nain rekapitulirao prolost, imao bih neki odmak koji mi je omoguavao da vidim ono to sam previdio kada sam s mukom kroz to prolazio. Prvi put me je sjeanje na jedan dogaaj iz prolosti potreslo do temelja kada sam drao predavanje na fakultetu u Oregonu. Studenti zadueni za organizaciju vozili su mene i jo jednoga kolegu antropologa u kuu u kojoj smo trebali prespavati. Namjeravao sam prenoiti u motelu, ali su oni inzistirali da nas odvezu do te kue u kojoj e nam biti udobnije. Rekli su da je u prirodi i da nema nikakve buke: najmirnije mjesto na svijetu, bez telefona i bilo kakva uznemiravanja izvana. Budala kakva sam ve bio, pristao sam ii s njima. Ne samo da me je don Juan upozorio da budem sam, kad god je to mogue, nego je i zahtijevao da se pridravam njegovih uputa, to sam ja veinom i inio, ali je bilo prigoda u kojima bi prevladala drutvena strana mojeg bia. Organizatori su nas odvezli u kuu, prilino udaljenu od Portlanda, koja je pripadala profesoru koji je imao slobodnu godinu. Zaas su upalili sva svjetla u kui i ispred nje. Nalazila se na brdu, a oko nje su bili postavljeni reflektori. Bila je tako osvijetljena da se zasigurno vidjela s udaljenosti od desetak kilometara. Nakon toga su se studenti na brzinu pokupili, to me je iznenadilo jer sam mislio da e ostati i da emo razgovarati. Kua je bila drvena s kosim krovom, mala, ali vrlo vrsto graena. Imala je ogromnu dnevnu sobu i na polukatu spavau sobu. Tono iznad spavae sobe, u toki u kojoj su se sastajale krovne grede poloene u obliku slova A, visjelo je raspelo prirodne veliine na neobinoj kuki koja se vrtjela, a bila je zabodena u glavu Isusova lika. Svjetlost koja je dolazila od reflektora sa zida obasjavala je raspelo. Bio je to vrlo dojmljiv prizor, tim vie to se kuka okretala kripei kao da je nepodmazana. Kupaonica je pruala vrlo neobian prizor. Ploice na stropu, zidovima i podu bile su od zrcala, a cijela je kupaonica bila osvijetljena crvenkastim svjetlom. Nisi mogao ui u kupaonicu a da se ne vidi iz svakoga moguega kuta. Uivao sam u svim tim neobinostima kue koje su mi izgledale velianstveno. Kad je, meutim, dolo vrijeme za spavanje, naao sam se u nebranom grou. Naime, u kui je bio samo jedan uzak, tvrd, gotovo asketski krevet, a moj prijatelj antropolog tako je kaljao da sam

mislio da e uskoro dobiti upalu plua. Teko je disao i svaki put kad se zakaljao ispljunuo bi sluz. Otiao je ravno u krevet i zaspao. Traio sam neko mjesto gdje bih mogao prilei. Nita nisam mogao nai. Kua je bila krajnje neudobna. Osim toga, bilo je hladno. Studenti su upalili svjetla, ali ne i grijanje. Bezuspjeno sam pokuavao otkriti gdje se ukljuuje grijanje, ili gdje se nalaze prekidai za reflektore, ili bilo koje svjetlo u kui. Prekidai su bili na zidu, ali ini se da su se sva svjetla palila i gasila preko glavnog prekidaa. Sva su svjetla gorjela, a ja nisam znao kako ih ugasiti. Jedino mjesto gdje sam mogao spavati bio je tanak, mali prostira, a jedino ime sam se mogao pokriti bila je tavljena koa ogromne francuske pudlice. Oito je to bila ljubimica kue pa su je htjeli ouvati; imala je sjajne oi, poput crnih pikula, i otvorena usta iz kojih je virio jezik. Glavu sam okrenuo dolje prema koljenima. Ipak sam se morao pokriti zadnjim dijelom koe koja mi je bila na vratu. Njezinu sam glavu osjeao kao neki teak predmet meu koljenima. Bilo je to vrlo neugodno! Da je bilo mrano, ne bi mi toliko smetalo. Skupio sam neto prljavog rublja i smotao ga u jastuk. Ostatak sam upotrijebio to sam bolje mogao da prekrijem kou pudlice. Nisam mogao zaspati cijelu no. Dok sam tako leao, u sebi sam se proklinjao zato to sam bio tako glup i nisam posluao don Juanov savjet. Tada mi je s luakom jasnoom pred oima proao cijeli moj ivot. Sjetio sam se dogaaja koji je don Juan nazvao razvodnikom, jednako jasno kao i prije, ali uvijek sam nekako napola zanemarivao ono to mi se dogaalo kad sam bio s don Juanom, mislei da je u njegovoj prisutnosti sve mogue. Ovog puta, meutim, bio sam sam. Mnogo godina prije nego to sam upoznao don Juana, crtao sam reklame na zgradama. Moj se gazda zvao Luigi Palma. Jednog je dana Luigi dobio posao da izradi reklamu za unajmljivanje i prodaju vjenanica i smokinga. Reklamu je trebalo naslikati na stranjem zidu jedne stare zgrade. Vlasnik prodavaonice, koja je bila smjetena u toj zgradi, htio je da reklama bude velika da bi je vidjeli mogui kupci. Luigi je trebao nacrtati mladenku i mladoenju, a ja sam trebao ispisati slova. Popeli smo se na ravan krov zgrade i postavili skele. Bio sam prilino zabrinut iako nisam imao nikakva razloga za to. Ispisao sam desetke reklama na visokim zgradama. Luigi je mislio da sam se poeo bojati visine, ali da e me to proi. Kad smo trebali poeti s radovima, spustio je skele nekoliko metara ispod krova

i skoio na ravne daske. On je otiao na jednu stranu, a ja sam ostao na drugoj da mu ne bih smetao. Luigi je bio umjetnik. Poeo se praviti vaan. Radio je tako nagle i krivudave poteze kistom da se skela stala ljuljati na sve strane. Zavrtjelo mi se u glavi. Htio sam se vratiti na ravni krov pod isprikom da trebam jo boje i drugi slikarski pribor. Uhvatio sam se za rub krova i pokuao se podignuti rukama, ali su mi noni prsti zapeli meu daskama na kojima sam stajao. Pokuao sam povui nogama skelu prema zidu; to sam vie nastojao privui skelu, to sam je vie odmicao od zida. Umjesto da mi pomogne izvui noge, Luigi je sjeo i poeo se omotavati uetom kojim je skela bila privrena za krov. Prekriio se i gledao me je prestraeno. Potom je kleknuo, tiho zaplakao i poeo se moliti. Ja sam se i dalje drao za rub krova borei se za ivot; snagu mi je davao osjeaj da u ako ostanem priseban, moi sprijeiti udaljavanje skele od zida. Nisam se smio pustiti. Bio sam na trinaestom katu i ekala me je sigurna smrt. Iako nam je ivot visio o koncu, ponaajui se kao pravi gazda, Luigi mi je doviknuo, sav u suzama, da bih se trebao pomoliti. Kleo se da emo obojica poginuti i da nam ne preostaje nita drugo nego moliti se za spas naih dua. Na trenutak sam se zapitao bi li molitva mogla pomoi. Odluih se ipak za dozivanje u pomo. Zacijelo su stanari uli kako viem i pozvali vatrogasce. Doista mi se inilo da su prole samo dvije-tri sekunde izmeu mojeg dozivanja u pomo i trenutka kad su stigli vatrogasci na krov i zgrabili Luigija i mene, te uvrstili skelu. Zapravo, visio sam s ruba zgrade najmanje dvadesetak minuta. Kad su me vatrogasci konano povukli na krov, potpuno sam prestao vladati sobom. Povraao sam po tvrdom krovu, bilo mi je zlo od straha i odvratnog smrada vrue smole. Dan je bio vru; na raspuklim dijelovima krovnog pokrivaa smola se topila od vruine. Muke kroz koje sam proao bile su toliko strane da ih se nisam elio sjeati, pa sam na kraju poeo halucinirati da su me vatrogasci podigli u toplu, utu sobu; poloili su me u izvanredno udoban krevet i ja sam mirno zaspao, u svojoj pidami, siguran, izvan svake opasnosti. Drugi se dogaaj silovitom snagom pojavio u mojem sjeanju. Ugodno sam razgovarao sa skupinom prijatelja kad sam, bez ikakva vidljiva razloga, ostao bez daha pod pritiskom misli, sjeanja koje je u prvom trenutku bilo nejasno, a potom se pretvorilo u doivljaj koji me je potpuno zaokupio. Njegova je snaga bila tolika da sam se

morao ispriati prijateljima i na trenutak povui u stranu. Moji su se prijatelji, kao da su razumjeli moju reakciju, razili bez ikakva komentara. U sjeanju mi se pojavio dogaaj koji se odigrao kad sam iao u zavrni razred srednje kole. Moj najbolji prijatelj i ja smo obiavali na putu do kole prolaziti pokraj velike vile s ogradom od kovana eljeza, visokom barem dva metra, koja je zavravala otrim iljcima. Iza ograde se prostirao velik, dobro odravan, zelen travnjak po kojem se etao golem, otar pas, njemaki ovar. Svakog dana, prolazei onuda, draili bismo psa i ekali da izlije svoj bijes na nas. Pas bi se fiziki zaustavio na eljeznoj ogradi, ali njegov bijes kao da je sezao do nas, preko ograde. Moj je prijatelj uivao u tome da svakog dana razjari psa, nadmeui se s njime kao da je to borba razuma i sirove snage. Stao bi samo nekoliko centimetara od psee njuke koja je virila kroz eljezne reetke, najmanje petnaestak centimetara. Iskesio bi zube ba kao i pas. Predaj se, predaj se! vikao bi moj prijatelj svakog puta. Pokori se! Pokori se! Jai sam od tebe! Njegovo svakodnevno iskazivanje umne nadmoi, koje je trajalo barem pet minuta, nije imalo nikakva utjecaja na psa, osim to bi se svakog puta sve vie razbjesnio. Kao da je to bio dio svakodnevnog obreda, moj me je prijatelj uvjeravao da e mu se pas na kraju ili pokoriti ili e se toliko razbjesnjeti da e tu, pred naim oima odapeti od sranog udara. Bio je toliko uvjeren u to da sam i ja poeo oekivati trenutak kad e se pas sruiti mrtav. Jednog jutra kad smo onuda prolazili, psa nije bilo. Malo smo priekali, ali se nije pojavio, no tada smo ga ugledali na kraju velikog travnjaka. inilo se da nas ne vidi i mi smo polako krenuli dalje. Krajikom oka spazio sam psa kako svom snagom juri prema nama. Kad je bio otprilike dva, dva i pol metra udaljen od ograde, odbio se od zemlje i divovskim je skokom preskoio. Bio sam siguran da e mu iljci razderati trbuh, ali jedva ih dotaknuvi, tresnuo je na zemlju kao vrea krumpira. Na tren pomislih da je mrtav, no, bio je samo zateen. Odjednom je ustao i umjesto da se baci na onoga koji ga je uvijek izazivao, stade trati za mnom. Skoio sam na krov automobila, ali automobil nije bio nita za psa. Odbio se od zemlje i skoio tako visoko da me je gotovo epao. Skotrljao sam se nekako s krova i popeo na prvo drvo, malo krljavo drvce koje je jedva moglo izdrati moju teinu. Bio sam siguran da e se drvo raspuknuti po sredini i da u pasti ravno u ralje psa koji e me rastrgati na komade.

Na drvetu sam bio gotovo izvan njegova dohvata. Ali je pas i dalje skakao, kesio zube i uhvatio mi hlae, te ih stao derati zubima. Osjetio sam njegove zube na stranjici. No, onog asa kad sam se popeo na vrh drveta, koji nije mogao dosegnuti, bio sam spaen, i pas je otiao. Naprosto je otrao niz ulicu, moda u potrazi za mojim prijateljem. U kolskoj mi je ambulanti medicinska sestra rekla da od vlasnika psa moram traiti potvrdu da je pas cijepljen protiv bjesnila. Mora to napraviti, rekla je strogo. Moda si ve zaraen bjesnilom. Ako ti vlasnik odbije pokazati potvrdu o cijepljenju, ima pravo pozvati policiju. Razgovarao sam s pazikuom vile u kojoj je ivio pas. Optuio me je da sam na prijevaru namamio najboljega vlasnikova psa, ivotinju s pedigreom, na ulicu. Pazi to radi, ree ljutitim glasom. Pas se izgubio. Vlasnik e te strpati u zatvor ako nas i dalje bude gnjavio. Ali moda sam zaraen bjesnilom, rekao sam iskreno uasnut. Fuka mi se, moe imati i kugu, to se mene tie, odbrusio je ovjek. Gubi se! Pozvat u policiju, priprijetio sam. Zovi koga god hoe, odbrusi. Ako pozove policiju, okrenut emo je protiv tebe. Moj je gospodar utjecajan i on to moe uiniti! Povjerovao sam mu, a medicinskoj sam sestri lagao da je pas pobjegao i da nema vlasnika. Boe moj! uskliknula je ena. Onda se pripremi na najgore. Moda u te morati poslati lijeniku. Navela je niz simptoma na koje sam trebao obratiti pozornost i ekati da vidim hoe li se pojaviti. Rekla je da su injekcije protiv bjesnila strano bolne i da se daju potkono u trbuh. Ne bih to poeljela ni najgorem neprijatelju, dodala je, a njezine su me rijei bacile u oaj. Nakon toga uslijedila je moja prva prava depresija. Samo sam leao u krevetu prepoznavajui sve simptome koje mi je medicinska sestra nabrojila. Na kraju sam otiao u kolsku ambulantu i preklinjao enu da mi da uputnicu za injekciju protiv bjesnila, ma koliko me to boljelo. Izazvao sam skandal. Uhvatila me je prava histerija. Nisam bio zaraen bjesnilom, ali sam bio sasvim izvan sebe. Ispriao sam don Juanu sve potankosti o ta dva dogaaja kojih sam se jasno sjeao. Nita mu nisam preutio. Nije imao nikakvih primjedaba. Nekoliko je puta kimnuo glavom.

Pri prisjeanju na ta dva dogaaja, don Juane, rekoh, osjeajui da zvuim vrlo uzbueno, bio sam potpuno histerian. Tijelo mi se treslo. Bilo mi je muno u elucu. Ne elim rei da je to bilo kao kad sam doivio te dogaaje, jer to nije istina. Doista sam ih ponovno proivio, oba puta. I kad to vie nisam mogao izdrati, pobjegao sam u sadanjost. Za mene je to bio skok u budunost. Imao sam mo da preskoim vrijeme. Moj skok u prolost nije bio nagao; dogaaj je tekao polagano, kao to to i jest u sjeanjima. Na kraju sam skoio naglo u budunost: u svoj sadanji ivot. Neto se u tebi poelo lomiti, to je sigurno, konano je progovorio. To se ve dugo dogaa, ali svakog puta do sada, kad bi to neto bilo krajnje ugroeno, ono se uspijevalo oporaviti. Imam osjeaj da je sada potpuno puknulo. Nakon jo jedne duge stanke, don Juan mi je objasnio da su vraevi drevnog Meksika vjerovali, kao to mi je ve rekao, da imamo dva uma i da je samo jedan od njih stvarno na. Uvijek sam mislio da don Juan govori kako se na um sastoji od dva dijela i da jedan od njih stalno miruje jer mu drugi dio uskrauje mogunost izraavanja. Sve to mi je o tome govorio, shvaao sam u prenesenom smislu, kao objanjenje oite nadmoi lijeve modane polutke nad onom desnom, ili neto slino. Za rekapitulaciju postoji jo jedna tajna mogunost, nastavi don Juan. Ba kao to sam ti rekao da postoji i tajna alternativa smrti, mogunost dostupna samo vraevima. to se tie umiranja, tajna mogunost lei u tome da bi ljudi mogli zadrati ivotnu snagu i odrei se samo svoje svijesti, proizvoda njihova ivota. Kad je rije o rekapitulaciji, samo vraevi mogu izabrati tajnu mogunost da poveaju mo svojega pravog uma. Sjeanje koje te progoni, nastavi on, moe dolaziti samo iz tvojega pravog uma. Drugi um, koji svi imamo i koji nam je zajedniki, nazvao bih jeftinim modelom: ekonomina snaga, jedna veliina koja pristaje svima. No, o tome emo poslije. Sada nas zanima nastupanje razarajue sile. Ali pritom ne mislim na silu koja tebe razara, nego na silu koja razara ono to vraevi nazivaju stranom ugradnjom, koju nosi u sebi kao i svako drugo ljudsko bie. Uinak sile koja se obara na tebe i razara stranu ugradnju jest da ona izbacuje vraeve iz njihove sintakse. Pozorno sam sluao don Juana, ali ne bih mogao rei da sam razumio to mi govori. Zbog nekoga neobinog razloga, koji mi je bio

nepoznat ba kao i uzrok mojih ivih sjeanja, nisam mu mogao postaviti nikakvo pitanje. Znam kako ti je teko, ree odjednom don Juan, izai na kraj s tom stranom tvojeg ivota. Svaki vra kojega poznajem proao je to. Mukarci koji kroz to prolaze pate neizmjerno vie od ena. Pretpostavljam da su ene tako graene da mogu vie podnijeti. Vraevi starog Meksika, djelujui kao skupina, pokuali su uiniti sve da bi ublaili utjecaj razarajue sile. Danas nam je nemogue djelovati zajedniki, stoga moramo skupiti snagu da se u samoi suoimo sa silom koja e nam oduzeti mo govora, jer se ne moe na prikladan nain opisati ono to se zbiva. Don Juan je bio u pravu. Nisam mogao objasniti niti opisati djelovanje koje su na mene imala ta sjeanja. Don Juan mi ree da se vraevi suoavaju s nepoznatime u najobinijim zgodama. Kada se suoe s time i ne mogu rastumaiti ono to opaaju, moraju se osloniti na neki vanjski izvor koji e ih usmjeriti. Taj je izvor don Juan nazvao beskonanou ili glasom duha i rekao da ako vraevi ne pokuavaju biti racionalni u vezi s onime to se ne moe racionalizirati, duh im nepogreivo kae to je to. Don Juan me je poduavao da prihvatim ideju o beskonanosti kao o sili koja ima glas i koja je svjesna same sebe. U skladu s time, pripremio me je da budem spreman uti taj glas i uvijek djelovati uinkovito, a da se pri tome, to je manje mogue, oslanjam na primjere iz prolosti i apriorne tvrdnje. Nestrpljivo sam ekao da mi glas duha kae to je smisao mojih sjeanja, ali se nita nije dogodilo. Jednog dana, kad sam bio u knjiari, jedna me je djevojka prepoznala i prila mi. Bila je visoka i tanka i imala je nesiguran glas poput djevojice. Pokuavao sam se ponaati prijateljski da joj ne ni bilo neugodno, kad odjednom osjetih energetsku promjenu. Bilo je to kao da se u meni oglasilo neko zvono i kao da je njegov zvuk dolazio iz prolosti, i bez utjecaja moje volje, sjetio sam se jo jednog dogaaja koji sam bio potpuno zaboravio. Preplavilo me je sjeanje na kuu moje bake i mog djeda. Bila je to prava bujica, tako silovita, razorna, i opet sam se morao povui u kut. Tresao sam se kao da sam dobio groznicu. Tada mi je vjerojatno bilo osam godina. Djed mi je neto govorio. Rekao mi je da je njegova najvanija dunost uputiti me na pravi put. Imao sam dva bratia moje dobi: Alfreda i Luisa. Moj je djed nemilosrdno zahtijevao da priznam kako je Alfredo doista prekrasan. U mojoj sam viziji uo djedov hrapav, priguen glas.

Alfredu nije potrebna nikakva preporuka, rekao mi je tom prigodom. Dovoljno je samo da se negdje pojavi i sva su mu vrata otvorena jer svi njeguju kult ljepote. Svi vole lijepe ljude. Ljudi im zavide, ali ele biti s njima u drutvu. Pogledaj mene. Ja sam zgodan, zar ne? Iskreno sam se sloio s djedom. Bez sumnje, bio je vrlo naoit mukarac. Imao je sitne kosti, vedre plave oi, fine crte lica i istaknute jagodice. Sve je na njegovu licu bilo savreno skladno - nos, usta, oi, brada. Svijetla mu je kosa padala preko uiju, zbog ega je izgledao poput vilenjaka. Bio je svjestan sebe i koristio je svoje prednosti koliko god je mogao. ene su ga oboavale; prvo, kao to je govorio, zbog njegove ljepote, i drugo, zato to ih nije ugroavao. On je to, dakako, obilno iskoritavao. Tvoj brati Alfredo je roeni dobitnik, nastavio je moj djed. On nikad nee morati dolaziti nepozvan na zabavu jer e uvijek biti prvi na popisu gostiju. Jesi li ikada primijetio kako se ljudi na ulici zaustavljaju da bi ga pogledali i kako ga ele dotaknuti? Tako je lijep da se bojim da bi mogao postati obina budala, ali to je druga pria. Recimo da e se pretvoriti u neodoljivu protuhu. Djed je usporedio bratia Louisa s Alfredom. Rekao je da je Louis priprost i malo bedast, ali da ima zlatno srce. A onda je preao na mene. elimo li nastaviti s naim usporedbama, ree, mora iskreno priznati da je Alfredo lijep, a Luis dobar. A sad pogledajmo tebe; ti nisi ni lijep ni dobar. Ti si pravi kujin sin. Nitko te nee pozvati na zabavu. Mora se pomiriti s time da e se morati sam pozvati ako bude htio ii na neku zabavu. Tebi se nikad nee otvarati vrata kao Alfredu zato to je lijep, ili kao Luisu zato to je dobar, i tako e ti morati ulaziti kroz prozor. Njegova analiza trojice unuka bila je tako tona da sam se rasplakao. Sve to je rekao bilo konano. to sam vie plakao, on je bio sve zadovoljniji. Svoje je izlaganje zavrio najpogubnijim upozorenjem. Nema potrebe da se osjea loe, ree jer nema niega uzbudljivijega nego ulaziti kroz prozor. Da bi to mogao uiniti, mora biti pametan i oprezan. Mora paziti na sve i biti spreman na beskrajna ponienja. Kad si prisiljen ulaziti kroz prozor, nastavi, znai da zasigurno nisi na popisu gostiju; stoga tvoja prisutnost nije poeljna, mora se dobro preznojiti da bi ostao. Jedini je nain sve ih opiniti. Vriti!

Zahtijevaj! Savjetuj! Stvori dojam da si glavni! Kako bi te mogli izbaciti kad si ti glavni? Sjeanje na taj prizor snano me je uznemirilo. Tu sam zgodu potisnuo tako duboko da sam je potpuno zaboravio. Meutim, ono ega sam se uvijek sjeao bilo je njegovo upozorenje da moram biti glavni, to mi je zacijelo ponavljao godinama. Nisam imao mogunosti pozabaviti se tim dogaajem ili zadubiti se u njega jer je drugi zaboravljeni dogaaj izronio iz prolosti jednakom silinom. Tu sam bio s djevojkom za koju sam bio zaruen. U to smo vrijeme oboje tedjeli za vjenanje i za kuu u kojoj emo ivjeti. uo sam sebe kako zahtijevam da imamo zajedniki bankovni raun; nisam htio pristati ni na to drugo. Osjeao sam da je moram poduiti glede tedljivosti. uo sam sebe kako joj govorim gdje treba kupovati odjeu i koliko najvie smije potroiti. Onda sam se vidio kako poduavam njezinu mlau sestru voziti auto i kako sam doslovce poludio kad mi je rekla da se namjerava odseliti iz roditeljske kue. Zaprijetio sam joj da joj vie neu davati satove vonje. Rasplakala se i priznala mi je da hoda sa svojim efom. Izletio sam iz auta i poeo udarati nogama po vratima. Ni to nije bilo sve. uo sam sebe kako govorim ocu svoje zarunice da se ne odseli u Oregon kao to je planirao. Derao sam se iz sve snage, urlajui da bi to bilo glupo. Doista sam vjerovao da su moji argumenti protiv selidbe neupitni. Tono sam izraunao koliko bi izgubio tim potezom i predoio sam mu brojke. Vidjevi da uope ne obraa pozornost na ono to sam mu pokuavao objasniti, zalupio sam vratima i iziao, kipei od bjesa. Moja je zarunica svirala gitaru u dnevnoj sobi. Istrgnuo sam joj gitaru iz ruku i derao se da ju je obgrlila umjesto da svira, kao da je posrijedi neko bie, a ne tek obian glazbeni instrument. Moja elja da nametnem svoju volju prelazila je sve granice. Nisam pravio nikakve razlike; tko god mi je bio blizak pretvarao se u predmet koji sam elio posjedovati i oblikovati slijedei svoje hirove. Nisam se vie morao udubljivati da bih otkrio smisao svojih ivopisnih vizija. Nametnula mi se misao, kao da je dola izvana, snagom argumenta koji ne trpi pogovora. Upozorila me je na moju slabost: uvijek sam elio svima upravljati. Ne samo da sam morao biti glavni nego sam morao vladati svakom situacijom; ta je misao bila usaena u mene. Nain na koji su me odgajali samo je pojaao taj nagon, i ono to je u poetku bila sklonost, poslije, u odrasloj dobi, pretvorilo se u nunost.

Bio sam svjestan da je nesumnjivo rije o beskonanosti. Don Juan ju je opisao kao svjesnu silu koja se promiljeno uplee u ivot vraa. A sada se uplee u moj. Znao sam da me beskonanost upozorava na neto, putem ivih sjeanja na zaboravljene doivljaje, na moj dubok snaan nagon za vladanjem, i da me tako priprema za neto to prelazi granice mojeg iskustva. Znao sam sa zastraujuom sigurnou da e se neto preprijeiti, da e mi oduzeti mogunost da budem glavni. Znao sam da mi je potrebna, vie no ikad, trezvenost, lakoa i preputanje da bih se mogao suoiti s onime za to sam osjeao da dolazi. Dakako, sve sam to ispriao don Juanu i dao sam si oduka opirno opisujui svoja razmiljanja, nadahnuto iznosei zakljuke do kojih sam doao, o moguem znaenju uspomena koje mi naviru u sjeanja. Don Juan se dobrohotno nasmijao. Sve je to psiholoko pretjerivanje, slika onoga to bi ti elio, ree. Kao i uvijek, trai objanjenja u kojima bi uzrok i posljedica slijedili linearno jedno iz drugoga. Svaki dogaaj kojeg se sjeti sve se ivlje ocrtava u tvojem sjeanju i sve te vie izluuje jer si, kao to sam ti rekao, uao u jedan nepovratni proces. Tvoj pravi um izranja, budi se iz mrtvila u kojem se nalazio cijelog ivota. Beskonanost je dola po tebe, nastavi. Ma kojim sredstvima se sluila kako bi te upozorila na to, ona ne mogu imati nikakav drugi smisao, razlog ili vrijednost, osim onoga koji imaju. Ti bi se, meutim, trebao pripremati za silovite nasrtaje beskonanosti. Morao bi stalno biti pripravan da primi snaan udarac koji e ti ona zadati. To znai imati zdrav, trezven pristup, na taj se nain vraevi suoavaju s beskonanou. Od don Juanovih mi je rijei ostao gorak okus u ustima. Zapravo sam osjeao da se sprema napad na mene i toga sam se bojao. Budui da sam cijeli ivot proveo skrivajui se iza neke povrne aktivnosti, predao sam se poslu. Drao sam predavanja u raznim kolama po junoj Kaliforniji, gdje su moji prijatelji radili. Pisao sam neumorno. Mogu slobodno rei da sam hrpu rukopisa bacio u smee jer nisu ispunjavali uvjete koje je, prema don Juanu, neki tekst morao zadovoljavati da bi bio prihvatljiv za beskonanost. Rekao je da sve to radim mora biti in vraanja - in slobodan od tuih oekivanja, od straha od neuspjeha, od nade u uspjeh. Moram se osloboditi kulta ja; sve to radim mora biti impromptu, djelovanje arolije, slobodno preputanje poticajima beskonanoga.

Jedne sam veeri sjedio za radnim stolom pripremajui se za svoju svakodnevnu aktivnost pisanja. U glavi mi je bilo mutno. Mislio sam da mi se zavrtjelo zato to sam prenaglo ustao s prostiraa na kojem sam vjebao. Zamaglilo mi se pred oima. Vidio sam ute mrlje. Mislio sam da u se onesvijestiti. Sve me je vie hvatala nesvjestica. Preda mnom se pojavila ogromna crvena mrlja. Poeo sam duboko disati pokuavajui se smiriti da bi mi se razbistrila slika. Potpuno sam se umirio, tako da sam primijetio kako me je poela obavijati neprobojna tama. Glavom mi je prola misao da sam u nesvijesti. Meutim, mogao sam napipati stolac, radni stol; sve sam oko sebe osjeao kroz tamu koja me je okruivala. Don Juan ree da su vraevi iz njegove loze jednime od najpoeljnijih rezultata unutranje tiine smatrali specifinu meuigru energije, kojoj uvijek prethodi jaka emocija. Osjeao je da su moja sjeanja sredstva koja me trebaju uznemiriti do krajnjih granica i uvesti u stanje u kojem u osjetiti tu meuigru. Takvo uzajamno djelovanje oituje se u razliitim bojama koje se projiciraju na bilo koji vidokrug u svakodnevnom svijetu, a to moe biti planina, pa nebo, zid ili naprosto dlanovi ruke. Objasnio mi je da ta igra raznih boja poinje blijedoljubiastom bojom koja se pojavljuje na obzoru poput finog poteza kistom. S vremenom se taj blijedoljubiasti potez kistom iri, sve dok ne prekrije itav obzor, poput olujnih oblaka koji prekrivaju nebo. Uvjeravao me je da se tada pojavljuje mrlja posebne, arko crvene boje, poput boje ipka, koja kao da izbija iz blijedoljubiastih oblaka. Kako vraevi postaju discipliniraniji i iskusniji, rekao je, crvena se toka iri i konano eksplodira u misli ili vizije, ili pak, kod kolovanih ljudi u pisane rijei; vraevi, ili imaju vienja to ih stvara energija, pri emu uju misli pretoene u rijei, ili itaju ispisane rijei. Te noi, sjedei za radnim stolom, nisam vidio obrise svijetloljubiaste boje, niti sam vidio putujue oblake. Bio sam siguran da nemam disciplinu koja je vraevima potrebna za takvu meuigru energije, ali je ispred mene bila ogromna mrlja crvene boje, poput boje ipka. Ta je golema mrlja, bez ikakva prijelaza eksplodirala u nepovezane rijei koje sam itao kao da su bile ispisane na listu papira koji je izlazio iz pisaeg stroja. Rijei su se preda mnom kretale tako strahovitom brzinom da ih je bilo nemogue proitati. Tada zauh glas koji mi je neto opisivao. I opet, brzina govora nije odgovarala mojim uima. Rijei su bile izmijeane tako da nisam nikako mogao razabrati njihov smisao.

No, kao da ni to nije bilo dovoljno, ugledao sam neugodne prizore kao u snovima poslije tekog jela. Bili su barokni, mrani, zloslutni. Poelo mi se vrtjeti u glavi sve dok mi nije pozlilo. Tada je sve stalo. Kao posljedica tog dogaaja, ma to on bio, boljeli su me svi miii. Bio sam iscrpljen. To me je silovito mijeanje u moj ivot razljutilo i isfrustriralo. Odjurio sam do don Juanove kue da mu ispriam to se dogodilo. Osjeao sam da mi je njegova pomo potrebnija no ikada. Vraevi i vraanje nisu njeni, ree don Juan poto je uo moju priu. Beskonanost se prvi put oborila na tebe na takav nain. Bilo je to poput blica. Potpuno preuzimanje tvojih sposobnosti. to se tie brzine kojom se izmjenjuju slike, morat e sam nauiti kako je prilagoditi. Neki vraevi to ue cijelog ivota. Ali e ti se odsad energija pojavljivati kao da je projicirana na filmsko platno. Drugo je razumije li ti tu projekciju ili ne, nastavi. Da bi je mogao tono protumaiti, potrebno ti je iskustvo. Preporuujem ti da ne oklijeva, ve da pone odmah. itaj energiju na zidu! Tvoj se pravi um pojavljuje i on nema nikakve veze sa stranom ugradnjom. Neka tvoj pravi um prilagodi svoju brzinu. Budi miran i nemoj se ljutiti, to god se dogodilo. Ali, don Juane, je li sve to uope mogue? Moe li ovjek itati energiju kao da je to neki tekst? upitah shrvan tom pomisli. Svakako da moe! odbrusi. U tvojem primjeru, ne samo da je to mogue nego ti se i dogaa. Ali zato se ita kao da je tekst? nisam odustajao iako je to bilo samo retoriko pitanje. E sad glumata, ree. Ono to se proita moe se ponoviti, rije po rije. Meutim, ako bi beskonanost pokuao gledati umjesto da je ita, shvatio bi da ne moe opisati nita od onoga to si vidio, i na kraju bi bulaznio, nesposoban da svoj doivljaj pretvori u rijei. Isto se dogaa ako je pokua uti. No, to je individualno. Kako bilo, beskonanost odluuje. Ratnik-putnik jednostavno prihvaa ono to mu je namijenjeno. Ali iznad svega, nemoj dopustiti da te svlada dogaaj zato to ga ne moe opisati, dometnu nakon namjerne stanke. To je dogaaj koji prelazi sintaksu naeg jezika.

Putovanja tamnim morem svijesti

SADA MOEMO razgovarati o unutranjoj tiini, ree don Juan. Njegova me je izjava prenula jer se uope nije uklapala u ono o emu je do tada govorio. Cijelo mi je popodne govorio o nedaama koje su pogodile Yaqui Indijance nakon velikih ratova Yaquija dvadesetih godina, kad ih je Meksika vlada iselila iz njihova zaviaja u dravi Sonori na sjeveru Meksika i natjerala ih da rade na plantaama eerne repe u sredinjemu i junomu Meksiku. Meksika je vlada imala tekoa s Yaqui Indijancima jer su meusobno ratovali godinama. Don Juan mi je ispriao neke zapanjujue, alosne prie Yaqui Indijanaca o politikim intrigama i izdaji, o obespravljenosti i ljudskoj patnji. Imao sam osjeaj da me don Juan priprema za neto jer je znao da su to prave prie za mene. U to sam doba imao pretjerano naglaen osjeaj za drutvenu pravdu i fair play. Okolnosti u kojima si se razvijao omoguile su ti da ima vie energije, nastavi. Zapoeo si rekapitulaciju svojeg ivota; prvi put si gledao svoje prijatelje s odmakom, kao da su u izlogu; stigao si do toke loma, sve si to uinio sam tjeran vlastitim potrebama; napustio si posao; a to je najvanije, skupio si dovoljno unutranje tiine. Sve e ti to omoguiti da krene na putovanje tamnim morem svijesti. Sastanak sa mnom u onom gradu bio je takvo putovanje, nastavi. Znam da te je muilo bitno pitanje i da si se u jednom asu pitao jesam li ja stvarno doao u tvoju kuu. Moj dolazak tebi nije bio san. Bio sam stvaran, zar ne? Da, bio si sasvim stvaran, rekoh. Gotovo sam zaboravio na te dogaaje, ali sam se sjetio da mi je bilo udno kako je pronaao moj stan. No, nisam se previe bavio time pretpostavivi da je nekoga pitao za moju novu adresu, iako bi

mi, da sam bolje razmislio, bilo jasno da nitko nije znao gdje stanujem. Ajmo to razjasniti, nastavi. Prema mojim mjerilima, kao i mjerilima vraeva starog Meksika, doista sam bio stvaran i kao takav doao sam k tebi iz moje unutranje tiine da ti kaem koje uvjete postavlja beskonanost i da te upozorim da ti vrijeme istjee. A ti si, iz svoje unutranje tiine, istinski otiao do grada koji smo izabrali da mi kae kako si uspio obaviti zadak koji ti je postavila beskonanost. Govorei tvojim jezikom, jezikom prosjenog ovjeka, i jedno i drugo bilo je snovienje. Sanjao si da sam doao k tebi iako nisam znao adresu, a potom si sanjao da smo se sastali u onom gradu. Ja pak, kao vra, znam da je ono to ti smatra snovienjem istinito ba kao i injenica da nas dvojica sad ovdje razgovaramo. Priznadoh don Juanu da te dogaaje ne mogu objasniti sa stajalita zapadnjakog naina razmiljanja. Rekoh da razmiljati o njima kao o snovienjima znai stvarati neku izmiljenu kategoriju koja je neodriva i da je jedino mogue kvazi objanjenje, koje bi se nekako moglo prihvatiti, drugi aspekt njegova znanja: sanjanje. Ne, to nije sanjanje, ree odrjeito. To je neto mnogo neposrednije i zagonetnije. Usput, danas u ti dati novu definiciju sanjanja, vie u skladu s tvojim stanjem. Sanjanje je in mijenjanja toke u kojoj smo povezani s tamnim morem svijesti. Ako to gleda na taj nain, onda je to vrlo jednostavan pojam, vrlo jednostavan zahvat. Valja se maksimalno napregnuti da bi to ovjek shvatio, ali nije nemogue niti je obavijeno nekim velom tajne. Rije sanjanje me izluuje, nastavi, jer umanjuje snagu tako monog ina. Zvui kao da je rije o neemu proizvoljnome; kao da je rije o utvari, a sanjanje je sve prije nego to. Pokuavao sam pronai neki drugi izraz, ali je ta rije ve toliko uvrijeena da nisam uspio. Moda e je ti jednog dana promijeniti, iako, kao to se to najee dogaa u vraanju, kad doe do toga da bi stvarno i mogao neto uiniti, nije ti vie stalo jer ti postane svejedno zove li se neto ovako ili onako. Otkad sam upoznao don Juana, uvijek je nadugako i nairoko objanjavao da je sanjanje umijee, koje su otkrili vraevi starog Meksika, kojim se obini snovi pretvaraju u bona fide ulaenje u druge svjetove opaanja. Zagovarao je na sve mogue naine neto to je nazvao pozornou sanjanja, a to je sposobnost da se obrati posebna vrsta pozornosti ili da se usmjeri posebna vrsta svijesti na elemente obinog sna.

Briljivo sam se pridravao svih njegovih uputa i uspio sam upravljati svojom svijeu tako da sam se mogao usredotoiti na elemente sna. Don Juanova je ideja bila da sanja ne pokuava namjerno sanjati odreeni san, nego da pozornost usmjeri na sastavne dijelove, elemente bilo kojeg sna koji mu se pojavi. Tada mi je don Juan s energetskog stajalita objasnio to su vraevi drevnog Meksika smatrali izvorom sanjanja: premjetanje spojne toke. Rekao je da se spojna toka na vrlo prirodan nain premjeta u snu, ali vidjeti to premjetanje, dodao je, nije ba lako jer je za to potrebno agresivno raspoloenje kojemu su vraevi starog Meksika bili skloni. Ti su vraevi, prema don Juanu, otkrili sve pretpostavke svojeg vraanja pomou takva raspoloenja. To je vrlo grabeljivo, nasilno raspoloenje, nastavi don Juan. Nije teko doi u takvo raspoloenje jer je ovjek grabeljiv po prirodi. Na taj agresivni nain moe vidjeti svakoga dok spava, u ovom selu, ili daleko odavde; svatko bi mogao posluiti toj svrsi. Vano je postii osjeaj potpune ravnodunosti. Ide u potragu za neime i toga e se dokopati. Poi e u potragu za nekom osobom, tragat e poput divlje make, poput grabeljive zvijeri, za nekime na koga e nasrnuti. Nasmijavi se mojem negodovanju, don Juan ree da je jedini problem kod ovakva postupka postizanje potrebnog raspoloenja jer u inu vienja ne moe biti pasivan. To nije promatranje, nego djelovanje. Moda pod utjecajem njegove sugestije, tog dana kad mi je sve to ispriao, osjeao sam neku neobinu nasilnost u sebi. Svaki mii mojeg tijela bio je do kraja nabijen energijom, a u vjebi sanjanja doista sam nekoga slijedio. Nije me zanimalo tko je taj netko. Trebao mi je netko tko spava, a neka sila koju sam prepoznao, a da je nisam bio potpuno svjestan, vodila me je da pronaem toga nekoga. Nikad nisam saznao tko je bila ta osoba, ali kad sam je vidio, osjetio sam don Juanovu prisutnost. Obuzeo me je udan osjeaj od toga to sam znao, po nekome neodreenom uzbuenju izazvanome blizinom drugoga, da je netko sa mnom. Sve se to zbivalo na razini svijesti koja nije bila dio mojega dotadanjeg iskustva. Mogao sam usmjeriti svoju pozornost samo na osobu koja je spavala. Znao sam da je to muka osoba, ali ne znam po emu sam to znao. Znao sam da spava jer je kugla energije, koja uglavnom predstavlja ljude, bila malo spljotena, rastegnuta postrance. I tada vidjeh da se spojna toka nalazi na razliitom poloaju od uobiajenoga, bila je tono iza lopatica. U tom se asu pomaknula

udesno i malo nie od mjesta na kojem se inae nalazila. Procijenio sam da se pomaknula prema rebrima. Primijetio sam jo neto; toka se nije zaustavila u nekom poloaju. Krivudala je gore-dolje i onda se naglo vratila u svoj normalan poloaj. Imao sam jak osjeaj da je moja prisutnost, i prisutnost don Juana, probudila tu osobu. Odmah nakon toga pred mojim su oima letjele zamagljene slike, jedna za drugom, i potom sam se probudio na istomu mjestu gdje sam i bio na poetku. Don Juan mi je takoer uvijek govorio da se vraevi dijele u dvije skupine: sanjae i tragae. Sanjai imaju veliku sposobnost premjetanja spojne toke. Tragai imaju veliku sposobnost odravanja spoj-e toke u novom poloaju. Sanjai i tragai se nadopunjuju i rade u paru te tako utjeu jedni na druge zahvaljujui sposobnostima koje su im dane. Don Juan me je uvjeravao da vra moe premjestiti spojnu toku svojom voljom i zadrati je u novom poloaju ako razvije eljeznu samodisciplinu. Rekao je da su vraevi njegove loze vjerovali da u svijetleoj kugli ima najmanje esto toaka, to smo mi, i ako se voljom postigne da se spojna toka premjesti na neku od njih, svaka nam ta toka moe dati potpuno cjelovitu sliku svijeta; to znai da, ako naa spojna toka doe na bilo koju od tih esto toaka i ostane na njoj, opaamo svijet kao zaokruenu cjelinu, poput naega svakodnevnog svijeta, no ipak je to razliit svijet. Don Juan je nadalje objanjavao da se umijee vraanja sastoji u manipuliranju spojnom tokom i svojevoljnom mijenjanju njezina poloaja u svijetleim kuglama koje su zapravo ljudska bia. Rezultat takve manipulacije je premjetanje toke dodira s tamnim morem svijesti, to uzrokuje nastajanje razliitog svenja milijardi energetskih polja, u obliku svijetleih vlakana, koja uviru u spojnu toku. Posljedica novih energetskih polja to uviru u spojnu toku jest to da svijest, razliita od one koja je potrebna za opaanje svakodnevnog svijeta, poinje djelovati pretvarajui nova energetska polja u osjetilne podatke, koji se tumae i opaaju kao drukiji svijet, jer su energetska polja koja stvaraju taj svijet razliita od uobiajenih. Tvrdio je da bi tona definicija vraanja kao praktine djelatnosti glasila: vraanje je manipuliranje spojnom tokom sa svrhom mijenjanja njezine arine toke dodira s tamnim morem svijesti, to omoguuje opaanje drugih svjetova. Don Juan ree da umijee tragaa dolazi na red poto je spojna toka premjetena. Odravanje spojne toke u novom poloaju

omoguuje vraevima cjelovito opaanje svakoga novog svijeta u koji ulaze, upravo onako kao to to inimo u svakodnevnom svijetu. Za vraeve don Juanove loze, svijet svakodnevice je tek jedan sloj cjelokupnog svijeta koji se sastoji od barem esto slojeva. Don Juan se ponovno vratio glavnoj temi naeg razgovora: mojim putovanjima kroz tamno more svijesti, i rekao da je ono to sam ja uinio iz svoje unutranje tiine vrlo slino onome to se dogaa pri sanjanju dok ovjek spava. Meutim, kad se putuje tamnim morem svijesti, nema prekida jer nije potrebno vrijeme da bi se utonulo u san, niti pokuaja da se ovjekova pozornost usmjeruje dok sanja. Putovanje tamnim morem svijesti izaziva izravnu reakciju. Pojavi se snaan osjeaj za ono to je ovdje i sada. Don Juan je alio to su neki glupavi vraevi tom inu uranjanja u tamno more svijesti dali naziv sanjanje otvorenih oiju i time su rije sanjanje uinili jo smjenijom. Onda kada si mislio da si u snovienju otiao u onaj grad to smo ga izabrali, nastavi, zapravo si svoju spojnu toku postavio u poseban poloaj na tamnomu moru svijesti, koji omoguuje putovanje. Tada te je tamno more svijesti opremilo svime to ti je bilo potrebno za putovanje. Ne postoji nain da se to mjesto odabere svojom voljom. Vraevi kau da ga nepogreivo izabire unutranja tiina. Jednostavno, zar ne? Tada mi je objasnio koliko je biranje zamreno. Ree da izbor za ratnika-putnika nije zapravo in odabiranja, ve prije in skladnog preputanja izazovima beskonanosti. Beskonanost izabire, ree. Umijee ratnika-putnika ogleda se u tome to on ima sposobnost pokrenuti se na najmanji znak kojime ga beskonanost mami. To je umijee preputanja svakoj zapovijedi beskonanosti. Za to je ratniku-putniku potrebna hrabrost, snaga i iznad svega trezvenost. Sve te tri osobine zajedno ine skladnost! Nakon kratke stanke vratio sam se na ono to me je najvie muilo. Ali nevjerojatno je to to sam stvarno bio u onom gradu, don Juane, duom i tijelom, rekoh. To jest nevjerojatno, ali nije neizvedivo, ree. Svemir nema granica i mogunosti igre u beskrajnom svemiru doista su neizmjerne. Pa zato nemoj nasjesti izreci 'Vjerujem samo u ono to vidim' jer je to najgluplje stajalite koje ovjek moe imati. Don Juanovo je objanjenje bilo kristalno jasno. Imalo je smisla, ali nisam znao gdje nai taj smisao; zasigurno ne u mojemu svakodnevnom

svijetu obinih stvari. Potom me don Juan stade uvjeravati, to je u meni izazvalo velik nemir, da postoji samo jedan nain na koji bi vra mogao izii na kraj s tolikim informacijama - a to je osjetiti ih kroz iskustvo jer um nije kadar primiti sve te podraaje. to hoe da napravim, don Juane? upitah ga. Mora htjeti krenuti na putovanje tamnim morem svijesti, odgovori, ali nikada nee znati kako se to radi. Recimo da to radi unutranja tiina slijedei neobjanjive puteve, puteve koji se ne mogu razumjeti, ve se samo moe njima putovati. Don Juan me je prisilio da sjednem na svoj krevet i zauzmem poloaj koji pogoduje unutranjoj tiini. Najee bih zaspao istog asa kad bih se naao u takvu poloaju. Meutim, u don Juanovoj mi je prisutnosti bilo nemogue zaspati; umjesto u san, utonuo sam u stanje potpunog spokoja. Ovog puta, nakon kratke utnje, osjetih da hodam. Don Juan me je vodio drei me za ruku. Nismo vie bili u njegovoj kui; etali smo gradom Yaqui Indijanaca u kojemu nikad prije nisam bio. Znao sam da taj grad postoji; bio sam u njegovoj blizini mnogo puta, ali otvoreno neprijateljstvo njegovih stanovnika natjeralo me je da se okrenem i odem. Bio je to grad u koji je strancu bilo gotovo nemogue ui. Jedini stranci koji su imali slobodan pristup bili su nadzornici savezne banke zato to je banka otkupljivala ito od seljaka. Beskrajni pregovori Yaqui seljaka vrtjeli su se oko dobivanja predujma od banke na osnovi priblinog pekuliranja o buduim urodima. Grad sam odmah prepoznao po priama ljudi koji su ga ve prije posjetili. Kao da je htio pojaati moju zbunjenost, don Juan mi priapnu da smo ba u tom gradu Yaqui Indijanaca. Htio sam ga pitati kako smo tamo dospjeli, no nisam mogao izgovoriti rijei. Mnogi su Indijanci razgovarali kao da se svaaju; inilo se da se strasti rasplamsavaju. Nisam razumio ni rijei od onoga to su govorili, ali onog asa kad bih zamislio o emu govore iako ih nisam razumio, neto bi se razbistrilo. Bilo je to kao da je palo vie svjetla na odreeni prizor. Stvari su postale vrlo odreene i jasne i razumio sam to ljudi govore, iako nisam znao kako; nisam poznavao njihov jezik. Rijei su mi postale sasvim razumljive, ne pojedinano, nego u skupinama, kao da je moj um razabirao misaone obrasce. Mogu iskreno rei da sam se zaprepastio, ne zato to sam razumio to govore, nego zbog onoga to su govorili. Ti su ljudi doista bili ratoborno raspoloeni. Ni po emu nisu nalikovali zapadnjacima. Govorili su samo o borbi, ratovanju, strategiji. Odmjeravali su svoju

snagu, predmete koji bi im mogli posluiti za borbu i alili to nisu dovoljno jaki da zadaju udarac neprijatelju. Osjetih tjelesnu bol zbog njihove nemoi. Za borbu protiv najmodernijeg oruja imali su samo tapove i kamenje. Tugovali su to nemaju pravih voa. eznuli su iznad svega za karizmatskim voom koji bi potaknuo njihov borbeni duh. Tada prepoznah cinizam u neijem glasu; jedan je od njih izrazio poraavajuu misao koja je pogubno djelovala na sve, ukljuujui i mene jer sam, kako mi se inilo, postao nerazdruiv dio njihove zajednice. Rekao je da su potpuno poraeni i da za njih vie nema spasa jer kada bi se u odreenom trenutku meu njima ak i naao karizmatski voa, njega bi izdali zbog zavisti, ljubomore i jada. Htio sam razgovarati s don Juanom o onome to mi se dogaalo, ali nisam mogao izustiti ni jednu jedinu rije. Samo je don Juan mogao govoriti. Nisu samo Yaqui Indijanci nejedinstveni zbog svoje uskogrudnosti, apnu mi na uho. To je neto to izjeda ljude, zamka u kojoj su uhvaeni, neto to ak i nije ljudska osobina, ve je nametnuto izvana. Osjetio sam da mi se usta otvaraju i zatvaraju sama od sebe dok sam oajniki pokuavao postaviti pitanje koje nisam mogao uobliiti ak ni u svojoj glavi. Moj je um bio prazan, bez ijedne misli. Oko don Juana i mene stajali su ljudi u krugu. Mi smo bili u sredini, ali se inilo da nas nitko ne primjeuje. Nisam zamijetio niti jednan pokret rukom, bilo kakvu reakciju, ili barem kriomice upuen pogled koji bi upuivao na to da su svjesni nae prisutnosti. Sljedeeg sam se trenutka naao sam se u jednomu meksikom gradu, koji je bio izgraen uz eljezniku prugu, otprilike dva i pol kilometra istono od mjesta gdje je ivio don Juan. Don Juan i ja hodali smo posred ulice, prolazei pokraj dravne banke. Odmah poslije toga ugledao sam prizor koji je bio neto najudnije to sam ikad vidio u don Juanovu svijetu. Vidio sam energiju kako struji svemirom, ali ljudska bia nisam vidio kao kuglaste ili pravokutne oblike energije. U jednom asu, ljudi oko mene bili su normalni ljudi kakve sreemo svakog dana, a ve u sljedeemu, pretvarali bi se u vrlo neobina stvorenja. Kao da je energetska kugla koja ini ovjeka bila prozirna; izgledala je kao krug svjetla oko jezgre nalik nekom kukcu. Ta jezgra nije imala oblik razvijenog sisavca. Nije bilo dijelova kostura, pa nisam vidio ljude kao na rengenskoj slici koja prodire do kotane sri. Jezgra tih ljudi vie je sliila na geometrijske

oblike sastavljene od vrste tvari koja je jako titrala. Jezgra je izgledala poput slova abecede - veliko T kao da je predstavljalo glavnu okosnicu. Obrnuto L visjelo je ispred slova T; grko slovo delta, koje se sputalo gotovo do poda, nalazilo se na dnu okomite crte slova T i inilo se da podupire cijelu strukturu. Na vrhu slova T vidio sam neto poput komadia upletenih vlakana, irine priblino dva i pol centimetra u promjeru, koja su prolazila kroz vrh svijetlee kugle, i kao da je to to sam vidio bila divovska perla koja je visjela s vrha poput privjeska. Jednom je don Juan upotrijebio metaforu da bi opisao energetski spoj vlakana ljudskih bia. Rekao je da su ih vraevi starog Meksika opisivali kao zavjesu od perlica nanizanih na tanko ue. Taj sam opis shvatio doslovce i mislio sam da to ue prolazi cijelom duinom kroz masu energetskih polja od kojih smo sazdani, od glave do pete. Zbog ueta koje sam vidio, kuglasti oblik energetskih polja ljudskog bia izgledao je poput privjeska. Ali nisam vidio da je kroz ijedno drugo stvorenje prolazilo takvo ue. Svako stvorenje koje sam vidio imalo je neki geometrijski oblik, a na vrhu, na gornjem dijelu svijetleega kruga, bio je mali komadi ueta. To me je ue strahovito podsjealo na sitne crvolike oblike koje neki od nas kad napola zamire, vide zbog prejake Suneve svjetlosti. Don Juan i ja smo proli gradom uzdu i poprijeko i vidio sam doslovce gomilu stvorenja razliitih geometrijskih oblika. Moja sposobnost vienja bila je krajnje nestabilna. Vidio bih ih na trenutak, a onda bi se izgubili i ugledao bih samo obine ljude. Uskoro sam bio potpuno iscrpljen i vidio sam samo obine ljude. Don Juan ree da je vrijeme da se vratimo kui i opet sam izgubio osjeaj vremenskog slijeda. Naao sam se u don Juanovoj kui a da nisam imao pojma kako sam preao udaljenost od grada do kue. Leao sam u krevetu i oajniki se pokuavao sjetiti, vratiti pamenje, prodrijeti u dubinu vlastitog bia ne bih li otkrio neto o tome kako sam dospio u grad Yaqui Indijanaca i u grad uz eljezniku prugu. Nisam vjerovao da su to bila snovienja. Ono to sam vidio zacijelo su bili stvarni prizori jer su sadravali mnotvo pojedinosti, a opet to nije moglo biti stvarno. Samo gubi vrijeme, ree don Juan kroza smijeh. Jamim ti da nikada nee saznati kako smo doli od kue do grada Yaqui Indijanaca, od grada do eljeznike postaje i od eljeznike postaje do kue. Pojavio se prekid u vremenskom slijedu. To je ono to ini unutranja tiina.

Strpljivo mi je objasnio da je vraanje upravo taj prekid vremenskog slijeda koji nam inae omoguuje da razumijemo svijet. Napomenuo je da sam tog dana putovao tamnim morem svijesti i da sam vidio ljude onakve kakvi jesu, zaokupljene ljudskim problemima. A potom sam vidio energetsku nit koja spaja specifine crte ljudskih bia. Don Juan je neprestano ponavljao da sam doivio neto osobito i neobjanjivo. Razumio sam to ljudi govore a da nisam poznavao njihov jezik, vidio sam energetsku nit koja povezuje ljudska bia s drugim biima, a ono to sam vidio izabrao sam jer mi je to bila namjera. Naglasio je da moje ostvarenje namjere nije bio svjesni ili voljni in; namjera je ostvarena na dubljoj razini svijesti, a njome upravlja nunost. Imao sam potrebu spoznati neke mogunosti putovanja tamnim morem svijesti, a moja unutranja tiina vodila je namjeru - vjenu silu u svemiru - da bi ispunila tu potrebu.

Anorganska svijest

U ODREENOM ASU mojeg naukovanja, don Juan mi je izloio sloenu ivotnu situaciju u kojoj se nalazio. Tvrdio je, s ime sam se teko mogao sloiti, da ivi u kolibi u Sonori samo zato to koliba odgovara stanju moje svijesti. Nisam mogao vjerovati da je doista mislio da je moje stanje tako jadno, niti sam vjerovao da ima i drugih mjesta na kojima ivi, kao to je tvrdio. Pokazalo se, meutim, da su obje tvrdnje bile istinite. Moje stanje svijesti bilo je jadno, a on je mogao ivjeti i na drugim mjestima, koja su bila neizmjerno udobnija od kolibe u kojoj sam ga prvi put zatekao. Nije on bio vra osamljenik kao to sam zamiljao, nego voa skupine od petnaest ratnika-putnika: deset ena i pet mukaraca. Strahovito sam se iznenadio kad me je odveo u svoju kuu u sredinjemu Meksiku gdje je ivio sa svojim prijateljima vraevima. Jesi li ivio u Sonori samo zbog mene, don Juane? pitao sam ga jer mi je bilo teko podnijeti odgovornost koja me je ispunila osjeajem krivnje i kajanja i osjeajem bezvrijednosti. Pa, zapravo nisam tamo ivio, ree kroza smijeh. Tamo sam se samo sastajao s tobom. A-a-ali nikad nisi znao kad u ja doi, don Juane, rekoh. Nisam ti to mogao javiti! Ne znam, sjea li se, odgovori, ali mnogo me puta nisi naao. Morao si sjesti i strpljivo me ekati, pokatkad i danima. Jesi li putovao zrakoplovom odavde do Guayamasa, don Juane? ozbiljno sam ga pitao. Mislio sam da bi najbre mogao stii zrakoplovom. Ne, nisam letio do Guayamasa, ree iroko se osmjehnuvi. Letio sam izravno do kolibe u kojoj si me ti ekao. Znao sam da mi namjerno govori neto to ja sa svojim linearnim nainom razmiljanja nisam mogao razumjeti niti prihvatiti, neto

to me je sasvim zbunilo. Tih sam dana bio na razini svijesti na kojoj sam si stalno postavljao sudbonosno pitanje: to ako je istina sve to to govori don Juan? Nisam vie htio postavljati pitanja jer sam se osjeao beznadno izgubljenim, pokuavajui povezati nae razliite naine razmiljanja i djelovanja. U novoj me okolini don Juan stade neumorno i precizno upuivati u sloeniju stranu svojeg znanja, stranu koja je zahtijevala svu moju pozornost, stranu u kojoj nije bilo dovoljno samo odbaciti neki sud. Bilo je vrijeme da uronim u dubine njegova znanja. Morao sam prestati biti objektivan i istodobno se boriti sa subjektivnou. Jednog sam dana pomogao don Juanu oistiti neke bambusove tapove iza kue. Rekao mi je da navuem rukavice jer je iverje s bambusovih mladica vrlo otro i lako se razvije infekcija. Pokazao mi je kako upotrebljavati no i kako istiti bambus. Zadubio sam se u posao. Kad mi je don Juan poeo govoriti, morao sam prestati raditi da bih ga mogao pratiti. Rekao je da sam dosta radio i da bismo trebali ui u kuu. Zamolio me je da sjednem u jedan vrlo udoban naslonja u prostranoj, gotovo praznoj dnevnoj sobi. Dao mi je orahe, suene marelice i krike sira. Sve je to bilo lijepo sloeno na tanjuru. Pobunio sam se jer sam htio do kraja oistiti bambus. Nisam elio jesti. Ali nije obraao pozornost na mene. Rekao mi je da polako i paljivo grickam jer mi treba ravnomjerni dotok hrane da bih mogao pomno i pozorno pratiti to mi bude govorio. Ve zna, poeo je, da u svemiru postoji vjena sila koju su vraevi drevnog Meksika nazivali tamnim morem svijesti. Kad su bili na vrhuncu svoje opaajne moi, vidjeli su neto od ega su im se poele tresti gae, ako su ih uope nosili. Vidjeli su da tamno more svijesti nije odgovorno samo za svijest organizama nego i za svijest entiteta koji nemaju organizam. to su to, don Juane, bia bez organizma koja imaju svijest? pitao sam zaprepateno jer jo nikad takvo to nije spomenuo. Stari su amani otkrili da je cijeli svemir sazdan od paralelnih sila, nastavi, sila koje su istodobno suprotne i komplementarne. Nedvojbeno je da je na svijet paralelni svijet. Njegov je suprotni i komplementarni svijet nastanjen biima koja imaju svijest, ali nemaju organizam. Zato su ta bia stari amani nazvali neorganskim biima. A gdje je taj svijet, don Juane? pitao sam vaui nesvjesno komadi suhe marelice.

Ovdje, gdje ti i ja sjedimo, odgovorio je kao da se to samo po sebi razumije, ali je prasnuo u smijeh kad je vidio kako sam se uznemirio. Rekao sam ti da je to na paralelni svijet, to znai da je tijesno povezan s nama. Vraevi starog Meksika nisu razmiljali u kategorijama prostora i vremena kao ti. Oni su razmiljali iskljuivo u kategoriji svijesti. Dvije vrste svijesti postoje usporedo a da se nikad ne preklapaju, jer je svaka od njih potpuno razliita od one druge. Stari su amani pristupili problemu usporednog postojanja ne bavei se vremenom i prostorom. Oni su smatrali da je stupanj svijesti organskih bia i stupanj svijesti neorganskih bia toliko razliit da obje vrste mogu postojati usporedo uz najmanje mogue preklapanje. Moemo li opaati ta neorganska bia, don Juane? pitao sam. Dakako da moemo, odgovori. Vraevi to ine svjesno. Obini ljudi to isto ine, ali ne znaju da to ine jer nisu svjesni da postoji paralelni svijet. Ako pak razmiljaju o paralelnom svijetu, onda se to pretvara u razliite oblike duhovne masturbacije, ali se nikad ne dosjete da njihove fantazije izviru iz nesvjesnog znanja koje svi imamo - svi mi znamo da nismo sami. Od don Juanovih sam rijei ostao kao prikovan. Odjednom sam osjetio silnu glad. Neka praznina ispuni moju trbunu upljinu. Kao da sam imao rupu u elucu. Mogao sam jedino sluati s potpunom pozornou i jesti. Ako se ono to postoji gleda kroz prizmu vremena i prostora, problem je u tome da moe zamijetiti samo ono to se odigrava u granicama vremena i prostora u kojima se sam nalazi, to je vrlo ogranieno, nastavi. Vraevi, s druge strane, imaju ogromno polje vidokruga u kojemu mogu primijetiti i ako se pojavi neto strano. Mnogo entiteta iz beskrajnog svemira, koji imaju svijest, ali nemaju organizam, dolazi u polje svijesti naeg svijeta, ili u polje svijesti njegova paralelnog svijeta, a da ih prosjean ovjek nikada ne primijeti. Entiteti koji ulaze u nae polje svijesti ili u polje svijesti naega paralelnog svijeta, pripadaju drugim svjetovima koji postoje izvan naeg svijeta i njegova dvojnika. Beskrajni je svemir prepun svjetova svijesti, organskih i neorganskih. Don Juan je nastavio da su stari vraevi znali kada bi neorganska svijest iz drugih svjetova, koji su izvan naega paralelnog svijeta, ula u njihovo polje svijesti. Kao to bi svatko na ovom svijetu uinio, tako su i amani napravili beskrajne klasifikacije razliitih vrsta te energije koja ima svijest, rekao je. Za njih su koristili opi pojam neorganska bia.

Imaju li ta neorganska bia ivot kao to ga i mi imamo? upitah. Ako ivot za tebe znai biti svjestan, onda imaju ivot, ree. Pretpostavljam da bi toan odgovor glasio: ako se ivot moe mjeriti po intenzitetu, otrini i trajanju svijesti, mogu slobodno rei da su oni vie ivi nego ti i ja. Umiru li ta neorganska bia, don Juane? upitao sam. Don Juan se smijuljio prije nego to je odgovorio. Ako prestanak svijesti naziva smru, da, onda oni umiru. Njihova svijest prestaje. Njihova je smrt u mnogome nalik smrti ljudskog bia, a istodobno i nije, jer za smrt ljudskih bia postoji druga skrivena mogunost. To je kao dodatni lanak u zakonu, lanak ispisan tako sitnim slovima da se jedva vidi. Mora uzeti povealo da bi ga proitao, a ipak to je najvaniji lanak zakona. to je to skrivena mogunost, don Juane? Skrivena alternativa smrti iskljuivo je za vraeve. Koliko ja znam, jedino su oni proitali sitna slova. Za njih je ta druga mogunost prikladna i funkcionalna. Za prosjenog ovjeka smrt znai prestanak svijesti, kraj njegova organizma. Za neorganska bia smrt ima isto znaenje: kraj njihove svijesti. Za obje je vrste djelovanje smrti in kojime tamno more svijesti usie bie u sebe. Pojedinana svijest, ispunjena ivotnim iskustvom, probija vlastite granice i svijest se kao energija izlijeva u tamno more svijesti. Ali kakva je to skrivena alternativa smrti koju samo vraevi odabiru, don Juane? pitao sam. Za vraa je smrt initelj ujedinjenja. Umjesto da mu razori organizam, kao to se to inae dogaa, smrt ga ujedinjuje. Kako smrt moe bilo to ujediniti? pobunio sam se. Za vraa je smrt, ree, kraj vladavine pojedinanih stanja u tijelu. Stari su vraevi vjerovali da opim stanjem i metabolizmom tijela upravljaju pojedinani dijelovi; dijelovi koji prestaju obavljati svoju funkciju, vuku za sobom preostali dio tijela u kaos, kao na primjer kad te zaboli eludac od loe hrane. Tada stanje tvojeg eluca utjee na sve ostalo. Smrt ukida dominaciju tih pojedinanih dijelova. Ona ujedinjuje njihovu svijest u jednu jedinstvenu jedinicu. Za vraeve je smrt in ujedinjenja koji pokree svaki djeli njihove energije. Ti smrt vidi kao neki le pred sobom, kao tijelo koje se raspada. Kad nastupi in ujedinjenja, za vraeve nema lea. Nema raspadanja. Njihova se tijela potpuno pretvaraju u energiju, energiju koja ima svijest, koja nije rascjepkana. Granice koje postavlja

organizam, granice koje ukida smrt, kod vraeva se i dalje odravaju iako vie nisu vidljive golim okom. Znam da umire od elje da me pita, nastavi sa smijekom na licu, je li ono to sam opisao dua koja odlazi u pakao ili raj. Ne, to nije dua. Kad vraevi izaberu skrivenu alternativu smrti, oni se pretvaraju u neorganska bia, vrlo posebna neorganska bia velike brzine, bia sposobna za velianstvene zahvate u opaanju. Vraevi tada kreu na ono to su amani drevnog Meksika zvali konanim putovanjem. Beskonanost postaje njihovo carstvo djelovanja. Hoe rei, don Juane, da oni postaju vjeni? Kao vra, razmiljam trezveno i pretpostavljam, ree, da e se njihova svijest ugasiti kao to se gasi svijest neorganskih bia, ali jo nisam vidio da se to dogodilo. Nemam pouzdanog znanja o tome. Stari su vraevi vjerovali da e svijest takve vrste neorganskih bia trajati sve dok traje Zemlja. Zemlja je izvor njihova postojanja i dok ona postoji, njihova se svijest nastavlja. Meni se takvo razmiljanje ini vrlo razumnim. Nain na koji je don Juan objasnio kontinuitet i red inio mi se savrenim. Nisam imao to dodati. Ostavio mi je osjeaj tajanstvenosti i neizgovorenih oekivanja koja su se tek trebala ostvariti. Pri sljedeem susretu s don Juanom, jedva sam ekao da mu postavim pitanje koje mi je stalno bilo na pameti. Je li mogue, don Juane, da duhovi i utvare doista postoje? Ma to bilo to to ti naziva duhom ili utvarom, ree, pod ispitivakim okom vraa sve se to svodi na jedno - vrlo je vjerojatno da su sve te utvare to nalikuju duhovima konglomerat energetskih polja koja imaju svijest, a mi u njima vidimo pojave koje su nam poznate. Ako je to tako, onda utvare imaju energiju. Vraevi ih nazivaju energetskim konfiguracijama, to znai da proizvode energiju. Ili, ako one ne zrae energiju, onda su to udesne opsjene to ih stvaraju vrlo jake osobe - jake u smislu svijesti. Osobito mi je bila zanimljiva pria, nastavi don Juan, koju si mi jedanput ispriao o svojoj teti. Sjea se? Ispriao sam don Juanu kako sam kad sam imao etrnaest godina otiao ivjeti kod tatine sestre. ivjela je u golemoj kui koja je imala tri zatvorena dvorita, a uza svako se protezao stambeni prostor sa spavaim sobama, dnevnom sobom i slino. Prvo je dvorite bilo sasvim obino, poploano makadamom. uo sam da je to neko bila kolonijalna kua i u prvo su dvorite stizale koije s konjskom zapregom. Drugo je dvorite bilo prekrasni vonjak, prepun voaka,

iaran krivudavim stazama koje su bile poploane ciglama s maurskim motivima. Tree je dvorite bilo prepuno lonaca s cvijeem objeenih o strehe na krovu, ptica u kavezima, a u sredini se nalazila fontana izgraena u kolonijalnom stilu u kojoj je uborila voda. Veliki komad dvorita bio je ograen icom iza koje su pobjedniki etali tetini pijetlovi za borbu, njezina ivotna strast. Teta mi je prepustila cijeli stan, i to onaj ispred kojeg je bio vonjak. Mislio sam da u se tu sjajno provesti. Mogao sam jesti voa koliko sam god htio. Nikad nisam otkrio zato, ali nitko od ukuana nije ni taknuo voe iz vonjaka. U kui je ivjela moja teta, debeljukasta, visoka dama u poodmaklima pedesetima, okrugla lica, vesele naravi, umjena u pripovijedanju, koja je svoju ekscentrinost vjeto skrivala iza izgleda predane katolkinje. Bio je tu i glavni sluga, visok, naoit mukarac, etrdesetak godina star, koji je bio narednik u vojsci, no privuen boljom plaom napustio je slubu i prihvatio posao glavnog sluge, tjelohranitelja i uope majstora za sve u kui moje tete. Njegova supruga, lijepa mlada ena, bila je tetina pratilja, kuharica i povjerenica. Brani par je imao i ker, bucmastu, malu djevojicu koja je bila ista moja teta. Slinost je bila tako velika da ju je teta slubeno posvojila. Njih su etvero bili najmirniji ljudi koje sam ikad upoznao. ivjeli su staloenim ivotom koji je pokatkad remetila teta svojim ekscentrinostima, kada bi iznenada odluila otputovati, ili kupiti jo pijetlova, vjebati ih, i prireivati prave borbe s pijetlovima u kojima su se vrtjele velike svote novca. Brinula se o pjetlovima s velikom ljubavlju, te je s njima pokatkad provodila i cijeli dan. Nosila je debele kone rukavice i krute kone glenjake da je pijetlovi ne bi kljucali. Proveo sam dva nezaboravna mjeseca u kui moje tete. Poslijepodne bi me veinom poduavala glazbi i priala mi beskrajne dogodovtine iz ivota mojih predaka. Za mene je bilo idealno stanovati kod nje jer sam mogao izlaziti sa svojim prijateljima i nisam morao nikome polagati raune o tome kad u se vratiti kui. Pokatkad bih satima leao budan u krevetu. Drao sam otvoren prozor jer je iz vrta u moju sobu dopirao miris naranaa u cvatu. Kad god sam tako leao budan, uo sam kako netko hoda dugakim hodnikom koji se protezao cijelom duinom sjeverne strane imanja i povezivao sva tri dvorita. Taj je hodnik imao prekrasne lukove i pod pokriven ploicama. U njemu su bile etiri arulje vrlo male snage koje su slabo osvjetljavale hodnik, a palile su se svakog dana u est sati poslije podne i gasile u est u jutro.

Pitao sam tetu hoda li tko nou hodnikom i zaustavlja li se kraj mog prozora, jer tko god da je to bio, uvijek se zaustavljao kraj mojeg prozora, okrenuo se i otiao natrag prema glavnom ulazu u kuu. Nemoj se optereivati glupostima, dragi, rekla je teta osmjehnuvi se. Vjerojatno glavni sluga obilazi kuu. Vrlo vano! Jesi li se prepao? Ne, nisam se prepao, rekoh, samo mi je bilo udno. Zna, glavni sluga dolazi do moje sobe svake veeri. Nekad me njegovi koraci probude. Prekinula me je kao da je rije o neemu sasvim obinome rekavi da je batler bio vojnik i da je naviknut obilaziti kuu kao to se to radi na strai. Zadovoljio sam se njezinim objanjenjem. Jednog sam dana spomenuo slugi da pokatkad pravi preveliku buku dok obilazi kuu i zamolio sam ga da malo tie hoda kada doe do mojeg prozora tako da me ne probudi. Nemam pojma o emu govori! odbrusi on. Teta mi je rekla da nou obilazi kuu, rekao sam. Nikad ne radim takvo to! ree s gnuanjem. Ali tko onda hoda pokraj mojeg prozora? Nitko ne hoda pokraj tvojeg prozora. Privia ti se. Vrati se u krevet i mirno spavaj. Nemoj praviti probleme. Govorim ti to za tvoje dobro. U to mi doba nita nije bilo gore nego kad bi mi tko rekao da neto ini za moje dobro. Te sam noi, im sam uo korake, ustao iz kreveta i stao uza zida pokraj prozora. Kad sam proraunao da je taj netko, tkogod bio, doao do druge arulje, naprosto sam provirio kroz prozor i pogledao niz hodnik. Koraci su se naglo zaustavili, ali nisam vidio nikoga. Slabo osvijetljeni hodnik bio je prazan. Da je netko hodao njime, ne bi se mogao tako brzo sakriti, a i nije se imao gdje sakriti. U hodniku su bili samo goli zidovi. Tako sam se jako prepao da sam vritao kao izvan sebe i probudio cijelu kuu. Teta i sluga su me pokuavali smiriti govorei mi da se sve to meni samo priinjava, ali sam bio toliko uznemiren da su oboje na kraju zbunjeno priznali da neto nepoznato hoda po kui svake noi. Na to je don Juan rekao da je gotovo sigurno da to moja teta ee po kui svake noi; to jest, neki oblik njezine svijesti nad kojime ona nema nikakvu vlast. Vjerovao je da je nastanku te pojave pogodovao osjeaj razigranosti i tajanstvenosti koji je moja teta njegovala u

sebi. Don Juan je bio uvjeren da ne bi bilo pretjerano pretpostaviti da teta nije nesvjesno utjecala samo na nastanak sve te buke ve da je bila kadra manipulirati svijeu i na mnogo sloeniji nain. No, istini za volju, dodao je don Juan, postoji mogunost da je korake proizvela neorganska svijest. Potom ree da su vraevi iz njegove loze neorganska bia to obitavaju u paralelnom svijetu smatrali naim roacima. Ti su amani vjerovali da je uzaludno pokuavati uspostaviti prijateljske odnose s lanovima obitelji jer su njihovi zahtjevi uvijek preveliki. Ona neorganska bia, koja su nai prvi roaci, neprestano komuniciraju s nama, ali se ta komunikacija ne zbiva na svjesnoj razini. Drugim rijeima, na nesvjesnoj razini mi znamo sve o njima, a njihovo je znanje o nama pitanje njihove volje, ono je svjesno. Energija naih prvih roaka je gnjavaa! nastavi don Juan. Oni su isto toliko zaribani kao i mi. Moglo bi se rei da su organska i neorganska bia naih paralelnih svjetova djeca dviju sestara koje ive vrata do vrata. Ta su bia potpuno ista kao mi iako drukije izgledaju. Oni nam ne mogu pomoi, a niti mi moemo pomoi njima. Moda bismo se mogli udruiti i osnovati uspjeno obiteljsko poduzee, no takvo se to jo nije dogodilo. Obje grane obitelji krajnje su osjetljive i vrijeaju se ni za to, tipino za najblie roake. Vraevi starog Meksika su vjerovali da je glavni problem u tome to su i ljudska i neorganska bia iz paralelnih svjetova potpuno zaokupljena sobom. Prema daljnjoj klasifikaciji, koju su izradili vraevi drevnog Meksika, neorganska se bia dijele jo na izviae ili istraivae. Ta neorganska bia potjeu iz dubina svemira, a njihova je svijest neizmjerno otrija i bra od svijesti ljudskih bia. Don Juan je tvrdio da su se stari vraevi vjekovima, iz narataja u narataj, bavili dotjerivanjem klasifikacijskog sustava i na kraju su zakljuili da je jedan tip neorganskih bia iz kategorije izviaa i istraivaa, po svojoj ivahnosti srodan ovjeku. Prema njima, oni se mogu povezati s ovjekom i uspostaviti s njime simbiotiki odnos. Stari su vraevi tu vrstu neorganskih bia nazvali saveznicima. Osnovna pogreka amana u vezi s tim neorganskim biima, objasnio je don Juan, bila je u tome to su toj bezlinoj energiji pripisivali ljudske osobine i vjerovali da je mogu obuzdati. Oni su na te blokove energije gledali kao na svoje pomonke i oslanjali se na njih, ne shvaajui da, kao ista energija, blokovi nemaju dovoljno snage da izdre bilo kakav napor.

Sad sam ti ispriao sve to treba znati o neorganskim biima, ree don Juan iznenada. Jedini nain da to provjeri jest neposredno iskustvo. Nisam ga pitao to od mene oekuje. Od jakog straha osjetih greve u elucu koji su izbijali poput erupcije vulkana i irili se prema nonim prstima, a potom natrag, sve do prsa. Danas idemo potraiti neorganska bia, najavi don Juan. Naredio mi je da sjednem na krevet i ponovno zauzmem poloaj koji je pogodovao unutranjoj tiini. S neobinom sam lakoom uinio to je traio. Najee bih ga posluao preko volje. Nije to bilo pravo protivljenje, ve neka nevoljkost. im sam sjeo na krevet, imao sam nejasan osjeaj da sam ve u stanju unutranje tiine. Nisam mogao jasno misliti. Okruivala me je neprobojna tama, od ega sam se osjeao kao da u zaspati. Tijelo mi je bilo potpuno nepomino, ili zato to nisam namjeravao izdati naredbe da se pokrene ili zato to ih nisam mogao uobliiti. Trenutak poslije, etao sam s don Juanom po Sonorskoj pustinji. Prepoznao sam okolinu; bio sam tu s njim ve toliko puta da sam poznavao svaki njezin djeli. Bio je smiraj dana, a svjetlo zalazeeg sunca budilo je u meni osjeaj oaja. Hodao sam automatski, svjestan da u tijelu osjeam uzbuenja koja nisu popraena mislima. Nisam si pokuavao opisati stanje u kojem sam se nalazio. Htio sam sve ispriati don Juanu, no elja da mu opiem svoja tjelesna uzbuenja u trenu je ieznula. Don Juan ree vrlo polako, dubokim, ozbiljnim glasom da je suho korito rijeke po kojem smo hodali najpogodnije mjesto za ono to smo naumili uiniti, da bih ja trebao sjesti na jedan mali kamen, a on je sjeo na drugi veliki kamen, udaljen od mene priblino metar i pol. Nisam pitao don Juana, kao to bih to inae uinio, to trebam raditi. Znao sam to moram uiniti. Potom zauh ukanje i korake ljudi koji su izlazili iz okolnoga grmlja. U tom podruju nije bilo dovoljno vlage da bi moglo izrasti gusto raslinje. Neki su se otporni grmovi odrali, a udaljenost izmeu njih bila je otprilike tri do etiri i pol metra. Tada spazih kako mi se pribliavaju dva ovjeka. Izgledali su kao mjetani, vjerojatno Yaqui Indijanci iz jednoga od oblinjih gradova. Prili su i stali pokraj mene. Jedan me je od njih nehajno pitao kako sam. Htio sam mu se osmjehnuti, nasmijati se, ali nisam mogao. Lice mi je bilo sasvim ukoeno. Ipak, bio sam ushien. elio sam skakati od sree, ali nisam mogao. Odgovorih mu da sam dobro. Onda sam ih pitao tko su oni. Rekao sam im da ih ne poznajem, ali

da su mi vrlo bliski. Jedan od njih ree, kao da se to samo po sebi razumije, da su oni moji saveznici. Zurio sam u njih pokuavajui zapamtiti crte njihovih lica, ali su se one mijenjale. Kao da su se oblikovali prema snazi mojeg pogleda. Nije bilo nikakvih misli. Sve je bila ista tvar koja se povodila za nagonskim osjeajima. Zurio sam u njih toliko dugo da su mi se potpuno izbrisale crte njihovih lica i konano sam promatrao dvije sjajne, svijetlee tokice koje su titrale. Te tokice svjetla nisu imale rubove. Izgledalo je kao da se odravaju pomou kohezijske sile koja djeluje iznutra. Povremeno su postajale plosnate, iroke. Potom bi se opet izduile u okomitu smjeru, lebdei u visini ovjekovih oiju. Odjednom sam na desnoj ruci osjetio stisak don Juanove ruke koja me odvlaila od kamena. Rekao je da je vrijeme da krenemo. Sljedeeg trenutka, opet sam bio u njegovoj kui u sredinjemu Meksiku, zbunjen vie no ikada. Danas si pronaao neorgansku svijest i vidio je onakvu kakva zapravo jest, ree. Energija je neizbrisivi ostatak svega. Izravno vidjeti energiju najvie je to ljudsko bie moe postii. Moda postoji neto vee od toga, ali nama to nije dostupno. Don Juan je to uvijek ponavljao i svaki put kad bi to izgovorio, kao da sam od njegovih rijei postajao sve vri i bre se vraao u normalno stanje. Ispriao sam don Juanu sve to sam doivio, sve to sam uo. Don Juan mi je objasnio da sam tog dana uspio preobraziti antropomorfni oblik neorganskih bia u njihovu bit u bezlinu energiju svjesnu same sebe. Mora shvatiti, ree, da je naa spoznaja u biti jedan sustav tumaenja i kao takva ona smanjuje nae izvorne sposobnosti. Na nam sustav tumaenja kazuje koji su parametri naih mogunosti, i budui da se tim sustavom sluimo cijelog ivota, ne usuujemo se djelovati protiv njegovih logikih pravila. Energija neorganskih bia tjera nas dalje, nastavi don Juan, a taj poticaj tumaimo kako znamo i umijemo, ovisno o naem raspoloenju. Najtrezvenije to vra moe uiniti jest prebaciti te entitete na apstraktnu razinu. to manje tumaenja, to bolje za vraa. Odsada, kad god se bude suoio s neobinim prizorom neke utvare, ne uzmii, odluno se zagledaj u nju. Ako je posrijedi neorgansko bie, svaki pokuaj tumaenja otpast e kao suho lie s grane. Ako se nita ne dogodi, znai da je to tek obino zastranjenje tvojeg uma, koji ionako nije tvoj.

Jasan pogled

PRVI PUT u ivotu dvoumio sam se kako se ponaati u svijetu u kojemu ivim. Izjedala me je sumnja. Svijet oko mene nije se promijenio. Pogreka je zasigurno bila u meni. Don Juan je imao velikog utjecaja na mene, predano sam obavljao sve to je od mene traio jer je to bio dio naukovanja, i za to sam platio cijenu; imao sam ozbiljnih potekoa u komunikaciji s blinjima. Razmiljao sam o tom problemu i zakljuio da je moja najvea pogreka bila u tome to sam svakoga usporeivao s don Juanom. Don Juan je prema mojemu miljenju bio ovjek koji se prema svemu to je inio u ivotu odnosio profesionalno, u svakom smislu te rijei, to znai da je sve to je radio, ma koliko to bilo beznaajno, za njega bilo vano. Bio sam okruen ljudima koji su mislili da su besmrtni, koji su neprestano bili u suprotnosti sami sa sobom; njihovi postupci nisu imali nikakve vanosti. Bila je to nepravedna igra; karte su se posloile protiv ljudi s kojima sam se druio. Navikao sam se na don Juanovo postojano ponaanje, na potpunu odsutnost samovanosti i na njegovu neizmjernu inteligenciju. Bilo je vrlo malo onih, meu ljudima koje sam poznavao, koji su uope bili svjesni da postoji drukiji nain ponaanja u kojem se njeguju takve kvalitete. Veina njih je znala samo za obrazac ponaanja koji se temelji na samopreispitivanju, koji iskrivljuje ovjekovu prirodu i ini ga slabim. Studiranje je za mene postalo velik teret. Nisam vie vidio smisla u onome to sam radio. Oajniki sam pokuavao pronai racionalno opravdanje za napor koji sam ulagao u studiranje. Jedino to je davalo neki smisao mojem studiju, i ulijevalo mi makar i traak nade, bila je don Juanova misao da bi se ratnici-putnici trebali s ljubavlju odnositi prema znanju, neovisno o tome u kojem ga obliku primali.

Definirao je pojam ratnika-putnika rekavi da se on odnosi na vraeve, jer budui da su vraevi ratnici, oni putuju tamnim morem svijesti. Dodao je da su ljudska bia neko putovala tamnim morem svijesti i da je Zemlja bila samo jedna od postaja na njihovu putovanju; zbog nekih vanjskih okolnosti, u objanjenje kojih se tada nije elio uputati, putnici su prekinuli svoje putovanje. Ree da su ljudska bia bila uhvaena u nekoj vrsti vrtloga, struje koja se kretala u krugovima i davala im dojam da se i sami kreu, a oni su se zapravo nalazili u stanju mirovanja. Tvrdio je dalje da su se jedino vraevi suprotstavili sili koja je zarobila ljude, i da su se zahvaljujui svojoj disciplini, izvukli iz pani te nepoznate sile i nastavili putovanje mranim morem svijesti. Ono to je prouzroilo konaan kaotini prevrat u mojemu akademskom ivotu, bila je moja nemogunost da se usredotoim na antropoloke teme. Nisam uope mario za njih, i to ne zato to bi bile nezanimljive same po sebi, ve zato to je pristup nametao baratanje rijeima i pojmovima, kao da je rije o nekomu pravnom dokumentu - trebalo je postii odreene rezultate da bi se uspostavili presedani. Smatralo se da je ljudsko znanje poput graevine i da svaki pojedinac, vlastitim naporima, dodajui jedan blok, gradi sustav znanja. Najbolji primjer za to, rekli su mi, prua zakonodavni sustav koji je ugraen u temelje naeg naina ivota, pa je kao takav od neprocjenjive vrijednosti za nas. Meutim, to se toliko kosilo s mojim romantinim stajalitima iz tog vremena. Nikako se nisam mogao zamisliti kao antropolog-odvjetnik. Bio sam vatreni zagovornik ideje da bi antropologija trebala biti model za sva ljudska nastojanja, to jest mjera ovjeka. Don Juan, savren pragmatiar, istinski ratnik-putnik neznanih predjela, ree da je moj govor pun ispraznih fraza. Potekoa nije bila u tome to se bavljenje antropolokim temama na fakultetu svodilo na vjeto baratanje rijeima i idejama, ve u mojemu nedostatnom vjebanju discipline, smatrao je on. Uope nije vano, ree jednom, zna li itati knjige i koliko si prekrasnih knjiga proitao. Vano je da si dovoljno discipliniran da proita i ono to ne eli itati. Tijekom svojeg kolovanja vra najvie ui iz onoga to odbija, a ne iz onoga to prihvaa. Smisao vraeva kolovanja upravo je u tome da ui ono to odbija, a ne ono to prihvaa. Prekinuo sam studij na neko vrijeme i poeo raditi u dizajnerskom odjelu tvrtke koja je izraivala naljepnice za preslikavanje.

Posao me je i tjelesno i duevno potpuno zaokupio. Bio mi je izazov savreno i maksimalno brzo obaviti zadatak koji sam dobio. Prenoenje uzoraka na prozirne folije, koji bi se poslije sitotiskom preslikavali na predmete ili tkaninu, bio je rutinski postupak. Taj postupak nije trpio uvoenje bilo kakvih novina, a uinkovitost u radu mjerila se tonou i brzinom. Postao sam radoholiar i u tome sam neizmjerno uivao. Brzo sam se sprijateljio s direktorom dizajnerskog odjela. Ime mu je bilo Ernest Lipton. Neizmjerno sam mu se divio i potovao ga. Bio je veliki umjetnik i majstor svojeg zanata. Jedina mu je mana bila pretjerana popustljivost i nevjerojatna obzirnost prema drugima, koja je dosezala takve razmjere da je graniila s pasivnou. Na primjer, jednog dana ba kad smo se spremali izii iz parkiralita restauracije u kojoj smo ruali, Ernest je pristojno zaustavio auto i ekao da se voza ispred nas parkira. Voza nas oito nije vidio i krenuo je unatrag prilino velikom brzinom. Ernest Lipton je mogao naprosto zatrubiti i tako upozoriti vozaa da pripazi kamo vozi. Umjesto toga, on je nepomino sjedio cerekajui se kao idiot i gledao kako se frajer zaletava u njegov auto. Potom se okrenuo i ispriao. K vragu, mogao sam zatrubiti, rekao je, ali je truba tako prokleto glasna da mi je bilo neugodno. Tip koji se zaletio u Ernestov auto bio je bijesan i morali smo ga smirivati. Smirite se, rekao je Ernest. Va auto nije oteen. Oteena su samo prednja svjetla na mojem autu, a ionako sam ih namjeravao zamijeniti. Jednoga drugog dana, bili smo u istoj restauraciji na ruku s nekim Japancima, klijentima Ernestove tvrtke. Japanci su s nama ivahno razgovarali postavljajui pitanja. Doao je konobar, nosei hranu, i pokupio tanjure od salate kako bi na uskom stolu napravio to vie mjesta za velike tanjure s vruim predjelom. Jedan od klijenata nije imao dovoljno mjesta pa je odgurnuo svoj tanjur, od ega se Ernestov tanjur pokrenuo i poeo kliziti prema rubu stola. I opet, Ernest je mogao upozoriti ovjeka, ali nije. Sjedio je tamo cerekajui se dok mu tanjur nije pao u krilo. Drugom prigodom iao sam mu pomoi da u dvoritu podigne brajdu radi sjene, a i groa. Prvo smo napravili veliki drveni okvir, a potom smo podigli jednu stranu i privrstili je za grede. Ernest je bio visok i jak mukarac pa je podigao drugi dio okvira koristei se

sustavom poluge, a ja sam trebao umetnuti klinove u rupe koje su ve bile izbuene na nosivoj gredi. No, prije nego to sam uspio namjestiti klinove u rupe, zaulo se jako kucanje na vratima i Ernest me je zamolio da pogledam tko kuca jer je on morao drati okvir. Pred vratima je stajala njegova ena drei u rukama vreice s namirnicama. Upustila se sa mnom u razgovor i ja sam zaboravio na Ernesta. ak sam joj i pomogao izvaditi namirnice. Slaui svenjie celera, odjednom sam se sjetio da moj prijatelj jo dri okvir u zraku, a znajui kakav je, mogao sam pretpostaviti da ga nije spustio jer je uvijek oekivao od drugih da budu obzirni kao i on. Odjurio sam izbezumljeno u dvorite i spazio Ernesta kako lei na zemlji. Od iscrpljenosti se sruio pod teinom drvenog okvira. Izgledao je kao da je krpena lutka. Morali smo pozvati njegove prijatelje da nam pomognu podii okvir - on to vie nije mogao. Morao je lei u krevet. Bio je uvjeren da je dobio kilu. Jo jedna pria tipina za Ernesta bila je zgoda to se odigrala kad je jednog dana iao planinariti s prijateljima u planine San Bernardino. Uveer su se ulogorili u planini. Dok su ostali spavali, Ernest Lipton je ustao jer je morao obaviti nudu, no uviavan kakav je bio, udaljio se od logora da ne bi nikome smetao. Okliznuo se u mraku i skotrljao niza strminu. Poslije je rekao svojim prijateljima da je tada bio siguran kako ga na dnu padine eka sigurna smrt. Imao je sree to se rukama uspio uhvatiti za jednu liticu; satima je tako visio pipajui nogama ne bi li naao vrsto uporite jer ruke samo to mu nisu popustile - mislio je da e tako visiti dok ne umre. Rairivi i istegnuvi noge koliko god je mogao, napipao je majuni istureni komadi stijene o koji se djelomino mogao osloniti da ne padne. Stajao je tako poluvisei, priljubljen uza stijenu poput uzoraka to ih je izraivao, sve dok danje svjetlo nije postalo dovoljno jako da je mogao vidjeti kako se nalazi samo tridesetak centimetara iznad zemlje. Erneste, pa trebao si zvati u pomo, rekli su njegovi prijatelji. Ah, joj, mislio sam da mi to ne bi pomoglo, odgovorio je. Tko bi me uo? Bio sam uvjeren da sam se kotrljao barem dva kilometra niz padinu. Osim toga, svi su spavali. Kap je prelila au kad je Ernest Lipton, provodei svakog dana dva sata u autu, vozei na posao i natrag, odluio kupiti ekonomian auto, Volkswagen bubu, i poeo mjeriti prijeenu kilometrau da bi utvrdio koliko kilometara moe prijei s galonom benzina. Strano me je iznenadilo kad je jednog jutra izjavio da je s galonom

(4,54 1) benzina preao 200 kilometara. Budui da je bio vrlo precizan, objasnio je da je veinom vozio izvan grada, autocestom, iako je u samoj pici esto morao usporavati i ubrzavati. Sljedeeg je tjedna izjavio da je s galonom benzina preao 400 kilometara. Ti su udnovati dogaaji dostignuli vrhunac kad je postigao nevjerojatnu brojku od 1032 kilometra s jednim galonom benzina. Prijatelji su mu rekli da bi ta brojka trebala ui u slubena izvjea kompanije Volkswagen. Ernest Lipton se topio od miline i likujui izjavio da ne zna to e napraviti ako s galonom benzina prijee 1600 kilometara. Prijatelji su mu rekli da bi se to trebalo proglasiti udom. Ta je neobina situacija potrajala sve dok jednog jutra Ernest nije uhvatio jednoga od svojih prijatelja kako u spremnik njegova automobila ulijeva benzin, to je ovaj radio mjesecima sluei se tim starim, otrcanim trikom. Svakog bi jutra ulijevao tri do etiri alice benzina, tako da Ernestov mjera nikad nije bio na nitici. Ernest Lipton se gotovo razljutio. Njegova najotrija primjedba glasila je: Do vraga! I to mi je neka ala! Znao sam tjednima da ga prijatelji zafrkavaju, ali se naprosto nisam mogao umijeati. Osjeao sam da se to mene ne tie. Ljudi koji su zbijali alu na Ernestov raun bili su njegovi dugogodinji prijatelji. Ja sam ga tek nedavno bio upoznao. Kad sam u njegovu pogledu vidio razoaranje, povrijeenost i nesposobnost da se razljuti, obuzeo me je osjeaj krivnje i tjeskobe. Opet sam se naao oi u oi sa svojim starim neprijateljem. Prezirao sam Ernesta Liptona, no istodobno mi je bio veoma drag. Prava je istina bila da je Ernest Lipton sliio na mog oca. Debela stakla na njegovim naoalama, znatno prorijeena kosa iznad ela kao i tragovi tvrde prosijede brade koja se nije dala do kraja izbrijati, sve je to budilo sjeanje na mojeg oca. I on je imao isti takav ravan, picast nos i iljatu bradu, no, ono to me je najvie podsjetilo na oca bila je Ernestova nesposobnost da se razljuti i opali aljivine po nosu. Ta je slinost bila toliko jaka da sam se osjetio ugroenim. Sjetio sam se kako je moj otac bio ludo zaljubljen u sestru svojega najboljeg prijatelja. Vidio sam je jednog dana u ljetovalitu kako se dri za ruku s jednim mladiem. S njom je u pratnji bila njezina majka. Djevojka se doimala sretnom. Dvoje mladih ljudi gledalo je jedno u drugo kao oarano. Meni je to izgledalo kao prava mladenaka ljubav. Kad sam vidio oca, ispriao sam mu da njegova djevojka ima deka, zlurado se naslaujui u svakom trenutku svoje prie, kako to samo mogu desetogodinjaci. Bio je zateen. Nije mi vjerovao.

A jesi li ti ikad rekao neto toj djevojci? pitao sam smiono. Zna li ona da si zaljubljen u nju? Ne budi glup, ti malo udovite! otresao se na mene. Ne moram ja govoriti takve bedastoe ni jednoj eni. Poput razmaena djeteta, pogledao me prkosno, a usnice su mu drhtale od bijesa. Ona je moja! Trebala bi znati da je moja ena, a da joj ja to ne moram rei! Sve je to izgovorio sa sigurnou djeteta koje ima sve u ivotu, a da se nije moralo za to izboriti. Na vrhuncu nadahnua, zadao sam svoj posljednji udarac. Pa, rekao sam, mislim da je oekivala da joj netko to kae i taj netko te je preduhitrio. Bio sam spreman pobjei izvan njegova dohvata jer sam oekivao da e na meni iskaliti sav svoj bijes, ali umjesto toga, on se svalio na stolac i poeo plakati. Molio me je jecajui, budui da sam bio spreman na sve, da je uhodim i obavijestim ga to se zbiva. Neopisivo sam prezirao oca i istodobno ga volio osjeajui neizrecivu tugu. Proklinjao sam samog sebe zato to sam ga doveo u tako poniavajui poloaj. Ernest Lipton me je toliko posjeao na oca da sam dao otkaz, izgovarajui se da se moram vratiti na fakultet. Nisam mogao podnijeti vei teret od onoga to sam ga ve nosio. Nikad si nisam oprostio to sam ocu nanio takvu bol, a njemu nikad nisam oprostio to je bio takva kukavica. Vratio sam se na fakultet i poeo se ponovno ukljuivati u studij antropologije, to je za mene bio divovski zadatak. Ono to je oteavalo moj poloaj na studiju bila je injenica da je postojala samo jedna osoba s kojom sam mogao lako i s uitkom suraivati, osoba dostojna divljenja, puna odvane znatielje i volje za stjecanjem znanja, koja se nije dala smesti, a niti je po svaku cjenu branila ono to je bilo neodrivo. Bio je to arheolog koji nije radio na mojem odjelu. Pod njegovim sam se utjecajem zainteresirao za terenski rad. Moda zato to je on na teren odlazio doslovce da bi iskopao informacije, njegova je praktinost za mene bila oaza trezvenosti. On me je jedini ohrabrivao da se nastavim baviti terenskim radom, govorei da nemam to izgubiti. Ako sve izgubi, bit e na dobitku, rekao mi je jednom. Bio je to najzdraviji savjet koji sam ikada dobio za vrijeme cijelog studija. Budem li sluao don Juana i radio na tome da se rijeim svoje

opsjednutosti samopreispitivanjem, mislio sam, doista nemam to izgubiti, a mogu dobiti sve. No, tada mi to nije bilo sueno. Kad sam rekao don Juanu kako mi je teko pronai profesora s kojim bih mogao suraivati, iznenadio me je svojom zlobnom reakcijom. Nazvao me je sitniavim prdonjom i drugim pogrdnim imenima. Rekao mi je ono to sam ve znao: da nisam tako napet, mogao bih uspjeno suraivati sa svakime na fakultetu ili na poslu. Ratnici-putnici se ne ale, nastavi don Juan. Oni prihvaaju sve to im beskonanost prua kao izazov. Izazov je izazov. On nije osoban. On se ne moe shvatiti kao prokletstvo ili blagoslov. Ratnik-putnik ili pobjeuje kad je izazvan, ili ga izazov uniti. Uzbudljivije je pobijediti, zato pobjeuj! Odgovorih mu da je to lako rei, no provesti to sasvim je neto drugo, i dodah da su moje muke nerjeive jer proistjeu iz nedosljednosti mojih kolega i prijatelja. Nisu krivi ljudi oko tebe, ree. Oni si ne mogu pomoi. Pogreka je u tebi jer bi si ti mogao pomoi, ali umjesto toga, duboko u sebi osuuje druge. Svaki idiot moe osuivati druge. Ako ih bude osuivao, oni e ti uvijek pokazivati svoje najgore lice. Svi smo mi zatoenici i upravo nas to robovanje sili da se ponaamo tako jadno. Za tebe je izazov da prihvati ljude onakve kakvi jesu! Pusti ih na miru! Ovog si puta sasvim u krivu, don Juane, rekoh. Vjeruj mi, mene uope ne zanima osuivanje drugih, ni bilo kakvo upletanje u njihov ivot. Nadam se da razumije to ti govorim, nastavi tvrdoglavo. Ako nisi svjestan svoje elje da ih osuuje, doda, onda si u jo gorem stanju nego to sam mislio. Ta se pogreka pojavljuje u ratnika-putnika kad iznova kreu na svoje putovanje. Postaju drski, neobuzdani. Priznao sam don Juanu da pretjerujem sa svojim prigovorima. To sam i sam znao. Rekoh mu da sam optereen svakodnevnim problemima, problemima koji opako djeluju na mene i ine me nesigurnim, i da mi je neugodno to ga zamaram onime to me mui. Hajde, poticao me je. Izbaci to iz sebe! Ne mora imati nikakve tajne preda mnom. Ja sam samo jedna prazna cijev. to god mi kae, sve e se projicirati u beskonanost. Stalno se neto jadam, priznao sam. Isti sam kao i svi ljudi koje poznajem. Ne moe razgovarati ni s kim a da se ne pone otvoreno ili prikriveno aliti.

Ispriao sam don Juana kako moji prijatelji ak i u najobiniji razgovor uspiju ubaciti bezbroj prituaba. Primjerice u ovakvu dijalogu: Kako ide, Jime? Ah, dobro, sve je u redu, Cal. Tada slijedi duga stanka. Od mene se oekuje da pitam: Je li stvarno sve u redu, Jime? Je. Sve je odlino. Imam, dodue malo problema s Melom, ali zna kakav je Mel - sebian i muiav. No, to moe, prijatelje treba prihvatiti onakve kakvi jesu, zar ne? Ipak, mogao bi biti malo uviavniji. Ali do vraga. Takav je, kakav je. Uvijek ti preputa odluku prihvati me ili ostavi. To radi otkako smo imali dvanaest godina, prema tome, sam sam si kriv. Ne znam zato se uope druim s njime? Da, Jime, ima pravo, Mel je teka osoba, da. E, tako ti je to! Kad smo ve kod tekih osoba, nisi ni ti mnogo bolji od Mela, Cal. Nikad se ne mogu u tebe pouzdati, itd. Drugi tipini dijalog glasio bi: Kako si, Alex? Kako brani ivot? Odlino. Prvi put u ivotu jedem na vrijeme, domaa hrana i sve to, ali debljam se. Ne radim nita, samo gledam televiziju. Naviknuo sam izlaziti s dekima, a sad to ne mogu. Theresa mi ne da. Dakako, mogao bih je poslati k vragu, no ne elim je povrijediti. Osjeam se zadovoljno, ali sam jadan. Alex je bio najjadniji ovjek prije nego to se oenio. Uvijek je dekima prodavao isti tos. Kad bi sreo nekoga od prijatelja, rekao bi: Hej, doi sa mnom do auta da te upoznam s mojom kujom. Ludo se zabavljao vidjevi iznenaenje na naem licu kad bismo smo u autu ugledali psa - kuju. Svoju je kuju predstavio svim svojim prijateljima. Bili smo okirani kad se stvarno vjenao s Theresom, trkaicom na duge staze. Upoznali su se na maratonu, kad se Alex onesvijestio. Budui da su bili na nekoj planini, Theresa ga je na bilo koji nain morala oivjeti, pa mu se popiala na lice. Nakon toga je Alex postao njezin zatoenik. Oznaila je svoje podruje. Prijatelji su ga nazivali njezinim popianim zatoenikom. Njegovi su prijatelji mislili da je Theresa prava kuja i da je otkvaenog Alexa pretvorila u debelo pseto. Don Juan i ja smo se tome smijali. Tada me je pogledao s ozbiljnim izrazom na licu. To su radosti i problemi svakodnevnog ivota, rekao je don Juan. ovjek pobjeuje i gubi, a i ne zna kada pobjeuje, a kada

gubi. To je cijena koju plaa jer ivi po pravilima samopreispitivanja. Nemam ti to rei kao ni ti samom sebi. Mogu ti jedino savjetovati da se ne osjea krivim zato to si budala, ve da pokua ukinuti vladavinu samopreispitivanja. Vrati se na fakultet. Nemoj odustati. Moje zanimanje za studij znatno je oslabilo. Poeo sam ivjeti kao da ne upravljam vlastitim ivotom. Sve mi je bilo teko, bio sam potpuno klonuo duhom. Ipak, primijetio sam da moj um nije u sve to ukljuen. Nita nisam planirao, nisam si postavljao nikakve ciljeve, niti sam to oekivao. Nisam bio obuzet nikakvom milju, ali sam bio obuzet osjeajima. Pokuao sam razmiljati o toj dvojnosti izmeu pasivnog uma i uzburkanih osjeaja. U takvu stanju, prazne glave i prepun osjeaja, jednog sam dana iao od Haines Halla, gdje je bio odjel za antropologiju, prema restauraciji gdje sam objedovao. Odjednom me je spopala udna drhtavica. Mislio sam da u se onesvijestiti i sjeo sam na neke poploane stube. Pred oima sam vidio ute mrlje. Imao sam osjeaj da se vrtim. Bio sam siguran da e mi pozliti. Pred oima mi se zamaglilo i na kraju nita nisam vidio. Moja je tjelesna neugoda bila tako potpuna i tako jaka da mi nije preostalo mjesta ni za jednu misao. Osjeao sam samo tjelesno uzbuenje od straha i tjeskobe, no istodobno me je obuzelo neko ushienje, neki udan predosjeaj da e mi se dogoditi neto veliko. Bila su to uzbuenja koja nije pratila nikakva misao. U jednom trenutku nisam vie znao sjedim li ili stojim. Bio sam okruen tako neprobojnim mrakom kakav se moe samo zamisliti, i tada, vidjeh energiju kako struji svemirom. Vidjeh niz svijetleih kugli kako idu prema meni ili od mene. Vidio sam ih jednu po jednu upravo onako kako je to don Juan jedanput opisao. Znao sam da su to razliite osobe po njihovim razliitim veliinama. Ispitivao sam svaku pojedinost njihove strukture. Njihova svjetlost i okruglost bile su nainjene od vlakana koja kao da su bila slijepljena. Bilo je tankih i debelih vlakana. Svaka od tih svijetleih figura imala je debeo, upav pokriva. Izgledale su kao neke udne, svijetlee, dlakave ivotinje, ili divovski okrugli kukci prekriveni svijetleom kosom. Najvie me je okiralo to to sam shvatio da sam te dlakave kukce viao cijelog ivota. Sve one prigode u kojima me je don Juan tjerao da ih namjerno vidim sada su mi se inile kao neki zaobilazan put koji sam proao s njime. Sjetio sam se svih zgoda u kojima mi je

don Juan pomagao vidjeti ljude kao svijetlee kugle, ali je sve to bilo neusporedivo slabije od toga kako sam ih sad vidio. Znao sam tada, bez ikakve sumnje, da sam cijelog ivota potpuno sam, bez iije pomoi, opaao strujanje energije kroz svemir. Ta me je spoznaja potpuno svladala. Osjeao sam se beskrajno ranjivim, krhkim. Trebao mi je neki zaklon, morao sam se negdje sakriti, kao u snu koji svatko od nas pokatkad sanja, u kojem smo goli i ne znamo kamo bismo. Osjeao sam se vie nego nag; osjeao sam se nezatienim, slabim i uasavao sam se povratka u normalno stanje. Imao sam neki nejasan osjeaj da leim. Pokuavao sam iz sve snage vratiti se u normalno stanje. Zamiljao sam kako leim na poploanoj stazi, grei se od bolova, okruen ljudima koji me gledaju. Osjeaj da leim postajao je sve stvarniji. Osjetio sam da mogu micati oima. Vidio sam svjetlo kroza zatvorene kapke, ali ih se nisam usudio otvoriti. Bilo je udno to nisam uo ljude za koje sam zamiljao da me okruuju. Nisam uo nikakvu buku. Konano sam se ohrabrio i otvorio oi. Leao sam na krevetu u svojem stanu na uglu bulevara Wilshire i Westwooda. Kad sam vidio da se nalazim u krevetu, uhvatila me je histerija. Ali zbog nekoga neobjanjiva razloga, gotovo sam se odmah smirio. Histeriju je zamijenio osjeaj tjelesne oputenosti ili neke vrste tjelesnog zadovoljstva kakvo ovjek osjeti nakon dobra ruka. Meutim, nisam mogao smiriti misli. Najvie me je zaprepastila spoznaja da sam cijelog ivota izravno opaao energiju. Kako je uope bilo mogue da ja to nisam znao? to me je to sprjeavalo da pristupim toj drugoj strani svojeg bia? Don Juan je govorio da svako ljudsko bie ima mogunost izravno vidjeti energiju, no nije mi rekao da svako ljudsko bie izravno vidi energiju a da to ne zna. Postavio sam to pitanje prijatelju psihijatru. Nije mi mogao nita razjasniti. Mislio je da je moja reakcija posljedica umora i pretjeranog uzbuenja. Prepisao mi je Valium i preporuio da se odmorim. Nisam se nikome usudio rei da sam se probudio u svojem krevetu a da nisam mogao objasniti kako sam tamo dospio. Stoga je bilo razumljivo da sam elio vidjeti don Juana to prije. Odletio sam u Mexico City to sam prije mogao, unajmio auto i odvezao se k njemu. Sve si to ve prije radio! ree don Juan smijui se kad sam mu opisao svoj nevjerojatan doivljaj. Samo su dvije novine. Jedna je da si opazio energiju potpuno sam. Zaustavio si svijet i tada si shvatio

da si ve vidio energiju kako struji svemirom, kao i svako drugo ljudsko bie, premda nema znanje o tome na razini svijesti. Druga novina je da si iz unutranje tiine putovao potpuno sam. Ti zna, a da ti ja to ne moram ni rei, da je sve mogue ako ovjek krene iz unutranje tiine. Ovog su ti puta tvoj strah i tvoja ranjivost omoguili da zavri u svojem krevetu, to i nije tako daleko od kampusa Kalifornijskog sveuilita. Da nisi bio toliko obuzet svojim iznenaenjem, shvatio bi da ono to si uinio nije nita, nita osobito za ratnika-putnika. Ali nije najvanije to to si saznao da si oduvijek neposredno opaao energiju, ni to si putovao iz unutranje tiine, nego neto to bi se moglo nazvati dvostrukim dogaajem. Prvo, doivio si neto to su vraevi drevnog Meksika nazivali jasnim pogledom, ili gubitkom ljudskog oblija: vrijeme kad ljudska sitniavost nestaje kao da je bila oblai magle to se nadvio nad nama, magle koja se polako podie i rasplinjava. Ali nikako ne smije povjerovati da je ono to si postigao zaokrueno. Svijet vraeva nije nepromjenjiv poput svakodnevnog svijeta u kojem nas ue da ako jednom postigne cilj, zauvijek ostaje pobjednik. U svijetu vraeva, kad postigne neki cilj, znai da si naprosto stekao najdjelotvornija orua kako bi nastavio borbu, koja, usput reeno, nikad nee zavriti. Drugi dio toga dvostrukog dogaaja jest da si se suoio s pitanjem koje najvie izluuje ovjekovu duu. I sam si to izrazio kad si sebi postavio pitanja: 'Kako je, zaboga, mogue da nisam znao da sam cijelog ivota neposredno opaao energiju? to me je sprjeavalo da sagledam tu drugu stranu svojeg bia?'

Sjene od blata

SJEDITI S DON JUANOM u tiini bilo je za mene jedno od najugodnijih iskustava. Udobno smo se smjestili na stolcima presvuenima tkaninom, iza kue, u planinama sredinjeg Meksika. Bilo je kasno poslijepodne. Puhao je blag povjetarac, sunce se spustilo iza kue i njegove su nam zrake padale na lea. Sve bljee Sunevo svjetlo bacalo je udesne zelene sjene na veliko drvee u dvoritu. Svuda oko njegove kue raslo je visoko drvee koje je zaklanjalo pogled na grad u kojem je ivio. To mi je davalo dojam da se nalazim u divljini, koja se dodue razlikovala od gole Sonorske pustinje, ali je ipak bila divljina. Danas emo razgovarati o najozbiljnijoj temi vraanja, ree odjednom don Juan, i krenut emo od energetskog tijela. Ve mi je bezbroj puta opisao energetsko tijelo kao konglomerat energetskih polja, zrcalnu sliku konglomerata energetskih polja koja ine fiziko tijelo, kada se ono vidi kao energija koja struji svemirom. Rekao je da je ono manje, kompaktnije i da izgleda tee nego svijetlea kugla fizikog tijela. Don Juan mi je objasnio da su tijelo i enegetsko tijelo dva konglomerata energetskih polja koja se stapaju pomou neke udne sljepljujue sile. Neprestano je naglaavao da je sila koja vee taj skup energetskih polja, prema vraevima starog Meksika, najzagonetnija sila u svemiru. Po njegovoj osobnoj procjeni, ona je sama bit cijeloga kozmosa, ukupni zbroj svega to jest. Tvrdio je da su fiziko tijelo i energetsko tijelo jedine energetske konfiguracije u svijetu ljudskih bia koje su u protutei. Stoga nije prihvaao dualizam osim kad je rije bila o tim tijelima. Smatrao je da je dualizam izmeu duha i tijela, duhovnoga i materijalnoga, puki proizvod razmiljanja naeg uma koji lanano nie pojmove bez ikakve energetske osnove.

Don Juan je rekao da pomou discipline svatko moe pribliiti energetsko tijelo fizikom tijelu. U normalnom stanju, udaljenost izmeu tih dvaju tijela je golema. Kad se jednom energetsko tijelo nae u odreenom dometu, koji se razlikuje od pojedinca do pojedinca, svatko ga moe, pomou discipline, pretvoriti u doslovnu presliku vlastitoga fizikog tijela; to jest u trodimenzionalno, vrsto bie. Otuda potjee ideja vraeva o drugome ili o dvojniku. Na isti nain, primjenjujui istu disciplinu, svatko moe svoje trodimenzionalno, vrsto fiziko tijelo pretvoriti u savrenu presliku svojega energetskog tijela - to jest u eterini naboj energije nevidljive ljudskom oku, kao to je to uostalom i svaka energija. Kad mi je don Juan sve to ispriao, dolo mi je da ga pitam je li to bio opis nekog mita. Odgovorio je da vraevi nemaju veze s mitovima. Vraevi su praktini i ono to oni opisuju uvijek je prilino trezveno i prizemno. Prema don Juanu, potekoe u razumijevanju onoga ime se bave vraevi, proizlaze iz toga to se oni slue drukijim spoznajnim sustavom. I dok smo tog dana sjedili iza don Juanove kue u sredinjemu Meksiku, on je izjavio da energetsko tijelo ima kljunu vanost za sve to se dogaa u mojem ivotu. Vidio je kao energetsku injenicu da se moje energetsko tijelo, umjesto da se udaljava od mene, kao to se inae dogaa, pribliava meni velikom brzinom. to to znai da mi se pribliava, don Juane? pitao sam. To znai da e ti se smraiti, ree on smijui se. Tvoj e ivot postati strogo kontroliran, ali nee ti upravljati njime, nego tvoje energetsko tijelo. Hoe rei, don Juane, da e sa mnom upravljati neka vanjska sila? pitao sam. Mnotvo sila upravlja tobom ovog asa, odgovori don Juan. Upravljanje o kojemu govorim neto je to je izvan dometa rijei. To je tvoje upravljanje, a istodobno nije tvoje. Ono se ne moe klasificirati, ali se svakako moe iskusiti. A to je najvanije, njime se svakako moe manipulirati. Zapamti ovo: njime se moe manipulirati, dakako u tvoju korist, to opet i nije u tvoju korist, nego u korist energetskog tijela. Meutim, energetsko tijelo, to si ti, a opet i nisi, i tako bismo to mogli ponoviti beskrajno mnogo puta. To je kao kad pas pokuava uhvatiti vlastiti rep. Ne moe se to izraziti naim jezikom. Sva ta iskustva prelaze granice sintakse. Brzo se sputao mrak i kronje drvea koje su jo malo prije imale zeleni sjaj postadoe tamne i teke. Don Juan ree da ako svoju pozornost usredotoim na tamu kroanja, a da pritom ne fokusiram

pogled, nego ih samo promatram krajikom oka, vidjet u sjenu kako prelijee preko mojega vidnog polja. Sada je najbolje vrijeme da uini ono to traim od tebe, ree. Treba ti samo trenutak da se pribere i napravi to. Nemoj prestajati dok ne uhvati tu tamnu sjenu to e ti lebdjeti pred oima. Doista sam ugledao neku udnu crnu sjenu koja se ocrtavala na kronjama drvea. Nisam znao je li to jedna sjena koja se kree naprijed-natrag, ili vie sjenki koje se kreu slijeva nadesno, ili zdesna nalijevo, ili ravno kroza zrak. Izgledale su mi kao debele crne ribe, goleme ribe. Bilo je to kao da su divovske ribe sabljarke letjele zrakom. Posve sam utonuo u taj prizor. Tada me je, odjednom, poeo hvatati strah. Postalo je toliko mrano da nisam vie vidio lie, ali sam ipak vidio crne sjene koje su mi plesale pred oima. to je to, don Juane? pitao sam ga. Posvuda oko sebe vidim crne sjene koje mi pleu pred oima. Ah, to je beskrajan svemir, ree, nemjerljiv, nelinearan, s onu stranu svijeta sintakse. Vraevi drevnog Meksika prvi su vidjeli te sjene pa su ih slijedili. Vidjeli su ih kao to ih ti sada vidi i vidjeli su ih kao energiju to struji svemirom. I doista su otkrili neto transcendentalno. Prestao je govoriti i zagledao se u mene. Njegove su stanke dolazile u pravo vrijeme. Uvijek je prestajao govoriti kad mi je ivot visio o koncu. to su otkrili, don Juane? pitao sam. Otkrili su da imamo ivotnog pratioca, izgovorio je jasno koliko je god to mogao. Imamo grabeljivca koji je doao iz dubina kozmosa i preuzeo vlast nad naim ivotom. Ljudska su bia njegovi zatoenici. Grabeljivac je na bog i na gospodar. Uinio nas je poslunima i bespomonima. Kad se hoemo pobuniti, on ugui nau pobunu. Ako elimo djelovati samostalno, on od nas zahtijeva da to ne inimo. Bilo je vrlo mrano oko nas i kao da me je mrak onemoguavao da se izrazim. Da je bio dan, puknuo bih od smijeha. Mrak me je sputavao. Mrano je kao u rogu, ree don Juan, ali ako pogleda krajikom oka, vidjet e da sjene jo poskakuju oko tebe. Bio je u pravu. Jo sam ih vidio. Od njihova mi se kretanja zavrtjelo u glavi. Don Juan je upalio svjetlo i inilo se da su nestale. Stigao si, potpuno sam. Do onoga to su amani drevnog Meksika nazivali najvanijim, kljunim problemom, ree don Juan.

Cijelo sam vrijeme okoliao, pokuavao sam ti, na neodreeni nain, dati do znanja da nas neto dri u zatoenitvu. Doista mi jesmo zatoenici! Za vraeve starog Meksika bila je to energetska injenica. Zato je grabeljivac preuzeo vlast onako kako si to opisao, don Juane? pitao sam. Mora postojati logino objanjenje. Nema objanjenja, odgovori don Juan, a to je najjednostavnije objanjenje na svijetu. Oni su preuzeli vlast nad nama jer smo mi njihova hrana i nemilosrdno nas cijede jer smo im potrebni za preivljavanje. Ba kao to mi uzgajamo kokoi u kokoinjcima, gallinerosima, grabeljivci uzgajaju nas u kavezima za ljude, u humanerosima. Tako uvijek imaju hrane. Osjeao sam da estoko odmahujem glavom. Nisam mogao izraziti dubok osjeaj nelagode i nezadovoljstva koji me je obuzeo, ali mi se tijelo trzalo kao da ga je pokuavalo izbaciti iz sebe. Drhtao sam od pete do glave protiv svoje volje. Ne, ne, ne, uo sam se kako govorim. To je apsurdno, don Juane. Ono to govori je udovino. To jednostavno ne moe biti istina ni za vraeve, ni za obine ljude, ni za koga. Zato ne? pitao je don Juan mirno. Zato ne? Zato to te je to razbjesnjelo? Da, razbjesnjelo me je, odbrusio sam. Te su tvrdnje nakazne! Pa, ree, nisi jo sve uo. ekaj malo, vidjet emo kako e se osjeati nakon prepada koji ti spremam. Nainit u strahovit napad na tvoj um, a ti nee moi ustati i otii jer si uhvaen. Ne zato to sam te ja zarobio, ve e te neto u tebi sprijeiti da ode, dok e drugi dio tebe podivljati od bijesa. I zato, pripremi se! Neto je u meni, osjeao sam to, doista eznulo za kaznom. Imao je pravo. Ne bih bio otiao iz kue ni za to na svijetu. A opet, nimalo mi se nisu sviale sve te brbljarije kojima se razmetao. elio bih se obratiti tvojemu analitikom umu, ree don Juan. Razmisli malo i reci mi kako bi objasnio suprotnost izmeu inteligencije ovjeka - stvaraoca i izumitelja, i gluposti njegovih sustava vjerovanja, ili proturjenosti u njegovu glupavu ponaanju. Vraevi vjeruju da su nam grabeljivci dali sustave vjerovanja, ideje o dobru i zlu, drutvene norme. Oni su ti koji su nam usadili nadu i oekivanja, snove o uspjehu i more o promaaju. Oni su nam podarili zavist, pohlepu i kukaviluk. Grabeljivci su ti koji su nas uinili samozadovoljnim robovima navika, do ludila opsjednutima sobom. Ali kako to oni ine, don Juane? pitao sam jo vie razljuen onime to je govorio. apu li nam na uho dok spavamo?

Ne, ne rade to oni tako. To bi bilo idiotski! ree don Juan smjekajui se. Oni su bezbroj puta uinkovitiji i organiziraniji nego to ti misli. Da bi nas drali u pokornosti, da bismo bili ponizni i slabi, grabeljiva izvode zapanjujui potez - sjajan, dakako, sa stajalita borbene strategije, ali jeziv sa stajalita onih koji zbog toga trpe. Daju nam svoj um! uje li me? Grabeljiva nam daju svoj um koji postaje na um. Um grabeljivaca je barokan, proturjean, mraan, pun straha da svakog asa moe biti otkriven. Znam da se boji da e biti gladan, nastavi, iako nikad nisi gladovao, a to nije nita drugo doli bojazan grabeljivca koji se boji da se svakog asa moe razotkriti njegov manevar i da e ostati bez hrane. Putem uma, koji je uostalom njihov um, grabeljivci u ovjekov ivot usauju to god im odgovara. I na taj si nain osiguravaju neku vrstu tampon zone protiv vlastitog straha. Mogao bih ja to nekako i prihvatiti, don Juane, rekoh, ali ima u tome neto tako grozno da mi se u biti gadi. Tjera me da se usprotivim. Ako je istina to da nas jedu, kako to ine? Don Juanovo se lice razvuklo u iroki osmijeh. Topio se od miline. Objasnio je da vraevi vide ovjekovo novoroene kao neobinu, svijetleu kuglu energije, od vrha do dna prekrivenu sjajnim omotaem, neime to je poput plastinog prekrivaa koji je vrsto povezan s energetskom ahurom. Rekao je da grabeljivci jedu taj sjajni omota svijesti i kad ljudsko bie odraste, sve to ostane od toga sjajnog omotaa svijesti jest uzak rub koji ide od poda do vrkova nonih prstiju. Taj rub omoguuje odraslima da ive ili, bolje rei, da jedva preivljavaju. Kao da sanjam, sluao sam don Juana Matusa kako objanjava da je ovjek, koliko je njemu poznato, jedina vrsta koja ima sjajni omota svijesti izvan svijetlee ahure. Stoga je postao lak plijen za svijest drukijeg reda, kao to je na primjer teka svijest grabeljivca. Tada je iznio najpogubniju tvrdnju to sam je ikad od njega uo. Izjavio je da je uski rub svijesti epicentar ovjekova samopreispitivanja kojemu on nepovratno robuje. Igrajui na nae samopreispitivanje, to je jedina svijest koja nam je ostala, grabeljivci izazivaju bljeskove svijesti. Plamenove to nastaju iz bljeska konzumiraju na okrutan nain, svojstven grabeljivcima. Nameu nam beznaajne probleme od kojih se bljesak pretvara u plamenak svijesti i tako nas odravaju na ivotu da bi se mogli hraniti energetskim plamencima naih tobonjih spoznaja.

Zacijelo me je ono to je don Juan govorio strano pogodilo jer mi je u jednom trenutku pozlilo. Poto je don Juan naas zastao, to mi je bilo dovoljno da doem k sebi, pitao sam ga: Ali zato vraevi starog Meksika i svi vraevi poslije njih koji vide grabeljivce nisu nita uinili da to sprijee? Ni ti, ni ja, ni itko drugi ne moe nita uiniti, ree don Juan ozbiljnim, tunim glasom. Jedino nam preostaje da razvijemo toliku samodisciplinu da nas ne mogu dotaknuti. Kako bi od svojih blinjih mogao traiti da se podvrgnu tako strogoj disciplini? Pukli bi od smijeha, ismijali bi te, a oni agresivniji bi te prebili na mrtvo ime. I to ne zato to ti ne bi vjerovali, jer je u svakom ovjeku duboko usaeno nagonsko znanje koje je naslijedio od predaka - da grabeljivci postoje. Moj se analitiki um javljao svako malo, kao da smo se igrali skrivaa. Pojavio bi se, pa bi nestao, pa bi se opet pojavio. Sve to je don Juan govorio bilo je apsurdno, nevjerojatno. Istodobno je bilo to najrazumnije objanjenje koje sam uo, tako jednostavno. Objanjavalo je svaku ljudsku proturjenost koje sam se mogao sjetiti. Ali kako bi to ovjek uope mogao ozbiljno shvatiti? Don Juan me je gurao prema lavini koja bi me mogla nepovratno povui za sobom. Osjetio sam da mi prijeti novi val uzbuenja. Val nije dolazio iz mene, ali je bio povezan sa mnom. Don Juan mi je neto radio. Bilo je to pozitivno na neki tajanstveni nain i istodobno strahovito negativno. Osjetio sam kao da mi hoe otkinuti neku tanku opnu koja me je obavijala. Gledao me je netremice u oi. Potom je skrenuo pogled i poeo govoriti ne pogledavi me vie. Kad te pone izjedati sumnja toliko da se osjeti ugroenim, ree, uini neto praktino to e ti pomoi. Ugasi svjetlo. Zagledaj se u mrak; otkrij to moe u njemu vidjeti. Ustao je da ugasi svjetlo. Zaustavio sam ga. Ne, ne, don Juane, rekoh, nemoj gasiti svjetlo. Dobro mi je. U tom sam asu osjetio strah od mraka, to za mene nije bilo uobiajeno. Zadrhtao sam od same pomisli na mrak. Nesumnjivo, duboko u sebi, nagonski, neto sam znao, ali se nisam usudio ni taknuti u to znanje, a kamoli izvui ga na povrinu. Ne bih to bio uinio ni za cijeli svijet! Vidio si kako sjene promiu kronjama drvea, ree don Juan naslonivi se na naslon stolca. To je prilino dobro. elio bih da ih vidi ovdje u sobi. Ne mora nita vidjeti, samo uhvati slike koje promiu. Ima dovoljno energije za to.

Bojao sam se da e don Juan ustati i ugasiti svjetlo, to je i uinio. Sekundu nakon toga, poeo sam vritati iz svega glasa. Ne samo to sam pogledom uhvatio slike koje su promicale nego sam i uo kako mi zuje pokraj uiju. Don Juan se valjao od smijeha dok je palio svjetlo. Kakav temperamentan momak! uzviknuo je. S jedne strane, okorjeli nevjernik, s druge pak, savreni pragmatiar. Mora nekako srediti tu unutranju borbu, inae e se napuhnuti kao velika aba krastaa i na kraju raspuknuti. Don Juan je gurao svoj alac sve dublje i dublje. Vraevi drevnog Meksika, ree, vidjeli su grabeljivca. Nazvali su ga letaem jer skae visoko u zrak. Nije to ugodan prizor za oko. To je velika sjena, tamna, neprobojna, crna sjena koja skae kroz zrak. Potom se spusti ravno na zemlju. Vraevi drevnog Meksika bili su u velikoj neprilici; pitali su se kada se grabeljivac pojavio na Zemlji. Zakljuili su da je ovjek u odreenom dobu svojeg razvoja zacijelo bio potpuno bie s visoko razvijenom svijeu, sposobno za velike spoznaje i velianstvene pothvate, dok se danas takvo to moe nai jo samo u legendama. A onda, kao da je sve to ieznulo, i to imamo danas? Utueno, skrhano bie. elio sam se razljutiti, nazvati ga paranoikom, ali onaj poznati osjeaj da sam u pravu naprosto me je iznevjerio. Nisam si ak mogao postaviti ni moje najdrae pitanje: to ako je sve to to govori istina? U jednom asu, dok mi je tako govorio te noi, u dnu sam due osjetio da je sve to istina, ali istodobno, s jednakom sam snagom znao da je sve to apsurdno, samo po sebi. to to govori, don Juane? pitao sam slabim glasom. Grlo mi se stegnulo. Jedva sam disao. Kaem da se pred nama ne nalazi tek obian grabeljivac. On je prepreden i dobro organiziran; sustavno nas unitava pretvarajui nas u beskorisna bia. ovjek, koji je predodreen da ima maginu mo, vie je nema. On je obian komad mesa. ovjek vie ne sanja, ostali su samo triavi, konvencionalni, imbecilni snovi ivotinje koja se uzgaja da bi se na kraju pretvorila u komad mesa. Don Juanove su rijei u meni izazvale udnu, tjelesnu reakciju, neto poput munine. inilo mi se kao da e mi opet pozliti. Ali munina je dolazila iz dna mojeg bia, iz moje najdublje nutrine. Grio sam se protiv svoje volje. Don Juan mi je snano protresao ramena. Vrat mi je plesao naprijed-natrag od njegovih jakih trzaja. Odmah sam se smirio. Osjeao sam da opet vladam sobom.

Taj grabeljivac, nastavi don Juan, koji je, dakako, neorgansko bie, nije sasvim nevidljiv za nas, kao druga neorganska bia. Kao djeca, mi ga doista i vidimo, vjerujem, ali nam je tako straan da ga elimo to prije zaboraviti. Djeca bi se svakako mogla usredotoiti na taj prizor, no svi ih odvraaju od toga. Jedina mogunost koja preostaje ovjeanstvu, nastavi, jest disciplina. Samo disciplinom moemo prestraiti grabeljivca. Ali pod disciplinom ne mislim na stroge navike. Ne mislim na ustajanje u pet i trideset ujutro i pljuskanje hladnom vodom dok ne poplavi. Suoiti se hladne glave s neoekivanim dogaajima - to je sposobnost koju vraevi nazivaju disciplinom. Za njih je disciplina umijee: umijee ovjeka da se suoi s beskonanou a da ne ustukne, ne zato to je jak i otporan, nego zato to ga beskonanost ispunjava strahopotovanjem. Na koji bi nain disciplina vraeva mogla zastraiti grabeljivce? pitao sam. Vraevi kau da pomou discipline sjajni omota svijesti postaje bljutav za letaa, ree don Juan ispitujui moje lice ne bi li otkrio znak nevjerice. Tada su grabeljiva zateeni. Nejestivi sjajni omota je izvan dometa njihove spoznaje, pretpostavljam. Kada su zateeni, ne preostaje im nita drugo nego da se suzdre od svoga opakog nauma. Ako grabeljivci neko vrijeme ne jedu na sjajni omota svijesti, on raste, nastavi. I dalje e rasti. Jednostavno reeno, vraevi pomou discipline dre grabeljivce po strani dovoljno dugo da im sjajni omota svijesti moe narasti iznad visine nonih prstiju. Kad naraste iznad visine nonih prstiju, onda raste dalje do svoje prirodne veliine. Stari su vraevi govorili da je sjajni omota svijesti poput drveta. Ako ga netko ne odree, naraste do svoje prirodne veliine. Kad svijest prijee visinu nonih prstiju, goleme opaajne sposobnosti postaju neto sasvim prirodno. Jedan od sjajnih trikova kojima su se sluili stari vraevi, nastavi don Juan, bio je optereivanje letaeva uma disciplinom. Otkrili su da kad opterete letaev um unutranjom tiinom, strana ugradnja nestane, te tako svaki praktiar koji sudjeluje u tom zahvatu postaje potpuno siguran da je taj um bio stranog podrijetla. Strana ugradnja se vraa, uvjeravam te, ali nema vie takvu snagu kao prije. Usto, uklanjanje strane ugradnje za vraa postaje rutina, te je se sve lake oslobaa, dok je se jednog dana konano ne rijei zauvijek. Tuan dan doista! Tog se dana mora osloniti na vlastite izvore, koji su gotovo jednaki nitici. Nema vie nikoga tko bi ti rekao to initi.

Nema stranog uma koji bi ti nareivao da se bavi idiotskim stvarima na koje si naviknuo. Moj uitelj, nagual Julian, uvijek je upozoravao sve svoje uenike, nastavi don Juan, da je to najtei dan u vraevu ivotu, jer je na istinski um, u kojem je pohranjeno nae cjelokupno ivotno iskustvo, naviknut na podinjeni poloaj te je postao srameljiv, nesiguran i nepostojan. Ja osobno mislim da vraeva prava borba poinje tog asa. Sve ostalo samo je priprema. Iskreno sam se uznemirio. elio sam saznati vie, ali neto se u meni pobunilo, nukalo me je da prestanem. Podsjealo me je na mrane slike kazne, na neto poput gnjeva Bojega koji e se sruiti na mene zato to sam taknuo u tajnu koju ni sam Bog nije objavio. Napregnuo sam se iz sve snage kako bi prevagnula moja znatielja. to, to, to to znai, uo sam se kako govorim, opteretiti letaev um? Disciplina strahovito optereuje strani um, odgovorio je. Tako, razvijajui samodisciplinu, vraevi se oslobaaju strane ugradnje. Njegove su me izjave dotukle. Vjerovao sam da je don Juan ili sasvim skrenuo ili mi je govorio neto od tako goleme vanosti da sam se smrznuo. Primijetio sam, meutim, kako mi se brzo povratila snaga kad sam mu se htio suprotstaviti. Naas me je spopala panika, a onda sam se poeo smijati kao da mi je don Juan ispriao neki vic. ak sam se uo kako govorim don Juane, don Juane, ti si nepopravljiv! inilo se da je don Juan potpuno razumio kroz to sam prolazio. Odmahivao je glavom i glumei kao da je izgubio svaku nadu, podigao pogled prema nebu. Tako sam nepopravljiv, ree , da u jo jednom stresti letaev um koji nosi u sebi. Otkrit u ti jednu od najudesnijih tajni vraanja. Opisat u ti otkrie za koje je vraevima trebalo tisue godina da ga potvrde i uvrste. Pogledao me je i zlurado se osmjehnuo. Letaev um nestaje zauvijek, ree ako se vra uspije doepati vibracijske sile koja nas dri na okupu kao konglomerat energetskih polja. Uspije li vra odrati taj pritisak dovoljno dugo, letaev e um doivjeti poraz i nestati. A to je upravo ono to e ti uiniti - zadrati energiju koja te dri na okupu. Moja je reakcija bila potpuno neobjanjiva. Osjetio sam trzaj u utrobi, kao da sam doivio neki udar. Spopao me je neizrecivi strah, to sam odmah povezao sa svojom vjerom.

Don Juan me je odmjerio od glave do pete. Boji se srdbe Boje? ree. Smiri se, nije to tvoj strah. To je letaev strah jer zna da e uiniti upravo ono to ti ja kaem. Od njegovih se rijei nisam osjeao nita bolje. Bilo mi je jo gore. Sav sam se tresao od greva, a bio sam potpuno bespomoan da ih zaustavim. Ne brini, ree don Juan mirno. Pouzdano znam da ti napadaji brzo prou. Letaev um ima vrlo slabu mo koncentracije. Ubrzo je sve prestalo, kao to je don Juan i predvidio. Blago reeno, bio sam uasno zbunjen. Bilo je to prvi put u mom ivotu, s don Juanom i bez njega, da nisam znao odlazim li ili dolazim. Htio sam ustati sa stolca i kretati se, ali sam se na smrt prepao. Razmiljao sam racionalno, no istodobno sam osjeao neki djetinji strah. Poeo sam teko disati, oblijevao me je hladan znoj. Kao da sam pustio s lanca najgroznije slike: crne sjene plesale su svuda oko mene, kamo god sam se okrenuo. Zamirio sam i spustio glavu na naslon za ruke. Ne znam kuda bi sam sa sobom, don Juane, rekoh. Veeras si me zbilja uspio dotui. Tebe razdire unutranja borba, rekao je don Juan. Duboko u sebi zna da nisi kadar oduprijeti se sporazumu prema kojemu jedan neodvojivi dio tebe, tvoj sjajni omota svijesti, slui kao neshvatljivi izvor hrane jednako tako neshvatljivim entitetima. Drugi dio tebe opire se tome svom svojom snagom. Revolucija vraeva, nastavi, ogleda se u tome to oni odbijaju potovati dogovore u kojima nisu sudjelovali. Mene nikad nitko nije pitao pristajem li na to da me jedu bia koja imaju drukiju vrstu svijesti. Moji su me roditelji donijeli na svijet samo da budem hrana kao to su to i oni bili, i to je kraj prie. Don Juan je ustao sa stolca i protegnuo ruke i noge. Sjedimo tu ve satima. Vrijeme je da uemo u kuu. Idem jesti. Hoe li jesti sa mnom? Odbio sam. eludac mi se raspadao. Mislim da bi ti bilo najbolje da ode spavati, ree. Blic te je dotukao. Nije me trebao nagovarati. Svalio sam se na krevet i zaspao kao klada. Kad sam se vratio kui, to je vrijeme vie odmicalo, to sam bio opsjednutiji idejom o letaima. Otiao sam tako daleko da sam poeo misliti kako je don Juan potpuno u pravu. Ma koliko se trudio,

nisam mogao odbaciti njegov nain razmiljanja. to sam vie razmiljao o tome i to sam vie razgovarao sa svojim prijateljima i promatrao ih, to sam postajao sve uvjereniji da postoji neto to onemoguuje svako nae djelovanje, svaki odnos s drugima i svaku misao koja nije usredotoena na nae ja. Moja glavna briga bio sam ja, a tako je bilo i sa svima koje sam poznavao ili s kojima sam razgovarao - svi su bili zaokupljeni ponajprije sobom. Budui da nikako nisam mogao objasniti tu sveopu zajedniku crtu, poeo sam vjerovati da je don Juanovo objanjenje te pojave najprimjerenije. Udubio sam se u prouavanje knjiga o mitovima i legendama. itajui te knjige, otkrio sam neto to nikad prije nisam primijetio: svaka knjiga koju sam proitao bila je zapravo tumaenje mitova i legendi. Stilovi su se razlikovali, ali pokretaka snaga koja se skrivala iza rijei, u osnovi je bila ista: iako su se autori bavili vrlo apstraktnom temom, kao to su mitovi i legende, uvijek su uspijevali ubaciti neto o sebi. Ono to je bilo zajedniko svim tim piscima nije toliko bila ista tema, koliko potreba da je iskoriste za sebe. Nikad to prije nisam primijetio. Svoju sam reakciju pripisao utjecaju don Juana. Neizbjeno pitanje koje sam si postavio glasilo je - vidim li ja to tako pod njegovim utjecajem ili doista postoji strani um koji nam namee sve to radimo? Zapadao sam u proturjena raspoloenja; as sam odbacivao ideju o stranom umu, as sam je prihvaao. Duboko u sebi znao sam da je sve to don Juan govori energetska injenica, ali sam s jednakom sigurnou osjeao da je sve to samo naklapanje. Od unutranjeg razdora ostao mi je okus zle slutnje, osjeaj da e me snai neko posvemanje zlo. Izuavao sam druge kulture sa stajalita antropologije ne bih li otkrio neto to bi upuivalo na postojanje letaa, ali nita slino nisam naao. inilo se da jedino don Juan zna neto o tome. Kad sam ga sljedei put vidio, bez ikakva uvoda, poeo sam govoriti o letaima. Pokuao sam na sve mogue naine razumno razmiljati o toj temi, rekoh, ali nisam uspio. U nekim se trenucima potpuno slaem s tobom u vezi s grabeljivcima. Usredotoi pozornost na sjene to pleu koje stvarno vidi, ree don Juan smjekajui se. Objasnio sam don Juanu da e sjene koje pleu unititi svaku racionalnost u meni. Posvuda sam ih vidio. Od kada sam posljednji put bio kod njega, nisam vie mogao spavati u mraku. Nije mi nimalo

smetalo to spavam s upaljenim svjetlom. Ali istog asa kad bih ugasio svjetlo, sve je oko mene poelo poskakivati. Nikad nisam vidio cijele likove ili neke druge oblike. Sve to sam vidio bile su tamne crne sjene kako promiu. Letaev um te nije napustio, rekao je don Juan. Znatno je oteen i pokuava sve kako bi naao naina da ponovno uspostavi odnos s tobom. Ali se neto u tebi odvojilo od njega zauvijek. Leta to zna. Stvarna se opasnost krije u tome da letaev um moe pobijediti time to neprestano stvara proturjenost izmeu onoga to on kae i onoga to ja kaem, pa te tako iscrpljuje i prisiljava da odustane. Vidi, letaev um nema suparnika, nastavi don Juan. Kad neto tvrdi, sloi se s vlastitom tvrdnjom i navodi te da povjeruje kako si doao do neega vrijednoga. Letaev e ti um rei da je sve to te Juan Matus ui ista glupost, a potom e se isti um sloiti s vlastitom tvrdnjom: 'Da, svakako, to je glupost', rei e ti. Tako nas oni pobjeuju. Letai su bitan dio svemira, nastavi, i valja ih prihvatiti takve kakvi stvarno jesu - grozni, nakazni. Oni su sredstva pomou kojih nas svemir iskuava. Mi smo energetske sonde koje je stvorio svemir, nastavio je kao da je zaboravio na moju prisutnost, i zato to posjedujemo energiju koja ima svijest, mi smo sredstva pomou kojih svemir postaje svjestan sebe. Letai su neumoljivi izazivai. Treba ih uzeti kao takve. Ako uspijemo u tome, svemir e nam dopustiti da nastavimo. elio sam da mi don Juan jo govori o tome. Ali je on samo rekao: Prepad na tebe zavrio je kad si posljednji put bio ovdje; sve to si mogao rei o letaima, rekao si tada. Vrijeme je za drukije taktike poteze. Te noi nisam mogao zaspati. Pred jutro me je svladao lagani san i spavao sam dok me don Juan nije izvukao iz kreveta i poveo na planinarenje. Tu gdje je tada ivio, sastav tla je bio sasvim drukiji od onoga u Sonorskoj pustinji, ali mi don Juan ree da se ne uputam ni u kakve usporedbe jer nakon kilometar-dva, sva mjesta na svijetu izgledaju isto. Razgledanje okoline je za ljude koji putuju autom, ree. Oni se kreu velikom brzinom ne ulaui nikakav napor. Razgledanje nije za one koji hodaju. Primjerice, kad se vozi u autu, moe ugledati golemu planinu koja e te oarati svojom ljepotom. Prizor iste planine nee te odueviti na isti nain ako ide pjeice; ona e te oarati na drukiji nain, osobito ako se mora popeti na nju ili je obii.

Bilo je vrlo vrue tog jutra. Hodali smo po isuenom koritu rijeke. Jedino to je ova dolina imala zajedniko sa Sonorskom pustinjom bili su milijuni kukaca. Muice i muhe obruavale su se na moje nosnice, oi i ui, poput bombardera. Don Juan me je upozorio da ne obraam pozornost na njihovo zujanje. Nemoj ih pokuavati rastjerati rukom, ree odrjeito. Tjeraj ih namjerom. Podigni energetski tit oko sebe. Budi tih, i iz tvoje tiine izrast e energetski tit. Nitko ne moe objasniti kako on nastaje. To je jedna od onih stvari koju su stari vraevi nazivali energetskom injenicom. Zaustavi svoj unutranji dijalog. I to e biti dovoljno. elim ti predloiti neto vrlo neobino, nastavi don Juan dok je hodao ispred mene. Morao sam ubrzati korak da ga stignem kako ne bih propustio nita od onoga to je govorio. Moram naglasiti da je rije o vrlo neobinoj ideji koja e izazvati beskrajni otpor u tebe, ree. Mogu ti rei unaprijed da je nee lako prihvatiti. Ali to to je neobina ne bi smjela biti prepreka. Ti se bavi drutvenim znanostima i stoga je tvoj um uvijek otvoren za nova istraivanja, zar ne? Don Juan me je ismijavao bez imalo ustezanja. Znao sam to, ali mi nije smetalo. Moda zato to sam se morao toliko naprezati da bih drao korak s njime, njegov me je sarkazam samo okrznuo i umjesto da se branim, poeo sam se smijati. Pozornost sam usmjerio na ono to je govorio i kukci su mi prestali smetati zato to sam namjerom stvorio energetski tit oko sebe, ili moda zato to sam bio toliko zadubljen onime to je govorio da nisam vie mario za njihovo zujanje. Ta neobina misao jest, ree polako, mjerei kakav e dojam ostaviti njegove rijei, da svako ljudsko bie na Zemlji ima iste reakcije, misli i osjeaje. ini se da ljudi na manje-vie isti nain reagiraju na podraaj. Ono to govore, na neki nain zamagljuje njihove reakcije, no ako ih ogolimo, vidjet emo da su reakcije svakoga ljudskog bia na Zemlji potpuno jednake. Bilo bi mi drago da te to zainteresira, dakako kao znanstvenika, i da vidimo bi li takvu podudarnost mogao objasniti na znanstveni nain. Don Juan je skupljao biljke. Neke su od njih bile tako sitne da su se jedva vidjele. Izgledale su vie kao da pripadaju porodici algi ili mahovina. Ja sam nosio otvorenu torbu za biljke i nismo vie razgovarali. Kad je prikupio dovoljno biljaka, krenuo je prema svojoj kui to je bre mogao. Rekao je da hoe oistititi biljke i razvrstati ih prije nego to se previe osue.

Duboko sam razmiljao o zadatku koji mi je zadao. Pokuavao sam se prisjetiti znam li neki lanak ili znanstveni rad napisan na tu temu. Zakljuio sam da bih to morao istraiti i odluio sam za poetak proitati sve to je napisano o nacionalnom karakteru. Zainteresirao sam se za temu, iako je nisam sam izabrao, i doista sam elio odmah krenuti kui da bih to bolje obavio svoju zadau, ali prije no to smo stigli do njegove kue, don Juan se zaustavio i sjeo na visoku liticu s koje se vidjela cijela dolina. Neko je vrijeme utio. Nije bio zadihan. Nisam imao pojma zato se zaustavio i sjeo. Tvoj dananji zadatak, ree odjednom gotovo proroanskim glasom, jedan je od najzagonetnijih dijelova u vraanju, neto to nadilazi jezik, svako objanjenje. Danas smo ili na planinarenje, razgovarali, zato to se ono to je tajanstveno u vraanju mora zaodjenuti svjetovnime. Ono mora proizai ni iz ega i vratiti se ni u to. To je umijee ratnika-putnika: provui se neopazice kroz uicu igle. Zato se pripremi, podupri se leima o ovu veliku stijenu i sjedni to dalje od ruba. Bit u pokraj tebe za svaku sigurnost ako se onesvijesti ili padne. to planira uiniti, don Juane? pitao sam ga, a moja je uznemirenost bila tako oita da sam je primijetio i snizio glas. Hou da prekrii noge i ue u stanje unutranje tiine, ree. Recimo da se pokua sjetiti koje bi lanke mogao potraiti na fakultetu ili u knjnici da pobije ili podupre ono to sam ti rekao. Ui u stanje unutranje tiine, ali nemoj zaspati. To nije putovanje tamnim morem svijesti. To je vienje iz unutranje tiine. Bilo mi je prilino teko ui u unutranju tiinu a ne zaspati. Borio sam se protiv neodoljive elje za spavanjem. Uspio sam. Promatrao sam dolinu iz mrklog mraka koji me je okruivao. I tada, ugledah neto od ega sam se smrznuo do kostiju. Vidio sam divovsku sjenu, otprilike etiri i pol metra u promjeru, kako skae zrakom i pada neujno udarivi u zemlju. Taj sam udarac osjetio u kostima, ali nita nisam uo. Doista su teki, apnu mi don Juan na uho. Drao me je za lijevu ruku, vrsto koliko je mogao. Vidio sam neto poput sjene od blata to se migoljilo po zemlji, i onda se ponovno divovskim skokom vinulo u zrak, priblino petnaest metara visoko, i opet isto onako zlokobno i muklo stropotalo na zemlju. Borio sam se da ne izgubim koncentraciju. Uhvatio me je neopisiv strah. Pratio sam pogledom sjenu koja je skakala na dnu doline. Potom zauh najneobinije zujanje, mjeavinu uma leptirovih

krila i zujanja radija, kao kad ovjek trai neku postaju na radiju i ne moe nai njezinu tonu frekvenciju, a udar koji je uslijedio bio je nezaboravan. Stijena na kojoj smo se nalazili don Juan i ja zatresla se kao da e se raspuknuti - divovska crna sjena od blata stropotala se tik do naih nogu. Ne boj se, rekao je don Juan odlunim glasom. Zadri svoju unutranju tiinu i otii e. Tresao sam se od glave do pete. Bilo mi je jasno da e me sjena od blata prekriti kao ogromna deka i zaguiti me ako ne zadrim unutranju tiinu. Zadravi tamu oko sebe, zavritao sam iz sve snage. Nikad nisam bio toliko ljut, tako neizrecivo frustriran. Sjena od blata ponovno je poskoila, no ovog puta prema dnu doline. Nastavio sam vritati, tresui nogama. Htio sam otresti sa sebe ono to me je dolo pojesti. Bio sam toliko izvan sebe da sam izgubio pojam o vremenu. Moda sam se onesvijestio. Kad sam doao k sebi, leao sam u krevetu u don Juanovoj kui. Na elu mi je bio hladan, mokar runik. Gorio sam od poviene temperature. Jedna od don Juanovih enskih sljedbenica trljala mi je lea, prsa i elo alkoholom, ali se od toga nisam osjeao nita bolje. Vruina koju sam osjeao dolazila je iznutra. Nastala je od bijesa i nemoi. Don Juan se smijao kao da je ono to mi se dogaalo bilo neto najsmjenije na svijetu. Grohotom se smijao kao da se nikad nee zaustaviti. Nikad ne bih pomislio da e te vienje letaa tako pogoditi, ree na kraju. Primio me je za ruku i odveo iza kue gdje se nalazila golema kada napunjena vodom. Gurnuo me je unutra potpuno odjevenoga - na sebi sam imao cipele, sat, sve. Moj sat, moj sat! povikao sam. Don Juan se valjao od smijeha. Ne bi smio nositi sat kad mi dolazi u posjet, rekao je. Sad si ga pokvario! Skinuo sam sat i stavio ga pokraj kade. Sjetio sam se da je otporan na vodu i da mu se nita nee dogoditi. Kupanje u kadi me je spasilo. Kad me je don Juan izvukao iz ledene vode, osjeao sam se mnogo bolje. Divna li prizora! ponavljao sam ne mogavi se sjetiti to bih drugo rekao. Grabeljivac kojeg je don Juan opisivao nije bio dobrohotan. Bio je strahovito teak, golem, ravnoduan. Osjetio sam da nas prezire.

Nema sumnje, ugnjetavao nas je vjekovima, pretvorivi nas, kao to je rekao don Juan, u slaba, ranjiva i beskorisna bia. Skinuo sam sa sebe mokru odjeu, navukao pono, sjeo na krevet. Ridao sam kao malo dijete, ali ne zbog sebe. Bio sam bijesan, imao sam neslomljivu namjeru da im ne dopustim da me pojedu. Plakao sam za svojima blinjima, osobito za ocem. Nikada do tog trenutka nisam znao da ga toliko volim. On nikad nije imao mogunost, uo sam se kako neprestano ponavljam, kao da to zapravo nisu bile moje rijei. Jadni moj tata, najbrinija osoba koju sam poznavao, tako njean, tako blag, tako bespomoan.

Odlazak na konano putovanje

=========================================================

=========================================================

Skok u ponor

SAMO JE JEDAN put vodio do visoravni. Kad smo se popeli, vidio sam da nije tako prostrana kao to mi je izgledala iz daljine. Raslinje se nije razlikovalo od onoga u niim predjelima: blijedozeleno grmlje koje je sliilo na drvee. Isprva nisam opazio provaliju. Tek kad me je don Juan odveo do nje, shvatio sam da je s druge strane visoravni ponor. Nije to zapravo bila visoravan, nego zaravan na vrhu visoke planine. Planina je bila zaobljena i mjestimice ogoljela s istone i june strane, a zapadna i sjeverna strana bile su odrezane kao noem. S ruba provalije vidio sam dno gudure, otprilike tisuu osamsto metara duboko. Bila je prekrivena istim onim grmljem, nalik drveu, koje je raslo svuda uokolo. Lanac niskih planina na jugu i na sjeveru od planinskog vrha na kojem smo se nalazili, stvarao je dojam da su one dio ogromnoga kanjona, staroga milijune godina, koji je izdubila rijeka to je neko tuda tekla. Rubovi toga kanjona bili su ogoljeli od erozije. Na pojedinim su mjestima bili u ravnini s tlom. Jedini netaknuti dio bilo je mjesto na kojem sam stajao. Ovo je vrsta stijena, ree don Juan kao da mi je itao misli. Glavom je pokazao prema dnu gudure. Kad bi neto palo s ruba provalije, razbilo bi se u komadie na onoj stijeni dolje. Bio je to prvi dijalog izmeu don Juana i mene tog dana, na vrhu planine. Prije nego to smo krenuli, rekao mi je da se njegovo vrijeme na Zemlji blii kraju. Spremao se na konano putovanje. Njegove su me rijei slomile. Doista sam izgubio vlast nad sobom i uao u neko blaeno stanje u kojem se osobnost razbije na komadie, vjerojatno nalik onome to doive ljudi kad imaju ivani slom. Ali jezgra se odrala - ja mojeg djetinjstva se ouvalo. Sve ostalo bilo je nejasno, nesigurno. Toliko sam dugo bio rastrgan da je ponovni rascjep osobnosti bio jedini izlaz iz mojega oajnog stanja.

Potom su se razliite razine moje svijesti poele isprepletati na najneobiniji nain. Don Juan, don Genaro, dva njegova naunika, Pablito i Nestor, i ja popeli smo se na taj planinski vrh. Pablito, Nestor i ja trebali smo obaviti svoj posljednji zadatak kao naunici: skoiti u provaliju, najtajanstveniji pothvat o kojem mi je don Juan prije govorio na razliitim razinama svijesti, ali koji je ostao zagonetka za mene, sve do dananjeg dana. Don Juan ree u ali da bih trebao izvaditi svoj blok za pisanje i raditi biljeke o posljednjim trenucima koje emo provesti zajedno. Blago me je piknuo u rebra i rekao, suspreui smijeh, da bi to bilo u redu budui da sam i na putovanje ratnika-putnika krenuo pravei biljeke. Don Genaro dometnu da su na ovomu istomu zaravnjenomu planinskom vrhu stajali mnogi ratnici-putnici prije nas, kada su se spremali na putovanje u nepoznato. Don Juan se okrenu prema meni i blagim glasom ree da u uskoro ui u beskonanost snagom vlastite moi, a on i don Genaro su doli samo da bi se sa mnom oprostili. Don Genaro opet doda da u i ja isto uiniti za njih. Kad ue u beskonanost, rekao je don Juan, tvoj povratak vie ne ovisi o nama. Potrebna je tvoja odluka. Samo ti moe odluiti hoe li se vratiti ili ne. Moram te takoer upozoriti da vrlo malo ratnika-putnika preivi ovu vrstu susreta s beskonanou. Beskonanost mami ratnika-putnika neodoljivom snagom. Povratak u svijet nereda, prisile, buke i boli nimalo ga ne privlai. Mora znati da odluka o tome hoe li ostati ili se vratiti nije pitanje razumnog izbora, nego pitanje namjere. Ako izabere da se ne vrati, nastavi, nestat e kao da te je zemlja progutala. No ako se odlui vratiti, morat e stisnuti zube i kao pravi ratnik-putnik ekati dok ne obavi svoj zadatak, ma to on bio, uspjeno ili neuspjeno. Tada su se u mojoj svijesti poele dogaati vrlo suptilne promjene. Stadoh se prisjeati lica ljudi, no nisam bio siguran da sam ih ikada prije sreo; preplavio me je udan osjeaj boli i privrenosti. Nisam vie uo don Juanov glas. eznuo sam za ljudima za koje sam iskreno sumnjao da sam ih ikada prije vidio. Odjednom me je obuzeo osjeaj tako velike ljubavi prema tim ljudima, ma tko oni bili, da sam to jedva mogao podnijeti. Moji osjeaji prema njima bili su neopisivo snani, a ipak nisam znao tko su oni. Samo sam osjeao njihovu prisutnost kao da sam prije imao neki drugi ivot ili kao da su to bili ljudi iz snova. Osjetih da se njihovi vanjski oblici mijenjaju; u poetku su bili visoki da bi se na kraju pretvorili u sasvim malena,

skladna bia. Jedino to je ostalo netaknuto bila je njihova bit, upravo ono to je u meni budilo nesnosnu enju za njima. Don Juan mi je priao sa strane i rekao: Dogovor je bio da ostane u svijesti svakodnevnog svijeta. Njegov je glas zvuao otro i zapovjedniki. Danas e obaviti konkretan zadatak, nastavi, posljednji u dugakom nizu, a da bi ga obavio, mora upotrijebiti sav svoj razum. Don Juan mi se jo nikad nije obratio takvim glasom. U tom je asu bio drugi ovjek, pa ipak sam ga dobro poznavao kao takvoga. Skrueno sam ga posluao i vratio se u svijest svakodnevnog ivota, no kao da nisam znao to radim. Tog mi se dana inilo da se pokoravam don Juanu iz straha i potovanja. Potom mi se don Juan obratio tonom na koji sam bio naviknut, a i ono to je govorio zvualo mi je poznato. Rekao je da su bit ratnika-putnika poniznost i uinkovitost i da on djeluje ne oekujui nita za uzvrat te da je spreman nositi se sa svime to ga oekuje u budunosti. U tom je asu dolo do novog pomaka u mojoj svijesti. Moj se um usredotoio na misao ili osjeaj tjeskobe. Tada sam znao da sam s nekim ljudima sklopio sporazum da u umrijeti s njima, ali se nisam mogao sjetiti tko su oni. Osjeao sam sa sigurnou u kojoj nije bilo traka sumnje da bi bilo pogreno da umrem sam. Tjeskoba je postala nepodnoljiva. Don Juan mi se obrati. ovjek je sam, ree. Takvi su uvjeti njegova postojanja, ali umrijeti sam ne znai umrijeti osamljen. Poeo sam duboko disati da bih smanjio napetost. Dok sam tako disao, razbistrilo mi se u glavi. Veliki problem u nas mukaraca je naa krhkost, nastavi. Kad naa svijest pone rasti, ona raste u obliku stupca koji prolazi tono sredinom naega svijetleeg bia, odozdo prema gore. Taj stupac mora dostii prilinu visinu da bismo se mogli na njega osloniti. U tom razdoblju dok naa svijest jo nije dostigla odreenu visinu, vra lako izgubi vlast nad novom svijeu. Kad se to dogodi, zaboravi sve to si radio i vidio na putu ratnika-putnika jer se tvoja svijest vrati u stanje svijesti svakodnevnog ivota. Objasnio sam ti ve da je zadatak svakoga mukog vraa prisjetiti se svega to je radio i vidio dok je kroio putem ratnika-putnika, doseui nove razine svijesti. Problem svakoga mukog ratnika-putnika jest to to on lako zaboravlja zato to se njegova nova razina svijesti moe u trenu spustiti na najniu razinu.

Potpuno te razumijem, don Juane, rekao sam. Tek mi je sada potpuno jasno zato sve zaboravljam i zato se svega poslije sjetim. Uvijek sam mislio da su te promjene prouzroene osobnim patolokim stanjem; sada znam zato nastaju te promjene, iako to ne mogu iskazati rijeima. Ne brini za rijei, ree don Juan. Sve e moi izraziti rijeima kad za to bude vrijeme. Danas mora djelovati iz svoje unutranje tiine, iz onoga to zna a da i ne zna da zna. Savreno dobro zna to mora uiniti, ali se to znanje jo nije pretvorilo u jasnu misao. Na razini konkretnih misli i osjeta imao sam samo neki nejasan osjeaj da znam neto to nije dio mog uma. Potom mi postade kristalno jasno da sam napravio ogroman korak prema dolje; kao da je neto u meni palo. Gotovo da osjetih trzaj. Istog sam asa znao da sam se spustio na drugu razinu svijesti. Tada mi don Juan ree da je obveza ratnika-putnika oprostiti se od svih ljudi koje naputa. Mora glasno i jasno rei zbogom, tako da njegov uzvik i osjeaji ostanu zauvijek zabiljeeni u ovim planinama. Dugo sam vremena oklijevao, ne iz srameljivosti nego zato to nisam znao kome sve trebam zahvaliti. Ideja vraeva da ratnik-putnik nikome ne smije ostati duan postala je dio mene. Usvojio sam osnovno naelo vraeva koje je don Juan usadio u mene: Ratnik-putnik plaa dostojanstveno, velikoduno i s nevienom lakoom uslugu, svaku potporu koju mu je netko dao. Na taj se nain oslobaa optereenosti da je nekome neto duan. Platio sam ili sam jo plaao svakome tko me je udostojio svoje panje ili brige. Rekapitulirao sam svoj ivot do najsitnije pojedinosti, tako da nije ostao niti jedan kutak u koji nisam zavirio. U to sam vrijeme istinski vjerovao da nikome nita ne dugujem i to sam rekao don Juanu. Don Juan mi je potvrdio da sam doista potpuno rekapitulirao svoj ivot, ali dometnu da sam jo daleko od toga da bih bio slobodan od tereta dugovanja. toje s tvojim duhovima? nastavi. Onima koje vie ne moe dotaknuti! Znao je o emu govori. Tijekom rekapitulacije ispriao sam mu sve to mi se dogodilo u ivotu. Izmeu stotina zgoda koje sam mu opisao izdvojio je tri kao primjere duga koji vuem jo iz najranije mladosti, a tome je pridodao dug prema osobi koja me je dovela k

njemu. Svojem sam prijatelju iskazao veliku zahvalnost i imao sam osjeaj da je neto ili netko prihvatio moju zahvalu. Druge tri prie bile su prie iz mojeg ivota o ljudima koji su me obdarili nezamislivim darovima i kojima nikad nisam zahvalio. Jedna od tih pria ticala se ovjeka kojeg sam poznavao kao dijete. Ime mu je bilo Leandro Acosta. Bio je zakleti neprijatelj mojeg djeda, njegov najvei suparnik. Moj ga je djed neprestano optuivao da krade pilie s njegova imanja. ovjek nije bio lutalica, ali nije imao stalni posao. Nije se uklapao ni u jedan kalup. Bio je kockar i majstor mnogih zanata: samouki iscjelitelj, lovac, kuni majstor, takoer je lokalne travare i iscjelitelje opskrbljivao rijetkim primjercima trava i kukaca, a strunjacima za punjenje ivotinja i prodavaima kunih ljubimaca pribavljao je sve vrste ptica i sisavaca. Ljudi su vjerovali da zarauje hrpu novaca, ali da ne zna tedjeti ni ulagati. Njegovi neprijatelji i prijatelji, podjednako, vjerovali su da je mogao uspjeti u poslu koji je bio najunosniji na tom podruju, bavei se onime u emu je bio najbolji - skupljanjem biljaka i lovom - no, mislili su da je proklet, da mu je neka udna bolest duha usadila vjeni nemir te da je stoga nesposoban ustrajati u bilo emu. Jednog dana, dok sam etao djedovim imanjem, primijetio sam da me netko promatra iz gustoga grmlja na rubu ume. Bio je to gospodin Acosta. uao je u praumi, skriven iza grma i nitko ga ne bi primijetio da ga nije spazilo moje otro oko osmogodinjaka. Nije ni udo to ga djed optuuje za krau pilia, pomislio sam. Bio sam potpuno uvjeren da ga nitko osim mene ne bi mogao primijetiti. uao je nepomino. Uoio sam razliku izmeu grmlja po njegovoj silueti, koju sam vie osjetio nego vidio. Pribliio sam mu se. injenica da su ga neki tako estoko odbacivali dok su ga drugi oboavali probudila je u meni veliko zanimanje za gospodina Acostu. to radite tamo, gospodine Acosta? hrabro sam upitao. Serem gledajui imanje tvojeg djeda, rekao je, i bolje ti je da zbrie prije negoli ustanem, osim ako ne voli miris dreka. Malo sam se odmaknuo. elio sam znati radi li stvarno to to je rekao. Da, govorio je istinu. Ustao je. Mislio sam da e izai iz grma i doi do djedove zemlje i moda ii po cesti, ali nije. Krenuo je unutra, u praumu. Hej, hej, gospodine Acosta! vikao sam. Mogu li ii s vama? Primijetio sam da je zastao. Bio je to dodue vie osjeaj nego to sam ga jasno vidio jer je grmlje bilo vrlo gusto.

Svakako, moe ii sa mnom ako zna pronai ulaz u umu, rekao je. To mi nije bilo teko. U satima ljenarenja, oznaio sam ulaz u umu ovelikim kamenom. Otkrio sam, nakon bezbroj pokuaja i pogreaka, da se na tomu mjestu mogu puzei provui izmeu grmlja i nakon nekoliko metara puzanja doi do pravog puta, ustati te dalje normalno hodati. Gospodin Acosta mi je priao i rekao: Bravo, mome! Uspio si. Da, doi sa mnom, ako hoe. Bio je to poetak mojeg druenja s gospodinom Acostom. Svakog smo dana odlazili u lovake ekspedicije. Nae je druenje postalo oito jer sam poeo izbivati iz kue od jutra do mraka, a da nitko nije znao kamo idem, tako da me je na kraju djed otro prekorio. Mora paziti s kim se drui jer e na kraju zavriti kao i oni. Neu dopustiti da taj ovjek na bilo koji nain utjee na tebe. Njegov bi polet mogao prijei na tebe i utjecati na tvoj um da postane isti kao njegov - potpuno beskoristan. Kaem ti, ako sam ne prekine s njime, ja u to uiniti. Pozvat u policiju i optuiti ga da mi krade pilie, a i sam vraki dobro zna da dolazi tu svakog dana i krade ih. Pokuavao sam dokazati djedu da su njegove optube besmislene. Gospodinu Acosti nije bilo potrebno krasti njegove pilie. Imao je cijelu praumu na raspolaganju. U praumi je mogao nai sve to je elio. No moji su argumenti jo vie razbjesnili djeda. Shvatio sam da moj djed potajno zavidi gospodinu Acosti na njegovoj slobodi, i tog se trena gospodin Acosta, koji je do tada u mojim oima bio samo simpatian lovac, pretvorio u simbol onoga to je zabranjeno i za ime udimo svim srcem. Pokuao sam se rjee sastajati s gospodinom Acostom, ali nisam mogao odoljeti. Zatim su mi jednog dana, gospodin Acosta i trojica njegovih prijatelja, predloili da napravim neto to ni gospodinu Acosti jo nikada nije polo za rukom: da uhvatim strvinara, ivoga i neozlijeenoga. Objasnio mi je da su strvinari koji ive u tom kraju golemi, da im je raspon krila od metar i pol do dva metra, a tijelo im se sastoji od sedam vrsta razliitog tkiva, i svako se od njih koristi za razliitu vrstu lijeenja. Zato je vano ne ozlijediti tijelo strvinara, rekao je. Trebalo ga je ubiti sredstvom za uspavljivanje, a ne silom. Nije teko ubiti ih pukom, ali se tada njihovo meso ne moe upotrijebiti za lijeenje. Pravo je umijee uloviti ih ive, to on nikada nije uspio. No, nadao se da bi uz moju pomo i uz pomo svoja tri prijatelja mogao rijeiti taj problem. Uvjerio me je da je bezbroj

puta promatrao ponaanje strvinara i da je siguran da bismo zajedniki mogli izvesti taj pothvat. Da bismo to izveli, potreban nam je mrtav magarac, a to imamo, izjavio je ushieno. Pogledao me je ekajui da ga upitam to emo uiniti s mrtvim magarcem. Kako nita nisam pitao, nastavio je. Izvadit emo mu crijeva iz utrobe i napuniti je tapovima da bi ostala zaobljena. Voa strvinara to jedu mrtve purane kralj je svih strvinara. On je najvei i najinteligentniji, nastavi. Nitko nema otriji vid od njega, i to je ono to ga ini kraljem. On e prvi spaziti truplo i prvi e se sruiti na njega. Sletjet e u smjeru vjetra da bi onjuio je li magarac stvarno mrtav. Crijeva i druge iznutrice koje emo izvaditi iz magareva trbuha, stavit emo na hrpu, pokraj magarca. Tako e izgledati kao da je divlja maka ve pojela jedan dio. Tada e strvinar lijeno prii magarcu. Nee se uriti. Skakutat e oko njega, letjeti gore-dolje, a potom e se spustiti na bok mrtvog magarca i ljuljati njegovo truplo. Tek kad mu se pridrue tri ili etiri pratioca, kralj strvinara latit e se posla. I koja je moja uloga u svemu tome, gospodine Acosta? pitao sam. Ti e se sakriti u magarevu utrobu, ree on mrtvaki ozbiljna izraza lica. Ne mora nita raditi. Dat u ti posebno skrojene kone rukavice i ti samo sjedi unutra i ekaj da kralj strvinara sa svojim ogromnim jakim kljunom rastrga mar mrtvog magarca, gurne unutra glavu te pone jesti. Tada mu objema rukama epaj glavu i nemoj ga pustiti da pobjegne. Moja tri prijatelja i ja skrivat emo se na konjima duboko u klancu. Ja u kroz dalekozor promatrati to se dogaa. Kad budem vidio da si zgrabio strvinara za vrat, mi emo dojahati galopirajui punom brzinom i baciti se na njega. Hoete li moi svladati tog strvinara, gospodine Acosta? pitao sam ga, ne zato to sam sumnjao u njegovu sposobnost, nego zato to sam elio da mi to jo jedanput potvrdi. Dakako da hoemo! rekao je pun samopouzdanja. Svi emo imati kone rukavice i kone hlae. Strvinarove su pande vrlo jake. Mogao bi njima slomiti goljenicu kao da je kakva granica. Nisam se mogao izvui. Bio sam uhvaen, stajao sam kao prikovan od pretjerana uzbuenja. U tom je asu moje oduevljenje gospodinom Acostom bilo bezgranino. U njemu sam vidio istinskog lovca - snalaljiva, lukava, mudra.

Dobro, ja sam spreman! rekoh. Ti si pravi deko, rekao je gospodin Acosta. To sam i oekivao od tebe. Stavio je debelu deku iza sedla i jedan me od njegovih prijatelja jednostavno podigao i stavio na konja gospodina Acoste, tono iza sedla, na deku. Dri se za sedlo, rekao je gospodin Acosta, i dok se dri za sedlo, usput pridravaj i deku. Krenuli smo kasom. Jahali smo otprilike sat vremena dok nismo doli do suhe, puste ravnice. Zaustavili smo se kod atora koji je nalikovao tezgi ulinog trgovca. Imao je ravan krov koji je sluio kao zaslon od sunca. Ispod krova leao je mrtav, smei magarac. Nije se inio starim; zapravo je izgledao kao magarac koji jo nije dostigao zrelo doba. Ni gospodin Acosta, ni njegovi prijatelji nisu mi objasnili jesu li nali magarca mrtva ili su ga ubili. ekao sam da mi kau, ali ih nisam imao namjeru pitati. Dok su obavljali pripreme, gospodin Acosta mi je objasnio da su morali postaviti ator jer su strvinari stalno na oprezu i promatraju iz velike udaljenosti, kruei visoko, daleko od iijeg pogleda, ali svakako mogu vidjeti sve to se dogaa. Ta stvorenja nemaju nita drugo doli oi, rekao je gospodin Acosta. Slabo uju, a ni njuh im nije tako dobar kao vid. Moramo zaepiti svaku rupu na strvini. Ne smije viriti kroz nijednu rupu jer ako vide tvoje oko, nikad se nee spustiti. Ne smiju nita primijetiti. U magarev su trbuh stavili neke tapove i ostavili dosta prostora kako bih se mogao uvui unutra. U jednom asu nisam vie mogao izdrati i postavio sam pitanje koje me je muilo. Recite mi, gospodine Acosta, ovaj je magarac zasigurno uginuo od neke bolesti, zar ne? Ne mislite li da bih se mogao zaraziti? Gospodin Acosta je podigao pogled prema nebu. Zaboga! Kakve su to sad gluposti? ovjek se ne moe zaraziti bolestima od kojih boluju magarci. Prepustimo se pustolovini. Neemo se sad optereivati glupim pojedinostima. Da sam nii, sam bih se uvukao u magarev trbuh. Zna li ti to to znai uloviti kralja strvinara? Vjerovao sam mu. Njegove su mi rijei ulijevale neizmjerno povjerenje. Odluio sam da mi ne smije pozliti, pa neu valjda propustiti dogaaj ivota. Grozote su nastale kad me je gospodin Acosta stavio u magarev trbuh. Tada su nategnuli kou preko kostura i poeli je zaivati.

Ipak su ostavili veliki otvor, okrenut prema zemlji, da bih imao zraka. Pravi trenutak uasa nastupio je kad su zaili kou iznad moje glave, to je bilo kao da su spustili poklopac na lijesu. Teko sam disao i mislio sam samo na to kako e biti uzbudljivo kad budem epao kralja strvinara za vrat. Gospodin Acosta mi je dao posljednje upute. Da bih znao to se zbiva i da ne bih postao nervozan i nestrpljiv, rekao je da e me obavijestiti zvidukom poput ptijeg zova kad kralj lenara pone kruiti iznad magarca i kad se spusti. Tada sam uo da su skinuli ator, a potom zauh kas konja koji su se gubili u daljini. Bilo je dobro to nisu ostavili ni jednu rupicu jer bih zasigurno virio kroz nju. Iskuenje da pogledam prema gore i vidim to se dogaa bilo je gotovo neodoljivo. Prolo je dugo vremena u kojemu ni o emu nisam razmiljao. Tada zauh fukanje gospodina Acoste pa sam pretpostavio da strvinar krui iznad mrtvog magarca. Moja se pretpostavka pretvorila u zbilju kad sam uo glasno lepetanje monih krila i odjednom se truplo stade ljuljati kao da se valja na oluji. Tada osjetih neto teko na magarevu tijelu i znao sam da se kralj strvinara spustio i potpuno umirio. uo sam potom lepet drugih krila i fukanje gospodina Acoste koje je dolazilo iz daljine. Tada se pripremih za ono to je bilo neizbjeno. Magarevo se truplo stade tresti dok je neto poelo derati kou. Odjednom je golema, runa glava s crvenom krestom, divovskim kljunom i otrim, otvorenim okom upala unutra. Zaurlao sam od straha i zgrabio objema rukama strvinarov vrat. Mislim da je kralj strvinara na trenutak bio zateen jer nita nije poduzeo, to mi je omoguilo da mu jo jae stegnem vrat, a onda je vrag odnio alu. Doao je k sebi i poeo tako estoko trzati glavom da sam letio na sve strane i udarao o drvenu kostrukciju, no ve u sljedeem trenutku naao sam se djelomice izvan magareva tijela, konstrukcije i svega ostaloga drei vrat razjarene zvjeri kako bih spasio svoj ivot. uo sam galopiranje konja gospodina Acoste u daljini. uo sam ga kako vie: Mali, pusti ga, pusti ga, odletjet e skupa s tobom! Kralj strvinara doista se spremao odletjeti i ponijeti me sa sobom ili me oderati svojim pandama. Nije me mogao dohvatiti zato to mu je glava bila napola zarivena u utrobu i meu tapove. Svaki put kad bi me pokuao dohvatiti pandama, one bi skliznule po sluzavim crijevima i nikad me zapravo nisu ni okrznule. Spasilo me je i to to je strvinar svu snagu troio ne bi li izvukao vrat iz mojih

ruku, pa nije mogao pandama zamahnuti toliko da bi me ozlijedio. Sljedee ega se sjeam - gospodin Acosta se bacio na strvinara, tono u asu kad su mi rukavice spale s ruku. Gospodin Acosta je bio izvan sebe od radosti. Uspjeli smo, djeae, uspjeli smo! vikao je. Sljedeeg emo puta staviti vee tapove tako da ih strvinar ne moe izvui, a tebe emo vezati za drvenu konstrukciju. Moj odnos s gospodinom Acostom trajao je onoliko dugo koliko nam je trebalo da ulovimo strvinara. Tada je moje zanimanje za njega nestalo isto onako naglo kao to se i pojavilo, i nikad zapravo nisam imao mogunosti zahvaliti mu za sve to me je nauio. Don Juan je rekao da me je poduio strpljivosti lovca onda kad sam bio u najboljoj dobi za to, ali prije svega nauio me je kako postii mir to izvire iz samoe, koji je lovcu toliko potreban. Ne valja mijeati samou i osamljenost, objasnio mi je jednom don Juan. Osamljenost je za mene stanje duha. Ona dolazi iz uma. Samoa je tjelesna. Osamljenost ini ovjeka slabim, a samoa djeluje umirujue. I zbog svega toga, rekao je don Juan, gospodin Acosta me je zauvijek zaduio, bez obzira na to shvaam li ja zaduenost onako kako je razumiju ratnici-putnici ili ne. Druga osoba koja me je zaduila, prema miljenju don Juana, bio je jedan desetogodinji djeak. Zvao se Armando Velez. Ba kao i njegovo ime, i djeak je bio dostojanstven, pomalo ukoen, starmali. Volio sam ga jer je bio odrjeit, a ipak vrlo prijateljski raspoloen. Njega se nije moglo lako prestraiti. Bio je spreman upustiti se u borbu sa svakime, kad je to bilo potrebno, a opet uope nije bio nasilan. Nas smo dvojica esto odlazila na pecanje. Lovili smo male ribe koje su ivjele ispod stijena, a mogle su se uloviti samo rukama. Te smo male ribice suili na suncu i jeli ih sirove, pokatkad cijeli dan. Takoer mi se svialo to to je bio vrlo domiljat i pametan, a usto se mogao dobro sluiti i lijevom i desnom rukom. Lijevom je rukom mogao baciti kamen dalje nego desnom. Natjecali smo se u bezbroj igara u kojima je, na moje veliko nezadovoljstvo, uvijek pobjeivao. Kad bi pobijedio, uglavnom bi mi se na neki nain ispriao rekavi: Kad bih ti poputao, ti bi me zamrzio. Bila bi to uvreda za tvoju mukost, zato je bolje da se malo vie potrudi. Zbog njegova iznimno ukoena ponaanja, zvali smo ga Senjor Velez, odnosno skraeno Sho Velez, to je tipino za kraj June Amerike iz kojega ja potjeem.

Jednog mi je dana Sho Velez postavio vrlo neobino pitanje. Dakako, pitanje je zapoeo kao da me izaziva na borbu. Kladim se u to god hoe, rekao je, da znam to se ti nikada ne bi usudio napraviti. O emi ti to govori, Sho Velez? Ne bi se usudio ploviti na splavi niz rijeku. Ma nemoj! Otkud ti to zna? Vozio sam se na splavi jedanput kad je bila poplava. Nisam se mogao maknuti s jednog otoka osam dana. Morali su mi slati hranu stavljajui je u rijeku i putajui da je rijeka nosi. Bila je to istina. Moj drugi najbolji prijatelj bio je djeak po nadimku Ludi Pastir. Jednog dana kad je nabujala rijeka, nali smo se na jednom otoku i nitko nam nije mogao pritei u pomo. Ljudi iz oblinjega grada bojali su se da e rijeka preplaviti otok i da emo poginuti. Slali su koare s hranom niz rijeku nadajui se da e ih rijena struja donijeti do otoka, kao to je i bilo. Na taj smo nain preivjeli dok se razina vode nije toliko spustila da su mogli doi splavom i odvesti nas na obalu rijeke. Ne, ovo je neto drugo, Sho Velez je nastavio objanjavati na svoj znalaki nain. Ovo podrazumijeva splavarenje na rijeci ponornici. Naglasio je da lokalna rijeka velikim svojim dijelom tee kroz planinu. Podzemni dio rijeke uvijek mi je bio najvea zagonetka. Na mjestu gdje je ponirala u planinu nalazila se zlokobna pilja pozamane veliine iz koje se irio smrad amonijaka, a bila je prepuna imia. Djeci iz naega kraja govorili su da je to ulazak u pakao: sumporne pare, vruina i smrad. Moe se kladiti u to god hoe, Sho Velez, da neu ii ni blizu te rijeke, nikada, dok sam iv! zavikao sam. Ni za sto ivota! To bi samo luak mogao uiniti. Sho Velezovo ozbiljno lice poprimilo je svean izraz. Dobro, rekao je, onda u morati ii sam. Naas sam povjerovao da te mogu nagovoriti da ide sa mnom. Bio sam u krivu. Moja pogreka. Hej, Sho Velez, to je tebi? Zato bi ti, za ime Boga, iao na to pakleno mjesto? Moram, rekao je osornim glasiem. Vidi, moj je otac lud kao i ti, samo to je on otac i suprug. O njemu ovisi estoro ljudi. Da nije tako, bio bi lud sto posto. Moje dvije sestre, dva brata, majka i ja, svi mi ovisimo o njemu. On je nama sve.

Nisam znao tko je Sho Velezov otac. Nikad ga nisam vidio. Nisam imao pojma ime se bavi. Sho Velez je otkrio da je njegov otac poslovni ovjek i da je sve to posjeduje, na neki nain, nesigurno. Moj je tata izgradio splav i hoe ploviti. Hoe ii u istraivanje. Mama kae da se samo hoe isprazniti, ali ja to ne vjerujem, nastavio je Sho Velez. U njegovim sam oima vidio tvoj ludi pogled. Jednog dana uskoro, on e to izvesti i siguran sam da e poginuti. Zato u uzeti njegovu splav i sam otii na tu rijeku. Znam da u poginuti, ali e otac ostati iv. Osjetio sam da su mi proli trnci po leima i uo sam se kako govorim uzbuenim glasom: Idem s tobom, Sho Velez, idem. Da, da, bit e to prava pustolovina. Idem s tobom! Na njegovu se licu pojavio pobjedonosni smijeak. Shvatio sam to kao smijeak koji iskazuje sreu zato to u ii s njime, a ne kao znak da me je uspio namamiti. Izrazio je to sljedeom reenicom: Siguran sam da u preivjeti ako bude sa mnom. Fukalo se meni hoe li Sho Velez preivjeti. Ono to me je opinilo bila je njegova hrabrost. Znao sam da Sho Velez ima dovoljno smionosti da uini ono o emu je govorio. On i Ludi Pastir bili su jedini stvarno hrabri deki u gradu. Obojica su imala neto to sam smatrao jedinstvenim i neuvenim - smjelost. Nitko u cijelom gradu nije imao hrabrosti. Sve sam ih iskuao. Za mene su svi oni bili mrtvi, ukljuujui mojega voljenog djeda. Pouzdano sam to znao iako sam imao samo deset godina. Smjelost Sho Veleza bila je za mene zapanjujua spoznaja. Htio sam biti s njime do samoga kraja. Nali smo se u osvit zore kao to smo se i dogovorili. Nosili smo laganu splav njegova oca pet-est kilometara izvan grada, do ulaza u pilju u koju je ponirala rijeka podno niskih, zelenih brda. Smrad izmeta imia bio je nepodnoljiv. Uspuzali smo na splav i otisnuli se niza struju. Splav je bila opremljena svjetlima koja smo morali odmah upaliti. Bilo je mrano kao u tunelu, vlano i vrue. Voda je bila dovoljno duboka za splav i dovoljno brza, tako da nismo morali veslati. Svjetla su stvarala groteskne sjenke. Sho Velez mi je apnuo na uho da bi bilo bolje ne gledati u njih jer su izgledale vie nego strano. Imao je pravo; izazivale su nesnosnu muninu. Svjetla su uznemirila imie, tako da su poeli letjeti oko nas, maui besciljno krilima. Kako smo zalazili sve dublje u pilju, nije vie bilo ak ni imia, samo ustajali, teak zrak u kojem se jedva moglo disati. inilo mi se kao da su proli sati kad smo stigli do neke vrste mirnog dijela

rijeke gdje je voda bila vrlo duboka i gotovo nepomina. Izgledalo je kao da je negdje postavljena brana. Zaglavili smo se, Sho Velez mi je ponovno apnuo na uho. Nema prolaza za splav, a uzvodno se ne moemo vratiti. Struja je bila prejaka da bismo uope i pokuavali vratiti se. Odluili smo potraiti izlaz. Tada sam shvatio da bismo, ako se uspravimo, glavom dotaknuli strop pilje, to je znailo da se brana protee do kraja pilje. pilja je na ulazu izgledala poput katedrale, bila je visoka otprilike petnaest metara. Jedino to sam mogao zakljuiti bilo je da se nalazimo na povrini mirnog dijela rijeke dubokoga priblino petnaest metara. Zavezali smo splav za stijenu i poeli plivati nizvodno u dubinu pilje, pokuavajui otkriti vodenu struju. Na povrini je voda bila vrua, ali malo dublje bilo je vrlo hladno. Tijelo mi je reagiralo na promjenu temperature i od toga sam se prepao, osjetio sam neki udan ivotinjski strah kao nikad prije u ivotu. Izaao sam na povrinu. Sho Velez je vjerojatno osjetio to isto. Zaletjeli smo se jedan u drugoga. Mislim da smo blizu smrti, rekao je sveano. Nisam mogao podijeliti s njime osjeaj sveanosti, a niti elju za smru. Grozniavo sam traio neki izlaz. Nabujali brzaci vjerojatno su nanijeli kamenje od kojeg je nastala brana. Pronaao sam rupu dovoljno veliku da se kroz nju provue tijelo desetogodinjaka. Povukao sam Sho Veleza i pokazao mu rupu. Splav nije mogla proi kroz nju. Skinuli smo odjeu sa splavi, svezali je vrsto u zaveljaj i plivali sve dok nismo ponovno pronali rupu i provukli se kroz nju. Nali smo se na nekoj vrsti vodenog tobogana, poput onih u lunaparku. Stijene su bile prekrivene liajem i mahovinom tako da smo dugo klizili po njima ne ozlijedivi se. Tada smo doli u golemu pilju, nalik katedrali, gdje je voda i dalje tekla, a bila nam je do struka. Na kraju pilje ugledali smo nebo i gazei po vodi izili. Bez rijei smo prostrli odjeu da se osui na suncu, a potom krenuli natrag prema gradu. Sho Velez je bio neutjean zato to je izgubio oevu splav. Moj bi otac tamo umro, konano je priznao. Njegovo tijelo ne bi nikako moglo proi kroz rupu kroz koju smo se mi provukli. On je za to prevelik. Moj je otac krupan i debeo, rekao je. Ali je dovoljno jak da bi se mogao vratititi natrag do ulaza. Sumnjao sam u to. Koliko sam se sjeao, struja je mjestimice bila strahovito jaka zbog nagiba. Mogao sam moda prihvatiti da bi

jak mukarac, borei se za ivot, uspio izii uz pomo ueta i mnogo napora. Pitanje bi li otac Shoa Veleza umro ili ne nismo tada rijeili, ali mi to ionako nije bilo vano. Vano mi je bilo to to sam prvi put u ivotu osjetio zavist. Sho Velez je jedino stvorenje kojemu sam ikad u ivotu zavidio. Imao je za koga umrijeti i dokazao mi je da bi to i uinio; ja nisam imao nikoga za koga bih umro i cijelim tim pothvatom nita nisam dokazao. Na simboliki nain, prepustio sam slavu Sho Velezu. Njegova je pobjeda bila potpuna. Ja sam se asno povukao. Bio je to njegov grad, bili su to njegovi ljudi, i ako mene pitate, on je bio najbolji meu njima. Kad smo se tog dana rastajali, izrekao sam neto banalno to se pokazalo kao duboka istina. Rekao sam: Budi kralj ovoga grada, Sho Velez. Ti si najbolji. Nikad vie nisam s njime razgovarao. Namjerno sam prekinuo nae prijateljstvo. Osjeao sam da mu jedino tom gestom mogu pokazati koliko je snano utjecao na mene. Don Juan je smatrao da me Sho Velez zauvijek zaduio jer me je on jedini poduio da moramo imati neto za to smo spremni umrijeti, prije no to pomislimo da imamo za to ivjeti. Ako nema za to umrijeti, rekao mi je don Juan jednom, kako moe tvrditi da ima za to ivjeti? To dvoje ide jedno s drugime, ali je smrt na kormilu. Prema miljenju don Juana, trea osoba koja me je zaduila za sva vremena bila je moja baka s mamine strane. Zaslijepljen ljubavlju prema djedu - mukarcu - zaboravio sam tko je bio izvor snage u toj kui: moja vrlo ekscentrina baka. Mnogo godina prije nego to sam doao ivjeti kod njih, jednog je Indijanca spasila od sigurne smrti. Optuili su ga da je vra. Zapravo su mu neki gnjevni mladii ve stavili omu oko vrata i spremali se objesiti ga o jedno drvo na bakinu imanju. Ona je dola u trenutku kad su ga ba vjeali i zaustavila ih. ini se da je svim tim mladiima bila kuma pa joj se nisu usudili usprotiviti. Skinula je ovjeka s drveta i odnijela ga kui da mu zalijei rane. Ue mu se ve bilo usjeklo u vrat, tako da je imao duboku ranu. Njegove su rane zacijelile, ali on nikada nije otiao od bake. Tvrdio je da se njegov ivot zaustavio onog dana kad su ga htjeli objesiti. Njegov novi ivot, ma kakav on bio, nije vie pripadao njemu; pripadao je njoj. Kako je bio ovjek od rijei, cijeli je svoj ivot posvetio sluenju mojoj baki. Bio je njezin osobni sluga, upravitelj kuanstva

i savjetnik. Moje su tete tvrdile da je on savjetovao baki da usvoji jedno naputeno novoroene, ime su one bile vie nego ogorene. Kada sam doao u bakinu i djedovu kuu, posvojeni sin moje bake imao je ve blizu etrdeset godina. Poslala ga je na studij u Francusku. Jednog poslijepodneva, kao iz vedra neba, pojavio se krupan, vrlo otmjeno odjeven mukarac izaavi iz taksija ispred nae kue. Voza je odnio njegove kone kovege do ulaza u kuu. Krupan je mukarac dao obilnu napojnicu vozau. Na prvi sam pogled primijetio da je krupni ovjek imao dojmljive crte lica. Imao je dugaku, kovravu kosu i duge trepavice. Bio je iznimno naoit iako zapravo nije bio lijep. A najprivlaniji je bio njegov blistav, irok osmijeh, koji mi je odmah uputio. Mogu li saznati vae ime, mladiu? obrati mi se kao da govori s pozornice, prekrasnim glasom, kakav jo nikad nisam uo. Nazvavi me mladiem, odmah me je osvojio. Ja sam Carlos Aranha, gospodine, rekoh, a kako je vae vrijedno ime? Napravio je kretnju kao da glumi iznenaenje. irom je razrogaio oi i poskoio unazad kao da ga je netko napao. Tada se stade urnebesno smijati. Na zvuk njegova smijeha, baka je izila iz kue. Kad je ugledala krupnog ovjeka, vrisnula je kao mala djevojica i bacila mu se u naruje, njeno ga grlei. S lakoom ju je podignuo i zavrtio oko sebe. Tada primijetih da je vrlo visok. Krupna mu je graa prikrivala visinu. Tijelo mu je u biti bilo poput tijela profesionalnog boksaa. Primijetio je da ga odmjeravam pa je napeo miie. Neko sam se bavio boksom, gospodine, ree potpuno svjestan o emu sam razmiljao. Baka mi ga je predstavila. Rekla je da je to njezin sin Antoine, njezino dijete, zjenica njezina oka; rekla je da je dramaturg, kazalini redatelj, pisac, pjesnik. Osvojio me je svojim sportskim izgledom. U poetku nisam shvatio da ga je baka posvojila. Primijetio sam dodue da uope nije slian ostalim lanovima obitelji. Za razliku od ostalih koji su izgledali poput hodajuih mrtvaca, on je bio prepun ivota. Od prvog smo se trenutka odlino razumjeli. Svidjelo mi se to je svaki dan vjebao udarajui boksaku vreu. Osobito me je oduevilo to nije samo rukama lupao po vrei nego ju je udarao i nogama. Bio je to vrlo osobiti stil, mjeavina udaraca rukama i nogama. Tijelo mu je bilo vrsto poput stijene. Jednog dana, Antoine mi je priznao da arko eli postati poznati pisac.

Imam sve, rekao je. ivot je doista prema meni velikoduan. Jedino to nemam je ono to jedino elim: talent. Muze me ne vole. Cijenim ono to itam, ali ne mogu stvoriti nita to bih volio itati. To je moja muka; nedostaje mi disciplina ili arm kojime bih pridobio muze i zato je moj ivot potpuno prazan. Antoine je nastavio objanjavajui mi da je jedino zbiljsko to ima, njegova majka. Moju je baku nazvao svojom tvravom, svojom potporom, svojom srodnom duom. Zavrio je izrazivi misao koja me je veoma uznemirila: Da nema moje majke, rekao je, ja vie ne bih bio iv. Tada sam shvatio kako su duboke spone koje su ga vezivale za baku. Odjednom su u mojem sjeanju oivjele sve stravine prie to sam ih od svojih teta uo o razmaenom djeaku Antoineu. Moja ga je baka doista tako razmazila da mu nije bilo spasa. Ipak, oni su izgledali tako sretno kada su bili zajedno. Vidio sam kako satima sjede jedno uz drugo. On bi stavio glavu u njezino krilo kao da je jo dijete. Nikad nisam vidio da je baka s nekim tako dugo razgovarala. Iznenada jednog dana, Antoine stade na veliko pisati. Poeo je reirati predstavu u mjesnom kazalitu, komad koji je sam napisao. Nakon prve izvedbe doivjela je veliki uspjeh. U lokalnim su mu novinama bile objavljene pjesme. inilo se da je dobio nadahnue. Ali samo za nekoliko mjeseci sve se zavrilo. Urednik gradskih novina javno je prokazao Antoinea; optuio ga je za plagijat i u novinama objavio dokaze. Baka, dakako, nije htjela ni uti da je njezin sin uinio neto loe. Sve je to objasnila kao posljedicu velikog jala. Svi, do posljednjeg ovjeka u gradu, zavidjeli su njezinu sinu na njegovoj otmjenosti i istananu stilu. Zavidjeli su mu na njegovu duhu i osebujnosti. I doista, moralo se priznati da je bio ovjek od ukusa, utjelovljenje otmjenosti. No, sasvim sigurno, bio je plagijator; bila je to nepobitna injenica. Antoine nikada nikome nije objasnio svoje ponaanje. Previe sam ga volio da bih ga pitao bilo to o tome. Osim toga, to me uope nije zanimalo. Imao je svoje razloge, i meni je to bilo dovoljno. Ali neto se slomilo; od tada su se nai ivoti stali skokovito mijenjati, da tako kaem. Iz dana u dan dogaale su se takve drastine promjene da sam postao spreman na sve, i na najbolje i na najgore. Jedne je noi baka vrlo dramatino ula u Antoineovu sobu. U oima je imala pogled takve odlunosti kakvu jo nikad nisam vidio. Dok je govorila, usnice su joj drhtale.

Dogodilo se neto strano, Antoine, rekla je. Antoine ju je prekinuo. Preklinjao ju je da mu dopusti da joj objasni. Odrjeito ga je prekinula. Ne, Antoine, ne, rekla je vrsto. To nema nikakve veze s tobom. O meni je rije. Znam da prolazi kroz teko razdoblje ivota, ali dogodilo se neto jo vanije od toga. Antoine, dragi moj sine, meni je isteklo vrijeme. elim da shvati kako je to neminovno, nastavila je. Ja moram otii, ali ti mora ostati. Ti si utjelovljenje svega to sam uinila u ovom ivotu. Bio dobar ili lo, Antoine, ti si sve ono to ja jesam. Prepusti se ivotu. Na kraju emo ionako biti zajedno. U meuvremenu, uini neto Antoine, radi neto. Nije vano to radi, glavno da se neime bavi. Vidio sam kako se Antoineovo tijelo grozniavo trzalo od boli. Vidio sam kako se cijelo njegovo bie stegnulo, svaki mii na njegovu tijelu, sva njegova snaga. inilo se da se iz rijeke briga prebacio u nepregledni ocean. Obeaj mi da nee umrijeti prije no to umre! vikala je na njega. Antoine je kimnuo glavom. Moja je baka sljedeeg dana, posluavi svojeg vraa-savjetnika, prodala sve to je imala, a bilo je poprilino toga, i dala novac svojem sinu Antoineu. A dan poslije, vrlo rano ujutro, bio sam svjedok najneobinijeg prizora u momu desetogodinjem ivotu: bio je to trenutak u kojem se Antoine oprostio od svoje majke. Izgledalo je to nevjerojatno, kao da su mi pred oima promicale slike iz nekog filma; sve je djelovalo nestvarno jer se inilo kao da je bilo smiljeno unaprijed, po scenariju koji se izvodio uz nune preinake pisca i redatelja. Scena na kojoj se prizor zbivao bilo je bakino dvorite. Antoine je imao glavnu muku ulogu, a njegova je majka bila glavna glumica. Tog je dana Antoine putovao. Iao je u luku gdje se trebao ukrcati na veliki talijanski putniki brod kako bi putovanje preko Atlantika za Europu mogao provesti u bezbrinom krstarenju. Bio je otmjeno odjeven kao i uvijek. Ispred kue ga je ekao voza taksija, nestrpljivo trubei. Bio sam svjedok posljednje Antoineove nesane noi kad je oajniki pokuavao napisati pjesmu svojoj majci. To je smee, rekao je. Sve to ja napiem je smee. Ja sam nitko i nita.

Uvjeravao sam ga, premda sam i sam bio nitko i nita, da je sjajno sve to pie. U jednom sam se trenutku toliko zanio da sam preao granicu koju nisam trebao. Vjeruj mi, Antoine, vikao sam, ja sam vie nitko i nita nego ti! Ti ima majku. Ja nemam nita. Sve to pie je dobro. Vrlo pristojno me je zamolio da napustim njegovu sobu. Natjerao sam ga da se osjea glupo sluajui savjete bezveznog djeaka. Gorko sam alio zbog svojeg ispada. elio sam da ostanemo prijatelji. Antoine je prebacio svoj otmjeni ogrta preko desnog ramena. Imao je na sebi prekrasno zeleno odijelo od engleskoga kamira. Baka je progovorila. Mora pouriti, dragi, rekla je. Vrijeme je vano. Mora otii. Ako ne ode, ovi e te ljudi ubiti radi novca. Mislila je na svoje keri i njihove mueve koji su bili izvan sebe od bijesa kad su saznali da ih je majka potajno razbatinila i da e odvratni Antoine, njihov zakleti neprijatelj, otii sa svime to po zakonu pripada njima. ao mi je to mora proi kroza sve ovo, ispriavala se baka. Ali kao to zna, vrijeme ne vodi brigu o naim eljama. Antoine je govorio svojim ozbiljnim, prekrasnim glasom. Zvuao je vie nego ikad kao kazalini glumac. Samo minutu majko, rekao je, da ti proitam to sam napisao za tebe. Bila je to pjesma zahvale. Kad je zavrio s itanjem, neko je vrijeme utio. Zrak je bio nabijen bogatstvom osjeaja, sve je podrhtavalo. To je ista ljepota, Antoine, rekla je baka uzdiui. Pjesma je izrazila sve to si htio rei, to sam ja eljela uti od tebe. Zastala je na trenutak. Tada joj je licem preao prekrasan osmijeh. Plagijat, zar ne, Antoine? upitala je. Antoine se osmjehnuo majci isto tako blistavim smijekom. Svakako, majko, rekao je. Svakako. Zagrlili su se plaui. Voza taksija je trubio jo nestrpljivije. Antoine je pogledao prema stubitu gdje sam se skrivao. Lagano je kimnuo glavom kao da mi je htio rei: Do vienja. uvaj se. Tada se okrenuo, i ne pogledavi vie majku, otrao prema vratima. Imao je trideset sedam godina, a izgledao je kao da mu je ezdeset. inilo se da na pleima nosi veliki teret. Zaustavio se prije nego to je dohvatio vrata, kad je zauo glas svoje majke kako ga upozorava zadnji put. Ne okrei se, Antoine, rekla je. Nikad se nemoj osvrtati. Budi sretan i radi neto! Radi! U tome je tajna. Uini neto!

Taj me je prizor ispunio udnom tugom koja mi je ostala do dananjeg dana - neobjanjiva melankolija koju je don Juan objasnio kao moju prvu spoznaju da nam vrijeme istjee. Sljedeeg je dana baka otila sa svojim savjetnikom, osobnim slugom, na put u mitsko mjesto Rondoniju, gdje ju je njezin vra-pomaga trebao lijeiti. Baka je bila neizljeivo bolesna, iako ja to nisam znao. Nikad se nije vratila. Don Juan je tumaio da je prodaja njezine imovine i davanje novca Antoineu bio vrhunski potez vraa kojim ju je njezin savjetnik odvojio od obitelji i njihove tobonje brige. Oni su bili tako ljuti na majku zbog nasljedstva da uope nisu marili hoe li se vratiti ili ne. Imao sam osjeaj da nisu ni primijetili da je otila. Na zaravnjenu vrhu planine prisjetio sam se ta tri dogaaja kao da su se netom dogodila. Kad sam izrazio zahvalnost tim trima osobama, uspio sam ih dozvati na vrh ove planine. Kad sam prestao vikati, moja se osamljenost pretvorila u neto neopisivo. Plakao sam ne mogavi se suzdrati. Suze su mi tekle same od sebe. Don Juan mi je vrlo strpljivo objasnio da je osamljenost neizbjena za ratnika. Rekao je da ratnici-putnici mogu raunati na jedno bie kojem e pokloniti svu svoju ljubav, svu svoju brigu: na ovu udesnu Zemlju, majku, maticu, sredite svega to jesmo i svega to inimo; na bie kojem se svi vraamo; bie koje ratnicima-putnicima omoguuje da odu na svoje konano putovanje. Don Genaro je tada izveo arobni in namjere za mene. Leei na trbuhu, napravio je niz zapanjujuih pokreta. Pretvorio se u svijetleu toku koja kao da je plivala, kao da je tlo bilo voda. Don Juan ree da je to Genarov nain grljenja goleme Zemlje, i da usprkos razlici u veliini, Zemlja prihvaa taj Genarov in. Dok sam gledao Genarove pokrete i sluao njihovo objanjenje, moja se osamljenost pretvorila u uzvienu radost. Ne mogu podnijeti pomisao da ti odlazi, don Juane, uo sam se kako govorim. Od zvuka mojega glasa i onoga to sam rekao bilo mi je neugodno. Kad sam poeo jecati, protiv svoje volje, ponukan samosaaljenjem, osjetio sam jo jau bol. to je to sa mnom, don Juane? promrmljao sam. Inae nisam takav. Zna to ti je. Tvoja se svijest opet spustila do nonih prstiju, odgovorio je smijui se. Tada sam potpuno prestao vladati sobom i sasvim sam se prepustio osjeajima odbaenosti i oaja. Ostat u sam, zavikao sam. to e mi se dogoditi? to e biti sa mnom?

Recimo to ovako, rekao je don Juan mirno. Da bih napustio ovaj svijet i suoio se s nepoznatime, potrebna mi je sva snaga koju imam, sve strpljenje, sva srea; ali iznad svega, potrebna mi je neustraiva smjelost ratnika-putnika. Da bi ostao ovdje kao ratnik-putnik, treba ti sve to je i meni samome potrebno. Otii tamo, onako kako se mi spremamo, nije ala, ali isto tako nije jednostavno ostati i ivjeti ovdje. Svladali su me osjeaji i poljubio sam mu ruku. Hej, hej, hej! uzviknuo je. Uskoro e podignuti hram mojim guarachesima1*. Od tjeskobe koja me je spopala, samosaaljenje se pretvorilo u osjeaj nenadoknadiva gubitka. Ti odlazi, promrmljao sam. Boe moj! Odlazi zauvijek! U tom je asu don Juan uinio neto to mi je radio neprestano od naega prvog susreta. Lice mu se napuhnulo kao da se napunilo zrakom od duboka udaha. Snano me je potapao po leima lijevim dlanom i rekao: Podigni se iznad nonih prstiju. Uzdigni se! Ve sam sljedeeg trenutka doao k sebi, sabrao sam se, vladao sam sobom. Znao sam to se od mene oekuje. Nisam se vie kolebao, niti bavio sobom. Nije mi bilo vano to e se sa mnom dogoditi kada don Juan ode. Znao sam da je njegov odlazak nudan. Pogledao me je i njegov mi je pogled sve rekao. Nikad vie neemo biti zajedno, rekao je blago. Nije ti vie potrebna moja pomo; a ja ti je i ne elim pruiti, jer ako ima i trunke od ratnika-putnika u sebi, pljunuo bi mi u lice da ti je ponudim. Kad ratnik-putnik prijee odreenu granicu, jedinu radost nalazi u samoi. Ni ja ne bih elio da ti meni pokua pomoi. Kad jednom odem, otiao sam. Nemoj misliti na mene jer ni ja neu misliti na tebe. Ako hoe biti dostojan ratnika-putnika, budi besprijekoran! Brini se za svoj svijet. Potuj ga; brani ga svojim ivotom! Udaljio se od mene. Bio je to trenutak koji je nadilazio samosaaljenje, suze ili sreu. Kimnuo je glavom kao da se oprata ili kao da potvruje ono to osjeam. Zaboravi na sebe i nieg se nee bojati, bez obzira na to na kojoj se razini svijesti bude nalazio, ree. Stade se sa mnom aliti. Zadirkivao me je posljednji put na ovoj Zemlji. Nadam se da e pronai ljubav! rekao je.
1

Vrsta obue meksikih seljaka.

Podignuo je dlan okrenut prema meni, pruajui i savijajui prste poput djeteta. Ciao, ree. Znao sam da je uzaludno osjeati tugu ili aliti za bilo ime. Meni je bilo isto tako teko ostati kao to je don Juanu bilo teko otii. Obojica smo bila uhvaena u nepovratnomu energetskomu manevru koji nijedan od nas nije mogao zaustaviti. Ipak, elio sam se pridruiti don Juanu, slijediti ga gdje god iao. Glavom mi proleti misao da bi me moda poveo sa sobom kad bih umro. Vidio sam tada kako je don Juan Matus, nagual, prema sjeveru poveo petnaest drugih vidioca, koji bijahu njegovi pratioci, njegova obrana, njegova radost, da nestanu u izmaglici to se nadvila nad zaravnjenim vrhom planine. Vidio sam kako se svatko od njih pretvorio u svijetleu toku i kako su se zajedno uzdignuli i lebdjeli iznad planinskog vrha kao treperea svjetla na nebu. Napravili su jedan krug oko planine, kao to je don Juan najavio; posljednji pogled, samo za njihove oi; njihov posljednji pogled na ovu zaudnu Zemlju. I tada nestadoe. Znao sam to mi je initi. Isteklo mi je vrijeme. Pojurio sam prema strmini najbre to sam mogao i bacio se u ponor. Naas osjetih vjetar na licu, a potom me je progutala milosrdna tama kao tiha podzemna rijeka.

Povratak

NEJASNO SAM bio svjestan glasne buke motora koji kao da se utrkivao na mjestu. Pomislio sam da uvari parkiralita popravljaju neki auto iza kue u kojoj se nalazio moj stan s uredom. Buka je postala tako glasna da sam se na kraju razbudio. U sebi sam proklinjao deke koji rade na parkiralitu zato to su popravljali auto tono ispod prozora moje spavae sobe. Bilo mi je vrue, bio sam znojan i umoran. Sjeo sam na rub kreveta i osjetio bolne greve u listovima nogu. Poeo sam trljati listove. inilo se da su mi miii tako jako napeti da sam se bojao da e mi ostati uasne modrice. Automatski sam krenuo prema kupaonici potraiti neku ljekovitu mast. Nisam mogao hodati. Vrtjelo mi se u glavi. Pao sam, to mi se jo nikad nije dogodilo. Kad sam doao k sebi, shvatio sam da me uope ne brinu grevi u listovima. Uvijek sam bio sklon umiljati bolesti. Neobina bol kakvu sam tada osjeao, u normalnim bi me okolnostima izbezumila. Otiao sam do prozora da ga zatvorim iako vie nisam uo buku. Shvatio sam da je prozor zatvoren i da je vani mrak. Spustila se no! Soba je bila zaguljiva. Otvorio sam prozore. Nije mi bilo jasno zato sam ih bio zatvorio. Noni je zrak bio hladan i svje. Parkiralite je bilo prazno. Pomislio sam da je buka zasigurno dolazila iz uliice izmeu parkiralita i moje zgrade. Nisam vie o tome razmiljao i vratio sam se u krevet da jo malo odspavam. Ispruio sam se po irini kreveta s nogama sputenima na pod. Htio sam tako spavati kako bih pospjeio cirkulaciju u listovima koji su me jako boljeli, ali nisam bio siguran je li bolje drati noge na podu ili ih dignuti i podboiti jastukom. Ba sam se poeo oputati i ponovno tonuti u san, kad me je prenula misao takvom silinom da sam istog asa morao ustati. Bacio sam se u jedan ponor u Meksiku! Sljedea je misao bila toboe logiki

zakljuak: budui da sam svojevoljno skoio u ponor da bih se ubio, zacijelo sam ja sada duh. Kako je to neobino, pomislih, to sam se poto sam umro, vratio kao duh u svoj stan na uglu Westwooda i Wilshirea u Los Angelesu. Nije ni udo to se osjeam drukije. Ali ako sam duh, umovao sam, zato bih osjeao dah svjeeg zraka na licu ili bol u listovima? Dotaknuo sam plahte na krevetu; djelovale su mi stvarno kao i metalni okvir kreveta. Otiao sam u kupaonicu. Pogledao sam se u zrcalo. Po tome kako sam izgledao, lako bih mogao proi kao duh. Izgledao sam jezivo. Imao sam upale oi s crnim podonjacima. Bio sam dehidriran, ili mrtav. Automatski sam poeo piti vodu ravno iz pipe. Stvarno sam mogao gutati. Stadoh piti gutljaj za gutljajem kao da danima nisam popio ni kap vode. Duboko sam udahnuo. iv sam! Zaboga, iv sam! Pouzdano sam znao da je tako, ali nisam bio ushien kao to sam trebao biti. Glavom mi proleti vrlo neobina misao: i prije sam ve umirao i ponovno oivljavao. Naviknuo sam se na to, nita mi to nije znailo. Ta je misao bila tako iva da sam se toboe poeo sjeati. To lano sjeanje nije potjecalo iz situacija u kojima je moj ivot bio u opasnosti. Bilo je to neto potpuno drukije, vie kao neko nejasno znanje o neemu to se nikad nije dogodilo, pa nije bilo nikakva razloga da se nae u mojim mislima. Nisam sumnjao u to da sam skoio u jedan ponor u Meksiku. Sada sam se nalazio u svojem stanu u Los Angelesu, tri tisue milja udaljenome od mjesta na kojem sam skoio, a da se uope nisam sjeao kako sam se vratio. Bez razmiljanja sam napunio kadu vodom i sjeo unutra. Nisam osjeao toplinu vode: smrznuo sam se do kostiju. Don Juan me je nauio da u trenucima krize, kao to je bio ovaj, upotrijebim tekuu vodu da bi mi se razbistrila glava. Sjetio sam se toga i stao pod tu. Pustio sam da mi topla voda tee niz tijelo moda i due od jednog sata. Htio sam razmisliti mirno i racionalno o tome to se dogaa sa mnom, ali nisam mogao. Kao da su mi se izbrisale sve misli. Ostao sam bez misli, a opet bio sam prepun osjeaja koji su kao u valovima preplavljivali cijelo moje tijelo, a ja ih nisam bio sposoban istraiti. Bio sam kadar samo osjetiti njihove nalete i pustiti ih da prou kroz mene. Odjenuo sam se i iziao, i to je bila moja jedina svjesna odluka. Otiao sam na doruak u restauraciju Ship na bulevaru Wilshire, jedan blok udaljenome od mojeg stana. Uvijek sam tamo iao na doruak, u bilo koje doba dana ili noi.

Toliko sam puta iao pjeice iz ureda do te restauracije da sam mogao mirei doi do nje. Isti taj put sada mi je izgledao kao neto novo. Nisam osjeao da koraam. Kao da sam pod nogama imao jastuk ili kao da je plonik bio prekriven sagom. Zapravo sam klizio. Odjednom sam se naao pred vratima restauracije, a inilo mi se da sam napravio tek dva ili tri koraka. Znao sam da u moi gutati hranu jer sam pio vodu u stanu. Znao sam takoer da mogu govoriti jer sam proistio grlo i kleo dok se po meni slijevala voda. Uao sam u restauraciju onako kako sam to uvijek inio. Sjeo sam za ank i prila mi je konobarica koja me je poznavala. Danas ne izgleda ba dobro, duo, rekla je. Ima li gripu? Ne, odgovorio sam pokuavajui zvuati veselo. Previe sam radio. Nisam spavao dvadeset etiri sata. Pisao sam referat za fakultet. Usput, koji je danas dan? Pogledala je na sat i rekla mi nadnevak, objasnivi mi da je to poseban sat koji ima i nadnevke i da ga je dobila na dar od keri. Takoer mi je rekla da je 3,15 popodne. Naruio sam odrezak s jajima, sjeckani preni krumpir i bijeli prepeenac s maslacem. Kad je konobarica otila naruiti jelo, osjetih da me opet spopadaju stravine misli: Je li to samo varka da sam se u sumrak prethodnog dana bacio u taj ponor u Meksiku? Ali ak i ako je skok u ponor samo privid, kako sam se mogao iz tako udaljenog mjesta vratiti u Los Angeles za samo deset sati? Ili sam moda spavao deset sati? Je li mogue da sam letio deset sati, klizio kroz zrak, lebdio do Los Angelesa? Uobiajenim prometnim sredstvima nikako nisam mogao stii od mjesta na kojem sam skoio u ponor, u to nema sumnje jer bi mi trebalo dva dana samo da doputujem do Mexico Cityja. Pojavila mi se druga neobina misao. Bila je isto onako jasna kao i moje tobonje sjeanje na prijanje sluajeve mojeg umiranja i oivljavanja, i bila mi je na isti nain potpuno strana: moj je kontinuitet nepovratno prekinut. Doista sam umro, na ovaj ili onaj nain, na dnu tog ponora. Bilo mi je nemogue shvatiti kako mogu biti iv i dorukovati kod Shipa. Nisam se vie mogao osvrnuti unazad i vidjeti neprekinuti niz dogaaja koji svi vidimo kad se prisjeamo prolosti. Jedino prihvatljivo objanjenje bilo je da sam najvjerojatnije posluao don Juanove upute; pomaknuo sam svoju spojnu toku u poloaj koji je sprijeio moju smrt i vratio sam se u Los Angeles iz unutranje tiine. Nije bilo drugog objanjenja za koje bih se mogao uhvatiti.

Prvi put u ivotu, takav nain razmiljanja bio mi je sasvim prihvatljiv i potpuno zadovoljavajui. On zapravo nije nita objanjavao, ali je svakako upuivao na pragmatini postupak koji sam ve jednom u blaem obliku iskuao kad sam se sastao s don Juanom u onom gradu to smo ga odabrali, i inilo se da me je ta misao potpuno smirila. Misli koje su mi se pojavljivale bile su vrlo ive. Imale su jedinstvenu osobinu - ono to mi je inae bio problem odjednom bi se razjasnilo. Prva misao koja mi se pojavila silnom snagom bila je povezana s neime to me je stalno muilo. Nisam se mogao sjetiti niega to se zbivalo dok sam bio u stanju poviene svijesti. Don Juan je potvrdio da je to uobiajeno za muke vraeve. Stanje poviene svijesti don Juan je objasnio kao maleni pomak spojne toke, koji je svaki put kad smo se sastali uspio izazvati snano mi pritiui lea. Takvim mi je pomacima pomagao aktivirati energetska polja koja su inae bila periferna za moju svijest. Drugim rijeima, pomicanjem spojne toke, energetska bi se polja, koja su inae na rubu spojne toke, tada nala u sreditu u odnosu prema njezinu novom poloaju. Pomicanje takve vrste imalo je za mene dvije posljedice: neobinu otrinu i jasnou misli i opaanja tijekom drukijeg stanja svijesti te potpuni zaborav onoga to se dogaalo dok sam bio u tomu drugom stanju svijesti, kad bih se vratio u normalno stanje. To je najvie bilo izraeno u mojem odnosu s drugim lanovima nae skupine. Oni su takoer bili don Juanovi naunici s kojima sam bio vrsto povezan i s kojima u krenuti na konano putovanje. S njima sam komunicirao samo u stanju poviene svijesti. Tada je naa komunikacija bila savrena - kristalno jasna i duboka. Muilo me je to to su me u svakodnevnom ivotu samo bolno podsjeali na neto ega se zapravo nisam mogao sjetiti. Nemir i neprestano iekivanje dovodili su me do oaja. Moglo bi se rei da sam u normalnom ivotu bio stalno na oprezu, oekujui nekoga tko e se iznenada stvoriti preda mnom, moda izii iz neke uredske zgrade, ili skrenuti iza nekoga ulinog ugla i zaletjeti se ravno u mene. Gdjegod sam iao, nehotice i bez prestanka, pogledom sam traio ljude koji nisu postojali, a ipak su bili stvarniji od bilo koga drugoga. Dok sam tog jutra sjedio kod Shipa, sve to mi se dogodilo u stanjima poviene svijesti, tijekom godina druenja s don Juanom, opet se pretvorilo u kontinuirano sjeanje, bez ikakvih prekida. Don Juan je primijetio sa aljenjem da svaki muki vra, ako je nagual,

mora ivjeti u fragmentima, zbog velikog obujma svoje energetske mase. Rekao je da svaki fragment ivi za sebe i da mu pripada jedno specifino podruje cjelokupnog djelovanja, a dogaaji koje je nagual doivio u svakomu pojedinom fragmentu moraju se jednog dana povezati da bi u svijesti nastala potpuna slika svega to se dogaalo u njegovu ivotu. Da bi se postiglo takvo povezivanje, potrebne su godine, rekao je don Juan gledajui me u oi. uo je da je bilo i takvih naguala koji to nikada nisu postigli pa im je ivot ostao rascjepkan. Ono to sam tog jutra doivio kod Shipa ne bih mogao zamisliti ni u najluim snovima. Don Juan mi je mnogo puta ponovio da svijet vraeva nije nepromjenjiv, svijet u kojem bi rije bila konana i neosporna, ve svijet vjene mijene u kojemu nita ne treba uzeti zdravo za gotovo. Skok u ponor izmijenio je moju spoznaju tako drastino da sam postao otvoren za velianstvene i neopisive mogunosti. Ali sve to sam mogao rei o povezivanju mojih fragmenata spoznaje bila bi blijeda slika u usporedbi sa stvarnou onoga to se zbivalo u meni. Tog sam sudbonosnog jutra proivljavao neto neizmjerno monije od svega to sam doivio onog dana kad sam prvi put vidio energiju kako struji svemirom - onog dana kad sam se naao na krevetu u vlastitom stanu, poto sam bio na kampusu, a da zapravo i nisam doao kui, barem ne na nain koji je bio nudan da bi moj spoznajni sustav mogao prepoznati cijeli dogaaj kao stvaran. Kod Shipa sam povezao u cjelinu sve fragmente svojeg bia. Unutar svakoga od njih djelovao sam savreno sigurno i dosljedno, a da to uope nisam znao. U biti sam bio jedna golema slagalica i kada je svaki komadi doao na svoje mjesto, dogodilo se neto neopisivo. Sjedei za ankom, kupajui se u znoju, razbijao sam glavu neprestano ponavljajui uzaludna pitanja na koja nije bilo odgovora: Kako je sve to mogue? Kako sam mogao biti tako rascjepkan? Tko smo mi zapravo? Svakako nismo ono to su nas uvjeravali da jesmo. Sjeao sam se dogaaja koji se nikad nisu dogodili, ili barem nisu ostavili dubokog traga na mene. Nisam mogao ak ni plakati. Vra plae kad ivi u fragmentima, rekao mi je jednom don Juan. Kad postigne cjelovitost, spopadne ga drhtavica koja je tako silovita da mu moe oduzeti ivot. Tresla me je upravo takva drhtavica! Sumnjao sam da u se ikad vie sastati sa svojom skupinom. inilo mi se da su svi otili s don

Juanom. Bio sam sam. elio sam razmiljati o tome, oplakivati gubitak, uroniti u smirujuu tugu kao to sam to uvijek inio. Nisam mogao. Nisam imao za ime aliti, nisam imao zbog ega biti tuan. Nita nije bilo vano. Svi smo mi bili ratnici-putnici i sve nas je progutala beskonanost. Cijelo sam vrijeme sluao kako don Juan opisuje ratnika-putnika. Neizmjerno sam uivao u njegovu opisu i poistovjeivao se s njime na isto osjetilnoj osnovi. Pa ipak, nikad nisam stvarno shvatio to mi je time htio rei, ma koliko mi puta objanjavao smisao toga. Te noi, sjedei za ankom kod Shipa, shvatio sam o emu je don Juan govorio. Ja sam bio ratnik-putnik. Bile su mi vane samo energetske injenice. Sve ostalo bili su tek ukrasi, bez ikakva smisla. Te noi dok sam sjedio i ekao hranu, nametnula mi se jo jedna misao. Osjetio sam da me preplavljuju osjeaji druge osobe. Poistovjetio sam se s onime to mi je don Juan govorio. Konano sam ostvario cilj njegova uenja: bio sam jedno s njime kao nikad prije. Nikad se u biti nisam suprotstavljao don Juanu ili njegovim idejama, koje su za mene bile revolucionarne, samo zato to se nisu uklapale u moj linearni nain razmiljanja, svojstven zapadnjacima. Pravi razlog za to bila je preciznost kojom je don Juan iznosio svoje ideje, a koja me je na smrt plaila. Njegova mi se uinkovitost inila poput dogmatizma. To je ono to me je tjeralo da neprestano traim objanjenja i da se ponaam kao vjernik koji se koleba. Da, rekao sam sebi, skoio sam u ponor, ali nisam umro jer sam dopustio tamnomu moru svijesti da me proguta prije no to sam stigao do dna. Predao sam mu se bez straha i aljenja. Tamno more mi je podarilo sve to mi je bilo potrebno da se izbavim od smrti i zavrim u svom krevetu u Los Angelesu. Jo prije dva dana, to mi objanjenje nita ne bi znailo. U tri sata ujutro kod Shipa, znailo mi je sve. Lupio sam akom o stol kao da sam bio sam u restauraciji. Ljudi su me pogledali i smjekali se kao da razumiju. Bilo mi je svejedno to misle. Moj se um usredotoio na nerjeivu zagonetku: bio sam iv usprkos injenici da sam prije deset sati skoio u ponor jer sam elio umrijeti. Znao sam da tu nedoumicu neu nikada razrijeiti. Moja se normalna spoznaja mogla zadovoljiti jedino linearnim objanjenjem, a ovdje ono nije bilo mogue. To je bio glavni problem s prekidom kontinuiteta. Don Juan je govorio da je taj prekid aranje. Sada mi je to bilo potpuno jasno. Shvatio sam koliko je don Juan bio u pravu kad je rekao da mi je za opstanak potrebna sva

snaga koju mogu skupiti, sve strpljenje, a iznad svega neustraiva smionost ratnika-putnika. Htio sam razmiljati o don Juanu, ali nisam mogao. Osim toga, nisam mario za don Juana. inilo mi se kao da se izmeu nas podigao ogroman zid. Doista sam tada povjerovao u istinitost udne misli koja mi se nametala otkad sam se probudio: bio sam netko drugi. Promjena se dogodila u trenutku kad sam skoio. Da nije tako, uivao bih i u samoj pomisli na don Juana; eznuo bih za njime. Moda bih ak bio i kivan na njega zato to me nije poveo sa sobom. To bi bilo moje pravo ja. Uistinu nisam bio isti. Ta me je misao opsjedala sve dok nije potpuno ispunila moje bie. Tada je ieznulo i ono malo to je preostalo od mojega starog ja. Obuzelo me je novo raspoloenje. Bio sam sam! Don Juan me je ostavio u jednom snu kao svog izazivaa. Osjetio sam kako moje tijelo gubi uobiajenu krutost i postupno postaje sve gipkije. Mogao sam disati duboko i slobodno. Glasno sam se nasmijao. Nije mi bilo vano to su ljudi zurili u mene, ovog puta bez osmijeha. Bio sam sam i tu se nije dalo nita uiniti! Imao sam tjelesni doivljaj stvarnog ulaenja u neki prolaz koji je imao vlastitu silu. Ona me je uvlaila unutra. U prolazu je vladala tiina. Don Juan je bio taj prolaz, spokojan i beskrajan. Bilo je to prvi put da sam osjetio da don Juan tjelesno ne postoji. Nije tu bilo mjesta za sentimentalnost ili enju. Nije mi nikako mogao nedostajati jer je bio tu, unutra, kao emocija liena svake osobnosti koja me je mamila. Prolaz je za mene bio izazov. Osjeao sam se ushieno, lagano. Da, mogao sam putovati tim prolazom, sam ili u drutvu, moda zauvijek. No, nisam to osjeao kao neku prisilu, a niti kao uitak. Bilo je to vie nego poetak konanog putovanja, vie nego neizbjena sudbina ratnika-putnika, bio je to poetak novog doba. Trebao sam plakati spoznavi da sam otkrio taj prolaz, ali nisam plakao. S beskonanou sam se suoio kod Shipa! Kako neobino! Leima su mi proli trnci. uo sam don Juanov glas kako mi govori da je svemir doista nedokuiv. U tom se trenutku otvorie stranja vrata restauracije, ona koja su vodila prema parkiralitu, i ue jedan udan lik: ovjek od otprilike trideset i neto godina, raupan i iscrpljen, ali prilino zgodnih crta lica. Viao sam ga godinama kako se mota po kampusu i drui sa studentima. Netko mi je rekao da je vanjski pacijent oblinje bolnice za ratne veterane. Izgledao je kao da je malo poremeen. Vidio

sam ga mnogo puta kod Shipa pogurenoga nad alicom kave, uvijek na istomu mjestu za ankom. Viao sam ga takoer kako eka vani i gleda kroz prozor restauracije, pratei kad e se osloboditi njegovo omiljeno mjesto za ankom. Kad je uao u restauraciju, sjeo je na svoje uobiajeno mjesto i pogledao me. Pogledi su nam se sreli. Sjeam se samo da je ispustio straan krik od kojeg sam se smrznuo, a inilo se da je tako djelovao i na druge. Svi su se okrenuli prema meni i gledali me irom otvorenih oiju, neki usred zalogaja, s neprovakanom hranom u ustima. Oito su mislili da sam ja kriknuo jer sam prije lupio akom o stol i glasno se smijao. ovjek je skoio sa stolca i istrao iz restauracije, okreui se i zurei u mene dok je uznemireno mahao rukama. Bez razmiljanja potrah za njime. elio sam da mi kae to je to vidio u meni, to ga je natjeralo da ispusti takav krik. Sustigao sam ga na parkiralitu i upitao zato je kriknuo. Pokrio je rukama oi i ponovno kriknuo, jo glasnije. Izgledao je poput uplaena djeteta koje se prepalo u snu i vrisnulo iz svega glasa. Ostavio sam ga i vratio se u restauraciju. to ti se dogodilo, duo? pitala me je konobarica dobacivi mi zabrinut pogled. Mislila sam da si mi pobjegao. Samo sam iao vidjeti prijatelja, odgovorih. Konobarica me zaueno pogleda i napravi pokret, pretvarajui se da joj idem na ivce. Zar je taj tip tvoj prijatelj? pitala je. Jedini prijatelj na svijetu, rekoh, i to je bila istina ako se prijateljem moe nazvati netko tko vidi kakav si ispod povrine i tko zna otkuda uistinu dolazi. -KRAJ-