Graham Hancock

Znak i peat
Potraga za izgubljenim Kovegom Saveza
Naslov izvornika: The Sign and the Seal Copyright Graham Hancock, 1992.

Ova je knjiga posveena ljudima Tigraya. Bio sam izgubljen, a oni su mi pokazali put.

Digitalizacija knjige : Equilibrium

Sadraj

Zahvale I. DIO
I II

Legenda Poetak Nestanak arolije Sveti Koveg i Sveti gral Gralska ifra Karta skrivenoga blaga "Bijeli vitezovi, crni kontinent" Razbijanje sumnji Tajna i vjena potraga Labirint U Etiopiji Sveto jezero Duh u magli David je igrao pred Jahvom udovina naprava Magija...ili metoda? Mrana blaga

5 6 24 39 40 67 80 108 136 169 170 178 196 214 241 242 276

II. DIO
III IV V VI VII

III. DIO
VIII IX X XI

IV. DIO
XII XIII

V. DIO
XIV XV XVI

Gdje je slava? Slava je napustila Izrael Skrivena povijest Vrata junih zemalja Pusta zemlja Veera s vragovima Nedostupno blago

313 314 349 376 406 407 415

VI. DIO
XVII XVIII

I. DIO: Etiopija, 1983

Legenda

I. poglavlje

Poetak: 1983.

Sputala se no, a zrak etiopskih planina bio je hladan kada se pojavio redovnik. Pogrbljeni starac izaao je iz kapele, oslanjajui se na molitveni tap i polako se primicao prema meni, paljivo sluajui dok su me predstavljali. Na lokalnom narjeju trignigni zatraio je od moga tumaa nekoliko informacija o meni: iz koje zemlje dolazim, kojim poslom, jesam li kranin i to elim od njega? Na sva sam pitanja odgovorio iskreno, pokuavajui, dok sam govorio, u polutami razaznati detalje lica moga ispitivaa. Bjeliaste mrene zastirale su njegove male, upale oi, a duboke bore izbrazdale su njegovu tamnu kou. Bio je bradat i vjerojatno bez zuba - jer, iako je njegov glas bio zvuan, rijei je izgovarao nejasno. No, ono u to sam mogao biti siguran jest da je bio vrlo star, moda i itavo stoljee, da je jo uvijek bio bistar, te da se za mene nije zanimao iz puke znatielje. Tek kada je sasluao sve to sam rekao, zadovoljan onime to je uo, pristao je rukovati se sa mnom. Njegov je stisak bio suh i njean poput papirusa, a teka odjea koju je nosio, blago ali primjetno mirisala je na tamjan. im su formalnosti zavrile, preao sam na stvar. Pokazujui rukom u smjeru graevine iji su se magliasti obrisi uzdizali iza nas, rekao sam: "Prema etiopskoj predaji koju sam uo, ondje se uva Koveg Saveza... u onoj kapeli. uo sam takoer da ste vi uvar Kovega. Je li to istina?" "Istina je." "Ali, u drugim zemljama nitko ne vjeruje tim priama. Samo nekoliko ljudi poznaje vae predaje, no ni oni ne vjeruju da su istinite."

"Ljudi mogu vjerovati to god ele. Mogu priati to ih je volja. Unato svemu, mi doista posjedujemo sveti Tabot, odnosno Koveg Saveza, a ja jesam njegov uvar..." "Dopustite mi da ovo razjasnim," prekinuo sam ga. "Govorite li o izvornom Kovegu Saveza - o krinji nainjenoj od drveta i zlata, u koju je prorok Mojsije poloio Deset zapovijedi?" '"Da. Sam Bog urezao je deset zakonskih pravila na dvije kamene ploe. Mojsije ih je zatim poloio u Koveg Saveza - koji je od tada pratio Izraelce tijekom njihovih lutanja i prilikom osvajanja Svete zemlje. Koveg im je donosio pobjede na svim podrujima i uinio ih je slavnim narodom. Konano, kada je njegovo djelo bilo zavreno, kralj Salomon smjestio ga je u Svetinju nad Svetinjama u Hramu koji je izgradio u Jeruzalemu. Nedugo zatim, bio je otamo iznesen i donesen u Etiopiju..." "Ispriajte mi kako se to dogodilo," upitao sam. "Ono to je meni poznato iz vae predaje jest da je kraljica od Sabe, navodno, bila kraljica Etiopije. U legendama koje sam itao stoji da je ona, za posjeta Jeruzalemu, zatrudnjela s kraljem Salomonom i rodila mu sina - kraljevia koji je poslije ukrao Koveg..." Redovnik je uzdahnuo. "Ime kraljevia o kojemu govorite bilo je Menelik - to na naem jeziku znai "sin mudraca". Iako zaet u Jeruzalemu, roen je u Etiopiji, kamo se kraljica od Sabe vratila otkrivi da nosi Salomonovo dijete. Kada je navrio dvadesetu, i sam Menelik otiao je u Izrael i stigao na oev dvor. Tamo je bio smjesta prepoznat, te su mu dodijeljene visoke poasti. Meutim, prola je godina dana, i mudraci su postali ljubomorni. alili su se da mu je Salomon bio previe sklon, i zahtijevali su da se vrati u Etiopiju. Kralj se sloio pod uvjetom da prvoroeni sinovi mudraca pou s njim. Meu njima je bio i Azarije, sin Sadoka, velikog sveenika Izraela, i upravo je Azarije, a ne Menelik, ukrao Koveg Saveza iz hramske Svetinje nad Svetinjama. Skupina mladia je utjela o krai sve dok se nisu dovoljno udaljili od Jeruzalema. Kada su konano Meneliku otkrili to su uinili, on je shvatio kako u tako smjelom pothvatu nikada ne bi uspjeli da to nije bila Boja volja. Stoga se sloio da Koveg ostane s njima. Tako je i donesen u Etiopiju, u ovaj sveti grad...i ovdje se od tada uva." "elite li rei da je ova legenda istinita?"

"To nije legenda. To je povijest." "Kako moete biti tako sigurni?" "Zato to sam uvar. Poznajem prirodu predmeta koji mi je povjeren na uvanje." Neko smo vrijeme sjedili u tiini, te sam se pokuavao naviknuti na smirenost i trezvenost kojom mi je redovnik ispripovijedio ovu neobinu i nemoguu priu. Tada sam ga upitao kako mu je i zato povjerena ova dunost. Odgovorio je kako mu je bila velika ast biti izabran, te da je to bila posljednja volja njegova prethodnika. Kada sam bude leao na samrtnoj postelji, rekao je, i on e imenovati svoga nasljednika. "Kakve vrline treba imati taj ovjek?" "Ljubav prema Bogu, istou srca, uma i tijela." "Osim vama," upitao sam zatim, "je li jo kome doputeno vidjeti Koveg?" "Ne. Samo ga ja smijem vidjeti." "Znai li to da se Koveg nikada ne iznosi iz svetita?" uvar je dugo utio prije negoli je odgovorio na ovo pitanje. Tada mi je konano rekao da se u vrlo dalekoj prolosti relikvija iznosila prigodom najvanijih crkvenih blagdana. Njegova uporaba u vjerskim procesijama sada je ograniena na obred poznat kao Timkat, koji se odrava svakoga sijenja. "Znai, ako se vratim sljedeeg sijenja, imat u priliku vidjeti Koveg?" Redovnik me pogledao na nain koji me neobino uznemirio. Zatim je rekao: "Morate znati da su u zemlji nemiri i da traje graanski rat...Naa je vlast zla, ljudi su protiv nje, a borbe su svakim danom sve blie. U takvim okolnostima nije vjerojatno da e tijekom obreda biti izloen pravi Koveg. Ne moemo riskirati da se to loe dogodi neemu tako dragocjenom...No, ne biste ga mogli vidjeti ni u vrijeme mira. Moja je dunost potpuno ga umotati u vrstu, neprozirnu tkaninu, prije negoli se izloi na procesiji..." "Zato ga umatate?" "Da od njega zatitimo neznalice." Sjeam se da sam svoga tumaa zamolio da pojasni prijevod ove posljednje zagonetne izjave: je li redovnik doista mislio "da od njega zatitimo neznalice"? Ili je mislio "da njega zatitimo od neznalica"?

Prolo je neko vrijeme prije nego to sam dobio odgovor. "Da od njega zatitimo neznalice. Koveg je moan."

Velika tajna Biblije U rana starozavjetna vremena Koveg Saveza tovali su Izraelci, kao utjelovljenje samoga Boga, kao znak i peat Njegova prisustva na zemlji, kao tvravu Njegove moi i sredstvo Njegove neobjanjive volje. Izraen kako bi se u njemu pohranile kamene ploe na kojima je zapisano Deset zapovijedi, bila je to drvena krinja dugaka 114,36 cm, a visoka i iroka 68,62 cm. Iznutra i izvana bila je obloena zlatom, a nad njezinim tekim zlatnim poklopcem nadvijale su se dvije krilate figure kerubina. Biblijski i drugi drevni izvori govore o Kovegu koji isijava vatrom i svjetlou, izazivajui tumore i teke opekline, sravnjuje planine sa zemljom, zaustavlja rijeke, unitava itave vojske i pustoi velike gradove. Isti izvori ne sumnjaju da je Koveg vrlo dugo bio temeljni kamen izranjajue idovske religije: doista, kada je kralj Salomon gradio prvi Hram u Jeruzalemu, njegov je jedini motiv bio stvoriti "kuu da u njoj smjesti Koveg saveza Jahvina". Meutim, izmeu desetog i estog stoljea prije Krista ovaj jedinstven, dragocjen i moan predmet nestao je sa svoga mjesta u dvorani Svetinje nad svetinjama, bez traga i jadikovki - gotovo kao da nikada nije niti postojao. Podaci upuuju na to da je nestao davno prije nego to je Nabukodonozorova vojska spalila Jeruzalem 587. god. pr. Kr. Sasvim sigurno nije se nalazio u drugom Hramu, izgraenom na ruevinama prvoga nakon povratka idova iz babilonskog progonstva 538. god. pr. Kr. ini se da ga ni Babilonci nisu uzeli sa sobom kao plijen. Godine 1987. Richard Elliott Friedman, profesor hebrejskog i komparativne religije na Sveuilitu u Kaliforniji, izrazio je miljenje s kojim se slau mnogi znanstvenici, naime, da je nestanak svete relikvije "jedan od velikih misterija Biblije":
Nigdje nije zapisano da je Koveg bio iznesen, uniten ili skriven. Ne postoje ak ni komentari poput "i tada je Koveg nestao, a mi

ne znamo to se s njime dogodilo" ili "i nitko ni danas ne zna gdje se nalazi". Najvaniji predmet na svijetu, s biblijskoga gledita, jednostavno je prestao biti dijelom prie." Doista je tako. Temeljito itajui Stari zavjet, otkrit emo vie od dvije stotine napomena o Kovegu Saveza zakljuno s razdobljem Salomonove vladavine (970.-931. god. pr. Kr.); nakon vladavine toga mudrog i iznimnog kralja gotovo se i ne spominje. Ovo je u svakom sluaju sredinji problem, prava povijesna enigma koja se ne sastoji u tome da je, budui da je ljudska priroda takva kakva jest, ova neizmjerno dragocjena zlatna krinja nestala, nego da je - s obzirom na svoje vrhunsko religiozno znaenje - nestala u tako zagluujuoj i nevjerojatnoj tiini. Poput crne rupe u svemiru, ili fotografskog negativa, u kasnijim starozavjetnim knjigama uoljiva je samo po svome nepostojanju. Na temelju svega reenog razumno je pretpostaviti kako su sveenici i pisari nestanak zatakavali, jer su eljeli da mjesto pohrane svete relikvije zauvijek ostane tajnom. Ako je tako, rije je o tajni u koju su mnogi eljeli prodrijeti i koja je nadahnula nekoliko ekspedicija (sve su propale), te jednu veoma uspjenu holivudsku fantaziju, U potrazi za izgubljenim Kovegom (The Raiders of the Lost Ark), koja je u Europi i Sjedinjenim Dravama imala premijeru 1981. godine, s Harrisonom Fordom u ulozi Indiane Jonesa. U to sam vrijeme ivio u Keniji, te nisam imao prilike pogledati film sve dok poetkom 1983. konano nije stigao u kino dvorane Nairobija. Uivao sam u ovoj mjeavini akcije, pustolovine i arheologije, te se sjeam da sam pomislio kakvu bi senzaciju izazvalo da netko doista pronae Koveg. Samo nekoliko mjeseci poslije bio sam u poduem posjetu Etiopiji, tijekom kojega sam otputovao u sjeverozapadnu, ratom poharanu pokrajinu Tigray. Upravo sam tamo, u Aksumu - takozvanom "svetom gradu Etiopljana" - sreo redovnika-uvara o kojemu sam ranije govorio.

Godina 1983: zemlja u ratu Nakon mnogo godina okrutnih sukoba 28. svibnja 1991., etiopsku je vladu konano svrgnula snana koalicija pobunjenikih snaga, u

kojima je Narodnooslobodilaka fronta Tigraya (Tigray People's Liberation Front) imala vodeu ulogu. Meutim, kada sam 1983. stigao u Aksum, TPLF je jo uvijek bila razmjerno mala gerilska skupina, a Sveti je grad, iako pod opsadom, jo uvijek bio pod nadzorom vlade. Osim mene, nijedan stranac tamo nije uao od 1974. godine, kada je skupina britanskih arheologa pobjegla za vrijeme revolucije kojom je zbaen car Haile Selassie i ustanovljena nova vlada, s jednim od najokrutnijih afrikih diktatora, natporunikom Mengistu Haile Mariamom kao dravnim poglavarom. To to mi je bio doputen ulazak u Aksum nije bilo zbog neke moje posebne poduzetnosti ili inicijative, nego zato to sam tada radio za Mengistua. Kao rezultat poslovnog sporazuma zbog kojeg u gorko zaaliti, bio sam zaduen za pisanje knjiice o Etiopiji - knjiice koju je Mengistuova vlada naruila kako bi irila lai o skladnoj koegzistenciji kulturnih raznolikosti, te naglasila drevni povijesni integritet politikih granica, koje su pobunjenici tako ustrajno nastojali sruiti. Prije negoli sam zapoeo s radom dogovoreno je da nee biti otvorenog promicanja vladinih interesa niti e se hvaliti ili zastupati pojedinci (pa ni Mengistu). Bez obzira na sve ugovorene stavke, nisam gajio iluzije o tome kako e na projekt reagirati kljune osobe reima: nee potpisivati raune niti mi izdati dozvole za posjete povijesnih lokaliteta zabranjenih drugima, ako bi se ono to inim suprotstavljalo njihovim interesima. ak ni u takvim okolnostima nije bilo lako ui u Aksum. Intenzivna pobunjenika aktivnost du glavnih puteva i oko Svetoga grada onemoguila je vonju automobilom. Jedino je rjeenje, dakle, bilo zrani prijevoz. Stoga sam, zajedno sa svojom suprugom Carol i fotografom Duncanom Willetsom, najprije otputovao u Asmeru (glavni grad pokrajine Eritreje), gdje sam se nadao pronai nekoga tko bi nas prevezao preko bojinice, u jednom od brojnih, tamo stacioniranih vojnih zrakoplova. Gledana s visoke i plodne zaravni, koja otvara pogled na jezovite pustinje eritrejske obale, Asmera je prekrasno mjesto s izrazitim latinskim obiljejem, to i nije udno budui da su je okupirale talijanske snage 1889. godine, nakon ega je ostala talijanskom stratekom tokom, sve do dekolonizacije Eritreje (i njezina pripojenja Etiopiji) pedesetih godina. Kamo god pogledali, vidjeli bismo arene vrtove prepune

crvenog, plavog i ljubiastog tropskog cvijea, koje je irilo raskone mirise, dok je topao, vedar zrak, imao posve specifinu mediteransku aromu. Meutim, jo je neto u svemu tome bilo vrlo uoljivo: veliki broj sovjetskih i kubanskih vojnih "savjetnika" u maskirnim odorama, naoruanih kalanjikovima, koji su etali gore-dolje du mirisnih aleja pastelnih boja. Savjeti koje su ti ljudi davali etiopskoj vojsci u njihovu sukobu s eritrejskim separatistima, nisu se uvijek pokazivali dobrima. Bolnice u Asmeri bile su pretrpane rtvama rata, a vladini slubenici koje smo susretali svojim su izjavama samo pojaavali opi pesimizam i napetost. Naa je zabrinutost jo porasla kada smo jedne veeri, u baru prilino raskonog hotela Ambasoira, upoznali dvojicu zambijskih pilota na privremenoj slubi u Ethiopian Airlinesu. Mislili su da e ondje provesti est mjeseci proirujui praktino iskustvo u komercijalnim letovima. Meutim, oni su zapravo prevozil ranjene vojnike s bojinica u Tigrayja i Eritreje u asmerske bolnice. Pokuali su se osloboditi od te krajnje riskantne dunosti, meutim, provjerivi sitno tiskane stavke svojih ugovora, otkrili su da su na to bili obvezni. Nakon nekoliko tjedana gotovo neprekidnih letova u zastarjelim putnikim zrakoplovima tipa DC-3 modificiranima za prijevoz ranjenih vojnika, dvojica pilota bili su pod jakim stresom, ogoreni i uplaeni. Pribjegli su boci, rekli su nam, kako bi u piu utopili tugu. "Ne mogu zaspati ako nisam potpuno pijan", povjerio nam se jedan od njih. "Neprestano mi pred oima prolaze strane slike". Ispriao nam je kako su toga jutra u njegov zrakoplov dovukli djeaka kojemu je mina raznijela lijevu nogu, i mladoga vojnika koji je izgubio pola glave u eksploziji minobacake granate. "Rane od krhotina su najgore...ljudi s tekim ozljedama na leima, trbuhu, licu...uasno...ponekad je itava kabina preplavljena krvlju i iznutricama...ponekad prevozimo ak etrdeset ranjenika odjednom, to je daleko iznad kapaciteta zrakoplova, no, moramo preuzeti rizik, ne moemo tek tako pustiti ljude da umru". Od njih se zahtijevalo da lete tri, ponekad etiri puta na dan, dodao je drugi pilot. Proli tjedan bio je dvaput u Aksumu, i oba puta su iz mitraljeza pucali na njegov zrakoplov. "To je vrlo nezgodna zrana luka - ljunano uzletite okrueno brdima. TPLF samo mirno sjedi i puca na nas svaki put kada slijeemo i uzlijeemo. Ne daju se zavarati odo-

rom Ethiopian Airlinesa. Oni dobro znaju da smo tamo na vojnom zadatku..." Presretni to su pronali suosjeajne strance koji nisu bili ni Rusi niti Kubanci, Zambijci su nas, tek nakon to su malo olakali duu, upitali to zapravo radimo u Etiopiji. Zainteresirali su se kada su doznali da nam je etiopska vlada povjerila zadatak da napiemo knjiicu o Etiopiji. Objasnili smo im kako i sami moramo doi do Aksuma. "Zato?" upitali su zapanjeno. "Zato to je to jedno od najznaajnijih arheolokih lokaliteta, kao i zato to upravo tamo treba traiti korijene kranstva u Etiopiji. Aksum je stotinama godina bio prijestolnica. Naa e knjiga izgledati zaista bolesno bez Aksuma." "Moda bismo vas mi mogli tamo odvesti", predloio je jedan od pilota. "to - mislite sljedei put kada ete prevoziti ranjenike?" "Ne. Sigurno vam nee biti doputeno ii jednim od tih letova. Ali, izaslanstvo najviih vojnih asnika prekosutra ide tamo u inspekciju garnizona. Moda biste se mogli nekako ugurati, ako imate dobre veze u Addis Abebi. Razmislite o tome."

Dolazak u Aksum Veinu sljedeega dana proveli smo telefonirajui u Addis Abebu i razgovarajui s ministrom odgovornim za na projekt. Bilo je malo natezanja, no njegov nam je utjecaj konano pribavio mjesta za let o kojemu su nam govorili nai zambijski prijatelji. Ovaj put, meutim, oni nisu bili piloti; posada zrakoplova DC-3 na kratkom putovanju za Aksum bila je etiopska. Prije naeg jutarnjeg polijetanja iz zrakoplovne luke u Asmeri, i tijekom burnog putovanja koje je trajalo trideset pet minuta, proitao sam neke natuknice o Aksumu, to me posve uvjerilo da je ovo putovanje zaista vrijedilo poduzeti. Rani povijesni zapisi pruaju sliku vanog i kozmopolitskog urbanog sredita. Godine 64. po Kr., primjerice, nepoznati autor trgovakog prirunika, napisanog na grkom, a poznatog kao Periplus Er-

itrejskog mora, vladara Aksuma spominje kao "vladara koji je bio ueniji od mnogih, a poznavao je i grki jezik". Nekoliko stotina godina poslije izvjesni Julijan, poslanik rimskoga cara Justinijana, opisao je Aksum kao "najvelianstveniji grad u Etiopiji". Kralj je, dodaje on, bio gotovo gol, odjeven samo u lanenu odoru, od pasa do glenjeva obrubljenu zlatom, dok je preko lea i oko trbuha objesio trake posute biserima. Na rukama je nosio zlatne narukvice, oko vrata zlatnu ogrlicu, a na glavi laneni turban, takoer obrubljen zlatom, s kojega su visile etiri trake sa svake strane. Dok je primao poslanikove vjerodajnice, vladar je stajao u visokoj koiji s etiri kotaa, prekrivenoj zlatnim ploama, a vukli su je slonovi. U estom stoljeu putujui kranski redovnik Cosmas Indicopleustes dopunio je Julijanove dojmove dodatnim pojedinostima. Nakon posjeta gradu izvijestio je kako "palau kralja Etiopije, s koje se uzdiu etiri tornja" krase "etiri bronane figure" jednoroga, kao i nosorogova koa "ispunjena sijenom". Vidio je takoer nekoliko irafa, uhvaenih "na zapovijed kralja, dok su jo bile mlade, i pripitomljene za vlastitu mu zabavu." Ove slike barbarske raskoi pristajale su prijestolnici drave koja je tada bila najvea sila na podruju izmeu Rimskog Carstva i Perzije sila ije je trgovako brodovlje plovilo u Egipat, Indiju, Cejlon i Kinu, i koja je ve u etvrtom stoljeu prihvatila kranstvo kao slubenu religiju. Pria o obraenju Etiopije na kranstvo sauvana je u zapisima Rufinija, bizantskog teologa iz etvrtoga stoljea, jo i danas cijenjenog meu povjesniarima. Naime, neki Meropius, kranski trgovac, kojega Rufinije naziva "filozofom iz Tira", boravio je neko vrijeme u Indiji, kamo je sa sobom poveo i dvojicu sirijskih djeaka, koje je poduavao u "humanistikim znanostima". Starijem je djeaku bilo ime Frumencije, a mlaemu Edezije. Na povratku, njihov je brod bio zarobljen u etiopskim vodama Crvenog mora, kao osveta za krenje sporazuma sklopljenog izmeu Istonog Rimskog Carstva i stanovnika toga podruja. U sukobu koji je uslijedio Meropius je poginuo. Djeaci su preivjeli i odveli su ih aksumitskom kralju Elli Amidi (Ella Amida), koji je Edezija smjesta uinio svojim peharnikom, a Frumencija - mud-

rijeg i razboritijeg - svojim rizniarem i tajnikom. Djeacima su ukazivane velike asti, a kralj im je bio vrlo privren. No, kralj je ubrzo umro i ostavio udovicu i tek roena sina Ezanu kao svoje nasljednike. Prije svoje smrti Ella Amida podario je slobodu dvojici Sirijaca, no, obudovjela kraljica preklinjala ih je suznih oiju neka ostanu dok joj sin odraste. Posebice je molila da ostane Frumencije, jer je Edezije, iako odan i iskrena srca, bio priprost. Tijekom sljedeih godina utjecaj Frumencija u aksumitskom kraljevstvu postajao je sve vei. Strane trgovce koji su bili krani nagovarao je neka "gdje god uzmognu ustanove samostane, kamo bi se mogli povlaiti na molitvu." Pribavio im je takoer "sve to je za to bilo potrebno, pronalazei mjesta pogodna za gradnju, i na svaki je nain poticao irenje kranskoga sjemena u zemlji." Otprilike u doba kada se Ezana konano popeo na prijestolje, Edezije se vratio u Tir. Frumencije je pak otiao u Egipat, u Aleksandriju, tada znaajno kransko sredite, gdje je patrijarha Atanazija izvijestio o svojim postignuima u irenju kranstva u Etiopiji. Mladi je ovjek preklinjao crkvenoga vou "neka tamo poalje dostojna ovjeka i postavi ga za biskupa ve prilino brojne kranske zajednice". Pomno promislivi o Frumencijevim rijeima, Atanazije je na sveenikom saboru izjavio: "U koga je duh Boji prisutniji negoli u tebi koji si sve to postigao?" Stoga ga je "pomazao i s milou Bojom poslao tamo odakle je i doao". Frumencije se tako vratio u Aksum kao prvi kranski biskup Etiopije i nastavio je provoditi svoju misionarsku zadau, to je 331. god. po Kr. bilo nagraeno obraenjem samoga kralja. Novii iz vremena Ezanine vladavine svjedoe o njegovu prelasku na kransku vjeru: na ranijim noviima nalaze se prikazi roga i diska, simbola mladog i punog mjeseca; kasniji primjeri nose posve prepoznatljiv znak kria, te su jedan od najranijih primjera prisutnosti ovoga kranskog simbola na novcu neke zemlje. Vaan kao rasadnik etiopskog kranstva i prijestolnica Etiopskog Carstva od prvog do otprilike desetog stoljea, Aksum je posjedovao i druga bogatstva. Tamo smo, proitao sam, trebali naii na veoma znaajne pretkranske ruevine (ukljuujui ostatke nekoliko golemih palaa) te - jo uvijek dobro sauvane - spomenike po kojima

je grad bio toliko glasovit: njegovi drevni obelisci, neki i stariji od dvije tisue godina, svjedoe da je visok stupanj napretka u umjetnosti i graditeljstvu postignut prije nego u kojoj drugoj civilizaciji subsaharske Afrike. Meutim, ne potvruju samo materijalna dostignua aksumsku jedinstvenost. Na moje iznenaenje, neke biljeke koje sam ponio sa sobom izvjetavaju kako se, prema etiopskoj legendi, ovdje, u malenoj kapeli uz crkvu koja predstavlja osobito sveto mjesto, uva Koveg Saveza. Legende su utemeljene na uvjerenju Etiopljana kako je upravo njihova zemlja bila kraljevstvo uvene kraljice od Sabe, no koje povjesniari odbacuju kao puku izmiljotinu. Budui da sam tek nedavno pogledao prvi od filmova o Indiani Jonesu, U potrazi za izgubljenim Kovegom, bio sam zanesen mogunou - ma koliko nevjerojatnom - da je najdragocjenija i najtajanstvenija relikvija starozavjetnih vremena, za koju se vjeruje da je nestala prije gotovo tri tisue godina, pohranjena upravo u gradu koji u uskoro posjetiti. Odluio sam stoga da neu otii a da ne saznam to je mogue vie o ovoj neobinoj predaji, te sam pogledao dolje s obnovljenim zanimanjem, kada nas je kapetan obavijestio da se upravo nalazimo iznad Aksuma. Slijetanje DC-3 zrakoplova na usku pistu daleko ispod nas, bilo je krajnje nekonvencionalno i vrlo uznemirujue. Umjesto uobiajenog, dugog, niskog i polaganog prilaska, pilot je, jo uvijek vrlo visoko letei, pri velikoj brzini naglo spustio zrakoplov. Ovo je uinio zato, objasnio nam je jedan asnik, da skrati vrijeme slijetanja koje bi mogli iskoristiti snajperisti ratrkani po okolnim breuljcima. Prisjetio sam se to su nam ispriali Zambijci o redovitom otvaranju vatre pri slijetanju u Aksum, molei se u sebi da se to ne dogodi i nama. Bio je vrlo neugodan osjeaj biti onako privezan uz klimavo sjedalo u uskoj metalnoj cijevi, stotinama metara iznad zemlje, i svakoga trenutka oekivati da meci ponu probijati podove i zidove kabine. Na sreu, toga se jutra nai strahovi nisu obistinili, te smo sigurno sletjeli u Aksum. Sjeam se crvenoga ljunka, praine koja se digla kada su kotai dodirnuli tlo, i mnotva etiopskih vojnika, naoruanih do zuba i odjevenih u bojne odore, koji su zurili u nas sve dok nismo stali. Primijetio sam i rovove, iskopane du piste, te brojne jame prekrivene maskirnim mreama, iz kojih su provirivale cijevi tekog topnitva. U

blizini tornja bila su poredana oklopna vozila, kao i nekoliko sovjetskih tenkova i dva Mi-24 helikoptera naoruana raketama. Unato tome, Aksum tijekom naega boravka ni jednom nije ostavio dojam napetosti i budnosti grada pod opsadom. Iako nam je bilo doputeno ostati samo jedan dan, inilo nam se da se vrijeme protegnulo u beskonanost.

Palae, katakombe i obelisci Na je posao poeo im smo stigli. Pred zrakoplovom nas je ekao postariji abesinski gospodin u poneto otrcanom odijelu, s velianstvenom bradom, koja bi pristajala jednom patrijarhu. Na neobinom, ali izvrsnom engleskom, predstavio se kao Berhane Meskel Zelelew, i objasnio da su ga o naem dolasku izvijestili radijem iz Addis Abebe, odredivi ga za naega vodia i tumaa. Radio je za Ministarstvo kulture, kao "uvar aksumskih starina". U tom je svojstvu pomagao arheolozima iz Britanskog instituta u istonoj Africi, ija je iskopavanja na nekoliko najzanimljivijih gradskih ruevina prekinula revolucija 1974. godine. "Divno je ponovno vidjeti Britance nakon tako dugo vremena", uzviknuo je kada smo se predstavili. Sjeli smo u prastari uto-zeleni Land Rover, na ijem su prednjem staklu bile dvije rupe. "Na sreu, nitko nije poginuo", umirio nas je Zelelew. Nervozno se smijeei, dok smo izlazili iz zrakoplovne luke, objasnio sam mu zato smo doli, nabrojio povijesne lokalitete koje smo eljeli razgledati i rekao da me Aksum zanima posebice zbog tvrdnji da je u njemu pohranjen Koveg Saveza. "Vjerujete li da se Koveg nalazi ovdje?" upitao sam. "Da, naravno." "Gdje je tono pohranjen?" "U kapeli u blizini sredita grada." "Je li kapela vrlo stara?" "Ne. Njezinu je izgradnju naredio na pokojni car...ako se ne varam 1965. godine. Prije toga relikvija je stotinama godina poivala u Svetinji nad Svetinjama oblinje crkve Sv. Marije od Siona..." Zelelew je zastao te dodao: "Haile Selassija je posebno zanimalo ovo pitanje...On

je bio dvije stotine dvadeset peti izravni potomak Menelika, sina kraljice od Sabe i kralja Salomona. Upravo je Menelik donio Koveg Saveza u nau zemlju..." Bio sam spreman smjesta posjetiti kapelu, no Zelelew me uvjerio kako nema smisla uriti: "Nee vam biti doputeno prii ni blizu Kovegu. Prostor u kojemu poiva je svet. tite ga redovnici i graani Aksuma, koji uope nee oklijevati da ubiju svakoga tko pokua ui. Samo je jednom ovjeku doputen ulazak, redovniku odgovornom za uvanje Kovega. Pokuat emo ga pronai poslije, no krenimo sada razgledavati palau kraljice od Sabe." Prihvativi ovaj privlaan prijedlog, skrenuli smo na kvrgavu cestu koja bi nas, da smo je nastavili slijediti do kraja, vodila stotinama kilometara na jugoistok, kroz divovske vrhunce i doline planine Simien, do grada Gondara, pokraj jezera Tana. Na istini, jedva kilometar udaljenoj od Aksuma, zastali smo pred dobro utvrenim vojnim stacionarom koji je, objasnio je Zelelew, oznaavao granicu podruja koji nadzire vlada. Pokazao je rukom u smjeru oblinjih breuljaka: "Sve ostalo je TPLF, stoga ne moemo dalje. teta. Ima toliko zanimljivih stvari koje bi vrijedilo vidjeti...Ondje, gdje skree cesta, nalaze se kamenolomi odakle su se vadili granitni blokovi, koji su sluili za izgradnju stela. Jedna je stela jo uvijek djelomice uklesana u stijeni. Postoji i prekrasna skulptura lavice. Vrlo je stara, potjee iz pretkranskih vremena. Naalost, ne moemo dalje." "Koliko je tono udaljena?" upitao sam, zainteresiran. "Sasvim je blizu, manje od tri kilometra odavde. No, vojska nam nee dopustiti ulazak, a da nam i dopusti, zasigurno bi nas oteli gerilci. ak se ni ovdje ne bismo smjeli predugo zadravati. Vaa su lica suvie upadljiva, te bi vas snajperisti TPLF-a mogli zamijeniti za Ruse i odluiti pucati na vas..." Nasmijao se: "Bilo bi to krajnje nepoeljno, zar ne? Hajde, slijedite me." Krenuli smo za njim u polja sjeverno od ceste, te smo uskoro naili na ostatke nekadanje goleme graevine. "Ovo je bila palaa kraljice od Sabe," ponosno je izjavio Zelelew. "Prema naoj predaji, njezino je ime bilo Makeda, a Aksum joj je bio prijestolnica. Znam da stranci ne prihvaaju da je ona bila Etiopljanka. Bez obzira na sve, nijedna se zemlja ne moe pozvati na jai naslov od naega."

Upitao sam jesu li se ikada poduzimala neka arheoloka iskopavanja koja su mogla provjeriti tonost legendi. "Da, krajem ezdesetih Etiopski institut za arheologiju proveo je ovdje neka istraivanja...I sam sam pomagao u iskopavanjima." "to je tada otkriveno?" Zelelew je objesio lice u tugaljiv izraz. "Zakljueno je kako palaa nije dovoljno stara da bi mogla biti nekadanjom rezidencijom kraljice od Sabe." Ono to su arheolozi otkrili, i to smo neko vrijeme razgledavali, bile su ruevine velianstvene i vjeto izgraene graevine od kamenih blokova vezanih bukom, s dubokim temeljima i dojmljivim odvodnim sustavom. Vidjeli smo jo uvijek dobro sauvan kameni pod, koji je Zelelew pripisivao velikoj dvorani s prijestoljem, te brojne prostore izmeu stuba, koji su upuivali na postojanje barem jednoga kata. Bile su tu i vrlo lijepo ureene kupaonice te dobro sauvana kuhinja u kojoj su dominirale dvije penice od cigle. Preko puta, u polju nasuprot palai, razgledali smo brojne granitne stele, neke visoke oko pet metara, dok su druge, slomljene, leale na zemlji. Veinom su bile bez ukrasa, no na jednoj, najvioj od svih, bila su uklesana etiti horizontalna obrua, iznad kojih su se nalazili reljefni prikazi krugova - poput greda koje proviruju iz kakve kamene ili drvene graevine. Ljudi vjeruju, rekao nam je Zelelew, da taj velianstven obelisk oznaava grob kraljice od Sabe. Meutim, ispod njega nije bilo nikakvih iskopavanja, a polje je dodijeljeno seljacima, koji uzgajaju itarice za aksumski garnizon. Razgovarajui, mogli smo vidjeti dvojicu seoskih djeaka kako oru zemlju drvenim plugom koji je vukao vol, i ne znajui za povijest koja lei ispod njih i oito ne pridajui nikakva znaenja naoj nazonosti. Kad smo zavrili s fotografiranjem i zapisivanjem podataka, odvezli smo se natrag u sredite grada, a zatim na sjeveroistok, prema jo jednoj palai, ovaj put smjetenoj na vrhu breuljka s kojega se prua pogled na itavo podruje. Stranice te etverokutne graevine bile su dugake oko ezdeset metara. Zidovi, davno srueni, vjerojatno su bili izboeni na kutovima, kako bi oblikovali etiri tornja - moda upravo ona etiri tornja koje su, prema opisu redovnika Cosma, ukraavala etiri bronana jednoroga.

Zelelew nas je zatim poveo dolje, niz strme kamene stube, u brojne podzemne galerije i sobe iji su stropovi i zidovi bili izgraeni od masivnih granitnih blokova, koji su savreno prilijegali jedan uz drugoga, bez ikakva vezivnog materijala. Prema lokalnoj predaji, rekao je on, ove hladne i mrane prostorije neko su bile riznica cara Kaleba (514. - 542. god. po Kr.) i njegova sina Gebre-Maskala. Depnom svjetiljkom, mogli smo osvijetliti prazne kamene krinje, za koje se vjeruje da su nekada sadravale golemo bogatstvo u zlatu i biserju. Ostale, do sada neiskopane prostorije, zaprijeene debelim granitnim zidovima, proteu se jo dublje u stijene. Napustili smo utvrdu na breuljku i spustili se natrag grbavom cestom. U podnoju padine, zastali smo fotografirati veliki, otvoreni bunar, poznat kao Mai Shum, iskopan duboko u crvenoj granitnoj stijeni, do kojega su vodile grubo isklesane stube. inio se vrlo starim, a taj je dojam potvrdio i Zelelew, izjavivi kako je bunar izvorno sluio kao kupelj kraljice od Sabe: "Tako barem ljudi vjeruju. Od kranskih se vremena rabio prigodom obreda krtenja i svetkovina Bogojavljenja, koje mi nazivamo Timkat. Naravno, sada ovdje svakodnevno dolaze seljaci i iz bunara crpe vodu." Pokazao je na skupinu ena, koje su paljivo silazile niz vremenom izlizane stube, nosei na glavama tikve s vodom. Vrijeme nam je proletjelo, te nitko nije primijetio da je podne ve odavno prolo. Zelelew nas je pourivao, podsjetivi kako ve sutradan u zoru moramo natrag u Asmaru, a jo toliko toga treba vidjeti. Nae je sljedee odredite bio takozvani Park stela, svakako najznaajniji meu aksumskim arheolokim lokalitetima. Ovdje smo razgledali i fotografirali niz divovskih granitnih obeliska. Vjeruje se da se najmasivniji od njih, kamena gromada koja je leala na tlu, sruio jo prije tisuu godina. Neko je bio visok etrdeset metara, te je zasigurno bio najvia graevina na itavom podruju. Obelisk je bio teak pet stotina tona, te se smatrao najveim ikada podignutim komadom kamena u starom svijetu. Ova sruena stela isklesana je tako da izgledom podsjea na visoku trinaesterokatnicu - svaki je kat ukraen vrstom prozora, kao i drugim detaljima, a jedan je od drugoga odijeljen redom simbolinih

kamenih greda. Na dnu stele mogu se uoiti, uklesana u kamenu, lana vrata s bravom. Jo jedan sruen, no mnogo manji i nerazbijen obelisk, rekao nam je Zelelew, bio je ukraden izmeu 1935. i 1941. godine, tijekom talijanske okupacije, te je uz ogromne potekoe dopremljen u Rim i ponovno podignut kraj Konstantinova slavoluka. Budui daje i ovaj obelisk bio raskono izrezbaren, a time i od velike umjetnike vrijednosti, etiopska je vlada vodila kampanju za njegovo vraanje. Sreom, trei ukraeni monolit jo je stajao na svome mjestu u Parku stela. Na je vodi ponosno pokazao na ovaj kameni toranj to se protezao vie od dvadeset metara u visinu, s vrhom zakrivljenim u obliku polumjeseca. Poput svoga susjeda, i on je podsjeao na viekatnicu, ovaj put graevinu s devet katova. I ona je bila ukraena lanim prozorima i gredama, naizgled horizontalno ugraenima u zidove. Katovi su bili odijeljeni redovima tih simbolinih kamenih greda, a na dnu su se takoer nalazila, u kamen uklesana, lana vrata. Oko ovog velianstvenog spomenika poredalo se nekoliko drugih stela razliitih veliina, a sve su one oito bile proizvodom napredne, dobro organizirane i bogate kulture. Nigdje drugdje na podruju subsaharske Afrike ne postoji nita slino, stoga je Aksum, iji su prethodnici i izvori nadahnua nepoznati, i dalje zagonetka.

Kapela svetita Preko ceste, nasuprot Parku stela, unutar zidovima ograenog prostora, nalazile su se dvije crkve. Jednaje starijeg, a druga oito novijega datuma. Obje su, rekao nam je Zelelew, bile posveene sv. Mariji od Siona. Nova crkva, s kupolom i visokim zvonikom koji je podsjeao na obelisk, izgraena je ezdesetih godina, prema zapovijedi Hailea Selassija. Starija je izgraena sredinom sedamnaestoga stoljea, za vladavine cara Fasilida, koji je poput mnogih etiopskih vladara prije i poslije njega, bio okrunjen u Aksumu, te je ovaj sveti grad posebno tovao, iako mu je prijestolnica bila drugdje. Pretenciozna moderna "katedrala" Hailea Selassija bila je neukusna jednako kao i nezanimljiva. Fasilidova graevina, meutim, privuk-

la nas je svojim tornjiima zbog kojih je izgledala "jednim dijelom kao Boja kua, a drugim dijelom kao zamak", kao pravi primjer drevne etiopske tradicije, prema kojoj je razlika izmeu vojske i sveenstva esto bila zamagljena. U slabo osvijetljenoj unutranjosti crkve mogao sam prouiti nekoliko iznimnih zidnih freski, ukljuujui i one koje opisuju Marijin ivot, raspee i uskrsnue Krista, te legendu o svetom Yaredu, navodnom izumitelju etiopske crkvene glazbe. S vremenom izblijedjelo, ovo potonje djelo prikazuje Yareda kako izvodi svoju glazbu pred kraljem GebreMaskalom. Sveevo je stopalo bilo probijeno kopljem ispalim iz vladareve ruke, no oba su mukarca bila toliko zanesena glazbom sistruma i bubnja, da to nisu ni primijetili. U blizini stare crkve nalazile su se ruevine graevine koja je neko zasigurno bila vrlo velika, no danas su od nje ostali samo duboki temelji. Ovo su, objasnio je Zelelew, bili ostaci izvorne crkve sv. Marije od Siona, izgraene u etvrtom stoljeu, u vrijeme obraanja aksumitskoga kraljevstva na kranstvo. Tisuu i dvjesto godina poslije, 1535., sravnio ju je sa zemljom fanatini muslimanski osvaja Ahmed Gragn (Ljevoruki), ije su snage krenule iz Harara na istoku afrikoga roga, zaprijetivi iskorjenjivanjem etiopskoga kranstva. Nedugo prije unitenja, ovu "prvu sv. Mariju", kako ju je nazivao Zelelew, posjetio je putujui portugalski fratar Francisco Alvarez. Poslije sam potraio njegov, ujedno i jedini preivjeli opis stare crkve: Vrlo je prostrana, te ima pet vrlo irokih i dugakih nadsvoenih brodova, a svi su stropovi i zidovi oslikani; posjeduje i kor, kakav je i kod nas uobiajen..Ova plemenita crkva ima prostrani atrij, poploen mramornim ploama, poput nadgrobnih, te je opasana zidinama, koje okruuju jo jedne, poput zidina kakvoga velikoga grada. Zelelew je ispravno datirao poetak izgradnje prve Sv. Marije, smjestivi ga u 372. godinu, to znai da je to vjerojatno bila najstarija kranska crkva na podruju subsaharske Afrike. Velika bazilika s pet brodova smatrala se oduvijek najsvetijim mjestom u Etiopiji, jer je izgraena kako bi se u njoj pohranio Koveg Saveza, koji je, ako je vjerovati legendama, morao doi u zemlju davno prije Isusova roenja, a

kranska ga je hijerarhija kooptirala nakon to je aksumitska drava slubeno prihvatila novu religiju. Kada je Alvarez dvadesetih godina esnaestoga stoljea posjetio crkvu sv. Marije, postavi pritom prvim Europljaninom koji je dokumentirao etiopsku verziju legende o kraljici od Sabe i roenju njezina jedinoga sina Menelika, Koveg se jo uvijek nalazio u Svetinji nad Svetinjama drevne crkve. Meutim, tamo nije dugo ostao. Tridesetih godina esnaestoga stoljea, s pribliavanjem vojske Ahmeda Ljevorukog, sveta je relikvija bila premjetena "na neko sigurnije mjesto" (Zelelew nije znao kamo). Tako je izbjegla Ahmedovu unitenju i pljakanju Aksuma 1535. godine. Stotinu godina poslije, kada je u kraljevstvu ponovno obnovljen mir, Koveg je trijumfalno donesen natrag i poloen u crkvi Sv. Marije, koju je pokraj ruevina prve crkve izgradio Fasilid. Tamo je, navodno, ostao sve do 1965., kada ga je Haile Selassije premjestio u novu i sigurniju kapelu podignutu u isto vrijeme kada i njegova vlastita grandiozna katedrala, no pridruenu crkvi iz sedamnaestoga stoljea. Upravo mi je u dvoritu Selassijeve kapele redovnik, uvar Kovega, ispriao svoju zapanjujuu priu i upozorio me da je Koveg "moan". "Moan?" upitao sam. "Kako to mislite?" uvar se najednom ukoio i zautio. Nekoliko smo trenutaka sjedili u tiini. Zatim je ivnuo i upitao me: "Jeste li vidjeli stele?" "Da", odgovorio sam, "vidio sam ih". "to mislite, kako su podignute?" Priznao sam da nemam pojma. "S pomou Kovega", proaptao je redovnik, "s pomou Kovega i nebeske vatre. Ljudi nikada ne bi mogli uiniti takvo to." Vrativi se u Addis Abebu, glavni etiopski grad, iskoristio sam priliku i potraio povijesne dokaze vezane za legendu koju mi je ispriao uvar. elio sam saznati postoji li ikakva mogunost da je kraljica od Sabe bila etiopska vladarica, te ako jest, je li doista posjetila Izrael u Salomonovo doba, prije otprilike tri tisue godina. Je li zatrudnjela sa idovskim kraljem? Je li mu rodila dijete i nazvala ga Menelik? I, to je jo vanije, je li taj sin, kao mladi, stigao u Jeruzalem, proveo godinu dana na dvoru svoga oca, a zatim se vratio u Aksum, donijevi sa sobom Koveg Saveza?

II. poglavlje

Nestanak arolije

Pitanja o Aksumu kao posljednjem uvaru Kovega Saveza nisu ba povoljno odjeknula u Addis Abebi 1983. godine. Jo je bilo napetosti i previranja nakon revolucije koja je prije manje od devet godina svrgnula Hajlea Selassija (a prolo je tek neto manje od osam godina nakon to ga je jastukom uguio ovjek koji je organizirao njegov pad - natporunik Mengistu Haile Mariam). Nepovjerenje, mrnja i strah od vojske bili su prisutni posvuda. Ljudi su se s gorinom sjeali kraja sedamdesetih, kada su Mengistuove snage sijale crveni teror, proganjajui one koji su zagovarali restauraciju monarhije. Vladini odredi smrti harali su ulicama u potrazi za sumnjivima, izvlaei ljude iz njihovih domova i ubijajui ih na mjestu. Obitelji rtava tih istki morale su nadoknaditi trokove za metke kojima su ubijeni njihovi roaci, kako bi tek tada mogli zatraiti njihova tijela. U takvom, emocijama nabijenom okruju, zapoeo sam svoje pripremno istraivanje o temi koja je bila izravno povezana s pokojnim etiopskim carem i Salomonovom dinastijom kojoj je pripadao. Koliko su zapravo te veze bile vrste, postalo mi je jasno kada sam proitao samizdat presliku dokumenta sastavljenog na vrhuncu Selassijeve moi i slave. Bio je to izmijenjeni Ustav iz 1955. godine. U namjeri da ohrabri "modernog Etiopljanina da aktivno sudjeluje u svim oblastima Drave" i "preuzme na sebe dio velianstvenog zadatka ije je ostvarenje u prolosti lealo na samim etiopskim vladarima", ovaj iznimni primjer zakonodavstva sadri sljedeu neoborivu potvrdu drevnog boanskog prava monarhije na vladavinu:

Carsko e dostojanstvo zauvijek ostati vezano za liniju Hajlea Selassija I., koja se bez prekida nastavlja na dinastiju Menelika I. sina kraljice Etiopije, kraljice od Sabe i jeruzalemskog kralja Salomona...Zbog Njegove carske krvi i pomazanja koje je primio, osoba Cara je sveta, Njegovo Dostojanstvo nepovredivo, a Njegova Mo neupitna. Ubrzo sam ustanovio kako je Zelelew, na vodi u Aksumu, barem jedanput imao pravo: car je doista za sebe tvrdio da je dvjesto dvadeset peti izravni Menelikov potomak. Dapae, vrlo je malo Etiopljana s kojima sam imao prilike razgovarati u Addis Abebi, ozbiljno sumnjalo u sveto podrijetlo Salomonove dinastije. Doista, prialo se kako je sam predsjednik Mengistu ukrao Salomonov prsten s prsta mrtvoga Hajlea Selassija, kao da je njime elio prisvojiti neto od karizme i navodnih maginih moi svoga prethodnika. Ta su mi se govorkanja i glasine uinili doista zanimljivima. Meutim, nisu mogli zadovoljiti moju elju za podrobnijim informacijama o Kovegu Saveza i njegovim tajanstvenim vezama sa svrgnutom "lozom Hajlea Selassija I.". Problem je bio u tome to se veina mojih etiopskih izvora bojala rei ono to znaju, te bi zautjeli svaki put kada bih spomenuo Koveg, bivega cara ili bilo to o predrevolucionamom razdoblju to bi moglo zvuati sumnjivo. Jedina osoba koja mi je mogla pomoi bio je profesor Richard Pankhurst, moj ugledni kolega iz Engleske, koga sam pozvao u Etiopiju kao suautora knjige koju sam tada pripremao za vladu. Unuk glasovite engleske sufraetkinje Emmeline Pankhurst i sin Sylvije Pankhurst, koja se hrabro borila na strani abesinskog pokreta otpora, tijekom talijanske okupacije tridesetih godina, Richard je bio, i jo uvijek jest, vodei etiopski povjesniar. U vrijeme cara Hajlea Selassija osnovao je ugledan Institut za etiopske studije pri Sveuilitu u Addis Abebi. Ubrzo nakon revolucije 1974. godine napustio je zemlju sa svojom obitelji, no sada se arko elio ponovno ukljuiti. Na je projekt odgovarao njegovim tenjama, pa je na nekoliko dana prekinuo svoj rad u Kraljevskom azijatskom drutvu u Londonu kako bi s nama porazgovarao o suradnji na tekstu. Visok, no prilino pogrbljen ovjek u kasnim pedesetima, imao je skromno, gotovo apologijsko dranje, kojimje, kako sam jo prije otkrio,

samo prikrivao svoje veliko samopouzdanje i profinjen smisao za humor. Posjedovao je osebujno znanje o etiopskoj povijesti, te je jedna od prvih stvari o kojima sam s njim razgovarao bio Koveg Saveza i tvrdnje koje ga danas vezuju za Aksum. Upitao sam ga misli li da ove predaje imaju ikakav injenini temelj? Odgovorio je da se pria o Salomonu i kraljici od Sabe koju sam uo u Svetom gradu, od davnina prepriava u Etiopiji. Postoje brojne verzije ove pripovijesti, i usmene i pisane. Meu potonjima, koje su se ouvale do danas, najstarija je sadrana u rukopisu iz trinaestoga stoljea, naslovljenog Kebra Nagast, za koji veina Etiopljana misli da iznosi "istinu, samo istinu i nita osim istine". Kao povjesniaru mu to, meutim, nije bilo prihvatljivo, posebno zato to je domovina kraljice od Sabe locirana u Arabiji a ne u Etiopiji. Bez obzira na sve, nije mogao potpuno odbaciti mogunost da legenda sadri "barem kap istine". Doista, neki zapisi govore o kontaktima izmeu Etiopije i Jeruzalema (iako ne i u tako ranoj prolosti kao to je doba Salomonove vladavine), te nema sumnje da je etiopska kultura bila snano "obojena" judaizmom. Ovo najbolje oslikava prisutnost skupine domorodakih idova, poznatih kao Falai, koji naseljavaju gorje Simien, juno od Aksuma, te obale jezera Tana. Neki iroko rasprostranjeni obiaji (od kojih mnoge abesinski krani dijele sa svojim falakim susjedima) pruaju barem indicije o ranim vezama s judaistikom civilizacijom. Ovi obiaji ukljuuju obrezivanje, zabrane koje se odnose na hranu i vrlo sline onima koje navodi Levitski zakonik, te praksu slavljenja Sabata subotom, a ne nedjeljom. Ve sam bio obavijeten o postojanju Falaa, zbog ega sam zatraio (ali ne i dobio) slubeno doputenje da na naem sljedeem putovanju koje bi nas trebalo odvesti do jezera Tana i jo sjevernije, do grada Gondara i gorja Simiena, posjetim i fotografiram barem jedno od njihovih sela. Meutim, o "crnim idovima Etiopije" nisam znao gotovo nita, te sam zamolio Richarda da mi o njima kae neto vie. Odgovorio je da se po vanjskom izgledu i odjei uope ne razlikuju od ostalih abesinskih gortaka. Njihov je materinjski jezik takoer bio domorodaki, narjeje jezika agaw, koji se - iako ga sada sve vie zamjenjuje amharski, nacionalni lingua franca - neko nairoko rabio u sjevernim pokrajinama. Ukratko, zaista jedinstvena kvaliteta koju

posjeduju Falai jest njihova religija, nesumnjivo idovska, iako vrlo arhainog i idiosinkratskog oblika. Njihovo pristajanje uz prastare, odavno naputene obiaje, nadahnulo je brojne romantine i ushiene posjetitelje da ih proglase za "izgubljeno pleme Izraelovo". U posljednjem desetljeu dobili su otvoreno priznanje akenaskih i sefardskih rabina u Jeruzalemu, koji su Falae proglasili idovima, ime su ovi stekli pravo na izraelsko dravljanstvo prema uvjetima Zakona o povratku. Ali, upitao sam, odakle zapravo dolaze Falai? I kako su se nali usred Etiopije, gotovo dvije tisue kilometara daleko od Izraela? Richard je priznao kako na ovo pitanje nema lakih- odgovora. Veina znanstvenika prihvaa gledite da je odreeni broj idova iz jugozapadne Arabije tijekom prvog i drugog stoljea migrirao u Abesiniju, gdje su dio lokalnog stanovnitva obratili na svoju vjeru; Falai se, stoga, smatraju potomcima tih obraenika. Istina je, dodao je on, da je u prvom stoljeu za vrijeme progona od rimskih okupatora u Palestini uspostavljena jaka idovska zajednica u Jemenu, pa je teoretski bilo mogue da su misionari i trgovci preli uski prolaz Bab-el-Mandeb u Crvenom moru i uli u Etiopiju. Nije, meutim, znao ni za kakav povijesni dokaz koji bi potvrdio da se to upravo i dogodilo. A to kau Falai? Richard se osmjehnuo: "Da potjeu od kralja Salomona, naravno... Njihova legenda je u biti jednaka kranskoj, iako je mnogo detaljnija. Ako me sjeanje dobro slui, Falai tvrde da sa Salomonom nije zatrudnjela samo kraljica od Sabe, nego i njezina sluavka, stoga je Menelik imao polubrata, koji je osnovao dinastiju falakih kraljeva. Svi ostali etiopski idovi smatraju se potomcima tjelesne strae sastavljene od prvoroenih sinova izraelskih starjeina, koji su pratili Menelika i Koveg Saveza." "Misli li da postoji mogunost da je ono to govore istina - mislim, da je Koveg Saveza doista bio ukraden iz Salomonova hrama u Jeruzalemu i donesen u Aksum?" Richard je iskrivio lice: "Iskreno, ne. Ba nikakva mogunost. Zapravo, Aksum ak nije ni postojao u doba kada se sve to, navodno, zbivalo. Jednostavno ga nije bilo...Vidi, Salomon je umro - ne znam tono kada, no to se moralo dogoditi oko 940. ili 930. god. pr. Kr. Ako je Menelik bio njegov sin, upravo je u to vrijeme, moda ak deset ili

petnaest godina poslije, on donio Koveg u Aksum. No, tako jednostavno nije moglo biti. Aksum je osnovan tek u treem, moda ak u 2. st. pr. Kr. - drugim rijeima, sedam ili osam stotina godina nakon navodne krae Kovega." "Dakle," rekao sam, "to zaista stavlja toku na itavu stvar, zar ne?" "Da - iako je prihvatljivo da je Koveg donesen na neko drugo mjesto u Etiopiji, koje je kasnija predaja izjednaila s Aksumom. Meutim, u legendama postoje i brojne druge nedosljednosti, netonosti i anakronizmi, koje nijedan arheolog ili povjesniar nije smatrao vrijednim potanje istraivati...Pa ipak, nije sve to Falai za sebe tvrde potpuna izmiljotina. Neke aspekte njihova podrijetla zaista vrijedi podrobnije istraiti." "to, na primjer?" "Legendu koju sam maloprije spomenuo, o tome da je Etiopijom neko vladala dinastija idovskih kraljeva...Pogledamo li unatrag, u petnaesto i esnaesto stoljee, pronai emo brojne dokaze za tu tvrdnju. Vjerojatno je i davno prije toga postojao monarhijski sustav. Zapravo, prema svim dostupnim podacima idovi su ovdje neko bili vrlo znaajna i utjecajna zajednica: ponekad su ak vodili uspjene ratove s kranskim vladarima, kako bi zadrali neovisnost. No, s vremenom su poeli slabjeti i nestajati. Znamo da se njihov broj, izmeu petnaestog i osamnaestog stoljea, znatno smanjio. Taj se smjer razvoja naalost, nastavlja. Danas ih vjerojatno nema vie od dvadeset tisua, a veina ih pokuava otii u Izrael." Sljedea tri dana koja sam proveo s Richardom u Addis Abebi prikupio sam brojne detaljne informacije o etiopskoj kulturi i povijesti. Richard se morao vratiti u London, pa smo Carol, Duncan i ja krenuli na put koji e nas odvesti do jezera Tana, Gondara i gorja Simiena.

Taboti: replike Kovega Izlazei iz Addis Abebe u oronulom Toyotinom Landcruiseru, koji nam je dodijelila vlada kako bi nam olakala rad, popeli smo se na go-

lem, eukaliptusom prekriven vrh planine Entoto, a zatim nastavili na sjeverozapad, kroz visoke, hladne vritine. U Debra Libanosu (ime znai "planina Libanon") zastali smo kako bismo fotografirali crkvu iz esnaestoga stoljea, gdje se okupilo na tisue hodoasnika, u ast ivota i uda Tekla Haimanota, uvenog etiopskog sveca. Obino srameljivi i konzervativni mukarci i ene sada su zbacili svu odjeu, da bi se goli okupali u izvoru svete vode. Obuzeti duhom vlastita religioznog ara, doimali su se zaaranima, izgubljenima u vremenu i prostoru. Neto sjevernije, preli smo velianstveni tjesnac Plavoga Nila i stigli u Bahar Dar, gradi na sjevernom kraju velikog jezera Tana. Ovdje smo proveli nekoliko dana, plovei kroz trstiku i a u prostranom motornom amcu to nam ga je priskrbila Pomorska vlast. Posjetili smo nekoliko od ukupno dvadeset samostana na brojnim otocima jezera, i fotografirali prekrasne zbirke iluminiranih rukopisa, religioznih slika i fresaka. Zbog fizike "izoliranosti", doznali smo, ti su samostani u burnim vremenima esto sluili kao sigurna mjesta za pohranu blaga i relikvija iz svih dijelova zemlje. Meutim, njihova je osnovna svrha bila pruiti svojoj subrai mir i samou. Jedan mi je redovnik rekao kako ve dvadeset pet godina nije naputao svoj mali, umoviti otok, te da mu takvo to ne pada na pamet. "Ovako odsjeen," rekao je, "zaista sam sretan. Sve svoje dane vjerno sluim Bogu i tako u initi sve dok ne umrem. Odvojio sam se od svjetovnog ivota. Slobodan sam od njegovih napasti." Svaka redovnika zajednica ima svoju crkvu, a neke od tih graevina, obino krunoga, prije negoli etverokutnog oblika, vrlo su stare. Obino imaju vanjski trijem, sa strane otvoren, ali odozgo natkriven, te atrij (k'ane mahlet), bogato ukraen zidnim slikama, zatim jo jedan atrij (keddest, koji se rabio prilikom priesti), koji okruuje zidom ograenu sredinju prostoriju (mak'das) Svetinje nad Svetinjama. Posjetio sam brojne etiopske crkve, no one na jezeru Tani bile su prve u kojima sam dobio neku ideju o znaenju Svetinje nad Svetinjama. Otkrio sam da svako od unutarnjih svetita, u koja mogu ui samo najvii sveenici, sadri jedan predmet od osobitog znaenja. U jednom

samostanu iz etrnaestoga stoljea upitao sam, preko tumaa kojega nam je dodijelila vlada, to je zapravo taj sveti predmet. "To je tabot" odgovorio mi je devedesetogodinji Abba Haile Mariam. Ova mi je rije odjeknula poznato, te sam se nakon nekoliko trenutaka razmiljanja prisjetio kako sam je prvi put uo u Aksumu, dok sam na svetom tlu kapele razgovarao s redovnikom-uvarem: bio je to etiopski naziv za Koveg Saveza. "to misli pod tabot?" upitao sam naega tumaa. "Misli li na Koveg Saveza? Prije nekoliko tjedana bili smo u Aksumu, gdje nam je reeno da se Koveg nalazi ondje..." Zastao sam, uistinu zbunjen, a zatim ravnoduno zakljuio: "Ne moe se nalaziti na dva mjesta odjednom." Uslijedila je duga rasprava u koju se ukljuilo jo nekoliko redovnika. Neko sam vrijeme gubio nadu u to da u ikada ita podrobnije saznati od ovih ljudi koji su, maloprije utljivi i povueni, najednom postali svadljivi, ivahno raspravljajui meu sobom. Meutim, uz moju upornost i grozniava objanjenja moga tumaa, konano je poela izranjati jasnija slika. Kako sam shvatio, svaka pravoslavna crkva u Etiopiji ima vlastitu Svetinju nad Svetinjama, a u svakoj Svetinji nad Svetinjama nalazi se tabot. Nijedan od tih predmeta ne predstavlja istinski Koveg Saveza. Postoji samo jedan izvorni Koveg Saveza, poznat kao Tabota Zion, kojega je u Salomonovo doba u Etiopiju donio Menelik, a danas se nalazi u svetoj kapeli u Aksumu. Svi ostali samo su replike toga svetog i nepovredivog izvornika. Ove imitacije su, meutim, bile iznimno znaajne. Iako po mnogoemu simboline, iz onoga to sam doznao, one su potpuno utjelovljavale naela svetosti i nepovredivosti. Kako mi je Abba Haile Mariam objasnio tijekom razgovora u Kebran Gabrielu: "Upravo su taboti, a ne crkve u kojima se nalaze, posveeni; bez tabota u njezinu sreditu, u Svetinji nad Svetinjama, crkva je samo prazna ljuska - mrtva graevina nita manjeg i nita veeg znaenja od bilo koje druge."

Crni idovi Etiopije Kada je na zadatak u otonim samostanima bio zavren, vratili smo se u Bahar Dar, a zatim odvezli na sjever, du krivudave istone obale jezera Tane, u grad Gondar, koji je u sedamnaestom stoljeu osnovao Fasilid, isti onaj car koji je podigao crkvu sv. Marije Sionske u Aksumu. Tijekom putovanja imao sam vremena razmiljati o tradiciji tabota za koju sam upravo doznao. U najmanju ruku, razmiljao sam, bilo je zanimljivo i neobino da su etiopski krani pridavali toliku vanost Kovegu Saveza pa su osjeali potrebu u svaku crkvu smjestiti njegovu repliku. Konano, Koveg je bio pretkranska relikvija, te nije imao nita zajednikog s Isusovim uenjem. O emu je, zapravo, ovdje bila rije? Poeo sam sumnjati u tvrdnje o Aksumu, kraljici od Sabe, kralju Salomonu i njihovu sinu Meneliku. Moda je i bilo neke istine u legendama. Prisutnost crnih idova u zemlji, ije je podrijetlo obavijeno tajnom, bilo je takoer zanimljivo, a moda ak i povezano s legendom. Stoga sam s nestrpljenjem oekivao posjet falakim naseljima, za koje sam znao da emo ih esto susretati u sljedeoj fazi naega putovanja. Meutim, prije nego to smo napustili Gondar, jedan visoki dunosnik nas je upozorio da ni u kojemu sluaju ne pokuavamo fotografirati kojeg od etiopskih idova ili razgovarati s njime. S obzirom na okolnosti, ovo me strano frustriralo, a naljutilo me jo vie kada sam od naega tumaa i slubenog vodia uo objanjenje ove zabrane. Potpuno ozbiljnoga lica rekao mi je: "Ove je godine vlada slubeno potvrdila da Falai ne postoje. Budui da ne postoje, tada oito ne moete s njima razgovarati niti ih fotografirati...Bilo bi to proturjeno." Desetak minuta od grada, meutim, na vrhu jedne kolibe u malom selu uz cestu uoio sam Davidovu zvijezdu. "Hajde, Balcha," rekao sam naemu tumau, "to je falaka kua, zar ne?" Balcha je bio inteligentan, osjeajan i visoko obrazovan ovjek, koji je nekoliko godina proveo u Sjedinjenim Dravama. Bio je isuvie kvalificiran za posao koji je obavljao. Jednako tako, ljutili su ga besmisleni i sve lui edikti birokrata u Addis Abebi, kao uostalom i slubena tajnost openito. Iako smo ve ostavili za sobom selo Falaa, odluio sam ga nagovoriti da se vratimo.

Uputio mi je uznemiren pogled krajikom oka: "Bilo bi to zaista vrlo teko. Nikada ne znamo kakvo e gledite nai efovi zauzeti sutra... Prole sam godine ovamo doveo kanadsku filmsku ekipu...zanimali su ih idovi, a posjedovali su sva slubena doputenja. vrljali su naokolo i postavljali mnoga pitanja o vjerskim slobodama, politikim progonima, i slino, a ja sam sve to morao prevoditi. Poslije me uhitila sluba sigurnosti i zatvorila na nekoliko tjedana, pod optubom da omoguavam protudravnu propagandu. Zar elite da mi se to ponovno dogodi?" "Ne, naravno ne. No, uvjeren sam kako nee biti nikakvih problema. Mi, zapravo, radimo za vladu i nastojimo napisati knjigu o ljudima i kulturama ove zemlje. To zasigurno mora imati nekakvu vanost?" "Ne nuno. Prole godine, kada sam doao s filmskom ekipom, Falai su slubeno postojali - vlada nije poricala njihovo postojanje - a ipak sam zavrio u zatvoru. Ove godine u Etiopiji nema idova, stoga, ako vas odvedem u jedno od njihovih sela, bit u u ozbiljnoj nevolji." Morao sam priznati da je Balchina logika bila besprijekorna. Tijekom vonje zamolio sam ga da mi pojasni slubeno stajalite, ako je to mogue. Dio problema, odgovorio je on, sastojao se u injenici da je veina "efova" u Addis Abebi pripadala dominantnoj etnikoj skupini Amhari. Falai su ivjeli uglavnom u amharskim pokrajinama Gondaru i Gojjamu, te je izmeu dvaju naroda oduvijek bilo napetosti. U prolosti je bilo i pokolja, te neprestanih ekonomskih pritisaka. Jo i danas Amhare gledaju s prijezirom na svoje idovske susjede. Nakon revolucije bilo je pokuaja smirivanja stanja, no lanovi vladajue elite patili su od vrste kolektivne grinje savjesti, stoga nisu eljeli da se stranci "petljaju tamo gdje im nije mjesto". Dapae, od poetka osamdesetih slubena je paranoja pojaana protudravnim gleditem koje se iznjedrilo nakon posjeta amerikih i britanskih idova i njihova javnog izraavanja zabrinutosti za opstanak Falaa. "Na ovo se gledalo kao na mijeanje u unutranje poslove nae zemlje," objasnio je Balcha. U razgovoru sam doznao kako je problem mnogo sloeniji. Instinktivno stiavajui glas, iako na voza nije govorio engleski, Balcha je istaknuo kako je Addis Abeba sjedite Organizacije afrikog jedinstva te da se Etiopija pridruila afrikim dravama koje su prekinule

diplomatske odnose s Izraelom, nakon arapsko-izraelskog rata. injenica jest, meutim, da su dvije zemlje odrale tajne odnose: Izraelci su pruali vojnu pomo etiopskom reimu. Zauzvrat, svake je godine nekoliko stotina Falaa smjelo emigrirati u Izrael. Meutim, problem je bio u tome to ih je na tisue ilegalno prelo granicu, a sada se nalaze u izbjeglikim logorima u Sudanu, odakle se pokuavaju zrakoplovima prebaciti u Tel Aviv. itava je situacija zbog toga postala vrlo delikatnom. S jedne strane, vlada se pribojavala da e njezin tajni sporazum s Izraelom prije ili poslije biti razotkriven, to bi ozbiljno naruilo njezin ugled unutar Organizacije afrikog jedinstva. S druge strane, nikome se nije sviala injenica da se veliki broj etiopskih dravljana nalazi u izbjeglikim logorima susjednih, i ne ba prijateljski naklonjenih zemalja. Zbog toga se, rekao je Balcha, ini da "efovi u Adisu" gube nadzor nad zbivanjima to je bilo tono, no nisu to mogli javno priznati. Sljedea tri dana nisam imao mnogo vremena razmiljati o problemu Falaa. Nae nas je putovanje dovelo u srce gorja Simiena, afriku planinsku divljinu koja se prostirala na nadmorskoj visini iznad 1.800 metara, velik dio leao je na visini od preko 2.500 metara, a pojedini dijelovi bili su ak iznad 4.000 metara nad morem. Snijegom pokriven vrhunac Ras Dashen, najvii vrh Etiopije i etvrti po visini na itavom afrikom kontinentu uzdie se 4.620 metara. Na 3.000 metara nadmorske visine podigli smo logor. Nou je bilo toliko hladno da je golema lomaa morala gorjeti itavu no. Meutim, kada bi u osvit izmaglice nestale pred izlazeim suncem, toplina bi ispunila zrak, a pred nama se pruio velianstven pogled na nadrealistini krajolik drevne seizmike aktivnosti, kojoj su uslijedili milijuni godina erozije, zbog ega se itava priroda, kojom su dominirale izolirane, stree stijene, doimala vijugavom i rascjepkanom. Putovanje nas je vodilo jo pet stotina metara vie, kroz daleke, nenaseljene pustopoljine. Na niim visinama, meutim, bili su uoljivi znaci ljudskoga djelovanja: livade na kojima su pasle ovce, koze i druga stoka, te terasasti breuljci podijeljeni na parcele, na kojima se uzgajaju itarice. Promatrajui ova uredna, mala imanja, nametnuo mi se dojam vrlo stare, odavno ustanovljene sheme poljoprivrednog ivota i seljake

kulture, koji se vjerojatno nisu bitno mijenjali u posljednjih stotinu, a moda i tisuu godina. Bilo je nekoliko falakih zajednica koje smo, na Balchino inzistiranje, pomno izbjegavali. Meutim, stanovnitvo je veinom bilo amharsko, te nije ivjelo u selima, nego u malim zajednicama sa est ili manje kua, a svaku je zajednicu inila jedna proirena obitelj. Njihove su kue obino bile krune strukture, sa zidovima od iblja i blata, ponekad od kamena, te polukrunih krovova, iznutra podranih drvenim stupovima. Seljaci, ijim su ivotima upravljali eljezni zakoni tla i godinjih doba, ivotarili su na rubu bijede. Pa ipak, u njima je bilo dostojanstva i ponosa, jer su, rekao nam je Balcha, vjerovali da pripadaju "superiornoj rasi". Tijekom vie od sedam stotina godina, od 1270. do svrgavanja cara Hajlea Selassija 1974., svi su etiopski vladari, osim jednoga, bili Amhare. Dapae, njihov materinjski jezik, amharski, postao je slubeni jezik zemlje. Amharska je kultura, stoga, izraena kroz gotovo univerzalno prihvaanje kranske vjere, ostavila golemi trag. U posljednjih nekoliko stoljea itava su plemena i narodi "amharizirani", a u mnogim dijelovima Etiopije taj se proces i dalje nastavlja. U takvim je okolnostima, zakljuio je Balcha, doista udo da su se skupine poput Falaa uope uspjele odrati, a kamoli zadrati vlastiti specifian identitet. Buntovnik u srcu, Balcha (koji je nekoliko godina poslije prebjegao u Sjedinjene Drave) na povratku u Gondar nas je iznenadio, naredivi vozau neka stane u istom falakom selu pokraj kojega smo proli prije nekoliko dana. "Hajde," rekao je, "dajem vam deset minuta." Zatim je prekriio ruke pravei se da spava. Od trenutka kada smo izali iz Landcruisera oko nas se sjatilo mnotvo ena i djece kliui "Shalom, Shalom". To je, kako se ubrzo pokazalo, bila jedina hebrejska rije koju su znali. Budui da je Balcha odluno odbijao biti naim tumaem, isprva smo imali potekoa u komunikaciji; meutim, ubrzo se naao jedan mladi koji je pomalo govorio engleski, te je, uz malu novanu naknadu, pristao povesti nas u razgledavanje. Iskreno reeno, nije bilo bogzna to za vidjeti. Stisnuto na obronku, odmah uz cestu, selo koje se zvalo Weleka, bilo je prljavo i prepuno

muha. Ljudi to su se natiskali uz nas vjerojatno su mislili da smo idovi i da smo doli kako bismo ih odveli u Izrael. Trali su uz nas nudei nam svakojake suvenire, veinom izraene od peene gline, s prikazima Davidove zvijezde ili navodne ljubavne scene iz prie o Salomonu i kraljici od Sabe. Upitao sam naega vodia koliko je prolo otkada je neki stranac posjetio njihovo selo. "Godinu dana," odgovorio je on. Kratko vrijeme koje smo imali na raspolaganju iskoristili smo fotografirajui sve to smo mogli; tkalaki stan postavljen iznad rupe u zemlji, koji eka svoga majstora; komadie eljeza razbacane oko vatre; frcanje iskri dok kova kuje otricu sjekire; kolibu u kojoj se pee glina i drugu, u kojoj neka ena ukraava grnariju. Amhare, rekao nam je Balcha, preziru ovakve obrte. Doista, na njihovu jeziku rije tabib, koja oznaava "manualnog radnika", znai "onaj urokljivoga oka". Napustivi Weleku, osjetio sam duboko razoaranje. Djelomice zbog onoga to mije Richard Pankhurst ispriao o srednjovjekovnoj povijesti Falaa, a djelomice zato to me uzbudila mogunost postojanja veze ovoga naroda s priom o Kovegu Saveza koju sam uo u Aksumu, moja su oekivanja bila prilino nerealistina i ekstravagantna. Romantiar u dui, sanjao sam o susretu s plemenitom i drevnom judaistikom civilizacijom. Stvarnost je meutim, bila degradirana i osiromaena seljaka kultura, eljna da se okoristi ushienjem stranaca. ak je i svetite, koje Falae nazivaju mesgid, bilo prepuno jeftinih suvenira iz Izraela: kutije matsosa bile su nagurane u jedan kut, a nitko nije mogao itati Toru, tiskanu u Tel Avivu, jer je bila napisana na hebrejskom. Prije negoli smo izali iz sela kupio sam jednu od malih skulptura koja predstavlja Solomona i kraljicu od Sabe zajedno u postelji. Jo je imam. Tada sam mislio kako njezina niska cijena i sentimentalni imaginarij dovoljno govore o nedostacima same legende. Razoaran i ogoren, bacio sam jo jedan pogled kroz prozor Landcruisera, dok smo se udaljavali od sela.

Coup de grace Krajem 1983. godine potpuno sam izgubio zanimanje za Aksum i Koveg Saveza. Coup de grace, meutim, nije predstavljalo neugledno

falako selo, nego ono to sam ustanovio bavei se pitanjem koje je jo uvijek nekako stralo i nakon zavretka naega rada na terenu. Bilo je to pitanje tabota, imitacija Kovega, koje je posjedovala svaka kranska crkva u Etiopiji. Ovaj mi se obiaj uinio vanim za nae istraivanje, te sam odluio saznati neto vie o njemu. U kasnu jesen 1983. posjetio sam Richarda Pankhursta u njegovu domu u otmjenoj londonskoj etvrti Hampsteadu. Tom mi je prigodom potvrdio kako su taboti doista replike Kovega te je dodao: "To je vrlo neobina tradicija. Koliko je meni poznato, za njega nema presedana ni u jednoj grani kranstva." Upitao sam ga zna li koliko su dugo taboti prisutni u Etiopiji. Odgovorio je kako zaista ne zna. "U povijesti ih prvi put u esnaestom stoljeu spominje otac Francisco Alvarez, koji je tada posjetio sjever zemlje. No, on je oito bio svjedokom tradicije koja je ve tada bila vrlo stara." Richard je tada s police uzeo knjigu tiskanu 1970. godine, naslovljenu The Ethiopian Orthodox Church (Etiopska pravoslavna crkva). "Ovo je slubena crkvena publikacija," rekao je, "pogledajmo nudi li kakav bolji uvid u to pitanje." Knjiga nije sadravala kazalo imena i pojmova, stoga smo otvorili prvo poglavlje, pod naslovom "Posveenje crkve" ("The Consecration of a Church"). U njemu je, izmeu ostaloga, pisalo: Posveenje crkve je svean i velianstven obred, s ritualima koji simboliziraju svetu namjenu tih graevina. Pojedini dijelovi svete slube vrlo su stari. ..Tabot ili Koveg, koji je prethodno posvetio patrijarh, postavlja se uz osobite poasti, te predstavlja najvaniji predmet obreda. U poglavlju naslovljenom "Crkvene graevine" naiao sam na sljedei ulomak: "Upravo je tabot ono to daje svetost crkvi u kojoj je pohranjen." Konano, u rjeniku sam pronaao rije tabot, koja se definira jednostavno kao "Koveg Saveza". Upitao sam zatim Richarda zna li kako taboti izgledaju. "U Bibliji stoji kako je izvorni Koveg Saveza bio krinja od drveta i zlata. Odgovaraju li taboti tom opisu?"

"Zapravo, ne. Naravno, ljudi ih ne smiju vidjeti. ak kad se iznose u procesijama, uvijek su omotani platnom. No, u svakom su sluaju mnogo manji od onoga biblijskog. Meutim, o tome ne bismo trebali nagaati. Moe otii u British Museum i sam vidjeti neke tabote. Oni su ukradeni u Etiopiji tijekom Napierove ekspedicije u Magdali u devetnaestom stoljeu, a zatim doneseni u Englesku. Ne vjerujem da su jo uvijek javno izloeni, no pronai e ih u Etnografskom odjelu u Hackneyju." Sljedeeg sam jutra, nakon nekoliko telefonskih poziva, otiao u Orsman Road, London N1, gdje je smjeten Etnografski odjel. Bila je to suvremena, neprivlana i vrlo dobro osigurana zgrada: "Ljudi ponekad pokuavaju provaliti unutra i maznuti nam stvari," objasnio je uvar dok sam se potpisivao. Odveo me dizalom na jedan od gornjih katova, a zatim smo uli u golemo skladite, s visokim policama prepunim metalnih kutija. Police su razdvajali uski prolazi, slabo osvijetljeni fluorescentnom svjetlou. uvar je pogledao u podeblji indeks, nerazumljivo mrmljajui sebi u bradu. "Ovuda, mislim," rekao je konano. "Slijedite me." Idui za njim, sjetio sam se zavrne scene filma U potrazi za izgubljenim Kovegom, u kojoj je presveta relikvija zavrila zapeaena u drvenoj kutiji i baena u savezni trezor, zajedno s tisuama kutija nepoznata sadraja. Nakon nekoliko pogrenih skretanja u labirintu polica, konano smo stigli do prave. Pomalo ceremonijalno uvar je izvukao.. .veliku kutiju. S uzbuenjem sam ekao da vidim to je u njoj. Meutim, unutra se nije nalazilo nita to bi makar izdaleka odgovaralo mojoj predodbi o Kovegu Saveza. Umjesto toga, u kutiji je lealo devet etverokutnih i pravokutnih drvenih dasaka, umotanih u krep-papir, irokih i dugakih oko pola metra, a debelih oko osam centimetara. Veina ih je bila vrlo jednostavne izrade, no sve su na sebi imale natpise na Ge 'ezu, drevnom liturgijskom jeziku Etiopije. Na nekima od njih bili su naknadno urezani krievi i drugi simboli. Zamolio sam uvara neka provjeri u svome indeksu. Je li moda pogrijeio? Pogledao je popis koji je drao u rukama, a zatim odgovorio: "Ne. Nema pogreke. To su vai taboti. Iz Holmesove zbirke. Donijela

ih je britanska ekspedicija iz Abesinije, izmeu 1867. i 1868. godine. Tako ovdje pie." Zahvalio sam mu na trudu i otiao zadovoljan to sam konano stavio toku na cijelu stvar. Ovi patetini komadi drveta bili su, navodno, imitacije svete relikvije iz aksumskog svetita. to god da je predstavljao ovaj predmet, jedno je bilo posve jasno: to nije bio Koveg Saveza. "To je, dakle, to," rekao sam samome sebi. Poela je pljutati kia, pa sam u trku preao Orsman Road, urei prema svome automobilu. Nisam slutio koliko sam u krivu.

II. DIO: Europa, 1989.

Sveti Koveg i Sveti gral

III. poglavlje

Gralska ifra

Godine 1983. posjetio sam Aksum i prvi put doznao za smjelu tvrdnju o Etiopiji kao posljednjem uvaru Kovega Saveza. U to sam vrijeme ivio u Africi. Godine 1984. preselio sam s obitelji u Englesku. Tijekom godina koje su slijedile nastavio sam redovito posjeivati Addis Abebu, izraujui brojne publikacije za vladu i jaajui svoje veze s vlau, ukljuujui i samoga predsjednika Mengistua Hailea Mariama. Diktator je bio na loem glasu zbog zloporabe ljudskih prava, no ja sam mu svesrdno podilazio, to mi je priskrbilo brojne povlastice, primjerice pristup na podrujima koja su obino zatvorena za strance. Da sam se nastavio baviti zagonetkom Kovega, sva vrata bi mi nedvojbeno bila otvorena. Meutim, vie nisam bio zainteresiran. Nije mi, stoga, bilo ao kada su krajem 1988. godine snage Narodnooslobodilake fronte Tigraya krenule na Aksum i osvojile ga nakon jednog dana krvave borbe prsa o prsa, u kojoj je poginulo ili zarobljeno vie od dvije tisue vladinih vojnika. Tada je moja suradnja s Mengistuovim reimom bila toliko vrsta da je uspjeh pobunjenika za mene znaio potpuno zatvaranje vrata Svetoga grada. No, ionako se tamo nisam imao zato vraati. Ili sam tako barem mislio.

Kraljica od Sabe u Chartresu Vei dio 1988. i prvu etvrtinu 1989. godine proveo sam piui popratni tekst za ilustriranu knjigu o sjevernim regijama Etiopije, o religioznim ceremonijama i obiajima tamonjeg stanovnitva. Taj projekt

nije naruila vlada, nego je to bilo djelo poznatih fotografkinja i mojih bliskih prijateljica, Angele Fisher i Carol Beckwith. Zbog prirode predmeta, morao sam provesti neka detaljnija istraivanja o razliitim etnikim skupinama - meu ostalim i o Falaima, crnim idovima iz etiopskih planina, koje sam prvi put susreo 1983. godine. Isto tako, zbog njegova znaaja za abesinsku kulturu, smatrao sam potrebnim proitati drevni tekst na koji je profesor Richard Pankhurst skrenuo moju pozornost. Zvan Kebra Nagast (Slava kraljeva), tekst potjee iz trinaestoga stoljea, a izvorno je napisan na jeziku Ge 'ez. On sadri najraniju postojeu verziju prie o kraljici od Sabe i kralju Salomonu, roenju njihova sina Menelika te o navodnoj krai Kovega Saveza iz Prvoga hrama u Jeruzalemu. Godine 1920. na engleski ga je preveo sir E. A. Wallis Budge, nekadanji kustos egipatskih i asirskih starina pri British Museumu. Tekst se vie nije tiskao, no uspio sam nabaviti presliku koju sam pomno prouio i koja mi je dobro posluila u daljnjim fazama moga rada. Svoj sam tekst zavrio u oujku 1989. eljan odmora, u travnju sam s obitelji otputovao u Francusku. U Parizu smo unajmili automobil a zatim, bez nekog posebnog plana, krenuli na jug. Naa je prva postaja bila Versailles, gdje smo nekoliko dana proveli u razgledavanju dvorca. Nakon toga otputovali smo u Chartres, prekrasan stari grad u departmanu Eure-et-Loire, poznatom po gotikoj katedrali posveenoj, poput velianstvene crkve u Aksumu, sv. Mariji, majci Kristovoj. Chartres je ve u estom stoljeu postao znaajnim kranskim gradom, a u devetom je stoljeu postao sreditem kulta Madone, kada je Karlo elavi, unuk glasovitoga Karla Velikog, darovao gradu svoju najdragocjeniju relikviju - veo koji je, navodno, nosila Marija dok je raala Isusa. U jedanaestom stoljeu crkva koju je izgradio Karlo elavi bila je unitena u poaru, a na njezinim je temeljima podignuta nova, mnogo vea katedrala. Slijedei klasina, romanika naela, koja su naglaavala horizontalnu stabilnost, ova je katedrala takoer pretrpjela znatna oteenja u poaru. Tijekom dvanaestog i trinaestog stoljea preivjeli je kostur crkve modificiran i proiren u novom, streem, vertikalnom stilu, koji e postati poznat kao gotiki. Doista, visoki sjeverni toranj katedrale u Chartresu dovren 1134. godine, smatra se najranijim primjerom gotike arhitekture. Juni toranj gradio se jo dva desetljea,

kao i kraljevski portal koji gleda na zapad. U nevjerojatnoj graditeljskoj ekspanziji izmeu 1194. i 1225. godine najvei dio velianstvene gotike graevine stajao je na svome mjestu, i u takvom je, gotovo nedirnutom i neizmijenjenom obliku, ostao sve do danas. Kada sam 1989. godine posjetio Chartres, manje me zanimala povijest katedrale negoli njezina velianstvena i slavna ljepota. Bila je to golema graevina, u kojoj se ogledala takva sloena graditeljska i kiparska vjetina da sam shvatio kako bi mi bio potreban itav ivot da je bolje upoznam. Meutim, imali smo i drugih planova na umu, te smo odluili ostati jo samo tri dana, prije nego krenemo dalje na jug. Sljedea sam tri dana proveo etajui oko katedrale, postupno upijajui njezino snano i numinozno ozraje. Prekrasno oslikana prozorska stakla prikazivala su biblijske motive, iluminirajui unutranjost neobinom igrom svjetlosti. Zagonetni labirint na kamenom podu u sreditu broda, iljasti lukovi i zidovi koji kao da se ele vinuti u nebesa, sve je to pridonosilo osebujnom osjeaju sklada, proporcije, ljupkosti i dostojanstva graevine. Vodii koje sam kupio isticali su kako ovdje nita nije bilo sluajno. itavo je zdanje bilo pomno i jasno planirano, poput kakvoga kljua za dublje religiozno razumijevanje. Tako su, primjerice, arhitekti i zidari iskoristili gematriju (gematria, drevna hebrejska ifra koja slova alfabeta zamjenjuje brojevima) kako bi "izrazili" opskurne liturgijske reenice u mnogim od kljunih dimenzija ove velianstvene graevine. Isto tako, kipari i slikai stakla - obino djelujui prema napucima visokoga sveenstva - osmislili su izraavanje sloenih poruka o ljudskoj prirodi, prolosti i proroanskom znaenju Svetoga pisma u tisuama razliitih oblika njihova stvaralatva. Skulpture i prozori sami su po sebi bili prekrasna umjetnika djela, sposobna da i na najpovrnijoj razini razumijevanja u gledatelju izazovu zadovoljstvo i prue mu moralno vodstvo. Pravi je izazov, meutim, bio u traenju dublje poruke, skrivene iza povrnih objanjenja o ovoj ili onoj grupi skulptura, ovakvom ili onakvom dizajnu oslikanog stakla. Isprva su mi se ovakve tvrdnje inile prilino neuvjerljivima, te nisam bio spreman prihvatiti da je graevina predstavljala mnogo vie od svoje vidljive, vanjske pojavnosti. Istraujui dalje, meutim, postupno sam poeo uviati kako je katedrala doista bila vrsta "knjige u

kamenu" - zamreno i provokativno djelo kojemu je mogue pristupiti s nekoliko razina. Uskoro sam se i sam poeo igrati, pokuavajui odgonetnuti brojne poruke koje je skrivala graevina. Kada bih zakljuio da sam pronaao pravo znaenje odreene skupine skulptura ili kakve slike, provjerio bih u vodiu imam li pravo. Tada se dogodilo neto posve neoekivano. Nasuprot junome trijemu katedrale nalazi se restoran La Reine de Saba (Kraljica od Sabe), u koji sam uao neto pojesti. Tekst Kebra Nagast, koji sadri legendu o kraljici od Sabe, jo mi je uvijek bio svje, pa sam upitao jednog od posluitelja zato restoran nosi kraljiino ime. "Zato to se na ovome trijemu nalazi skulptura kraljice od Sabe," objasnio je. Njegov je odgovor pobudio moju radoznalost, stoga sam preao cestu i popeo se stubama do bogato ornamentiranog trijema, koji se sastojao od irokog sredinjeg hodnika ukraenog lukovima, stisnutog izmeu dva, neto ua prolaza. Ovdje je gotovo svaki centimetar zida bio ukraen stotinama malih kipova, kao i brojnim skulpturama u prirodnoj veliini. Meutim, nisam mogao pronai nijednu koja bi predstavljala kraljicu od Sabe. Posluio sam se, stoga, najopirnijim od vodia koje sam nosio sa sobom, naslovljenim Chartres: Guide of the Cathedral (Chartres: vodi kroz katedralu). Tako sam saznao gdje trebam traiti: Na unutranjem luku vanjskoga svoda nalazi se dvadeset osam kipova starozavjetnih kraljeva i kraljica: prepoznat emo Davida s harfom, Salomona sa ezlom i kraljicu od Sabe, koja u lijevoj ruci dri cvijet. Na vrhu stoje etiri velika proroka, bradati likovi koji razgovaraju s etiri, glatko obrijana, manja proroka. Knjiga me takoer izvijestila da je itav juni trijem izgraen u prvoj etvrtini trinaestoga stoljea - u doba kada je u Etiopiji sastavljen Kebra Nagast, koji pripovijeda o kraljici od Sabe, Meneliku i krai Kovega Saveza. Ovo mi se uinilo zgodnom sluajnou, pa sam skulpturu kraljice od Sabe prouio s osobitim zanimanjem. Na njoj nije bilo niega to bi je inilo posebnom, osim injenice da je pomalo odskakala od dostojan-

stvene skupine idovskih vladara i proroka. Prema Kebra Nagastu, kraljica je bila obraena na idovstvo, no prilino povrne biblijske napomene o njezinu posjetu Jeruzalemu to ne spominju. U 10. poglavlju Knjige Kraljeva i 9. poglavlju Knjige Ljetopisa, jedinim mjestima u kojima je se spominje imenom, ona je stigla na Salomonov dvor kao poganka, i kao takva ga je napustila. Upravo je kraljiino poganstvo inilo njezinu prisutnost meu idovskim velikaima neobinom, osim ako graditelji katedrale u Chartresu nisu bili upoznati s etiopskom priom o njezinu obraenju. Ovo se, meutim, inilo krajnje nevjerojatnim - doista, Stari zavjet nigdje ne spominje da je kraljica dola iz Etiopije, a veina znanstvenika vjeruje da je njezina domovna bila u junoj Arabiji, odnosno u Sabi, podruju na tlu dananjega Jemena. U tom sam trenutku mogao itavu stvar ostaviti na miru, kao manju anomaliju meu skulpturama na junome trijemu katedrale u Chartresu, da nisam dalje u vodiu naiao na napomenu o drugoj skulpturi na sjevernom trijemu, koja takoer predstavlja kraljicu od Sabe. I sjevernije trijem izgraen izmeu 1200. i 1225. godine, te je bio posveen starozavjetnoj tematici.

Koveg i natpisi Vjerujem da sam, tijekom prvoga posjeta proveo barem dva sata na sjevernom trijemu, pokuavajui proniknuti u priu koju su pripovijedali kameni likovi. Lijevi je prolaz sadravao nekoliko prikaza Bogorodice s Kristom, u drutvu starozavjetnih proroka Izaije i Daniela. Bilo je takoer moralnih pria, poput one koja je opisivala pobjedu Vrlina nad Porocima i druge, koja se bavila slabostima tijela i due, kakvima ih je opisivao sv. Bernard iz Clairvauxa, slavan klerik iz dvanaestoga stoljea. Sredinjim je prolazom dominirala skupina starozavjetnih patrijarha i proroka, primjerice Melkisedek, tajanstveni kralj-sveenik iz Salema, o kojemu govore poglavlje 14. Knjige Postanka i 110. Psalam. Tu su bili i Abraham, Mojsije, Samuel i David, kao i Heli (Elisha ili moda Elizej) i sveti Petar. Ostali su prikazi ukljuivali Edenski vrt s njegove etiri rijeke, te Djevicu Mariju, koja pokraj Isusa okrunjena sjedi na nebeskom prijestolju.

Kraljicu od Sabe pronaao sam u desnom prolazu. Ovaj put ona nije bila tek nezamjetna figura na jednom luku, nego skulptura u prirodnoj veliini. Stajala je uz figuru Salomona, to je imalo smisla, s obzirom na biblijski kontekst. Ono to sam odmah zamijetio bila je figura Afrikanca sklupanog pod njezinim nogama, koji je u jednom od mojih vodia opisan kao kraljiin "negroidni sluga", a u drugome kao "njezin etiopski rob". Drugih podataka nije bilo. Pa ipak, vidio sam dovoljno da bih mogao zakljuiti kako su kipari, koji su u trinaestom stoljeu radili na sjevernom trijemu katedrale u Chartresu, odluili smjestiti kraljicu od Sabe u afriki kontekst. To je znailo da vie nisam mogao olako odbaciti mogunost da su ti kipari znali etiopsku predaju kakva je u trinaestom stoljeu bila podastrta u Kebra Nagastu. Ovo bi moglo objasniti zato je jednoj poganskoj vladarici dodijeljeno tako znaajno mjesto u ikonografiji kranske katedrale: kako sam ve naglasio, samo Kebra Nagast, ali ne i Biblija, iznosi da je kraljica bila obraena na vjeru patrijarha. Meutim, jedno neizbjeno pitanje jo je uvijek ekalo odgovor: Kako se i na koji nain etiopska pria mogla tako rano uvui u sjevernu Francusku? Tako sam razmiljao sve dok na jednome stupu izmeu sredinjeg i desnog prolaza nisam ugledao skulpturu koja me se snano dojmila. Visoka i iroka tek desetak centimetara, prikazivala je vrstu kutije ili krinje na volovskoj zaprezi. Ispod nje, bile su uklesane ove dvije rijei: ARCHA CEDERIS etajui oko stupa, u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu, otkrio sam jo jednu skulpturu, vrlo oteenu i vremenom nagrizenu, koja je prikazivala ovjeka kako klei pred istom kutijom ili krinjom. I ovdje je stajao natpis, koji se vrlo teko mogao jasno razabrati: HIC AMICITUR ARCHA CEDERIS (ili moda HIC AMITTITUR ARCHA CEDERIS, ili HIC AMITITUR ARCHA CEDERIS, ili pak HIC AMIGITUR ARCHA CEDERIS).

Stil slova bio je arhaian, prilino neuredan i nejasan. Po svemu sudei, natpis je bio na latinskom, ili nekom obliku latinskog. Budui da su me moji uitelji prisilili da s trinaest godina napustim taj predmet (zbog mojih lingvistikih nesposobnosti), nisam niti pomiljao upustiti se u prevoenje. Meutim, bio sam prilino siguran da rije ARCHA znai "koveg" (engleski "Ark", op. prev.), u smislu Kovega Saveza (na engleskom "Ark of the Covenant", iako latinska rije koja oznaava sanduk, koveg, ormar, lijes itd. glasi arca, ae.f., op. prev.). Jednako sam tako mogao zakljuiti da dimenzije kutije ili krinje, usporede li se s proporcijama ostalih figura, otprilike odgovaraju onima biblijskog Kovega Saveza, kakvim ga opisuje Knjiga Izlaska. Ako je moja pretpostavka bila tona, tada je i samo smjetanje Kovega u neposrednu blizinu kipa kraljice od Sabe moglo govoriti u prilog hipoteze da su graditelji katedrale u Chartresu, na neki jo uvijek neobjanjiv nain, doli u dodir s etiopskom predajom kakvu je podastire Kebra Nagast. Doista, injenica da su kipari smjestili kraljicu u oito afriki kontekst, inila je ovu hipotezu jo prihvatljivijom nego to se doimala maloprije, na junome trijemu, kada mi je prvi put pala na um. Stoga sam odluio uvjeriti se u to jesu li minijaturni prikazi na stupovima doista predstavljali Koveg Saveza, te odgonetnuti znaenje latinskih natpisa. Sjeo sam na kameni pod sjevernoga trijema i poeo listati broure. Samo su dva vodia spominjala ukrase na stupovima koji su me zanimali. Jedan nije nudio prijevod natpisa, no potvrdio je kako se ove scene doista odnose na Koveg Saveza. Drugi je, pak, ponudio sljedei prijevod - koji mi se istodobno uinio zanimljivim, ali i sumnjivim: ARCHA CEDERIS: "Djelovat e putem Kovega." HIC AMITITUR ARCHA CEDERIS: "Ovdje stvari uzimaju svoj tijek; djelovat e putem Kovega." ak je i moje poznavanje latinskoga jezika bilo dovoljno da zakljuim kako su ova tumaenja vjerojatno bila netona. Odluio sam, stoga, da odgonetanje natpisa povjerim strunjaku. Sjetio sam se da u za nekoliko dana prolaziti blizu doma profesora Petera Laskoa, povjes-

niara umjetnosti i biveg direktora Instituta "Courtauld", pri Sveuilitu u Londonu, ovjeka posve kvalificiranog da se pozabavi ovim problemom. Lasko, koji je bio otac moga bliskoga prijatelja, itav je ivot posvetio prouavanju srednjovjekovne umjetnosti i arhitekture, te mi je mogao ponuditi vjerodostojno miljenje, ili me barem uputiti u pravome smjeru. U skladu s tim, poeo sam prepisivati natpise i izraivati skicu itavog sjevernog trijema. inei tako, opazio sam neto to mi se uinilo znaajnim: iako izbaen prema van, Koveg je bio smjeten tono na pola puta izmeu Melkisedeka, starozavjetnog kralja-sveenika, iji je kip dominirao sredinjim prolazom, i kipa kraljice od Sabe, koji je dominirao desnim prolazom. Shvatio sam, zatim, da mogu nacrtati trokut koji povezuje sve tri figure - s Melkisedekom i kraljicom od Sabe na krajevima due stranice trokuta, i Kovegom Saveza na vrhu gdje se spajaju dvije krae stranice. No, ovo nije bilo sve. Paljivije promatrajui, opazio sam kako je malena zaprega koja je nosila Koveg, prikazana kao da se odmie od Melkisedeka i kree ravno u smjeru kraljice od Sabe - du stranice trokuta koji sam nacrtao. S obzirom na tajanstvenu prirodu veine umjetnikih djela katedrale u Chartresu, i injenicu da su razliite figure esto namjerno pozicionirane na nain koji upuuje na njihov meusobni odnos, neku priu ili tajnu, inilo mi se kako poredak ovih triju figura nije bio sluajan. Naprotiv, on je mogao govoriti u prilog mojoj novonastaloj hipotezi - da su graditelji katedrale u Chartresu na neki nain bili izloeni etiopskoj legendi o kraljici od Sabe, kakvu podastire Kebra Nagast. Iako ni izdaleka nisam imao dovoljno dokaza koji bi opravdali izvoenje vrstih zakljuaka, bilo je barem mogue da je neobina ikonografija na sjevernom trijemu sadravala odjeke predaje o odnoenju Kovega Saveza iz drevnoga Izraela (koji predstavlja kralj-sveenik Melkisedek), i njegovu donoenju u Etiopiju (koju predstavlja kraljica od Sabe). Prije negoli sam napustio sjeverni trijem, s posebnom sam pozornou prouio kip Melkisedeka. Istina, on me privukao im sam stigao, no sada, dok sam ga skicirao, poeo sam primjeivati i druge detalje. U desnoj je ruci, primjerice, drao kandilo, vrlo slino onima koje sam imao prilike vidjeti u etiopskim crkvenim obredima. U lijevoj ruci drao je pehar ili kale, u kojemu se nalazio neki predmet cilindrinoga oblika.

Provjerio sam ima li kakve naznake o tome u vodiima koje sam neprestano nosio sa sobom, no nisam pronaao nikakvu biljeku o kandilu, a o kaleu su bila dana samo oprena objanjenja. Jedan je izvor objanjavao kako se Melkisedek ovdje pojavljuje u ulozi Kristova pretee, te da kale i predmet koji se u njemu nalazi predstavljaju "kruh i vino, simbole euharistije". U drugome je pak ispod fotografije kipa stajalo: Melkisedek nosi Gral iz kojega izlazi Kamen, i dalje (pomalo zagonetno): S ovime bismo mogli povezati poemu Wolframa von Eschenbacha, navodno, templara - iako za to nema dokaza - prema kojemu je Gral bio Kamen. Nita pametniji, konano sam napustio sjeverni trijem i pridruio se supruzi i djeci u vrtovima iza velianstvene katedrale. Sljedeeg smo dana krenuli iz Chartresa na jug, prema Bordeauxu i Biarritzu. Zatim smo nastavili na istok, prema Azurnoj obali, i stigli u departman Tarnet-Garronne pokraj Toulousea. Ondje smo s pomou dobrog zemljovida pronali dom povjesniara umjetnosti, profesora Petera Laskoa, kojemu sam telefonirao iz Chartresa, i koji nije imao nita protiv toga da sa mnom porazgovara o kipovima na sjevernom trijemu, iako se, dodao je skromno, ne smatra strunjakom za njih.

Etiopska veza? Poslijepodne sam proveo s Peterom Laskoom, u njegovoj kui u selu Montaig de Quercy. S ovim dostojanstvenim, sjedokosim ovjekom u ezdesetima razgovarao sam ve nekoliko puta te mu je bilo poznato da sam se, kao pisac, specijalizirao za Etiopiju i Afriki rog. Stoga me upitao zato sam se iznenada poeo zanimati za srednjovjekovne francuske katedrale. Odgovorio sam iznijevi mu ukratko svoju teoriju, prema kojoj su kipovi sa sjevernoga trijema katedrale u Chartresu nastali kao pod utjecajem Kebra Nagasta: "Melkisedek s kaleom mogao je predstavljati starozavjetni Izrael," zakljuio sam. "On je, konano, bio kralj-sveenik Sa-

lema, kojega su mnogi znanstvenici izjednaili s Jeruzalemom. Jednako tako kraljica od Sabe, sa svojim afrikim slugom, mogla je predstavljati Etiopiju. Izmeu njih nalazi se Koveg, prikazan kao da se kree u smjeru Etiopije. Stoga bi poruka mogla biti da je Koveg iz Jeruzalema otiao u Etiopiju - to je upravo ono o emu govori Kebra Nagast. Kako vam to zvui?" "Iskreno govorei, Grahame, to zvui besmisleno." "Ali, zato?" "Pa...pretpostavljam kako je mogue da je etiopska predaja ula u Europu ve u trinaestom stoljeu, zapravo, kad bolje razmislim, postoji barem jedan znanstveni rad koji raspravlja o toj mogunosti. Sam, meutim, ne podupirem takvo gledite. Pa ipak, ak ako je pria iz Kebra Negasta bila u to vrijeme poznata u Chartresu, ne vidim zato bi itko osjetio potrebu da je prenese u ikonografiju katedrale. Bio bi to doista neobian pothvat - posebice na sjevernom trijemu koji je posveen starozavjetnim preteama Krista. Melkisedek, koji je u poslanici Hebrejima izjednaen s Kristom, nalazi se tamo upravo iz toga razloga." "Prikazan je kako dri kale koji sadri neki predmet cilindrinoga oblika." "Vjerojatno taj predmet predstavlja kruh - kruh i vino euharistije." "To tvrdi i jedan od vodia kroz katedralu. No, u drugome je kale izjednaen sa Svetim gralom, a cilindrini predmet s kamenom." Peter Lasko me upitno pogledao. "Nikada nisam uo takvo to. Zvui jo neuvjerljivije od tvoje teorije o etiopskoj vezi..." Nekoliko je trenutaka razmiljao, a zatim dodao: "Meutim, postoji neto. Onaj znanstveni rad koji sam spomenuo, o dotoku etiopskih ideja u srednjovjekovnu Europu..." "Da?" "udno, ali i u njemu se spominje Sveti gral. Ako me sjeanje dobro slui, autor iznosi kako je na Wolframa von Eschenbacha, za koga je Gral bio kamen, a ne kale, utjecala vrsta kranske etiopske predaje." Uspravio sam se u naslonjau: "Zanimljivo...Vodii takoer spominju Wolframa von Eschenbacha. Tko je on bio?"

"Jedan od najranijih srednjovjekovnih pjesnika koji su se zanimali za Sveti gral. O tome je napisao i knjigu naslovljenu Parsifal.'" "Zar to nije ime jedne opere?" "Da, Wagnerove. Wagner je bio nadahnut Wolframovim djelom." "Taj Wolfram...kada je djelovao?" "Krajem dvanaestog ili poetkom trinaestog stoljea." "Drugim rijeima, u isto vrijeme kada je izgraen sjeverni trijem katedrale u Chartresu?" "Da." Neko smo vrijeme obojica sjedili u tiini, a zatim sam rekao: "Onaj rad koji ste mi spomenuli, a iznosi da je na Wolframovo djelo utjecala etiopska predaja - moda se sjeate njegova naslova?" "...Ah. Ne. Bojim se da se ne sjeam. Proitao sam ga prije dvadeset godina. Mislim da se autor zvao Adolf. Kako bilo, to mi se ime vrzma po glavi. Wolfram je bio Nijemac, stoga bi doista trebao razgovarati sa strunjakom za srednjevisoku njemaku knjievnost ako eli saznati neto vie." Odluan da upravo to i uinim, zamolio sam Petera da mi pomogne prevesti natpise s katedrale u Chartresu, koji su toliko zaokupili moju panju. U vodiu je, rekao sam mu, natpis ARCHA CEDERIS preveden kao "Djelovat e putem Kovega", a HIC AMITITUR ARCHA CEDERIS kao "Ovdje stvari uzimaju svoj tijek; djelovat e putem Kovega." Ova su tumaenja, po njegovu miljenju, bila potpuno pogrena. ARCHA je u svakom sluaju znailo Koveg, a CEDERIS je najvjerojatnije bio iskrivljeni oblik rijei FOEDERIS, to znai Savez. ARCHA CEDERIS bi se stoga vrlo lako moglo prevesti kao "Koveg Saveza". Druga je pak mogunost bila da je CEDERIS oblik glagola cedere, to znai "odrei se" ili "otii". Glagolsko je vrijeme svakako bilo neuobiajeno, no najbolji prijevod izraza ARCHA CEDERIS u tom bi sluaju glasio "Koveg koji e predati" (ili kojega "e se odrei" ili kojega "e poslati"). to se drugog natpisa tie, problem je bio u neraspoznatljivosti etvrtoga slova druge rijei. U vodiu je iznesena pretpostavka da je to slovo "T". No, mnogo je vjerojatnije da se radi o skraenom obliku za dva uzastopna slova "T" (jer u latinskom ne postoji rije AMITITUR s jednim "T"). Ako se doista radilo o dva slova "T", tada bi reenica

glasila HIC AMITTITUR ARCHA CEDERIS, te bi se otprilike mogla prevesti kao "Evo, puten je Koveg koji e predati", ili moda "Evo, puten je, o Kovee, predan si", ili ako je CEDERIS iskrivljeni oblik rijei FOEDERIS - "Evo, predan je Koveg Saveza." Meutim, takoer je mogue da je etvrto slovo druge rijei bilo " C " (kako je zapravo i izgledalo). U tome bi sluaju reenica glasila HIC AMICITUR ARCHA CEDERIS - a njezin prijevod "Ovdje je skriven Koveg Saveza", ili "Ovdje je skriven Koveg koji e predati" (ili kojeg "e se odrei" ili kojeg "e poslati"). "ak je i rije skriven prilino neodreena," zakljuio je Peter, zatvorivi svoj latinski rjenik. "Amicitur bi u ovom kontekstu moglo znaiti i prikriven - iako smisao ostaje isti, zar ne? Ne znam. Sve je to prilino zagonetno." S time sam se mogao sloiti. itava je situacija doista predstavljala zagonetku. Dapae, bila je to zagonetka koja me uporno izazivala i koju sam arko elio rijeiti. Ostatak svoga odmora u Francuskoj proveo sam neprestano razmiljajui o malim skulpturama na sjevernom trijemu katedrale u Chartresu. Nikako nisam mogao zaboraviti nain na koji je prikazana relikvija na volovskoj zaprezi, koja kao da se kretala prema kraljici od Sabe. Jednako tako, nisam mogao odbaciti mogunost da je taj prikaz sugerirao putovanje u Etiopiju. Znao sam da se uputam u lude pekulacije za koje nije bilo nikakvog akademskog opravdanja, te sam potpuno prihvaao stajalite Petera Laskoa, prema kojemu kipari iz Chartresa nikada ne bi dopustili da na njihovo djelo utjee etiopska predaja. Meutim, ovo mi je ostavilo mnogo zanimljiviju mogunost o kojoj sam mogao razmiljati: moda je sjeverni trijem katedrale (koji se jo nazivao i "vratima iniciranih") predstavljao tajanstvenu ifru koju su budui narataji imali razotkriti, a upuivala je na lokaciju najsvetijeg i najdragocjenijeg blaga na svijetu. Moda su graditelji sjevernoga trijema znali da je Koveg Saveza doista bio odaslan (puten, ili predan) iz Izraela u starozavjetna vremena, nakon egaje bio skriven (ili prikriven) u Etiopiji. Moda je to bilo pravo znaenje malih kipova i zagonetnih natpisa. Ako je doista bilo tako, tada su aksumske predaje, koje sam 1983. godine tako olako odbacio, zavrijedile barem da ih se detaljnije proui.

Marija, Gral i Koveg Vrativi se iz Francuske krajem travnja 1989., zaduio sam svoga pomonika da potrai znanstveni rad koji mi je spomenuo Peter Lasko. Znao sam da se autor teksta zvao Adolf, te da se bavio mogunou etiopskog utjecaja na priu o Svetom gralu Wolframa von Eschenbacha. Meutim, nisam znao ni gdje ni kada je rad bio objavljen, pa ak ni na kojemu jeziku, stoga sam savjetovao svoga pomonika neka se raspita u sveuilitima, o strunjaku za srednjovjekovnu njemaku knjievnost koji bi mu mogao pomoi. Dok sam ekao odgovor, pribavio sam nekoliko razliitih verzija gralskih "romansi". One su, meu ostalim, ukljuivale i nedovrenu Conte du Graal Cretiena de Troyesa iz 1182. godine; Le Morte D'Arthur, mnogo kasniji ep sir Thomasa Maloryja iz sredine petnaestoga stoljea; te Parsifal, koji je navodno napisao Wolfram von Eschenbach izmeu 1195. i 1210. godine, gotovo istodobno s glavnom fazom izgradnje sjevernoga trijema katedrale u Chartresu. Poeo sam itati ove knjige, te mi se inilo da je Maloryjeva verzija bila najprijemivija, budui da je nadahnula brojne prie i filmove o potrazi za Svetim gralom, u kojima sam, kao dijete, toliko uivao. Meutim, ubrzo sam uvidio kako je zapravo Malory podastro idealiziranu, proienu i iznad svega kristijaniziranu verziju prie o "jedinoj istinskoj potrazi". Wolframova je pria, naprotiv, bila mnogo prizemnija, likovi mnogo stvarniji, a sam Gral potpuno lien starozavjetnoga simbolizma. Malory je svetu relikviju opisao kao "zlatnu posudu" koju je nosila "potpuno ista djevica", a koja je sadravala "krv naega Gospodina Isusa Krista". Bio sam svjestan kako je upravo to slika koja se ukorijenila u popularnoj kulturnoj svijesti, te da je Gral uvijek opisivan kao kale ili posuda (obino ona u kojoj je Josip iz Arimateje pohranio nekoliko kapi Isusove krvi dok je Spasitelj trpio muke na kriu). I sam sam bio pod utjecajem ove popularne predodbe, te mi je bilo teko zamisliti Gral kao bilo to drugo, osim kalea. Meutim, itajui Wolframova Parsifala, naiao sam na potvrdu onoga to sam vidio u Francuskoj, naime, da je relikvija, iako ju je kao i u Maloryjevoj verziji nosila djevica, zapravo bila kamen.

Ma kako bolestan ovjek bio, tjedan dana od trenutka kada ugleda Kamen nee umrijeti niti izgubiti svoju svjeinu. Ako bi tko, ena ili mukarac, gledali Gral dvije stotine godina, morali biste priznati kako su ostali jednako svjei kao u svojoj najljepoj mladosti... Kamen daje smrtniku takve moi da se njegovo tijelo i kosti odmah pomlauju. Taj se kamen zove Gral. Ovaj zanimljiv i neobian opis potaknuo me da se upitam: Zato bi Morte D'Arthur opisivao Gral kao "posudu", kada ga je mnogo raniji Parsifal posve jasno i odreeno opisao kao "kamen"? O emu je zapravo bila rije? Istraujui dalje, otkrio sam kako je jedan strunjak za gralsku knjievnost iznio miljenje da je Malory, u svojoj Morte D'Arthur, "tek povrno obradio temu ije pravo znaenje nije razumio". A o Gralu su,, vie od dvije stotine godina prije Maloryja, pisali Wolfram u svome Parsifalu i Chretien de Troyes u Conte du Graal. Zapoeo sam itati nedovrenu priu Chretiena de Troyesa, koja iznosi sljedei (i prvi u povijesti zabiljeen) opis Grala. Kao i u Wolframovu i Maloryjevu djelu, dragocjeni je predmet nosila djevica: Kada je ula nosei ovaj gral u svojim rukama, zabljesnula je takva svjetlost da su pred njom svijee izgubile svoj sjaj, kao to se zvijezde gube pred svjetlou izlazeega sunca i mjeseca... Gral... je bio od istoga zlata [i] optoen dragim kamenjem, najskupljim i najdragocjenijim od svega kamenja zemaljskoga i morskoga. Primijetio sam kako Chretien nigdje nije izriito opisao Gral kao kale ili posudu. Iz konteksta je bilo razvidno da ga je vidio upravo u tom obliku. Na nekoliko je mjesta napomenuo kako je glavni lik - "Kralj ribara" - bio "posluivan iz grala", i poslije dodao: "u gralu mu donose posveeni kola koji ga odrava u punoj snazi, toliko je svet taj gral". Sama rije "gral", kako sam poslije otkrio, podrijetlo vodi iz starofrancuske rijei gradale (latinski gradalis), koja oznaava "iroku posudu u kojoj se posluuje ukusna hrana". U govornom jeziku Chretienova doba rije gradale esto je uzimala oblik greal. U pojedinim

podrujima na jugu Francuske jo su i danas u uporabi rijei poput grazal, grazau i grial, koje oznaavaju razliite vrste posuda. Ovdje je, dakle, leao izvor Maloryjeve predodbe o svetom predmetu kao posudi. Osim spominjanja "posveena kolaa", Crethienov Gral nije imao nikakve veze s kranstvom (ak ni kada se Gral naziva "svetim predmetom", to ga je jednako lako moglo smjestiti i u starozavjetni i u novozavjetni kontekst). Poput Wolframa, ni francuski pjesnik nigdje ne spominje Kristovu krv, te ni na koji nain ne daje naslutiti da ju je relikvija u sebi sadravala. Iz svega reenog slijedi da je ideja o "svetoj krvi", koja se u popularnoj kulturi povezivala s Gralom, nastala poslije, pri emu je sama pria, u tom novom i proirenom kontekstu, izgubila dosta od svoje izvornosti. Dopunivi svoje znanje o toj temi, shvatio sam kako je za njezinu "kristijanizaciju" umnogome bio odgovoran cistercitski monaki red. S druge strane, na cistercite je duboko utjecao sv. Bernard iz Claivauxa, koji se redu pridruio 1112. godine te postao, prema miljenju mnogih, najznaajnijim klerikom svoga vremena. Taj je isti sv. Bernard odigrao odlunu ulogu u evoluciji i irenju gotike arhitektonske formule (godine 1134., u vrijeme izgradnje sjevernoga tornja katedrale u Chartresu, Bernard je bio na vrhuncu moi, neprestano upuujui na naela svete geometrije, koja su u ovoj velianstvenoj graevini pronala svoju praktinu primjenu). Dapae, dugo nakon Bernardove smrti 1153. godine, njegove su propovijedi i ideje predstavljale osnovni izvor nadahnua za daljnju evoluciju gotike arhitekture i kiparstva. Spoj izmeu ranijih nekranskih verzija prie o Svetom gralu i stilizirane novozavjetne trakavice kakvom je postala u Maloryjevo doba, pronali su u trinaestom stoljeu cistercitski redovnici, sastavivi takozvanu Queste del Saint Graal (Potragu za Svetim gralom). Iako je u vrijeme zapoinjanja ove velike antologije sv. Bernard ve odavno bio mrtav, inilo mi se da je njegova vrsta ruka upravljala i ovim djelom. Zakljuio sam to na osnovi injenice da je taj veoma utjecajan klerik propovijedao mistino vienje Kristove krvi, gledite koje su usvojili sastavljai Queste del Saint Graal, i unijeli ga u svoju novu koncepciju. Wolframov je Kamen tako zaboravljen, a Chretienova se "posuda" ispunila Kristovom krvlju.

Ono to me posebno zainteresiralo bilo je tumaenje koje je Crkva smjesta usvojila. Naime, kroz hvalospjeve, mise i poslanice, idui su narataji krana poeli simboliki izjednaavati Gral s Blaenom Djevicom Marijom, kojoj je, usput valja naglasiti, bila posveena i katedrala u Chartresu. Logika iza ove pobone alegorije bila je u sljedeem: Gral (kakvim ga prikazuje Queste i druge kasnije redakcije ove legende) sadravao je Kristovu krv; prije negoli ga je donijela na svijet, Marija je nosila Krista u svojoj utrobi; stoga je Gral, quod erat demonstrandum, bio simbolom Marije. Iz toga slijedi da je Maria Theotokos, "Nositeljica Boga", bila sveta posuda koja je sadravala utjelovljeni Duh. Tako je ona, u Lorettovoj litaniji iz esnaestoga stoljea, bila vas spirituale (duhovna posuda), vas honorabile (posuda asti) i vas insigne devotionis (jedinstvena posuda oboavanja). Zato je ovaj simbolizam privukao moju pozornost? Jednostavno zato to je Lorettova litanija spominjala Blaenu Djevicu kao arcam foederis, to je, kako sam ve znao, na latinskom znailo "Koveg Saveza". Istraujui dalje, otkrio sam kako Litanija nije jedino djelo koje je Djevicu povezivalo s Kovegom Saveza. U dvanaestom stoljeu sv. Bernard iz Clairvauxa u svojim je brojnim zapisima opetovano usporeivao Mariju s Kovegom Saveza. Jo u etvrtom stoljeu milanski biskup, sv. Ambrozije, odrao je propovijed u kojoj je istaknuo kako je Koveg bio proroka alegorija o Mariji: kao to je Koveg sadravao Stari zakon u obliku Deset zapovijedi, tako je Marija sadravala Novi zakon u obliku tijela Kristova. Poslije sam otkrio kako su takve koncepcije preivjele sve do dvadesetog stoljea i utkane su u sustav suvremenog kranskog vjerovanja. Tijekom boravka u Izraelu, primjerice, naiao sam na prekrasnu malu dominikansku crkvu, izgraenu 1924. godine i posveenu A la Virge Marie Arche d Alliance, odnosno Djevici Mariji, Kovegu Saveza. Crkva se nalazila u Kiriath-Jearimu, na cesti koja je iz Tel Aviva vodila u Jeruzalem, a na vrhu njezina sedam metara visokog zvonika, u svojoj punoj veliini, stajao je Koveg Saveza. Bilo je i nekoliko slika, koje su prikazivale ovu svetu relikviju, poredanih du unutranjih zidova graevine. Sestra Rafael Mihael ponudila mi je (vrlo "ambrozijansko") objanjenje ove posvete i njezina simbolizma:

"Mariju usporeujemo sa ivuim Kovegom. Marija je bila Isusova mati, a Isus gospodar Zakona i Saveza. Mojsije je u Koveg poloio kamene ploe s Deset zapovijedi Zakona; jednako tako Bog je poloio Isusa u Marijinu utrobu. Ona je tako ivui Koveg." inilo mi se vrlo znakovitim da su se Koveg i Gral, naizgled razliiti predmeti, opetovano usporeivali s istom biblijskom osobom i na potpuno jednak nain. Ako je Marija istodobno bila "ivi Koveg" i "ivi Gral", tada se posve opravdano moglo pretpostaviti da dva sveta predmeta zapravo i nisu bila toliko razliita, nego da su predstavljali jedinstven predmet. Ova me mogunost zaista zaintrigirala. Koliko god se isprva doimala neuvjerljivom, nudila je vrlo zanimljivo objanjenje za pozicioniranje skulptura na sjevernom trijemu katedrale u Chartresu. Ako sam imao pravo, tada je Melkisedekov "Gral" u kojemu se nalazio "Kamen" mogao, s jedne strane, predstavljati Mariju, dokje, s druge strane, mogao predstavljati ezoterian simbol za Koveg Saveza i u njemu pohranjene kamene ploe. Takvo je tumaenje dodatno podupiralo hipotezu da se ostala ikonografija sjevernoga trijema bavila odnoenjem svete relikvije u Etiopiju. No, shvatio sam takoer da za takav zakljuak nisam imao nikakvih stvarnih temelja, tek sluajna otkria, indicije i snanu intuiciju koja me uvjeravala da sam na tragu neeg vrlo znaajnog. Uvijek sam bio spreman slijediti intuiciju i vidjeti kamo me ona moe odvesti. Meutim, poeo sam uviati da e mi, budem li se odluio na ovu sloenu, skupu i dugotrajnu istragu, biti potrebno mnogo vie od nekoliko sretnih sluajeva i predosjeaja. Nisam trebao dugo ekati. U srpnju 1989. godine moj je pomonik konano uspio pronai znanstveni rad koji se, prema rijeima Petera Laskoa, bavio moguim etiopskim utjecajem na Parsifal, djelo Wolframa von Eschenbacha, i njegovu ideju o Gralu. Taj me rad ohrabrio da nastavim potragu koja je imala obiljeiti sljedee dvije godine moga ivota.

Knjievni utjecaj - ili neto vie? Tekst naslovljen "New light on Oriental Sources for Wolfram's Parsifal" ("Nov uvid u orijentalne izvore Wolframova Parsifala") objavljenje 1947. godine u akademskom asopisu PMLA (Publications of the Modem Languages Association of America; Publikacije Amerike udruge za moderne jezike). Autorica Helen Adolf bila je ugledna strunjakinja za srednji vijek, te se posebno zanimala za knjievni pedigre Svetoga grala. Priznavi da se njezino gledite nastavlja na dva ranija znanstvena rada, Helen Adolf iznijela je tezu prema kojoj je Wolfram, na kojega je znatno utjecao Chretien de Troyes, zasigurno poznavao "priu o Gralu u njezinu orijentalnom okruju." I prije nego sam proitao ovaj tekst, iz nekih svojih istraivanja znao sam da je Chretien de Troyes faktiki "izmislio" Gral 1182. godine. Prije toga on jednostavno nije postojao, ni u povijesti, ni u mitu. Mnogi se strunjaci slau da je bilo ranijih legendi koje su opisivale junake pothvate i viteka djela kralja Artura i njegovih vitezova, a dvorski su ih pjesnici obilno koristili kako bi svoje prie o Gralu uinili slojevitijima. Te starije predaje, koje su se usmeno prenosile s narataja na narataj, bile su suvie dobro poznate, suvie "izlizane" i zamorno jednoline, te nisu mogle pruiti kreativan poticaj za sasvim specifian ciklus romansi koji je krajem dvanaestog stoljea zapoeo Chretien de Troyes. Veliki francuski pjesnik nikada nije dovrio svoje glasovito djelo Conte du Graal (Pria o Gralu). Meutim, Wolfram von Eschenbach je, nastavivi graditi na temeljima koje je ustanovio Chretien, u samo nekoliko godina proirio i dovrio priu svoga prethodnika, u isto vrijeme optuujui Chretiena za "krivotvorenje", dodajui kako je upravo njegova verzija predstavljala "vjerodostojnu priu". Ono to je Wolframove prosvjede inilo neutemeljenima bila je injenica da se on u mnogim pojedinostima oito izravno nastavljao na Conte du Graal, ostajui vjeran zapletu i likovima tog djela. Doista, njegova se verzija od Chretienove razlikovala samo u jednoj upadljivoj pojedinosti - bizarnoj inovaciji koja je Gral pretvorila u Kamen. Meutim, motivi za ovakvu transformaciju i dalje ostaju nepoznanicom. Zasigurno nije moglo biti rijei o Wolframovoj pogreki - on je bio

suvie bistar i precizan pripovjeda da bi sebi mogao dopustiti takav nemar. Jedino to se moglo iz ovoga zakljuiti jest da je Wolfram zasigurno imao dobar razlog da sveti predmet opie onako kako je to uinio u svome djelu. Upravo se ovim pitanjem bavila Helen Adolf u svom kratkom tekstu, ponudivi odgovor koji mi se uinio vrlo zanimljivim. Na jedan ili drugi nain, pisala je ona, Wolfram je dobio uvid u Kebra Nagast. Svidjela mu se pria o premjetanju Kovega Saveza iz Jeruzalema u Aksum, te je odluio njezine elemente ukljuiti u vlastito djelo - Parsifal. Utjecaj je bio samo "posredan", smatrala je, pa ipak, najvjerojatnije objanjenje neobine prirode Wolframova Grala moglo se pronai "u svakoj abesinskoj crkvi, u obliku takozvanih tabota, dasaka ili kamenih ploa". Helen Adolf objasnila je kako ova praksa ima izvore u religioznoj predaji kakvu podastire Kebra Nagast, to mi je ve bilo poznato. Godine 1983. saznao sam da je tabot bilo lokalno ime za svetu relikviju, odnosno za Koveg Saveza koji je navodno Menelik donio iz Jeruzalema, a danas se uva u kapeli u Aksumu. itatelj e se prisjetiti da sam posliije otkrio, to je potvrdila i Helen Adolf, da svaka etiopska pravoslavna crkva posjeduje vlastiti tabot. Ovi predmeti, o kojima se esto govori kao o replikama izvornika to se uva u Aksumu, nisu bili kutije ili krinje, nego drvene ili kamene ploe. One koje sam imao prilike vidjeti bile su nainjene od drveta. Meutim, istraujui dalje, otkrio sam kako su mnoge doista bile od kamena. Na temelju nekoliko usporedbi, Helen Adolf je izjavila kako je ova injenica bila poznata i Wolframu, koji je nadahnue za svoj gralski Kamen pronaao upravo u etiopskom tabotu. Istaknula je, takoer, kako nisu svi likovi iz Parsifala bili posueni od Chretiena de Troyesa, jer je u Wolframovu djelu bilo nekoliko dodatnih likova ije je podrijetlo prilino zagonetno, te bi ih se moda moglo povezati s Kebra Nagastom. Meutim, autorica nije mogla uvjerljivo objasniti kako se uope njemaki pripovjeda upoznao s Kebra Nagastom. Umjesto toga, ponudila je mogunost da su ovu predaju u Europu donijeli lutajui Zidovi. U srednjem vijeku, istaknula je ona, "idovi nisu bili samo posrednici izmeu Arapa i krana openito. Poseban status uivali su u Etiopiji, gdje je njihova zajednica i danas brojna."

Argumente Helen Adolf smatrao sam uvjerljivima, ali i krajnje ogranienima. Naime, autorica se orijentirala na usko podruje knjievne kritike, te su u skladu s time i njezini osvrti bili knjievni. elei upozoriti na mogunost veze izmeu Kebra Nagasta i Parsifala (pri emu je prvi "posredno utjecao" na potonji), ona je stavila toku kada je zakljuila da je u tome uspjela. Unato tome bio sam joj neizmjerno zahvalan, jer me upozorila na neto mnogo uzbudljivije i mnogo znaajnije. Na temelju usporedbi izmeu Kovega Saveza, Svetoga grala i Marije, majke Kristove, o kojima sam maloprije govorio, poeo sam se pitati jesu li identiteti Kovega i Grala doista bili toliko razliiti i odvojeni kakvima su se isprva inili. Ako je na Wolframovu sliku Grala utjecala etiopska predaja o Kovegu Saveza, tada je postojala mogunost da itava pria skriva mnogo vie - vie negoli je to Helen Adolf ikada mogla pretpostaviti. Kratko reeno, poeo sam se pitati nije li njemaki pjesnik namjerno konstruirao svoj Gral, kao vrstu "koda" za stvarni, povijesni Koveg Saveza. Ako je doista bilo tako, tada je potraga koja je inila sredinju temu Parsifala takoer mogla predstavljati ifru i, poput kakvog tajanstvenog vodia do zakopanog blaga, pokazivati put prema posljednjem prebivalitu Kovega Saveza. Ve me zaintrigirala mogunost da je slina ifra na sjevernom trijemu katedrale u Chartresu, ovaj put uklesana u kamenu, upuivala na to da je Koveg bio odnesen u Etiopiju. Stoga sam bio jo odluniji u svom pokuaju deifriranja Parsifala.

Nebeski natpisi, zakoni i znamenja Moj prvi zadatak bio je utvrditi je li Wolframov Gral doista mogao predstavljati vrstu kriptograma. U skladu s tim ciljem, odluio sam privremeno napustiti istraivanje etiopske veze kakvu je predlagala Helen Adolf. Umjesto toga, poeo sam traiti izravne podudarnosti izmeu osobina Grala i Kovega Saveza, kakvima ih opisuje Stari zavjet i drugi drevni idovski izvori. Drao sam da e biti mjesta daljnjem istraivanju samo ako se te podudarnosti pokau dovoljno uvjerljivima. Prvo je moju pozornost privukla Wolframova transformacija Chretienova kalea (ili posude) u kamen. Uvidio sam da je Francuzov opis

Grala bio dovoljno neodreen i tajanstven da Wolframu dopusti da mu nametne identitet, te da prilino nepreciznoj ideji svoga pretee - svetoj posudi - da oblik koji je odgovarao njegovim vlastitim ciljevima, ukratko da definira tu posudu neizravno, govorei o njezinu sadraju. Konano, i sam Koveg Saveza bio je vrsta posude koja je sadravala kamen - ili bolje rei dvije kamene ploe na kojima je prstom Bojim ispisano Deset zapovijedi. Bilo je stoga vrlo zanimljivo pekulirati da je Wolframov Gral, poput ploa Zakona, s vremena na vrijeme bio nositeljem nebeskog pismena koje je podastiralo odreena pravila. Bilo je i drugih, slinih podudarnosti, primjerice proroanska funkcija Grala i s tim u vezi njegova vanost za zajednicu koja se u njega uzdala: Padosmo na koljena pred Gralom te iznenada vidjesmo gdje stoji napisano da e k nama doi vitez i ako bude postavio Pitanje, naim e nesreama doi kraj; no, ako ga bilo koje dijete, ena ili mukarac unaprijed upozore na Pitanje, ono e izgubiti na svojoj snazi, to e prouzroiti jo veu bol. "Jeste li razumjeli?", upitao je Natpis. "Ako ga upozorite, to bi se moglo pokazati kobnim. Ako propusti pitanje prve veeri, njegova e mo oslabjeti. Ali, ako postavi Pitanje na vrijeme, Kraljevstvo e biti njegovo. I Koveg je esto imao proroansku ulogu, dajui savjete koji su bili od kljune vanosti za ivot Izraelaca. U Knjizi Sudaca, primjerice, gdje se identitet samoga Boga esto ispreplitao s Kovegom, naiao sam na ovaj ulomak: I tad opet Izraelci upitae Jahvu, jer se u ono vrijeme Koveg Saveza Bojega nalazio na tome mjestu, i sluivae ga. Oni upitae: "Moramo li opet izii u boj protiv sinova naega brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poite, jer u ih sutra predati u vae ruke." Poslije sam naiao na biblijski ulomak u kojemu stoji da Koveg sada sve rjee govori, te da su "vienja" postala "neuobiajena". Pa ipak, kada je prorok Samuel "spavao u svetitu Jahvinu, ondje gdje je bio Koveg Boji", glas Boji, koji je dolazio iz svete relikvije upozorio

je: "Evo, uinit u neto u Izraelu da e oba uha zujati svakome koji uje." Takve objave i vienja nisu bili jedini naini na koji je Koveg priopavao svoje proroanske poruke. Poput Grala, i Koveg se katkada sluio pisanom rijeju, kao kada je kralju Davidu dao naputke za izgradnju Hrama, zadatak za ije e izvrenje biti odgovoran njegov sin Salomon.

Teina grijeha, zlatno tele i kamenje s nebesa Kako je moje istraivanje napredovalo, otkrio sam i druga obiljeja koja su povezivala Gral s Kovegom, posebice s kamenim ploama Zakona. Jedan se primjer odnosio na teinu same relikvije, koja se, kako izgleda, mogla duhovno kontrolirati. Prema Wolframu: "Gral [koji su mogli nositi samo oni istoga srca] toliko je teak da ga grijeni smrtnici ne mogu ni pomaknuti s mjesta." U ovome sam navodu pronaao slinost s drevnom idovskom legendom, koja opisuje trenutak kada je prorok Mojsije siao sa Sinajske gore, nosei kamene ploe s urezanih Deset zapovijedi Bojih. Stigavi u tabor, prorok je ugledao djecu Izraela kako se klanjaju zlatnome teletu, to je bio grijeh toliko neizreciv da je: zapis odmah nestao s ploa, a on najednom postao svjestan njihove neizmjerne teine; jer, dok je nanjima bio nebeski zapis, one su nosile vlastitu teinu, ne optereujui Mojsija. No, kada je zapis nestao, sve se promijenilo. Zlatno se tele pojavljuje i u Wolframovoj kriptinoj pripovijesti. Dapae, pojavljuje se u kontekstu koji me posve uvjerio da ga je pisac namjerno upotrijebio kako bi njime prikrio stvarnu poruku koja Gral izjednaava s Kovegom Saveza: Bijae jedan poganin imena Flegetanis [stoji u 9. poglavlju Parsifala] nadaleko poznat po svojim postignuima. Taj je ovjek bio potomak Salomonove loze i roda Izraelova, to svoje podrijetlo vue od drevnih vremena... Pisao je o udesima Grala. Flegetanis,

koji se klanjao teletu kao svome bogu, po ocu bijae poganinom...mogao nam je objasniti kretanje svakog planeta i koliko se dugo oni vrte u svojim orbitama prije negoli ponovno stanu na svojim mjestima. itava ljudska vrsta ovisi o kretanju planeta. Vlastitim je oima poganin Flegetanis vidio - a o tome je govorio s dubokim potovanjem - skrivene tajne konstelacija. Izjavio je da postoji predmet to se zove Gral, ije je ime proitao u zvijezdama. "Aneli su ga ostavili na zemlji, a zatim se ponovno vinuli prema zvijezdama, kao da ih je njihova nevinost vukla natrag." Ovaj sam ulomak smatrao posebno vanim jer spominjanje Flegetanisa i njegova salomonskog i idovskog/poganskog podrijetla) upuuje na nebesku prirodu Grala. I najozbiljniji bibliari, s ijim sam se radovima imao prilike susresti, tvrdili su kako su dvije kamene ploe, pohranjene u Kovegu Saveza, bile zapravo meteroriti. Takvo tumaenje nije bilo posve neutemeljeno, a moda su isto miljenje dijelili i Mojsije i levitsko sveenstvo zadueno brinuti se za Koveg. Naime, jo od pradavnih vremena semitska plemena, poput djece Izraela, tovala su kamenje "koje je palo s nebesa". Najbolju ilustraciju ovoga obiaja, koji se nastavio do dananjih dana, prua Crni kamen, ugraen u zid Ka 'abe u Meki, hodoasnikom sreditu muslimana. Prema rijeima proroka Muhameda, ovaj je kamen pao s nebesa na zemlju, gdje je prvi put dan Adamu kako bi ga oistio od grijeha nakon njegova izgona iz Raja; poslije je isti kamen aneo Gabriel predao Abrahamu, hebrejskom patrijarhu, da bi konano postao temeljnim kamenom Ka 'abe - "ile kucavice" islamskoga svijeta. I geolozi su se, kako izgleda, sloili o meteorskom podrijetlu Crnog kamena. Jednako se tako smatra da su parovi svetog kamenja, poznati kao betyl, koje su neka predislamska arapska plemena nosila sa sobom dok su lutala pustinjskim prostranstvima, bili aeroliti, te da je izravna kulturna predaja povezivala te betyle (esto smjetene u prenosivim svetitima) s Crnim kamenom Ka 'abe i kamenim ploama Zakona, pohranjenim u Kovegu Saveza. Poslije sam otkrio kako su u srednjovjekovnoj Europi betyli bili poznati kao lapis betilis - naziv:

semitskoga podrijetla, koji su preuzeli Grci i Rimljani kao naziv za sveto kamenje koje je, navodno, posjedovalo boanski ivot, kamenje s duom, koje je svoju primjenu pronalo u magiji i proricanju sudbine. Bilo je to meteorsko kamenje to je palo s neba. S obzirom na takav kontekst, bilo mi je teko povjerovati da je Wolfram tek udovoljavao svome hiru kada je upozorio na meteorsko podrijetlo svoga gralskog kamena. Upravo s tom namjerom on je uveo lik Flegetanisa, ali i jo neto. Naime, nekoliko stranica dalje Wolfram navodi kako Gral ima jo jedno, neobino ime - Lapsit exillis. Iako sam naiao na brojne interpretacije pravog znaenja ovog pseudolatinskog epiteta, najvjerojatnija mi se uinila ona koja njegovo podrijetlo nalazi u lapis ex caelis ("kamen s nebesa"), lapsit ex caelis ("pao je s nebesa") ili pak u lapis, lapsus ex caelis ("kamen pao s nebesa"). U isto vrijeme, inilo mi se kako je Lapsit exillis bio iskrivljen oblik naziva lapis betilis, to je bilo dovoljno da pretpostavim kako se njemaki pjesnik, na svoj karakteristian nain, namjerno igrao rijeima.

Krtenja, natprirodna svjetlost i mo izbora

Osim njegovih ve navedenih osobina, Wolfram opetovano opisuje Gral kao izvor blagoslova i izobilja za ljude istoga srca koji s njime dou u dodir. Navest u samo jedan od mnogih primjera, koji sam pronaao u 5. poglavlju Parsifala: Za ime god ovjek posegnuo u nazonosti Grala, ve je ekalo na nj, spremno za kuati - topla i hladna jela, najnoviji specijaliteti i ponajbolja od starih jela...jer, Gral bijae pravi izvor izobilja, blaenstva i svih slasti ovoga svijeta. inilo mi se vrlo vjerojatnim da je ovaj opis odraavao dio drevne talmudske predaje, koja navodi sljedee: Kada je Salomon donio Koveg u Hram, sve zlatno hramsko drvee ispunilo se mirisom i obremenilo plodovima, na veliku korist i uitak sveenstva.

Jo veu slinost izmeu Kovega i Grala pronaao sam u natprirodnoj svjetlosti koju su isijavala oba predmeta. Dvorana Svetinje nad Svetinjama u Salomonovu hramu (gdje se nalazio Koveg prije nego to je zagonetno nestao) bila je, prema Bibliji, mjesto zavijeno u tamu. Talmudski izvori, meutim, biljee: "Veliki sveenik Izraela uao je i izaao u okrilju svjetlosti koju je isijavao Sveti Koveg". Takvo je, barem, bilo stanje prije nestanka relikvije. Nakon njezina nestanka sveenik je "u mraku s mukom pronalazio put". Koveg je, dakle, bio izvor natprirodne luminiscencije: blistao je snanom svjetlou, to potvruju brojni biblijski navodi. Na slian je nain Chretienov Gral isijavao svjetlost "toliko snanu...da su pred njom zvijezde izgubile sjaj, kao to se zvijezde gube pred svjetlou izlazeega sunca i mjeseca." Tako je Chretienov Gral bio nainjen od "istoga zlata" dok je Koveg Saveza iznutra i izvana bio obloen zlatom i pokriven poklopcem (nazvanim Pomirilite), takoer nainjenim od istoga zlata. No, nisu tom plemenitom metalu Koveg i Gral imali zahvaliti svoj natprirodni sjaj; on je prije bio posljedicom strahovito snane nebeske energije kojom su oba predmeta bila ispunjena. Zbog te je energije (kojom su bile nabijene kamene ploe nakon to je na njima, prstom Bojim, urezano Deset zapovijedi) Mojsijevo lice, kada je ovaj siao sa Sinaja, sjalo zastraujuim, natprirodnim sjajem: Napokon Mojsije sie sa Sinajskog brda. Silazei s brda, nosio je u rukama ploe Svjedoanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost. Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost, ne usudie se k njemu pristupiti. Smatrao sam stoga kako nije puka sluajnost da je Wolframov gralski kamen, kada se prvi put pojavio u Parsifalu, u procesiji nosila izvjesna Repanse de Schoye, ije je lice "blistalo takvim sjajem da se svima uinilo kako izlazi sunce".

Nebeski poslanik Repanse de Schoye bila je "Princeza", a isto tako i "potpuno kreposna". injenica daju je Gral izabrao, bila je njezina najvanija osobina: "Ona koju je Gral odredio", objasnio je Wolfram, "zvala se Repanse de Schoye...Samo je ona, i nitko drugi, smjela nositi Gral." Ovakve su izjave upuivale na vrstu inteligencije koju je posjedovao sveti predmet. S time u vezi, navodi se jo jedno njegovo obiljeje: "Nijedan ovjek ne moe osvojiti Gral", stoji u 9. poglavlju Parsifala, "osim onoga koga za to djelo odrede Nebesa." Isto se ponavlja i u 15. poglavlju: "Nitko ne moe silom osvojiti Gral, osim onoga koga k njemu dovede Bog." Ove dvije osobine Grala, kao predmeta koji posjeduje mo izbora i predmeta koji predstavlja nagradu za one "odreene od Nebesa", bile su od presudnog znaenja u Wolframovoj shemi. Dapae, uvidio sam da je svoje nadahnue obilato crpio iz biblijskih opisa Kovega Saveza. U Knjizi Brojeva 10:33 Koveg je izabrao put kojim su imala kroiti djeca Izraela i odluivao je na kojim e mjestima oni podii tabor. Nadalje, u Knjizi Ljetopisa navodi se kako je briga za Koveg Nebesa povjerena odreenim pojedincima: Ne smije nositi Koveg Boji nitko, osim levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Koveg Jahvin i da mu slue dovijeka. Meutim, najoitiju slinost izmeu Kovega Saveza i Wolframova Grala, poslanog s Nebesa, nisam pronaao u Bibliji, nego u Kebra Nagastu, legendi o donoenju Kovega u Etiopiju. U engleskom prijevodu sir E. A. Wallisa Budgea naiao sam na ulomak koji o svetome predmetu govori kao o enskoj osobi (koja je, poput svih dama, prevrtljiva): A s obzirom na ono to ti ree o odnoenju Kovega Saveza u njihov grad, u zemlju Etiopljana, ako je tako htio Bog, i ako je to bila i njezina volja, tadaje nitko nije mogao u tome sprijeiti; jer, svojom je voljom otila, i svojevoljno e se vratiti ako se tako Bogu svidi.

Uoio sam i druge neobine navode, koji su upuivali da je relikvija posjedovala inteligenciju, te da su njezini uvari bili nebeski odabranici. Koveg je posjedovao vlastitu volju te je iao kamo je htio, a nitko ga nije mogao pomaknuti s mjesta ako to sam nije elio. Ako to nije bila Volja Boja, Koveg Boji nije se zadravao ni na jednom mjestu. No, Boji je odabranik bio narod Etiopije. Jer, tamo se nalazi prebivalite Boje, nebeski SION, Koveg Njegova Saveza. I posljednje, ali ne i manje vano, u 60. poglavlju Kebra Nagasta, pronaao sam poduu tualjku koja se pripisuje Salomonu, nakon to je saznao da je njegov sin Menelik ukrao Koveg iz dvorane Svetinje nad Svetinjama u Jeruzalemskom hramu. U trenutku kada ga je bol potpuno shrvala, pred njim se pojavio aneo i upitao ga: "Zato si tako tuan? Ta bijae to volja Boja. Koveg...bijae predan...tvome prvoroenom sinu..." I kralja utjee ove rijei, te izusti: "Neka bude volja Boja a ne volja ovjekova." Pitao sam se nije li upravo to Wolfram imao na umu kada je napisao da "nijedan ovjek ne moe silom osvojiti Gral, osim onoga koga za to djelo odredi Bog"? Drugim rijeima, ako je Gral doista bio kriptogram za Koveg Saveza, nije li prototip "nebeskog poslanika" njemaki pjesnik pronaao upravo u Meneliku? Kako bih pronaao odgovor na to pitanje, ponovno sam proitao Parsifala. Nisam poput Helen Adolf traio knjievne utjecaje Kebra Nagasta, nego kljueve skrivene u tekstu, koji bi mogli upuivati na Etiopiju. elio sam znati je li postojalo ita iz ega bi se dalo zakljuiti da je zapravo Etiopija bila Wolframova tajanstvena Terre Salvaesche - zemlja Grala, a ujedno i zemlja Kovega.

IV. poglavlje

Karta skrivenoga blaga

Dok sam tijekom proljea i ljeta 1989. godine itao Parsfal, postao sam svjestan zapanjujue mogunosti da je izmiljeni predmet poznat kao Sveti gral zapravo predstavljao sloeni simbol za Koveg Saveza. Ovo me navelo da konstruiram hipotezu prema kojoj je u pozadini lika gralskog junaka i nebeskog poslanika iz djela Wolframa von Eschenbacha stajala jo jedna figura, koja je, ako je se prepozna, mogla pokazati put u srce tajne o posljednjem prebivalitu Kovega Saveza - figura iji je stvarni identitet pjesnik prikrio posluivi se brojnim zagonetnim, a katkada i varljivim pojedinostima. Ovaj je lik, razmiljao sam, mogao biti samo Menelik I. sin kraljice od Sabe i kralja Salomona, koji je prema abesinskim legendama Koveg Saveza donio u Etiopiju. Ako su ovakve pekulacije bile imalo utemeljene, tada sam se mogao nadati da u u Parsifalu pronai jo skrivenih kljueva, moda namjerno neodreenih i dvosmislenih, no koji bi, i unato tome, mogli potvrditi hipotezu o etiopskoj vezi, ako ih se ispravno povee i uini razumljivima.

Ebanovina i slonovaa Prvi sam klju pronaao u poglavlju Parsifala koje govori o dalekoj zemlji, zvanoj "Zazamanc", iji su stanovnici bili "crni poput noi". U tu je zemlju stigao lutajui europski aristokrat, "Gahmuret od Anjoua", i zaljubio se, ni u koga drugoga do u kraljicu - "slatku i vjernu Belacane".

Nisam mogao odoljeti da u imenu "Belacane" ne ujem odjek imena "Makeda". "Makeda" je, naime, bilo etiopsko ime kraljice od Sabe, koje sam prvi put uo tijekom svoga boravka u Aksumu, 1983. godine. Znao sam da je tu istu vladaricu muslimanska predaja poznavala kao Bilquis. Budui da sam sada ve bio svjestan Wolframove strasti spram neologizama i njegove sklonosti da, kombiniranjem i povezivanjem starih, izmilja nova i fantastina imena, inilo mi se nerazboritim odmah odbaciti mogunost da je "Belacane" moda vrsta sloenice, sastavljene od imena "Bilquis" i "Makeda", to vie to je ovu vladaricu pjesnik opisivao kao " tamnoputu kraljicu". U ljubavnoj prii izmeu Belacane i Gahmureta, koja se opirno prepriava u prvom poglavlju Parsifala, pronaao sam mnoge slinosti s priom o kralju Salomonu i kraljici od Sabe, kakvu je donosi Kebra Nagast, kao i brojne druge etiopske legende. Naime, Wolfram se svojski potrudio uiniti jasnim kako je Salomon bio bijel, dok je Belacane, poput Makede, bila crna, to se, mislio sam, nije moglo pripisati sluaju. Primjerice, nakon dolaska "bjeloputa" anuvinskog viteza u Zazamanc, Belacane je svojim slukinjama uputila ove rijei: "Boja njegove koe drukija je od nae. Nadam se da to nije znak njegove slabosti." To posve sigurno nije bilo tako, jer je u sljedeih nekoliko tjedana meu njima buknula strast, te se konano par povukao u kraljiinu lonicu: Kraljica ga je razoruala svojim tamnim rukama. Na velianstvenom krevetu, s pokrivaima od samurovine, ekale su ga nove poasti. Sada bijahu sami: mlade kraljiine slukinje napustile su sobu i zatvorile vrata za sobom. Kraljica se prepustila slatkoj i plemenitoj ljubavi Gahmureta, ljubimca njezina srca, te su se uskoro boje njihovih tijela izjednaile. Ljubavnici su uplovili u branu luku. No, budui da je Belacane bila poganka, a Gahmuret kranin kojega su ekala jo mnoga viteka djela, on je napustio Zazamanc "u dvanaestom tjednu njezine trudnoe", ostavivi joj samo ovo pismo: "Iskrah se poput lopova. Uinih to da nas potedim suza. Gospo, ivjet ete u svakom mome djelu, i zauvijek u eznuti za vama.

Ve sada zbog svoje strasti beskrajno patim! Ako rodite sina, kunem vam se da e izrasti u junaka." Jo dugo nakon svoga odlaska, Gahmuret je patio zbog ovoga ina, jer mu je "tamnoputa gospa bila draa od ivota". Poslije je izjavio: Moda e mnogi misliti da sam pobjegao od njezine tamne puti, no u mojim oima ona bijae svijetla poput sunca! I sama pomisao na njezinu ensku izvrsnost duboko me dira, jer, da je plemenitost tit, ona bi bila njegov najvri dio. Toliko o Belacane i Gahmuretu. No, to se dogodilo s njihovim djetetom? Kada je za to dolo vrijeme, gospa je na svijet donijela sina. Bog je htio da od njega uini udo, jer dijete bijae i crno i bijelo. Kraljica iznova i iznova ljubljae njegove bijele mrlje. Svome je malom djeaku dala ime Feirefiz Anuvinac. Kada je odrastao, itave je ume sravnio sa zemljom - slomio je mnoga koplja i probio mnoge titove. Njegova kosa i koa bijahu dvobojne, kao perje u svrake. Teko da je Wolfram mogao izabrati slikovitiji nain da naglasi kako je Feirefiz bio polutan - rezultat sjedinjenja crnkinje i bijelca. Nadalje, ovaj je polutan imao odigrati kljunu ulogu u Parsifalu. Njegov otac, ljubavlju obuzet Gahmuret, vratio se u Europu, gdje se oenio jo jednom kraljicom, izvjesnom Herzeloyde, koja je s njime odmah zatrudnjela. Poslije je i nju napustio, nakon ega je uslijedilo jo nekoliko pustolovina i mnoge bitke u kojima je zavrijedio velike poasti, da bi ga konano snala smrt. "Nakon dva tjedna," pripovijeda Wolfram "Herzeloyde je rodila sina, toliko velikog da je jedva preivjela porod." Taj je sin bio Parsifal glavom, eponim Wolframove prie i - preko Gahmureta - polubrat Feirefizov. U Kebra Nagastu i drugim relevantnim etiopskim legendama uoio sam brojne paralele sa zamrenim odnosima koji su ukljuivali Gahmureta, Belacane, Feirefiza, Parsifala i druge likove. Ti su tragovi esto

bili neizravni, no dovoljno kakljivi da me uvjere u to kako je Wolfram postavio smjerokaze koji e me, unato mnogim slijepim ulicama i pogrenim stazama, konano dovesti do Etiopije. Neprestano ukazivanje na suprotnost izmeu Belacaneine crne i Gahmuretove bijele puti ini najvei dio sadraja prvog poglavlja Parsifala. U Kebra Nagastu ljubavnici su bili kralj Salomon i kraljica od Sabe. Poput Gahmureta i Belacane, i oni su se povukli u kraljevsku lonicu. Slino kao u prii o Gahmuretu i Belacanei, jedan je partner napustio drugoga (u ovome sluaju Makeda je napustila Salomona), i otiao na dalek put. Nadalje, plod njihove veze bilo je polutansko dijete, u ovome sluaju Menelik. I konano razlika u boji njihove koe opetovano se naglaavala u svim relevantnim tekstovima, pa tako i u Kebra Nagastu. U jednoj tipinoj sceni, idovski je monarh bio pozvan na odgovornost zbog Menelikove krae Kovega Saveza sljedeim nedvosmislenim rijeima: Tvoj je sin odnio Koveg Saveza, tvoj sin kojega si zaeo i koji je potekao od stranoga naroda meu kojim ti je Bog zabranio traiti enu, odnosno, od etiopske ene, ija je put drukije boje od tvoje i koja nije sklona tvojoj zemlji, te je tovie crna. Postoje jo neke slinosti izmeu Menelika i Feirefiza, koje se ne tiu samo njihovih rasnih obiljeja. Meu ostalim valja upozoriti na neobinost samoga imena "Feirefiz". Kojem jeziku pripada to ime i to ono znai? Potraio sam odgovor i otkrio kako su miljenja knjievnih znalaca prilino jasno podijeljena. Ovaj neobian epitet veina tumai kao karakteristian Wolframov neologizam izveden iz francuskih rijei "vair fils", to doslovno znai "areni sin". Drugi pak zastupaju jednako uvjerljivo tumaenje, koje ime "Feirefiz" izvodi iz rijei "vrai fils", odnosno "pravi sin". U Kebra Nagastu nisam mogao pronai nikakav navod koji bi izravno upuivao na bilo koje od dva tumaenja (iako je u 36. poglavlju, kada je prvi put ugledao Menelika, Salomon izjavio: "Pogledajte, ovo je moj s i n . " ) . Neto drukija, no jednako drevna etiopska verzija iste legende (koju je 1904. godine na engleski preveo profesor Erno Liftman sa sveuilita Princeton), takoer opisuje trenutak susreta Salomona i Menelika, i to sljedeim rijeima:

Menelik mu smjesta prie i primi ruku u znak pozdrava. Tada ree Salomon: "Ti si moj pravi sin."

Drugim rijeima, "vrai fils"!

Lukavstva Zbog ovakvih sluajnosti bilo mi je teko oteti se dojmu da je paradigmu za svoga Feirefiza Wolfram doista pronaao u Meneliku. Zato je to uinio? Zasigurno ne zato to je na njega utjecao Kebra Nagast (kao to je to etrdesetih godina pretpostavila Helen Adolf), nego prije zato to mu je bilo poznato da je posljednje prebivalite Kovega Saveza Etiopija, te je svoje znanje elio ifrirati u prii o Parsifalu, kao vrsti "karte zakopanog blaga", pri emu je Gral predstavljao kriptogram za sam Koveg Saveza. Wolfram je bio sklon lukavstvima i domiljatim igrama rijei, koje su bile i zbunjujue i zabavne. Osjeao sam, meutim, da sam uspio prozrjeti veinu njegovih trikova i pribliiti se tajni, skrivenoj u samome srcu njegove prie, tajni koju je tako vjeto skrivao od svojih itatelja. Nije me stoga uznemiravala injenica da sam Feirefiz nije bio onaj koji je tragao za Gralom i konano pronaao dragocjeni predmet. Takav se zavretak inio suvie izravnim i oitim. Uz to, Wolfram nije mogao dopustiti da poganin, polutanski sin crnopute kraljice, postane junakom romanse napisane za zabavu i uitak krana u srednjovjekovnoj Europi. Ti su me razlozi naveli da zakljuim kako je lukavi njemaki pjesnik mirne savjesti pustio da bijeli, plemeniti Parsifal pobijedi u potrazi za nepostojeim Gralom, a to je bilo jedino to je veinu njegovih itatelja doista zanimalo. Malobrojni su, meutim, u Feirefizu -pravome sinu - prepoznali istinu o Kovegu Saveza. Kako bilo, da bih potvrdio ovu hipotezu, trebalo mi je mnogo vie od niza sluajnosti, bez obzira na to koliko se one doimale sugestivnima i uvjerljivima. Stoga sam se bacio na mukotrpan posao i jo jednom proeljao itavog Parsifala. Ubrzo sam pronaao ono to sam traio. Iz prethodnih sam se itanja sjeao da se Feirefiz nije oenio Repansom de Schoye - istom

i krjeposnom nositeljicom Grala koja se, okruena aurom svetosti i moi, kroz itavu priu neprestano pojavljivala i nestajala. Sada sam naiao na sitan, ali neizmjerno znaajan detalj, sadran u samo jednoj reenici koja mi je prije izmaknula. Naime, navodi Wolfram, sin Feirefiza i Repanse 27 de Schoye zvao se "sveenik Ivan". Smjesta mi je postalo jasno da je ovo mogao biti klju koji sam traio. Bilo mi je poznato da su prvi Europljani koji su doli u Etiopiju, 28 vladare te zemlje nazivali "sveenik Ivan". Takoer sam znao da je legendarni osniva takozvane "salomonske" dinastije, kojoj su ti vladari pripadali, bio Menelik I., navodni sin Salomona i kraljice od Sabe. Stoga nisam mogao sakriti uzbuenje kada sam proitao da su Repanse de Schoye i Feirefiz odluili "svoga sina nazvati Ivanom", i dapae da su ga zvali "sveenik Ivan", te da su od tada Etiopljani "svoje kraljeve nazivali samo tim imenom". Naravno, bilo bi vrlo lijepo da sam povremeno mogao dokazati kako je zemlja Grala - Terre Salvaesche - bila upravo ona zemlja kojom je vladao "sveenik Ivan". Takva izravna veza u najmanju je ruku mogla poduprijeti moju teoriju o Wolframovu djelu kao vrsti "karte zakopanog blaga". Naalost, u Parsifalu nisam pronaao ni trunice dokaza koji bi mogao opravdati takvo gledite: Terre Salvaesche spominjala se samo krajnje neodreeno te ni na koji nain nije dano na znanje da je njezin kralj bio "sveenik Ivan". Kada sam otkrio da postoji jo jedan njemaki ep u kojem je sveenik Ivan postao uvarem Grala, zakljuio sam kako sam se prepun optimizma naao u najmranijoj slijepoj ulici. Naslovljen Der Jungerer Titurel (Titurel Mlai), ep je napisan u stilu toliko bliskom Parsifalu da su ga znanstvenici dugo vremena pripisivali samom Wolframu (zapravo, jo od trinaestoga stoljea). Meutim, tek je relativno nedavno otkrivena ruka neto kasnijeg autora, izvjesnog Albrechta von Scharfenberga, za kojeg se vjeruje da je Titurela Mlaeg sastavio izmeu 1270. i 1275. godine (otprilike pedeset godina nakon Wolframove smrti), na temelju do tada neobjavljenih fragmenata Wolframova djela. I doista, Albrechtovo poistovjeivanje s "uiteljem" bilo je toliko potpuno da je ak i za sebe tvrdio da je Wolfram, "usvojivi ne samo njegovo ime i podruje zanimanja, nego i njegov pripovjedaki stil, pa ak i pojedinosti iz njegove osobne povijesti."

Bilo mi je poznato da su srednjovjekovni pisci esto bili skloni proirivati i dovravanju djela svojih pretea. I Wolframov je Parsifal proizaao iz pripovijesti o Svetom gralu Chretiena de Troyesa. Na treem je pjesniku, Albrechtu, bilo da zavri itavu priu - da napie zavretak u kojemu e Gral konano pronai svoje posljednje prebivalite. To posljednje prebivalite, kao to jasno stoji u Titurelu Mlaem, bila je zemlja sveenika Ivana. inila mi se iznimno vanom injenica da gralska knjievnost sadri ovakvu izjavu i dapae da ju je iznio Wolframov nasljednik koji je ini se imao privilegirani pristup Wolframovim biljekama. Smatram kako je to bila upravo ona vrsta lukavstava kojima se "uitelj" znao posluiti u Parsifalu - otkrivajui samo djeli tajne i istodobno osiguravajui njezino prenoenje na budue narataje. Moda je ovakav zakljuak bio utemeljen, a moda i nije. No, njegova vrijednost nije bila toliko akademska koliko je leala u injenici da sam Wolframov navod o "sveeniku Ivanu" shvatio prilino ozbiljno, to me potaknulo da nastavim iscrpljujue, ali, kako se poslije pokazalo, i vrlo plodno istraivanje. Cilj mi je bio pronai odgovor na jedno jedino pitanje: Kada je Wolfram govorio o "sveeniku Ivanu", je li moda mislio na etiopskoga vladara? Isprva mi se inilo da nije tako; doista, on je jasno rekao da je "sveenik Ivan" roen u "Indiji" - zemlji iji je kralj oito bio Feirefiz i u koju su se on i Repanse de Schoye vratili nakon brojnih pustolovina opisanih u Parsifalu. Pria je dalje zamrena navodom da je "Indija" takoer bila poznata kao "Tribalibot" ("Ovdje je zovemo Indijom: tamo je ljudi nazivaju Tribalibot."). Pronaao sam i neke odlomke u kojima se o Feirefizu govori kao o "gospodaru Tribalibota", to je zvualo dovoljno uvjerljivo, jer sam sada znao da ga je njegov sin, "sveenik Ivan", naslijedio na prijestolju Tribalibota/Indije. Meutim, nisam tako lako mogao zaboraviti da je sam Feirefiz bio sin Belacane, kraljice "Zazamanca". Stoga me nije iznenadilo kada sam saznao da je o Feirefizu Wolfram govorio kao o "kralju Zazamanca." Jedini razuman zakljuak koji se mogao izvui iz ovoga spektra egzotinih titula i imena jest da su "Zazamanc", "Tribalibot" i "Indija" bili zapravo isto mjesto. No, je li to mjesto mogla biti Etiopija? S obzirom na injenicu da je Wolfram izriito spomenuo "Indiju", nije li bilo

mnogo razumnije pretpostaviti da je sve vrijeme imao na umu indijski potkontinent? Kako bih pojasnio ovo pitanje, odluio sam istraiti stvarni, povijesni pedigre "sveenika Ivana".

Stvarni kralj "Sveenik Ivan", kako sam uskoro otkrio, bio je potpuno nepoznat sve do dvanaestog stoljea - stoljea u kojem su Jeruzalem osamdeset godina zaposjedali europski kriari (koje su 1187. godine konano istjerali Saraceni). Povjesniari se slau da se sveenik Ivan prvi put spominje oko 1145. godine u Kronici biskupa Otta iz Freisingena. Tvrdei da je njegov izvor bio sirijski crkvenjak, biskup je pisao o izvjesnom "Ivanu, kralju i sveeniku [rex et sacerdos]", kraninu koji je ivio "na krajnjem Istoku", gdje je zapovijedao vojskama koje je oito elio staviti na raspolaganje braniteljima Jeruzalema. "Sveenik Ivan" - naime, elio je da mu se tako obraaju - navodno je bio toliko bogat da mu je ezlo bilo nainjeno od ista smaragda. Poslije, godine 1165. u optjecaju se nalo pismo koje je navodno napisao sam sveenik Ivan, i to "raznim kranskim kraljevima, posebice caru Manuelu u Konstantinopolu te rimskom caru Fridriku". Prepuno zaprepaujuih, fantastinih i nemoguih tvrdnji, to je podugako pismo, meu ostalim, otkrivalo da je Ivanovo kraljevstvo bilo podijeljeno na etiri dijela, "jer, toliko je bilo Indija". Sljedei se znaajan dogaaj zbio 1177. godine, kada je papa Aleksandar III. (koji se tada nalazio u Veneciji) poslao pismo svome "najdraem sinu po Kristu, Ivanu, slavnom i velianstvenom kralju Indijaca". Iako je papa vjerovao da se obraa autoru pisma iz 1165. godine, jasno je dao na znanje kako je o "Ivanu" obavijeten iz drugog izvora. Primjerice, govorio je o osobnom lijeniku, "krvopiji Filipu", kojemu su se u Jeruzalemu obratili Ivanovi poslanici. Zanimljivo je da su ti poslanici - "uglednici iz vladareva kraljevstva" - izrazili elju svoga vladara da mu se dodijeli neto to u pismu iz 1165. nije ak ni spomenuto, naime, svetite u crkvi Svetoga groba u Jeruzalemu. Odgovarajui na ovaj zahtjev, papa je izjavio:

to si plemenitiji i velikoduniji i manje udi za bogatstvom i moi, to smo i mi spremniji udovoljiti tvojoj elji za ustupanjem [oltara] u crkvi Groba Gospodina naega u Jeruzalemu. U ovim dokumentima iz dvanaestoga stoljea bilo je mnogo toga zbunjujueg. No, bilo je posve jasno da se sveenik Ivan, u svojim najranijim inkarnacijama, izriito povezivao s "Indijom". Podrobnije istraujui ovo pitanje, uvidio sam kako je doista bilo tako: o kraljevstvima sveenika Ivana opetovano se govorilo kao o Indiji, ili pak o "Indijama". Meutim, bilo je oito da nitko nije znao gdje se tono nalazi Indija i/ili Indije. Jednako je tako bilo jasno da su srednjovjekovni pisci govorei o "Indiji", rijetko mislili na sam indijski potkontinent. Veina se navoda posve jasno odnosila na neko drugo mjesto, moda u Africi ili negdje drugdje, iako to nitko nije znao. Istraujui dalje, inilo mi se da sam postupno uao u trag izvoru te nesigurnosti. Naime, i prije najranijeg podatka o sveeniku Ivanu, vie od tisuu godina vladala je terminoloka zbrka, u kojoj se "Indija" esto izjednaavala s "Etiopijom". Doista, od prvog stoljea prije Krista (kada je Virgilije pisao o Nilu koji izvire u "Indiji") sve do vremena Marca Pola, kada su se sve zemlje na obalama Indijskog oceana nazivale "Indijama", nazivi "Etiopija" i "Indija" upotrebljavali su se kao istoznanice. Klasian primjer za ovo prua nam djelo Rufinija, bizantskog teologa iz etvrtog stoljea, koji je pisao o obraanju Etiopljana na kranstvo. To sam djelo prouavao 1983. godine. Detalji ove znaajne rasprave (koja ukljuuje toponime kao to su Aksum i imena povijesnih osoba poput Frumencija i kralja Ezane) nesumnjivo potvruju da je zemlja o kojoj je pisao Rufmije doista bila Etiopija, iako je sam o njoj govorio kao o "Indiji". Razlog tome, objanjavao je jedan povjesniar, lei u injenici da su "rani geografi oduvijek smatrali Etiopiju zapadnim dijelom velikog Indijskog Carstva". Dapae, inilo se da je pogreka tih geografa, zajedno s neobinim pismima koja su kruila u dvanaestom stoljeu, pridonijela stvaranju dojma da je sveenik Ivan bio azijski, tonije indijski kralj.

Ovo se uvjerenje, iako pogreno, ukorijenilo do te mjere da je vladalo jo dugo nakon to je sveenik Ivan prestao biti mitski lik, i dugo nakon to su njegova kraljevstva konano locirana na afrikom kontinentu. Krajem trinaestoga stoljea, primjerice, Marco Polo pruio nam je uvid u vladajue uvjerenje svoga doba, napisavi kako je "Abesinija velika pokrajina koja se naziva srednjom ili drugom Indijom. Vladar ove zemlje je kranin." U etrnaestom stoljeu, slino je govorio i firentinski putnik Simone Signoli, spominjui sveenika Ivana ("Presto Giovanni") kao monarha koji ivi u Indiji; ova je "Indija", meutim, bila zemlja koja je graniila s dominionima egipatskog sultana, a njezin je kralj opisan kao "gospodar Nila", koji je navodno mogao kontrolirati utjecanje rijeke u Egipat. Mnogo poslije, kada je u esnaestom stoljeu u Etiopiju stiglo prvo slubeno portugalsko poslanstvo, njegovi su lanovi vjerovali da e se susresti sa "sveenikom Ivanom od Indija". Zapis o toj misiji poslije je sastavio otac Francisco Alvarez, koji se u travnju 1520. godine iskrcao u crvenomorskoj luci Masawi i proveo est godina putujui Etiopijom. Unato iscrpljujuim putovanjima koja su obuhvaala podruja to su nesumnjivo pripadala afrikom kopnu, naslov njegova djela i dalje je odraavao staru terminoloku zbrku: Verdadera Informacam das terras do Preste Joam das Indias (Istinita informacija o zemljama sveenika Ivana od Indija). U svome uenom i informativnom djelu Alvarez je o etiopskom caru govorio kao o "sveeniku" ili "sveeniku Ivanu".52 Takoer sam ustanovio da je mnogo prije, jo 1352. godine, franjevac Giovanni de Marignolli, apostolski poslanik u Aziji, pisao (u svojim Kronikama) o "Etiopiji gdje ive crnci i koja se naziva zemljom sveenika Ivana". Slino tome, izvjesni je fratar Jordanus "Catalani" 1328. godine pisao o caru Etiopljana "quern vos vocatis Prestre Johan" , Poslije, godine 1459. poznata karta svijeta fra Mauroa ukljuivala je i veliki grad, smjeten unutar granica dananje Etiopije, uz popratni tekst: "Qui il Preste Janni fa residentia principal" Sueljen s mnotvom protuslovnih navoda, bio sam potpuno zbunjen. Ponekad se inilo da je zemlja sveenika Ivana nesumnjivo u Etiopiji. U drugim pak sluajevima sveenik Ivan spominje se kao vladar "Indija", iako se locira u Etiopiji, a ponekad se njegovim kraljevstvom smatra sama Indija, ili neka druga zemlja na Dalekom istoku. Meutim, unato opoj zbrci nisam nimalo sumnjao da je stvarni sveenik Ivan,

taj izvor brojnih mitova, bio doista vladar Etiopije, jedinog neeuropskog srednjovjekovnog kranskog kraljevstva, a time i jedina osoba koju je Wolfram mogao imati na umu kada je govorio o "Indiji" kojom vlada "sveenk Ivan", kranski sin Feirefiza i Repanse de Schoye. Encyclopaedia Britannica je, nadao sam se, imala dati konanu i definitivnu rije. Ona je iznosila sljedee: Prilino je vjerojatno da se naslov "sveenik Ivan" od najranijih dana pripisivao abesinskom kralju, iako je neko vrijeme prevladavalo tumaenje da je njegovo podrijetlo azijsko. Razlog toj nesigurnosti nesumnjivo lei u injenici da se jo od Virgilijeva vremena, a moda i prije, Etiopija poela izjednaavati s Indijom. Za moje je istraivanje Encyclopaedia donosila znaajan odlomak, koji se osvre na razmjenu pisama izmeu pape i sveenika Ivana, koja se, kao to sam ve naveo, zbila u drugoj polovici dvanaestog stoljea: Iako je papa Aleksandar III. moda imao posve maglovitu sliku o zemljopisnom poloaju monika kojemu je 1177. godine uputio pismo iz Venecije, jedina stvarna osoba kojoj se tim putem mogao obratiti bio je abesinski kralj. Imajmo na umu da su "uglednici iz vladareva kraljevstva" koji su se na Istoku susreli s krvopijom Filipom, morali biti predstavnici neke stvarne, a ne tek fantomske sile. Samo je stvarni kralj mogao izraziti elju...za ustupanjem...oltara u Jeruzalemu. Dapae, znamo da je Etiopska crkva doista due vrijeme posjedovala kapelu i oltar u crkvi Svetoga groba. Tome je doista bilo tako. Zapravo, ubrzo sam i sam ustvrdio da kapelu i oltar 1189. godine prvi put Etiopiji nije dodijelio papa (koji tada vie nije bio u mogunosti initi takve ustupke), nego muslimanski general Saladin, koji je 1187. godine preoteo Jeruzalem kriarima. Jo je vanije da su te povlastice na Svetom Grobu dodijeljene Etiopskoj pravoslavnoj crkvi, kao rezultat izravnog obraanja Saladinu nikoga drugoga do samog etiopskoga kralja. Ovi su se dogaaji zbili samo jedno desetljee prije nego to su nepoznati klesari u sjevernoj Francuskoj oblikovali zagonetne kipove Svetoga grala, Kovega Saveza i etiopske kraljice od Sabe, na sjever-

nom trijemu katedrale u Chartresu, i samo jedno desetljee prije negoli je Wolfram von Eschenbach zapoeo pisati svog Parsifala. Dapae, inilo mi se da takve sluajnosti nisu bile tek sluajnosti. Naprotiv, sada sam bio i vie nego ikada uvjeren u to da su te indicije snano podupirale moju hipotezu, prema kojoj su kipovi iz Chartresa i Wolframova izvanredna poema, stvoreni u namjeri da poslue kao vrsta ezoterine karte skrivenoga blaga. Iako nije bilo oznaeno znakom "X", jedino mjesto na kojemu je takvo blago moglo biti pohranjeno bila je samo Etiopija, zemlja sveenika Ivana i posljednjeg prebivalita Svetoga grala, a samim time (ako je moja teorija bila tona) i zemlja u kojoj se nalazi Koveg Saveza, stvarni predmet iji je Gral bio simbol. Sada su se, meutim, pojavila i druga pitanja koja su zahtijevala odgovore: Kako je krajem dvanaestog stoljea podatak da se Koveg Saveza moda nalazi u Etiopiji dospio do njemakog pjesnika i skupine francuskih ikonografa? to je njemakog pjesnika povezivalo s ikonografima? Jer, oni su na neki nain morali biti povezani, budui da njihova djela skrivaju istu poruku. I konano, zato bi se netko posluio knjievnou i kiparstvom kao nainima da se sauva tajna o prebivalitu Kovega Saveza? Ve sam zakljuio da su moda ove metode izabrane kako bi se osiguralo prenoenje tajne buduim naratajima. Meutim, ifre - a posebice ona Wolframova - bile su vrlo teko odgonetljive. Unato istraivakim pomagalima dvadesetog stoljea koja su mi bila na raspolaganju, ja sam dospio do ove toke samo zato to sam bio u Aksumu, te sam samim time bio spreman prihvatiti mogunost da se Koveg Saveza nalazi u Etiopiji. U dvanaestom i trinaestom stoljeu, meutim, takve prednosti nije imao nitko. Iz toga je slijedilo da u srednjem vijeku nitko nije mogao biti sposoban razotkriti poruku skrivenu u Parsifalu, osim ljudi koji su moda posjedovali privilegirani uvid u neko osobito znanje. Budui da nije bilo nikakva smisla u stvaranju ifre

koju nitko nije mogao odgonetnuti, inilo mi se loginim pretpostaviti da su takvi ljudi doista postojali. No, tko su oni mogli biti? Pronaao sam skupinu Europljana koja je savreno odgovarala ovom opisu. Kao dio kriarske okupatorske vojske, oni su u velikoj mjeri bili prisutni u Jeruzelemu u dvanaestom stoljeu: bili su tamo 1145. godine, kada su se prvi put pojavile legende o sveeniku Ivanu, a tamo su bili i 1177. godine, kada su poslanici etiopskog kralja stigli u Sveti grad sa zahtjevom za dodjelom oltara u crkvi Svetog groba. Izravni kontakti izmeu Etiopijana i lanova ove europske skupine bili su, stoga, i vie nego mogui. Odnosna je skupina ak bila sklona tajnovitosti, te je redovito rabila ifre kao uobiajenu metodu u svojim meunarodnim komunikacijama. Treba takoer rei da je to bila skupina koja je odigrala kljunu ulogu u razvitku i irenju gotike arhitekture u Europi (kao i u arhitekturi i ikonografiji katedrale u Chartresu). Konano, i najvanije, bila je to skupina koju je Wolfram von Eschenbach nekoliko puta izriito spomenuo, a koja se, kako sam uvidio, povezivala i s neobinim kaleom koji su umjetnici odgovorni za sjeverni trijem katedrale u Chartresu smjestili u lijevu ruku dostojanstvenog kipa kralja-sveenika Melkisedeka (koji, usput valja rei, jest jedini prikaz Melkisedeka u itavoj srednjovjekovnoj Europi). Kako se, dakle, nazivala ova neobino utjecajna i mona skupina svjetskih putnika? Njezin puni i slubeni naziv glasio je Siromani vitezovi Krista i Salomonova hrama - no, njezini su lanovi bili poznatiji kao templari ili templarski vitezovi. Bio je to zapravo religiozni red, red monaharatnika, iji se stoer veim dijelom dvanaestog stoljea nalazio u Jeruzalemu, na podruju nekadanjeg Salomonova hrama - na istome mjestu s kojeg je u starozavjetno doba neobjanjivo nestao Koveg Saveza.

V. poglavlje

Bijeli vitezovi, crni kontinent

Prema Emmi Jung, analitiarki, profesorici i supruzi glasovitog psihijatra Carla Gustava Junga, pojava knjievnog anra krajem dvanaestog stoljea koji se bavio tematikom Svetoga grala, bio je iznenadan jednako kao i neobjanjiv. U studiji o gralskoj legendi (koju je napisala u ime zaklade Jung) objanjavala je kako je u pozadini ove nagle i dramatine materijalizacije moralo biti neto iznimno znaajno. Doista, nastavlja ona, u Conte du Graal Chretiena de Troyesa i u Wolframovu Parsifalu, dvama prvim primjerima ovoga anra, bilo je gotovo mogue "uoiti neki podzemni tok.", toje mogao biti taj "podzemni tok"? Odgovor je, kako sam mislio, trebalo traiti u povijesnom razdoblju u kojem su nastale gralske romanse. Konano, bilo je to doba kriarskih ratova, kada su Europljani prvi put doli u bliski kontakt s arapskom i idovskom kulturom i razdoblje osamdesetosmogodinje okupacije Jeruzalema od kranske vojske (od 1099. do 1187. godine, kada je Sveti grad osvojio Saladin). Ljeta 1182., osamdeset tree godine okupacije, Chretien je napisao svoju verziju prie o Gralu. Ubrzo nakon pada Jeruzalema Wolfram von Eschenbach zapoeo je rad na svom Parsifalu. Bilo mi je stoga teko ne zakljuiti da su se ove rane gralske romanse moda temeljile na stvarnom dogaaju, ili pak na podacima koji su izali na vidjelo u doba kada su Jeruzalem nadzirale europske snage. Paljivo sam prouio tekst Parsifala, ne bih li u njemu pronaao kakav dokaz koji bi potvrdio ovakvo gledite. Otkrio sam da je Wolfram ne-

koliko puta spomenuo svoj tajanstveni izvor informacija, ovjeka imenom Kyot, koji sreom: bio je kranin, jer bi inae ova pria i dalje ostala nepoznata. Nikakvo pogansko znanje ne bi nam moglo razotkriti prirodu Grala i nain na koji ovjek moe spoznati njegove tajne. Ovo nikako nije bilo jedino mjesto u Parsifalu u kojemuje njemaki pjesnik dao naslutiti da u njegovu Gralu ima mnogo vie nego to se to na prvi pogled ini. Ja sam, meutim, bio vrsto uvjeren u to da se iza ovog prekrasnog simbola skrivao zapravo Koveg Saveza. A Kyot, taj tajanstveni lik iji identitet nikada nije sasvim pojanjen, mogao je biti onaj izvor koji je uputio Wolframa u tajnu o posljednjem prebivalitu Kovega Saveza. Na jednome mjestu spomenut kao "Kyot, koji nam je ispriao istinitu priu", on je morao biti iznimno vaan. Tko je zapravo bio taj Kyot? Sam Parsifal otkrivao je vrlo malo. U njemu se o Kyotu govori kao o "Metru" te se ini da je njegov materinski jezik bio francuski. No, osim pokojeg miga poput ovoga, detaljnijih informacija nije bilo. Stoga sam se okrenuo strunjacima za knjievnost i otkrio kako su neki od njih identificirali Kyota kao Guyota de Provinsa, francuskog pjesnika iz dvanaestog stoljea, koji je hodoastio u Jeruzalem neposredno prije nego to su Sveti grad osvojili Saraceni, i koji je neko vrijeme boravio na dvoru svetog rimskog cara Fridrika Barbarosse. Ovaj potonji privukao je moju pozornost jer sam znao da je Fridrik, kao i Wolfram, bio Nijemac (prije nego to je izabran za cara 1152. godine bio je vapski vojvoda). Taj je isti Fridrik (vidi prethodno poglavlje) bio jedan od dvaju monarha ija se imena, za razliku od ostalih kranskih kraljeva, izrijekom spominju u "pismu sveenika Ivana" iz 1165. godine. Istraujui dalje, saznao sam jo neto to se pokazalo veoma znaajnim: Guyot/Kyot vrsto se povezivao s templarima koji su se, prema studiji Emme Jung, "smatrali uvarima Salomonova hrama". Bilo mi je poznato da je u starozavjetno doba Koveg Saveza tajanstveno nestao upravo iz Salomonova hrama. Stoga sam bio vrlo uz-

buen kada sam otkrio da je Wolfram uvare Grala nazvao "templarima" hvalei ih kao: plemenito Bratstvo...koje je orujem istjeralo ljude iz svete zemlje, jer se Gral otkrivao samo onima koji su bili pozvani u Munsalvaesche, kako bi se pridruili Gralskoj drubi. Jesu li Wolframovi "templari" bili oni pripadnici glasovitog Reda koji je nosio isto ime? Ustanovio sam da je rije "templari" na srednjem gornjonjemakom jeziku, kojim je napisan Parsifal, glasila Templeis. Bilo je akademskih rasprava o tome to je ona, zapravo, trebala oznaavati. Prihvaeno je miljenje da je izraz "oita varijanta pravilnih oblika templarius, templier, eng. Templar te da se Wolframov "Red posveen sluenju Gralu" mogao "identificirati kao Red templarskih vitezova". Tada sam se sjetio da je jedan od vodia koje sam rabio tijekom posjeta Chartresu govorio o "Wolframu von Eschenbachu, koji je navodno bio templar, iako za to nema dokaza". Uspio sam ustanoviti da su o tome doista kruile prilino ustrajne glasine. Otkrio sam takoer kako su neki vrlo ugledni znanstvenici smatrali da je njemaki pjesnik, dok je pisao Parsifala, i sam posjetio Svetu zemlju.

Tragajui za skrivenim blagom Izjava Emme Jung da su templari u Wolframovo doba "smatrani uvarima Salomonova hrama" privukla je moju pozornost. Nisam shvaao zato je tome bilo tako. No, paljivije prouivi povijest Reda, otkrio sam da je takvo miljenje proizlazilo iz njegova slubenog imena (Siromani vitezovi Krista i Salomonova hrama) i injenice da je njegov jeruzalemski stoer bio na vrhu brda Morija, gdje je neko stajao Salomonov hram, prije nego to su ga 587. godine sruili Babilonci. Hram je izgraen u desetom stoljeu prije Krista, a njegova je iskljuiva uloga bila da slui, kao to navodi Biblija, kao "dom gdje bi poivao Koveg Saveza Jahvina".

Budui da su bili najvre vezani za Salomonov hram, inilo mi se razumljivim da su se templari povezivali i s Kovegom Saveza. Kako sam dublje ulazio u istraivanje neobine povijesti Reda, postajao sam u to sve uvjereniji. Templarski su red osnovala devetorica francuskih plemia, koji su u Jeruzalem stigli 1119., dvadeset godina nakon to su Sveti grad zaposjele europske snage. Povjesniar iz dvanaestog stoljea, Vilim iz Tira, zabiljeio je da su "najugledniji i najplemenitiji" meu devetoricom mukaraca bili "asni Hugh de Payens i Godfrey de St Omer." Zatim sam otkrio neto vrlo zanimljivo. Hugh de Payens, ujedno i prvi veliki metar Reda, bio je roen u staroj francuskoj grofoviji Champagne. Dapae, izgledalo je daje devet osnivaa potjecalo iz iste oblasti. Postojalo je jo nekoliko podudarnosti koje ovdje valja spomenuti: 1. Chartres, sa svojom velianstvenom katedralom, bio je u dvanaestom i trinaestom stoljeu, podrujem grofova od Champagne. Jedan od utemeljitelja Reda, Andre de Montbard (koji je poslije postao petim velikim metrom), bio je ujak sv. Bernarda iz Clairvauxa, koji je pak i sam potjecao iz Champagne. Ovaj nevjerojatno utjecajan klerik posebno se zanimao za gotiku arhitekturu i gralske romanse. Grad Troyes, smjeten u blizini rodnog mjesta Hugha de Payensa, prvog templarskog velikog metra, bio je takoer dom Chretiena de Troyesa, "izumitelja" Svetoga grala. Hugh de Payens bio je brati grofa od Champagne, koji se 1125. godine pridruio Redu. Kada je krajem dvanaestog stoljea Chretien de Troyes stekao ugled, njegova je glavna pokroviteljica bila grofica od Champagne.

2.

3.

4. 5.

Uoivi ovaj niz podudarnosti, nastavio sam prouavati ranu povijest templara. Mnogo je toga u njoj bilo neobino. Moda je najneobinije od svega bio nain na koji je 1119. godine devetoricu vitezova primio jeru-

zalemski kralj Badouin I. im su stigli u Sveti grad, otkrili su mu namjeru da svoj stoer ustanove na Brdu Hrama, gdje je monarh nedavno pretvorio damiju Al-Aqsa u vlastitu kraljevsku palau. Kralj je smjesta udovoljio njihovu zahtjevu, dodijelivi im iskljuivo pravo koritenja velikog dijela nekadanje damije i zgrada u neposrednoj blizini glasovite "Kupole na Stijeni", koja je obiljeavala mjesto gdje je neko stajao Salomonov hram. Vitezovi su, poput dananjih arheologa na posebnom zadatku, ivjeli, jeli, spavali i radili na ovom jedinstvenom lokalitetu: doista, u sedam godina svoga boravka rijetko su ga naputali i tvrdoglavo su odbijali primiti nove lanove. U javnosti su isticali da je njihov zadatak u Svetoj zemlji bio "uvati put, koji od obale vodi do Jeruzalema, od razbojnikih bandi". Meutim, nisam mogao pronai nijedan dokaz koji bi upuivao na to da su, tijekom prvih sedam godina svoga postojanja, poduzeli bilo to da taj zadatak i ispune; naprotiv, prema rijeima jednog povjesniara "novi je Red u tom razdoblju uinio vrlo malo". Konano, jednostavna logika namee zakljuak da je devet mukaraca teko moglo zatititi bilo koga na cesti dugoj gotovo osamdeset kilometara, a lanstvo Reda nije se obnavljalo sve do 1125. godine, kada im se pridruio grof od Champagne. U vrijeme kada su u Svetu zemlju stigli templari lanovi jednog starijeg i mnogo brojnijeg vojnog reda vitezova sv. Ivana - ve su obavljali dunost zatite hodoasnika. Iz svega sam ovoga mogao zakljuiti da su namjere Hugha de Payensa i njegovih drugova bile potpuno drukije prirode. Kao to sam ve istaknuo, oni su se za prvih sedam godina svog boravka u Jeruzalemu ograniili na podruje Brda Hrama, pa mi se nametao zakljuak da su njihovi motivi bili vezani upravo za to podruje. Templari su od samoga poetka bili vrlo tajnoviti, i zato ne postoje vjerodostojni podaci o njihovu prvotnom djelovanju. Mogue je, meutim, da su neto traili, ak sam u to bio prilino uvjeren, jer sam ubrzo saznao da su boravak na Brdu Hrama iskoristili kako bi tamo poduzeli opsena iskapanja. Budui da se danas na Brdu Hrama nalaze tree i etvrto najsvetije mjesto muslimana - Kupola na Stijeni i damija Al-Aqsa - suvremenim arheolozima tamo nikada nisu doputena iskopavanja. Pa ipak, posljednjih su godina izraelski istraivai radili na lokalitetu juno od

Brda Hrama, gdje su otkrili izlaz iz tunela koji su, kako su ustvrdili, prokopali templari u dvanaestom stoljeu. U slubenom izvijeu arheolozi su izjavili sljedee: Tunel koji od junog zida vodi dalje u unutranjost dugaak je barem trideset metara, a prolaz je dalje zatrpan kamenim blokovima i bukom. Znamo da on vodi i dalje, no odluili smo strogo se pridravati pravila o zabrani iskopavanja u granicama Brda Hrama, koje je trenutano pod muslimanskom jurisdikcijom, sve dok ne dobijemo doputenje nadlenih muslimanskih vlasti. Imamo doputenje za mjerenja i fotografiranja vidljivog dijela tunela, ali ne i za iskopavanja. Zavrivi posao...kamenjem smo zapeatili izlaz iz tunela. Ovo je sve to je do sada poznato o templarskom tunelu. Arheolozi su mogli samo potvrditi da se tunel nastavlja dalje nego to je njima bilo doputeno ii. Proteui se od junoga zida dublje u unutranjost, moda je vodio do samoga srca svetog prostora, a vrlo je vjerojatno da je prolazio i ispod same Kupole na Stijeni, vie od stotinu metara sjeverno od damije zvane Al-Aqsa. Kupola na Stijeni dobila je ime po golemom kamenu koji idovi nazivaju Shetiyyah (doslovno "temelj"). Kada je upravo na tome mjestu sredinom desetog stoljea prije Krista podignut Salomonov hram, Koveg Saveza poloen je na Shetiyyah, koji je inio pod dvorane Svetinje nad Svetinjama. Hram su 587. god. pr. Kr. razruili Babilonci, a veina je stanovnika Jeruzalema bila odvedena u zarobljenitvo. Nije, meutim, bilo dokaza da su osvajai odnijeli i Koveg Saveza; naprotiv, ini se da je Koveg netragom nestao. Poslije je poela kruiti legenda s moguim objanjenjem za ono to se dogodilo, a to je objanjenje prihvatila veina idova. Prema toj legendi, samo nekoliko trenutaka prije nego to su babilonski pljakai upali u dvoranu Svetinje nad Svetinjama Koveg Saveza bio je skriven u zapeaenoj i tajnoj pilji odmah ispod Shetiyyaha. Budui da su je u takvom obliku navodili brojni talmudski i midraki svici, te apokalipsa poznata kao "Vienje Baruhovo" - a sve je to bilo u optjecaju u Jeruzalemu dvanaestog i trinaestog stoljea - zakljuio sam da su templari vrlo lako mogli saznati pojedinosti ove zanim-

ljive legende. Dapae, ubrzo sam ustanovio da su to mogli saznati i nekoliko godina prije 1119. kada su slubeno stigli u Jeruzalem. Hughes de Payens, osniva Reda, hodoastio je u Svetu zemlju 1104. godine u pratnji grofa od Champagne. Zajedno su se vratili u Francusku, koliko je poznato 1113. godine. Nakon tri godine Hughes de Payens sam se vratio u Svetu zemlju pa zatim ponovno u Francusku, ovaj put kako bi okupio osmoricu vitezova i 1119. godine utemeljio jezgru templarskoga reda. to sam vie saznavao o ovim zbivanjima, to mi se sve vjerojatnijim inilo da su Hughes de Payens i grof od Champagne, tijekom hodoaa 1104. godine, postali svjesni zapanjujue mogunosti da je Koveg Saveza skriven negdje u unutranjosti Brda Hrama. Ako je doista bilo tako, razmiljao sam, nije li jednako vjerojatno da su tada odluili pokuati pronai sveti predmet? Nije li to moglo objasniti odlunost kojom je devet vitezova 1119. godine preuzelo nadzor nad Brdom Hrama, kao i mnoge druge neobinosti u njihovu ponaanju tijekom prvih godina postojanja Reda? Potporu za takvo zakljuivanje pronaao sam u studiji Emme Jung o gralskoj legendi. Psihoanalitiarka izjavljuje da je okupacija Jeruzalema u dvanaestom stoljeu barem djelomice bila nadahnuta uvjerenjem da je taj grad skrivao neku monu, svetu i neizmjerno dragocjenu relikviju. Emma Jung dalje komentira: Ova duboko ukorijenjena zamisao o skrivenom blagu potvrdila je injenicu da je poziv na osloboenje Svetoga groba naiao na snaan odjek [i] da je bio motiv za kriarske ratove, ako ne i njihov stvarni povod. Nije bilo dragocjenijeg i svetijeg blaga od Kovega Saveza, koji je u stoljeu neobine opsjednutosti vjerskim relikvijama mogao predstavljati nagradu nad nagradama. Stoga mi se nije inilo samo moguim, nego i vrlo vjerojatnim, da su Hughes de Payens i njegov prijatelj grof od Champagne doista eljeli pronai Koveg Saveza, a kako bi postigli taj cilj, osnovali su templarski red i preuzeli nadzor nad Brdom Hrama. Ako je doista bilo tako, tada su se njihovi napori izjalovili. U dvanaestom stoljeu, kako je izjavio jedan strunjak, "vrijednost glasovite

relikvije bila je neprocjenjiva". Uz to, tako dragocjen predmet kakav je bio Koveg Saveza, donosio je vlasniku neizmjernu mo i ugled. Iz toga je slijedilo da bi ga templari, ako su ga pronali, zasigurno trijumfalno donijeli u Europu. Budui da se to nije dogodilo, bio sam slobodan zakljuiti da ga nisu uspjeli pronai. Pa ipak, sudei po glasinama, templari su doista neto pronali tijekom svog sedmogodinjeg intenzivnog iskopavanja na podruju Brda Hrama. Nijedna od tih glasina ne posjeduje nikakvu akademsku vrijednost, no neke su bile prilino zanimljive. Prema jednom tajanstvenom djelu, iji je autor pokuao objasniti stvarnu prirodu templarskog djelovanja u Jeruzalemu izmeu 1119. i 1126. godine: Stvarni zadatak devetorice vitezova bio je provesti istraivanja na tom podruju, kako bi pronali odreene relikvije i rukopise, koji su sadravali samu bit drevnih egipatskih i judaistikih predaja, od kojih neke vjerojatno potjeu iz Mojsijeva vremena...Nema sumnje da su [templari] uspjeno zavrili ovu misiju, i da se znanje pribavljeno tijekom njihovih istraivanja prenosilo usmenom predajom u tajnim krugovima unutar Reda. Nije ponuen nijedan dokaz kao potvrda ove privlane izjave. Meutim, isti izvor spominje ime na koje sam u svome istraivanju naiao nekoliko puta. Naime, navodi se da je sv. Bernard od Clairvauxa (jo jednom bez dokaza koji bi to potvrdio) poslao devetoricu vitezova u Jeruzalem. Ve mi je otprije bilo poznato da je sv. Bernard bio roak jednog od devetorice osnivaa templarskog reda. Takoer sam znao da se 1112. godine pridruio cistercitskom redu, da je 1115. godine postao opat, te da je 1119., kada su prvi templari stigli u Jeruzalem, zauzimao vrlo visoko mjesto u francuskim klerikalnim krugovima. Smatrao sam stoga kako bi bilo vrlo nerazborito odmah odbiti mogunost da je Bernard imao ulogu u planiranju njihove misije. U to sam se uvjerio prouavajui povijest Reda nakon prvih sedam godina njegova postojanja.

Razmjena? Krajem 1126. godine Hughes de Payens iznenada je napustio Jeruzalem i vratio se u Europu u pratnji Andrea de Montbarda, ujaka sv. Bernarda. Vitezovi su stigli u Francusku 1127. godine, a u sijenju 1128. sudjelovali na sinodi u Troyesu, najznaajnijem dogaaju u ranoj povijesti templara. Sinoda je sazvana iskljuivo zato da se pribavi slubeno crkveno priznanje templarskog reda. Ovaj znaajan sastanak bio je zanimljiv iz triju razloga. Kao prvo, odran je u rodnome gradu pjesnika koji je poslije izmislio Sveti gral; kao drugo, njime je u svojstvu tajnika predsjedao sv. Bernard, i tree, upravo je Bernard za trajanja sinode sastavio slubeno pravilo templarskog reda koje e, od tada nadalje, odreivati njegov razvitak i napredak. Ako su moje sumnje bile opravdane, ini se da su devetorica vitezova isprva bili potpuno zauzeti iskopavanjima na podruju Brda Hrama u Jeruzalemu. to god da su tamo otkrili, do 1126. postalo im je jasno da nee pronai glavni predmet svoje potrage, Koveg Saveza. Ova ih je spoznaja potaknula da razmisle o svojoj budunosti. Izgubivi svoj raison d'etre, jesu li jednostavno trebali prestati postojati kao Red? Povijest pokazuje da je Red 1126. godine doista trpio krizu identiteta. Ona je prevladana, te su templari nastavili djelovati, uz snanu potporu sv. Bernarda. Na sinodi u Troyesu on je sastavio njihovo pravilo i postigao punu suglasnost Crkve za irenje Reda. Poslije je, u nizu propovijedi i panegirika poput De laude novae militiae (U slavu novoga vitetva), Bernard zduno promicao mladi Red, koristei se vlastitim ugledom i utjecajem kako bi zajamio njegov uspjeh. Rezultati su bili spektakularni. Novaci su pristizali iz svih dijelova Francuske, a poslije i iz drugih dijelova Europe. Bogati pokrovitelji obasipali su Red darovima u novcu i zemlji, nakon ega je ubrzo stekao i politiku mo. Do kraja dvanaestog stoljea Red je postao nevjerojatno bogat, razvivi sofisticirani meunarodni bankarski sustav i stekavi posjede diljem poznatog svijeta. Templari su, u vrlo stvarnom smislu, sve postignuto dugovali intervenciji sv. Bernarda na crkvenoj sinodi u Troyesu 1126. godine, kao i njegovoj svesrdnoj pomoi i potpori u godinama koje su uslijedile. Je

li ovu ulogu u uzdizanju templarskog reda odigrao voen istim altruizmom, ili su mu zauzvrat templari neto dali? Imajui na umu da je tridesetih godina dvanaestog stoljea Francuska doivjela tajanstven i iznenadan procvat gotike arhitekture, da je Bernard bio glavni pokreta irenja gotike formule, te da su u to vrijeme kruile glasine da su templari u Jeruzalemu dobili pristup nekom tajnom i drevnom izvoru znanja, morao sam se zapitati nije li doista posrijedi bila razmjena. Valja naglasiti kako vitezovi posve sigurno nisu uspjeli pronai Koveg Saveza. No, to ako su tijekom iskopavanja na Brdu Hrama otkrili svitke, rukopise, planove ili neke druge dokumente koji su se odnosili na Salomonov hram? to ako su njihova otkria ukljuivala izgubljene tajne geometrije, propocije, ravnotee i harmonije, koje su u drevnim vremenima bile poznate? I konano to ako su templari te tajne podijelili sa sv. Bernardom, iz zahvalnosti za njegovu oduevljenu potporu. Ove pekulacije nisu bile posve bez osnove. Naprotiv, templari su, medu ostalim vjetinama kojima su se isticali, bili poznati i kao osobiti graditelji. Godine 1139. papa Inocent II. (iju je kandidaturu zduno podupirao sv. Bernard), dodijelio je Redu jedinstven privilegij pravo graenja vlastitih crkava. Ovaj su privilegij templari svojedobno iskoristili u najveoj moguoj mjeri: prekrasne crkve, esto krunoga oblika, poput crkve Temple u Londonu, postale su glavnim obiljejem templarskog djelovanja. Vitezovi su bili poznati i po svojim vojnim graevinama. Njihovi zamkovi u Palestini bili su iznimno matovito planirani i gotovo neprobojni. Jedna od najdojmljivijih templarskih utvrda bio je Atlit (Chateau Pelerin ili Zamak hodoasnika), koji je 1218. godine izgradio etrnaesti veliki metar Reda, Vilim iz Chartresa - ije ime razotkriva jo jednu vezu s velianstvenom gotikom katedralom. Smjeten juno od Haife i s tri strane okruen morem, Atlit je bio opskrbljen vodom, ureenim vonjacima i povrtnjacima, te je ak posjedovao vlastitu luku, brodogradilite i pristanite dugo 600 metara. Saraceni su ga esto opsjedali, ali ga nikada nisu uspjeli osvojiti. Atlit je mogao smjestiti ak etiri tisue ljudi. Njegovi masivni zidovi, koji su poivali na veoma dubokim temeljima, bili su visoki trideset metara, a debeli pet metara - te sagraeni tako dobro da su i danas uglavnom

netaknuti. Arheolog C. N. Johns provodio je opsena iskopavanja na tome mjestu 1932. godine. Zakljuio je da su graditeljske vjetine templara bile zapanjujue napredne u usporedbi sa srednjovjekovnim, pa ak i suvremenim standardima. Templari su nairoko gradili i u Jeruzalemu, gdje se na Brdu Hrama nalazio njihov stoer sve dok 1187. godine grad osvojio muslimanski voa Saladin. Saznao sam da je 1174. godine u Jeruzalem hodoastio njemaki redovnik Teodorik, kojom prilikom je izvijestio kako su sve zgrade u sklopu Kupole na Stijeni jo uvijek "u posjedu templarskih vojnika". On dodaje: [Templari] su smjeteni u ovim i drugim zgradama u njihovu vlasnitvu...Ispod njih nalaze se staje koje je neko podignuo kralj Salomon...sa svodovima, lukovima i krovovima najrazliitijih oblika...Prema naim procjenama, u njima se nalazi deset tisua konja s konjuarima. Staje, meutim, nije podignuo Salomon, nego su izgraene tijekom vladavine Heroda Velikog (otprilike u Kristovo doba). Svodovi, lukovi i krovovi bili su zapravo djelo samih templara, koji su znatno proirili ove podzemne dvorane i prvi put ih upotrijebili za smjetaj konja. Teodorikovo svjedoanstvo o stanju na Brdu Hrama 1174. godine nastavlja se ovim rijeima: Na drugoj strani palae [odnosno damije Al-Aqsa] templari su sagradili novu kuu, ija visina, duina i irina, te svi njezini podrumi i kuhinje, stubita i krov, uvelike nadilaze obiaje ove zemlje. Doista, krov je toliko visok da mi, ako spomenem kolika je zapravo njegova visina, nitko tko to uje nee vjerovati. "Nova kua" o kojoj je 1174. godine govorio Teodorik, bila je naalost sruena 1950., tijekom obnova koje su na Brdu Hrama poduzele muslimanske vlasti. Svjedoanstvo njemakog redovnika bilo je samo po sebi vrijedno, a najvie zbog neskrivenog ushienja. Oito je redovnik templarske graditeljske vjetine smatrao gotovo natprirodno naprednima, te su ga posebno zadivili visoki krovovi i lukovi. Zakljuio sam kako nije tek puka sluajnost da su visoki krovovi i lukovi bili glavno obiljeje

gotike arhitektonske formule, u obliku u kojem je ona izraena u Chartresu i drugim francuskim katedralama iz dvanaestog stoljea, katedralama koje su neki strunjaci smatrali "znanstveno...daleko iznad standarda koje je nametalo znanje tog razdoblja". Sve me ovo odvelo natrag do sv. Bernarda iz Clairvauxa. Poblie prouivi ono to sam ve znao o njegovu ivotu i zamislima, mogao sam samo potvrditi da je Bernardov utjecaj na ikonografiju gotikih katedrala bio golem, iako posredan, a oitovao se uglavnom u skupinama kipova i prozorima s obojenim staklima, iji su nastanak nadahnule njegove propovijedi i zapisi. Doista, za ivota Bernard se opetovano protivio nepotrebnom mnoenju slika, izjavivi: "Ne smije biti ukrasa, samo je proporcija vana". Ovo naglaavanje proporcije, sklada i ravnotee u arhitekturi bilo je klju tajanstvene magije gotike. Kako sam se bolje upoznao s razmiljanjima sv. Bernarda, shvatio sam koliko je dubok bio njegov utjecaj na izgled katedrale u Chartresu, kao i drugih crkava. U tim velianstvenim graevinama uvoenje tehnikih inovacija, poput rebrastih svodova i iljastih lukova, omoguilo je graditeljima da geometrijskim savrenstvom izraze sloene religiozne ideje. Doista, ini se da su se u gotici dvanaestog stoljea vjera i arhitektura stopile u jedno, oblikujui novu sintezu. Tu je sintezu prizvao sam sv. Bernard kada je upitao: "to je Bog?" i na svoje retoriko pitanje odgovorio zapanjujuim rijeima: "Onje duljina, irina, visina i dubina." Gotika arhitektura roena je 1134. godine, kada je zapoela izgradnja sjevernoga tornja katedrale u Chartresu. To, meutim, nije bila sluajnost. U godinama koje su neposredno prethodile 1134. Bernard je razvio intimno prijateljstvo s Geoffreyjem, biskupom Chartresa, nadahnjujui ga "neobinom zanesenou" gotikom formulom i "gotovo svakodnevno se savjetujui s graditeljima". Za moje je istraivanje od posebno velikog znaenja bila injenica da su "godine koje su neposredno prethodile 1134." bile takoer godine neposredno nakon sinode u Troyesu, na kojoj je sv. Bernard pribavio slubeno crkveno priznanje Reda siromanih vitezova Krista i Salomonova hrama. Povjesniari nikada nisu uspjeli ponuditi prihvatljivo objanjenje za tako nagli procvat gotike arhitekture u Francuskoj tridesetih godina dvanaestog stoljea. Sada su se moje prijanje pretpostavke o

templarima, koji su u tome mogli sudjelovati, inile posve vjerojatnima. Ponovno pregledavajui sav dokazni materijal koji sam uspio prikupiti, bio sam spreman povjerovati da su templari na Brdu Hrama doista otkrili neko skrovite drevnoga znanja o graditeljskim vjetinama, te da su ono to su saznali prenijeli sv. Bernardu, iz zahvalnosti za njegovu potporu. Zanimanje templara za Koveg Saveza, te njihove veze s Wolframom i Chartresom, moglo je, zakljuio sam, imati veze i s dvije tajanstvene "poruke", od kojih je jedna bila uklesana na sjevernom trijemu katedrale, a druga skrivena u Parsifalu. Te su "ifrirane poruke" moda upuivale na Etiopiju, kao posljednje prebivalite Kovega Saveza. Pitanje koje sam sada morao postaviti bilo je: to je templare moglo navesti na zakljuak da je presveta relikvija (koju nisu uspjeli pronai tijekom sedmogodinjih iskopavanja u Jeruzalemu) zapravo bila odnesena u Etiopiju? Uvidio sam da je mogui odgovor leao u samom Jeruzalemu gdje je dvadeset pet godina boravio etiopski kraljevi, prije nego to se 1185. vratio u svoje kraljevstvo i preuzeo vlast. Nakon vie od deset godina Wolfram je poeo pisati svog Parsifala, a u isto su vrijeme zapoeli radovi na sjevernom trijemu katedrale u Chartresu.

Etiopski kraljevi u Jeruzalemu Kraljevi koji je toliko dugo vremena proveo u progonstvu u Jeruzalemu zvao se Lalibela. Zainteresirao sam se za njega zbog "pisma sveenika Ivana" iz 1165. godine, koje sam spomenuo u prethodnom poglavlju. Znao sam da je 1177. godine papa Aleksandar III. i sam uputio pismo "sveeniku Ivanu", kao odgovor na zahtjev "sveenikovih" poslanika za ustupanjem oltara i kapele u crkvi Svetoga groba u Jeruzalemu. Prema navodima iz Encyclopaedia Britannica "jedina stvarna osoba" na koju se moglo odnositi papino pismo bio je etiopski kralj. Naravno, zapitao sam se koji je kralj mogao sjediti na etiopskom prijestolju 1177. godine. Istraujui dalje, otkrio sam daje to bio ovjek imena Harbay, te da zahtjev za ustupanjem oltara i kapele nije bio odobren njemu, nego njegovu nasljedniku Lalibeli.

Ni Harbay ni Lalibela nisu vodili podrijetlo od vladara, koji su navodno preko Menelika I. potjecali od kralja Solomona i kraljice od Sabe. Oni su, naime, pripadali uzurpatorskoj dinastiji Zagwe, koja je vladala Etiopijom od 1030. do 1270. godine, kada su se salomonidi konano vratili na prijestolje. Danas se o tom razdoblju etiopske povijesti malo toga pouzdano zna. No, uspio sam ustvrditi da je salomonidska linija bila prekinuta oko 980. godine, te da je taj coup d'etat uinila plemenska poglavarica Gudit, koja se priklonila idovskoj vjeri, a izgleda da joj je najvea elja bila zatiranje kranstva. U svakom sluaju, ona je napala drevni grad Aksum, unitivi ga gotovo do temelja, i pogubivi njegova salomonidskog vladara. Dva su kraljevia takoer ubijena, a trei se uspio spasiti pobjegavi u pokrajinu koja se zvala Shoa, na krajnjem jugu zemlje, gdje se oenio i dobio potomstvo, te tako osigurao opstanak stare dinastije, iako u manje povoljnim okolnostima. Gudit je bila na elu velikog plemenskog saveza poznatog pod imenom Agaw - odakle su potjecali i Falai, uroeniki crni etiopski idovi. Iako se ne moe sa sigurnou ustvrditi je li Gudit za sobom ostavila izravnog nasljednika, povjesniari se slau da je pedeset godina nakon njezine smrti veina sjeverne Etiopije bila ujedinjena pod vladarima Zagwe, koji su poput nje vodili podrijetlo od plemena Agaw. U svojim je poecima ova dinastija - poput Gudit - mogla biti idovska. Ako je tome tako (to nije dokazano), zasigurno se obratila na kranstvo mnogo prije roenja kraljevia Lalibele - roenog oko 1140. godine u planinskom gradiu Rohi, u dananjoj pokrajini Wollou. Lalibela, mlai polubrat kralja Harbaya, bio je izgleda predodreen za velike stvari ve od trenutka kada je njegova majka ugledala kako ga okruuje gust roj pela dok je leao u kolijevci. Prema starom vjerovanju da ivotinje mogu pretskazati budunost vanih linosti, legenda govori da je majku obuzeo proroanski duh te je uzviknula:"Lalibela." To doslovno znai "pele priznaju njegovo vrhovnitvo." Tako je kraljevi dobio ime. Proroanstvo sadrano u tom imenu obuzelo je Harbaya strepnjom za vlastito prijestolje, te je pokuao ubiti Lalibelu dok je bio jo posve malo dijete. Prvi je pokuaj propao, ali sljedeih su nekoliko godina nastavljeni progoni, koji su kulminirali podmetanjem smrtonosnog otrova zbog ega je mladi kraljevi pao u

katatono stanje. Etiopske legende kazuju da je to stanje trajalo tri dana, za koje su vrijeme Lalibelu aneli odveli do prvog, drugog i treeg neba. Tamo mu se pak obratio sam Svevinji i rekao mu neka se ne boji ni za svoj ivot ni za buduu vladavinu. Objavljena mu je Svrha, zbog ega je primio i pomazanje. Nakon to se probudio iz transa, pobjegao je iz Etiopije i potraio utoite u Jeruzalemu. Mogao je biti siguran, naime, da e se, kada za to doe vrijeme, vratiti u rodnu Rohu kao kralj. Dapae, bilo mu je sueno da tamo sagradi mnoge prekrasne crkve, crkve kakve svijet nikada prije nije vidio. Bog je dao Lalibeli i detaljne upute na koji e nain graditi crkve, kakav e oblik svaka od njih imati, mjesta gdje e se nalaziti, pa ak i izgled njihovih unutarnjih i vanjskih ukrasa. Legenda i povijest spojile su se ovdje u dobro sauvanom zapisu: Lalibela je zaista proveo dugo godina u jeruzalemskom progonstvu, dok je njegov polubrat Harbay sjedio na etiopskom prijestolju. To je progonstvo, kako sam shvatio, zapoelo oko 1160. godine, kada je Lalibeli bilo dvadesetak godina, a zavrilo 1185. godine, kada se pobjedonosno vratio u svoju zemlju, svrgnuo Harbaya i proglasio se kraljem. Od toga datuma nadalje postoje vjerodostojni zapisi o njegovoj vladavini, kojaje trajala do 1211. godine. Stolovao je u Rohi, svojem rodnom gradiu, koji je tada njemu u ast preimenovan u "Lalibela". Tamo je, vjerojatno zbog ispunjenja legendarnog vienja, gotovo odmah zapoeo izgradnju jedanaest velianstvenih monolitnih crkava, isklesanih izravno iz vulkanskih stijena (i sam sam 1983. godine, nakon posjeta Aksumu, imao priliku razgledati te crkve i uvjeriti se da su one i danas mjesta hodoaa). Lalibela nije zaboravio svoj dvadeset petogodinji boravak u Svetoj zemlji - ija je mnoga obiljeja pokuao prenijeti u Roha-Lalibelu. Primjerice, rijeka koja prolazi kroz gradi preimenovana je u "Jordan"; jedna od jedanaest crkava -Beta Golgotha - oponaala je crkvu Svetoga groba u Jeruzalemu; jedno je oblinje brdo nazvano Debra Zeit (Maslinska gora), kao podsjetnik na mjesto Kristova uhienja. Ne zadovoljivi se tek pretvaranjem svoga gradia u "Novi Jeruzalem", etiopski je kralj sve vrijeme svoje vladavine teio odravanju bliskih veza s Jeruzalemom. No, kako sam otkrio, to nije bilo nita novo. Jo od kraja etvrtog stoljea, sveenstvo Etiopske pravoslavne crkve bilo je trajno smjeteno u Svetom gradu. Upravo je elja da se uvrsti

ta prisutnost navela Harbaya da zatrai papu Aleksandra III. da mu odobri ustupanje oltara i kapele u crkvi Svetoga groba. No, od toga nije bilo nita - osim to je papa 1177. godine uputio prilino neodreen odgovor na Harbayev zahtjev. Deset godina poslije, dodue, zbila su se dva znaajna dogaaja: godine 1185. Lalibela je osvojio etiopsko prijestolje, a 1187. godine Saladin je protjerao kriare iz Svete zemlje i natjerao etiopsku zajednicu u Jeruzalemu da, zajedno s istonim kranima, pobjegnu na Cipar. Kraljevski ljetopisi svjedoe kako je Lalibela, duboko uznemiren ovakvim razvojem dogaaja, 1189. godine naredio svojim poslanicima neka nagovore Saladina da Etiopljanima dopusti povratak, i prvi put im dodijeli njihovo vlastito svetite - kapelu Otkria kria u crkvi Svetoga groba. S vremenom su te privilegije izgubljene, a abesinski su hodoasnici bili obvezani moliti se na krovu kapele - gdje su osnovali samostan. Meutim, u njihovu su posjedu ostale dvije crkve u Jeruzalemu, kao i povea patrijarija smjetena u srcu Staroga grada, u blizini crkve Svetoga groba. Lalibelina je vladavina, s obzirom na vanjsku i unutranju politiku, kao i za arhitekturu te duhovni razvoj predstavljala vrhunac moi i dostignua dinastije Zagwe. Nakon njegove smrti nastupilo je razdoblje naglog propadanja. Konano, godine 1270. njegov je unuk Naakuto Laab bio prisiljen odrei se prijestolja u korist Yekuno Amlaka - vladara koji je tvrdio da vodi podrijetlo od Salomona. Odonda pa sve do svrgnua Haila Selassija tijekom komunistike revolucije 1974. godine, svi su etiopski vladari pripadali kraljevskoj lozi, koja je preko Menelika I. vodila do jeruzalemskog kralja Salomona.

Model sluajnosti Lalibelina uvena vladavina savreno se uklapala u model "sluajnosti", koji ju je povezivao s kriarskim ratovima, templarima i zbivanjima u dvanaestom stoljeu: Na samom poetku dvanaestog stoljea (tonije 1099., posljednje godine jedanaestog stoljea) Jeruzalem su osvojili kriari.

 1119. godine, devetorica osnivaa templarskoga reda - od kojih su svi bili francuski plemii - stigli su u Jeruzalem i smjestili se na podruju izvornog Salomonovog hrama. 1128. godine, sv. Bernard iz Clairvauxa ishodio je slubeno priznanje templarskoga reda na crkvenoj sinodi u Troyesu. 1134. godine, zapoeli su radovi na sjevernom tornju katedrale u Chartresu, prvom primjeru gotike arhitekture. 1145. godine, u Europi se prvi put spominje "sveenik Ivan". 1160. godine, kraljevi Lalibela, budui etiopski vladar, stigao je u Jeruzalem bjeei pred progonima svoga polubrata Harbaya (koji je tada zauzeo prijestolje). 1165. godine, Europomje poelo kruiti pismo naslovljeno na "razne kranske kraljeve", iz ijeg se sadraja zakljuuje da ga je napisao sveenik Ivan i u kojemu se velia njegova vojska, bogatstvo i mo. 1177. godine, papa Aleksandar III. poslao je odgovor na odnosno pismo ali, to je vrlo znaajno, u njemu se osvre na sadraj druge, neto poslije iznesene molbe - na zahtjev sveenika Ivana da mu se ustupi oltar u crkvi Svetoga groba u Jeruzalemu. Izgleda da su taj zahtjev postavili "sveenikovi" poslanici, koji su se obratili papinom osobnom lijeniku Filipu tijekom njegova boravka u Palestini. ("Sveenik Ivan", koji je zatraio ovaj ustupak, mogao je biti samo Lalibelin polubrat Harbay, koji je 1177. godine jo uvijek sjedio na etiopskom prijestolju.) 1182. godine, prvi se put u literaturi (pa i u povijesti) spominje Sveti gral, i to u nedovrenoj poemi Chretiena de Troyesa. 1185. godine, kraljevi Lalibela odlazi iz Jeruzalema i vraa se u Etiopiju, gdje uspjeno svrgava Harbaya i zauzima prijestolje. Ubrzo nakon toga zapoinje gradnju velianstvenih crkava u svojoj prijestolnici Rohi - koja je poslije, njemu u ast, preimenovana u "Lalibela". 1187. godine, Jeruzalem osvajaju muslimanske snage sultana Saladina. Kriari su prisiljeni na bijeg, zajedno s lanovima etiopske zajednice - koji su na Cipru pronali privremeno utoite. (Neki su templari takoer otili na Cipar - zaista, nakon pada

Jeruzalema, vitezovi su kupili otok, koji im je neko vrijeme sluio kao sjedite.) 1189. godine, poslanici kralja Lalibele uspijevaju nagovoriti Saladina da dopusti Etiopljanima povratak u Jeruzalem i dodijeli im privilegiju, koju dotada nikada nisu uivali, a koju je 1177. godine od pape zatraio i Harbay - naime, kapelu i oltar u crkvi Svetoga groba. Izmeu 1195. i 1200. godine Wolfram von Eschenbach zapoeo je pisati Parsifal, nastavljajui se na ranije djelo Chretiena de Troyesa i transformirajui Gral u Kamen, uvodei u priu mnoge etiopske elemente, te esto spominjui ne samo sveenika Ivana nego i templare. U isto su vrijeme zapoeli radovi na sjevernom trijemu katedrale u Chartresu, gdje se nalaze prikazi etiopske kraljice od Sabe, Grala (koji sadri Kamen) te Kovega Saveza. Templari, gotika arhitektura, Sveti gral i spoznaja da negdje na svijetu kraljuje moni neeuropski kranski kralj zvan sveenik Ivan sve su to, dakle, bili proizvodi dvanaestoga stoljea. U istom se stoljeu, neposredno prije zavretka Parsifala i izgradnje sjevernoga trijema katedrale u Chartresu, budui kranski kralj Etiopije - Lalibela - vratio u svoju domovinu kako bi, nakon dvadeset pet godina jeruzalemskog progonstva, vratio svoje prijestolje. inilo mi se, nakon svega to sam saznao, da je spomenute dogaaje povezivao zajedniki imbenik, povijesti nepoznat a moda ak i namjerno prikriven. Potvrdni bi dokazi o templarskoj potrazi za izgubljenim Kovegom Saveza, najprije u Jeruzalemu, zatim i u Etiopiji, mogli razotkriti tu skrivenu, nedostajuu kariku u sloenom lancu meusobno povezanih dogaaja, ideja i osoba, koje sam uspio identificirati. Znao sam da sam doao do kraja onoga dijela svoje potrage koji se odnosio na Jeruzalem. Ali, to je s Etiopijom? Da li je postojao ikakav dokaz o tome da je upravo potraga za Kovegom dovela templare u Etiopiju - i da su moda poslije odluili da rezultate ove potrage ifrira Wolfram s pomou tajanstvene simbolike svoga "kamena zvanog Gral"?

"Ti izdajniki templari..." Prvo je otkrie nastupilo kada sam pribavio engleski prijevod pisma, koje je navodno 1165. godine sveenik Ivan uputio raznim kranskim kraljevima. Za razliku od pisma pape Aleksandra III. poslanog 1177. godine sveeniku Ivanu (ono je, kako sam tada saznao, bio namijenjeno Lalibelinom polubratu Harbayu), znanstvenici su pismo iz 1165. godine uzimali s velikom rezervom. Njegovo je datiranje bio autentino, ali je bilo malo vjerojatno da ga je mogao napisati netko tko je polagao pravo na naslov "sveenik Ivan", zbog ega se smatra krivotvorinom. Kada sam ga proitao, shvatio sam i zato. Povjeruje li se autoru toga pisma, u njegovu su kraljevstvu, izmeu ostaloga, ivjeli "divlji zeevi veliki poput ovaca"; "ptice zvane grifi, koje u svoje gnijezdo s lakoom mogu ponijeti i vola ili konja"; "rogati ljudi s jednim okom naprijed i tri ili etiri na leima"; "ljudi, koji imaju konjska kopita"; "strijelci, koji od glave do struka izgledaju poput ljudi, a od struka nanie poput konja"; "izvor mladosti"; "pjeano more" u kojemu se "svaki komad stijene...pretvara u drago kamenje"; "drvo ivota"; "sedmoglavi zmajevi" i tako dalje. Izgleda da se gotovo svako mitsko stvorenje ili predmet mogao nai u zemlji sveenika Ivana. No, gdje se ta zemlja tono nalazila, iz pisma se ne moe razabrati - osim iz nejasnog spominjanja "mnogih Indija", koje sam spomenuo u prolom poglavlju (to se, kako sam sada doznao, najvjerojatnije odnosilo na Etiopiju a ne na indijski potkontinent). Ukratko, meu mnogim fantastinim stvorenjima ivjele su i ostale ivotinje, koje su pripadale stvarnom svijetu, primjerice "slonovi" i "jednogrbe deve", te ivotinje sa "samo jednim rogom", to je zvualo veoma nalik nosorozima - to vie to su oito ponekad znali "ubijati i lavove". Zbog ovakvih pojedinosti zapitao sam se nije li autor pisma bio vie od obinog prevaranta - moda je, naime, zaista dobro poznavao Etiopiju (gdje se, naravno, mogu nai i deve, slonovi, lavovi i nosorozi). Uoio sam da se spominje i "kralj Aleksandar Makedonski", i to u kontekstu koji ga povezuje s "Gogom i Magogom". To me zainteresiralo jer sam se prisjetio da je drevni etiopski rukopis Lefafa Sedek, koji navodno nije bio poznat izvan granica Abesinije sve do devetnaestoga

stoljea, Aleksandra, Goga i Magoga spominjao u gotovo identinom kontekstu. Zainteresirala me i tvrdnja sveenika Ivana da u njegovu kranskom kraljevstvu ive i mnogi idovi - koji su, izgleda, uivali vrstu autonomije te s kojima su esto ratovali. Ovo se poklapalo s injenicama iz etiopske povijesti, naime, nakon idovske uzurpacije prijestolja u desetom stoljeu i vladavine Gudit (koja je privremeno sruila Salomonidsku dinastiju) uslijedilo je nekoliko stotina godina sukoba izmeu etiopskih idova i krana. I unato mnogim nestvarnim i oito neistinitim navodima, nisam bio spreman prihvatiti da je itavo pismo bilo prijevara. Nadalje, izgledalo mi je kao da mu je prvenstvena namjera bila ostaviti dojam na europske monike i zastraiti ih. S obzirom na to, uoio sam da se osobito esto govori o veliini sveenikovih oruanih snaga-primjerice: Imamo...etrdeset dvije utvrde, najjae i najljepe na cijelome svijetu, te mnotvo ljudi koji ih brane, naime, deset tisua vitezova, est tisua samostrijelaca, petnaest tisua strijelaca, te etrdeset tisua konjanika...Kada odlazimo u boj...znamo da pred nama koraa etrdeset tisua sveenika i jednak broj vitezova. Nakon njih dolazi dvjesto tisua pjeaka, da ne spominjem i opskrbna kola, te slonove i deve koji nose oruje i streljivo. Ovo je nedvojbeno bio ratniki govor, ali ono to najvie upada u oi jest da se, na posebno neprijateljski nain, spominju templari. U dijelu pisma, koji je najvjerojatnije bio namijenjen kralju Francuske govori se: Meu vama ima Francuza, od vaega podrijetla i u vaoj pratnji, koji uruju sa Saracenima. Vi se na njih oslanjate i vjerujete im, traei i primajui pomo od njih, iako su varalice i izdajnici., .zato budite hrabri i odluni i, preklinjem vas, ne zaboravite pogubiti te izdajnike templare. Razmatrajui ovaj zloslutni prijedlog u vezi s ostatkom ovog neobinog pisma, zapitao sam se: Koji je kandidat za ulogu sveenika Ivana 1165. godine mogao biti voen eljom da zaplai europske

monike, razmeui se veliinom vlastitih oruanih snaga, te da ocrni samo vitezove templare i zatrai da budu "pogubljeni"? Odgovor koji mi se nametnuo glasio je: Harbay, koji je u to vrijeme, kao vladar iz obitelji Zagwe, sjedio na prijestolju Etiopije, te koji je, kako sam ve uoio, posve sigurno 1177. godine primio pismo pape Aleksandra III., naslovljeno na sveenika Ivana. Jedan od razloga zbog kojih sam istaknuo upravo Harbaya kao autora pisma iz 1165. godine bio je terminoloke prirode. Daljnjim sam istraivanjem otkrio kako su svi vladari iz obitelji Zagwe u svojim naslovima rabili etiopski izraz Jan." Taj izraz, koji potjee od rijei Jano, koja je oznaavala purpurnu togu koju su nosili samo lanovi kraljevske obitelji, oznaavao je "Kralja" ili "Velianstvo", te se lako mogao pobrkati s imenom "Ivan" (vidi u 4. poglavlju, sveenika Ivana na latinskom nazivaju "Prestre Johan", op.prev.); moda je upravo iz toga razloga (uz injenicu da su i neki vladari iz obitelji Zagwe bili sveenici) skovan izraz "sveenik Ivan". No, postojao je i jai razlog, koji je upuivao na Harbaya. On je, naime, 1165. godine imao mnogo politikih problema. U to je vrijeme njegov nelojalni polubrat Lalibela (koji e ga poslije i svrgnuti) ve pet godina bio u jeruzalemskom progonstvu - dovoljno dugo, pretpostavljao sam, da upozna templare te da meu nekima od njih stekne i prijatelje. Moda je ak i zamolio templare da mu pomognu svrgnuti Harbaya, a ovaj je, moe biti, naslutio urotu. Takav scenarij, mislio sam, i nije bio toliko nevjerojatan. Neto kasniji zahtjev, koji su papi uputili "asni ljudi" iz kraljevstva "sveenika Ivana", za ustupanjem crkve Svetoga groba, pokazivao je da je Harbay esto slao svoje poslanike u Jeruzalem; ti su poslanici mogli saznati za urotu koju su 1165. godine kovali Lalibela i templari. Ako se sve zaista ovako dogaalo, onda bi se time mogao objasniti zlokoban prijedlog o tome kako bi bilo poeljno da francuski kralj odmah da pogubiti "izdajnike templare" (koji su u to vrijeme jo uvijek veinom bili Francuzi). Tako su "pismo sveenika Ivana" - barem prema oVoj hipotezi - najvjerojatnije zamislili Harbayevi poslanici u Jeruzalemu kako bi osujetili tajni sporazum izmeu templara i kraljevia Lalibele. Ovakvo je razmiljanje u svakom sluaju bilo privlana, no ujedno i opasna pekulacija. Nerado bih i dalje podupirao to gledite, da

poslije nisam otkrio kako se iz odreenih dijelova Parsifala moe zakljuiti da su templari doista stupili u slian savez s Lalibelom, savez kojega se Harbay uasavao.

"Daleko u unutranjosti Afrike..." Napisan nekoliko godina nakon to je Lalibela nasilno svrgnuo Harbaya s etiopskog prijestolja, Parsifal je umnogome izravno upuivao na templare - koji su, kao to sam ve naglasio, bili prikazivani kao lanovi Drube Grala. Osobito me zaokupilo neto to je Wolfram vie puta spomenuo, naime, da su templari povremeno odlazili u prekomorske misije - koje su bile izrazito tajne, a namjera im je bila ojaati politiki utjecaj. Primjerice: Na Gralu je vien natpis koji je govorio da svaki templar, koji bi se Bojom voljom naao meu stranim narodom...mora [im] zabraniti da ga pitaju za ime ili podrijetlo, ali im mora pomoi da steknu svoja prava. Kada bi mu takvo pitanje bilo postavljeno, ljudi ga vie ne bi smjeli zadravati na tom mjestu. Ili: Ako bi zemlja izgubila svoga gospodara i ljudi u tome prepoznali Boje djelo, te bi u Drubi Grala potraili novoga gospodara, molbe bi im bile usliane...Bog potajno alje ljude. Sve je ovo zvualo vrlo zanimljivo, ali moju je pozornost doista zaokupio odlomak koji je sadravao podui monolog jednog od lanova Drube Grala, koji je, izmeu ostalog, govorio i o putovanju "daleko u unutranjost Afrike...dalje od Rohasa " Otkrio sam da su znanstvenici pokuavali "Rohas" izjednaiti s mjestom Rohitscher Berg u Saangau Styriji. Meutim, to mi je izgledalo potpuno nevjerojatno: naime, uope se ne uklapa u kontekst spomenute Afrike, a ni sami razlozi za donoenje takvoga zakljuka nisu mi se inili uvjerljivima. Meutim, znao sam neto to strunjaci

za Wolframa na sveuilitima u Njemakoj i Engleskoj nisu ni trebali znati: Rohas je bio drevni naziv za gradi smjeten u najudaljenijim predjelima Etiopije - gradi, koji se sada zvao Lalibela, u ast velikoga kralja koji je u njemu roen i u njemu stolovao nakon svoga slavnoga povratka godine Gospodnje 1185. Ni strunjaci za srednjovjekovnu njemaku knjievnost nisu trebali znati da je prije toga taj isti Lalibela proveo etvrt stoljea u Jeruzalemu, prijateljujui s vojno-vjerskim redom, ije se sjedite nalazilo na mjestu nekadanjega Salomonovog hrama - vitezovima koji su se osobito zanimali za svakog polagatelja prava na prijestolje zemlje koja je tvrdila da posjeduje izgubljeni Koveg zbog ijeg je smjetaja Hram i bio izgraen. Pitanje koje sam trebao postaviti glasilo je: Postoji li ikakav dokaz daje Lalibela, koji je 1185. godine svrgnuo Harbaya, stigao u Etiopiju u pratnji templara? Nisam oekivao da u odgovor na to pitanje pronai tako lako. Sreom, 1983. godine, kada sam radio na knjizi za etiopsku vladu, posjetio sam gradi Lalibelu, o emu sam vodio i biljeke, koje sam sada pomno prouavao. Na svoje iznenaenje, gotovo odmah sam naiao na neto vrlo zanimljivo. Na stropu crkve Beta Mariam (jedne od mnogih svetita posveenih Mariji, majci Isusa Krista) uoio sam "izblijedjele crvene krieve nalik kriarskima". Tada sam zapisao: "Nisu nimalo slini uobiajenim etiopskim krievima - pronai neto o njihovu podrijetlu u Addis Abebi." Nainio sam ak i grubu skicu jednog od tih "kriarskih krieva" (s proirenim vrhovima). Oitoo sam ovu materiju poblie istraio, iako se toga ne sjeam: poslije sam, olovkom u boji, ispod skice zapisao i tehniki izraz croix pattee (apasti kri, op.prev.). No, 1983. godine nisam znao daje templarski simbol -prihvaen nakon slubenog priznanja reda 1128. godine na sinodi u Troyesu- bio upravo crveni croix pattee. Godine 1989. to mi je ve bilo poznato. Dapae, znao sam i to da su templari u povijesti bili poznati kao graditelji mnogih prekrasnih crkava. Neizbjeno su se poela nametati i druga pitanja. Zbog svoje osebujnosti, jedanaest crkava u Lalibeli predstavljale su arhitektonski najnaprednije graevine ikada izgraene u Etiopiji (tovie, UNESCO ih je svrstao meu svjetska uda). Osim toga, lalibelske je crkve obavijao svojevrsni veo tajne: u zemlji su postojale i druge u kamenu isklesane

crkve, no nijedna se nije mogla mjeriti s osebujnou crkava u Lalibeli. Sama ideja, a takoer graevinska vjetina i estetika, inila je monolite u Lalibeli doista jedinstvenima. Nitko od strunjaka nije uspio odgonetnuti na koji su nain bile graene, te se esto nagaalo da su za njihovo podizanje bili angairani strani graditelji. Neki su znanstvenici pekulirali i o tome da je kralj Lalibela unajmio Indijce ili egipatske kopte. Etiopske legende spominju pak anele. Meutim, doao je trenutak kada sam se morao zapitati nisu li pravi graditelji Lalibelinih crkava bili templari? Moje su biljeke iz 1983. godine opisivale zaista velianstven graevinski kompleks: Crkve (napisao sam), ta golema zdanja, ve osam stotina godina mjesta su hodoaa. Potrebno je istaknuti, dodue, da one uope nisu izgraene na tradicionalan nain, nego su iskopane i isklesane izravno iz vrste crvene vulkanske stijene na kojoj su podignute. Upravo zbog toga djeluju nadljudski - ne samo po svojoj veliini, nego i po svojoj gradnji i cjelokupnom dojmu. Potrebno ih je pomno prouiti kako bi se poela cijeniti njihova prava vrijednost. Poput srednjovjekovnih misterija, i njihova je prava priroda zavijena tajnom: neke od njih ukopane su u dubokim jamama, dok su druge skrivene u golemim stijenama. Sve su povezane zamrenim labirintom tunela, uskih prolaza, grobnica, pilja i galerija. Hladan je to, liajevima prekriven podzemni svijet, sablastan i vlaan, iju tiinu povremeno prekida prigueno odzvanjanje koraka sveenika i akona, dok obavljaju svoje bezvremene poslove. etiri su crkve potpuno samostalne graevine, koje s okolnim svijetom povezuju samo temelji. Iako se meusobno razlikuju po veliini i obliku, sve izgledaju poput golemih kamenih breuljaka, precizno oblikovanih kako bi nalikovali uobiajenim graevinama. Potpuno su izolirane unutar dubokih jaraka iskopanih oko njih, a najdojmljivija je Beta Giorghis (crkva sv. Jurja), koja stoji u velianstvenoj samoi, izolirana od svih ostalih. Via od dvanaest metara, smjetena je u sreditu duboke jame i isklesana tako da nalikuje na kri. Iznutra, nad svetitem, uzdie se besprijekorna kupola, a itavu crkvu odlikuje raskona gradnja.

Svoje biljeke iz 1983. godine - iji sam sadraj gore ukratko izniozakljuio sam sljedeim pitanjem: Izuzmemo li navodnu pomo anela, kako su tono izgraena lalibelska uda? Priznajmo, to jo uvijek nitko ne zna: tehnike koje su omoguile iskopavanje i klesanje kamena u tako golemim razmjerima i s takvim savrenstvom odavno su zaboravljene. Godine 1989., ponovno se osvrnuvi na ono to sam napisao prije est godina, postao sam neugodno svjestan injenice koliko je malo toga otkriveno. Obuzeo me snaan predosjeaj da su templari zaista mogli sudjelovati u stvaranju Lalibelinih graevina. No, nije postojao nijedan dokaz koji bi mogao potvrditi ovo gledite, osim crvenih krieva koje sam uoio na svodu crkve sv. Marije (jedne od etiriju potpuno samostalnih graevina). Pa ipak, podrijetlo ovih crkava doista je bilo obavijeno tajnom. Znanstvenici nisu mogli objasniti kako su izgraene i tko su bili njihovi graditelji. Ta je tajnovitost nalazila odjek u neobinom inzistiranju stanovnika Lalibele na tvrdnji o anelima-graditeljima. Sada sam, prouavajui svoje biljeke iz 1983. godine, otkrio i druge dimenzije ove zagonetke. U crkvi sv. Marije, zabiljeio sam, sveenik me odveo do zakrivenog ulaza u Svetinju nad Svetinjama, gdje mi je pokazao visok stup koji sam opisao ovako: Debljine ireg debla, uzdie se nad kamenim podom i nestaje visoko u tami. Potpuno je omotan vrlo starom, izblijedjelom tkaninom, na kojoj se naziru blijedi tragovi boje. Sveenik kae da je stup svet te da je natpise na njemu uklesao sam kralj Lalibela. Ovi natpisi navodno govore o tajnama gradnje crkava isklesanih iz stijene. Upitao sam ga bi li se stup mogao otkriti kako bih proitao te tajne, no sveenik se zgranuo. "Bilo bi to oskvrnue", rekao je, "pokrov se nikada ne skida". Na moju veliku sramotu, biljeke ovdje zavravaju. Naskrabao sam i neto o "kriarskim krievima" a zatim napustio crkvu sv. Marije i uputio se prema slijedeoj graevini.

Proitavi i posljednju stranicu podeblje biljenice koju sam 1983. godine svugdje nosio sa sobom, osjetio sam bijes zbog ranijeg nedostatka znatielje. U Lalibeli je bilo toliko mnogo stvari koje sam propustio temeljitije prouiti i toliko mnogo pitanja koja su zahtijevala odgovore. Pruilo mi se mnotvo zlatnih prilika, a ja sam ih propustio. Nerado sam se bacio na hrpu primarnih i sekundarnih izvora koje sam prikupio u Etiopiji. Veina ih se sastojala od preslika vrijednih, ali nebitnih akademskih spisa. Meutim, tu je bila i knjiga koja je prilino obeavala. Naslovljena Sveenik Ivan iz Indije, knjiga je bila engleski prijevod pripovijesti portugalskog poslanika u Etiopiji izmeu 1520. i 1526. godine. Ovu je opsenu knjigu, s vie od pet stotina stranica napisao otac Francisco Alvarez, a prvo je izdanje doivjela u Lisabonu 1540. godine, nakon ega ju je na engleski preveo Stanley, barun od Alderleya. Pred sobom sam imao upravo prijevod lorda Stanleyja - u prilino novom izdanju nakladnike kue Hakluyt Society iz 1961. godine. Urednici, profesori C.F.Beckingham i G.W.B.Huntingford s Londonskog sveuilita, ovako su opisali Alvareza: "Pomalo luckast...drag, obziran, osjeajan ovjek...nesputan nepotenjem putnika, koji pokuava preuveliati svoje iskustvo." Upravo su zato njegovu knjigu mnogi znanstvenici prihvaali kao "iznimno zanimljiv...neprocjenjiv, detaljan (i) veoma vaan izvor etiopske povijesti." Uz ovakve preporuke, otvorio sam 205. stranicu I. sveska, gdje Alvarez poinje svoju pripovijest o Lalibeli. Uslijedio je podugaak opis svake crkve, kojemu sam se divio zbog iscrpnog iznoenja pojedinosti jednostavnim, nedvosmislenim jezikom. Najvie me iznenadilo koliko se malo toga promijenilo u etiri i pol stoljea, koliko je prolo izmeu Alvarezovog i moga posjeta. ak je i stup u crkvi sv. Marije bio omotan istom tkaninom! Nakon iznoenja ostalih pojedinosti o crkvi portugalski je putnik dodao: "Osim toga, u poprenoj lai crkve nalazi se visok stup, omotan tkaninom, koja kao da je na sebi imala tragove voska." Spominjui injenicu da su sve crkve "podignute iz ive, vjeto isklesane stijene" Alvarez na jednom mjestu izjavljuje: Ve me umara pisati o ovim graevinama, jer mi se ini da mi, dodam li jo to, nitko nee vjerovati, te bi me mogli optuiti za

iznoenje neistina. Zbog toga se kunem Bogom, u ijoj sam moi, da je sve to sam napisao istina, da nita nisam izmislio, te da postoji jo stvari koje sam namjerno izostavio kako me ne bi teretili za lai. Tolika je bila moja elja da obavijestim svijet o ovoj raskoi. Kao dobar izvjestitelj, to je nesumnjivo bio, Alvarez je na kraju svoga posjeta - koji je, vrijedi spomenuti, uslijedio samo tri i pol stoljea nakon izgradnje crkava - razgovarao s nekima od starijih sveenika. Oduevljen onime to je vidio, portugalski ih je sveenik upitao znaju li koliko su trajali radovi na klesanju i iskopavanju monolita te tko je izvodio radove. Izravnost odgovora zaista me zapanjila: Rekli su mi da je rad na ovim crkvama trajao dvadeset etiri godine, o emu postoje i zapisi, te da su ih izgradili bijeli ljudi...Rekli su daje njihovu gradnju naredio kralj Lalibela." Pribliavajui se kraju svega to sam saznao, osjeao sam da ne smijem zanemariti ovo jasno i rano svjedoanstvo. Bio sam siguran da povijesne knjige s mojih polica nigdje ne spominju "bijele ljude" u Etiopiji prije Alvarezova vremena. To, meutim, nije znailo da bijeli ljudi tamo nisu odlazili - bijeli ljudi, koji su pripadali vojno-vjerskom redu glasovitom po svom meunarodnom utjecaju i tajnovitosti; bijeli ljudi koji su, prema rijeima Wolframa von Eschenbacha, "oduvijek zazirali od pitanja"; bijeli ljudi koji su ponekad odlazili meu "daleke narode" kako bi im pomogli "da steknu svoja prava";" bijeli ljudi ije je sjedite u dvanaestom stoljeu bilo na podruju nekadanjega Salomonova hrama u Jeruzalemu. Sveenikovu sam neobinu tvrdnju o "bijelim ljudima" koji su doli u Lalibelu smatrao iznimno znaajnom. To vie to je uvrstila moje uvjerenje da se Wolfram u Parsifalu nije odavao samo pukoj fantastici, kada je povezao templare s gralskim kriptogramom i Etiopijom. Uostalom, on nikada nije bio pisac fantazija; naprotiv, bio je pragmatian, pronicav i duboko usredotoen. Sada sam se, dakle, jo vie uvjerio u opravdanost svojih sumnji o tome da je Wolfram zaista bio upuen u veliku i stranu tajnu - tajnu posljednjeg prebivalita Kovega Saveza. Moda ga je njegov "izvor", templarski akolit Guyot de Provins, ili pak

netko s vieg poloaja unutar Reda, ovlastio da ifrira tu tajnu u velianstvenoj prii, koja e se prenositi jo stoljeima. Zato bi takvo to templari traili od Wolframa? Mogao sam se domisliti barem jednog razloga. Da je tajna o tome gdje se Koveg nalazi zapisana i pohranjena u nekom skrovitu (primjerice u krinji zakopanoj pod zemlju) ve bi stoljeima bila zaboravljena, a svijet bi za nju saznao tek ako bi je netko ponovno iskopao. No, mudrim ifriranjem u popularnoj poemi kao to je Parsifal (koja je prevedena na gotovo sve suvremene jezike i, samo u izdanju Penguinovih klasika, osamdesetih godina ovog stoljea, doivjela pet ponovljenih izdanja na engleskom jeziku), opstanak ove tajne u svjetskoj kulturi bio bi osiguran. Na taj bi nain stoljeima bila dostupna ljudima koji bi je pokuali razotkriti. Ukratko, u njoj, kao u "zanimljivoj izmiljotini", mogao bi uivati svatko, dok bi samo odabranima mogla posluiti kao karta izgubljenog blaga, to je doista i bila.

VI. poglavlje

Razbijanje sumnji

Moj posjet katedrali u Chartresu te itanje Wolframova Parsifala u proljee i ljeto 1989. godine, upozorili su me na mnogo toga to sam propustio uoiti - prvenstveno na revolucionarnu mogunost da su vitezovi templari u dvanaestom stoljeu organizirali ekspediciju u Etiopiju, u potrazi za izgubljenim Kovegom. Kako sam objasnio u prethodnom poglavlju, nije mi bilo teko shvatiti to ih je moglo potaknuti na takav in. No, ono to sam sada morao ustanoviti bilo je sljedee: Da li je, osim templarske "potrage", za koju sam vjerovao da se zaista zbila, postojao ijedan vrst dokaz na temelju kojeg bi se dalo zakljuiti da je posljednje prebivalite Kovega Saveza bilo ba aksumsko svetite? Postoji doslovno na stotine gradova i crkava diljem svijeta koji se razmeu tvrdnjama o posjedovanju neke svete relikvije, primjerice, dijelove pravog kria, Kristova pokrova, kosti s prsta sv. Sebastijana, Longinova koplja i tako dalje. Te su se tvrdnje, u gotovo svim sluajevima, pokazale ispraznima. Zato bi s Aksumom bilo drukije? Sama injenica da su njegovi stanovnici oito vjerovali u svoje legende ne dokazuje nita - osim, moda, njihovo praznovjerje. I na samome mjestu dogaaja moglo se nai nekoliko dobrih razloga koji su upuivali na to da Etiopljani nisu posjedovali Koveg Saveza

Nevolje s tabotima Sredinom devetnaestog stoljea u Aksum je stigao poslanik armenskog patrijarha, odluan dokazati kako je predaja "u koju je vjero-

vala itava Abesinija", zapravo bila "besramna la". Poslanik, koji se zvao Dimotej, bio je neobino uporan, te su sveenici konano popustili i pokazali mu komad "crvenkastog mramora, dvadeset etiri centimetra dugog, dvadeset dva centimetra irokog te debelog samo tri centimetr a " , za koji su tvrdili da predstavlja jednu od dvije ploe pohranjene u Kovegu Saveza. Nisu mu, meutim, pokazali i sam predmet za koji su Etiopljani vjerovali da predstavlja Koveg, nadajui se da e se poslanik zadovoljiti samo kratkim pogledom na plou - koju su nazivali "Mojsijev tabot". Dimotej je uistinu bio zadovoljan. Sa arom ovjeka, koji je upravo razotkrio veliku la izvijestio je sljedee: Kamen je gotovo netaknut i na njemu se ne vide tragovi vremena. Potjee najkasnije iz trinaestog ili etrnaestog stoljea po Kr....Glupi Abesinci, koji ovaj kamen dre izvornikom, uivaju u beskorisnoj slavi njegova posjedovanja, jer on uope nije izvoran. Onima koji poznaju Sveto pismo ne treba daljnjih dokaza: injenica jest da su ploe na kojima su zapisani boanski zakoni smjetene u Koveg Saveza i potom zauvijek izgubljene. to sam iz ovoga mogao zakljuiti? Ako je kamena ploa, koju je vidio armenski poslanik zaista potjecala iz relikvije za koju su Aksumiti tvrdili da je Koveg Saveza, tada je dobro zakljuio da uivaju u beskorisnoj slavi, jer neto to potjee "iz trinaestog ili etrnaestog stoljea po Kr." ne moe nikako biti jedna od dvije "ploe zakona" na kojima je dvanaest tisua godina prije Kristova roenja navodno zapisano Deset Bojih zapovijedi. Drugim rijeima, ako je sadraj Kovega krivotvorina, onda je krivotvorina i sam Koveg, to znai da itava Aksumitska predaja doista predstavlja "besramnu la". No, smatrao sam da takvo to ne bi trebalo zakljuivati prije negoli se pokua odgovoriti na vano pitanje: Da li je Dimoteju pokazan predmet za koji se vjerovalo da je pravi Mojsijev tabot, ili je on vidio neto posve drugo? Ovo je pitanje bilo osobito umjesno, jer je armenski poslanik oito bio zaprepaten mogunou da bi tako "glupi" ljudi kao to su Etiopljani mogli posjedovati tako dragocjenu relikviju kao to je Koveg Saveza, zbog ega je tako arko elio dokazati nevjerodostojnost nji-

hove predaje. Dapae, to sam vie itao njegovo izvijee, postajalo mi je sve jasnije kako je njegova elja da opravda svoje predrasude bila jaa od elje za istraivanjem, te da je potpuno previdio podmuklu i lukavu prirodu samih Etiopljana. Za vrijeme njegova posjeta Aksumu 1860. godine svetite jo nije bilo izgraeno, a Koveg - ili predmet za koji se vjerovalo da jest Koveg - jo uvijek se uvao u dvorani Svetinje nad Svetinjama u crkvi sv. Marije Sionske (kamo ga je u sedamnaestom stoljeu dao smjestiti car Fasilid, nakon obnove toga velianstvenog zdanja ). Dimoteju, dodue, nije bio doputen ulaz u Svetinju nad Svetinjama. Umjesto toga, on je odveden u neku tronu drvenu prostoriju "smjetenu izvan crkve, na lijevoj strani". Upravo u toj prostoriji otkriven mu je komad "crvenkastog mramora". inilo mi se stoga vrlo vjerojatnim da su sveenici dobro nasamarili armenskog legata. Znao sam da je Etiopska pravoslavna crkva Koveg drala jedinstvenom svetinjom. Zato nije bilo prihvatljivo da ga se, ili neki njegov dio, makar i na trenutak iznese iz dvorane Svetinje nad Svetinjama u crkvi sv. Marije Sionske, osim ako ga treba nuno iznijeti zbog nekog iznimno vanog razloga. A udovoljavanje voajerskom hiru obinoga stranca zasigurno se ne bi moglo nazvati vanim razlogom. S druge strane, taj je stranac bio poslanik armenskog patrijarha u Jeruzalemu te je bilo mudro odnositi se prema njemu s dunim potovanjem. to su, dakle, sveenici mogli uiniti? Moda su, razmiljao sam, odluili pokazati mu jedan od mnogih tabota, koji su se uvali u Aksumu. Zato to je na tako grub nain izrazio elju da mu se pokae bilo to vezano za Koveg, ako ne i sam Koveg, ostalo je samo da mu se ljubazno i pristojno udovolji rijeima, koje je oito toliko eli uti, da je ono to mu se pokazuje "pravi Mojsijev tabot". Kako bih provjerio svoju pretpostavku, nazvao sam profesora Richarda Pankhursta - moga suradnika na knjizi iz 1983.godine - u Addis Abebu, gdje je tada ivio (1987. godine vratio se u grad na svoj stari poloaj u Institutu za etiopska istraivanja). Izvijestivi ga o mome ponovno probuenom zanimanju za aksumitsku predaju vezanu za Koeg Saveza, zamolio sam ga da mi ispria poneto o zgodi s Dimotejem. Smatra li daje tabot, koji su sveenici pokazali armenskom legatu,

zaista mogao biti jedan od predmeta koji je, prema vjerovanju Etiopljana, Mojsije smjestio u Koveg Saveza? "Malo je vjerojatno", odgovorio je Richard. "Takvu svetinju oni ne bi pokazali nijednom strancu. Osim toga, i sam sam proitao Dimotejevu knjigu i uoio da je prepuna pogreaka i zabluda. On je bio uobraen ovjek, koji se prilino beskrupulozno odnosio spram Etiopske pravoslavne crkve, te nije bio ba poten. Pretpostavljam da su ga aksumski sveenici vrlo brzo razotkrili i nasamarili ga pokazavi mu neki drugi tabot, koji im nije bilo toliko znaajan." Razgovarali smo jo neko vrijeme, nakon ega mi je Richard dao imena i brojeve telefona etiopskih znanstvenika, za koje je mislio da bi mi mogli biti od pomoi: doktor Belai Gedai (koji je nekoliko godina posvetio opsenom istraivanju drevne povijesti svoje zemlje, osobito rijetkim amharskim i Ge 'ez dokumentima) te doktor Sergew Hable-Selassie iz Instituta za etiopska istraivanja, autor visoko priznatog djela Ancient and Medieval Ethiopian History to 1270 (Drevna i srednjovjekovna etiopska povijest do 1270. godine), koje sam imao ve prilike upoznati. Jo me zaokupljalo pitanje o tome to jest, ili bolje rei to nije Dimotej vidio u Aksumu. Nazvao sam stoga Hable-Selassija, predstavio se i zamolio ga za miljenje. Nasmijao se: "Sigurno jest da taj momak nije vidio pravi Mojsijev tabot. Kako bi mu udovoljili, sveenici su mu pokazali repliku, a ne izvornik...U Etiopiji je uobiajeno da svaka crkva posjeduje vie od jednog tabota. tovie, neke imaju ak deset ili dvanaest tabota, kojima se slue u raznim obredima. Tako mu je zasigurno bio pokazan jedan od njih i u to nema nikakve sumnje." Povjesniarev uvjerljiv odgovor otklonio je svaku nesigurnost iz svjedoanstva armenskog poslanika. Komad "crvenkastog mramora" koji mu je bio pokazan nije dokazivao tvrdnju Etiopljana o posjedovanju Kovega Saveza, niti je dokazivao suprotno. Meutim, njegov je izvjetaj o Aksumu u meni izazvao druge ograde, koje su se odnosile na sam pojam tabota, kao svetih relikvija. Koliko mi je bilo poznato, ti su predmeti, navodno, predstavljali replike Kovega Saveza, ije su dimenzije, u to sam bio prilino uvjeren, odgovarale uobiajenim dimenzijama kakvog sanduka. Meutim, onaj mali komad crvenkastog mramo-

ra koji je vidio Dimotej, nazivao se tabot i opisivao kao jedna od kamenih ploa pohranjenih unutar Kovega. Ovo sam zaista trebao pojasniti. Svaka etiopska crkva imala je vlastiti tabot (ponekad i vie njih). Ali, jesu li ti taboti zaista bili replike svetog predmeta, pravoga Kovega, koji se, navodno, uvao u svetitu u Aksumu? Ako je to bila istina, i ako su svi taboti bili kamene ploe, znai da je i sam sveti predmet morao biti kamena ploa - to opet znai da tabot nikako nije mogao biti Koveg (iako je mogao biti jedna od ploa na kojima je bilo ispisano deset Bojih zapovijedi). Taboti, koje sam svih ovih godina imao prilike vidjeti u Etiopiji bili su prije ploe negoli krinje - katkad drvene, katkad kamene. Zasigurno je upravo ova karakteristika navela znanstvenicu Helen Adolf da zakljui kako je Wolfram von Eschenbach znao neto o tabotima kada je zamislio svoj Gralski kamen. Ovo je zvualo sasvim prihvatljivo - u sluaju da su taboti zaista predstavljali kamene ploe pohranjene u Kovegu. S druge strane, ako su ti predmeti bili replike samoga Kovega, onda bi aksumitska tvrdnja o posjedovanju relikvije bila znatno uzdrmana. Upravo je tu leao problem kojim se, nakon posjeta Etnografskom odjelu Britanskog muzeja 1983. godine, vie nisam imao namjere baviti, te sam prekinuo svoje istraivanje velikog misterija koji je sada ponovno privukao moju pozornost. Smatrao sam stoga da je, prije negoli nastavim istraivanje, veoma vano da jednom za svagda ustanovim to su tono bili taboti. Zbog toga sam nazvao dr. Belai Gedaija, jednog od etiopskih znanstvenika na koje me uputio Richard Pankhurst. Predstavivi se, odmah sam preao na stvar: "Vjerujete li", upitao sam ga "da se Koveg Saveza nalazi u Etiopiji?" "Da", odluno je odgovorio. "Ne samo ja, nego i svi Etiopljani vjeruju da se Koveg Saveza uva u Etiopiji, u crkvi sv. Marije Sionske u Aksumu. Donesen je ovamo nakon povratka cara Menelika I. iz Jeruzalema, gdje je bio u posjetu svome ocu Salomonu." "A etiopska rije taboti Znai li ona "koveg"? Jesu li taboti replike Kovega iz Aksuma?" "U naem jeziku tona mnoina rijei tabot glasi tabotat. I da, oni jesu replike. Zato to postoji samo jedan pravi Koveg i zato to obinim ljudima treba neto opipljivo kako bi mogli vjerovati, sve ostale

crkve posjeduju ove replike. Danas u Etiopiji postoji vie od dvadeset tisua crkava i samostana, a svi oni imaju barem jedan tabot." "To sam i mislio. Ali, zbunjen sam." "Zato?" "Uglavnom zato to nijedan tabot koji sam vidio uope ne odgovara biblijskom opisu Kovega. Svi su oni bili plosnati, katkad drveni, katkad kameni, a nijedan nije bio dui ni iri od trideset centimetara, te tek desetak centimetara debeo. Ako ti predmeti predstavljaju replike relikvije koja se uva u crkvi sv. Marije Sionske u Aksumu, logian bi zakljuak bio da ta relikvija nikako ne moe biti Koveg Saveza..." "Zato?" "Zbog biblijskog opisa. Knjiga Izlaska jasno opisuje Koveg kao etverokutnu krinju. Priekajte as, pogledat u pojedinosti..." Uzeo sam svoj primjerak Jeruzalemske Biblije s police iznad stola, okrenuo stranicu 37. na kojoj zapoinje Knjiga Izlaska, pronaao odnosno poglavlje i proitao kako je zanatlija Besalel nainio Koveg prema boanskim uputama koje mu je dao Mojsije: Besalel napravi Koveg od bagremova drva, dug dva i pol lakta, irok lakat i pol, a lakat i pol visok. Iznutra ga i izvana okuje istim zlatom. "Kolika je zapravo duina lakta?", upitao me Gedai. "To je duina od lakta do vrha srednjeg prsta - drugim rijeima, iznosi oko etrdeset pet centimetara. To, dakle, znai da je Koveg bio dugaak oko jedan metar i sedamdeset centimetara dubok. Tabotat jednostavno ne odgovaraju ovim dimenzijama. Premaleni su." "Imate pravo", zamislio se Gedai. "Pa ipak, mi posjedujemo Koveg Saveza. To je sigurno. tovie, o tome postoji ak i jedno svjedoanstvo." "Mislite na ono armenskoga poslanika Dimoteja?" "Ne, ne. Naravno ne. On nije vidio nita. Mislim na nekoga tko je doao mnogo prije, geograf Abu Salih koji je, usput, takoer bio Armenac. On je ivio poetkom trinaestog stoljea, te je obilazio kranske crkve i samostane, koji su uglavnom bili u Egiptu. No, posjetio je i neke susjedne zemlje, pa i Etiopiju, pa njegova knjiga sadri i podatke o

tim zemljama. Upravo je u toj knjizi dan opis Kovega. I, ako se dobro sjeam, prilino se podudara s onim to ste mi upravo proitali iz Knjige Izlaska." "U toj knjizi Abu Saliha? Da li je ona ikada prevedena na engleski jezik?" "O da. Postoji vrlo dobar prijevod iz devetnaestoga stoljea. Vjerojatno ete moi pronai primjerak. Izdava je bio stanoviti gospodin Evetts..." Dva dana poslije pobjedonosno sam uletio u knjinicu kole za orijentalne i afrike studije u Londonu. Uskoro sam u ruci drao B.T.Evettsov prijevod Abu Salihove velianstvene knjige Churches and Monasetries of Egypt and some Neighbouring Countries (Crkve i samostani Egipta i nekih susjednih zemalja) Na 284. stranici pronaao sam sitnim slovima ispisan podnaslov "Abesinija", koji se sastojao od osam stranica komentara, izmeu ostalih i ovoga: Abesinci posjeduju Koveg Saveza, u kojemu su smjetene dvije kamene ploe na kojima su ispisane zapovijedi to ih je sam Bog postavio djeci Izraela. Koveg Saveza smjeten je na oltaru, ali nije irok kao oltar; visine je ovjekova koljena i obloen zlatom. Posudio sam ravnalo od knjiniara i izmjerio svoju nogu od stopala do koljena: pedeset osam centimetara. To je, pomislio sam, bilo vrlo blizu onih ezdeset sedam centimetara koje navodi Knjiga Izlaska - osobito ako se tvrdnja "visine ovjekova koljena" odnosi na ovjeka koji nosi izme ili cipele. Znao sam da ovako okvirna mjera nikada ne moe biti uzeta kao dokaz; s druge pak strane ne moe niti iskljuivati mogunost da je armenski geograf zaista vidio pravi Koveg Saveza kada je u trinaestom stoljeu posjetio Etiopiju. Uostalom, s moje toke gledita pravo znaenje njegova prikaza bilo je ovo: nesumnjivo je opisana odreena kutija ili krinja obloena zlatom, a ne drvena ili kamena ploa debljine tek nekoliko centimetara, kao to su bili tabotat koje sam vidio - ili pak tabotat koji su pokazani Dimoteju u devetnaestom stoljeu. Jednako su tako znaajni bili i detaljni Abu Salihovi opisi o tome kako su aksumski krani rabili odnosni predmet:

etiri puta na godinu u kraljevoj se palai odravaju liturgije u ast Kovega; kada se iznosi iz svoje crkve i donosi u kraljevu palau, nad njime se prostire zavjesa: to se zbiva na blagdan Velikog Roenja, na blagdan slavnoga Krtenja, na blagdan Svetog Uskrsnua te na blagdan Prosvjetljujueg kria. inilo mi se, dakle, kako nema nikakve sumnje da ovaj rani i prilino objektivan iskaz svjedoka podupire tvrdnju Etiopljana da se kod njih nalazi pravi Koveg Saveza. Njegove su dimenzije i izgled odgovarali izvornima, te je ak i Abu Salihov opis naina na koji je relikvija, koju je vidio, bila prekrivena "zavjesom" kada se prenosila do kraljeve palae, odgovarao biblijskom opisu: Kad se tabor die na put...te skinu zatitnu zavjesu i njom pokriju Koveg svjedoanstva. Neka onda...po njemu razastru platno... Za sada se sve uklapalo. No, iako je armenski geograf bio od velike pomoi, jo uvijek nisam dobio odgovor na pitanje o tome kakvog su oblika bili predmeti zvani tabotat. Zbog toga sam odluio provjeriti etimologiju etiopske rijei. Da li je rije tabot u svom izvornom obliku znaila "koveg"? Da li je oznaavala "kamenu plou" ili pak neto posve drugo? Moje me istraivanje odvelo u podruje u koje prije toga nikada nisam zalazio (i nadam se da vie nikada neu ni trebati), naime, u lingvistiku. Utapajui se u masi opskurnih i dosadnih dokumenata, ustanovio sam da drevni etiopski jezik Ge 'ez i njegov suvremeni i rasprostranjeni nasljednik- amharski jezik - pripadaju porodici semitskih jezika, kao i hebrejski. Tada sam saznao i da se u biblijskom hebrejskom jeziku za oznaavanje Kovega Saveza najvie rabila rije 'aron, koja oito nije ni priblino nalikovala rijei tabot. Meutim, postojala je druga hebrejska rije - tebah - za koju znanstvenici vjeruju da je iz nje proizala etiopska rije tabot. Nakon toga, morao sam ustvrditi spominje li se rije tebah u hebrejskom Starom zavjetu. Daljnjim istraivanjem to sam zaista i potvrdio, iako se spominje samo dvaput. Znaajno je da se u oba sluaja ovom rjeju oznaava spremite nalik brodu: prvi put u opisu Noine

lae u koju su smjeteni svi preivjeli nakon Potopa, a drugi put u opisu koarice od papirusove trske u koju je, na obali Nila, majka poloila maloga Mojsija kako bi ga spasila od faraonova gnjeva. U tekstu Kebra Nagast pronaao sam odlomak u kojemu se Koveg Saveza opisuje kao "utroba broda...Dva i pol lakta e biti duljina, a lakat i pol dubina njegova, i prekrit e istim zlatom i vanjtinu i unutranjost njegovu." Unutar te "utrobe broda", bit e poloene "Dvije Ploe ispisane prstom samoga Boga." Ovdje doista nije bilo mjesta sumnji. Kako u etimolokom smislu tako i u njezinoj ranijoj uporabi, etiopska rije tabot nedvojbeno je oznaavala biblijski Koveg Saveza, u njegovu izvornom obliku kao zlatom prekriveno spremite, pri emu je "utroba broda" mogla lako posluiti kao metafora, ne samo za odnosni predmet, nego i za ranije "brodove": Noinu lau i koaricu od papirusove trske, koje su takoer sadravale neto sveto i dragocjeno. Iz svega gore reenoga, meutim, dalo se zakljuiti kako tabot sigurno nije imao znaenje kamenih ili drvenih ploa. Ovaj misterij konano mi je pojasnio profesor Edward Ullendorff, lan Britanske akademije i nekadanji profesor na katedri za etiopske studije pri Londonskom sveuilitu. Taj je proslavljeni, danas umirovljeni znanstvenik, koji ivi u Oxfordu, tvrdio da moe lako objasniti zato su Etiopijani drvene ili kamene ploe nazivali "kovezima": Pravi Koveg navodno poiva u Aksumu; sve ostale crkve mogu posjedovati samo replike. Dodue, u veini sluajeva one nisu replike itavoga Kovega, nego samo njegova navodnog sadraja, odnosno, ploa Zakona...Drugim rijeima, opis ovih kamenih ili drvenih ploa, odnosno, tabotat, odnosi se na najvaniji dio Kovega, na ploe Saveza.

M u h e u jantaru Objanjavajui oito protuslovlje, Ulledorffovo rjeenje problema tabotat odagnalo je jednu od sumnji u tvrdnju Etiopljana da posjeduju izgubljeni Koveg. Meutim, preostala su brojna druga pitanja,

a na jedno od njih upozorio me sam Ullendorff. U svom znanstvenom radu naslovljenom "The Queen of Sheba in Ethiopian Tradition" ("Kraljica od Sabe u etiopskoj predaji"), jasno je istaknuo da se Kebra Nagast ne smije ozbiljno uzimati kao povijesno djelo; njegova je svrha prvenstveno bila velianje Etiopije i upravo se zbog toga u njemu spominje Koveg. Ullendorff nije bio usamljen u miljenju da je Kebra Nagast veim dijelom apokrifan. Tako je, primjerice, u Uvodu u svoj prijevod ove velianstvene poeme, sir E.A.Wallis Budge istaknuo kako je malo vjerojatno da je kraljica od Sabe bila Etiopljanka: "Mnogo je vjerojatnije", napisao je (ponovno upuujui na razlog o kojem sam ve donekle bio obavijeten) "da je njezina postojbina bila Sebha, ili Saba, na jugozapadu Arabije." Neki su znanstvenici potvrdili kako u Salomonovo doba - tisuu godina prije Krista - u Etiopiji nije postojala nikakva specifina civilizacija, a jo manje napredna urbana zajednica sposobna proizvesti tako uvenu vladaricu poput kraljice od Sabe. Zaista, opeprihvaeno je miljenje da do estog stoljea prije Krista u brdima Abesinije jo nije ni poela cvjetati kultura, te da je neki profinjeniji civilizacijski stupanj trebalo priekati jo barem etiri stotine godina. Ni ovo razdoblje napretka nije se moglo pripisati etiopskim dostignuima: umjesto njih, glavni su katalizator bila tada pristigla arapska plemena, koja su svojim "izvanrednim sposobnostima" revolucionarizirala uspavanu kulturu starosjedilaca. Pristiui uglavnom iz Jemena, ovi su se semitski doseljenici naselili na sjeveru Etiopije i, izmijeavi se s lokalnim stanovnitvom potaknuli kulturni preobraaj. Sa sobom su donijeli neprocjenjive darove: religiju, visoko razvijenu drutvenu organizaciju, arhitekturu, umjetnost te sustav pisma. Ukratko, ne samo da se etiopska civilizacija razvila mnogo poslije negoli su to tvrdile aksumitske legende, nego je ona i uvelike bila posuena. U dubini due veina je Etiopljana znala da je to istina, zbog ega su osjeali duboku nesigurnost u vlastito naslijee. tovie, jedna povijesna knjiga ide tako daleko da sugerira kako Kebra Nagast uiva toliku popularnost jer udovoljava psiholokoj potrebi Abesinaca da

dokau svoje drevno podrijetlo..."Kao i pojedinci-skorojevii, tako i itavi narodi eznu za svojim precima, te kada krivotvore svoja obiteljska stabla, ine to prilino bezobzirno." Drao sam da znaenje ovih argumenata ne lei toliko u stajalitu da je Kebra Nagast veim dijelom izmiljena (budui da ne odbacuje mogunost da se pripovijest o otmici Kovega temelji na stvarnom dogaaju) koliko u opeprihvaenoj tvrdnji da je etiopska civilizacija relativno mlada te da potjee iz june Arabije. Ova je tvrdnja doista mnogo pridonijela mojim pokuajima da otkrijem opravdanost etiopskog uvjerenja o posjedovanju Kovega, jer se odnosila ne samo na cjelokupno kulturno naslijee ovoga podruja nego, prilino konkretno, i na Falae. Kebra Nagast posve otvoreno kazuje da je idovska vjera uvedena u Etiopiju 950. god. pr.Kr., kada su tamo s Kovegom stigli Menelik i njegovi drugovi (doista, prema Kebra Nagastu, i kraljica od Sabe se obratila na idovstvo). Tako se, dakle, postojanje uroenikih idova moglo uzeti kao potvrda da je Koveg u Etiopiji. Meutim, temeljitim se istraivanjem ta pretpostavka pokazala netonom, ili su barem tako mislili znanstvenici. Prema izjavi Richarda Pankhursta iz 1983. godine, akademska je zajednica zastupala miljenje da idovska vjera nije mogla stii u Etiopiju prije drugog stoljea posl.Kr. Ona je morala stii preko mora, iz Jemena, gdje je zaista postojala brojna idovska zajednica, koju su 70. godine po Kr., bjeei pred Rimljanima, ustanovili idovi iz Palestine. Jedan od najvatrenijih pristaa ovog stajalita bio je profesor Ullendorff, koji je o tome nairoko pisao u svom utjecajnom djelu Ethiopia and the Bible (Etiopija i Biblija), u kojemu zastupa gledite da su preci Falaa najvjerovatnije bili preobraeni idovi koji su "stigli u Etiopiju iz june Arabije" tijekom dugog vremenskog razdoblja izmeu 70. god. po Kr. i otprilike 550. god. po Kr. Odluio sam temeljito istraiti ovo pitanje. Ako je u Falaa judaizam doista bio prisutan tek dvije tisue godina, te ako je stigao iz Arabije, tada bi takozvana "kulturna potvrda" o izravnim kontaktima izmeu Etiopije i Jeruzalema u starozavjetno doba u trenu izgubila na vjerodostojnosti, ba kao i aksumitska tvrdnja o posljednjem prebivalitu Kovega Saveza.

Ubrzo nakon to sam zapoeo novu fazu svoga istraivanja, postalo mi je jasno da je akademska zajednica spremno prihvaala "jemensku teoriju", prvenstveno zato to za alternativnu teoriju nije bilo nikakvih dokaza. Nije postojalo nita to bi dokazivalo da judaizam nije stigao nekim drugim putem; s druge strane, nije bilo dokaza ni za suprotno. Zbog toga se trebalo orijentirati na junu Arabiju kao potencijalan izvor, jer je bilo poznato da su iz tog podruja prema Etiopiji tekli i drugi migracijski valovi. Ovo mi se inilo kao alostan nedostatak u loginom rasuivanju, pri emu se nepostojanje dokaza zapravo smatralo dokazom o nepostojanju - to je bilo neto sasvim drugo. Naime, treba ponovno istaknuti da je problem bio u nedostatku dokaza da je judaizam u Etiopiju mogao stii znatno prije i nekim drugim putem, no istodobno nije bilo nikakvih dokaza koji bi upuivali na suprotno. Kako bih zadovoljio svoju znatielju, smatrao sam da je potrebno detaljnije prouiti obiaje, vjerovanja i nain ivota samih Falaa, te otuda izvui neke zakljuke o njihovu podrijetlu. Bio sam svjestan, dodue, da su tijekom dvadesetog stoljea njihova religiozna uvjerenja pretrpjela znatne promjene pod utjecajem zapadnih i izraelskih posjetitelja. Zbog toga sam se okrenuo starijim zapisima o njihovu nainu ivota prije kontaminacije od strane suvremenih kulturnih utjecaja. Ironino je da su neke od tih prikaza napisali stranci koji su doli u Etiopiju kako bi tamo proveli kulturne promjene. To su u prvome redu bili kranski misionari u devetnaestom stoljeu, koji su, uvi glasine o postojanju povee populacije abesinskih idova, pohitali da ih preobrate. Jedan od tih evanelista bio je i Martin Flad, mladi Nijemac koji je stigao u Etiopiju 1855. godine kako bi u ime Londonskog drutva za promicanje kranstva (London Society for Promoting Christianity) poticao idove da se obrate na kranstvo. Godine 1869. pojavila se njegova knjiga The Falashas of Abyssinia (Falai iz Abesinije). U Britanskoj knjinici pronaao sam prilino troan primjerak te knjige, u kojoj su moju pozornost uskoro privukla odreena poglavlja, gdje autor istie kako su idovi gotovo sigurno u Etiopiji bili prisutni ve u vrijeme proroka Jeremije (oko 627.god. pr. K r . ) , a vjerojatno i u Salomonovo doba. Flad je ovu tvrdnju temeljio na injenici da:

Falai ne poznaju ni babilonski ni jeruzalemski Talmud, koji su nastali tijekom i nakon progonstva. Ne slave ni blagdan Purim ni blagdan Posveenja hrama... koje jo uvijek svetkuju idovi naega doba. Daljnjim sam istraivanjem otkrio kako se blagdan Posveenja hrama naziva Hanuka (to, doslovno, znai "posveenje"). Za mene je u tom pogledu najvanija bila injenica da je svetkovanje Hanuke ustanovljeno 164. god. pr. Krista, te da bi ga, u skladu s time, sigurno slavila i idovska zajednica utemeljena u Jemenu nakon 70. god. po Kristu. Opeprihvaeno stajalite akademske zajednice, koje je zagovaralo teoriju da su Falai potomci Etiopljana, koje su preobratili jemenski idovi, odjednom mi se uinio krajnje neuvjerljivim. Naime, injenica da Falai nisu svetkovali Hanuku mogla se objasniti samo na jedan nain: Falai su prihvatili judaizam prije god. 164. pr. Kr., ne preko jemenskih idova, nego preko nekog drugog izvora. Osvrnuo sam se, zatim, na blagdan Purim koji, kako navodi Flad, etiopski idovi takoer nisu slavili. Ovaj se blagdan svetkovao ve u drugom stoljeu pr. Kr., a moda i ranije. Dogaaji koje je obiljeavao zbili su se sredinom petog stoljea pr. Kr., a neki strunjaci koje sam savjetovao tvrde da je do 425. god. pr. Kr. njegovo svetkovanje bilo iroko prihvaeno. Ovo je omoguilo zanimljivu pojavu - u koju je oito i Flad bio uvjeren - da su se Falai izolirali od nastajueg judaizma znatno prije toga datuma, moda ve i tijekom estog stoljea pr. Kr. Osjeao sam da se jaz izmeu abesinske legende i povijesne injenice ubrzano zatvara: napokon, pet stotina godina prije Krista bilo je samo etiri stotine godina nakon Salomona. inilo se sve vjerojatnijim da je judaizam zaista stigao u Etiopiju u rano starozavjetno doba-ba kao to su Kebra Nagast i Falai oduvijek tvrdili. Ako je tome bilo tako, implikacije ove tvrdnje bile su jasne: pria o Menelikovoj otmici Kovega i njegovu dolasku u Etiopiju zasluivala je da je se shvati ozbiljnije negoli je to doputala znanstvena javnost. Daljnji sam dokaz za ovo stajalite pronaao u zapisu jo jednog misionara iz devetnaestog stoljea, Henryja Aarona Sterna, koji je, kao Nijemac idovskog podrijetla i sam bio preobraeni kranin. Putovao je i radio u Etiopiji zajedno s Fladom, te je 1862. godine objavio i knjigu

naslovljenu Wanderings among the Falashas in Abyssinia (Lutajui meu Falaima u Abesiniji). itajui ovaj tekst od tristo stranica, osjetio sam duboko neprijateljstvo spram njegovu autoru, koji se pokazao arogantnim, grubim i beskrupuloznim obraenikom, koji nije imao nikakva potovanja prema kulturi i obiajima ljudi meu kojima je ivio i radio. Takoer sam smatrao da su, openito uzevi, njegovi opisi religije i naina ivota Falaa bili siromani i nedovoljno istraeni. Kako sam stizao do polovice knjige, postajao sam sve manje spreman proitati je do kraja. Na 188. stranici naiao sam na neto zanimljivo. Ovdje, nakon iroke rasprave o apsolutnoj zabrani "stupanja u brak s pripadnicima drugog plemena ili druge vjere", Stern opisuje kako su etiopski idovi vjerni Mojsijevom zakonu "koji je...formula prema kojoj su oblikovali svoje vjerske obrede". Nadalje, dodaje Stern: Neobino je u srednjoj Africi sluati o idovskom oltaru i rtvama okajnicama...(Pa ipak) iza svakog svetita nalazi se mali ograeni prostor u sreditu kojega je golem kamen; na tom grubom oltaru obavlja se rtveno klanje, te svi ostali rtveni obredi. Iako sam tada o judaizmu znao vrlo malo, bio sam prilino siguran da suvremeni idovi vie ne prakticiraju rtvovanje ivotinja. Meutim, nisam znao je li danas, potkraj dvadesetog stoljea, ova drevna institucija jo uvijek prisutna meu Falaima; no, Sternov zapis jasno upuuje na to da se prije stotinu i trideset godina rtvovanje ivotinja i te kako prakticiralo. Nastavljajui svoj opis rtvenika, njemaki misionar primjeuje: Svetite se pomno uva od nedoputenih upada...i jao strancu koji se, neupuen u obiaje Falaa, suvie priblii zabranjenom podruju..Jednoga sam dana umalo poinio ovaj neoprostiv zloin. Bilo je vrlo sparno prijepodne kada smo, nakon nekoliko sati zamornoga hoda, stigli u falako selo. Oajniki udei za kratkim poinkom, otiao sam potraiti neki sjenovit i miran zaklon, kada sam sluajno, usred puste tratine, naiao na glatki kameni blok, koji kao da je bio postavljen za umornog putnika, da pod njega sjedne i odmori se. Svojim sam tapom lako podig-

nuo bodljikavu icu, i ba kada sam se namjeravao udobno smjestiti pod ravnim kamenom, amor ljutitih glasova...upozorio me na moju pogreku i naveo na bijeg. Gotovo sam zaalio to Sterna nije stigla zasluena kazna zbog skvrnavljenja svetoga mjesta. Istodobno, bio sam mu zahvalan, jer je moju pozornost skrenuo na rtvene obiaje Falaa. Ovaj je trag valjalo slijediti, jer je mogao pruiti odgovor na pitanje kada su se etiopski idovi odvojili od prvobitnog religioznog korpusa. Uloio sam prilino mnogo napora istraujui opskurnu materiju koja se odnosila na starozavjetne idovske rtvene obrede. Tako je iz mnotva znanstvenih radova konano izronila slika institucije koja je zapoela kao jednostavna rtva Bogu, koju je mogao prinijeti bilo tko, sveenik ili laik, i na svakome mjestu na kojemu se nalazio rtvenik. Ova se praksa, dodue, poela mijenjati nakon Izlaska iz Egipta oko 1250. god. pr. Kr. Tijekom lutanja Hebreja divljinama Sinaja sagraen je Koveg Saveza i smjeten u prenosiv ator ili "tabernakul" (misli se na ator sastanka, op. prev.). Od tada nadalje, sve su se rtve imale prinositi na ulazu u taj ator, a onaj tko ne bi potivao Novi zakon, bio bi kanjen izgonom: Svaki pojedinac iz doma Izraelova...koji prinese paljenicu ili klanicu, a ne donese je na ulaz u ator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka se odstrani iz svoga naroda. Saznao sam, meutim, da ova zabrana nije bila toliko vrsta kako se isprva inilo. Osnovno znaenje ovoga pravila nije bilo u ukidanju rtvovanja na svim lokalnim rtvenicima, nego u prinoenju rtava iskljuivo na sredinjem nacionalnom svetitu kada i ako je takvo mjesto postojalo. Takvoje sredinje mjesto u divljini bio ator u kojemu je bio smjeten Koveg. Poslije, izmeu 1200. i 100. god. pr. Kr., ustanovljeno je nacionalno izraelsko svetite u mjestu ilu, koje je tako postalo novim sredinjim svetitem. Znaajno je, naime, da je u razdobljima politikih prevrata ilo naputeno, nakon ega su Hebreji ponovno smjeli prinositi rtve na lokalnim rtvenicima. Do 950. god. pr. Kr. Salomonov je hram u Jeruzalemu istisnuo ilo kao nacionalno vjersko sredite. Postoje dokazi, meutim, da su se

s vremena na vrijeme prinosile rtve u raznim lokalnim svetitima, osobito meu Zidovima koji su ivjeli daleko od glavnog sredita. I zaista, tek je za vladavine kralja Joije (640.-609. god.pr. Kr.) donesena apsolutna zabrana obavljanja bilo kakvih rtvenih obreda, osim u samom Hramu. ini se da je ova zabrana toliko djelovala na idove da desetljeima nakon to je 587. god. pr. Kr. Nabukodonozor razorio Hram, nisu pokuali obavljati nikakve rtvene obrede. ini se takoer da je prijanji obiaj vraanja lokalnim svetitima zbog nepostojanja sredinjeg nacionalnog svetita potpuno naputen. Budui da Hram vie nije postojao, nisu se mogli obavljati ni rtveni obredi. Nakon povratka iz babilonskog ropstva, u Jeruzalemu je izgraen Drugi hram, a institucija rtvovanja je ponovno ustanovljena; rtve su se imale prinositi iskljuivo unutar Hrama. U meuvremenu je provedena potpuna zabrana rtvovanja na mjesnim svetitima i ini se da se ona strogo potivala. Ovaj je sustav centraliziranog svetita postojao od 520. god. pr. Kr., kada je izgraen Drugi hram, sve do 70. god. po. Kr., kada ga je spalio rimski car Tit. O izgradnji Treega hrama vie nitko nije razmiljao, ne uzmemo li u obzir razne milenijske skupine, koje su teile ispuniti san o toliko udno oekivanom ponovnom dolasku Mesije. Kao posljedica ovih dogaaja idovi su od 70. god. po. Kr. posvuda napustili rtvene obrede. Falai su bili jedina iznimka od ovoga pravila. tovie, Stern tvrdi da su u devetnaestom stoljeu, kada je on ivio meu njima, prinosili rtve u svim svojim svetitima. Daljnjim sam istraivanjem uspio potvrditi da je ova tradicija ostala toliko vrsta da su danas u veini falakih zajednica nastavljeni rtveni obredi, unato sve veoj izloenosti suvremenim idovskim obiajima. Razmatrajui ovu injenicu, shvatio sam da bi se za nju moglo nai mnotvo moguih objanjenja. Najoitije i najprivlanije od njih, bilo je ujedno i najjednostavnije, a vjerojatno i najtonije. U svoju sam biljenicu zapisao sljedee: Preci Falaa zasigurno su bili obraeni na judaizam u doba kada se jo uvijek prinoenje rtava na lokalnim rtvenicima doputalo onima koji su bili udaljeni od sredinjeg nacionalnog sve-

tita. To bi znailo da se obraenje dogodilo prije zabrane kralja Joije - dakle, ne nakon sedmog stoljea pr. Kr., a vjerojatno i prije toga. HIPOTEZA: U odreenom vremenu nakon izgradnje Salomonova hrama (sredinom 10. st. pr. Kr.) ali prije Joije (sredinom 7. st. pr. Kr.), skupina idova dola je iz Izraela i naselila se u Etiopiji. Ustanovili su mjesna svetita u kojima su prinosili rtve svome Bogu i zapoeli obraati uroenike na svoju vjeru. U poetku su moda odravali vezu s domovinom. No, udaljenost je bila velika te je razumno pretpostaviti kako su se s vremenom potpuno izolirali. Zbog toga su ostali nedirnuti prevratima u teolokoj misli koji su se tijekom sljedeih nekoliko stoljea zbivali u idovskom svijetu. Ovo objanjava zato su Falai jedini idovi koji jo uvijek prakticiraju rtvene obrede. Zamrznuti poput muha u jantaru, zaustavljeni u vremenu, oni su posljednji ivui sljedbenici izvornog judaizma iz vremena Prvog hrama. Za sada se sve prilino dobro uklapalo. Ali, PITANJE jest: Zato bi skupina idova otila iz Izraela u tako daleku zemlju kao to je Etiopija? Ovdje, naime, govorimo o razdoblju izmeu desetog i sedmog stoljea pr. Kr., a ne o nekom novijem dobu. Emigranti su, prema tome, morali imati vrlo jak razlog za takav pokret. Koji je to razlog mogao biti? ODGOVOR: Kebra Nagast o tome uope ne dvoji. Iznosi se da su emigranti bili prvoroeni sinovi izraelskih starjeina, te da su doli u Menelikovoj pratnji, koja je uvala sveti Koveg Saveza, ukraden iz jeruzalemskoga Hrama.

Propadanje i pad Ako su navodi Kebra Nagasta o dolasku judaizma u Etiopiju bili toni, smatrao sam da bi neki povijesni zapisi mogli sadravati dokaz da je idovska vjera u toj zemlji nekada uivala puno vee znaenje nego to je to sluaj danas. To bi svakako imalo smisla da je od samoga poetka bilo povezano s tako velianstvenim likom kao to je bio Menelik I. Dosjetio sam se, tovie, da mi je moj stari prijatelj Richard Pankhurst spomenuo neto to je bilo znaajno za ovaj dio istrage. Godine 1983.,

kada smo zajedno radili na vladinom projektu, rekao mi je da su Falai nekada bili napredan i moan narod, koji je imao i svoje kraljeve. Stoga sam ponovno nazvao Richarda u Addis Abebu, ne bi li me uputio na neke izvore iz kojih bih mogao saznati neto o propadanju i padu Falaa. Spomenuo mi je knjigu koja mi je ve donekle bila poznata: Travels to Discover the Source of the Nile in the Years 1768.-1773. (Putovanja u potrazi za izvorom Nila izmeu 1768. i 1773.), koju je napisao kotski pustolov James Bruce od Kinnairda. Pankhurst mi je predloio da zavirim i u Kraljevske kronike (Royal Chronicles), koje prate vladavine brojnih etiopskih vladara jo od srednjeg vijeka, te dokumentiraju mnoge ratove koji su voeni izmeu krana i idova. "Osim u ovim djelima", dodao je, "nisam siguran gdje bi jo mogao pronai podatke koji te zanimaju. Problem je u tome to se Falaima prije Brucea gotovo nitko nije detaljnije pozabavio." Otkrio sam da je James Bruce od Kinnairda bio prilino zagonetna osoba. Ponikao je u strogoj prezbiterijanskoj obitelji iz Stirlingshirea, koja je pripadala niem plemstvu, i od koje je naslijedio bogatstvo dovoljno veliko da udovolji njegovoj neutaivoj strasti za prekomorskim putovanjima. Isprva mi se inilo kako ga je upravo ta elja za lutanjem odvela u samo srce etiopskih planinskih predjela. Meutim, itajui njegovu knjigu o Falaima, postupno sam poeo uviati da je njegovo zanimanje za taj narod bilo veoma snano i usredotoeno da bi se moglo objasniti tek znatieljom jednog inteligentnog putnika. Tijekom nekoliko godina proveo je detaljna istraivanja vezana uz vjeru, obiaje, povijest i podrijetlo abesinskih crnih idova. Razgovarajui s falakim starjeinama i znaajnim vjerskim osobama, zapisao je brojne drevne predaje, spasivi ih tako od povijesnog zaborava. Jedna od tih predaja govorila je kako se aksumitski kralj Exana, itajui Davidove psalme prvi put upoznao s Frumencijem, mladim Sirijcem, te da se poslije preobratio na kranstvo. Nadalje, Bruce tvrdi da je vladarevo poznavanje ove starozavjetne knjige u stihu bilo posljedica tadanje rasprostranjenosti judaizma u Etiopiji - dakle, poetkom etvrtog stoljea. U kontekstu onoga to sam do sada saznao o falakim obiajima, mogao sam sa zadovoljstvom potvrditi ovu izjavu. tovie, upotrijebio

sam je kao potporu za vlastitu hipotezu, po kojoj je oblik judaizma, koji je u sebi inkorporirao drevne obiaje rtvenih obreda, postojao u Etiopiji barem tisuu godina prije negoli je Frumencije doao propovijedati Kristovo uenje. U starom i iznimno vrijednom etiopskom rukopisu, koji se nekada nalazio u tigrajskoj utvrdi Magdali (koju su u devetnaestom stoljeu zauzele i opljakale britanske vojne snage pod zapovjednitvom generala Napiera), naiao sam na dodatnu potporu mojoj hipotezi. Naslovljen A History and Genealogy of the Ancient Kings (Povijest i rodoslovlje drevnih kraljeva), rukopis je sadravao sljedei odlomak: Abesiniju je s kranstvom, 331 godinu nakon Kristova roenja, upoznao Abuna Salama, koji se prije nazivao Frumentos ili Frumentius. U to su vrijeme Aksumom vladali etiopski kraljevi. Prije kranstva polovica etiopskog stanovnitva bili su idovi, koji su se pridravali Zakona, dok su drugu polovicu inili oboavatelji zmaja Sandoa. Spominjanje oboavatelja "zmaja" - naziv koji se, vjerojatno, rabio za sve oblike primitivnih animistikih boanstava - bilo je zanimljivo. Iz toga je proizlazilo da judaizam nikako nije bio jedina dravna religija u Etiopiji, te da su u pretkranska vremena Falai - kao i idovi drugdje u svijetu - prihvatili suivot s mnogim poganskim oblicima vjerovanja. Smatrao sam, meutim, kako su nesumnjivo morali biti na oprezu, i u iskuenju da napuste svoju tradicionalnu toleranciju nakon dolaska ratoborne evaneoske sljedbe kakva je bila kranska, koju su s dobrim razlogom smatrali pravom prijetnjom idovskoj nadmoi i religioznim uvjerenjima. Obraenje aksumskoga kralja u tom bi se smislu inilo osobito zlokobnim, zbog ega su se idovi i krani doista mogli upustiti u silovite sukobe. Meu predajama koje je zapisao Bruce nalazi se dovoljno potvrda za ovu pretpostavku. kotski je pustolov, primjerice, ustvrdio, da su Falai bili vrlo moni u doba obraanja na kranstvo, ili, kako to oni nazivaju, u doba svoje "apostaze". Tada je njihovim vladarem postao kraljevi iz plemena Judinog i od roda Salomonova i

Menelikova...Taj je kraljevi...odbio napustiti vjeru svojih predaka. Takav je slijed dogaaja, dodaje Bruce, neizbjeno vodio u sukob, jer su krani tvrdili da i njihov kralj vodi podrijetlo od Salomona. Sukob su, tako, prouzroili svjetovni razlozi: Vjerske suprotnosti nisu bile razlog za prolijevanje krvi, nego su se, budui da su obje strane imale vlastitoga kralja s jednakim tenjama, mnoge bitke vodile upravo zbog vladarskih ambicija i suparnitva. Bruce nije detaljnije pisao o "mnogim bitkama", a i povijesne su knjige o tome utjele, iako spominju kako je u estom stoljeu po. Kr. kranski kralj Kaleb iz Aksuma skupio golemu vojsku i poveo je preko Crvenog mora u rat protiv idovskog vladara u Jemenu. Nije li onda posve mogue, razmiljao sam, da je ovaj arapski ratni pohod izazvala eskalacija sukoba izmeu idova i krana u Etiopiji? Moguu potvrdu ove teze sadravao je Kebra Nagast. Na zavretku ovog velianstvenog epa, u poglavlju koje je kipjelo antijudaizmom, spominje se kralj Kaleb: ovdje se, bez ikakva oita razloga, etiopski idovi odjednom opisuju kao "neprijatelji Boji"; nadalje, u tekstu stoji kako bi ih trebalo "raskomadati" i unititi njihove posjede. Sve se ovo spominjalo u kontekstu Kalebovih sinova. Jedan se zvao "Izrael", a drugi "Gebra Maskal" (to na etiopskom znai "rob kria"). Lako je uoljiv simbolizam idovsko-kranskog rascjepa (kod kojeg kransku frakciju predstavlja Gebra Maskal, a idovsku Izrael). Ova se teza doimala sve uvjerljivijom, pogotovo ako se u obzir uzme injenica da Falai sebe nikada nisu nazivali "Falaima" nego "Beta Israel", odnosno "Kua Izraelova". Osnovna se poruka, dakle, inila jasnom; meutim, itavo je poglavlje zamrena mrea opskurnih slikovitih prikaza. Tako su nekoliko puta iskrsavale rijei "Koija" i "Sion". Nikako nisam mogao razabrati znaenje prve rijei. Druga je pak, rije - "Sion" - predstavljala jedan od mnogih epiteta vezanih za Koveg Saveza, te se esto spominjala u Kebri Nagastu.

Sve mi je postalo jasnije kada sam proitao da su se Izrael i Gebra Maskal morali meusobno boriti. Nakon opisa bitke, u tekstu dalje pie: Bog e rei Gebra Maskalu: "Izaberi, hoe li Koiju ili Sion"; i On e ga natjerati da uzme Sion, te e otvoreno vladati na prijestolju svoga oca. I Bog e natjerati Izraela da odabere Koiju, te e on vladati tajno i nevidljivo. Kebra Nagast zavrava sljedeim rijeima: Svrit e kraljevstvo idova i zapoeti kraljevstvo Kristovo...Tako Bog dade kralju etiopskom veu slavu i milost i velianstvo od svih drugih kraljeva zemaljskih, zbog uzvienog Siona, Kovega Zakona Bojeg. Ono to je ovdje opisano, iako tajanstvenim jezikom simbola, bio je nesumnjivo sukob izmeu idova i krana u Etiopiji - borba za prevlast iz koje su sljedbenici nove vjere izali kao pobjednici. Nakon toga, poraeni sljedbenici stare vjere bili su prisiljeni na ivot u tajnosti. Bilo je razvidno i to da je Koveg Saveza - "Sion" - stajao u sreditu ove borbe za vlast i da su ga krani nekako uspjeli oduzeti idovima, koji su se tako morali zadovoljiti "Koijom", drugim rijeima, predmetom od drugorazredna znaenja. Meutim, polako sam poeo uviati da Falai nisu mirno prihvatili svoju nevidljivost i drugorazredni status, koji su im nametnuli krani. Upravo suprotno, pronaao sam mnoge navode koji su potvrivali da su tijekom prilino dugog vremenskog razdoblja vodili borbe koje je obiljeavala velika odlunost i upornost. Prvo izvijee o neprestanim sukobima izmeu abesinskih idova i krana napisao je u devetom stoljeu putnik Eldad Hadani - poznatiji kao "Danovac", jer je tvrdio da potjee od izgubljenog izraelskog plemena Danova. Tko je zapravo bio Hadani i odakle je doao, nikada se nije saznalo. U uvenom pismu iz 833. godine on tvrdi da su Danajci, zajedno s jo tri "izgubljena" idovska plemena, ivjeli u Etiopiji, gdje su se neprestano sukobljavali s kranskim vladarima: "I pobie oni etiopske mueve, a jo se i danas bore s djecom kraljevstava etiopskih. "

Ustanovio sam potom da su neki strunjaci Eldada smatrali arlatanom, a njegovo pismo pukom izmiljotinom. Drugi su pak smatrali da se veina onoga to je rekao moe uzeti kao istina. Nisam se nimalo ustruavao prikloniti drugom taboru - jednostavno zato to su Eldadove izjave o abesinskim idovima bile suvie blizu istini o Falaima da bi ih se proglasilo izmiljotinama. Eldad, primjerice, kazuje da su Falai stigli iz Svete zemlje i naselili se u Etiopiji u razdoblju Prvog hrama, ubrzo nakon razdvajanja Judina i Izraelova kraljevstva (dakle, oko 931. god. pr. K r . ) . Zbog toga, rekao je, nisu slavili poslije ustanovljene blagdane, kao to su Purim i Hanuka. Nisu imali ni rabine "jer oni potjeu iz vremena Drugoga hrama, stoga ih nisu prihvaali. " Ve mi je otprije bilo poznato da Falai nisu slavili poslije ustanovljene blagdane. Sada sam, meutim, otkrio da nisu imali ni rabine: i zaista, njihovi su se vjerski slubenici nazivali kahen, od hebrejske rijei kohen (moda poznatije po svom obliku Cohen, to je danas prilino uobiajeno ime), koja znai "sveenik" i datira iz vremena Prvog hrama. Openito, inilo se da je Eldad zaista bio u Etiopiji kako je i tvrdio, te da je vjerno opisao poloaj u kojemu se sredinom devetog stoljea nalazio judaizam. Njegovo se izvijee o neprestanim sukobima izmeu abesinskih idova i njihovih susjeda takoer inilo prilino vjerodostojnim: Njihov je stijeg bijele boje, a na njemu je crnim slovima napisano: "uj, o Izraele, Gospodin Bog na je i jedini Bog"...Brojni su poput zrna morskoga pijeska i nemaju drugoga posla do ratovanja. Govore kako nije dobro da snani ljudi bjee; nek' umru mladi, ali nek' ne bjee, nek' bodre svoja srca vjerom u Boga. Nekoliko puta ponavljaju, kliui, ove rijei: "uj, o Izraele, na Bog je jedan Bog." A zatim svi paljivo motre. Eldad zakljuuje svoje izvijee izjavom da su idovska plemena u Etiopiji bila vrlo uspjena u svojim ratnikim pohodima, te da su "svoje ruke stisnuli oko vratova neprijateljskih". Ovo je bio manje-vie toan opis pravog omjera kranskih i idovskih snaga u devetom i poetkom desetog stoljea. Treba istaknuti kako je upravo u to doba bila svrgnuta kranska salomonska dinastija u Aksumu. Osim toga,

znao sam iz svojih prijanjih istraivanja da je ovaj prevrat bio djelo idovske vladarice - slavne kraljice Gudit (ili Judit, a moda i Yehudit). Kako je prikazano u V. poglavlju, nakon Guditine kratke i krvave vladavine, moda stoljee i pol nakon toga, uspostavljena je dinastija Zagwe, kojoj je pripadao i kralj Lalibela. Iako su u poetku gotovo sigurno bili idovi, Zagwe su poslije prihvatili kranstvo i (nekih pedeset godina nakon Lalibeline smrti) odrekli se prijestolja u korist vladara koji je tvrdio da potjee od Salomona. Ubrzo mi je postalo jasno da za vladavine dinastije Zagwe, bez obzira na njena ostala postignua, nije zavren sukob izmeu abesinskih idova i krana. Nastavljajui svoje istraivanje, saznao sam da je panjolski trgovac i svjetski putnik Benjamin iz Tudele, koji je ivio u dvanaestom stoljeu, pisao kako u Etiopiji postoje idovi, koji ne ive "pod jarmom neidova" i koji posjeduju "gradove i zamkove na vrhovima planina". Govorio je o ratovima s kranima, u kojima su Falai obino pobjeivali, slobodno "otimajui i pljakajui" jer ih "nitko nije mogao zaustaviti". U petnaestom stoljeu idovski putnik Elija iz Ferrare zabiljeio je kako je u Jeruzalemu sreo mladog Falaa, koji mu je rekao da su njegova braa po vjeri "sauvala svoju neovisnost u brdovitom kraju iz kojega su neprestano odlazili u ratove protiv kranskih vladara u Etiopiji." Stotinu godina poslije, jezuitski je biskup iz Ovieda izjavio da su se Falai sakrili "u prostranim i nepristupanim planinama, otevi kranima mnoga podruja kojima su ovi neko gospodarili. Etiopski ih kraljevi nisu mogli svladati jer im je vojska preslaba, a u ta je stjenovita podruja vrlo teko prodrijeti." Biskup, meutim, nije imao pravo. Njegova je izjava potjecala iz 1557. godine, kada su sami Falai bili izloeni stalnim napadima kranskih snaga, koje su, kako izgleda, provodile genocid. Salomonidski kralj Sarsa Dengel, koji je vladao od 1563. do 1594. godine, sedamnaest je godina ratovao protiv Falaa. Taj je rat, koji je jedan cijenjeni znanstvenik opisao kao "pravi kriarski rat", bio "nadahnut vjerskim fanatizmom." Tijekom okrutnih borbi i neprestanih napada na falaka uporita u planinama Simiena, zapadno i juno od rijeke Takazze, branitelji su

zadrali zadivljujuu odlunost i dostojanstvo. ak se ni kroniar Sarse Dengela nije mogao suzdrati da ne izrazi udivljenje jednoj skupini idovskih ena, koje su se, radije nego da budu zarobljene i uinjene vladarevim prilenicama, sjurile niz liticu viui "Adonai (Boe), pomozi mi". Poslije je zarobljen i falaki kralj Radai. Zapisi kazuju kako je, kada su mu ponudili ivot uz uvjet da Djevicu Mariju zamoli za milost, rekao: "Nije li zabranjeno samo spominjanje imena Marijina? Pourite! Bolje je za mene da napustim svijet lai i odem u svijet pravde, da iz tame odem u svjetlost; ubijte me, brzo!" Vladarev muje general Yoanel na to odgovorio: "Ako ti je draa smrt, onda umri hrabro i pogni glavu." Radai je na to pognuo glavu, a Yoanel ga je sasjekao velikim maem: samo jedan udarac bio je dovoljan da glava falakoga monarha, skotrljavi se preko njegovih koljena, konano padne na zemlju. Govorilo se da su svjedoci ovog stranog prizora bili ushieni "hrabrou umirueg idova, koji je izjavio da su zemaljske stvari loe, a one nebeske dobre." Ovaj je ratni pohod, unato velikoj hrabrosti branitelja, zavrio osvajanjem dvaju posljednjih falakih utvrda u planinama Simiena. U oba su sluaja njihovi voe, kao i ponajbolji meu braniteljima, radije odabrali smrt negoli zarobljenitvo. Meutim, smaknua su nastavljena i nakon 1607. godine, kada se na prijestolje popeo Susneyos. tovie, za njegove vladavine poinjena su jo gora zvjerstva. Susneyos je zapoeo krvav porogon preostalih Falaa, koji su jo uvijek ivjeli u brdovitim prostranstvima izmeu jezera Tane i planine Simien. Sljedeih su dvadeset godina obiljeile okrutne bitke i pokolji tisua ljudi, ija su djeca bila prodana u roblje. Prema detaljnom izvjeu kotskoga pustolova Jamesa Brucea, nekolicini je preivjelih nareeno, pod prijetnjom smru, neka se odreknu svoje vjere i pokrste. Vidjevi kako im nema drugoga spasa, na to su pristali...Tako su mnogi od njih bili pokrteni i natjerani da na Sabat oru zemlju.

Zbog neprestanog ugnjetavanja i osvete, etiopski su idovi zauvijek izgubili autonomiju koju su oito nekada uivali, te su bili prisiljeni na ivot u tajnosti. Ponovno pregledavajui ture povijesne zapise koje sam imao na raspolaganju, uvidio sam kako je ovo postupno nestajanje i uranjanje u tajnost bilo mogue ak i brojano izraziti. Primjerice, istie se kako su poetkom 17. stoljea Falai imali oko "stotinu tisua za rat sposobnih ljudi". Pretpostavljajui da je svaka obitelj, koja je brojala pet lanova, davala jednoga vojnika, proizlazi da je u to vrijeme bilo oko pet stotina tisua Falaa. Gotovo tristo godina poslije - krajem devetnaestog stoljea - idovski znanstvenik Joseph Halevy navodi da Falaa ima oko stotinu pedeset tisua. Krajem prve etvrtine dvadesetog stoljea taj se broj spustio na samo pedeset tisua ljudi - sudei prema nedvojbenoj vjerodostojnosti jo jednog idovskog istraivaa, Jacquesa Faitlovicha. ezdeset godina poslije, 1984., kada je zemljom harala velika glad, falaka populacija u Etiopiji procijenjena je na dvadeset osam tisua stanovnika. Dalje sam proitao kako se poetkom sedamnaestog stoljea, za vrijeme Susneyosovih ratnih pohoda, dogodio veliki preokret u zbivanjima, koji je oito slomio pozadinu falakog otpora. Prije toga, Falai su bili mnogobrojan i moan narod s vlastitim kraljevstvom i vlastitim vladarima; poslije, nakon dugog razdoblja ugnjetavanja i gubitka prava, njihov je broj poeo nezaustavljivo opadati. Povijesni su podaci, dakle, rijeili protuslovlja koja su mi do tada zadavala priline muke. Naime, nisam znao kako objasniti kasniju viktimizaciju i osiromaenje Falaa ako je bila istina da je judaizam u Etiopiju uveo Menelik I., koji je sa sobom donio i sveti Koveg Saveza, jednu od najdragocjenijih i najvanijih relikvija drevnoga doba. Sada sam uvidio da protuslovlja nije ni bilo. Upravo je nekadanji golem utjecaj idovske religije bio jedini mogui razlog za nemilosrdne progone, ubijanja i masovno porobljavanje, koje su Susneyos i ostali kranski vladari provodili nad falakim sunarodnjacima. Jednostavno reeno, takvo je bizarno i paranoino ponaanje imalo smisla ako su se krani zaista bojali mogueg ponovnog buenja judaizma i ako je njihov strah proizlazio iz injenice da je u Etiopljana ova suparnika monoteistika religija neko uivala iznimno snaan i dugotrajan utjecaj.

"Ispunjenje svih elja..." Sve je ovo govorilo u prilog gleditu da je judaizam u Etiopiju stigao davno prije kranstva. Isto tako, to je odreena drutvena potvrda legenda o Menelikovoj otmici Kovega. Svoja sam saznanja saeo ovako: Falaki drevni obiaji krvnih rtava, kao i neki drugi vjerski obredi, dovode u pitanje opeprihvaenu teoriju koja govori u prilog kasnijem (i to junoarapskom) podrijetlu etiopskog judaizma. Tome se suprotstavljaju snani dokazi iz kojih se da zakljuiti da je idovska vjera u Etiopiju najvjerojatnije stigla u vrijeme Prvoga hrama i da je tamo ostala izolirana. Nadalje, najbolje objanjenje za tako rano datiranje judaizma u samom srcu Afrike prua Kebra Nagast. Budui da u tom zapisu sredinje mjesto zauzima pria o otmici Kovega, slijedi da etiopska tvrdnja o posjedovanju svete relikvije zasluuje da je se shvati ozbiljno. Postoji jasan dokaz koji upuuje na to da je idovska vjera zauzimala iznimno znaajno mjesto u Etiopiji davno prije dolaska kranstva u etvrtom stoljeu po Kr. Isti taj dokaz potvruje da su idovi i krani neprestano vodili dugotrajne borbe za unitenje. Iz tih su borbi kao pobjednici izali krani, koji su, meu ostalim, od idova preoteli i Koveg Saveza. Tada su ga poeli postupno uvoditi u vlastite neidovske vjerske obrede. Ovo je bilo jedino prihvatljivo objanjenje za, u kranskom svijetu, jedinstvenu praksu koja je sredinje mjesto u crkvenim obredima svih etiopskih crkava pridavala jednoj starozavjetnoj relikviji. Ove su replike prije predstavljale sadraj Kovega, odnosno kamene ploe, negoli sam Koveg. To me u poetku zbunjivalo, no sada sam shvatio da je ovdje bila rije o kulturi koja se "ekonomino sluila svojim simbolima". Svaka od dvadeset, pa i vie tisua pravoslavnih crkava u Etiopiji, u svojoj je dvorani Svetinje nad Svetinjama uvala jedan tabot. Ti su tabotat bili povezani s nekim tajanstvenim i monim predmetom, zbog

ega je i itava populacija bila obuzeta praznovjernim strahom. Bio sam sve uvjereniji u to da bi taj predmet mogao biti Koveg Saveza. Naravno, bilo je jo nekoliko pitanja koja su zahtijevala odgovore. Meu ostalim, bio je tu i problem etnikog identiteta kraljice od Sabe. (Je li ona doista bila Etiopljanka?) S tim u vezi trebalo je razmotriti i opravdanu sumnju koju su izrazili znanstvenici: Je li Etiopija u Salomonovo doba imala dovoljno "razvijenu" civilizaciju, koja je mogla uspostaviti kulturne veze s drevnim Izraelom? Konano, trebalo je rijeiti pitanje vezano za Aksum, na koje me je 1983. godine upozorio Richard Pankhurst. U Salomonovo doba taj sveti grad nije postojao, to znai da Koveg tamo nije mogao biti donesen. Ovo, meutim, nije iskljuivalo mogunost da je relikvija najprije bila pohranjena na nekom drugom mjestu u Etiopiji, a tek je poslije prenesena u Aksum. Ako je zaista bilo tako, gdje se nalazilo to "drugo mjesto" i zato se ono nigdje ne spominje? Znao sam da u jednom morati pronai odgovore na ova, kao i na brojna druga pitanja. Zaista, moda je tajanstvenoj prirodi Kovega Saveza bilo svojstveno da za sobom uvijek povlai pitanja, dvosmislenosti i zablude. Ne moe se oekivati da jedinstven, dragocjen i moan predmet, stoljeima oboavan s tolikim zanosom, i nabijen numinoznom energijom samoga Boga, tako lako razotkrije svoju tajnu obinom istraivau. Osjeao sam, meutim, kako je dokaz koji je govorio u prilog etiopskoj tvrdnji o posljednjem prebivalitu relikvije, bio dovoljno provokativan da zasluuje daljnje istraivanje. tovie, kombinirajui taj dokaz s rezultatima svojih pokuaja deifriranja Wolframova Parsifala, teko sam se mogao oduprijeti zakljuku da su dva i dva doista etiri. Kratko reeno, naoruanog ovim spoznajama, nimalo me nije iznenadila mogunost da se tajna predaja o potrazi za Kovegom Saveza odnosila na abesinske visoravni. Konano, za viteki red, iji se identitet vezivao za tajne Salomonova hrama, nijedna stvarna povijesna relikvija nije se, po svome znaenju, mogla mjeriti s Kovegom niti predstavljati tako dobar motiv za viteke pothvate. Takvi su pothvati mogli poluiti uspjehe u samo jednoj zemlji, onoj u kojoj je postojala institu-

ija oboavanja Kovega, zemlji Salomonova nasljea, zemlji ija je tvrdnja da posjeduje sam Koveg imala temelja. Bio sam, stoga, uvjeren u tonost svoje hipoteze, prema kojoj su templari krajem dvanaestog stoljea svoju potragu zapoeli u Etiopiji, gdje su doista pronali dragocjenu relikviju, kojuje Wolfram opisao kao "ispunjenje svih elja". Meutim, kao to u objasniti u sljedeem poglavlju, jednako sam tako bio uvjeren da su templari svojedobno izgubili relikviju, da im ju je netko oduzeo, te da su zbog toga bili prisiljeni bez nje napustiti Etiopiju. Zato sam tako mislio? Zato to se samo nekoliko hrabrih ljudi, dugo nakon konanog unitenja vitezova Salomonova hrama u etrnaestom stoljeu, usudilo nastaviti potragu za Kovegom. Nadalje, iako su putovali u razliitim vremenskim razdobljima, i dolazili iz razliitih zemalja, svi su ti kasniji pustolovi bili u izravnoj vezi s templarima i njihovom predajom.

VII. poglavlje

Tajna i vjena potraga

Posve se opravdano moe tvrditi da je carstvo sa sjeditem u Aksumu u sjevernoj Etiopiji, u razdoblju izmeu prvog i estog stoljea po Kr., bilo jedno od najmonijih i najbogatijih u ondanjem svijetu. Ono je trgovalo i s Rimom i s Perzijom, a njegovo je brodovlje uplovljavalo u daleke luke Egipta, Indije, Cejlona i Kine. Njegova su graditeljska i umjetnika dostignua ostavljala snaan dojam, a postao je i prvim bastionom kranstva u subsaharskom podruju Afrike, kada je, poetkom etvrtoga stoljea nova vjera dobila status slubene religije (to se, kojeg li sluaja, poklapalo s vremenom udesnog obraenja Konstantina Velikog). Meutim, u sedmom je stoljeu sjaj Aksuma poeo blijedjeti. Njegova su poslanstva u inozemstvu postajala sve rjea i malobrojnija, a i njegov status vojne sile sve je vie gubio na znaenju. Ova znakovita promjena, koja je konano dovela do potpune izolacije, bila je uvelike uzrokovana napredovanjem neprijateljskih islamskih snaga tijekom ivota i nakon smrti proroka Muhameda (570.-632. god. po Kr.). "Okrueni neprijateljima svoje vjere", pie Edward Gibbon u svojoj knjizi Decline and Fall of the Roman Empire, "Etiopljani su spavali gotovo tisuu godina, zaboravivi svijet koji je zaboravio njih." To je tisuljee, o kojemu govori slavni engleski povjesniar, trajalo od sedmog do esnaestog stoljea, za koje je vrijeme, slobodno moemo rei, Etiopija jednostavno ieznula iz svijesti ostatka svijeta. Neko vrlo dobro poznata strancima, koji su je proputovali uzdu i poprijeko, ova se kranska zemlja, smjetena u udaljenim brdovitim predjelima Afrike, pretvorila u tajanstveno carstvo mitova i magije u

kojemu su, vjerovalo se, obitavali zmajevi i ostala udovita - terra incognita, u koju se nitko nije usudio (niti elio) ui. Zamalo sam doao u iskuenje da pretpostavim kako su Abesinci ponovno zapali u barbarstvo ili kako su pak stagnirali tijekom duga razdoblja mraka u njihovoj povijesti. No, moja su me istraivanja uvjerila u suprotno: kako to pokazuju izvanredne, iz stijena isklesane crkve u Lalibeli, u svakom je pogledu sauvana bogata i idiosinkratska kultura. tovie, iako je ova kultura bila zatvorena i nesklona stranim silama, ipak je ostala u vezi s vanjskim svijetom. Sam je kraljevi Lalibela polovicom dvanaestog stoljea proveo dvadeset pet godina u progonstvu u Jeruzalemu. Upravo se iz Jeruzalema vratio u Etiopiju kako bi vratio svoje kraljevstvo i izgradio monolitne crkve koje danas nose njegovo ime. Kako je istaknuto u V. poglavlju, moja su me otkria uvjerila u mogunost da je Lalibela, kada je 1185. godine napustio Svetu zemlju kako bi vratio svoje prijestolje, stigao u Etiopiju u pratnji templarske vojske. Ovi su vitezovi, vjerovao sam, prvenstveno bili motivirani eljom da u Etiopiji pronau Koveg Saveza. Bilo je logino pretpostaviti da su vitezovi bili i vie nego spremni pomoi kraljeviu da ostvari svoje politike ciljeve, budui da su mogli oekivati da e na taj nain stei velik utjecaj. itatelj e se prisjetiti da sam tada saznao za drevnu etiopsku predaju o sudjelovanju tajanstvenih "bijelih ljudi" u gradnji Lalibelinih crkava. Ova je predaja ve bila vrlo stara, kada ju je u esnaestom stoljeu zapisao portugalski posjetitelj, otac Francisco Alvarez. Znao sam da su templari bili slavni graditelji i arhitekti, zbog ega je bilo lako zakljuiti kako su moda ba oni bili "bijeli ljudi" koji su sudjelovali u podizanju monolitnih graevina. Budui da je gradnja crkava trajala dvadeset etiri godine, zakljuio sam da su vitezovi - ako nita drugo - prilino dugo boravili u Etiopiji, te da su moda planirali i dugoroniji boravak i aktivnije sudjelovanje u poslovima te zemlje. Kako su moja istraivanja napredovala, bivao sam sve uvjereniji u ispravnost ove teorije. Kako bih bolje objasnio svoje gledite, potrebno je itatelja obavijestiti o zbivanjima tijekom i neposredno nakon brutalnog potiskivanja Reda, poetkom etrnaestog stoljea. Isto je tako

potrebno ove podatke povezati s odreenim zbivanjima, koja su se otprilike u isto vrijeme dogaala u Etiopiji. Razdoblje obavijeno tamom Osnovan 1119. godine i slubeno priznat na crkvenoj sinodi u Troyesu 1128. godine, templarski se red ubrzo uzdigao do velike moi, bogatstva, prestia i meunarodnog utjecaja, a taj je poloaj, unato tome, nakon dva stoljea izgubio. Toliko se esto i nairoko pisalo o katastrofalnoj propasti Reda, da ovdje nije potrebno o tome detaljno govoriti. Dovoljno je rei kako su iznenada, u zoru u petak 13. listopada 1307. godine, uhieni svi templari stacionirani u Francuskoj. Bila je to vrlo dobro organizirana akcija, koju su proveli slubenici i vazali francuskoga kralja Filipa IV, iznenadnim napadom na stotine templarskih posjeda, te se do veeri u lancima nalo 15 000 ljudi. Petak 13. je tako u popularnoj svijesti ostao zabiljeen kao jedan od najnesretnijih i najzloslutnijih dana u godini. Optube koje su se pripisivale templarima, kako bi se opravdala njihova dramatina i poniavajua uhienja, bile su jednako strane koliko i nestvarne. Tako su bili optueni za poricanje Krista i pljuvanje po njegovu liku, te za opsceno cjelivanje, "na sramotu dostojanstva ljudskoga, u skladu s vulgarnim ritualom Reda." (Govorilo se da je svaki inicijant prilikom svoga uvoenja u Red primao poljupce na anus, pupak i usta.) Tvrdilo se, nadalje, da su odravali homoseksualne odnose (koji su bili "obvezni, bez mogunosti odbijanja"), te da su prinosili rtve idolima. U to je vrijeme (sve do 1377. godine) slubena papinska rezidencija bila u Avignonu, u pokrajini Provansi. Ovdje ne trebamo ulaziti u razloge naputanja vatikanske rezidencije. Oito je, meutim, da je premjetanje Svete Stolice u neposrednu blizinu francuskoga podruja omoguavalo kralju Filipu da snano utjee na papu (Klementa V. koji je u nazonosti Filipa IV 1305. godine u Lyonsu, slubeno proglaen papom). Ovaj je utjecaj tetio templarima, ije je unitenje Filip odluio osigurati ne samo u Francuskoj, nego i u svakoj zemlji u kojoj su templari imali sjedita. Filip je stoga utjecao na Klementa V, koji je ko-

nano izdao bulu (Pastoralis praeeminentiae, s nadnevkom 22. studenog 1307. godine), naredivi uhienje templara diljem kranskoga svijeta. Slijedila su uhienja u Engleskoj, panjolskoj, Njemakoj, Italiji i na Cipru, a 1312. godine marionetski je papa izdao drugu bulu, kojom je Red i slubeno ukinut. U meuvremenu je na tisue templara bilo podvrgnuto najstranijim torturama i ispitivanjima. Mnogi su od njih nakon toga bili spaljeni na lomaama, a meu njima i veliki metar Reda, Jacques de Molay te preceptor Normandije, Geoffroi de Charnay. Ne namjeravam ovdje detaljnije govoriti o progonima, suenjima i unitenju templara. Ova su zbivanja pobudila moju pozornost samo zbog dokaza koji je upuivao na mogunost da su krajem dvanaestoga stoljea templari krenuli u potragu za Kovegom. Ustvrdivi kako je mogue da se Lalibela 1185. godine vratio iz Jeruzalema u pratnji templara, zapitao sam se to se nakon toga moglo dogoditi. Upravo me ta znatielja potaknula da odgovore potraim u kasnijoj povijesti templarskoga reda. Ta je povijest bila prilino kratka: manje od 130 godina nakon Lalibelina stupanja na etiopsko prijestolje templari su bili zarobljavani, mueni i spaljivani. Njihove su posjede i novac podijelile vladajue europske kue; njihov je red prestao postojati, a njihov je dobar glas bio okaljan optubama za sodomiju, blasfemiju i idolatriju. Ni u zapisima iz posljednjeg stoljea njihova postojanja nisam mogao pronai nijedan dokaz koji bi potvrdio tezu o templarskim aktivnostima u Etiopiji. Poetkom 13. stoljea trag se jednostavno zameo; od tada pa sve do uhienja 1307. godine, Red je, izgleda, bio zaokupljen samo svojim ratnim pohodima na Bliskom istoku te jaanjem svoje moi i bogatstva. Pitao sam se gdje bih mogao pronai informaciju koju sam traio. Nekoliko mojih pokuaja odnosilo se na prouavanje zapisa o dogaajima u Etiopiji u razdoblju koje me sada zanimalo. Znao sam, dodue, da je u osamnaestom stoljeu, tijekom svoga dugog boravka u Etiopiji, James Bruce uloio goleme napore kako bi prikupio i zapisao drevne predaje. Stoga sam se okrenuo njegovim Putovanjima - koja su od tada neprestano leala na mom stolu.

Na samom kraju I. knjige, kao to sam se i nadao, naiao sam na nekoliko stranica o vladavini kralja Lalibele. Naalost, veina onoga to je kotski pustolov napisao nije bilo bitno za moju istragu. Meutim, jedna je pojedinost ipak zaokupila moju pozornost. Opisujui "najizvorniju etiopsku povijest i predaju", Bruce izvjetava kako je Lalibela iznio plan kako ograniiti nizvodni tok voda u rijeni sustav Nila, i time "izgladnjeti Egipat". Nakon "preciznih ispitivanja i prorauna" ini se da je taj glasoviti vladar iz dinastije Zagwe ustanovio: U najviim dijelovima (Etiopije) tee nekoliko rijeka, iji bi se tok mogao skrenuti i usmjeriti na nia podruja zemlje, prema jugu, umjesto da se spajaju s Nilom, poveavajui njegovu vodenu masu koja se slijeva sjeverno. Smatrao je da bi na taj nain mogao smanjiti rast rijeke, tako da Nil vie ne dosegne onu vodenu masu potrebnu za napajanje Egipta. Nisam mogao odoljeti pomisli da bi takav projekt zasigurno odgovarao tenjama templarskoga reda koji je, pred kraj Lalibeline vladavine (1211. godine), poeo planirati osvajanje Egipta. U to se vrijeme na obalama Nila vodilo nekoliko dugotrajnih bitaka, te su templari vie od godinu dana opsjedali arapsku utvrdu Damiettu, smjetenu u delti Nila. Stoga nije bilo nikakve sumnje da je templarima mogao odgovarati plan o "izgladnjivanju" i slabljenju Egipta. Meutim, sluaj je htio da se plan o odvajanju rijeka nikada ne ostvari: "Smrt, taj neumoljiv neprijatelj svih izvanrednih pothvata, zaustavila je Lalibelu u njegovoj nakani." Bruce je zatim kratko prokomentirao vladavinu dvojice posljednjih vladara iz dinastije Zagwe: Lalibelu je naslijedio Imrahana Christos, glasovit samo po injenici da je bio sin takvoga oca kao to je bio Lalibela, te otac takvoga sina kao to je bio Naakuto Laab; obojica su se odlikovala osobitim djelima, iako vrlo razliite prirode. Prva smo djela, ona oeva, ve naveli, a sastojala su se u velikim fizikim pothvatima. Druga su bila djela uma, djela jo tee prirode, a sastojala su se u pobjedi nad ambicijom - dobrovoljnom odricanju od krune.

Bio sam ve obavijeten o povijesnim pojedinostima koje su slijedile. Naakuto Laab - posljednji vladar iz dinastije Zagwe - bio je 1270. godine nagovoren da se odrekne kraljevskog naslova u korist stanovitog Yekuno Amlaka, vladara koji je tvrdio da vue podrijetlo od Salomona. Taj je kralj, prisjetit e se itatelj, ekao pravi trenutak u dalekoj pokrajini Shoi, gdje su Salomonsku lozu odravali potomci jednog kraljevia, koji je u desetom stoljeu pobjegao kada se na prijestolje popela idovska kraljica Gudit. Bruce je vrlo malo rekao o samom Yekuno Amlaku ili njegovim neposrednim nasljednicima, Yagbi Zionu (1285.-1294.) i Wedem Ara'adu (koji je vladao do 1314. godine). Zaista, izgleda da osebujne istraivake metode kojima je prednost davao kotski putnik nisu iznjedrile nijednu vjerodostojnu informaciju o stoljeu nakon Lalibeline smrti 1211. godine: "Ovo je razdoblje obavljeno tamom", potuio se Bruce. "Moemo samo nagaati, ali kako ne moemo uiniti vie od toga, nita neemo postii ni nagaanjem." Slina je "tama", kao to sam ve znao, obavijala i razdoblje prije Lalibelina uspona na prijestolje. Tako sam ostao s gomilom pitanja koja su i dalje zahtijevala odgovore. Jedno je od njih, i to daleko najvanije, bilo pitanje koje se odnosilo na Koveg Saveza: trebao sam saznati to se s njime dogodilo u razdoblju izmeu desetog i trinaestog stoljea, kada je vladavina Salomonske dinastije bila prekinuta. Takoer sam trebao saznati je li templarima bio doputen izravan pristup svetoj relikviji ako su, kako sam pretpostavljao, bili aktivni u Etiopiji tijekom Lalibeline vladavine. Ponovno sam nazvao povjesniara Belai Gedaija u Addis Abebu ne bi li mi pomogao svoj im poznavanjem lokalnih predaja. "Mi Etiopljani vjerujemo", rekao mi je, "da su u desetom stoljeu sveenici i narod iznijeli Koveg iz Aksuma, kako bi ga sauvali od razaranja kraljice Gudit, i odnijeli ga na otok na jezeru Zwai..." "Mislite u dolinu Rift - juno od Addis Abebe?" "Da." "To je prokleto velika udaljenost." "Da, ali nigdje blie ne bi bilo dovoljno sigurno. Gudit je, znate, bila idovka. Htjela je uspostaviti falaku religiju u cijeloj zemlji i unititi kranstvo. Palila je i pljakala crkve u Aksumu. Stoga su sveenici

iznijeli Koveg kako ne bi dospio u njezine ruke i odnijeli ga vrlo daleko - sve do Zwaija! - gdje su bili sigurni da e biti izvan Guditina dosega." "Znate li koliko je dugo ostao na otoku?" "Nae predaje govore da je tamo bio sedamdeset godina nakon ega je vraen u Aksum." Zahvalio sam Gedaiju na pruenoj pomoi i spustio slualicu. Ono to mi je rekao poklapalo se - vie-manje - s mojim dotadanjim saznanjima o srednjovjekovnoj povijesti Etiopije. Znao sam da je, nekoliko godina nakon to je svrgnula salomonide, na etiopskom prijestolju sjedila Gudit. Takoer sam znao da ju je svojedobno naslijedio prvi vladar iz dinastije Zagwe, koji je vjerovatno bio idov. Dodue, poslije (i sigurno davno prije Lalibelina vremena) Zagwe su se obratili na kranstvo. Stoga se inilo veoma vjerojatnim da su dopustili siguran povratak Kovega u njegovo izvorno prebivalite u Aksumu - gdje se vjerojatno nalazio i kada je Lalibela sjeo na prijestolje. Veliku je vanost ovoj tvrdnji davalo svjedoanstvo armenskoga geografa Abu Saliha, koji u svome djelu Churches and Monasteries of Egypt and some Neighbouring Countries {Crkve i samostani u Egiptu i nekim susjednim zemljama), iznosi neke pojedinosti o Kovegu u Etiopiji. Prema vanjskom dokazu koji predstavlja sam tekst (objanjava prevoditelj i urednik ovog znaajnog djela u svom Uvodu), jasno se vidi kako je on napisan "poetkom trinaestog stoljea" - drugim rijeima, u vrijeme Lalibeline vladavine. Iako Abu Salih nigdje izriito ne navodi u kojem je etiopskom gradu vidio svetu relikviju, nema razloga sumnjati da je taj grad bio Aksum. tovie, iitavajui spomenuti odlomak, uoio sam neke pojedinosti koje sam ranije previdio. Opisujui ceremonijalno iznoenje Kovega, geograf je zabiljeio da su njegovi nosai bili "bijele i rumene puti, te crvene kose. " Proeli su me trnci uzbuenja, jer sam upravo shvatio da u rukama drim jedno od dva izvorna i rana svjedoanstva o prisustnosti tajanstvenih bijelih ljudi u Etiopiji u vrijeme kralja Lalibele (osobito zato to oba prijevoda istog odlomka tumae "crvenu kosu" kao "svijetlu k o s u " ) . Alvarez me ve bio upozorio na staru predaju o bijelim ljudima koji su izgradili prekrasne kamene crkve - predaju koja se sada izvrsno uklapala u ono to sam znao o naprednim graditeljskim tehnika-

ma kojima su raspolagali templari. Sada se, kao da potvruje moju evoluirajuu teoriju, ovdje naao Abu Salih, koji mi je, s udaljenosti od sedam stoljea, prenio uzbudljivu informaciju o ljudima bijele i rumene puti, i crvene ili ak plave kose - drugim rijeima, o ljudima umnogome slinima sjevernim Europljanima - koji su bili izravno povezani s Kovegom Saveza. Mogunost da su ti ljudi moda bili templari inila se vrlo primamljivom, ali ona je jo uvijek moju istragu zaustavljala u trinaestom stoljeu i mnoga je pitanja ostavljala neodgovorenima. Ako su sjeverni Europljani, koje je vidio Abu Salih zaista bili templari, jesu li se oni zadovoljili tek povremenim noenjem relikvije, ili su je pak pokuali iznijeti iz Etiopije i vratiti u Europu? I, najvanije od svega, ako su to doista pokuali, jesu li bili uspjeni? Morao sam priznati da sam bio potpuno blokiran nedostatkom povijesnih informacija. Nije me odvie udilo to to su templarski dokumenti i zapisi, obavijeni tajnovitou, kao uostalom i sam templarski red, otkrivali toliko malo. Nisu mi mnogo pomogli ni etiopski ljetopisi: prouivi najrazliitije izvore, morao sam prihvatiti injenicu da je stoljee nakon smrti kralja Lalibele bilo doista razdoblje "obavijeno tamom", kako je primijetio James Bruce. O dogaajima koji su se zbili u tom razdoblju, nije bilo poznato gotovo nita. Osjeao sam da se nikada neu pomaknuti s mrtve toke moje istrage. No, unato rastuem pesimizmu, nazvao sam Richarda Pankhursta u Addis Abebu i upitao ga postoje li ikakvi zapisi, koji bi mogli upuivati na veze izmeu Etiopljana i Europljana tijekom odnosnog razdoblja. "Koliko je meni poznato, ne postoji nijedan zapis prije 1300. godine" odgovorio mi je. "A nakon 1300. godine? Pretpostavljam da je prvi dokumentirani etiopski kontakt bio onaj s portugalskim poslanikom, koji je stigao u Etiopiju 1520. godine?" "To nije ba tono. Malobrojne su misije i prije toga putovale, ali u suprotnom smjeru. Naime, iz Etiopije u Europu. Kako izgleda, prva je misija zaista bila otposlana otprilike stoljee nakon Lalibeline smrti tako da ona ulazi u razdoblje koje te zanima."

Promekoljio sam se u naslonjau: "Da li ti je moda poznat toan datum?" "Da," odgovorio je Richard. "Bilo je to 1306. godine, a misija je bila prilino brojna. Otposlao ju je vladar Wedem Ara'ad, a sastojala se, ako se dobro sjeam, od tridesetak lanova." "Sjea li se koju je svrhu imala ta misija?" "Nisam posve siguran. Morat e provjeriti izvor. Ali, znam da joj je odredite bio Avignon, na jugu Francuske."

Konano rjeenje? Richard nije bio svjestan da je upravo ispustio malu bombu. Avignon je bio sjedite pape Klementa V. - okrunjenog u Lyonsu 1305. godine u nazonosti francuskog kralja Filipa. tovie, upravo je Klement V. godine 1307. naredio uhienja templara diljem kranskog svijeta. Sada sam saznao da je ugledno etiopsko izaslnstvo (prvo koje je ikada poslano u Europu) posjetilo Avignon 1306. godine - samo godinu dana prije uhienja. Jesu li se ovi datumi i dogaaji tek sluajno poklopili, ili je pak izmeu njih postojala uzrono-posljedina veza? Kako bih dobio odgovore na ta pitanja, morao sam ustanoviti jesu li se abesinski poslanici uope susreli s papom tijekom svoga posjeta, te ako jesu, o emu su mogli razgovarati? Prvi je izvor informacije o misiji iz 1306. godine bio genovski kartograf Giovanni da Carignano, koji je djelovao izmeu od 1291. i 1329. godine. Zaintrigiralo me otkrie daje taj isti Carignano bio odgovoran za znaajne promjene u europskoj predodbi o Etiopiji: nakon mnogih stoljea zabune, on je bio prvi mjerodavan pisac koji je nedvojbeno utvrdio da je "sveenik Ivan" vladao u Africi, a ne u "Indiji". Carignano se sastao s lanovima etiopskog izaslanstva kada su oni 1306. godine prolazili kroz Genovu na povratku iz Avignona. Zbog nepovoljnih vjetrova, proveli su "mnogo dana" u talijanskoj luci, gdje ih je kartograf ispitivao o "obredima, obiajima i drugim obiljejima njihove zemlje." Naalost, Carignanove su se biljeke, zajedno sa svim podacima koje su mu dali Etiopljani, s vremenom izgubile. Ostao nam je sauvan

tek kratak pregled u bergamskoj kronici s kraja petnaestog stoljea, koju je sastavio stanoviti Jacopo Filippo Foresti. Uspio sam pribaviti engleski prijevod Forestijeve kronike, u kojoj se samo jedan kratak odlomak odnosi na Carignanov razgovor s Etiopljanima: Meu ostalim to je reeno o dravi [Etiopljana]...navodi se da je njihov vladar kranin, kojemu je sedamdeset etiri kralja i gotovo bezbroj prineva prisegnulo na vjernost...Poznato je da je taj vladar... 1306. godine naega spasenja poslao trideset izaslanika [koji]...su se s velikim potovanjem predstavili papi Klementu V. u Avignonu. To je - osim pokoje pretjerano kiene izjave i ve spomenute opaske o "sveeniku Ivanu" - bilo sve to se znalo o prvoj etiopskoj misiji u Europi. Iako su podaci bili oskudni, oni su ipak potvrdili da su se poslanici doista sastali s Klementom V., i to samo godinu dana prije nego to je papa odobrio masovna uhienja templara. Nije bilo nikakvih podataka o samome sastanku, niti je bilo ikakva navjetaja zato je etiopski vladar toliko udio uspostaviti vezu s papom Klementom V. godine 1306. inilo mi se nevjerojatnim da bi Wedem Ara'ad odaslao tako veliku misiju, za koju do tada nije bilo presedana, a da za to nije imao snaan razlog. Osjetio sam se slobodnim pekulirati o tim razlozima. Palo mi je na um nekoliko pretpostavki koje sam tada brzo zapisao u svoju biljenicu: Pretpostavimo da su jeruzalemski templari 1185. godine zaista doli u Etiopiju s kraljeviem Lalibelom i da su mu pomogli zauzeti prijestolje. Pretpostavimo da su "bijeli ljudi" za koje se govori da su izgradili Lalibeline crkve zapravo bili templari. Pretpostavimo takoer da su ti isti templari bili oni "bijeli ljudi", koji su poetkom 13. stoljea u Etiopiji vieni kako nose Koveg Saveza. Pretpostavimo da je Red uspio stei mo, povjerenje i utjecaj kod Lalibele kao i dinastije Zagwe, kojoj je on pripadao. Ako je bilo tako, onda je razumno pretpostaviti da su i posljednja dva

vladara iz dinastije Zagwe (Imrahana Christos i Naakuto Laab) takoer odravali dobre odnose s templarima, koji su time zadrali povlasticu izravnog pristupa Kovegu Saveza. Pretpostavimo da se ovo zaista dogodilo te da su jo ezdeset godina nakon Lalibeline smrti 1211. godine templari imali pristup svetoj relikviji, ali naravno ne i pravo njezina iznoenja iz Etiopije. Moda su je planirali iznijeti, ali su jednostavno ekali pravu priliku za taj pothvat. U meuvremenu, kada su prvi vitezovi koji su doli u Etiopiju ostarjeli, Red je vjerojatno poslao nove vitezove iz Svete zemlje, koji su ih trebali zamijeniti. Nije bilo ba nikakva razloga za urbu; doista, moda su bili posve zadovoljni time da Koveg ostane u Etiopiji. Meutim, ovakvo se stanje vjerojatno dramatino promijenilo 1270. godine, kada je (ma kakav razlog bio tome) Naakuto Laab bio nagovoren da abdicira u korist Yekuno Amlaka - vladara koji je tvrdio da je Salomonov potomak. Za razliku od Zagwa, identitet Salomonida bio je vrsto povezan s Kovegom Saveza i predajom prema kojoj ga je osniva njihove dinastije - Menelik I. - donio iz Jeruzalema u vrijeme vladavine kralja Salomona. U vezi s tim valja jo jedanput istaknuti kako je prva pisana verzija Kebra Nagasta sastavljena na zahtjev Yekuno Amlaka. Drugim rijeima, iako je ta legenda ve dugo vremena kruila u obliku usmene predaje, Yekuno Amlak ju je htio formalizirati. Zato? Zato to je ila u prilog isticanju i legitimizaciji njegova prava na prijestolje. Odatle slijedi da je Yekuno Amlak morao biti prestravljen injenicom da u njegovoj zemlji djeluje skupina naoruanih, ratobornih (i tehnoloki naprednijih) stranaca kakvi su bili templari: stranaca koji su mogli dobiti pojaanje tisua drugih lanova svojega Reda koji su se nalazili na Bliskom istoku; stranaca koji su se oito jako zanimali za Koveg i vjerojatno kovali urotu kako ga ukrasti i iznijeti iz zemlje. Pretpostavimo, meutim, da je Yekuno Amlak (koji je tek zasjeo na prijestolje i samim time jo uvijek bio vrlo nesiguran u svoju mo) isprva pokuao umiriti te mone i opasne bijele ljude, hinei da je s njima spreman suraivati onako kako su to inili Zagwe. To bi bila logina strategija - osobito zato to je poznato da je njegova vojska bila malobrojna - koja bi mogla objasniti zato se tijekom njegove vladavine nije dogodilo nita spektaku-

larno. Tako bi na njegovim nasljednicima ostalo da iznau nain kako se konano rijeiti templara i zadrati Koveg. Sin Yekuno Amlaka (Yagba Zion, 1285.-1294. godine) bio je ak slabiji od svog oca u vojnoj snazi. Yagba Ziona je, meutim, naslijedio mnogo snaniji Wedem Ara'ad, koji je vladao do 1314. godine. Znaajno je to to je upravo Wedem Ara'ad 1306. godine uputio brojno izaslanstvo papi Klementu V. u Avignon. Nije li mogue da je cilj tog izaslanstva bio uzdrmati templarski red, a moda i papi i francuskom kralju (Filipu IV.) podastrti dovoljno snaan razlog za unitenje Reda? Taj je razlog mogao biti izvjetaj o planovima templara da donesu Koveg Saveza u Francusku. Konano, bilo je to razdoblje u kojem je popularnom svijeu uvelike dominiralo praznovjerje. Ako bi raspolagali tako svetom i monom relikvijom, templari bi bili u jedinstvenom poloaju da izazovu svjetovne i vjerske autoritete u zemlji, koji bi posve sigurno bili spremni poduzeti sve mogue mjere da sprijee takve pokuaje. Ova je teorija osobito privlana stavimo li je u kontekst uhienja templara u Francuskoj i drugdje na svijetu. Sva su se ta uhienja zbila 1307. godine, dakle, nekih godinu dana nakon odlaska etiopske misije iz Avignona. Ovo se savreno uklapa u ono to nam je poznato o mjerama koje je u tom pitanju poduzeo kralj Filip IV.: postoje dokazi daje on zapoeo planirati akciju protiv templara otprilike godinu dana prije samih uhienja (dakle, 1306. godine) te daje nekoliko puta tijekom te godine o svojim planovima razgovarao s papom Klementom. Naravno, bilo bi pogreno misliti da je unitenje templara uslijedilo iskljuivo zbog lobiranja etiopskih izaslanika. U tome je takoer veliku ulogu igrala zloba i pohlepa kralja Filipa IV. (zloba zato to su templari nekoliko puta ponizili kralja, a pohlepa jer je kralju za oko nedvojbeno zapelo silno bogatstvo koje je poivalo u templarskim riznicama diljem njegova kraljevstva). S druge strane, bilo bi jednako pogreno misliti da etiopska misija koja je 1306. godine stigla u Avignon nije imala nikakve veze s dogaajima iz 1307. godine. Upravo suprotno, mnogo je vjerojatnije da je izmeu njih doista postojala veza, a ta je veza, uvjeren sam, bio Koveg Saveza.

Portugalske i kotske veze Templari su bili bogato i mono internacionalno bratstvo monaha-ratnika. Kao takve ih, unato najveim nastojanjima kralja Filipa IV. i pape Klementa V., nije bilo lako unititi. Njihovo je potiskivanje bilo najuspjenije i najpotpunije provedeno u Francuskoj; meutim, ak su i tamo neka braa uspjela izbjei uhienje (kao uostalom i itava templarska flota, koja je ujutro, na dan uhienja, jednostavno isplovila iz atlantske luke La Rochelle, nakon ega vie nikada nije bila viena). U ostalim su se zemljama suenja i ispitivanja provodila s mnogo manje ara nego u Francuskoj; meutim, muenja, zatvaranja, pogubljenja, oduzimanje imovine i konano ukinue Reda bili su konani rezultat u Engleskoj (nakon podueg odgaanja), panjolskoj, Italiji, Njemakoj, na Cipru i drugdje. U Portugalu i kotskoj, meutim, templari su, izgleda, potpuno izbjegli progone. I zaista, u tim su se zemljama okolnosti pokazale pogodnima do te mjere da se, pod raznim imenima, Red uspio odrati. Kada je u studenom 1307. godine papa Klement V. izdao svoju bulu kojom nareuje uhienje templara diljem kranskog svijeta, kotska je bila zaokupljena krvavom borbom za ouvanje svoje neovisnosti od kolonijalnih tenji Engleske. Na elu te borbe stajao je jedan od najslavnijih kotskih vladara - kralj Robert Bruce, koji je u bitki kod Bannockburna 1314. godine teko porazio Engleze te je jo stoljeima nakon toga njegova zemlja uivala slobodu. Potpuno usredotoen na rat, Bruce nije bio suvie zainteresiran za provedbu papina osvetnikog plana. Zbog toga je Bruce templare progonio samo prividno: samo su dva viteza uhiena a od ostalih je, izgleda, tek bilo zatraeno da se ne pojavljuju u javnosti. kotski se kralj doista ponaao na osobit nain: svi dokazi upuuju na to da je pruio sigurno utoite ne samo lokalnim templarima nego i onim lanovima Reda koji su bjeali pred progonima u drugim zemljama. Izgleda da Bruce ovu velikodunu politiku nije provodio toliko iz vlastita altruizma koliko u elji da odbjegle vitezove pridobije da se pridrue njegovoj vojsci. Nadalje, bilo je govora i o tome da su se, kod Bannockburna, templarske jedinice zaista borile na Bruceovoj strani. Podatak je to koji bi vrijedilo poblie istraiti, osobito zato to je poznato

da su pobjedonosni koti u toj slavnoj bitki marirali iza male relikvije nalik na Koveg Saveza. Naklonost koju je Bruce iskazivao templarima u kotskoj te injenica da su mnogi templari izbjegli uhienja u Engleskoj (jer se odgaalo izvrenje papine bule) omoguili su Redu da na Britanskom otoju, umjesto potpunog unitenja, opstane u tajnom obliku. Stoljeima se nagaalo da je Red preivio u obliku slobodnog zidarstva, a to stajalite podupire i masonska predaja prema kojoj je kralj Robert Bruce nakon bitke kod Bannockburna osnovao najstariju kotsku lou (Kilwinning) "za prijem onih vitezova templara koji su pobjegli iz Francuske". U osamnaestom je stoljeu Andrew Ramsay, istaknuti kotski mason i povjesniar, potvrdio to gledite napisavi brojna djela o vezama izmeu slobodnog zidarstva i templara. Gotovo u isto vrijeme barun Carl von Hund, vodei njemaki mason, izjavio je kako "slobodno zidarstvo vue korijene od templarskoga reda te je prema tome svaki mason ujedno i templar". Za razliku od situacije u prijanjim vremenima, ovako izravne izjave nisu bile neobine u osamnaestom stoljeu. Bilo je to razdoblje u kojem su slobodni zidari konano "izali iz skrovita" i poeli govoriti o sebi i svojoj povijesti. Poslije, kako je duh otvorenosti ohrabrivao daljnja istraivanja, postalo je jasno da je "templarsko vitetvo" oduvijek bila vana snaga unutar masonskog sustava. Ova su istraivanja, zajedno s ostalom do tada nepoznatom graom, nedavno obuhvaena u detaljnoj i mjerodavnoj studiji koja objanjava mogue naine na koje su odbjegli templari oblikovali i provodili utjecaj na slobodno zidarstvo. Ni u kojemu sluaju ne bih ovdje elio zapoinjati zamrenu i visoko specijaliziranu raspravu. Jednostavno bih elio istaknuti da se sustav masonskih rituala u velikoj mjeri nastavlja na onaj Reda Salomonova hrama, te da su to nasljee prenijeli, najprije u Britaniju, u razdoblju izmeu 1307. i 1314. godine, templari koji su preivjeli papine progone, zahvaljujui osobito povoljnim okolnostima koje su vladale u kotskoj. Kao to sam spomenuo, kotska nije bila jedina zemlja u kojoj su templari izbjegli progone. Istina, u Portugalu im se sudilo, ali su bili osloboeni krivnje, stoga nisu trpjeli ni muenja ni zatvaranja. Naravno, portugalski vladar (Denis I.), kao dobar katolik, nije mogao pot-

puno ignorirati papine naputke: kako bi mu udovoljio, Denis I. je 1312. godine slubeno ukinuo Red. Meutim, samo est godina poslije Red se ponovno okupio pod novim imenom: Militia Christi (poznat i kao Kristovi vitezovi ili jednostavno Red Krista). Ovaj je preobraaj iz jednog reda u drugi omoguio portugalskim templarima ne samo da preive inkvizicijske progone izmeu 1307. i 1314. godine, nego takoer da se 1318. godine poput feniksa uzdignu iz vlastita pepela, nakon ega su, izgleda, nastavili svoje djelovanje. Templarska imovina, novac i osoblje, sve je to u nepromijenjenom obliku pretoeno u Red Krista. tovie, 14. oujka 1319. godine novoosnovana je organizacija dobila i slubeno priznanje od pape Ivana XXII. (koji je naslijedio Klementa nakon njegove smrti). Ukratko, unato okrutnom potiskivanju Reda u Francuskoj i drugim zemljama, portugalski Red Krista kao i britansko (osobito kotsko) slobodno zidarstvo osigurali su prenoenje templarskog nasljea na budue narataje, a moda je to nasljee preivjelo sve do dananjih dana. Kako je moja istraga napredovala, postajao sam sve uvjereniji u to da se dio toga nasljea odnosio na potragu za Kovegom Saveza.

"Boriti se poput vukova i klati poput lavova..." ak u sluaju da se moja teorija o templarima u Etiopiji pokae tonom, znao sam da ni na koji nain neu moi ustanoviti to se s njima u toj zemlji dogaalo nakon to su u Europi 1307. godine zapoeli progoni. Povijesnih zapisa iz vremena vladavine Wedem Ara'ada gotovo da nije ni bilo. Pretpostavljao sam, meutim, da je on, nakon to je odaslao misiju u Avignon, zasigurno pratio dogaanja i bio obavijeten o unitenju Reda. Siguran da u njegovu zemlju vie nee pristizati nove templarske snage, vladar je mogao poduzeti mjere protiv vitezova koji su se jo uvijek nalazili u Etiopiji, protjerati ih ili potpuno iskorijeniti, to je zacijelo i uinio. U svakom sluaju, ovo je bila moja radna hipoteza i o toj razini svog istraivanja vjerojatno ne bih vie razmiljao da nisam saznao za "portugalsku vezu" u obliku Reda Krista. Naime, uz samo dvije nebitne

iznimke, svi poznati rani posjetitelji Etiopije bili su Portugalci. tovie, to je portugalsko zanimanje za kraljevstvo "sveenika Ivana" bilo izraeno ve stoljee nakon unitenja templara, pri emu je Red Krista od samog poetka bio idejni nositelj tog interesa. Kao najprivlaniji i najdjelotvorniji primjer takvih nastojanja valja spomenuti osobu o kojoj su dostupni koliko-toliko vjerodostojni podaci. Bio je to princ Henrik Pomorac, veliki metar Reda Krista, kojega je njegov biograf opisao kao ovjeka "izvanredne vrstine srca i otrine uma...(koji je), neizmjerno udio da uini slavna i uzviena djela." Henrik je roen 1394. godine, a od 1415. godine poeo se aktivno baviti pomorstvom, te mu je najvea elja - kao to je i sam izjavio - bila da "upozna zemlju sveenika Ivana". Njegovi suvremenici, kao i suvremeni povjesniari potpuno se slau s time da je Henrik velik dio svoje svijetle karijere posvetio upravo ostvarenju tog cilja. Meutim, njegove su aktivnosti bile obavijene tajnama i intrigama. Kakoj e Edgar Prestage, preminuli profesor portugalskog jezika, knjievnosti i povijesti na Londonskom sveuilitu, primijetio: O Henrikovim nam je putovanjima malo toga poznato, to je uvelike rezultat politike utnje koja je ukljuivala i potiskivanje... povijesnih injenica... o morskim putovima, kartama, napucima za pomorce i o njihovim izvjetajima. U Henrikovo je vrijeme zaista postojao "zavjet utnje", prema kojemu se odavanje podataka o rezultatima raznih istraivakih putovanja kanjavalo smru. Unato tome, poznato je da je princ bio opsjednut idejom o uspostavljanju izravne veze s Etiopijom, to je namjeravao postii oplovljavanjem Afrike (budui da su krai put do Egipta, preko Sredozemnog i Crvenog mora, zatvorile neprijateljske muslimanske snage). Nadalje, ak i prije nego to je oplovljen Rt dobre nade, vjetim je portugalskim pomorcima, koji su poduzeli smiona istraivanja zapadnoafrike obale, bilo nareeno neka se kod "sveenika Ivana" raspitaju ne bi li moda do njegova kraljevstva bre stigli nekim kopnenim putem. Moemo samo nagaati koji je bio stvarni cilj portugalskog princa. Opeprihvaeno je miljenje da je - kao "dobar kriar" - namje-

ravao sklopiti anti-islamski savez s kranskim etiopskim vladarom. Moda je doista bilo tako. Meutim, kako se ve vie od stotinu godina prije Henrikova roenja odustalo od svih ozbiljnih planova o osvajanju Svete zemlje, teko sam se mogao oteti misli da su Henrikovi motivi bili posve drukije prirode. Moda je u pitanju bio neki skriveni plan, koji bi objanjavao njegovu tajanstvenost i oaranost sveenikom Ivanom. to sam due prouavao ivot slavnog pomorca, postajao sam sve uvjereniji u to da su njegovi motivi bili ukorijenjeni u injenici da je obnaao dunost velikog metra Reda Krista, u kojem je svojstvu zasigurno dobio uvid u tajanstvene predaje Reda Salomonova hrama. Znaajno je to to je i sam bio duboko zainteresiran za prouavanje matematike i kozmografije, "nebeskih kretanja i astrologije", te da su mu drutvo najee pravili idovski lijenici i astronomi - ljudi koji su po svemu bili slini Wolframovu Flegetanisu, koji je "vidio skrivene tajne u poloaju zvijezda i tvrdio da postoji predmet koji se zove Gral, ije je ime proitao u zvijezdama". Bio je tu, meutim, jo jedan podatak, na osnovi kojeg sam pretpostavio da je portugalski princ bio duboko proet templarskom predajom. Naime, Henrik Pomorac prakticirao je celibat. Kristovi vitezovi nisu bili vezani tako strogim pravilima kao njihovi pretee iz Reda Hrama. Bez obzira na to, Henrik se, poput svih velikih metara prije njega, "nikada nije oenio, nego je ouvao istou i ednost, te je do smrti ostao djevac". Isto tako, morao sam se zapitati je li doista bila sluajnost da je slavni pomorac odluio sastaviti svoju oporuku na dan 13. listopada 1460. , na 153. godinjicu uhienja templara u Francuskoj (koje se zbilo 13. listopada 1307. godine). Henrik je umro 1460. godine, ubrzo nakon to je sastavio oporuku, a tek su poetkom dvadesetog stoljea na vidjelo izali neki zapisi o posljednjih deset godina njegova ivota. Meu tim je zapisima (ije je detalje 1924. godine objavio dr. Jaime Cortezao u asopisu Lusitania) pronaena kratka biljeka o tome kako je "poslanik sveenika Ivana posjetio Lisabon osam godina prije Henrikove smrti" Nije poznato koja je bila svrha ove misije niti o emu su princ i etiopski izaslanik razgovarali. Meutim, sigurno se nije moglo pripisati sluajnosti da je dvije godine nakon njihova sastanka portugalski kralj Alfonso V. Redu Krista dodijelio duhovnu jurisdikciju nad Etiopijom. "Jo uvijek ne

znamo", priznaje profesor Prestage, "koji su razlozi prethodili dodjeljivanju toga prava" Iste godine kada je umro Henrik Pomorac - 1460. - u Sinesu, luci na jugu Portugala, roen je njegov nasljednik. Taj je nasljednik," takoer vitez Reda Krista, bio Vasco da Gama, koji e 1497. godine otvoriti put do Indije preko Rta dobre nade. Treba istaknuti kako je Da Gama, krenuvi na svoje slavno putovanje, sa sobom ponio dvije stvari: bijelu svilenu zastavu s izvezenim dvostrukim crvenim kriem Reda Krista i vjerodajnice koje je trebao predati sveeniku Ivanu. tovie, iako je njegovo krajnje odredite zaista bila Indija, portugalski je admiral veliki dio svoje ekspedicije posvetio istraivanju Afrike. Jedan zapis navodi da je zaplakao od sree kada je, usidrivi se u Mozambiku, saznao da sveenik Ivan ivi daleko na sjeveru, u unutranjosti kontinenta. Isti su izvjestitelji tvrdili da je etiopski vladar "drao mnoge priobalne gradove". Ta je tvrdnja bila netona, ali Da Gamina su esta zaustavljanja u Malindi, Mombasi, Bravi (gdje je sagradio i svjetionik, koji se tamo i danas nalazi) i Mogadiu bila donekle rezultatom njegove neprekidne elje da uspostavi vezu sa sveenikom Ivanom. U meuvremenu, 1487. godine, deset godina prije Da Gamina isplovljavanja, Red Krista je financirao razne pothvate kojima je cilj takoer bila Etiopija. Te je godine portugalski kralj Ivan II., tadanji veliki metar Reda, poslao svog povjerenika, koji se zvao Pero de Covilhan na opasno putovanje preko Sredozemnog mora, Egipta i Crvenog mora do dvora sveenika Ivana. Preruen u trgovca, Covilhan je proao kroz Aleksandriju i Kairo do Suakina, gdje je 1488. godine unajmio mali arapski jedrenjak koji ga je doveo do jemenske luke Adena. Tamo je pak doivio razne pustolovine, koje su na due vrijeme odgodile njegovo daljnje putovanje. Tek je 1493. godine konano uspio ui u Abesiniju. Stigavi ondje, odmah se uputio na vladarev dvor, gdje je isprva bio primljen s dobrodolicom, da bi zatim bio smjeten u udoban kuni pritvor. Moemo samo nagaati uzrok takvom obratu, no kako je poznato da je Covilhan slovio za jednog od najvjetijih pijuna (nekada je radio kao tajni agent u panjolskoj), ne moemo ne pomisliti da ga je moda Red Krista poslao da pribavi informacije o Kovegu Saveza.

Mogue je da je pobudio sumnje raspitujui se o svetoj relikviji. U svakom sluaju, bio je zadran u Etiopiji do kraja ivota. Covilhan je jo bio iv kada je, 1520. godine, prvo slubeno portugalsko izaslanstvo stiglo u luku Massawu kako bi se susrelo sa sveenikom Ivanom. Nakon toga, poslanici su se u unutranjosti zemlje sastali s Lebnom Dengelom (Lebna Dengel), salomonidskim vladarem, koji je kraljevao od 1508. godine. Jedan od lanova tog izaslanstva bio je otac Francisco Alvarez, a itatelj e se prisjetiti kako su upravo Alvarezu sveenici priopili drevnu predaju o kamenim crkvama u Lalibeli, koje su "izgradili bijeli ljudi". Sada sam u rukama drao engleski prijevod opirne pripovijesti, koju je Alvarez napisao nakon povratka iz Etiopije 1526. godine. Ponovno itajui poglavlje o Lalibeli, osupnuo me njegov opis crkve sv. Jurja. Na krovu tog velikog zdanja, rekao je, izrezbaren je "dvostruki kri, odnosno jedan kri unutar drugoga, nalik na krieve Reda Krista". Naravno, Lalibeline su crkve bile izgraene u vrijeme templara, davno prije osnutka Reda Krista, njihova nasljednika. inilo se razumnim pretpostaviti da je kri Reda Krista nastao prema uzoru na templarski. Stoga je bilo zanimljivo ustanoviti da se slian kri nalazio na crkvi sv. Jurja, nedvojbeno najljepoj u Lalibelinu kompleksu. Vrativi se u mislima svom posjetu Lalibeli 1983. godine, nisam bio siguran da sam tamo zamijetio motiv dvostrukog kria. No, kada sam pogledao fotografije, koje sam snimio tijekom toga posjeta, one su potvrdile da je Alvarezov opis crkve sv. Jurja bio potpuno toan - dvostruki se kri doista tamo nalazio. Sredinom dvadesetih godina esnaestog stoljea, dok je portugalsko izaslanstvo jo uvijek boravilo na dvoru Lebne Dengela, postalo je jasno kako e Etiopiju uskoro napasti muslimanske snage koje su nadolazile iz Haranskog emirata na istoku Afrike. Te je snage predvodio okrutan i karizmatian ratnik, Ahmed Ibn Ibrahim el Ghazi, koji je nosio nadimak "Gragn" (to znai "ljevoruki"). Nakon nekoliko godina paljivih priprema, Gragn je 1528. godine konano objavio sveti rat i poveo horde divljih somalijskih jedinica (potpomognut arapskim i turskim plaenicima) na pohod u kranska brda. Ovaj se kratak pohod pretvorio u dugotrajni rat, koji se, bez

poputanja, nastavljao iz godine u godinu. Diljem Etiopije gorjeli su gradovi i sela, unitavane crkve, otimana neprocjenjiva blaga, a ubijeno je na tisue ljudi. Lebna Dengel bio je prilino hladnokrvan prema Portugalcima. Tijekom estogodinjeg boravka njihova poslanstva u Etiopiji (od 1520. do 1526. godine) neprestano se pozivao na samodovoljnost, govorei, unato muslimanskoj prijetnji (koja se oko 1526. godine inila sve uvjerljivijom), da jo ne vidi razloga za sklapanje bilo kakva saveza s nekom stranom silom. To je neobino ravnoduno gledite, vjerujem, mogla prouzroiti briga o pravim motivima europskih posjetitelja - osobito onih vezanih za Kovega Saveza. Meutim, kakvi god strahovi zaokupljali etiopskog vladara, s vremenom mu je postalo jasno da Gragn predstavlja mnogo veu prijetnju od bijelih ljudi - i to ne samo sigurnosti svete relikvije nego i opstanku etiopskog kranstva. Muslimani su 1535. godine napali Aksum i do temelja unitili drevnu i najtovaniju crkvu svete Marije Sionske (iz koje su, kako u poslije izloiti, sveenici ve iznijeli Koveg i pohranili ga na nekom drugom, sigurnijem mjestu). Takoer, 1535. godine - i ne pukom sluajnou - Lebna Dengel je konano nadvladao svoju nesklonost sklapanju saveza sa stranom dravom, i sa urnom molbom za vojnom pomoi, poslao izaslanika portugalskom kralju. U meuvremenu je uspostavljanje veza izmeu Etiopije i Europe postalo znatno oteano (jer su Turci preuzeli nadzor nad veim dijelom obale Afrikog roga, kao i u veini luka na Crvenome moru). Trebalo je dugo da vladarev poziv u pomo stigne na odredite, te je tek 1541. godine skupina od 450 portugalskih muketira stigla u Massawu kako bi pomogli abesinskoj vojsci, koja se u tom asu inila potpuno skrenom i demoraliziranom (Lebna Dengel je, nakon godina provedenih u bijegu, umro od iscrpljenosti, nakon ega ga je naslijedio njegov, tada jo uvijek maloljetni, sin Klaudije). Mnogo se nade polagalo u portugalsku vojsku, budui da je bila naoruana maetama, pukama i tekim topnitvom. Etiopska kraljevska kronika iz 1541. godine govori o samopouzdanju kojim su portugalske jedinice marirale od obale preko brda, veliajui ih kao "smione i neustraive ljude koji su udjeli boriti se poput vukova i klati poput lavova". Ovaj opis ni u kojemu sluaju nije bio pretjeran: iako malo-

brojne, portugalske su se jedince borile s nadahnjujuim junatvom i dobile nekoliko odluujuih bitaka. Britanski je povjesniar Edward Gibbon poslije opisao njihova postignua u samo osam rijei: "Etiopiju je spasilo etiri stotine pedeset Portugalaca." Po mome je miljenju vrlo znaajno to to je zapovjednik oslobodilakih snaga bio nitko drugi, do sam don Christopher da Gama, sin slavnog Vasca i, poput svoga oca, veliki metar Reda Krista. James Bruce je bio pretjerano zainteresiran za ovog mladog pustolova kojega je opisao sljedeim rjeima: Bio je izvanredno hrabar; nagao i odluan; isticao je vanost vojnike asti; uporan u svojim odlukama. (Meutim), meu brojnim vrlinama koje je posjedovao nije se nalazilo ono malo strpljenja, toliko nunog za one koji zapovijedaju vojskama. Vjerujem da je don Christopher, kao vitez Reda Krista, zasigurno imao skriveni motiv za svoje akcije u Etiopiji: prvo bi porazio muslimane, a zatim krenuo u potragu za Kovegom Saveza. Meutim, njegova ga je brzopletost i nestrpljivost, i prije negoli je uspio ostvariti ijedan od ovih ciljeva, konano stajala ivota. Unato oitoj nadmoi neprijatelja, uspijevao je neprestano odravati bitku sa snagama Ahmeda Gragna (tako su, jednom prilikom, nakon to su ih Abesinci napustili, Portugalci ostali sueljeni s 10 000 kopljanika - i porazili ih). Takvi su hrabri pothvati, dodue, bili veoma riskantni, te je 1542. godine don Christopher zarobljen (jedan je svjedok opisao kako je neposredno prije svoga uhienja don Christopher "bio pogoen u desno koljeno te se borio s maem u lijevoj ruci, budui da mu je desna bila r a n j e n a " ) . Bruce opisuje da je portugalski zapovjednik, pretrpjevi najokrutnija muenja, posljednje sate svoga ivota proveo na sljedei nain: doveli su ga pred maurskoga generala Gragna, koji ga je obasuo pogrdama na koje je ovaj uzvratio takvim psovkama da je Maur, u naletu bijesa, izvukao ma i vlastitim mu rukama odsjekao glavu.

Samo godinu dana poslije, ubijen je i muslimanski voa. U bitki koja se vodila na obalama jezera Tane, 10. veljae 1543. godine, ubio ga je stanoviti Peter Leon, ovjek niega podrijetla, ali vrlo poduzetan i hrabar, koji je bio Don Christopherov valet de chambre...Maurska je vojska ubrzo osjetila da joj nedostaje general, te je, ustanovivi taj gubitak, pala u nered, nakon ega su se Portugalaci i Abesinci upustili u pokolj koji je potrajao sve do veeri. Tako je, nakon petnaest godina nevienog unitenja i nasilja zavrio muslimanski pokuaj podjarmljivanja kranskog Etiopskog Carstva. Portugalske oslobodilake snage pretrpjele su velike rtve: osim stranog don Christophera, vie od polovice od ukupno 450 muketira bilo je ubijeno u borbama. Abesinske su rtve, naravno, bile jo vee (bilo ih je ak na desetke tisua), a zbog tada nanesene kulturne tete - spaljenih rukopisa, ikona i slika, sruenih crkava i opljakanih blaga - civilizacija u brdima Etiopije stoljeima e spavati u gotovo potpunoj tami. Meutim, najvee je blago ipak bilo spaeno: samo nekoliko dana prije spaljivanja grada 1535. godine, sveenici su Koveg iznijeli iz Aksuma i smjestili ga na jednom od brojnih otoka-samostana na jezeru Tani. Tamo je ostao jo dugo nakon Gragnove smrti. A onda je, sredinom 17. stoljea, vladar Fasilid (kojeg Bruce opisuje kao "najveeg kralja koji je ikada sjedio na abesinskom prijestolju") na razorenim temeljima stare crkve sagradio novu katedralu sv. Marije Sionske - gdje je, uz prigodnu ceremoniju, sveta relikvija ponovno pronala svoj dom i nekadanju slavu. Fasilid je uinio jo neto. Unato dubokoj zahvalnosti koju je njegova zemlja dugovala Portugalcima (iji se broj uveao nakon pobjede u ratu protiv Gragna), on je dao protjerati sve doseljenike. Doista, toliko je sumnjao u njihove namjere da je sklopio poslovni sporazum s Turcima u Massawi: svi portugalski putnici koji bi tamo pristigli i zatraili ulazak u Etiopiju, bili bi uhieni a njihove glave odsjeene, uz odgovarajuu nagradu u zlatu za svaku odsjeenu glavu.

Izvor tajne Izgleda da je nakon smrti don Christophera da Game splasnulo zanimanje Reda Krista za Etiopiju. Po zavretku vladavine Fasilida, nijedan Portugalac vie nije pokazivao nikakvu namjeru da taj interes obnovi. Meutim, kako sam ve istaknuo, Red Krista nije bio jedini nastavlja templarske tradicije. kotsko je slobodno zidarstvo takoer naslijedilo poneto od tajanstvene ostavtine Salomonova hrama, u kojoj je sredinju ulogu imao Koveg Saveza. Zbog ove kotske veze kao i zato to je tvrdio da je daleki potomak kralja koji je u etrnaestom stoljeu prihvatio odbjegle templare, osjeao sam da bih se trebao ozbiljnije pozabaviti ivotopisom jednog od najsmjelijih i najodlunijih stranaca koji je ikada posjetio Etiopiju: Jamesa Brucea od Kinnairda. Visok gotovo dva metra i vrlo snaan, Bruce je bio golem ovjek ("najvii ovjek kojega ste mogli gledati besplatno", kako ga je opisao jedan suvremenik). Bio je takoer bogat i visoko obrazovan. Roen je 1730. godine u kotskim dolinama na obiteljskom imanju u Kinnairdu. Kada je navrio dvanaest godina, otiao je na kolovanje u Harrow, gdje su uitelji na sva usta hvalili njegovo izvanredno poznavanje klasinih jezika. Svoje je studije konano zavrio na Sveuilitu u Edinburghu. Slijedilo je razdoblje duge bolesti nakon koje je, oporavivi se, otiao u London preuzeti slubu u East India Company. Tamo se pak strastveno zaljubio u prekrasnu enu Adrianeu Allan, kojom se 1753. godine i oenio. Ubrzo je postao partner svoga punca u trgovini vinom. Dogodila se tragedija. Godine 1754., na putu za Francusku, Adriane je iznenada umrla, a Bruce, iako se mnogo godina poslije ponovno oenio i postao ocem sedmoro djece, proveo je izgleda dugo vremena oporavljajui se od gubitka svoje prve supruge. Nemiran i potiten, gotovo neprestano je putovao i s velikom lakoom uio nove jezike. Njegova su ga lutanja odvela najprije u Europu, gdje se borio u dvoboju u Belgiji, plovio Rajnom, pretraivao rimske ruevine u Italiji i prouavao arapske rukopise u panjolskoj i Portugalu. Nakon to je vlada otkrila njegove lingvistike sposobnosti, poeo je obnaati dunost britanskog konzula u Aliru. Odatle je zapoinjao brojna

putovanja po sjevernoafrikoj obali, posjetivi najprije ruevine Kartage a zatim istraujui drevne lokalitete u Svetoj zemlji. Nalazio je i vremena da povremeno posjeti kotsku kako bi se posvetio obiteljskim posjedima, koje je naslijedio nakon oeve smrti 1758. godine. Mladi je kot tijekom vremena razvio zanimanje i za astronomiju, pribavivi dva, tada najsuvremenija teleskopa, koje je od tada uvijek nosio sa sobom. Takoer je ovladao kartografskim i pomorskim vjetinama, koje e mu postati prijeko potrebne na putovanjima Abesinijom. Nije potpuno jasno kada mu je tono pala na um zamisao o ovoj posljednjoj pustolovini, no postoji dokaz koji upuuje na vrlo pomno planiranje ovoga pothvata (poznato je, primjerice, da je ve oko 1759. godine poeo uiti Ge'ez, drevni etiopski jezik ). Provodei posebne pripreme, koje su ukljuivale detaljna prouavanja djela prijanjih putnika, do 1768. godine, kada je stigao u Kairo i poeo svoje epsko putovanje, stekao je obuhvatno znanje o toj zemlji. to je Brucea potaknulo da ode u Etiopiju? Njegov odgovor na to pitanje bio je nedvosmislen. Otiao je, kako je rekao, riskirajui "nebrojene opasnosti i patnje, koje su me mnogo puta mogle svladati da uza me nije neprestano bila milosrdna i zatitnika Sudbina", kako bi otkrio izvor Nila." Kako ne bi bilo nikakve sumnje u njegove stvarne motive, svoju je opirnu knjigu naslovio: Travels to Discover the Source of the Nile in the Years 1768, 1769, 1770, 1771, 1772 and 1773. (Putovanja u potrazi za izvorom Nila u godinama 1768, 1769, 1770, 1771, 1772 i 1773). Postoji, meutim, zagonetka koja odavno privlai pozornost povjesniara (iako za nju nikada nije ponueno odgovarajue objanjenje). Zagonetka se sastoji u ovome: davno prije svoga putovanja u Etiopiju, James Bruce je znao da su izvor Plavog Nila ve otkrila i detaljno istraila dvojica Europljana: Pedro Paez i Jeronimo Lobo (obojica sveenici, koji su ivjeli u Etiopiji u 17. stoljeu, prije nego to je na snagu stupila Fasilidova zabrana). Kako je tijekom 1989. godine napredovala moja istraga o Kovegu Saveza, tajanstvenost Bruceovih namjera sve je vie zaokupljala moju pozornost. Pet je golemih knjiga njegovih Putovanja (Travels) postalo vanim izvorom mojih istraivanja jer su pruali jedinstven uvid u etiopsku kulturu u razdoblju kada je jo uvijek bila bliska svojim drev-

nim korijenima. Osim toga, znao sam da je kotski pustolov bio izvanredno uen, te sam od samoga poetka bio impresioniran tonou njegovih zapaanja i uope vrijednou njegovih stajalita o povijesnim pitanjima. Isto tako, doimao me se kao poten ovjek, prilino nesklon preuveliavanju i pogrenim tumaenjima. Kako je onda, morao sam se zapitati - budui da je iz njegovih izjava jasno proizlazilo da je paljivo proitao i djela Paeza i Loboa - mogao a da se ne osvrne na znaenje njihovih postignua? Kako sam bespogovorno prihvaao vladajue miljenje (naime, "osim to je bio romantiar, Bruce je bio i najpouzdaniji v o d i " ) potpuno me zbunilo njegovo oito zanemarivanje ove iznimno vane povijesne injenice, kada je smjelo izjavio da "nijedan Portugalac...nikada nije vidio, niti se ak pretvarao da je vidio izvor Nila". Uskoro sam otkrio da ovo nije bila jedina Bruceova la. Njegove su izjave o Kovegu Saveza bile krajnje neodreene i varljive. Opisujui posjet svetom gradu Aksumu, komentirao je kako je Ahmed Gragn unitio prvu crkvu sv. Marije Sionske i dodao, to je bilo tono, da na njenom mjestu sada stoji nova crkva: U njoj se navodno uva Koveg Saveza...koji je Menelik...kako kazuju njihove glasovite legende, na povratku u Etiopiju ukrao svome ocu Salomonu...Ondje je, vjerujem, bio pohranjen neki drevni primjerak Starog zavjeta...no, kakav god to predmet bio, unitio ga je Gragn, iako se tvrdi da se jo uvijek tamo nalazi. Ovo mi je rekao sam kralj. Ukratko, izgleda da je Bruce govorio o tome kako Koveg nije nikada bio donesen u Aksum (budui da je pria o Meneliku i Salomonu bila samo "glasovita legenda"), da je zbog toga relikvija koja je neko poivala u crkvi mogla biti samo "neki drevni primjerak Starog zavjeta", te da ni ta relikvija vie ne postoji budui da ju je "unitio Gragn". Izjava da ih je potkrijepio "sam kralj", trebala je dokazivati vjerodostojnost tvrdnji. Da nije bilo ove posljednje primjedbe, ak bih se zadovoljio injenicom da Bruce jednostavno nikada nije saznao da je Koveg bio spaen tijekom rata s muslimanima, te da je poslije, nakon izgradnje nove crkve sv. Marije Sionske, bio vraen u Aksum. Meutim, tvrdnja

da je "sam Kralj" posvjedoio kako je relikvija bila unitena oito je neistina: Godine 1690., dugo nakon Gragnovih ratnih pohoda i samo osamdeset godina prije Bruceova posjeta, etiopski je vladar uao u Svetinju nad Svetinjama u crkvi sv. Marije, gdje je, naime, vidio Koveg (ime je potvrdio da je relikvija postojala). Taj je vladar (Iyasu Veliki) bio ujedno i sveenik, zbog ega je uivao pravo ne samo pristupa svetoj relikviji, nego i pravo razgledavanja njezina sadraja. Kako je nezamislivo da kralj u Bruceovo vrijeme nije znao za taj poznati dogaaj, morao sam zakljuiti daje kotski putnik jo jednom "ekonomino baratao istinom". U to sam se jo bolje uvjerio kada sam, suprotno njegovim gore navedenim izjavama, shvatio da etiopsku predaju o Meneliku, Salomonu i kraljici od Sabe Bruce nije smatrao tek "glasovitom legendom". Upravo suprotno, prema njoj se odnosio s najveim potovanjem. U prvoj knjizi svojih Putovanja - nekih tisuu stranica prije nego je spomenuo posjet Aksumu - nairoko je pisao o bliskim kulturnim i trgovakim vezama izmeu Etiopije i Svete zemlje u starozavjetnim vremenima. Ovdje je, meu ostalim, jasno iznio vlastito stajalite prema kojemu je kraljica od Sabe bila stvarna povijesna linost (a ne tek mitski lik), da je zaista otputovala u Jeruzalem gdje je boravila na dvoru kralja Salomona ("nikako se ne moe sumnjati u ovu ekspediciju") i - najvanije od svega - da je potjecala iz Etiopije, a ne iz neke druge zemlje: "(Drugi) smatraju da je ova kraljica bila Arabljanka", zakljuio je, "(ali) mnogi su me razlozi...uvjerili u to da je bila Etiopljanka." Dalje u tekstu, Bruce izraava miljenje da pripovijest iz Kebre Nagasta, o ljubavnoj vezi izmeu kraljice i Salomona i roenju Menelika "nije nimalo nevjerojatna". Zatim iznosi priu o Menelikovu posjetu Jeruzalemu i povratku u Etiopiju, kada je sa sobom doveo i "koloniju idova, meu kojima je bilo mnogo "uenih poznavatelja Mojsijeva zakona". Ovi su dogaaji, zakljuuje Bruce, doveli do "utemeljenja etiopske monarhije i prihvaanja ezla od Judina plemena, to se nastavilo sve do dananjih dana...isprva su bili idovi, da bi zatim...prigrlili kranstvo." Sve je ovo bio ni vie ni manje nego kratak izvod iz Kebre Nagasta u kontekstu koji je toj pripovijesti davao povijesnu vjerodostojnost. Budui daje Bruce izloio svaku drugu bitnu pojedinost, doista je ud-

no da do tada nijednom nije spomenuo Koveg Saveza - to je, s njegove strane, mogao biti namjeran propust, jer je morao biti svjestan sredinje i sveproimajue uloge koju je ta sveta relikvija igrala u etiopskoj narodnoj poemi. Ponovno mi se, dakle, nametao zakljuak da je kotski putnik, to se Kovega tie, svjesno dovodio svoje itatelje u zabludu. Ali, koji bi ga razlog mogao navesti na to? Kako je moja znatielja sve vie rasla, ponovno sam paljivo proitao njegov opis Aksuma, te sam naiao na vanu pojedinost, koju sam u prvom itanju previdio: Bruce je posjetio Aksum 18. i 19. sijenja 1770. godine. Vrijeme njegova posjeta nikako se nije moglo objasniti sluajnou, jer je upravo tih dana mogao biti svjedokom proslave Timkata (Timkat), najvanije svetkovine Etiopske pravoslavne crkve. Kako sam ustanovio 1983. godine u razgovoru sa sveenikom, uvarem ulaza u dvoranu Svetinje nad Svetinjama, samo za trajanja svetkovine, i nijednog drugog dana, Koveg Saveza tradicionalno se ornata debelom tkaninom "kako bi se od njega zatitili laici" i nosi se u procesiji. Bruce je, dakle, za svoj posjet Aksumu odabrao upravo te dane u godini, ne bi li, kao laik, dobio priliku da se koliko-toliko priblii svetoj relikviji. Sada sam se ozbiljno poeo pitati nije li sve vrijeme Koveg Saveza bilo ono to je vabilo kotskog putnika: njegova navodna potraga za izvorom Nila bila je zapravo paravan koji je imao prikriti pravi cilj njegova putovanja. tovie, to to je izbjegavao spomenuti sam Koveg bilo je vrlo neobino i moglo se objasniti jedino time da je upravo Koveg bio predmet za koji se posebno zanimao, to je namjeravao ostaviti tajnom. Ubrzo sam saznao i druge pojedinosti koje su produbile moje sumnje. Tako sam otkrio da je Bruce teno govorio drevni hebrejski, aramejski i sirijski jezik - mrtve jezike koje nije imao potrebe nauiti, osim ako nije imao namjeru prouavati rane biblijske tekstove. tovie, nema nikakve sumnje u to da ih je zaista i prouavao: njegovo poznavanje Starog zavjeta, koje je bilo vidljivo gotovo na svakoj stranici Putovanja, jedan je biblicist opisao kao "izvanredno". Ovo nije bio jedini primjer Bruceove "nevjerojatne uenosti". Kao to mi je ve bilo poznato, temeljito je prouavao kulturu i tradiciju crnih idova u Etiopiji. "Nisam", kako je sam rekao, "tedio trud da saznam togod o povijesti ovih zagonetnih ljudi, stoga sam ivio u pri-

jateljstvu s onima koje su potivali kao najuenije meu njima." Zbog takvih je postignua uspio dati velik doprinos prouavanju falakog drutva, doprinos koji se nije poklapao s njegovim otvorenim oduevljenjem zemljopisnim istraivanjima nego je proizlazio iz njegove osebujne potrage za izgubljenim Kovegom. Nazvao sam povjesniara Belai Gedaija u Addis Abebu i pitao ga za miljenje o Bruceovim motivima. Njegov me odgovor zaprepastio." "Ono to mi Etiopljani obiavamo govoriti jest da gospodin James Bruce nije doao u nau zemlju kako bi otkrio izvor Nila. To mu je bio samo paravan. Mislimo da su njegovi motivi bili potpuno drukiji." "Recite mi neto vie o tome", zamolio sam ga, "Ako to nije bio Nil, to je onda moglo biti posrijedi?" "Pravi razlog zbog kojega je doao bio je da ukrade naa blaga", rekao je Gedai uvrijeeno, "naa kulturna blaga. Mnoge je dragocjene rukopise odnio sa sobom u Europu. Primjerice, Knjigu Henokovu. Odnio je i drevni primjerak Kebre Nagasta iz kraljevske riznice u Gondaru." Ovo je za mene bila novost - ali uzbudljiva novost. Daljnjim istraivanjem ustanovio sam kako je Gedai bio potpuno u pravu. Napustivi Etiopiju, Bruce je zaista sa sobom odnio Kebru Nagast - i to ne samo jedan izniman primjerak iz vladarske riznice nego i kao vlastoruni prijepis tog primjerka (budui da je gotovo savreno poznavao stari etiopski jezik Ge'ez). Mnogo poslije, oba je rukopisa darovao knjinici Bodleian u Oxfordu, gdje se nalaze i danas (katalogizirane pod nazivom "Bruce 93" i "Bruce 97"). No, to nije bilo sve. Sve do osamnaestog stoljea znanstvenici su vjerovali da je Knjiga Henokova nepovratno izgubljena: sastavljena davno prije Kristova roenja, i smatrana jednim od najznaajnijih djela idovske mistine knjievnosti, bila je poznata samo preko fragmenata i sekundarnih izvora. James Bruce je sve to promijenio pribavivi nekoliko primjeraka izgubljenog djela tijekom boravka u Etiopiji. Bila su to prva kompletna izdanja Knjige Henokove ikada viena u Europi. Naravno, zainteresiralo me otkrie da je Bruce donio Kebru Nagast u Europu te da je vlastitom rukom prepisao jedan golem svezak. Zbog toga se nespominjanje Kovega Saveza u njegovu saetku toga djela inilo jo sumnjivim negoli sam to isprva mislio. Sumnje, meutim, nisu i neosporne injenice. Tek kada sam saznao za Knjigu Henokovu,

kojom je Bruce dao svoj veliki obol znanosti, konano sam se uvjerio da sam na pravome putu. Saznao sam da je Knjiga Henokova oduvijek imala veliko znaenje za slobodne zidare, te da se u nekim masonskim ritualima, koji potjeu davno prije Bruceova vremena sam Henok izjednaava s Thotom, egipatskim bogom mudrosti. U Kraljevskoj masonskoj enciklopediji (Royal Masonic Cyclopaedia) naiao sam na opiran uvod, koji navodi druge vane predaje - primjerice, da je Henok izumio pismo, "da je nauio ljude umijeu gradnje", te da je prije Potopa, "strahovao da e prave tajne biti izgubljene - a kako bi to sprijeio, uklesao je Veliku Tajnu u bijeli orijentalni porfir i sakrio ga u utrobu zemlje." Uvod u Enciklopediju zavrava ovim rijeima: "Poznato je da Knjiga Henokova potjee iz drevnih vremena, te da su se crkveni oci na nju neprestano pozivali. Bruce je sa sobom iz Abesinije donio tri primjerka ovoga djela." Ovo kratko i neformalno spominjanje Brucea te injenica da je preao toliki put kako bi pribavio ak tri primjerka Knjige Henokove, upuivali su na mogunost da je on sam moda bio slobodni zidar. Ako je to istina, onda se rjeenje svih zagonetki koje se tiu njegove rezerviranosti i neiskrenosti namee samo po sebi. Ve sam se uvjerio kako se Bruce posebno zanimao za Koveg Saveza, to je po svaku cijenu elio prikriti. Sada sam napokon mogao shvatiti i zato. Kao slobodni zidari to kotski slobodni zidar - morao je biti upuen u templarske predaje o Kovegu, koji se nalazi u Etiopiji. Ali, je li Bruce doista bio mason? Nije bilo lako pronai odgovor na to pitanje. U vie od 3000 stranica njegovih Putovanja nisam naiao niti na jedan trag koji bi mi pomogao da o tome zauzmem neko stajalite. Ni dvije detaljne i opirne biografije (od kojih je prva napisana 1836. a druga 1968. g o d i n e ) nisu uspjele rasvjetliti ovo pitanje. Tek sam u kolovozu 1990. godine konano otputovao u kotsku kako bih posjetio Bruceovo obiteljsko imanje, gdje sam se nadao da u dobiti neke konkretne informacije. Kuu Kinnairda (Kinnaird House) pronaao sam izvan falkirkog (Falkirk) predgraa zvanog Larbert. To velianstveno zdanje od siva kamena smjeteno je na prostranom osamljenom zemljitu daleko od glavne ceste. Nakon razumljivog oklijevanja sadanji vlasnik - gospodin John Findlay Russell - pozvao me da uem

i razgledam imanje. Prema mnogim arhitektonskim pojedinostima mogao sam zakljuiti kako zgrada ne potjee iz Bruceova vremena. "To je potpuno tono", potvrdio je Findlay Russell. "Kinnaird House je prestala biti u vlasnitvu Bruceove obitelji 1895. godine, nakon ega ju je sruio novi vlasnik, doktor Robert Orr. Na njezinom je mjestu 1897. godine izgradio ovu kuu." Stajali smo u prostranom, drvom obloenom hodniku, ispod irokog kamenog stubita. Findlay Russell je, pokazujui prema stubitu, ponosno dodao: "Samo su one ostale sauvane u svom prvobitnom obliku. Dr. Orr ih je ostavio gdje su i bile i oko njih je sagradio kuu. Znate, one imaju neko povijesno znaenje." "Zaista? Zato?" "Zato to je James Bruce na njima umro. Bilo je to 1794. godine. Priredio je veeru u jednoj od gornjih soba te se, ispraajui gosta, spotaknuo i pao niza stube, udarivi glavom u pod. Bio je to njegov kraj. Velika tragedija." Na izlasku sam upitao Findlaya Russella zna li moda je li Bruce bio slobodni zidar. "Ne", rekao je. "Nemam pojma. Svakako da me on vrlo zanima, ali ne bih rekao da sam strunjak na tom podruju." Razoarano sam kimnuo glavom. Ve sam bio na vratima kada mi je palo na um jo jedno pitanje: "Znate li moda gdje je pokopan?" "U Staroj crkvi u Larbertu (Larbert Old Church). Meutim, teko ete pronai njegov grob. Neko je nad njim stajao visoki eljezni obelisk, ali su ga prije nekoliko godina sruili jer je poeo hrati. Smatrali su ga prilino opasnim." Vonja do crkve trajala je samo deset minuta. Meutim, potraga za posljednjim poivalitem jednog od najveih kotskih istraivaa trajala je znatno dulje. Bilo je tmurno, kiovito popodne te sam, lutajui uz nizove nadgrobnih ploa, postajao sve oajniji. Nisam sumnjao da je Bruce kao osoba imao mnogih nedostataka. No, smatrao sam da je taj hrabar i zagonetan ovjek zasluio neki dugovjeniji spomenik: bilo je sramotno ostaviti ga da lei na neobiljeenom komadu zemlje. Temeljito pretraivi glavno groblje na kojemu nisam naao nita, uoio sam parcelu obraslu gustim bunjem i okruenu niskim kamenim

zidom s ugraenim malim vratima. Otvorio sam vrataca i zaputio se kratkom stazicom, koja je vodila do...smetlita. Hrpe stare odjee, iznoenih cipela, limenki i komada slomljenog namjetaja, sve je to lealo razbacano usred gustoga grmlja kopriva i kupina. S nekoliko golemih stabala sputale su se niske grane, ije je isprepleteno lie visjelo poput zavjese, proputajui vrlo malo svjetlosti. Proklinjui rojeve pela i osa to su se najednom sjatili oko mene, nastavio sam gaziti po raslinju. Budui da sam ve traio svugdje, pomislio sam, zato ne bih potraio i ovdje. Ve sam bio spreman odustati kada sam, konano, naiao na nekoliko kamenih ploa, koje su leale na zemlji potpuno prekrivene mahovinom i koprivom. S osjeajem dubokog potovanja - ali i bijesa - oistio sam ploe koliko sam mogao i zagledao se u njih. Na njima nije pisalo nita o ovjeku koji pod njima lei, ali neto mi je govorilo da je to bio Bruce. Nesvjesno sam progutao knedlu. Ovdje je, dakle, leao ovjek - veliki ovjek - koji je prije mene otiao u Etiopiju. tovie, ako je moja pretpostavka o njegovim masonskim vezama bila tona, onda je nesumnjivo u tu daleku zemlju otiao tragajui za izgubljenim Kovegom. Sada se, meutim, inilo kako moda nikada neu uspjeti dokazati te veze. Jedino to je bilo sigurno jest da je sam Bruce bio izgubljen - izgubljen i zaboravljen u vlastitoj zemlji. Stajao sam tamo obuzet mranim mislima. Nakon nekog vremena konano sam se uputio natrag. Ovaj put nisam izaao kroz vrataca nego sam se preko zida spustio u oblinje dvorite. Tamo sam gotovo odmah ugledao neto zanimljivo: pokraj mene je leao golem metalni obelisk. Pogledavi bolje, ustanovio sam da je na njemu urezano ime Jamesa Brucea i sljedei epitaf: Svoj je ivot proveo inei korisna i velianstvena djela. Istraio je mnoge daleke zemlje. Otkrio je izvor Nila. Bio je privren mu, blag roditelj, Strastveni ljubavnik svoje zemlje. ovjeanstvo jednoglasno njegovo ime svrstava meu one koji su se isticali nadarenou, junatvom i vrlinom.

Ono to me najvie iznenadilo bila je injenica da je obelisk bio potpuno netaknut - niti je bio zahrao niti su na njemu bili vidljivi znakovi propadanja. Naime, ustanovio sam da je nedavno bio premazan temeljnom crvenom bojom, koja je jo uvijek bila svjea. Nekome je oito jo uvijek bilo stalo do istraivaa i njegova spomenika, ali ne i toliko da bi spomenik ponovno postavio na njegov grob. Kasnije toga poslijepodneva raspitao sam se u crkvi i otkrio identitet tajanstvenog dobroinitelja. Izgleda da je obelisk prije nekoliko godina bio odnesen na popravak i vraen u Larbert dan prije moga dolaska. Restauraciju je financirao nitko drugi do nominalna glava Bruceove obitelji u kotskoj - grof od Elgina i Kincardinea, ujedno i veliki metar. Ovo je bio obeavajui trag, koji sam pratio sve do Broomhalla, prekrasnog imanja sjeverno od Firth of Fortha, gdje je ivio grof Elgin. Najprije sam telefonirao - broj Broomhalla nije se nalazio u telefonskom imeniku - i dogovorio sastanak za subotu ujutro, 4. kolovoza. "Mogu vam posvetiti samo petnaest minuta", upozorio me grof. "Petnaest minuta e biti posve dovoljno", odgovorio sam. Elginje bio nizak, zdepast, postariji ovjek, koji je izrazito epao (vjerojatno zbog ozljeda zadobivenih u japanskom zarobljenitvu tijekom Drugog svjetskog rata). Bez nekih pretjeranih ceremonija uveo me u raskoan salon kojim su dominirali obiteljski portreti, te mi predloio da odmah prijeem na stvar. Do tada je njegovo ponaanje bilo prilino grubo. No, kada smo poeli razgovarati o Bruceu prilino se smekao, te mi je, sudei po njegovu detaljnom i opsenom znanju, postalo jasno da je vrlo pomno prouio ivot kotskog istraivaa. Poslije me odveo u drugu sobu, u kojoj mi je pokazao nekoliko polica prepunih starih, ezoterinih knjiga napisanih na raznim jezicima. "Ovo su knjige iz Bruceove osobne knjinice", objasnio je. "On je bio ovjek irokih interesa...posjedujem i njegov teleskop, kvadrant i kompas...mogu ih potraiti ako elite." Tako se obeanih petnaest minuta pretvorilo u sat i pol. Oaran Elginovom zanesenou, jo uvijek nisam uspio od njega zatraiti odgovor na pitanje zbog kojeg sam i doao. Iznenada, pogledavi na svoj sat, rekao je: "Boe, pogledajte koliko je sati. Naalost, morat ete otii.

Znate, imam posla...poslijepodne moram otii u Highlands. Moda biste mogli doi nekom drugom prilikom?" "Hm...da. Vrlo rado." Ljubazno se nasmjeivi, grof je ustao. Ustao sam i ja te smo se rukovali. Iako sam se osjeao prilino luckasto, odluio sam da neu otii a da ne zadovoljim svoju znatielju. "Ako doputate", rekao sam ," postoji jo jedno pitanje koje bih vam elio uputiti. Radi se o teoriji koju sam razvijao, a koja se odnosi na motive zbog kojih je Bruce poduzeo svoju ekspediciju u Etiopiji. Da li moda znate...hm..pa...mislim, ima li ikakve anse, ikakve mogunosti da je on bio slobodni zidar?" Elgin je djelovao pomalo zaueno. "Dragi moj djeae", odgovorio je. "Naravno da je bio mason. To je bila vrlo, vrlo bitna stvar u njegovu ivotu."

III. DIO: Etiopija, 1989.-1990.

Labirint

VIII. poglavlje

U Etiopiji

Tijekom moga posjeta njegovu imanju u kotskoj grof od Elgina je potvrdio tonost mojih pretpostavki o Jamesu Bruceu: ovaj je istraiva doista bio slobodni zidar (lan Canongate Kilwinning Loe br.2 u gradu Edinburghu). Elgin mi je takoer rekao da je Bruce bio orijentiran na "spekulativnu" stranu slobodnog zidarstva - za razliku od one pragmatinije i svjetovnije masonerije. To je znailo da je zasigurno razvio zanimanje za ezoterine i okultne predaje bratstva - predaje koje ukljuuju i "templarstvo" o kojima suvremeni masoni ne znaju nita niti ih takvo to zanima. Trebao bih ovdje napomenuti da nikada nisam smatrao da su svi masoni imali pristup templarskom nasljeu; upravo suprotno, smatrao sam da je taj pristup u povijesti bio omoguen samo malom broju ljudi. Bruce se, dodue, inio kao pravi kandidat za lanstvo u toj privilegiranoj skupini. Zbog osebujnog poznavanja Svetog pisma, svoje uene zanesenosti mistinim djelima kao to je Knjiga Henokova te "spekulativnim" pristupom masonstvu, bio je pravi ovjek koji je mogao posjedovati dublje znanje o templarskim predajama o posljednjem prebivalitu Kovega Saveza. Nakon sastanka s lordom Elginom, bio sam vie nego ikada uvjeren u to da je upravo Koveg, a ne Nil, privukao kotskog pustolova u Etiopiju 1768. godine. Njegova je paradoksalna neiskrenost o kljunim pitanjima (paradoksalna jer je obino bio potpuno iskren) sada imala smisla, kao i njegovo okolianje i tajanstvenost. Moda nikada neu saznati koje je sve tajne Bruce otkrio u abesinskim brdima, no i unato

tome mogao sam biti barem donekle siguran u to koji su bili njegovi stvarni motivi. U ljeto 1989. godine prvi sam se put zapitao je li Bruce bio mason, no tek u kolovozu 1990. godine imao sam priliku razgovarati s lordom Elginom. U meuvremenu, kako sam opisao u prolom poglavlju, pratio sam "portugalsku vezu" u obliku Reda Krista, iji su pripadnici posjetili Etiopiju u petnaestom i esnaestom stoljeu. inilo se da svi dokazi koje sam uspio prikupiti upuuju na neprestanu potragu za Kovegom - na tajni pothvat zbog kojeg su putnici, u razliitim povjesnim razdobljima i iz razliitih zemalja, teili prema istom uzvienom cilju. tovie, ako je tako bilo neko, zato tako ne bi bilo i danas? Moda je i druge, poput mene, u Etiopiju dovela potraga za Kovegom Saveza? Kako je moja istraga napredovala, ovo sam pitanje ostavio otvorenim i nastavio sam skupljati podatke o ljudima kao to su James Bruce i Christopher da Gama. Dodue, moja su me otkria tijekom proljea i ljeta 1989. godine uvjerila u to kako je krajnje vrijeme da se vratim u Etiopiju i obavim neka istraivanja na samome terenu, o onome to je do tada bila prvenstveno intelektualna vjeba.

Teka vremena Tu sam odluku donio jo u srpnju 1989. godine, ali prolo je nekoliko mjeseci dok je konano nisam proveo u djelo. Zato? Zato to je 19. svibnja te godine pokuan dravni prevrat u Addis Abebi, zbog ega su itavu Etiopiju zahvatili nemiri. Vlada predsjednika Mengistua Haile-Mariama je opstala, ali uz veliku cijenu. Nakon to se praina slegla stotinu sedamdeset est pobunjenikih asnika opkoljeno je i uhieno, ukljuujui i dvadeset etiri generala, meu kojima su bili i zapovjednik zemaljskih snaga te ef vojnih akcija. Glavni zapovjednik oruanih snaga i zapovjednik zrakoplovnih snaga su, umjesto uhienja i odvoenja pred sud, odabrali samoubojstvo. Jedanaest je drugih generala poginulo u borbama, a ministra obrane ubili su urotnici. Posljedice toga groznog krvoprolia pratile su Mengistua i njegov reim jo dugo nakon toga: uinkovitim uklanjanjem asnika donoenje

vojnih odluka bilo je potpuno onemogueno, a posljedice takvoga stanja bile su posebno oite na bojitima. Zaista, nekoliko mjeseci nakon dravnog prevrata etiopska je vojska pretrpjela mnoge teke poraze, koji su konano doveli do njenog istjerivanja iz pokrajine Tigraya (koju je TPLF proglasio "osloboenim podrujem") kao i iz veine Eritreje (gdje je EPLF ve postavljao temelje neovisne drave). Borbe su se velikom brzinom proirile i na druga podruja - ukljuujui sjeveroistoni Wollo, gdje je u rujnu 1989. godine opustoen drevni grad Lalibela, te Gondar, iji je glavni grad opkoljen. Najgora je prepreka, barem s mog sebinog gledita, bila ta to vlada vie nije nadzirala Aksum. Naime, kako je reeno u III. poglavlju, Sveti grad je zauzeo TPLF potkraj 1988. godine, nekoliko mjeseci prije pokuaja dravnog prevrata. Isprva sam se nadao da e to biti samo privremeno stanje. Meutim, kako su prilike u drugoj polovici 1989. godine bivale sve tee i mranije, morao sam se suoiti s injenicom da bi nazonost gerilaca u Aksumu mogla trajati neogranieno dugo. Naravno, mogao sam se obratiti TPLF-u u Londonu i zamoliti ih da mi omogue ulazak u podruja kojima su oni sada upravljali. Meutim, nisam bio spreman to uiniti odmah. Zbog mojih dugogodinjih veza s etiopskom vladom, moja zamolba izazvala bi veliku sumnju kod Oslobodilake fronte. Jedini rezultat, ako ne bih pametno postupao, bilo bi odluno odbijanje moga zahtjeva za ulazak u Aksum. No, iskreno reeno, vie sam strahovao za svoju kou u sluaju da mom zahtjevu bude udovoljeno; nije li bilo mogue da neki lokalni zapovjednik gerilaca, na dugom i opasnom putu za Tigray, pomisli da sam, kao poznati prijatelj omraenog Mengistua, pijun i dade me ubiti - iako mi je Londonska sluba odobrila posjet? U ozraju kakvo je vladalo nakon dravnog prevrata u Etiopiji vie nita nije moglo biti sigurno; nikakvi se planovi nisu mogli temeljiti na vrstom obeanju; i nikako se nije moglo znati to e se dogoditi sljedeeg tjedna. Osim toga, bili su mogui i najrazliitiji iznenadni raspleti - ne samo pad Mengistua i pobjeda udruenih snaga EPLF-a i TPLF-a. Zato sam, dok se stanje malo ne smiri, odluio preusmjeriti pozornost na druge aspekte istraivanja. Stoga sam tek u studenom 1989. konano stigao u Etiopiju.

Tajno skrovite? Moj je povratak ubrzala informacija koju mi je dao veleasni Liqa Berhanat Solomon Gabre Selassie. Ovog ovjeka s nevjerojatno dugim imenom prvi sam put upoznao u Londonu, 12. lipnja 1989. godine, kada sam otkrio da i on ima veoma dugu i gustu sijedu bradu, tamnosmeu put, svjetlucave oi, raskono ceremonijalno odijelo i, oko vrata objeen, povei drveni kri. Visoki je sveenik crkve sv. Marije Sionske pri Etiopskoj pravoslavnoj crkvi u Ujedinjenom Kraljevstvu zapravo bio misionar. Nekoliko godina prije u Britaniju ga je poslao patrijarh Addis Abebe kako bi irio pravoslavnu poruku. tovie, uspio je privui mnogo obraenika, veinom mladih Londonana zapadnoindijskog podrijetla, od kojih je neke poveo sa sobom na na sastanak, koji sam dogovorio u elji da od njega izvuem neke informacije o Kovegu Saveza. Visoki sveenik Solomon doimao se poput pravog starozavjetnog patrijarha. Dostojanstvene brade, otrouman, a opet pomalo vragolast, karizmatian u svojoj iskrenoj skromnosti, bio je to ovjek koji nimalo nije sumnjao u ispravnost svojih uvjerenja. Dok smo razgovarali, ubrzo mi je postalo jasno da je bio vrsto uvjeren u to kako se sveta relikvija zaista nalazi u Etiopiji. Kao inteligentan i oito visoko obrazovan ovjek, koji je o biblijskim dogaajima govorio sa sigurnou koja je svjedoila o dugotrajnom prouavanju odnosne grae, svoje je stajalite izloio staloeno i smireno odbijajui bilo kakvu mogunost da moda grijei. Na komadu papira paljivo sam biljeio ono to je neprestano ponavljao: izvorni Koveg Saveza, koji je bio nainjen u podnoju gore Sinaja kako bi u njega bile poloene kamene ploe na kojima je ispisano Deset zapovijedi - taj isti, autentini predmet, danas se nalazi u Aksumu. Osim toga, dodao je odluno, relikvija jo uvijek "posjeduje moi, zahvaljujui milosti Bojoj, a titi je itav narod Tigraya". "Danas se nalazi u sigurnim rukama crkve i krana, koji su neprestano prisutni na crkvenom dobru." Prijenego to je sveenik otiao, sastavio sam petnaest pitanja na koja sam od njega elio dobiti detaljne odgovore. Meutim, oni su stigli potom tek sredinom srpnja, a tada sam ve bio u Egiptu. Nekoliko tjedana nakon moga povratka stigao sam tek na brzinu pregledati dese-

tak stranica koje mi je poslao. Doista, bio sam toliko zaokupljen graom koju sam prikupio u Egiptu da mu nisam ak ni zahvalio na trudu. Tek sam poetkom studenog naao vremena i konano temeljito proitao njegovo pismo koje je ve vie od tri mjeseca lealo na mom stolu. Ono je, kako sam ubrzo otkrio, sadravalo odgovore na svako od mojih petnaest pitanja. tovie, neki su odgovori bili jednako zanimljivi koliko i provokativni. Primjerice, upitao sam ga jesu li navodne "natprirodne" moi Kovega Saveza ikada zloporabili etiopski vladari u svojoj elji za pobjedom u ratu. Biblija jasno upozorava na nekoliko takvih zloporaba u drevnom Izraelu. Ako se Koveg Saveza doista nalazio u Etiopiji, nije li bilo logino pretpostaviti da se takva tradicija odrala? "Prema uenju nae Crkve", odgovorio je Solomon, "Bog je jedina mo u svemiru. Onje stvoritelj svega ivoga, vidljivog i nevidljivog. On je sam nestvoreno vjeno svjetlo, koje nam prua svjetlost, mo i milost. Meutim, postoji opipljiva dimenzija u kojoj moemo spoznati odnos izmeu Boga i Kovega, jer, budui da Koveg sadri deset svetih rijei Zakona koje je napisao Bog, dar njegove svetosti unutar Kovega ostaje neumanjenim. Stoga jo i danas Njegova milost poiva na Kovegu Saveza, te je po imenu Bojem on svet i od velikog duhovnog znaenja." Prijanji su etiopski vladari, nastavio je sveenik, to znali. Budui da je njihova osnovna zadaa bila da tite i brane pravoslavnu kransku vjeru, oni su se, tijekom mnogih ratova koji su se stoljeima vodili, s vremena na vrijeme obraali Kovegu "kao izvoru duhovne snage u borbi protiv napadaa...Kralj bi okupio ljude za bitku, a sveenik bi stajao kao onoga dana kada je Joua nosio Koveg oko grada Jerihona. Tako bi i nai sveenici nosili Koveg, pjevali pjesme i odlazili u bitku na slavu Boju." Uporaba svete relikvije kao ratnog paladija - i to vrlo uinkovitog- nije bila ograniena, kako je sveenik Solomon rekao, na etiopsku daleku prolost. Upravo suprotno: "Naime, 1896. godine kada se kralj kraljeva, Menelik II., borio protiv talijanskih napadaa u bitki kod Adowe u pokrajini Tigrayu, sveenici su donijeli Koveg Saveza na bojno polje. Kao posljedica toga, Menelik je izvojevao veliku pobjedu i slavodobitno se vratio u Addis Abebu."

Ovaj sam dio odgovora ponovno proitao s velikim zanimanjem jer sam znao da je Menelik II. 1896. godine zaista "izvojevao veliku pobjedu". Pod zapovjednitvom generala Baratierija, 17.700 talijanskih vojnika, naoruanih tekim topnitvom i najsuvremenijim orujem, prodrlo je preko eritrejske obale u abesinska brda u namjeri da koloniziraju itavu zemlju. Menelikove su ih snage, iako slabo pripremljene i ne tako dobro naoruane, doekale u Adowi ujutro 1. oujka i u samo est sati odnijele, kako je poslije opisao jedan povjesniar, "najvelianstveniju pobjedu Afrikanaca nad europskom vojskom jo od doba Hanibala." Jednako je tako prokomentirao i londonski list Spectator, u broju od 7. oujka 1896. godine: "Talijani su pretrpjeli stranu tragediju...najveu koja se bijelim ljudima ikada dogodila u Africi." Navjetaj da je Koveg bio koriten u Adowi potaknuo me da razmotrim mogunost kako se on moda rabi i danas - od TPLF-a, koji je sada nadzirao Aksum i koji je, poput Menelika II., proteklih mjeseci zaista odnosio velike pobjede. Solomon, meutim, u pismenim odgovorima o tome nije govorio. Umjesto toga (odgovarajui na moje pitanje koje se odnosilo na sigurnost Kovega u aksumskom svetitu tijekom rata, koji se u tom trenutku vodio izmeu vlade i pobunjenikih snaga) iznio je sasvim drukiji scenarij. Kada sam u lipnju razgovarao s njim, djelovao je prilino uvjeren u to da se sveta relikvija jo uvijek nalazi na uobiajenome mjestu, te da je "titi itav narod Tigraya". Sada je, izgleda, bio manje siguran. "U razdobljima nasilja i velikih nemira", objasnio je, "sveenik-uvar, koji je bio duan sve do svoje smrti danonono uvati Koveg Saveza, bio je obvezan prekriti Koveg, iznijeti ga iz Aksuma i smjestiti na sigurno. To se, meutim, dogaalo rijetko. Poznato nam je, primjerice, da se to dogodilo u esnaestom stoljeu kada je Tigray napala muslimanska vojska Ahmeda Gragna, koja je razorila velik dio Aksuma. Tada je uvar odnio Koveg u samostan Daga Stephanos, smjeten na otoku u jezeru Tani. Tamo je bio poloen u tajno skrovite." Sveenikova je izjava zaista bila zanimljiva. Veoma je mogue, rekao je, da u okolnostima rata i kaosa, koje danas vladaju u Tigrayu, uvar ponovno iznese Koveg iz Aksuma.

Dva jezera, dva otoka U Addis Abebu sam stigao u srijedu ujutro, 15. studenog, 1989. godine. Unato neprestanim borbama koje su se vodile u sjevernoj Etiopiji, odlunost me nije naputala. Ako je analiza visokog sveenika Solomona bila tona, mislio sam, onda sveta relikvija, za koju se tvrdi da je Koveg Saveza, moda i sada poiva na otoku-samostanu Daga Stephanos - u onom istom "tajnom skrovitu" u koje je bila odnesena u esnaestom stoljeu? Nadalje, Daga Stephanos nije bilo jedino mjesto na kojem je relikvija mogla biti skrivena. Naime, dobro sam se sjeao da mi je doktor Belai Gedai u jednom od naih telefonskih razgovora spomenuo stariju predaju, koja se odnosila na uvanje Kovega tijekom vladavine kraljice Gudit u desetom stoljeu. Tada je, objasnio mi je etiopski povjesniar, bio odnesen na jedan od otoka u jezeru Zwai. Tako sam odluio razgledati i jezero Tanu i jezero Zwai: prvo se nalazi na ratom pogoenom sjeveru zemlje, iako je to podruje jo uvijek nadzirala vlada; drugo se jezero nalazi na sigurnijem podruju, otprilike dva sata vonje juno od Addis Abebe. Prvih dana provedenih u etiopskome glavnom gradu bio sam nevjerojatno uurban. Napustio sam Englesku samo tjedan dana nakon to sam proitao odgovore sveenika Solomona, a razlog mojoj urbi bio je jednostavan: iako je u to vrijeme jezero Tana bilo prilino sigurno, nije bilo nikakva jamstva da e ono jo dugo ostati pod nadzorom vlade. Znao sam da su pobunjenike snage zauzele utvreni grad Gondar, koji lei pedesetak kilometara sjeverno od velikog jezera. U meuvremenu, bilo je sporadinih napada i na luku Bahar Dar, koja se nalazi na junoj obali. Budui da je jedini nain na koji sam mogao doi u Daga Stephanos bio preko Bahar Dara, znao sam da ne smijem gubiti vrijeme. Nisam imao nikakvu namjeru prolaziti kroz uobiajene birokratske kanale kako bih dobio propusnicu. U pratnji mog starog prijatelja Richarda Pankhursta iz Instituta za etiopske studije, koji je uzeo nekoliko dana odmora kako bi mi pomogao, sastao sam se s jednim od najviih etiopskih dunosnika koje sam poznavao - Shimelisom Mazengi-

jom, efom Ideologije i starijim lanom vladajueg Politbiroa Radnike stranke Etiopije. Shimelis je bio visok i vitak ovjek, koji je teno govorio engleski. Bio je predani marksist ali i jedan od najinteligentnijih i najobrazovanijih lanova Politbiroa. U reimu je uivao veliki utjecaj, a znao sam da se strastveno zanimao za drevnu povijest svoje zemlje. Zbog toga sam se nadao kako u ga uspjeti nagovoriti da iskoristi svoj utjecaj i time podupre istragu koju sam namjeravao provesti - i u tome se nisam razoarao. Nakon to sam mu ukratko iznio svoj projekt, odmah je izrazio spremnost da mi omogui putovanja na jezera Tanu i Zwai. Jedini je uvjet bio da moj boravak na podruju jezera Tane bude to je mogue krai. "Imate li na umu kakav raspored?", pitao je. Otvorio sam svoj dnevnik i, nakon kraeg razmiljanja, predloio ponedjeljak 20. studenog, za dan odlaska na jezero Tanu: "Otputovat u zrakoplovom u Bahar Dar, unajmiti motorni amac od Pomorskih vlasti, posjetiti Daga Stephanos i zatim se vratiti u Addis Abebu, recimo u srijedu, 22. studenog. Mislim da e to biti dovoljno vremena...Ako se vi slaete, nakon toga bih se u etvrtak 23. odvezao do jezera Zwai." Shimelis se obratio Richardu: "Hoete li i vi ii, profesore Pankhurst?" "Pa, ako je mogue...svakako bih elio ii." "Naravno da je mogue." Nakon toga je Shimelis nazvao Stoer Policije za nacionalnu sigurnost u Addis Abebi i na brzom amharskom jeziku razgovarao s nekim od predstavnika tamonje vlasti. Spustivi slualicu, rekao nam je da e nae propusnice biti spremne istog poslijepodneva i da ih tada moemo podignuti. "Posjetite me ponovno sljedeeg petka", rekao je, "kad zavrite istraivanja na jezerima Tani i Zwai. Moete dogovoriti sastanak s mojom tajnicom." Napustili smo zgradu Partije u dobrom raspoloenju. "Nisam mislio da e biti tako jednostavno", rekao sam Richardu.

ix. poglavlje

Sveto jezero

Jutarnji let iz Addis Abebe za Bahar Dar, na junoj obali jezera Tane, trajao je oko sat i pol. Unato borbama koje su se vodile na tom podruju, slijetanje nije zahtijevalo nikakvu posebnu proceduru, te je zrakoplov letio nisko i polako iznad slikovitih slapova Plavog Nila, sletjevi zatim na neravnu, ljunanu stazu. Odatle smo se, unajmivi taksi, Richard i ja odvezli preostalih nekoliko kilometara do grada, cestama uz koje su rasla egzotina stabla plavih i crvenih cvjetova. Uzeli smo dvije od stotinu praznih soba u Hotelu "Tana", smjetenom na rubu jezera, nakon ega smo se odvezli do pristanita Pomorskih vlasti, gdje je bio usidren motorni amac kojim smo namjeravali otploviti. Nakon dugotrajnih pregovora s tamonjim slubenicima, konano smo uspjeli dogovoriti najam broda - ali tek za sljedei dan, utorak 21. studenog, i to pod uvjetom da ovim gusarima platimo 50 dolara po satu. Budui da nisam imao drugog izbora, nerado sam pristao na ovaj iznuivaki iznos i zamolio da brod svakako bude spreman za isplovljavanje u 5 sati ujutro. Tog smo se prekrasnog poslijepodneva odvezli iz Bahar Dara u oblinje selo Tissisat, nakon ega smo pjeaili zlatastim krajolikom prekrivenim poljima do golemog kamenog mosta, koji je spajao dvije strane strmog klanca. Ovo je ruevno zdanje, koje su izgradili Portugalci poetkom sedamnaestog stoljea, djelovalo vrlo opasno; Richard me, meutim, uvjeravao da je most jo uvijek upotrebljiv. Tako smo preli preko i popeli se na vrh brda. Iz ipraja su odjednom izronila dva policajaca. Pretraili su nas, pregledali nae putovnice (moju su, kao i obino, pregledali od korica do korica) i zatim nas mirno propustili.

Petnaest minuta poslije, nakon prolaska kozjom stazicom uz koju je raslo tropsko ipraje i ute tratinice, pod nogama smo osjetili snane, potmule vibracije. Nastavili smo hodati, svjesni sve vee vlage u zraku, i ubrzo ugledali ono zbog ega smo i doli - spektakularnu bazaltnu stijenu, preko koje se nevjerojatnom snagom kotrljao Plavi Nil, naputajui abesinska brda i nastavljajui svoje epsko putovanje. Slapove Plavog Nila i selo preko kojeg se do njih dolazi, tamonji ljudi nazivaju Tissisat, to znai "voda koja se dimi". Shvatio sam odakle potjee to ime dok sam stajao, obuzet duginim bojama u vodenim kapljicama, koje su letjele visoko iznad kljuajueg slapa. Sjetio sam se takoer kako je uvjerljivo kotski istraiva James Bruce opisao ovo mjesto nakon svoga posjeta 1770. godine: Rijeka... iroka vie od jedne engleske milje...u neprekinutom se toku sputala takvom silinom i zagluujuom bukom koja je doista bila stravina, te sam neko vrijeme ondje stajao obuzet, osjeajui stranu vrtoglavicu. Gusta magla uzdizala se iznad slapa poput dima, obavijajui ga sa svih strana, oznaavajui njegov pad. iako voda nije bila vidljiva...Bio je to toliko velianstven prizor da ga, ni kada bih ivio due od ikoga, nita ne bi moglo izbrisati iz moga sjeanja. Bio sam u stanju potpune oduzetosti, nesvjestan tko sam i gdje se nalazim. Etiopija se doista ponekad inila zemljom u kojoj je vrijeme stalo: krajolik koji je leao preda mnom niim nije odavao da je prolo vie od dva stoljea od Bruceova posjeta. Nisam prvi put osjetio blisku povezanost sa kotskim putnikom, s kojim sam sluajno dijelio i obiteljsko ime (iako s majine strane - djevojako prezime moje bake bilo je Bruce, a Bruce je i moje drugo ime). Poslije smo, okrueni skupinom lokalne djece, koja su se stvorila niotkud traei od nas novac, olovke i slatkie, Richard i ja krenuli pjeice natrag prema selu Tissisatu. Bilo je neeg gotovo idilino mirnog i ljupkog u tom poslijepodnevu; ak su i policajci, koji su nas ranije pretraili uinili to prilino tromo i dobroduno. Meutim, ponovno preavi portugalski most, dok je svjeina u zraku navijetala skori zalazak sunca, ugledali smo prizor koji nam je utjerao strah u kosti: gotovo tri stotine

dobro naoruanih vojnika, odjevenih u zelene odore, pribliavali su nam se iz suprotnog smjera. Nismo odmah mogli ustvrditi jesu li to bile vladine ili pobunjenike jedinice. Vojnici nisu nosili nikakve oznake, niti su djelovali disciplinirano, te se inilo da meu njima nije bilo zapovjednika. Slobodno su lunjali unaokolo, ljutitih i prezrivih izraza lica. Ustanovio sam da se veina vojnika svojim orujem sluila prilino nemarno: jedan je puku iskoristio kao tap, drugi je svoju AK- 47 nosio na ramenu, dok je cijev puke opasno strala naprijed; trei je oputeno mahao raketnim bacaem koji je, da je sluajno opalio, mogao sruiti poveu zgradu - ili, kad smo ve kod toga, most na kojemu smo stajali. Richard, koji je amharski govorio bolje od mene, prijateljski je pozdravio nekoliko lanova ove mrane skupine, i srdano se rukovao s jo bar dvanaestoricom, uputivi ostalima nekoliko grotesknih gesta, koje su trebale svjedoiti o naim prijateljskim namjerama. "Oni misle da su svi stranci pomalo ludi," objasnio mi je aptom. "Samo potvrujem stereotip. Vjeruj mi, tako je najbolje."

Dragulj Etiopije Sljedeeg dana, u pet sati ujutro, stigli smo na pristanite Pomorskih vlasti. Tamo nije bilo nikoga, te je Richard, umotan u pokriva i drui od hladnoe, progunao neto o "maambfak sindromu". "to je to?", upitao sam. "Mnogi se sastanci dogovaraju, ali ih se malo ostvaruje", promrmljao je. Meutim, pola sata poslije pojavio se kapetan Dahlaka. Pojavio se i glatko obrijan mladi u dobro skrojenom odijelu, koji se predstavio kao Wondemu i, skromno napomenuvi, drugi zamjenik regionalnog upravitelja: "Juer poslijepodne moj je ef primio poziv, koji je uputio drug Shimelis Mazengia iz Addis Abebe, koji mu je napomenuo neka pazimo na vas. Odmah sam nazvao va hotel, no niste bili tamo. Od recepcionara sam saznao za istraivanje koje namjeravate danas poduzeti. I," rekao je iroko se osmijehnuvi, "sada sam ovdje."

U 5.45, drui na jutarnjoj hladnoi, zaplovili smo prema Daga Stephanosu, udaljenom tridesetak kilometara sjeverno. Nad planinom koja se pruala du istone obale golemog jezera, sunce je ve izlazilo. Svje povjetarac prenosio je pjesmu ptica mijeajui je s laveom pasa. Richard i Wondemu bili su ve odavno u kabini, avrljajui uz aj. Oaran krajolikom, blagotvornim planinskim zrakom i romantinom prirodom ovoga putovanja, ostao sam na palubi, promatrajui vodenu panoramu koja se neprestano mijenjala, podsvjesno raunajui koliko e me tono stajati ovo ljupko krstarenje. Do Dage, rekao je kapetan, bit e nam potrebno otprilike dva i pol sata. Budui da emo na otoku morati ostati barem toliko, te da emo jednako dugo putovati natrag, zakljuio sam kako se neu moi izvui ispod 400 dolara. Dok sam se bavio ovom pomalo mranom mentalnom aritmetikom, ugledao sam dva domorodaka amca, visokih, zakrivljenih pramaca, kako nam se pribliavaju s udaljene obale. Na ruiastoj svjetlosti ranog jutra, uoio sam pet ili est ljudskih silueta kako, skvreni u svojim amcima, skladnim pokretima zamahuju veslima. Poznati kao tankwai, sjetio sam se iz mog ranijeg posjeta 1983. godine, ova domorodaka plovila bila su uobiajen prizor na jezeru Tani. Dva amca koja su nakratko plovila uz nas, ali u suprotnom smjeru, bila su, meutim, mnogo vea od onih koje sam vidio prije. Pa ipak, i oni su, poput svih ostalih, bili nainjeni od svenjeva papirusne trske. Budui da sam proteklih nekoliko mjeseci proveo u Egiptu razgledavajui arheoloke lokalitete, mogao sam se i vlastitim oima uvjeriti u ono to su povjesniari ve prije uoili, naime, da su etiopski tankwa-i bili zapanjujue slini amcima od trske, koje su rabili egipatski faraoni, kada su odlazili na Nil, u lov i ribolov. Prikaze ovih vrlo uinkovitih plovila vidio sam na freskama koje ukraavaju grobnice u Dolini kraljeva, te reljefima na zidovima hramova u Karnaku i Luksoru. Ponovno sam se zapitao jesu li drevni Egipani ikada posjetili podruje jezera Tane. Nije samo slinost u izgledu amaca upuivala na snaan kulturni utjecaj, nego i injenica da je jezero bilo iznimno vano kao glavni rezervoar vode Plavoga Nila. Slubeno, samo jezero Tana ne smatra se izvorom ove velike rijeke. Njezina dva izvora otkrivena su u planinama na jugu, koje je posjetio Bruce, kao i drugi putnici prije njega. Iz ovih izvora potjee rije-

ka poznata kao "Mali Abai", koja tee du junog ruba jezera (gdje je struja prilino jaka), nastavljajui se dalje, kao "Veliki Abai", to je lokalni naziv za Plavi Nil. Unato tome, kao i prema miljenju geografa i inenjera, pravi izvor Plavoga Nila jest jezero Tana, koji svoju vodenu masu ima zahvaliti ne samo "Malom Abaiju", nego i mnogim drugim rijekama, navodnjavajui tako veliki dio abesinskoga gorja. Doista, s povrinom od 3.673 etvorna kilometra, ovo golemo jezero sadri otprilike 6/7 ukupne vodene mase Plavog i Bijelog Nila. Osim toga, vano je napomenuti da su duge kine sezone u Etiopiji ono to uzrokuje golem porast vodene mase jezera Tane, a time i Plavoga Nila. Upravo su kie, jo od drevnih vremena, pridonosile plodnosti egipatske delte. Nasuprot tome, doprinos dueg Bijelog Nila, koji vie od polovice svoje vodene mase gubi u movarama junoga Sudana, gotovo je zanemariv. Promatrajui tako tankwae od papirusne trske, inilo mi se nezamislivim da sveenici iz Karnaka i Luksora, koji su tovali Nil kao ivotvornu snagu i simbolino kao blagoslovljenog boga, nisu, u odreenom trenutku svoje duge povijesti, stigli do Etiopije. Obuzet numinoznim sjajem dana koji je tek svitao, bio sam uvjeren da je tako doista bilo. U svakom sluaju, grki geograf Strabon, koji je ivio u Isusovo doba, te je bio dobro upuen u egipatsko znanje, bio je svjestan (za razliku od kasnijih znanstvenika) da Plavi Nil izvire iz golemog jezera u Etiopiji, kojeg je nazivao "Pseboe".7 U drugom stoljeu egipatski geograf Klaudije Ptolemej izrazio je slino miljenje, iako je ime koje je dao jezeru Tana bilo "Coloe". Jednako tako, smatrao sam da atenski tragiar Eshil nije samo jednom nadahnuo pjesniku matu, kada je u 5. st. pr. Kr. pisao o "jezeru boje bakra...dragulju Etiopije, gdje se sveproimajue sunce iznova i iznova vraa, kako bi uronilo svoje besmrtno oblije i odmorilo svoj umorni prsten u njenom mrekanju, poput blagog milovanja." Nisu ovo bili jedini navodi koji povezuju tajanstvene vode jezera Tane s drevnim kulturama Grke, Egipta i Srednjeg istoka. Dok sam sjedio na palubi Dahlaka, na putu prema Daga Stephanosu, sjetio sam se kako su i sami Abesinci vrsto vjerovali da Plavi Nil nije nita drugo do Gihon koji se spominje u Knjizi Postanka 2:13: "Drugoj je rijeci ime

Gihon, a optjee svu zemlju Ku" (u izvorniku stoji "the whole land of Ethiopia", odnosno "svu zemlju etiopsku", op. prev.). Nadalje, ovo je bila vrlo stara predaja, gotovo sigurno pretkranska, to je dodatno pridonosilo pretpostavci prema kojoj je jezero, zajedno sa svojim rijekama i otocima, doista moglo biti povezano s Kovegom Saveza. Stoga sam s izrazitim optimizmom gledao naprijed, na kilometre koje smo jo trebali prijei, i zelene kape otoka Daga koje su se uzdizale iznad blistavo iste vode, poput vrhova kakve potopljene planine. Daga Stephanos Bilo je oko 8.30 kada smo konano stigli na otok. Sunce je ve bilo visoko i unato nadmorskoj visini (veoj od 1800 metara), jutro je bilo vrue, vlano i sparno. Na drvenoj barki doekali su nas redovnici odjeveni u zapanjujue prljave odore. Oito su ve neko vrijeme promatrali nae pribliavanje, no nisu se inili nimalo sretnima to nas vide. Wondemu je s njima nakratko porazgovarao, nakon ega su nas, s oitim oklijevanjem, redovnici poveli kroz malu plantau banana, a zatim strmom, uskom stazicom, do vrha otoka. Svukao sam demper, protegnuo ruke i nekoliko puta duboko udahnuo. Staza koju smo slijedili prolazila je kroz gustu umu visokog drvea, ije nas je lie natkrivalo poput zavjese. Zrak je bio teak, ispunjen mirisom tek preorane zemlje i tropskoga cvijea. Pele i drugi veliki kukci uurbano su zujali oko nas, dok je iz daljine dopirala monotona zvonjava tradicionalnih kamenih zvona. Nekih stotinu metara iznad povrine jezera, naili smo na niske krune graevine slamnatih krovova - domove redovnika. Proli smo ispod luka koji je poivao na visokom kamenom zidu i konano uli na travnatu istinu u ijem je sreditu stajala crkva sv. Stjepana. Bila je to dugaka, pravokutna graevina, zaobljenih rubova, koju je okruivao natkriveni trijem. "Ne izgleda ba staro," rekao sam Richardu. "I nije," odgovorio je on. "Izvorna je graevina prije stotinu godina izgorjela u poaru."

"Pretpostavljam da je to bila crkva u koju su u esnaestom stoljeu sveenici donijeli Koveg Saveza". "Da. Zapravo, na ovom je mjestu barem tisuu godina stajala neka crkva. Moda ak i due. Daga se smatra jednim od najsvetijih mjesta na jezeru Tani. Zato se ovdje uvaju mumificirana tijela petorice bivih careva." Wondemu, kao samoprozvani vodi i prevoditelj, tiho je razgovarao s nekoliko redovnika. Jednog od njih, koji je, za razliku od svojih drugova, nosio neto iu odoru, uzeo je za ruku i poveo prema nama. "Ovo je," ponosno je objavio, "nadsveenik Kifle-Mariam Mengist. On e odgovoriti na sva vaa pitanja." Nadsveenik, meutim, nije znao nita o toj temi. Njegovo poput suhe ljive naborano lice otkrivalo je neobinu mjeavinu neprijateljstva, prijezira i pohlepe. Odmjerivi u tiini Richarda i mene, okrenuo se prema Wondemuu i proaptao mu neto na amharskom. "Ah...," uzdahnuo je na vodi, "Bojim se da eli novac. Kako bi kupio svijee, tamjan i...mhm...druge predmete potrebne za crkvu." "Koliko?" upitao sam. "Koliko god mislite da je potrebno." Predloio sam iznos od 15 etiopskih birra - oko 5 $ - no KifleMariam dao je na znanje kako to nee biti dovoljno. Doista, izjavio je, ova je svota bila toliko beznaajna da se ak nije udostojio dotaknuti novac. "Mislim da biste trebali platiti vie," diskretno mi je priapnuo Wondemu. "Naravno, vrlo rado," rekao sam. "No, elio bih znati to u dobiti za uzvrat." "On e za uzvrat razgovarati s vama. Inae, kae, otii e svojim poslom." Dogovorili smo iznos od 30 birra. Redovnik je brzo savio novanice i spremio ih u arenu torbicu to je visjela na njegovoj odori. Zatim smo odetali do arkada koje su okruivale crkvu i sjeli u sjenu ispod slamnatog krova. Slijedilo nas je nekoliko znatieljnih redovnika, koji su pokuavali djelovati nezainteresirano i gradei se da ne prislukuju na razgovor.

Kifle-Mariam rekao nam je kako je na otok doao prije osamnaest godina, za koje je vrijeme postao strunjakom za sva pitanja to se tiu samostana. Kako bi to i dokazao, zapoeo je pripovijedati vrstu poluistinite povijesti, apria se nastavljala, i nastavljala, i nastavljala... "No, dosta," prekinuo sam ga nakon to mi je Wondemu ukratko ispriao sadraj njegove dosadne pripovijesti. "Doista bih elio dobiti openitu sliku. No, najprije bih nadsveeniku uputio jedno, posve odreeno pitanje: "uo sam da je u esnaestom stoljeu, kada je Aksum napala vojska Ahmeda Gragna, Koveg Saveza donesen ovdje. Je li mu poznata ta pria? I, ima li u njoj istine?" Slijedilo je petnaest ili dvadeset minuta nerazumljive rasprave, nakon koje je Wondemu objavio kako sveenik o tome definitivno ne zna nita. tovie, budui da mu pria nije poznata, nije nam mogao rei je li ona istinita ili nije. Pokuao sam s drugim pristupom. "Imaju li oni svoj tabot? Ovdje. U ovoj crkvi." Kroz otvorena vrata iza nas, upadljivo sam pokazao na ulaz u Svetinju nad Svetinjama, koja je, zbog mraka to je u njoj vladao, jedva bila vidljiva. Nakon jo jedne faze pitanja i odgovora na amharskom jeziku, Wondemu je izjavio. "Da. Naravno da posjeduju vlastiti tabot." "Dobro. Drago mi je da smo barem to ustanovili. Upitajte ga sada ovo: smatra li on da je njihov tabot kopija - replika - izvornog tabota koji se nalazi u Aksumu?" "Moda", slijedio je tajanstveni odgovor. "Shvaam. O.K. U tom sluaju upitao bih ga zna li bilo to o Kovegu Saveza. Kako je dospio u Aksum. Tko ga je tamo donio. Neka nam to ispria vlastitim rijeima." Na ovo smo pitanje dobili brz i kratak odgovor. "Kae da mu ta pria nije poznata," Wondemu nas je sa aljenjem izvijestio. "Kae da nije pozvan priati o takvim stvarima." "Postoji li netko tko je na to pozvan?" upitao sam oajno. "Ne. Kifle-Mariam Mengist je glavni sveenik na otoku. Ako on nita ne zna, teko da bi netko drugi mogao znati vie." Pogledao sam Richarda: "to se ovdje zbiva? Nikada, nikada nisam sreo etiopskog sveenika kojemu nije bila poznata pria iz Kebre Nagasta o Kovegu Saveza."

Povjesniar je slegnuo ramenima: "Ni ja. To je zaista vrlo neobino. Moda bi ga trebao...dodatno potaknuti." Progunao sam. Sve se na kraju svede na novac, zar ne? Ako je jo birra bilo potrebno da natjeram ovog tvrdoglavca da progovori, tada je bilo najbolje da platim, i to brzo. Konano, doao sam ak iz Londona kako bih istraio priu o Daga Stephanosu. Dahlakje strpljivo ekao na pristanitu, a svaka je minuta vrijedila otprilike jedan dolar. Rezignirano sam predao jo jednu hrpicu izguvanih novanica. Ovim velikodunim inom nisam postigao ba nita. Sveenik nije mogao kazati nita o temi koja me zanimala. Kada mi je konano propab i ta nada, naslonio sam se na jedan od stupova koji su podupirali krov, zagledao se u svoje nokte i pokuao odluiti to dalje initi. Postojala su dva mogua objanjenja za oitu neupuenost KifleMariam Mengista. Prvo, i najmanje vjerojatno objanjenje, bila je prirodna glupost toga ovjeka. Drugo, i najvjerojatnije, on je lagao. Ali, zato bi lagao? I za to su, razmiljao sam, postojala dva mogua objanjenja. Ili je, to je najmanje vjerojatno, skrivao neto osobito vano, ili je pak elio od mene izvui to je mogue vie novanica iz hrpe koja se opasno smanjivala, to je mnogo vjerojatnije. Ustao sam i rekao Wondemuu. "Pitajte ga ponovno. Pitajte ga je li Koveg Saveza u esnaestom stoljeu bio iznesen iz Aksuma i donesen ovdje..i pitajte ga nalazi li se on ovdje danas. Recite mu da e mu se isplatiti ako mi ga pokae." Na je vodi upitno podignuo obrvu. Ono to sam upravo predloio je prilino neukusno. "Hajde," ustrajao sam. "Samo ga pitajte." Nakon kratkog razgovora na amharskom, Wondemu je rekao: "Rekao je isto to i maloprije. Nije mu poznato nita o Kovegu Saveza. Ali, rekao je takoer da na Daga Stephanos ve dugo nije nita doneseno." Skupina redovnika koja je stajala u polukrugu, prislukujui moj razgovor s Kifle-Mariam Mengistom, u tom se trenutku rasprila. Meutim, jedan od njih, bosonog, krezub i odjeven u tako jadne krpe da je lako mogao proi za prosjaka na ulicama Addis Abebe, pratio nas je dok smo se vraali natrag strmom stazicom. Prije nego to smo se popeli na brodicu, pozvao je Wondemua na stranu i apnuo mu neto na uho.

"to to znai?" upitao sam ljutito, oekujui da u ponovno trebati isprazniti depove. Meutim, pokazalo se kako ovaj put nije rije o novcu. Mrkog izraza lica, Wondemu je rekao: "Kae da bismo trebali otii na Tana Kirkos. Oito bismo tamo mogli saznati neto o Kovegu Saveza...neto vano." "toje Tana Kirkos?" "Jo jedan otok...istono odavde. Prilino daleko." "Zamoli ga da nam kae neto vie. to misli pod neto vano?" Wondemu je ponovio pitanje i prenio nam odgovor. "Kae da se Koveg Saveza nalazi na Tana Kirkosu. To je sve to zna." Na ovu sam zapanjujuu vijest reagirao uputivi pogled prema nebesima, nervozno raskutravi kosu i udarivi nogom o bok brodice. U meuvremenu je redovnik, od kojeg sam elio dobiti vie podataka, odskakao natrag i nestao meu bananama. Pogledao sam na sat. Bilo je gotovo podne. Nae izbivanje iz Bahar Dara trajalo je ve est sati, ili bolje rei 300 dolara. "Je li nam Tana Kirkos usput?" upitao sam Wondemua. "Ne," odgovorio je, "nisam nikada bio tamo. Na taj otok nitko ne odlazi. No, znam da je istono odavde. Bahar Dar je na jugu." "Shvaam. Znate li koliko bi nam vremena bilo potrebno?" "Ne. Pitat u kapetana." Wondemu nas je izvijestio da e nam trebati otprilike sat i pol. "A nakon toga, koliko jo do Bahar Dara?" "Otprilike tri sata." Poeo sam u sebi brzo raunati. Recimo, dva sata na Tana Kirkosu, plus sat i pol vonje do otoka, plus tri sata do Bahar Dara...to je est i pol sati. Recimo, sedam, plus est koji su ve iza nas. To je, da vidimo, trinaest sati. Trinaest prokletih sati! Pedeset dolara po satu. Najmanje est stotina i pedeset dolara. Kriste! Jo sam neko vrijeme tako bjesnio u sebi. Konano sam, srca teka koliko je moj novanik bio lagan, ipak odluio poduzeti to putovanje. Naravno da Koveg Saveza nee doista biti na Tana Kirkosu. To sam znao. Prema najvjerojatnijem scenariju, opet e me netko "izvozati" kao na Daga Stephanosu. Iscijedit e od mene sav novac, sve dok ne

ostanem praznih depova. A tada e netko spomenuti jo jedan otok, i eto me spremnog da obogatim jo jednu zajednicu potrebitih siromaha. Sjetio sam se da je u osamnaestom stoljeu James Bruce bio na Tani. "Postoji etrdeset pet naseljenih otoka," pisao je on, "ako vjerujete Abesincima koji su poznati kao veliki laci..." Tana Kirkos Kada smo stigli na Tana Kirkos, nisam bio pretjerano romantino raspoloen. Pa ipak, dok sam stajao na pramcu Dahlaka, promatrajui otok kojemu smo se pribliavali, morao sam priznati da je bio neobino lijep. Potpuno prekriven zelenilom, procvjetalim drveem i visokim kaktusima, na njegovom sam vrhu mogao nazreti slamnati krov neke krune graevine. Oko nas su letjeli kolibri, galebovi i svjetloplavi vorci. U U pjeanoj uvali stajala je skupina redovnika, smijeei se. Spustili smo sidro i izali na obalu. Wondemu je zapoeo uobiaupoznavanje i objanjavanje. Rukovali smo se. Razmijenjeni su pozdravi. Konano smo se uputili uskom, gustim bunjem obraslom stazom, uz rub strme, sive stijene, proli ispod kamenog luka i napokon stigli na istinu, na kojoj su stajale tri ili etiri razruene graevine i dvanaestak redovnika odjevenih u krpe. Okruen stijenama, travnati prostor u kojemu smo se nalazili, bio je zatvoren, tih i mraan. Svjetlost koja je dopirala kroz gusto drvee i grmlje bila je mutna i zelenkasta. Poeo sam vjerovati kako ovdje doista postoji neto to bi vrijedilo vidjeti. Nisam mogao objasniti zato, no Tana Kirkos je imao "ono neto" ega je Daga Stephanos bio lien. Stigao je i glavni sveenik, predstavivi se, preko Wondemua, kao Memhir Fisseha. epao je i vonjao na tamjan. Nije traio novac, ali je elio znati imamo li propusnice. Iznenadilo me ovo pitanje, budui da je dolazilo od osobe odjevene u tradicionalno sveeniko ruho. "Zapravo da," rekao sam. Iz depa sam izvadio dozvolu koju smo pribavili od Slube sigurnosti u Addis Abebi i predao je Wondemuu, koji ju je zatim predao Memhir Fissehi. Starac -jesu li svi etiopski

sveenici tako stari? - pomno je prouio dokument a zatim mi ga vratio. inio se zadovoljnim. Wondemu mu je tada objasnio da bih elio saznati neto o Tana Kirkosu i Kovegu Saveza. Bi li mi mogao odgovoriti na nekoliko pitanja? "Da," odgovorio je sveenik pomalo tuno. Poveo nas je u prostoriju koja je, sudei prema razbacanom pocrnjelom posuu, trebala biti kuhinja. Sjeo je na mali stolac i pozvao nas da mu se pridruimo. "Vjerujete li," zapoeo sam, "da je car Menelik I. donio iz Jeruzalema Koveg Saveza?" "Da," preveo je Wondemu. Bilo je to lijepo uti. Ve je i ovo bilo bolje od moga iskustva na Daga Stephanosu. "uo sam priu," nastavio sam, "da se Koveg Saveza sada nalazi ovdje, na otoku Tana Kirkosu. Je li to istina?" S bolnim izrazom lica Memhir Fisseha je odgovorio: "To je bila istina." To je bila istina? to bi, zaboga, to trebalo znaiti? "Zamoli ga neka objasni," lanuo sam na Wondemua. "to misli pod bila?" Sveenikov me odgovor uzbudio i uznemirio u jednakoj mjeri: "To je bila istina. No, Koveg Saveza vie nije ovdje. Odnesen je natrag u Aksum." "Odnesen u Aksum!" uzviknuo sam. "Kada? Kada su ga odnijeli?" Slijedila je ustra rasprava na amharskom, nakon koje je nam je Wondemu konano prenio sveenikove rijei: "Koveg Saveza odnesen je u Aksum prije tisuu est stotina godina, u doba vladavine kralja Ezane. Nije donesen natrag. Sve se vrijeme nalazio u Aksumu." Bio sam zbunjen i frustriran. "Znai ovako," rekao sam nakon nekoliko trenutaka razmiljanja, "on nam nije rekao da se Koveg ovdje nalazio sve do nedavno, i da je zatim odnesen natrag u Aksum, zar ne? On nam je rekao da je u Aksum odnesen vrlo davno." "Upravo tako. Prije tisuu est stotina godina. Tako on kae." "Dobro, onda ga upitaj sljedee. Kako je uope Koveg stigao ovdje? Je li bio donesen iz Aksuma, da bi poslije tamo bio vraen? Ili se

ovdje nalazio prije nego to je ikada bio odnesen u Aksum? ini mi se da je upravo to elio rei, no htio bih biti potpuno siguran." Polako i tegobno, pria je poela izranjati. Izvui je bilo je jednako teko kao iupati truo zub iz upaljene desni. Nekoliko se puta starac morao posavjetovati s drugim redovnicima, kojom prilikom je izvukao veliku knjigu, konog uveza, napisanu na drevnom jeziku Ge'ez, proitavi iz nje jedan odlomak. Ukratko, Memhir Fisseha nam je ispriao da su Koveg Saveza iz Salomonova hrama u Jeruzalemu ukrali Menelik I. i njegovi drugovi. Iznijeli su ga iz Izraela, objasnio je, i donijeli u Egipat. Zatim su krenuli na putovanje Nilom i Takazzeom, njegovim pritokom, sve dok nisu stigli u Etiopiju. Naravno, bila je to pria o krai Kovega Saveza kakvu podastire Kebra Nagast. Meutim, ono to je slijedilo, bilo je neto potpuno novo. Traei sigurno i pogodno mjesto za pohranu presvete relikvije, nastavio je stari sveenik, putnici su stigli na Tanu. U to je vrijeme jezero bilo sveto. Svialo se Bogu. Sveto mjesto. Stigli su, dakle, na Tanu, na njegovu istonu obalu, a zatim su odabrali ovaj otok, koji se danas naziva Kirkos, za prebivalite Kovega. "Koliko je dugo Koveg ostao ovdje?" upitao sam. "Osam stotina godina," glasio je odgovor. "Osam stotina godina ivjeli smo blagoslovljeni njegovom nazonou." "Je li postojala kakva zgrada? Je li Koveg bio smjeten u nekakav hram?" "Nije bilo nikakve zgrade. Sveti Koveg bio je u atoru. I u tom je atoru, na Tana Kirkosu, ostao osam stotina godina. Tada smo bili idovi. A nakon toga, kada smo postali kranima, kralj Ezana odnio je Koveg u Aksum i tamo ga poloio u velianstvenu crkvu." "Kaete da je Koveg bio odnesen u Aksum prije tisuu esto godina." "Da." "Ako se prije toga ve osam stotina godina nalazio na Tana Kirkosu. znai da je - da razmislim - ovdje donesen prije nekih dvije tisue ri stotine godina. Je li tako? Znai li to da je ovdje donesen nekih etiri stotine godina prije Kristova roenja?" "Da."

"Sigurno znate da je u to vrijeme Salomon ve pet stoljea bio mrtav, Salomon koji se smatra Menelikovim ocem? to moete rei na to?" "Ne mogu rei nita. Ispriao sam vam nau predaju, kakva je zabiljeena u naim svetim knjigama i naem pamenju." Ono to je sveenik izjavio prije nekoliko trenutaka strano me zainteresiralo, stoga sam ga upitao: "Rekli ste mi da ste tada bili idovi. to to znai? Kakva je bila vaa religija?" "Bili smo idovi. Prakticirali smo rtvene obrede...sa rtvenim janjcima. A s tom smo praksom nastavili sve dok Koveg nije odnesen u Aksum. Tada je doao Abba Salama i pouio nas kranskoj vjeri, stoga smo ovdje sagradili crkvu." Znao sam da je Abba Salama bilo etiopsko ime Frumencija, sirijskog biskupa koji je kralja Ezanu i itavo Aksumsko Carstvo obratio na kranstvo tridesetih godina etvrtog stoljea. Ovo je znailo da su vremenska razdoblja o kojima je priao Memhir Fisseha imala smisla, ili su barem bila dosljedna. Jedino protuslovlje bio je golem vremenski jaz izmeu Salomonove vladavine (900. god. pr. Kr.) i vremena kada je Koveg Saveza navodno bio donesen na Tana Kirkos (to se, ako oduzmem osam stotina godina od 330., dogodilo oko 470. god. pr. Kr.). Bio sam uporan: "Prije nego to je stigao Abba Salama koii vas je obratio na kranstvo, ovdje nije bilo nikakve crkve?" "Nikakve. Ta rekao sam vam, bili smo idovi. Prakticirali smo rtvene obrede." Zastao je na trenutak, a zatim dodao: "U posudu, koja se zvala gomer, skupljala se krv janjeta. Ona se zatim izlijevala na kamenje, malo kamenje. Ono se i danas nalazi ovdje." "Oprostite, moete li to ponoviti? to se i danas nalazi ovdje?" "Kamenje koje smo neko, dok smo bili idovi, rabili pri rtvovanju. To se kamenje nalazi ovdje. Na otoku." "Moemo li vidjeti to kamenje?" upitao sam uzbueno. Ako je ono to je Memhir Fisseha upravo rekao bilo istina, tada je on govorio o materijalnom dokazu koji je mogao potvrditi njegovu neobino uvjerljivu priu. "Moete ga vidjeti," odgovorio je ustavi. "Poite za mnom. Pokazat u vam ga."

Izlijevanje krvi Sveenik nas je odveo do samoga ruba visoke stijene, s kojeg se pruao pogled na jezero Tanu. Ovdje, na kamenom postolju stajala su tri niska kamena stupa. Najvii stup, visok oko metar i pol, bio je etvrtastog presjeka, a na njegovu je vrhu bila isklesana udubina, koja je podsjeala na posudu. Ostala dva stupa bila su visoka oko jedan metar, krunog presjeka i opsega ljudskoga bedra. I oni su na vrhovima imali udubljenja, duboka otprilike 10 centimetara. Iako ih je potpuno prekrivala mahovina, mogao sam ustvrditi da je svaki od tri stupa bio monolit, isklesan iz sivoga granita. Izgledali su vrlo staro, stoga sam upitao Richarda za miljenje. "Naravno," odgovorio je, "nisam arheolog. No, iz naina na koji su isklesani, posebice prema izgledu etvrtastog stupa, rekao bih da potjeu barem iz aksumskog razdoblja, ako nisu i stariji." Upitao sam Memhir Fissehu emu su sluila udubljenja. "Ona su sadravala krv," bio je njegov odgovor. "Nakon rtvovanja, krv se izlijevala na kamenje i ator u kojemu je bio smjeten Koveg Saveza. Ostatak se izlijevao u ove udubine." "Moete li mi pokazati kako se to radilo?" Stari je sveenik pozvao jednog od redovnika i apnuo mu neto na uho. Redovnik je zatim otiao, da bi se ubrzo vratio nosei iroku, ali plitku posudu, toliko nagrizenu hrom i vremenom da ak nisam mogao razaznati od kojeg je metala bila nainjena. Ovo je, reeno nam je, bio gomer u koji se najprije skupljala rtvena krv. "to tono znai gomer?" upitao sam Wondemua. Slegnuo je ramenima: "Ne znam. To nije ni amharska ni trignika rije. Izgleda da ne pripada nijednom od etiopskih jezika." Pogledao sam Richarda, ne bi li me on prosvijetlio, no ni njemu ova rije nije bila poznata. Memhir Fisseha je izjavio da se posuda jednostavno zove gomer, da se oduvijek zvala gomer, i da je to sve to zna. Zatim je stao pokraj kamenja s posudom u lijevoj ruci, uronio u nju desni kaiprst, podignuo desnu ruku iznad glave, a zatim zapoeo njome mahati gore-dolje. "Krv se ovako izlijevala," rekao je, "na kamenje i ator Kovega. Zatim se,

kako sam vam rekao, preostala krv izlijevala ovako." Nagnuo je posudu nad udubljenja u kamenim stupovima. Upitao sam sveenika zna li gdje se tono na otoku nalazio ator Kovega. Sve to je rekao, meutim, bilo je "u blizini...negdje u blizini". Od njega sam zatim zatraio da mi objasni neke pojedinosti o kojima je maloprije govorio: "Rekli ste da je Koveg bio iznesen s Tana Kirkosa i donesen u Aksum prije tisuu esto godina. Je li to tono?" Wondemu je preveo pitanje. Memhir Fisseha potvrdno je kimnuo glavom. "Dobro," nastavio sam. "Ono to bih sada elio znati jest: Je li Koveg ikada bio odnesen natrag? Je li ikada, iz bilo kojeg razloga, Koveg bio donesen natrag, na ovaj otok?" "Ne. Bio je odnesen u Aksum i tamo je i ostao." "I, koliko je vama poznato, tamo se nalazi i danas." "Da." Iako se nisam mogao nadati daljnjim informacijama, bio sam vie nego zadovoljan onime to sam doznao, posebice zato to od mene nitko, ni u jednom trenutku, nije zatraio novac. Iz zahvalnosti sam predao novanicu od 100 birra, kao dobrovoljan doprinos samostanu. Zatim sam, uz doputenje Memhir Fissehe, nainio nekoliko fotografija rtvenih stupova. U Bahar Dar smo stigli neto prije osam sati naveer. Na je boravak na jezeru Tana trajao due od etrnaest sati, te je konani raun za usluge Dahlaka iznosio 750 dolara. Bio je to, prema svim standardima, vrlo skup dan. Meutim, vie nisam gunao zbog trokova. Doista, sumnje koje su me opsjedale na Daga Stephanosu potpuno je izbrisalo moje iskustvo na Tana Kirkosu. Osjeao sam da sada mogu nastaviti potragu s obnovljenom portvovnou i optimizmom. Ovako dobro raspoloenje nastavilo se i u Addis Abebi. Ondje sam, prije negoli sam krenuo na put planiran za utorak, 23. studenog, imao priliku posjetiti Sveuilinu knjinicu i pregledati brojne biljeke o rtvenom kamenju drevnog judaizma. Otkrio sam da su stupovi, slini onima na Tana Kirkosu, bili povezani s najranijim fazama te religije - na Sinaju, kao i u Palestini. Poznati

kao masseboth i postavljeni na uzvisinama, rabili su se u kultne i rtvene svrhe. Zatim sam uzeo Bibliju, ne bih li u njoj naiao na neto detaljniji opis rtvenih obreda u starozavjetnim vremenima. Doista sam naao takve opise, te sam, iznova i iznova itajui odnosne odlomke, postao svjestan da je ono to mi je opisao Memhir Fisseha, bila autentina i vrlo drevna ceremonija. Nesumnjivo se, usmenom predajom koja se stoljeima prenosila s narataja na narataj, mnogo toga izgubilo i pomijealo u pamenju ljudi. Meutim, kada je govorio o izlijevanju krvi, sveenik je bio zapanjujue blizu istini. U Levitskom zakoniku 4:6, naiao sam na ove rijei: "Onda neka sveenik zamoi svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam puta pokropi prednju stranu zavjese Svetita, pred Jahvom." Zatim sam, u 5. poglavlju, proitao: "Neka krvlju rtve pokropi rtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno rtvenika." Meutim, tek kada sam otvorio Minu, zbirku ranih idovskih zakona, uvidio sam koliko je zapravo autentina bila pripovijest Memhira Fissehe. U raspravi nazvanoj Yoma, u drugom dijelu Misne, naiao sam na detaljne opise rtvenih obreda, koje je izvodio Veliki Sveenik Salomonova hrama, pred zavjesom koja je titila Koveg Saveza od pogleda neupuenih. Krv rtve, itao sam, bilo janjeta, koze ili junca, skupljala se u posudu i davala "onome tko ju je trebao promijeati...kako se ne bi zgruala." Zatim je sveenik, koji je izaao iz Svetita, "uzeo krv od onoga koji ju je mijeao, i ponovno je uao u prostor u koji je uao i stao na mjesto na kojemu je stajao, i pokropio krvlju jedanput gore i sedam puta nadolje." to je tono sveenik kropio krvlju? Prema Misni, kropio je "zavjesu, izvana, nasuprot Kovegu Saveza, jednom nagore i sedam puta nadolje, ne kao da ju je elio pokropiti odozgo i odozdo, nego kao da zamahuje biem...Zatim je oienu povrinu rtvenika pokropio sedam puta, te izlio ostatak krvi." inilo mi se krajnje nevjerojatnim da je Memhir Fisseha ikada itao Minu. Kao kranin, za to nije imao razloga. Jednako tako, nije mogao razumjeti nijedan od jezika na koje je prevedena. Pa ipak, njegovi pokreti rukom, kada mi je pokazivao kako se izvodilo izlijevanje krvi,

bili su upravo pokreti ovjeka koji zamahuje biem. Sa sigurnou je govorio o tome da se krv nije izlijevala samo na rtveno kamenje, nego i na "ator Kovega". Podudarnosti su bile suvie upadljive da bih ih zanemario. Bio sam uvjeren da su jednom, u dalekoj prolosti, idovi donijeli na Tana Kirkos predmet od izvanrednog religioznog znaenja. Unato kronolokoj nedosljednosti koja se tie vremena njegova donoenja, imao sam dobre osnove za pretpostavku da je, u to je oito vjerovao i Memhir Fisseha, taj predmet doista bio Koveg Saveza.

X. poglavlje

D u h u magli

Tijekom razgovora na Tana Kirkosu sveenik je rekao neto to je probudilo moju znatielju, i to sam elio poblie istraiti u knjinici Instituta za etiopske studije, a odnosilo se na put kojim je Koveg Saveza bio donesen u Etiopiju. Nakon to je bio ukraden iz Salomonova hrama u Jeruzalemu, rekao je sveenik, Koveg je odnesen u Egipat, odakle je, putujui dalje Nilom i Takazzeom, stigao na jezero Tanu. Unato svim istraivanjima koja sam provodio proteklih nekoliko mjeseci, shvatio sam da nikada nisam pridavao znaenje Menelikovim kretanjima. elio sam stoga vidjeti govori li Kebra Nagast neto o tome. Takoer sam elio znati je li postojalo neto to je opovrgavalo sveenikovu izjavu da je Koveg, prije nego to je bio odnesen u Aksum, osam stotina godina stajao na Tana Kirkosu. Jedina relevantna informacija koju sam mogao pronai u ovom velianstvenom epu bila je sadrana u 84. poglavlju. U njemu stoji da su Menelik i njegovi drugovi, stigavi u Etiopiju, donijeli svetu relikviju u mjesto zvano Debra Makeda Na moje veliko iznenaenje, o Aksumu nije bilo ni spomena. "Debra Makeda", gdje god da se ona nalazila, bila je sasvim jasno oznaena kao prvi dom Kovega u Etiopiji. Ovaj je podatak razrijeio jednu od vie ozbiljnih nedosljednosti koje su me muile jo od 1983., naime, daje grad Aksum osnovan tek osam stotina godina nakon Menelikova navodnog putovanja. Nekoliko mi je izvora priopilo da Aksum nije bio konana odrednica tog putovanja, i da je Koveg od samoga poetka bio tamo - to, naravno, povijesno gledano nije bilo mogue. Meutim, sada sam mogao vidjeti da Kebra Nagast o tome uope ne govori, nego samo spominje da su Menelik i njegovi

drugovi donijeli relikviju iz Jeruzalema i pohranili je u "Debra Makedi". Znao sam da rije "debra" znai "planina", te da je "Makeda" bilo ime kojim je etiopska predaja nazivala kraljicu od Sabe. "Debra Makeda" je stoga znailo "planina Makeda", planina kraljice od Sabe. U kratkom opisu Kebra Nagasta nisam pronaao nita to bi upuivalo na to da je ova "planina kraljice od Sabe" zapravo bila Tana Kirkos. Isto tako, nisam mogao pronai nita to bi iskljuilo tu mogunost. U potrazi za kljuevima, naiao sam na geografsku studiju jezera Tane iz tridesetih godina ovoga stoljea, u kojoj se iznosi da je "Kirkos" svoje ime dobio relativno nedavno (prema imenu kranskoga sveca). "Prije obraenja Etiopije na kranstvo," dalje se iznosi, "Tana Kirkos zvao se Debra Sehel" U mome se umu smjesta oblikovalo pita-nje: to tono znai Sehel? Kako bih to saznao, posavjetovao sam se s nekoliko znanstvenika koji su se tada nalazili u knjinici. Rekli su mi da ta rije potjee iz jezika Ge 'ez, te da korijen ima u glagolu "oprostiti". "Bi li se, u tom sluaju, Debra Sehel mogla prevesti kao Planina oprosta?" upitao sam. "Da," odgovorili su. "To bi bilo ispravno." Ovo je zaista bilo zanimljivo. Dobro sam se sjeao da se u Parsifalu Wolframa von Eschenbacha Gralski zamak - kao i Gralski hram nalazio na Munsalvaescheu. Tumaenje rijei Munsalvaesche izazvalo je mnoge prepirke, te su neki strunjaci za Wolframovo djelo smatrali kako iza nje lei "biblijski Mons Salvationis, Planina Spasenja". Nije moglo biti nikakve sumnje u vezu izmeu "oprosta" i "spasenja", budui da bi, ako bi elio biti spaen u religioznom smislu, ovjeku trebalo biti "oproteno". tovie, u Psalmu 130 stoji sljedee: "Ako se, Jahve, grijeha bude spominjao, Gospodine, tko e opstati? Ali u tebe je pratanje...nek' Izrael eka Jahvu. Jer je u Jahve milosre i obilno je u njega otkupljenje; on e otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih." "Otkupljenje" je, naravno, vrlo blisko "spasenju". Stoga nisam mogao ne zapitati se je li moda Wolframova "Planina Spasenja" bila na neki nain povezana s etiopskom "Planinom Oprosta", danas poznatom kao Tana Kirkos. Bio sam posve svjestan da takve pekulacije poivaju na krajnje klimavim temeljima, te da je izmeu Debra Sehela i Munsalvaeschea

stajao doista dubok jaz. Pa ipak, nakon brojnih itanja Parsifala, nisam mogao tako lako zaboraviti da je tajanstveni Gralski hram ("savreno gladak i okrugao") stajao na jezeru, a vrlo vjerojatno na nekom njegovom otoku. Takoer nije bilo nevano da su pravoslavne etiopske crkve i falaka svetita bili tradicionalno krunoga oblika," kao i veina templarskih crkava (ukljuujui one koje postoje i danas, poput crkve Temple iz dvanaestoga stoljea, u londonskom Fleet Streetu). Smatrao sam, stoga, da je u svemu ovome bilo stanovitih podudarnosti koje nisam mogao potpuno zanemariti (iako bi bilo jednako nerazborito shvatiti ih suvie ozbiljno). U meuvremenu, izronila je jo jedna veza koju je trebalo istraiti, ona izmeu Debra Sehela i Debra Makede. Kao to je bilo razvidno iz imena Tana Kirkos, etiopski su otoci mogli dobiti prefiks Debra (to znai "planina"). Strmo se uzdiui do vrhunca koji je poput tornja strao nad povrinom jezera, Tana Kirkos mi je doista izgledao kao planina. To ni u kojemu sluaju nije dokazivalo da je Kebra Nagast govorio o Debra Sehelu, opisujui donoenje Kovega na Planinu kraljice od Sabe. Meutim, nisam vidio razloga za odbacivanje mogunosti da je ta planina bila upravo Tana Kirkos. Tako razmiljajui, poeo sam razmatrati mogui put kojim su se ali Menelik i njegovi drugovi. Prije sam pretpostavljao da su oni Milovali brodom, krenuvi iz Salomonove luke Eziongeber (dananji Elat u Akabskom zaljevu), a zatim dalje, Crvenim morem, do etiopske obale. Sada sam, nagnut nad primjerkom Kebra Nagasta , otkrio da su moje pretpostavke bile potpuno pogrene. Menelikovo dugo putovanje iz Jeruzalema ukljuivalo je i prilino brojnu karavanu, te se putovalo kopnom. Ali, kojim su kopnenim putem oni mogli ii? Opis iz Kebra Nagasta posjeduje bajkovitu i n a d r e a l n u kvalitetu matovitog pripovjedanja, ali u njemu je teko pronai prepoznatljiva imena mjesta i zemljopisnih obiljeja. Pa ipak, postoji nekoliko vrlo specifinih i vanih pojedinosti. Napustivi Jeruzalem, putnici su najprije stigli u Gazu (na sredozemnoj obali Izraela). Odatle su najvjerojatnije slijedili dobro poznati trgovaki put, koji je prolazio sjevernim rubom Sinajskog poluotoka, zatim su preli u Egipat, gdje su stigli do velike rijeke: "Otpoinimo ovdje." r e k o e , "jer stigosmo do etiopske vode. Ovo je

Takazze, koji izvire u Etiopiji i navodnjava dolinu Egipta." Iz situacije je bilo razvidno da su Menelik i njegovi drugovi, kada su izrekli ove rijei, jo uvijek bili u "dolini Egipta", vjerojatno tek neto junije od mjesta na kojemu se danas nalazi Kairo. Stoga je rijeka pokraj koje su stali da otpoinu mogao biti samo Nil. Meutim, ono to je upadalo u oi bila je injenica da su tu rijeku zvali Takazze - jednako kao to se naziva etiopska pritoka koju mi je spomenuo sveenik na Tana Kirkosu. Knjiniar mi je donio zemljovid u kojemu sam pronaao Takazze i kaiprstom slijedio njegov tijek. Ustanovio sam da rijeka izvire u abesinskom gorju, nedaleko od drevnoga grada Lalibele, zatim skree na sjeverozapad i prolazi planinom zvanom Simien, stapajui se s Atbarom u Sudanu, da bi se konano ulila u Nil, nekih stotinu kilometara sjeverno od dananjega grada Kartuma (na slivu Plavog i Bijelog Nila). Promatrajui zemljovid, dvije su mi stvari odmah postale oite: kao prvo, Nil se - iz etiopske perspektive - lako mogao smatrati produetkom Takazzea; kao drugo, za karavanu koja je nosila Koveg Saveza, i koja je eljela stii u Etiopiju, bilo bi vrlo razborito putovati Nilom, a zatim Takazzeom. Druga je mogunost bila nastaviti dalje prema jugu, kroz pustinje Sudana, sve do sliva Plavog i Bijelog Nila, a zatim slijediti Plavi Nil, do etiopskoga gorja. Budui da Plavi Nil skree na jug, prije negoli opet skrene na sjever, u smjeru jezera Tane, takvo bi se putovanje nepotrebno produilo. Nasuprot tome, putovanje Takazzeom bilo bi gotovo tri stotine kilometara krae. Iz zemljovida sam mogao zakljuiti jo neto: putnici koji bi slijedili Takazze do njegova izvora, na samom kraju svoga putovanja, stigli bi do toke koja je od istone obale jezera Tane udaljena manje od stotinu kilometara. A Tana Kirkos lei nedaleko od te iste istone obale. Stoga nije bilo nikakve tajne u predaji koja ovaj mali otok opisuje kao prvo prebivalite Kovega Saveza u Etiopiji: doista, tragajui za nekim sigurnim i dostupnim skrovitem u kojemu bi pohranili ovaj sveti predmet, Menelik i njegovi drugovi nisu mogli odabrati bolje mjesto.

Tri ovjeka u amcu Sljedeeg smo jutra Richard i ja otputovali na jezero Zwai, u pratnji moga starog prijatelja, Yohannesa Berhanua, glavnog upravitelja

dravne Nacionalne turistike slube (National Tour Operation). Nas trojica sastali smo se neto prije est sati ujutro u zgradi Slube, odakle smo se uputili Toyotinim "Landcruiserom", koji nam je ljubazno pribavio Yohannes. Dvadeset minuta poslije, napustili smo sirotinjske etvrti i nebodere Addis Abebe, i nastavili dalje na jug, irokom cestom koja je prolazila kroz grad Debra Zeit i vodila u samo srce velike doline Rift. Ako ne uzmemo u obzir akumulacijsko jezero Koka, jezero Zwai je najsjevernije od niza jezera doline Rift. Njegova povrina iznosi priblino 320 etvornih kilometara, a duboko je oko 150 metara. Ovalna oblika, jezero je prekriveno otocima, a movarne obale obrasle trstikom i aem, idealan su dom za rode, pelikane, divlje patke, guske, galebove i vodene konje. Na junoj strani jezera, otprilike dva sata vonje od Addis Abebe, eljeli smo unajmiti brodicu. Stigavi tamo, reeno nam je kako Ministarstvo ribarstva posjeduje mnoga plovila, te da bismo jedno sasvim sigurno mogli pribaviti po minimalnoj cijeni. Naravno, sva vea plovila bila su zauzeta, stoga smo se morali zadovoljiti malim motornim amcem koji nije imao goriva. Uslijedila je podua rasprava sa slubenicima Ministarstva, koji su uporno tvrdili kako amac nije dovoljno velik da u njega stanemo Richard, Yohannes, voza i ja. Debra Zion, otok za koji mi je reeno da je u desetom stoljeu na njega bio donesen Koveg Saveza, bio je prilino udaljen: ovim skromnim plovilom bilo bi nam potrebno barem tri sata da stignemo do otoka. Nadalje, budui da amac nije imao nikakvu kabinu, prijetila nam je opasnost od sunanice. Zamoljeni smo stoga da se vratimo sutradan, kada e nam biti omoguen pogodniji prijevoz. Yohannes je odluno odbio ovaj prijedlog. Profesor Pankhurst i gospodin Hancock, rekao je on, za sutradan imaju dogovorene vane stanke, sastanke koji se ni u kojemu sluaju ne mogu odgoditi. Stoga moramo ve danas stii na Debra Zion. Nakon jo jedne prepirke, konano smo eksperimentalno sjeli u mali motorni amac. U njega smo vie-manje stali, iako je pod naom teinom prilino duboko uronio u vodu. to nam je bilo initi? Slubenici Ministarstva izrazili su svoje sumnje, ali su nam ipak p o p u s t i l i . amac je bio na. Oni e posl

vozaa. Bez naplate. Meutim, gorivo je bilo naa briga. Moda bismo mogli naega vozaa poslati u grad s karnisterom? To smo i uinili. A tada je slijedilo dugo i potpuno neobjanjivo ekanje. Proao je jedan sat. A zatim jo jedan. Postajui sve nestrpljiviji, stajao sam na jednom kraju amca i promatrao rode: preci tih golemih, otunih, dugokljunih i gologlavih ptica oigledno su bili pterodaktili. Ve je bilo jedanaest sati kada se na voza konano pojavio s gorivom. Upalili smo motor i otisnuli se na put. Polako smo gmizali kroz namrekanu vodu, proavi pokraj jednog umovitog otoka, a zatim jo jednog. Trstikom prekrivena obala polakoje nestajala iza nas, a Debra Ziona jo nije bilo na vidiku. Sunce se sada nalazilo visoko, a amac je proputao, malo ali primjetno. Yohannes nas je tada prilino tendenciozno podsjetio da je jezero prepuno vodenih konja (koje je opisao kao "vrlo agresivne i nepovjerljive ivotinje"). Primijetio sam da je nosio prsluk za spaavanje koji je, zasigurno, na neki nain pribavio prije naeg odlaska iz pristanita. U meuvremenu, nos Richarda Pankhursta poprimio je interesantnu nijansu ruiaste boje, sline boji jastoga. A ja...pa, ja sam stiskao zube, pokuavajui ne misliti na mjehur koji je mogao puknuti svakoga trenutka. Gdje je taj vraji otok? I kada emo, tono, do njega stii? Nestrpljivo sam pogledavao na sat, dok u jednom trenutku nisam postao svjestan koliko je sve ovo smijeno. Mislim, Tragai za izgubljenim Kovegom bili su jedno, ali ovo je, iskreno govorei, bilo vie nalik na Tri ovjeka u amcu. Putovanje do Debra Ziona nije trajalo onoliko dugo koliko nam je bilo reeno. No, s mojega gledita trajalo je dovoljno dugo i bio sam prvi koji je iskoio iz amca kada smo napokon stigli na obalu. Projurio sam pokraj izaslanstva redovnika koje nas je dolo pozdraviti, i nestao iza najbliega grma. Pojavio sam se nakon nekoliko trenutaka, osjeajui se mnogo bolje. Kada sam se pridruio ostalima, koji su ve avrljali s odborom za doek, primijetio sam nekoliko amaca od papirusne trske, poredanih du obale. Bili su jednaki onima koje sam vidio na jezeru Tani. Ba kad sam se htio o tome raspitati, Yohannes je prekinuo slijed mojih misli, uzbueno objavivi: "Grahame, ovdje je neto vrlo neobino. Izgleda da ovi ljudi govore trignikim jezikom."

To je doista bilo neobino, budui da smo se nalazili u junome dijelu pokrajine Shoa, na amharskom govornom podruju. Trignigna je pak bio jezik svetoga grada Aksuma i pokrajine Tigray - smjetene stotinama kilometara sjevernije. Iz iskustva sam znao da je Etiopija zemlja u kojoj regionalne razliitosti, a posebice one jezine, imaju vrlo duboke implikacije (u svakom sluaju, dovoljno duboke da izazovu graanski rat). Stoga me vrlo iznenadila injenica da amharski nije bio prvi jezik redovnika na Debra Zionu. Meutim, kako smo ubrzo ustanovili, ovim jezikom nisu govorili samo redovnici. Svaki stanovnik otoka, ukljuujui zemljoradnike i ribare, govorio je trignikim narjejem, dok su amharski (koji mnogi nisu ni poznavali) rabili samo u rijetkim prigodama, tijekom posjeta dravnih slubenika. Dok smo se uspinjali krivudavom stazom koja je vodila do vrha breuljka, gdje se nalazila glavna crkva Debra Ziona, upitao sam: "Kako to da svi govorite trigniki?" "Nai su preci doli iz Tigraya," odgovorili su mi redovnici preko Yohannesa. "Kada?" "Otprilike prije tisuu trideset godina." Poeo sam raunati. Ako od 1989. oduzmem tisuu trideset, dobivam 959. Deseto stoljee, zakljuio sam. Stoljee u kojem je Gudit zbacila salomonsku dinastiju i u kojem je, navodno, Koveg Saveza bio iznesen iz Aksuma i donesen na Debra Zion. I prije nego to sam zapoeo razgovor bilo s kime, postalo mi je jasno da predaja o kojoj mi je priao Belai Gedai, sadri barem zrnce istine. "Zato su doli ovdje?" upitao sam zatim. "Zamoli ih neka nam priaju o tome kako su i zato doli na ovaj otok." Yohannes je uputio pitanje redovnicima, a zatim mi prenio njihov odgovor: "Vidite, njihovi su preci doli ovamo s tabotom. Bilo je to u vrijeme Guditine vladavine. Ona je napala krane u Tigrayu. Vodile su se silovite borbe. Oni su bjeali pred njom, nosei sa sobom tabot. Tako su stigli na otok." "Koji tabot?" "Oni kau da je to bio tabot iz crkve sv. Marije Sionske u Aksumu"

"Misle li pri tome na izvorni tabot, koji je u Etiopiju donio Menelik na povratku iz Jeruzalema? Drugim rijeima, misle li na Koveg Saveza ili pak imaju na umu neki drugi tabot? elio bih biti posve siguran." Dok smo hodali strmom stazom, Yohannes je vodio ivahan razgovor s redovnicima. Nakon podue prepirke, konano je izjavio: "Mislim da im ni samima nije posve jasno. No, kau da je zapisano...da je sve zapisano u knjizi koja se uva ovdje, u crkvi, te da bismo o tome trebali porazgovarati s njihovim glavnim sveenikom."

Ukradena povijest Pet minuta poslije stigli smo do crkve koja je, prilino predvidljivo, bila posveena sv. Mariji Sionskoj. Bilaje to jednostavna graevina od buke, izvana premazana kreom, na ijem je vrhu stajao kri. Meutim, pogled koji se pruao s ove toke na vrhu brijega bio je doista aroban, te smo ubrzo postali svjesni koliko je zapravo prostran ovaj otok. Iza nas, u smjeru iz kojega smo doli, krivudao je puteljak, koji je prolazio kroz polja naikana tronim kolibama seljaka. Pred nama, gusta se uma akacije i kaktusa strmo sputala do obale jezera. Glavni se sveenik predstavio kao Abba Gebra Christos. Taj nizak i goljav ovjeuljak sive brade imao je oko ezdeset godina. Nosio je pohabanu odoru, prebacivi, po gortakom obiaju, preko ramena tkaninu od bijeloga platna. Iako nas je doekao s ljubaznom dobrodolicom, u njegovu je nastupu bilo neeg lukavog i proraunatog, zbog ega sam osjeao da u se ubrzo ponovno morati upustiti u novane transakcije. Nervozno sam stiskao vlane novanice kojima sam napunio depove prije odlaska iz Addis Abebe, vrsto odluivi da u nagraditi samo vrijedne podatke. Trudei se da budem to smireniji, ukljuio sam kasetofon i postavio prvo pitanje: je li mu bila poznata priao o Menelikovoj otmici Kovega Saveza iz Salomonova hrama u Jeruzalemu? Da, preveo je Yohannes, naravno da mu je bila poznata. Zna li to se dogodilo nakon toga? Menelik je, odgovorio je sveenik, donio Koveg Saveza u Etiopiju, gdje se nalazi i danas.

"Je li siguran," upitao sam, "da je to bio izvorni Koveg Saveza, koji je sadravao kamene ploe na kojima je prstom Bojim urezano Deset zapovijedi?" Yohannes je prenio redovniku moje pitanje, nakon ega je Abba Gebra Christos odgovorio: "Da. Siguran sam." "Dobro. Vrlo dobro. A sada mi recite...je li to bio onaj isti, izvorni Koveg Saveza, koji je donesen na jezero Zwai, na otok Debra Zion?" "Da," rekao je sveenik, "Koveg je ovamo donesen iz Aksuma, u vrijeme Guditine vladavine." "Ali, zato je bio donesen ovamo?" upitao sam. "Mislim, zato ba ovdje? Zato su preli tako dug put? U samome Tigrayu zasigurno je bilo na stotine skrovita u kojima su ga mogli pohraniti?" "Sluajte...Ta Gudit...ona je bila pravi vrag. Spalila je mnoge crkve u Tigrayu, kao i drugdje u Etiopiji. Bilo je to vrijeme velikih borbi i velikih opasnosti. Nai su preci strahovali da bi Koveg mogao pasti u njene ruke. Stoga su ga iznijeli iz Aksuma i odnijeli na Zwai. Znali su da e tamo biti na sigurnom. Putovali su iskljuivo nou, danju se skrivajui u umama i piljama. Kaem.vam, strano su se bojali! No, na taj su nain umaknuli njezinim vojnicima i donijeli Koveg na ovaj otok u jezeru Zwai." "Znate li koliko je dugo ostao ovdje?" Abba Gebra Christos odgovorio je bez razmiljanja: "Nakon sedamdeset dvije godine, odnesen je natrag u Aksum." Zakljuio sam kako je dolo vrijeme da postavim pitanje vrijedno milijun dolara: "Je li ikada," paljivo sam zapoeo, "ikada...Koveg ponovno bio donesen ovdje? Moda nedavno?" Sveenik je, bez oklijevanja, odgovorio: "Nikada." "Dakle, koliko je vama poznato, on se jo uvijek nalazi u Aksumu?" "Da." "ak i sada kada se u Tigrayu vode borbe?" Slegnuo je ramenima: "U to sam uvjeren. No, to je ipak samo moje miljenje. Ako elite znati istinu, raspitajte se u Aksumu." Tada sam se sjetio jo neega. "Penjui se ovamo," rekao sam, "redovnici su spomenuli neku drevnu knjigu koja opisuje kako je, u

Guditino vrijeme, Koveg stigao u Debra Zion. Posjedujete li takvu knjigu?" Nakon to je Yohannes preveo moje pitanje, sveenikovo je lice postalo kiselo. "Da, takva knjiga postoji," nevoljko je odgovorio. "Moemo li je vidjeti?" Abba Gebra Christos je oklijevao nekoliko trenutaka, a zatim rekao: "Moete...Ali dio koji se odnosi na Koveg vie ne postoji." "Oprostite. Ne razumijem. to tono elite rei?" "Prije dvadesetak godina ovdje je doao neki ovjek i istrgnuo iz knjige nekoliko stranica koje je odnio sa sobom. Stranica koje su sadravale priu o Kovegu Saveza." "Taj ovjek. Je li bio stranac? Ili Etiopljanin?" "Pa, bio je Etiopljanin. No, nismo mu uspjeli ui u trag." Razmiljajui o implikacijama ovog potonjeg odgovora, shvatio sam koliko je bizarna bila priroda moga pothvata. Je li se injenica da je nepoznati ovjek istrgnuo nepoznat broj stranica iz nepoznate knjige mene doista ticala? Ili je ona bila posve nevana? Je li netko drugi takoer tragao za Kovegom Saveza? Ili je jednostavno bila rije o nekom tamonjem lovcu na drevne rukopise, koji se prije dvadeset godina prvi put pojavio na tritu starina, prodavi nekoliko iluminiranih stranica? Bio sam svjestan da to nikada neu saznati. Moja etiopska potraga za Kovegom Saveza pokazala se opasnijom i teom nego to sam to ikada mogao zamisliti. Doista, ponekad mi se inilo da u magli slijedim duha. Ono to mi se isprva inilo obeavajuim, nakon pomnijeg ispitivanja pokazalo se lanim i razoaravajuim. S druge pak strane, mnoge su se slijepe ulice pretvorile u prave puteve prema razumijevanju. Uzdahnuo sam i ponovno se usredotoivi na neposredan razlog moga dolaska, rekao sveeniku da bih, unato tome to u knjizi nedostaju najvanije stranice, vrlo rado vidio knjigu koju je spomenuo. Bi li nam dopustio da je fotografiramo? Ovaj je prijedlog izazvao bujicu nervoznih prigovora. Ne, rekao je sveenik, to nam nikako ne moe dopustiti. O fotografijama nije bilo ni govora bez posebnog pismenog doputenja patrijarha Etiopske pravoslavne crkve u Addis Abebi. Imamo li moda takvo doputenje? Ne, takvo doputenje nismo imali.

Knjigu, stoga, nismo mogli fotografirati. Meutim, rekao je sveenik, ako nas zanima, moemo je vidjeti. Rekao sam kako bismo mu i na toj milosti bili zahvalni. Abba Gebra Christos mudro je kimnuo glavom, a zatim nas poveo u unutranjost skromne crkve. Stao je pokraj nekakvog ormaria, a zatim poeo grozniavo prebirati po depovima u potrazi za odgovarajuim kljuem. Nekoliko trenutaka poslije priznao je kako ga ne moe pronai. Pozvao je, zatim, jednog mladog redovnika i nekamo ga poslao. Ovaj se nakon deset minuta vratio, sav zadihan, nosei sveanj u kojemu je bilo barem dvadeset kljueva. Na moje veliko iznenaenje, vrataca su se konano otvorila. U ormariu se nalazila samo jedna knjiga, djelo s poetka dvadesetog stoljea, koje je crkvi darovala princeza Zauditu, kerka cara Menelika II.. U tom se trenutku Abba Gebra Christos sjetio neeg vrlo vanog. Rukopis koji nas zanima ne nalazi se u crkvi. Prije dva tjedna sam ga je odnio u skladite, smjeteno u odvojenoj zgradi prilino udaljenoj od crkve. Ako bismo eljeli poi s njime... Pogledao sam na sat i, zakljuivi kako imamo dovoljno vremena, pristao. Dugo smo pjeaili dok konano nismo stigli do prilino ruevne kamene dvokatnice. Sveenik nas je pozvao da uemo. Du zidova ovog tijesnog i vlanog sobika bilo je poredano na desetke drvenih krinja i bogato oslikanih limenih kovega. Nakon nekoliko trenutaka neodlunosti, sveenik je otvorio jedan od kovega koji je sadravao gomilu knjiga. Iz nje je izvadio poveu knjigu sa stranicama od ovje koe i pruio mi je. Richard Pankhurst i Yohannes nagnuli su se nad knjigu kad sam otvorio prvu stranicu. Odmah su se sloili da je napisana na jeziku Ge 'ez. tovie, knjiga je nesumnjivo bila vrlo stara: "Sudei po stilu iluminacija i uvezu, rekao bih da datira iz trinaestoga stoljea," ohrabrio se Richard. "U svakom sluaju, ne kasnije od etrnaestog stoljea. Nema sumnje, to je vrlo rano djelo. I vjerojatno vrlo vrijedno." Zaneseno smo okretali stranicu po stranicu. Meutim, ni iz ega nismo mogli zakljuiti da je rukopis bio nepotpun. Koliko smo uspjeli ustvrditi, djelo je bilo nedirnuto. Ovo smo rekli sveeniku, koji je sve

vrijeme stajao, promatrajui nas u tiini. Upitali smo ga je li potpuno siguran da je to knjiga o kojoj nam je govorio. Kako se ubrzo pokazalo, sveenik uope nije bio siguran. Ispriavajui se, poeo je otvarati kutiju za kutijom, vadei iz njih drevne rukopise. "Nevjerojatno," rekao je Richard. "Toliko mnogo starih knjiga. Pravo blago. A lee ovdje u potpunom neredu. Postoji opasnost od vlage. Netko bi ih mogao ukrasti. Svata bi se moglo dogoditi. Kad bismo ih barem mogli preseliti u Institut." Posljednja knjiga koju smo razgledavali bila je u drvo uvezan i prekrasno oslikan prijepis etiopske Knjige svetaca. I ona je bila nedirnuta. Richard me lagano gurnuo laktom: "Mislim da ovdje nita neemo saznati," rekao je. Kimnuo sam: "Ima pravo. Osim toga, ve je kasno. Bolje da poemo, ako ne elimo da nas na jezeru zatekne no." Zamolio sam Yohannesa da posljednji put upita sveenika da li se knjiga, koja pripovijeda o Kovegu Saveza, doista ovdje nalazila. Naravno dajest, uporno je tvrdio Abba Gebra Christos. Svakako. Problem je bio u tome to se sveenik vie nije sjeao u koju ju je kutiju spremio. Ako bismo eljeli priekati - samo trenutak - moda bi je mogao pronai... Bila je to ponuda koju sam odbio bez grinje savjesti. inilo mi se daje stari namjerno okoliao, a ako jest, tadaje vjerojatno neto skrivao. Ali to? Zasigurno ne samo Koveg Saveza. Moda ak ni tajanstvenu knjigu. No, neto je, posve sigurno, tajio. Zbunjen i pomalo ogoren, hodao sam do amca. Oprostivi se od redovnika, otisnuli smo se natrag, dok je iznad mirnih voda jezera Zwai sunce polako gasnulo. U svoju sam biljenicu zapisao sljedee: Ne vidim nikakve svrhe u daljnjem istraivanju Debra Ziona. Iz razgovora s redovnicima i glavnim sveenikom, ustvrdio sam kako vanost otoka lei iskljuivo u duboko ukorijenjenim drevnim predajama o Kovegu Saveza. Openito, ini se da ove predaje potvruju ono to mi je rekao Belai Gedai, prilikom jednog od naih telefonskih razgovora, naime, da je Koveg Saveza bio donesen na Debra Zion u desetom stoljeu, kako ne bi pao u

Guditine ruke, da je tamo ostao sedamdeset godina, te da je, nakon toga, odnesen natrag u Aksum. injenica da je materinjski jezik ovih otoana trigniki a ne amharski, dokazuje vjerodostojnost usmene povijesti koja mi je ispriana, jer jedino logino objanjenje ove etnografske specifinosti lei u seobi stanovnitva iz Aksuma na Debra Zion, koja se zbila u davnoj prolosti. Takvu je migraciju u svakom sluaju mogla opravdati nunost pronalaenja sigurnog mjesta za pohranu Kovega. tovie, ako je sveti predmet doista bio ovdje sedamdeset godina, prije negoli je ponovno odnesen u Aksum, tada je vrlo lako objasniti zato su neki od potomaka izvornih doseljenika eljeli ostati na otoku, koji je bio njihov jedini dom. Oni su zasigurno u sjeanju zadrali predaju o slavnim dogaajima u kojima su sudjelovali njihovi preci. Upravo sam o toj predaji sluao itavo poslijepodne. Usput su izronile i neke lokalne misterije. Meutim, ni u jednom trenutku nisam osjetio da bi Koveg Saveza mogao biti na otoku. Naprotiv, mogao sam s punom sigurnou izjaviti da ga tamo nije bilo, i da ga tamo nema barem tisuu godina. Budui da bih isto mogao rei i za otoke na jezeru Tani, postaje mi jasno da je Aksum jo uvijek najvjerojatnije prebivalite relikvije. Drugim rijeima, svialo se to meni ili ne, trebat u otii u Aksum. Najbolje bi bilo tamo otii u sijenju, za vrijeme Timkata, kada bih imao priliku pribliiti se Kovegu, bez potrebe da pribavim doputenje za ulazak u svetite. A upravo se za vrijeme Timkata 1770. godine Bruce nalazio u Aksumu - vjerojatno iz istog razloga. Zatvorio sam svoju biljenicu i podignuo pogled. "to mislite, ima li ikakve anse da vlada zauzme Aksum do sijenja?" upitao sam Richarda i Yohannesa. "Zaista bih elio stii na sljedei Timkat." Yohannes nije odgovorio nita. Richard je napravio grimasu: "Dobra ideja. Ali, jednako tako moe planirati put na Mjesec." "To je ionako bila samo ideja," rekao sam. Kada smo konano stigli na pristanite Ministarstva ribarstva, ve se spustila no. U deset sati stigli smo u Addis Abebu i zamolili vozaa neka nas odveze do Yohannesova ureda u sreditu grada, gdje smo toga jutra parkirali svoje automobile (ubrzo je trebao nastupiti policijski sat,

te smo imali malo vremena da na brzinu veeramo u oblinjem restoranu). Meutim, dok smo izlazili iz "Landcruisera", uli smo praskove automatskih puaka, koji su oito dolazili iz stambene etvrti smjetene na drugoj strani ceste. Nekoliko sekundi poslije ula su se dva kratka praska iz nekog drugog oruja. A zatim je nastupila tiina. "to je, zaboga, to bilo?" upitao sam. "Vjerojatno nita ozbiljno," rekao je Richard. "Bilo je nekoliko izoliranih izgreda nakon pokuaja dravnog prevrata.. .povremene pucnjave, ali nita ozbiljnije." "Pa ipak," rekao je Yohannes oprezno, "mislim kako bi bilo razborito odustati od veere. Bolje da se raziemo." Etnografski dokaz Vrativi se u "Hilton", odmah sam zaspao i probudio se neto prije sedam sati sljedeeg jutra, u petak 24. studenog. Okupao sam se u bazenu, dorukovao i nazvao ured Shimelisa Mazengije. lan Politbiroa zamolio je Richarda i mene da mu se javimo kada zavrimo svoja istraivanja na jezerima Tani i Zwai. Njegova je tajnica oekivala moj poziv i dogovorila nam sastanak za isto poslijepodne u tri sata. Zadovoljan dogovorom i odluan da, unato Richardovu pesimizmu, iznesem prijedlog o putovanju u Aksum za vrijeme sveanosti Timkata, napustio sam Hotel "Hilton" i odvezao se do Instituta za etiopske studije. U srijedu 22. studenog, ustanovio sam kako je ruta Nil/Takazze, o kojoj su pripovijedali Kebra Nagast i sveenik na Tana Kirkosu, bila vrlo prihvatljiva. Sada sam elio testirati hipotezu koja se u grubim crtama ve oblikovala u mojoj glavi. Naime, ako su Menelik i prvoroeni sinovi izraelskih starjeina doista donijeli Koveg Saveza na Tana Kirkos, slijedivi rijeku Takazze, tadaje njihovo putovanje moralo utjecati na irenje judaizma u Etiopiji. Ako je u legendi bilo imalo istine, razmiljao sam, tada bi tradicionalni epicentar falake populacije trebao leati izmeu rijeke Takazze i jezera Tane, budui da bi upravo na ovom podruju Menelik zapoeo s obraanjem lokalnog stanovnitva na judaizam. Meutim, ako su legende bile netone, tada je veliki dio falake popu-

lacije ivio negdje drugdje, najvjerojatnije dalje na sjeveru u blizini Crvenog mora (iako su, prema akademskoj ortodoksiji, njihove pretke obratili idovski doseljenici iz Jemena). Najprije sam se okrenuo Jamesu Bruceu, iji su me zapisi o Falaima istinski zadivili. U treoj knjizi svojih Putovanja, kotski je pisac posvetio jedno poglavlje neemu to bi se moglo nazvati "drutvenom geografijom" Etiopije u osamnaestom stoljeu. Iako se nisam jasno sjeao sadraja toga poglavlja, nadao sam se da u u njemu pronai neto o najvanijim falakim naseljima toga vremena. Nisam se razoarao. Bruceova studija zapoinje na sjeveru Etiopije, u crvenomorskoj luci Massawi, nastavljajui se dalje, u unutranjost zemlje. Unato brojnim etnikim skupinama koje je naveo, Bruce nigdje ne spominje Falae, ni u Eritreji ni u Tigrayu. "Iza rijeke Takazze", meutim, podruje koje se protee na jug i sjever, sve do jezera Tane, opisano je sljedeim rijeima: Njegov najvei dio naseljavaju idovi i njihov kralj i kraljica, koji, kako taj narod kae, potjeu iz kue Judine. Zadrali su svoju drevnu suverenost i religiju iz pradavnih vremena. Njemaki misionar Martin Flad, koji je djelovao u osamnaestom stoljeu (nekih osamdeset godina nakon Brucea), slino je pisao, navodei kako su Falai naseljavali etrnaest pokrajina koje su se pruale "zapadno od Takazzea". Suvremeni izvori, koje sam zatim prouavao, pruali su istu sliku. Velika veina etiopskih idova naseljavala je podruje zapadno i juno od rijeke Takazze: bila je to njihova tradicionalna domovina u kojoj su ivjeli od pamtivijeka. Jedna posebno detaljna studija ukljuivala je i zemljovid itavog falakog podruja, dugog i uskog pojasa to se protezao jugozapadno od Takazzea, obuhvaajui gorje Simien, grad Gondar i cjelokupno podruje jezera Tane. Teko sam mogao pronai rjeitiju potporu za svoju hipotezu prema kojoj se u starozavjetno doba upravo na ovom podruju provodilo obraanje lokalnih Abesinaca na judaizam, posebice uzmemo li u obzir predaju o donoenju Kovega Saveza na Tana Kirkos. Na temelju mojih istraivanja (vidi VI. poglavlje), ionako sam ve poeo sumnjati u

odrivost akademskog gledita da je idovska vjera, nakon 70. god. po Kr., iz Jemena stigla na daleki sjever Etiopije. Takva teorija jednostavno nije mogla objasniti krajnje arhainu prirodu falakih vjerovanja i rituala (vidi VI. poglavlje). Etnografski je dokaz sada snanije nego ikada upuivao na pogrenost teorije o "jemenskoj vezi": Ako na zemljovidu pomnije promotrimo podruje koje su naseljavali Falai, postat e nam jasno da je Salomonova religija u Etiopiju mogla doi samo sa zapada, kroz Egipat i Sudan, preko drevnih i frekventnih trgovakih puteva kakve su bile rijeke Nil i Takazze.

Strpljivost je vrlina Tono u tri sata Richard i ja stigli smo u ured Shimelisa Mazengije. lan Politbiroa elio je najprije uti kako je protekao na boravak na jezerima Tana i Zwai. Jesmo li bili uspjeni? Jesmo li doznali neto novo? Odgovorio sam da su otkria na otoku Tana Kirkos i neobine, drevne predaje za koje smo tamo uli, ostavili u meni dubok trag. Sada sam bio gotovo siguran da je Koveg Saveza najprije bio donesen na to podruje, da bi tek poslije bio odnesen u Aksum. "Dakle, vi zaista vjerujete da mi imamo Koveg?" upitao je Shimelis, smijeei se. "U to sam sve uvjereniji. Dokazi su sve brojniji..." oklijevao sam, a zatim ga upitao: "to vi mislite?" "Mislim da se u aksumskom svetitu nalazi neto posebno. Ne nuno Koveg Saveza, ali neto zaista vrijedno. To je drevna predaja i ne moe se tek tako zanemariti." Upitao sam ga je li njegova vlada ikada pokuala ustanoviti nalazi li se doista ta sveta i neizmjerno dragocjena relikvija u Aksumu. Konano, lanovi Radnike partije Etiopije bili su marksisti, koji se nisu obazirali na reakcionarna praznovjerja. Tek je nedavno Aksum pao u ruke Narodnooslobodilake fronte Tigraya. Zar im, prije toga, nikada nije palo na pamet da zavire unutra? "Nikada," odgovorio je Shimelis. "Nismo ni pomiljali na to...Da smo pokuali uiniti neto slino," ironino se nasmijeio, "bojim se da

bi buknula revolucija. Na je narod, kao to vam je poznato, vrlo odan tradiciji, i da se ijedan vladin slubenik upusti u takvo to, nastala bi prava eksplozija." "Mislite li da Narodnooslobodilaka fronta zauzima isto gledite," upitao sam, "sada kada nadzire Aksum?" lan Politbiroa slegnuo je ramenima: "To vam ne mogu rei. No, oni nisu poznati po svojoj susretljivosti prema religioznim pitanjima..." Nekoliko sam trenutaka oklijevao, a tada ipak postavio sljedee pitanje: "Oprostite mi na drskosti," rekao sam, "ali, moram vas upitati...Ima li kakve anse da vae snage u neposrednoj budunosti zauzmu Aksum?" "Zato biste to eljeli znati?" "Zato to sam zakljuio da u i sam trebati tamo otii. Zapravo, elio bih stii na sljedeu proslavu Timkata." "Mislite, ovoga sijenja?" Kimnuo sam glavom. "Nemogue," odluno je rekao Shimelis. "Uostalom, emu urba? Ako imate pravo, Koveg se u naoj zemlji nalazi ve tri tisuljea. Za godinu, najvie dvije, osvojit emo Aksum, a kada se to dogodi, obeavam vam da ete biti prvi stranac u gradu. Stoga, budite strpljivi. Dobit ete priliku." Morao sam priznati da je ovaj savjet bio vrlo razuman. U zemlji poput Etiopije, strpljivost je uvijek bila vrlina. Meutim, nisam bio spreman ekati ak dvije godine. Stoga sam odluio da u Aksum poem, ne u sijenju 1990., nego u sijenju 1991. godine. Shimelisovo me pouzdanje ispunilo nadom da e Sveti grad do tada ve nadzirati vlada. Razmiljao sam kako bi bilo dobro da, kao mjeru opreza, uspostavim vezu s Narodnooslobodilakom frontom. Do sada sam uspijevao izbjei pobunjenike, no inilo se kako je doao trenutak da s njima zaponem neke uvodne pregovore. Pogledao sam Shimelisa: "Imate pravo, naravno," rekao sam. "No, biste li mi zamjerili ako vas zamolim za jo jednu uslugu?" Rjeitim pokretom ruke, Shimelis mi je dao na znanje neka samo izvolim. "Ipak bih elio sudjelovati na proslavi Timkata," nastavio sam, "a budui da Aksum ne dolazi u obzir, pitao sam se bih li mogao, umjesto
toga ovoga sijenja otii u Gondar "

Richard, koji je sjedio kraj mene, uljudno se nakaljao. Grad koji sam upravo spomenuo navodno su opkolile pobunjenike snage, te se govorkalo da bi u svakom trenutku mogao pasti. "Zato Gondar?" upitao je Shimelis. "Zato to se nalazi na podruju jezera Tane, a ono je, kao to sam ustanovio, povezano s predajom o donoenju Kovega Saveza u Etiopiju. Osim toga, u okolici Gondara, kao i u samom gradu, jo uvijek ivi brojno falako stanovnitvo. Sjeam se da sam 1983. godine prolazio kroz idovska sela sjeverno od grada, no tada nisam imao priliku razgovarati s nekim od stanovnika. Zato bih, ako se slaete, elio jednim udarcem ubiti dvije muhe. elio bih sudjelovati na proslavi Timkata u Gondaru i provesti neka istraivanja o tamonjim Falaima." "To bi se moda moglo urediti," odgovorio je Shimelis. "Sve ovisi o vojnoj situaciji, ali bi se moglo urediti. Provjerit u to se da uiniti i javit u vam."

XI. poglavlje

David je igrao pred Jahvom...

Godine 1770., 18. i 19. sijenja, kotski pustolov James Bruce nalazio se u Aksumu, gdje je prisustvovao sveanosti Timkata. Kao to sam ve istaknuo u VII. poglavlju, vjerovao sam da je tamo doao kako bi se u najveoj moguoj mjeri pribliio Kovegu Saveza. Tono dvije stotine dvadeset godina poslije, 18. i 19. sijenja 1990., ja sam bio u Gondaru smjetenom na sjevernoj strani jezera Tane, gdje se odravala sveanost Timkata. tovie, iako nisam svoje prave osjeaje podijelio s Richardom Pankhurstom ili Shimelisom, boravak u Gondaru bio je od kljune vanosti za moju potragu. Obuzet velikim povijesnim misterijem koji je Koveg Saveza povezivao s Etiopijom, shvatio sam da u se prije ili poslije, na ovaj ili onaj nain, morati vratiti u Aksum. Odluio sam ovaj opasan pothvat poduzeti u sijenju 1991. godine, makar se zato morao povezati s pobunjenicima. Gondar sam stoga smatrao kljunom tokom: ovaj grad bogate povijesti, koji je jo uvijek nadzirala vlada, bio je najblii Aksumu, te je, poput Aksuma, neko bio etiopskom prijestolnicom i vanim vjerskim sreditem. U takvom sam se okruju mogao duhovno i psiholoki pripremiti za ono to je slijedilo, i upoznati se s nekim aspektima istih tajanstvenih rituala kojih je 1770. godine Bruce bio svjedokom. elio sam prikupiti to je mogue vie podataka i tako ubrzati svoju potragu. Meutim, nije ovo bio jedini glas u meni. Opsjedale su me i druge misli, te sam ubrzo postao svjestan mogunosti da se sve ovo drukije zavri. Ako bih, primjerice, u Gondaru otkrio neto to bi ozbiljno poljuljalo tvrdnju Etiopljana da je njihova zemlja posljednje prebivalite Kov-

ega Saveza, zar u tom sluaju ne bih trebao odustati od svoga putovanja u Aksum, koje sam planirao za sijeanj 1991. godine? Bila je to uznemirujua ali i neobino privlana misao kojoj sam postajao sve skloniji kako se pribliavao dan moga odlaska u Gondar. Nakon podueg ekanja, 8. sijenja 1990. konano sam primio brzojav od Shimelisa, koji me izvijestio da su mi vojne vlasti izdale doputenje. Zagonetke koje je trebalo rijeiti Znao sam da e osnovno obiljeje Timkata biti tabotat, simboli ili replike Kovega Saveza, koje je posjedovala svaka etiopska crkva i uvala ih u svojoj Svetinji nad Svetinjama. Naravno, bio sam svjestan da u Gondaru neu vidjeti predmet za koji Etiopljani tvrde da je izvorni Koveg Saveza (budui da nema nikakvih dokaza da se tamo ikada nalazio). Ono emu sam se mogao nadati bio je dogaaj koji se smatrao glavnom i najveom sveanou Etiopske pravoslavne crkve. Bilo mi je poznato da Timkat znai "Epifanija" ili "Bogojavljenje" - blagdan koji Zapadna crkva povezuje s oitovanjem Isusova boanstva. Epifanija, meutim, ima sasvim drukije znaenje za Istonu crkvu, jer je ona vezuje uz Isusovo krtenje. Ustanovio sam da su se u tome Etiopljani slagali s Istonom crkvom, no u odreenim ritualima odstupanja od konvencije bila su prilino radikalna. Primjerice, tabotat su bili jedinstveno obiljeje Etiopske pravoslavne crkve, za koje nije bilo pandana ni u jednoj kulturi, a nije ga priznavala ak ni koptska patrijarija u Aleksandriji (iz koje su jo od 334., - godine obraenja aksumskog kraljevstva na kranstvo - potjecali etiopski nadbiskupi, sve do stjecanja autokefalnog statusa 1959. godine.). Smatrao sam stoga da e mi razumijevanje rituala Timkata i znaenja koje u njima imaju tabotat pomoi da proniknem u paradoks etiopskog kranstva. Drugim rijeima, elio sam saznati kako se u njega infiltrirao Koveg Saveza, ta pretkranska relikvija koja oito dominira religijom Etiopljana. Meutim, ovo nije bio jedini razlog zbog kojeg sam elio posjetiti Gondar. Takoer sam namjeravao porazgovarati s Falaima koji su ivjeli u okolici grada.

Spomenuo sam to Shimelisu, koji se nije usprotivio iz jednostavnog razloga to se od moga posljednjeg posjeta, 1983. godine, mnogo toga promijenilo. Tada je slubena politika zabranjivala svaki kontakt s crnim idovima u Gondam i gorju Simienu. Njihova su se sela nalazila izvan granica slobodnog kretanja, to je onemoguavalo prouavanje njihovih obiaja, kao i svaki kontakt sa stanovnicima. Godine 1989., kada su Addis Abeba i Jeruzalem, nakon esnaestogodinjeg prekida, ponovno uspostavili diplomatske odnose, stanje se promijenilo. Prema novom sporazumu, Etiopija je morala svim Falaima koji su to htjeli dopustiti da emigriraju u Izrael. Do tada ih je, meutim, ostalo vrlo malo, vjerojatno ne vie od 15 000. Svi ostali umrli su od velike gladi sredinom osamdesetih godina, ili su pak iz izbjeglikih logora u Sudanu tajno prebjegli u Izrael. (Tijekom 1984. i 1985., u pothvatu poznatom kao "Operacija Mojsije" vie od 12 000 ljudi bilo je zrakoplovima prevezeno iz Sudana u Izrael.) Zbog svega ovoga, broj etiopskih idova se do sijenja 1990. godine znatno smanjio. U tri mjeseca nakon uspostave diplomatskih odnosa, tri tisue ljudi napustilo je zemlju. Jo ih je vie napustilo svoja sela i pohrlilo u Addis Abebu, u nadi da e se odande zrakoplovom prebaciti u Izrael. Nezaustavljivim tempom, ovaj suvremeni Izlazak uzimao je sve vie maha, te je bilo oito da u Etiopiji ubrzo nee ostati nijedan Fala. Naravno, nakon toga e mi jo uvijek preostajati mogunost da s njima razgovaram i istraim njihov folklor i predaje u Obeanoj zemlji. Ove sam godine, meutim, imao posve sigurno posljednju priliku da ih upoznam u njihovu tradicionalnom okruju. vrsto sam odluio iskoristiti tu priliku. Kako je mogue da u samom srcu Etiopije ive idovi - crni, uroeniki idovi? Bila je to zagonetka povezana s tajnom Kovega Saveza. Rijeim li jednu, mislio sam, rijeit u i drugu. No, Falai nisu bili jedina zanimljiva etnika skupina na podruju Gondara. U sedmodenevnom istraivanju koje sam poduzeo neposredno prije odlaska iz Engleske, naiao samo na biljeku o "hebrejsko-poganskom" narodu, poznatom kao Qemant. Njima se bavi jedan jedini antropoloki rad, koji je 1969. godine objavio ameriki znanstvenik Fredenck Gamst. Gamst navodi sljedee:

Hebrejstvo Qemanta drevni je oblik koji nije pretrpio promjene kroz koje je prolazila hebrejska religija tijekom protekla dva tisuljea. Ovakvo hebrejstvo dominira religijom Falaa, qemantskih susjeda, ponekad zvanih "crnim idovima Etiopije". Do tada nisam znao nita o postojanju Qemanta, te me Gamstova tvrdnja o drevnim hebrejskim elementima sadranima u njihovoj religiji u velikoj mjeri zainteresirala. Ovo je, razmiljao sam, bilo neto to je vrijedilo poblie istraiti, jer je moglo pojasniti infiltraciju judaizma u Etiopiju i sveobuhvatnosti toga utjecaja.

Jedan Bog i drvo fetia U svojoj studiji o narodu Qemantu, Gamst navodi kako je njegov izvor bio vjerski poglavar, koji mu je neizmjerno pomogao u istraivanjima to ih je provodio ezdesetih godina. Ime toga dostojanstvenika bilo je Muluna Marsha, a zvali su ga Wambar (to na qemantskom jeziku znai "veliki sveenik"). S obzirom na vrijeme koje mi je stajalo na raspolaganju, najbolja je strategija bila pronai toga ovjeka (kojega Gamst naziva "izvorom informacija") i zamoliti ga neka mi ispria neto o religioznim uvjerenjima svoga naroda. Meutim, nisam mogao znati je li on, nakon tolikih godina, jo uvijek iv. Jednako tako nisam mogao znati postoje li Qemanti koji jo uvijek prakticiraju drevnu hebrejsko-pogansku religiju (budui da ih je, za Gamstova boravka, bilo tek pet stotina). Stigavi u Gondar u srijedu, 17. sijenja, spomenuo sam ovaj problem vladinim predstavnicima koji su me doekali u zrakoplovnoj luci. Tada mi je bilo reeno da je Qemanta ostalo vrlo malo, veinom staraca, koji su ostali privreni staroj vjeri. Vladini dunosnici su se smjesta dali u potragu i odaslali radio-poruke partijskim kadrovima u udaljenim podrujima. Ve u etvrtak, 18. sijenja, primio sam dobre vijesti da je Wambar jo iv. U njegovo se selo, meutim, nije moglo stii automobilom, ali je bilo mogue nagovoriti ga da se sastanemo u Aykelu, otprilike dva sata vonje sjeverno od Gondara. Nadalje, samo putovanje nije bilo opasno: pobunjenike su snage nedavno bile prisiljene na povlae-

nje, stoga se zapadno podruje u koje smo trebali ui danju smatralo sigurnim. Ostatak etvrtka i itav petak moju je pozornost u potpunosti zaokupljao Timkat, o kojemu u govoriti poslije u ovome poglavlju. Tek sam se u subotu, 20. sijenja, "Landcruiserom" koji mi je Partija stavila na raspolaganje, odvezao u Aykel. Osim vozaa, pratili su me Legesse Desta, mladi partijski dunosnik koji je imao biti mojim tumaem, te dva vojnika naoruana kalanjikovima. Vozei se kvrgavom cestom kroz plodna polja i zlatnosmee breuljke, prouavao sam zemljovid Afrikoga roga. Nae se odredite nalazilo u blizini izvora rijeke imenom Atbara, oko 80 kilometara sjeverozapadno od jezera Tane. Rijeka se zatim nastavljala prema Sudanu, gdje se spajala s Takazzeom, da bi se odmah iznad petog katarakta zdruila s Nilom. Zato to je prolazila tako blizu Tana Kirkosa, kao i zato to joj je Kebra Nagast dodijelio uzvien status, rijeka Takazze mi se jo uvijek inila najvjerojatnijim putem kojim je Koveg Saveza mogao stii u Etiopiju. Unato tome, iz zemljovida je bilo razvidno da bi putnici, koji bi slijedili rijeku Atbaru, jednako lako mogli stii na isto podruje. Neko sam vrijeme o tome razmiljao, a zatim u svoj dnevnik zapisao: "Rijeke su putevi kroz pustinju. U sluaju Etiopije, svi ti "putevi", bilo Takazze, Atbara ili Plavi Nil, vode do jezera Tane. Falai (i njihovi roaci "hebrejsko-poganski" Qemanti) oduvijek su ivjeli na ovom podruju. Oni su domorodaki narod. Budui da je judaizam (ili "hebrejstvo", kako kae Gamst) strani element u njihovoj kulturi, logino je zakljuiti daje stigao u Etiopiju rijenim putem." U Aykelu nas je doekala skupina mjesnih partijskih dunosnika i izvijestili su nas da je Wambar Muluna Marsha ve ovdje. Uveli su nas u prostranu okruglu kolibu s krovom u obliku pelinjaka, koja je bila hladna i mrana. Pokoja zraka sunca ulazila je kroz pukotine u krovu i zidovina, osvjetljavajui gustu pauinu to je blago lelujala u zraku. S tek pometenog zemljanog poda uzdizao se teak miris sandalovine. Wambar je, to sam oekivao, bio vrlo star. Oito se za ovu prigodu dotjerao, jer je nosio bijeli turban, bijelu obrednu odoru i finu crnu

kapu. Kad smo uli unutra, dostojanstveno je ustao i toplo mi stisnuo ruku. Odmah je upitao: "Radite li s gospodinom Gamstom?" "Ne," morao sam priznati, i dodao, "ali proitao sam knjigu koju je napisao o vaem narodu. Zato sam ovdje. elio bih saznati neto vie o vaoj religiji." Wambar se alosno osmijehnuo. Tada sam primijetio da se jedan neobino dugaak zub, poput kljove sputao preko njegove donje usne. "Naa je vjera," rekao je on, "sada stvar prolosti. Gotovo je nitko vie ne potuje. Qemanti su sada krani." "Ali, vi sami niste kranin?" "Ne. Ja sam Wambar i jo uvijek potujem stare obiaje." "Postoje li i drugi poput vas?" "Ostalo ih je jo nekoliko." Opet onaj osmijeh. A tada je rekao zagonetno: "ak i oni koji za se tvrde da su krani nisu potpuno napustili svoja nekadanja uvjerenja. Sveti gajevi se jo uvijek ureuju... rtve se i dalje prinose." Nekoliko je trenutaka utio, a zatim zatresao glavom uzdahnuvi: "No, stvari se mijenjaju...Mijena je uvijek prisutna..." "Rekli ste 'sveti gajevi'. to ste pod time mislili?" "Nai obredi, ako se ispravno izvode, odvijaju se na otvorenom. Mi to inimo meu drveem. Stoga smo uzgojili posebne gajeve koje nazivamo degegna." Ubrzo sam saznao kako postoje dvije vrste gajeva. Neki od njih, poput degegna, rabili su se prilikom godinjih svetkovina. U davnoj ih je prolosti posadio utemeljitelj qemantske religije, nakon to mu je u snu bilo pokazano mjesto. Uz njih, postoje i mnogo manji sveti prostori zvani qole, koji se obino sastoje od jednog drveta, za koje se vjeruje da u njemu prebiva osobito moan duh. Qole se obino nalaze na uzvisinama. Zapravo, jedan se nalazio u blizini Aykela. Tada sam upitao Wambara tuju li i Falai svete gajeve. "Ne," odgovorio je, "ne tuju." "Biste li mogli rei da je njihova religija slina vaoj?" Mudrac je kimnuo glavom: "O, da. U mnogim osobitostima. Imamo mnogo toga zajedninkog." Zatim je nastavio: "Osniva qemantske religije zvao se Anayer. U Etiopiju je doao vrlo davno, iz svoje zemlje u kojoj je sedam godina vladala glad. Putujui sa svojom enom i dje-

com, sreo je osnivaa falake religije, koji je takoer putovao sa svojom obitelji. Razgovarali su o meusobnim brakovima, ali taj se savez nikada nije ostvario." "Jesu li Anayer i osniva falake religije doli iz iste zemlje?" "Da, ali odvojeno. Nisu sklopili nikakve brane saveze." "Ali potekli su iz iste zemlje?" "Da." "Znate li gdje se ta zemlja nalazila?" "Daleko...na Srednjem istoku." "Znate li kako se zvala?" "Bila je to zemlja Kanaan. Anayer je bio unuk Kanaana, sina Hama, sina Noina." Dojmilo me se ovo rodoslovlje koje je upuivalo na drevnu seobu naroda Srednjeg istoka i zajedniko podrijetlo religija Falaa i Qemanta. Wambar mi, meutim, nije mogao potvrditi daje zemlja "Kanaan" o kojoj je govorio, biblijska Obeana zemlja. Iako su mu imena Hama i Noe bila dobro poznata, tvrdio je on, Bibliju nikada nije itao. U to sam mogao povjerovati, ali sam istodobno bio uvjeren kako je iza njegove prie stajalo neko pisano svjedoanstvo. Wambarova je pripovijest upuivala na slavno putovanje patrijarha Abrahama i njegove ene Sare, koji su napustili Kanaan: "Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu...jer je velika glad harala zemljom." U zemlji iz koje je doao Anayer, sedam je godina harala glad, kao i u Egiptu, kako navodi Knjiga Postanka. "Ispriajte mi neto vie o vaoj religiji," zamolio sam tada Wambara. "Maloas ste spomenuli duhove - duhove koji ive u drveu. No, to je s Bogom? Vjerujete li u jednoga Boga ili u vie njih?" "Mi vjerujemo u jednoga Boga. Samo jednoga Boga. Ali, njega slue aneli." Wambar je nastavio, nabrajajui imena anela: Jakaranti, Kiberwa, Aderaiki, Kiddisti, Mezgani, Shemani, Anzatatera. Svaki je aneo oito imao svoje mjesto u prirodi. "Kada je naa religija bila na vrhuncu, svi su Qemanti odlazili na ta mjesta i molili anele da za njih posreduju kod Boga. Najugledniji meu njima bio je Jakaranti, a zatim Mezgani i Azantatera." "A Bog?" upitao sam. "Ima li qemantski Bog ime?"

"Naravno. Njegovo je ime Yeadara." "Gdje je njegovo prebivalite?" "On je svugdje." Dakle, jedan i sveprisutni Bog. Sada mi je bilo jasno zato je Gamst ovaj narod nazvao hebrejsko-poganskim. Sve to mi je Wambar ispriao tijekom naeg dugog razgovora u Aykelu, samo je pojaavalo takav dojam. Vrativi se u Addis Abebu, pomno sam prouio svoje biljeke i usporedio ih sa Svetim pismom. Tek sam tada shvatio koliko je snana i arhaina judaistika dimenzija u religiji Qemanta. Primjerice, Wambar mi je rekao da je Qemantima zabranjeno jesti meso ivotinje koja nije kopitar i preiva. Nadalje, deve i svinje smatrale su se neistima i bile su strogo zabranjene. Ove su se zabrane savreno podudarale s onima koje nabraja Levitski zakonik u jedanaestom poglavlju. Qemanti, rekao je Wambar, ne smiju jesti ak ni meso "istih" ivotinja, ako one nisu zaklane na ispravan nain. "Iz njihovih vratova krv mora potpuno istei," objasnio je i dodao kako je, iz istoga razloga, zabranjeno jesti meso ivotinje koja je krepala. Ustanovio sam da su obje zabrane bile u skladu sa idovskim zakonom. Nadalje, pripovijedao je Wambar, qemantska je religija zabranjivala istodobno konzumirati meso i mlijene proizvode. Jesti meso koje se kuhalo u mlijeku smatralo se najveim svetogrem. Ve mi je otprije bilo poznato da ortodoksni idovi ne mijeaju u istom obroku meso s mlijenim proizvodima. Kada sam detaljnije istraio podrijetlo ovih koer zabrana, ustanovio sam da ih navode Knjiga Izlaska i Knjiga Ponovljenog zakona: "Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke." Ovo je bilo pravilo kojeg su se vie-manje pridravali Qemanti. to se pak sabata tie, Qemanti su ga, poput idova, svetkovali subotom. "Na taj je dan zabranjeno raditi," rekao je Wambar. "Zabranjeno je paliti vatre subotom. A ako bi kojim sluajem u subotu polje zahvatila vatra, tada to polje vie ne bismo smjeli obraivati." Ove, i mnoge druge zabrane, bile su u skladu s biblijskim zakonima, zbog ega sam postajao sve uvjereniji da je religija Qemanta bila ukorijenjena u drevnom judaizmu. Ono to me konano uvjerilo bila je praksa tovanja "svetih gajeva", koju isprva uope nisam mogao povezati s drevnim judaizmom.

Tijekom naega razgovora Wambar mi je spomenuo qole, koji se nalazi u blizini Aykela, gdje sam mogao vidjeti drvo za koje se vjeruje da u njemu prebiva moan duh. Otiao sam na to mjesto i vidio golemu akaciju, iroke kronje. Stajala je na zapadnoj strani sela, na uzvisini s koje se pruao pogled na stotine kilometara strmih litica to su se pruale prema sudanskoj granici. Lagan poslijepodnevni povjetarac, bremenit mirisom udaljenih pustinja, kruio je nad zlatnim kanjonima, dok su gavrani i orlovi nadlijetali strmine. Golema, kvrgava akacija bila je toliko stara da sam lako mogao povjerovati kako je tamo stajala stotinama, moda i tisuama godina. Na zemlji pred njom, leali su brojni darovi - posuda s uljem, hrpa penice, preno zrnje kave i konopcem privezano pile koje je ekalo rtvovanje. Sve je to pridonosilo posebnom ozraju ovoga mjesta, numinoznom i jezivom, no nikako odbojnom, nego na svoj nain neobinom. Ono to je pojaavalo taj nezemaljski dojam, i ono po emu se qemantski qole razlikovao od svakog drugog svetita koje sam imao prilike vidjeti na svojim putovanjima, bilo je nebrojeno mnogo arenih vrpci, objeenih na svaku granu drveta. Leprajui na vjetru, inilo se kao da apu i mrmljaju neku nerazumljivu poruku. Pomislio sam da bi mi se mnoge skrivene stvari razotkrile kad bih samo mogao razumjeti o emu govore te vrpce. Dodirnuo sam to ivo drvo i osjetio njegovu starost, a zatim se vratio svojim pratiteljima koji su me ekali podno breuljka. Poslije, u Addis Abebi, usporedio sam svoja saznanja o religiji Qemanta sa starozavjetnim judaizmom. elio sam znati spominje li se tovanje svetog drvea u Svetom pismu i djelima biblijske arheologije. Na moje veliko iznenaenje, otkrio sam da se odreenom drveu doista pridavao status svetosti, i to u najranijim fazama evolucije idovske religije. Takoer sam ustanovio kako su ti gajevi bili obredna mjesta. Primjerice, u dvadeset prvom poglavlju Knjige Postanka navodi se sljedee: "Abraham zasadi kod Beer ebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vjenoga." Nekoliko sam toaka mogao sa sigurnou ustvrditi: kao prvo, Hebreji su tovanje svetih gajeva preuzeli od Kanaanaca (izvornih stanovnika Obeane zemlje); kao drugo, gajevi su se obino nalazili na

uzvisinama (zvanim bamoth); i tree, u gajevima su se esto nalazili rtvenici, kameni stupovi poput onih koje sam vidio na Tana Kirkosu (a njih su nazivali masseboth). Budui da su isti sveenici bili odgovorni za sastavljanje i ureivanje Svetoga pisma, ne treba nas zauditi injenica da u njemu nema detaljnijih podataka o funkciji i izgledu svetih gajeva. O tome zapravo postoji samo jedan navod, koji jo uvijek predstavlja zagonetku za bibliare. Knjiga Kraljeva spominje mjesta "u kojima su ene tkale haljine Aeri." (U izvorniku pie: "where the women wove hangings for the groves", odnosno, "gdje su ene tkale urese za drvee." op. prev.) Dobro sam se sjeao vrpci koje su visjele na svakoj grani drveta fetia, u blizini sela Aykela. Tada mi se inilo (i jo uvijek tako mislim) da u rijeima iz Knjige Kraljeva nema nikakve tajne, iako je jo uvijek postojalo mnogo toga to je trebalo objasniti o Qemantima koji su u samom srcu Afrike uspjeli sauvati pradavnu judeo-kanaansku tradiciju. Bio sam uvjeren da je ovaj problem bio vrsto povezan s Falaima, mnogo poznatijim susjedima Qemanta. Asuan i Meroe Unato snanom judaistikom elementu u njihovoj religiji, nitko nikada nije izjavio da su Qemanti zapravo idovi. U njihovoj je vjeri jednostavno bilo suvie mnogo animistikog i poganskog. Meutim, to se Falaa tie, situacija je posve drukija. Falai se smatraju idovima jo od poetka devetnaestoga stoljea, iako ih je tek 1973. godine kao takve priznao sefardski vrhovni rabin Jeruzalema. Dvije godine nakon toga, priznao ih je vrhovni akenaski rabin, nakon ega je izraelsko Ministarstvo unutranjih poslova objavilo kako svi Falai imaju pravo na izraelsko dravljanstvo, pod uvjetima Zakona o povratku. Osnovni razlog zbog kojega su se rabinska priznanja zbila tako kasno bio je, navodno, starozavjetni karakter falake religije, koja se ni u kojemu pogledu nije oslanjala na Talmud (zbirka idovskih zakona, propisa i dogme, 200. god. pr. Kr. - 500. god. po K r . ) . Zbog toga je falaka vjera bila strana mnogim izraelskim, kao i idovima drugdje u svijetu; meutim, poslije je prihvaeno kako je nepoznavanje talmud-

skih naela proizlazilo iz injenice da je Etiopija vrlo rano bila odsjeena od tek nastajueg judaizma. Ova je izolacija jednako tako mogla objasniti zato su Falae nastavili prakticirati rituale poput rtvovanja ivotinja, koje su rabini davno zabranili (vidi VI. poglavlje). Ono to je sedamdesetih godina prevagnulo u korist slubenog priznanja bio je drutveni poredak i religiozna praksa koji su jasno upuivali na to da Falai pristaju uz nauk Tore (Staroga zavjeta). tovie, unutar Tore, Falai su posebno tovali Petoknjije (odnosno pet knjiga za koje ortodoksni idovi tvrde da ih je napisao sam Mojsije: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva i Ponovljeni zakon), to se i moglo oekivati od predtalmudskih idova, ija su religiozna uvjerenja bila krajnje arhaina. Ovaj "fundamentalizam" u religiji Falaa tipizirala je strogost kojom su provodili pravila o prehrani, kakvima ih navode Levitski zakonik i Ponovljeni zakon, te njihova odbijanja da jedu meso ivotinje koju je zaklao neidov, bila ona "ista" ili ne. Osim toga, pridravali su se Mojsijevih zakona o istoi i krjeposti. Posjedovali su ak i posebne kolibe za one lanove zajednice koji su smatrani privremeno neistima. Primjerice, ene su za vrijeme menstruacije imale boraviti u sedmodnevnoj izolaciji, u skladu s pravilom koje navodi Levitski zakonik. Falaki ritual obrezivanja (gezrat) bio je jednako drevan, a izvodio se osam dana nakon roenja mukog djeteta, kako zapovijeda Petoknjije. Njihovo je svetkovanje Sabata bilo jednako ortodoksno: u petak, prije zalaska sunca, gasile bi se sve vatre, a na sam Sabat bilo je zabranjeno obavljati bilo kakav posao - crpiti vodu, paliti vatru, kuhati kavu - te je bilo doputeno uzimati samo hladnu hranu i pia. Svega sam ovog bio svjestan kada sam tijekom svoga boravka u Gondaru u sijenju 1990. godine posjetio nekoliko falakih naselja. Namjeravao sam uspostaviti kontakte s vjerskim poglavarima, kojima sam elio uputiti neka posve odreena pitanja. Ovo nije bio lak zadatak, s obzirom na masovna iseljenja etiopskih idova u Izrael. Mnoga su naselja bila potpuno naputena. U njima nije bilo ni ive due, ni ljudi ni stoke - niega. Pa ipak, nekih trideset kilometara od Gondara, uspio sam pronai selo u kojem se jo uvijek odvijao ivot. Zvano Anbober i smjeteno na strmom breuljku, selo su gotovo potpuno naseljavale ene i djeca, jer je veina mukaraca otila u Izrael.

Falai nisu imali ni sinagoge ni rabine. Svoja su svetita nazivali megid, a svoje vjerske poglavare kahenat (od jedn. kahen, to znai "sveenik"). Moj tuma, Legesse Desta, i ja proetali smo selom u pratnji gomile nestane djece. Krenuli smo prema megidu, prepoznatljivom po Davidovoj zvijezdi na krovu, u nadi da emo tamo zatei kahena. U skromnoj graevini, za grubo obraenim drvenim stolom, sjedio je pogrbljeni starac, prouavajui Toru (prekrasan primjerak napisan na jeziku Ge'ez, sa stranicama od ovje koe). Legesse mu je objasnio zato smo doli i zamolio ga da mi odgovori na nekoliko pitanja. Nakon podue rasprave, konano je dao svoj pristanak, predstavivi se kao Solomon Alemu. Imao je sedamdeset osam godina, a ve je trideset godina bio kahen u Anboberu. Sljedea smo dva sata proveli razgovarajui o brojnim aspektima falake religije i rituala. Svi Solomonovi odgovori bili su u skladu sa starozavjetnom prirodom njegove religije, kao i s onim to mi je ve bilo poznato iz mojih prethodnih istraivanja. Stoga sam bio posebno uporan glede krvnih rtava, pokuavajui ustanoviti zato je njegov narod nastavio praksu koju su idovi napustili prije dvije tisue godina. "Mi vjerujemo," rekao je on sigurnim glasom, "da Bog sa svoga prijestolja promatra nae obrede i da je njima zadovoljan." Modaje Solomon znao, a moda i nije, koliko je njegova jednostavna izjava bila bliska navodu iz Levitskoga zakonika, prema kojemu je rtva paljenica "Jahvi na ugodan miris". Solomon se, svakako, doimao mudrim i naitanim ovjekom. Kada sam pohvalio njegovu uenost, bez ikakve lane skromnosti izjavio je kako se njegovo razumijevanje falake religije i tradicije ne moe mjeriti s onim njegova oca. Dodao je kako je njegov otac manje znao od njegova djeda, koji je takoer bio kahen u Anboberu. "Zaboravljamo vlastitu povijest," rekao je tugaljivo. "Iz dana u dan zaboravljamo svoju povijest." Tada sam upitao Solomona zna li koliko dugo idovi postoje u Etiopiji. "Doli smo ovdje," odgovorio je, "davno...davno prije krana. U usporedbi s nama krani su mladi." Zatim mi je ispriao poznatu priu o kraljici od Sabe, Meneliku i donoenju Kovega Saveza. Na taj je nain, rekao je, idovska vjera dola u Etiopiju.

Upitao sam, onako usput: "Znate li moda kojim su putem Menelik i njegovi drugovi stigli u vau zemlju?" Njegov me odgovor nije nimalo iznenadio: "Prema naoj predaji, stigli su ovamo iz Jeruzalema, preko Egipta i Sudana." Nastavio sam maloduno: "Pretpostavljam da su uglavnom slijedili rijeku Nil." Kahen je kimnuo glavom: "Da. Tako govori naa predaja." Iznio je zatim dvije pojedinosti, koje su mi bile potpuno nove: "Na svome putovanju," rekao je, "otpoinuli su kod Asuana i Meroe." Znao sam da se Asuan nalazio u gornjem Egiptu (u blizini mjesta gdje se danas nalazi istoimena brana), te da je u doba faraona bio vanim izvorom granita, koji se rabio u izgradnji piramida. Meroe, drevna nubijska prijestolnica, bio je smjeten mnogo dalje na jugu, u dananjem Sudanu. Zamolio sam Solomona da mi ispria neto vie o falakim tradicijama vezanim za ta mjesta. Priznao je, meutim, kako je upravo ispriao sve to mu je o njima poznato. "Njihova sam imena," uzdahnuo je, "uo u priama koje mi je pripovijedao moj djed. Bio je to mudar ovjek...no, vie ga nema...Uskoro emo svi otii."

Ceremonija Kovega Sve to sam saznao tijekom boravka u Gondaru uvrstilo je moje gledite da je, u drevnim vremenima, idovska vjera prvi put stigla upravo na to podruje. Falai su bili idovi, u to nije moglo biti nikakve sumnje, a ovo je bila njihova domovina. Religija njihovih susjeda, Qemanta, takoer je bila proeta arhainim judaizmom. idovski utjecaj nije bio ogranien samo na Falae i Qemante. Naprotiv, u Gondaru, kao i u itavoj Etiopiji, navodno "ortodoksni" krani prakticirali su mnoge obiaje i uvjerenja koja su u biti bila idovska. I oni su, poput Falaa, obrezivali svoje sinove osmoga dana nakon roenja, upravo kao to je zapovijedao Levitski zakonik, a to pravilo danas potuju samo idovi i Etiopljani. Jednako tako (to je iznimna pojava religijskog sinkretizma) milijuni abesinskih krana danas svetkuju

idovski Sabat, ali ne umjesto nedjeljnog Sabata, koji svetkuje ostali kranski svijet, nego uz njega. Postoje i druge svetkovine koje, iako naizgled kranske, korijene imaju u judaizmu. Primjerice, etiopska Nova godina (Enkutash) poklapa se sa idovskom (Ro Haana). Obje se svetkovine slave u rujnu, a slijedi im, nekoliko tjedana poslije, jo jedna svetkovina (u Etiopiji poznata kao Maskal, a u Izraelu kao Jom kipur). Nadalje, u obje kulture potonju svetkovinu s Novom godinom povezuje razdoblje okajanja i pomirbe. Etiopski krani strogo provode mnoga pravila koje podastire Petoknjije, a tiu se istoe i krjeposti. Nijedan se ovjek, primjerice, nee usuditi ui u crkvu nakon seksualnog odnosa sa svojom enom, niti e imati seksualni odnos prije dolaska u dodir s nekom posveenom stvari. Takoer, nee stupiti u seksualne odnose tijekom razdoblja posta, a suzdravat e se od takvih odnosa sa enom koja ima menstruaciju. Za razliku od Petoknjija koji ih taksativno navodi (a posebice Knjiga Izlaska i Levitski zakonik), kranski nauk ne sadri takva pravila. Osim toga, etiopski se krani pridravaju i starozavjetnih pravila o prehrani, izbjegavajui meso "neistih" ptica i sisavaca (meu kojima se svinja smatra posebno neistom), pa ak i kukovnu tetivu koja se spominje u 32. poglavlju Knjige Postanka. Ustanovio sam da svi abesinski krani izbjegavaju kukovnu tetivu, koju Ge'ez naziva "zabranjenim miiem". Jo jedna zanimljiva veza na koju sam naiao prilikom svojih istraivanja, bila je sveeniko ruho koje je oito bilo dizajnirano prema uzoru na odore sveenika u drevnom Izraelu. Ona se sastojala od k'enata (pojasa), koji je odgovarao pojasu Velikog Sveenika; k' be (kape), sline mitri; i askema-e (kapulara), s njegovih dvanaest krieva rasporeenih u etiri reda, poput sveenikog naprsnika (koji je, kao to je jasno navedeno u 28. poglavlju Knjige Izlaska, bio optoen s dvanaest dragulja poredanih u etiri reda.). Mogao sam se samo sloiti s nadbiskupom Davidom Mathewom, koji je 1947. godine opisao religiju Etiopljana kao "arhainu, ceremonijalnu i snano obojenu judaizmom." Meutim, tek nakon sudjelovanja u proslavi kranskoga Timkata, 18. i 19. sijenja 1990., shvatio sam koliko je zapravo snaan i sveobuhvatan bio taj utjecaj.

Pripreme za Timkat ve su bile u tijeku kada sam, poslijepodne 18. sijenja, probijajui se ulicama koje su vrvjele uzbuenim mnotvom, stigao do ulaza u crkvu Medhane Alem (doslovno "Spasitelj Svijeta"). Smjetena u najstarijem dijelu Gondara, bila je to velika, kruna graevina, izgraena na tradicionalan nain, s nizom koncentrinih hodnika to su okruivali dvoranu Svetinje nad Svetinjama (mak'das). Ovaj specifino etiopski dizajn mogao se, u neto drukijem obliku, pronai u pravokutnim i oktogonalnim, kao i u krunim crkvama, a utemeljen je, prema miljenju strunjaka, na "trostrukoj podjeli Hebrejskoga hrama". Prema Edwardu Ullendorffu, prvom profesoru etiopskih studija na Sveuilitu u Londonu: Vanjski, od tri koncentrina hodnika abesinske crkve, naziva se k'ene mahlet, odnosno, mjesto gdje se pjevaju himne, [i] odgovara ulamu Salomonova hrama. Sljedea se prostorija naziva k'eddest, gdje se prima priest, a unutranji se dio naziva mak'das, gdje poiva tabot, i u koji pristup imaju samo sveenici...Ova podjela na tri prostorije postoji u svim abesinskim crkvama, ak i onim najmanjima. Stoga je jasno da su Abesinci prihvatili oblik hebrejskoga svetita, za razliku od bazilike koju su prihvaali rani krani drugdje u svijetu. Profesor Ullendorff je odbio pekulirati o tome zato su se Abesinci priklonili pretkranskom modelu njihovih kranskih crkava. Meutim, kada sam kroio u prvi hodnik crkve Medhane Alem, odgovor mi se sam nametnuo: sirijski evanelist Frumencije, koji je bio odgovoran za obraanje aksumskog kraljevstva na kranstvo i koga je 331. godine koptski patrijarh Aleksandrije imenovao za prvog nadbiskupa Etiopije, institucije nove vjere namjerno je prilagodio ve postojeoj judaistikoj tradiciji. Profesor Ullendorf ipak priznaje da su: ...ove, kao i druge tradicije, a posebice one vezane za Koveg Saveza u Aksumu, oito bile sastavnim dijelom abesinskog nasljea davno prije irenja kranstva u etvrtom stoljeu. Jer, bilo bi nezamislivo da se narod koji je tek nedavno napustio poganstvo i prihvatio kranstvo (koje im nije prenio kranski idov, nego sirijski misionar Frumencije) odjednom pone pozivati na

svoje idovske korijene i vezu s izraelskim obiajima i institucijama. Hodajui u arapama, jer je u etiopskim crkvama zabranjeno nositi cipele, proetao sam k'ene mahletom, prouavajui izblijedjele slike svetaca, koje su ukraavale zidove: sv. Juraj na bijelome konju ubija zmaja; Svemogui Bog, okruen "ivim biima", prema vienju proroka Ezekiela; Ivan na Jordanu krsti Isusa; Kraljevi i Pastiri uz jasle; na Sinajskoj gori Mojsije iz Bojih ruku prima ploe Zakona. Stajao sam zadubljen u misli pred slikom koja je prikazivala putovanje kraljice od Sabe u Jeruzalem, kada su do mene doprli polagani, potmuli udarci keberoa - velikog bubnja, nainjenog od govee koe nategnute preko drvenoga okvira -jednog od osnovnih instrumenata u glazbi Etiopske pravoslavne crkve. U ovaj sirov ritam utopila se melodija himne na jeziku Ge 'ez i tajanstveno zveckanje sistre. Ovo je probudilo moju znatielju, te sam nastavio etati hodnikom sve dok nisam stigao do vrata koja su vodila u k'eddest. Tamo sam naiao na skupinu sveenika okupljenih oko bubnjara, koji je prekrienih nogu sjedio na podu, nagnut nad svoj kebero. Bila je to neobina i arhaina scena: nita u njoj nije pripadalo dananjici. Kao da su me u daleku prolost odnijeli valovi tajanstvene glazbe koja nije pripadala ni Africi ni kranstvu, nego nekom drugom mjestu i nekoj mnogo starijoj religiji. Odjeveni u tradicionalno bijelo ruho i crne ogrtae, oslanjajui se na dugake molitvene tapove, sveenici su pjevali i pjevali, njiui se, potpuno obuzeti snagom sirovog ritma. Svaki je sveenik u ruci drao srebrnu sistru koja bi jasno i melodino zazveckala u stanki izmeu udaraca bubnja. Njihovo je pjevanje bilo antifono, poput kakvog dijaloga izmeu stihova i refrena, sve dok himna nije dosegnula svoj moni vrhunac. Bilo mi je poznato da je ovakav oblik pjevanja u starozavjetnim vremenima bio dio idovske liturgije. Dok sam razmiljao o ovoj sluajnosti, kroz otvorena vrata k'eddesta dopro je snaan miris tamjana. Zavirio sam unutra i ugledao osobu umotanu u zeleno ruho obrubljeno zlatnim nitima, osobu iz sna, napola vjeca, napola sveenika, koji je zatvorenih oiju plesao svoj divlji, vrtei ples.

Oko njega su stajali drugi mukarci, od kojih je svaki u rukama drao zadimljeno kandilo, objeeno o srebrni lanac. Napregnuo sam oi, ne bih li razabrao to se nalazi iza ovih likova zavijenih u tamu i dim. U samom sreditu k'eddes ta vidio sam zavjesu koja je zastirala ulaz u dvoranu Svetinje nad Svetinjama. Znao sam da je iza teke, toliko tovane i tajanstvene koprene leao tabot, simbol Kovega Saveza, zatien praznovjerjem i skriven u sigurnosti svoga svetita. Sjetio sam se tada da u drevnom Izraelu veliki sveenik nije smio pristupiti Kovegu, ako ga prije toga nije potpuno okadio. Gust je dim imao tititi njegov ivot "tako da nee poginuti", kako prilino hladno ovu nunost objanjava Levitski zakonik. Stupio sam preko praga i uao u k 'eddest, kako bih bolje vidio to se unutra zbiva, no odmah su mi dali znak da iziem. U isto je vrijeme prestala pjesma sveenika i utiali se udarci bubnja, te je nekoliko trenutaka vladala potpuna tiina. Napetost je bila gotovo opipljiva, kao da je istom trebao udariti grom. A tada je poelo ope komeanje i ljudi su se razbjeali na sve strane. Nasmijeeni sveenik blago, ali odluno primio me pod ruku i izveo iz k'eddesta, a zatim me, kroz k'ene mahlet, odveo do ulaza u crkvu. Tamo sam neko vrijeme stajao zaslijepljen bljetavilom sunana poslijepodneva i zapanjen mnotvom koje je, u svearskom raspoloenju, ve preplavilo ulice. Gomila koju sam susreo dok sam dolazio pretvorila se u golemu masu koja je ispunila svaki kutak prostranog dvorita crkve Medhane Alem. Sve ulice, dokle mi je pogled sezao, bile su prepune ljudi. Mukarci i ene, mala djeca, starci, epavi, bolesni i umirui, nasmijani, sretni, zdravi - inilo se kao da je pola Etiopije bilo tamo. Nosili su svakojaka glazbala: cimbala i trube, flaute i frule, lire i biblijske harfe. Nekoliko trenutaka nakon moga izlaska iz crkve, na ulazu se pojavila skupina sveenika odjevenih u bogato ureeno obredno ruho. Bili su to isti mukarci koji su, obavijeni dimom, stajali pred ulazom u dvoranu Svetinje nad Svetinjama. Jedan od njih, vitak, bradat, profinjenih crta lica i zaarenih oiju, na glavi je nosio tabot, umotan u skupocjen crveni brokat protkan zlatnim nitima. Okupljeno je mnotvo smjesta poelo vritati i udarati nogama, a ene su svojim lelekanjem proizvodile strahovite vibracije. Lelekanje su

mnogi znanstvenici povezivali s "odreenim glazbenim izriajima drevnih hebrejskih obreda (hebr. hallel, etiop. ellel).. .jedan od naina postizanja egzaltacije sastojao se u ponavljanju rijei ellel, izgovarajui ellellellellellell, itd...Pravo znaenje rijei "Aleluja" najvjerojatnije je bilo "pjevajte hallel ili ellel Jahvi." Nakon to su nekoliko minuta stajali pred ulazom u crkvu, dok je mnotvo urlalo u zanosu, sveenici su poeli kruiti oko vanjskoga trijema, istodobno se vrtei oko svoje osi. Opisavi puni krug, sili su niza stube. U trenutku kada su dotaknuli zemlju, mnotvo se pred njima razmaknulo i nainilo im prolaz. Urlanje i leleci, zvuk truba, frula, lira i daira, sve se izmijealo u strahovitoj, zagluujuoj i zapanjujuoj buci. Slijedio sam skupinu sveenika, pribliivi joj se to sam vie mogao. Iako sam bio okruen stotinama ljudi, od kojih su mnogi bili opijeni, bilo pivom bilo opim raspoloenjem, te sam nekoliko puta umalo pao na zemlju, ni u jednom se trenutku nisam osjetio ugroenim. Ponekad se tiskajui u uskim uliicama, da bi se potom ratrkali na otvorenom prostoru, ponekad neobjanjivo zastajkujui, ponekad brzo, a katkada puevski sporo, ali uvijek praeni glazbom i pjesmom, napredovali smo kroz drevni grad. itavo sam se vrijeme trudio drati na oku tabot umotan u crvenu tkaninu protkanu zlatnim nitima, koji je sada bio daleko preda mnom. Kada nam se iz pokrajnje ulice pridruila nova gomila, na trenutak sam ga izgubio iz vida. Popeo sam se na prste, isteui vrat, ne bih li ponovno ugledao tabot, a tada sam pourio naprijed. Odluan da se od njega vie ne odvajam, skoio sam na travnat puteljak, i zaobiavi skupinu od dvije ili tri stotine ljudi, trei proao pokraj sveenika, te skoio natrag na ulicu, nekih dvadeset metara ispred njih. Tada mi je postalo jasno zato se povorka neprestano zaustavljala na svome putu. Na otvorenom prostoru ispred tabota stvorilo se nekoliko skupina plesaa, od kojih su neki bili odjeveni u svakodnevnu odjeu, a neki u sveeniko ruho. Sredinji je ulogu u tim skupinama imao bubnjar, koji je na svom keberu objeenom oko vrata, udarao neki drevni, divlji ritam, vrtei se, poskakujui, izvijajui se i urliui, dok su plesai oko njega, obuzeti eksplozivnom energijom i obliveni znojem, vritei i skaui pljeskali i udarali u male bubnjeve i cimbale.

A tada je, potaknut zvukom trube i povicima, jecanjem begegne i arobnim tonovima pastirske frule, mladi odjeven u tradicionalno ruho od bijeloga platna, izveo divlji ples, dok su sveenici stajali na mjestu, podignuvi sveti tabot visoko u zrak, zaustavljajui tako ushienu gomilu. Prekrasan u svojoj lakoi, zamaman u svojoj zastraujuoj energiji, mladi je plesao kao opinjen. Dok su sve oi bile uprte u njega, kruio je oko bubnjara, njiui se, tresui ramenima, vrtei glavom, izgubljen u vlastitim unutarnjim ritmovima, hvalei Boga svakim svojim udom, svakim atomom svoje snage, svakim djeliem svoga bia. I pomislio sam...tako je bilo tada, prije tri tisue godina, pred vratima Jeruzalema. David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevajui uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala...i David je igrao iz sve snage pred Jahvom...Tako su David i sav dom Izraelov nosili gore Koveg Jahvin kliui i trubei u rog. A tada je, usred plesa, mladi od iscrpljenosti pao na zemlju. Nekoliko ga je ljudi podignulo i maknulo s ceste, kako bi doao svijesti. Mnotvo je ponovno zaplivalo naprijed, dok su novi plesai neprestano smjenjivali one koji od umora vie nisu mogli nastaviti. Probivi se kroz posljednju usku uliicu, gomila je konano stigla na prostran trg, kojemu su se, iz tri razliita smjera, pribliavale jo tri velike povorke, kojima su dominirali taboti, a koje su bile nadahnute istim transcendentnim duhom. Poput susreta etiri rijeke, odvojene su se procesije sada stopile u jednu. Sveenik koji je nosio tabot iz crkve Medhane Alem stao je uz ostale sveenike, koji su nosili tabote iz triju glavnih gondarskih crkava. Iza njih stajali su ostali sveenici i akoni, a iza ovih njihova pastva, poput vojske koja je brojala barem deset tisua ljudi. im su se procesije sastale, krenuli smo dalje, niza strmu, iroku cestu, dok su nam taboti pokazivali put. Ponekad bi me neko dijete plaho uhvatilo za ruku, hodajui uza me neko vrijeme, da bi zatim nestalo u gomili...Jedna mi se starica obratila na amharskom, bezubo se osmjehujui...Dvije djevojice, radoznalo kikoui, dodirnule su moju plavu kosu, promatrajui je s divljenjem, a potom su otrale. U potpu-

nosti obuzet vedrinom i snagom onoga to se oko mene zbivalo, poveo sam se za mnotvom, izgubivi osjeaj za vrijeme. A tada su se, posve iznenada, poput slike iz kakve legende, pred mojim oima pojavile velianstvene zidine. inilo se da negdje u daljini nazirem kulu nekog velikog zamka, kulu "visoku i prekrasnu". Po tko zna koji put sjetio sam se udesnoga gralskog utoita koje je Wolfram von Eschenbach opisao kao "neprobojnu utvrdu naikanu tornjevima i bezbrojnim palaama", a koje se nalazilo na kraju tajanstvenog jezera u kraljevstvu Munsalvaesche. Procesija je nastavila dalje, kroz uski prolaz u zidinama, i ja sam slijedio rijeku ljudi ispred sebe. Doista, ovo me uzbibano mnotvo privlailo svojom silinom, te mi se inilo da smo svi zajedno bili uvueni u vrstu vremenske rupe. Probijajui se kroz prolaz u zidinama, dok me masa gurala i gnijeila sa svih strana, udario sam tijelom o grub kameni zid, te mi je s ruke ispao sat. Meutim, samo trenutak nakon toga, neka ga je nepoznata osoba podignula sa zemlje i utisnula mi ga u dlan. Prije negoli sam uspio zahvaliti svome dobroinitelju, ije lice nisam vidio, naao sam se na prostranom travnjaku unutar zidina. Kao da sam sa sebe zbacio velik teret, u istom me trenutku obuzeo slatki osjeaj potpune slobode. Travnati prostor unutar zidina bio je veliine etiriju gradskih blokova. U njegovu se sreditu, takoer okruen zidinama i umjetnim jezerom, nalazio visoki zamak s kulom koju sam prije razabrao iz daljine. Sam je zamak u sedamnaestom stoljeu izgradio car Fasilid, a moglo mu se pristupiti samo uskim kamenim mostom koji je vodio preko jarka, do masivnih drvenih vrata. Ljudi su jo uvijek navirali kroz uski prolaz, naizgled besciljno lunjajui naokolo, pozdravljajui jedni druge u duhu vedrine i dobrodunosti. Neto dalje, s moje desne strane, pred zamkom je stajala skupina sveenika i akona, te sam sada mogao izbrojati ukupno sedam tabota. Vjerojatno su se procesije triju ostalih gondarskih crkava negdje na putu pridruile prvobitnim etirima koje su se ranije sastale na glavnom gradskom trgu. Sveenici koji su na glavama nosili tabote umotane u skupocjenu tkaninu, stajali su jedan drugome rame uz rame. Odmah ispred njih stajali su drugi sveenici, drei u rukama kiobrane jarkih boja, ukraene

resama, krievima, zvijezdama, suncima, polumjesecima i mnogim drugim neobinim simbolima. Otprilike pet metara nalijevo, nalazila su se jo dva reda sveenika, koji su nosili duge molitvene tapove i srebrne sistre. Izmeu njih sjedio je bubnjar, nagnut nad svoj kebero. Sveenici su tada zapoeli svoj njiui ples pred tabotima, ples koji je pratio isti hipnotiki ritam i isto antifono pjevanje koje sam uo u crkvi Medhane Alem. Nakon nekoliko trenutaka ples se iznenada prekinuo, plesai se rasprili a sveenici koji su nosili sedam tabota poeli su dostojanstveno koraati prema kamenom mostu koji je preko jarka vodio u zamak. Tamo su na trenutak zastali, uhvaeni u toplu zraku svjetlosti zalazeega sunca, dok se iz mase nije prolomio divlji lelek ena. Tada su se u tiini otvorila teka drvena vrata utvrde, doputajui brz pogled u sjenovitu unutranjost u kojoj su zatim nestali taboti. Okupljeno se mnotvo postupno smirilo i posjedalo na zemlju. Neki su ponijeli pokrivae, neki pamune shemme (alove) i debele vunene gebbise (ogrtae). Svi su, meutim, ovdje namjeravali provesti itav blagdan Timkat, te su se doimali smirenima nakon napora i uzbuenja tijekom procesije i spremni za bdijenje koje je imalo uslijediti. Oko devet sati naveer poele su se paliti logorske vatre. Okupljeni oko treperave svjetlosti, ljudi umotani u shemme i pokrivae mrmljali su neto meu sobom na starom semitskom jeziku Etiopije. Dok su govorili, njihove su se rijei pretvarale u oblaie magle. Osvjeen hladnim planinskim zrakom, legao sam na travu, pogleda uperena u nebo posuto zvijezdama. Misli su mi neko vrijeme lutale, da bi se zatim usredotoile na ubor vode koja je odnekuda utjecala u jezero. Gotovo u istom trenutku, iz unutranjosti staroga zamka, do mene su doprli jedva ujni zvuci pjesme i potmuli udarci bubnja. Ustao sam i priao blie mostu. Nisam ga imao namjere prijei (nisam mislio da e mi to biti doputeno), nego sam elio pronai mjesto s kojeg bih mogao jasnije uti ovu arhainu glazbu. Tada sam osjetio kako me neije ruke, njeno ali uporno guraju naprijed. Prije negoli sam se uspio snai, ve sam stajao na mostu. Neko me dijete povelo do vrata kule, otvorilo ih i sa smijekom mi dalo na znanje neka slobodno uem. Bojaljivo sam preao prag i uao u prostranu sobu visoka stropa, ispunjenu mirisom tamjana i osvijetljenu svjetlou desetaka svijea,

smjetenih u niama u grubim kamenim zidovima. Ispod vrata koja sam zatvorio za sobom i kroz pukotine u zidovima ulazio je hladan zrak, zbog ega su plamici podrhtavali a svjetlost se stiavala i guila se. U ovoj sablasnoj polutami razabrao sam otprilike pedeset osoba odjevenih u sveeniko ruho i kapuljae, poredanih u dva koncentrina kruga. Iako nisam mogao biti potpuno siguran, inilo mi se da su svi mukarci, i da su veinom bili sveenici ili akoni, jer su u rukama drali molitvene tapove i sistre, pjevajui psalme na jeziku Ge 'ez. Njihova je pjesma bila toliko snana i evokativna da sam osjetio kako mi se jei koa na vratu. Odmah preda mnom, na kamenom podu prekrivenom svjee pokoenom travom, sjedio je bubnjar, umotan u bijelu shemmu, tiho i odmjereno udarajui u svoj kebero. Bez ikakve promjene tempa, nekoliko lanova zbora pozvalo me neka im se pridruim. Bio sam privuen toplinom njihova kruga u kojemu sam se osjeao potpuno prirodno. Ubrzo sam u desnoj ruci drao sistru, a u lijevoj molitveni tap. Pjesma se nastavila, a pjevai su zapoeli svoje njeno njihanje. Neovisno o mojoj volji, tijelo mi je poelo slijediti ritam. Promatrajui ostale i oslobodivi se svih obzira, zvecnuo sam svojom sistrom izmeu udaraca bubnja. To arobno zveckanje malih metalnih diskova bilo je starije od Salomonova hrama i piramida. Sistra je bila u uporabi jo u preddinastikom Egiptu, nakon ega je, preko sveenikih gildi iz faraonskih vremena, prela u izraelsku liturgiju. Kako li je samo neobina bila ova ceremonija i, to je jo neobinije, injenica da mi je bilo doputeno u njoj sudjelovati, ovdje, u srcu Etiopskoga gorja na samome kraju Svetoga jezera. Uzdrhtavi od uzbuenja, shvatio sam kako u mome okruju nije bilo niega, ba niega to je pripadalo dvadesetom stoljeu. Jednako sam tako mogao biti svjedokom tajanstvenih rituala iz desetog stoljea prije Krista, kada je Salomon smjestio Koveg Boji u "mrkli mrak" dvorane Svetinje nad Svetinjama i kada sveenici stajahu obueni u bez, s cimbalima, harfama i citrama, istono od rtvenika, a s njima sto dvadeset sveenika koji su trubili u trube...trubili i pjevali slono kao jedan te jednoglasno hvalili i

slavili Jahvu, podiui glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvalei Jahvu "jer je dobar i jer je vjena njegova ljubav"... Zar nisu upravo ovako etiopski sveenici, meu kojima sam sada stajao, slavili Jahvu? Zar nisu upravo s takvim zanosom i uvjerenjem zahvaljivali Bogu na Njegovoj milosti, blagoslivljajui Njegovo neizrecivo ime, pjevajui:
Sada, Boe moj, neka tvoje oi budu otvorene i tvoje ui paljive na molitve na ovome mjestu! Pa sada ustani, o Boe Jahve, poi k svom poivalitu, ti i Koveg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji sveenici, o Boe Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u srei!

No je protekla poput kakvog sna u kojemu se stvarnost pomijeala s nemoguim. Bilo je trenutaka kada sam halucinirao da je Koveg Saveza bio skriven negdje u starome zamku. Meutim, duboko u sebi bio sam svjestan da jo nisam stigao na kraj svoga puta, da se Koveg ne nalazi u Gondaru, te da u jo morati proi mnoge kilometre prije negoli mu se uspijem pribliiti. Stoga su mi bili dovoljni taboti, koji su poivali negdje unutar zamka, krinje umotane u skupocjenu tkaninu koju je alkemija slijepe vjere tijekom posljednja dvadeset etiri sata transformirala u predmete od golema simbolina znaenja. Prije svanua, sveenici su mi dali znak da moram otii, te sam se ponovno naao na uzanome mostu. Blaga svjetlost obasjavala je krajolik, te sam proveo jo sat vremena istraujui okolinu. Ako je prole noi ovdje bilo deset tisua ljudi, nita ih manje nije bilo ni sada. Neki su etali i razgovarali, drugi se okupljali u velike skupine, a neki su se jo uvijek grijali kraj blijedih plamenova vatre koja se polako gasila. Ponovno sam osjetio ono isto ozraje iekivanja i nemira, koje je vladalo pred crkvom Medhane Alem, prije nego to su sveenici iznijeli tabot. Pomno istraivi prostor koji je okruivao zamak i jezero, stigao sam na najudaljeniji dio tog zemljita i popeo se na zidine. Scena koja se preda mnom pruala bila je istodobno prekrasna i bizarna. Tisue je ljudi stajalo na zemljanim nanosima uz sam rub blistavo istog jezera, pozorno motrei u iekivanju neega to se svakoga trenutka moralo dogoditi, dok su njihovi likovi treperili na ranoj jutarnjoj svjetlosti.

Na balkonu koji se nalazio pri vrhu zamka pojavio se oblak dima iz kojega je izala skupina sveenika odjevenih u velianstveno ruho zelene i crvene boje. Iz mnotva se prolomio lelek, nakon ega je slijedio kratak obred posveenja vode. Odmah zatim, ne obazirui se na jutarnju svjeinu, mnotvo je pohrlilo u jezero. Neki su skoili potpuno odjeveni, neki potpuno nagi. Vidio sam mladu enu obnaenih grudi kako svoje dijete uranja u vodu i podie ga u zrak, dok je dijete plakalo i kaljalo. Polaganim i odmjerenim kretnjama, jedan se starac, epav i smeuran, koat i slabunjav, uronio u vodu do prsa. Skupina djeaka smjelo je zaplivala i zapoela igru. Sredovjena matrona, gola do pojasa, mokrom je granom bievala svoje tijelo... Siao sam sa svoga vidikovca i pourio naprijed. elio sam poto-poto ui u zamak. Ako se taboti nisu nalazili u prostoriji u kojoj sam proveo no pjevajui i molei, gdje su onda mogli biti? I to e se sada dogoditi? Neprimijeen od gotovo histerinog mnotva, preao sam most, otvorio vrata i uao unutra. Primijetio sam da je pod velike prostorije jo uvijek bio prekriven travom, te da su njezini zidovi pocrnjeli od dima. Bilo je sedam sati ujutro i blistava je svjetlost ispunila prostor u kojemu se okupilo nekoliko sveenika i akona. Na drugom kraju prostorije mogao sam vidjeti zavjesu koju tijekom noi nisam zamijetio. Zavjesa se tada otvorila, a pred njom se pojavio sveenik. Neko me vrijeme ispitivaki promatrao, a zatim se osmjehnuo, te mi se uinilo da me poziva neka mu se pribliim. Krenuo sam prema njemu i dao mu na znanje da bih elio vidjeti to se nalazi iza zavjese, na to je on dobronamjerno odmahnuo glavom. "Ne," proaptao je na engleskom, "Ne. Nemogue. Tabot unutra." Tada je opet nestao iza zavjese, a ja sam mogao uti tek slabane odjeke koraka. Zazvao sam, ne bih li privukao neiju pozornost, ali nisam dobio odgovora. Zatim sam, grubo i bezobzirno, dodirnuo zavjesu, u namjeri da je razmaknem. Trojica akona koji su stajali neto dalje smjesta su skoili na mene, sruili me na pod i zadali mi nekoliko prilino tekih udaraca. okiran i zbunjen, psovao sam pokuavajui im se oduprijeti. Samo nekoliko sati prije osjeao sam se dobrodolim, a sada sam morao trp-

jeti udarce. Tekom sam mukom konano uspio svladati napadae i ustati. Pogreno protumaivi moje kretnje kao jo jedan pokuaj da uem u svetite, nekoliko mi je akona preprijeilo put. "Ne moe unutra," upozorio me jedan od njih. "Samo sveenici ii unutra." Podigao je kaiprst i dodao: "Ti vrlo lo ovjek." Pograbili su me za ruke i izbacili van. Ponovno se naavi na uskom kamenom mostu pred tisuama uskomeanih ljudi pomislio sam: Ako sam u ovakve nevolje upao samo zato to sam pokuao ui u prostoriju u kojoj su se uvali neki taboti, to bi se dogodilo u Aksumu, ako bih tamo pokuao vidjeti sam Koveg? Preao sam preko mosta, probio se kroz gomilu i stao na istinu tresui se od adrenalina koji mi je navro u krv. Mnogi su se jo uvijek kupali u jezeru, te sam mogao uti vriskove i zapljuskivanje vode. Veina se, meutim, okupila na prostranim travnjacima, znatieljno se navirujui, uzbueni, pa ipak, neobino tihi. Sedam velianstveno odjevenih sveenika s tabotima na glavama pojavilo se na ulazu u zamak. Polako i dostojanstveno hodali su preko mosta praeni sveenicima koji su u rukama drali obredne kiobrane. Ispunjeni divljenjem i potovanjem, ljudi su poeli glasno uzdisati, nakon ega se ponovno prolomio glasan lelek ena. Narod se razmaknuo kako bi nainio put tabotima. Kada je sunce dosegnulo zenit, procesija je krenula natrag, kroz ulice Gondara, do glavnoga gradskog trga. Tamo je jo jednom izveden Davidov ples, uz opu graju i zvuke daira, cimbala, truba, sistri i drugih glazbala. Nakon toga, sveenici s tabotima na glavama zavrtjeli su se i razdvojili. I mnotvo se razdvojilo na sedam dijelova, sedam procesija koje su otile s trga u sedam razliitih smjerova. Trei kako bih ga sustigao, zapuhan i obliven znojem, slijedio sam tabot iz crkve Medhane Alem. Slijedio sam ga sve do okrugle crkve, gdje sam u zagluujuoj buci promatrao sveenika koji ga je nosio kako krui oko graevine jedanput, dvaput, da bi konano, uz urlike radosti i odobravanja, nestao u mranoj unutranjosti, u dvorani Svetinje nad Svetinjama, u tajni nad tajnama.

Godina ekanja Napustio sam Gondar u sijenju 1990., uvjeren u ispravnost svoje etiopske potrage za Kovegom Saveza. Unato kranskom elementu, koji je ionako bio povran, sredinja uloga tabota u ceremonijama, neobian ples sveenika, mahnit zanos mnotva, arhaina glazba sistre, daira, truba, bubnjeva i cimbala, sve su to bili fenomeni ukorijenjeni u dalekoj i drevnoj prolosti. Tada mi se inilo, kao to mi se i sada ini, da su ovi sloeni rituali i institucije utemeljeni na starozavjetnim obredima vezanim za Koveg Saveza, te da se ne bi s takvim zanosom i uvjerenjem odrali sva ta stoljea da je ono to je lealo iza njih bilo puka replika. Nikako. Etiopljani su zaista posjedovali Koveg Saveza. Na nain koji opisuje Kebra Nagast, ili moda nekim drugim, povijesno vjerojatnijim putem, on je u prvom tisuljeu prije Krista doao u njihove ruke. A danas, na kraju drugog tisuljea poslije Krista, oni ga jo uvijek uvaju i tite od znatieljnih oiju. Ah, gdje? Pokuavajui odgovoriti na ovo pitanje, nisam mogao zanemariti rezultate vlastitih istraivanja. Sveta se relikvija nije nalazila na otoku u jezeru Zwai, kao ni na otoku u jezeru Tani, iz ega sam zakljuio da se jo uvijek uva u svom tradicionalnom poivalitu - u dvorani Svetinje nad Svetinjama u aksumskoj crkvi. Naravno, u to nisam mogao biti potpuno siguran, ali sam osjeao da imam pravo. Za dvanaest mjeseci, razmiljao sam, u vrijeme sljedeeg Timkata, otii u u Aksum i potraiti ga a moda i vidjeti. Obuzeo me osjeaj neizbjenosti, kao da je preda me postavljen velik izazov, jasno i nedvosmisleno, poput zavodljiva poziva koji je Zeleni Vitez uputio sir Gawainu:
Mnogima sam poznat i ako me bude traio, nai e me. Stoga, doi! Ili zasluuje da te se nazove plaljivcem...Pa ipak, ekat u dok ne proe godina i jedan dan.

A to mi je bilo initi u razdoblju ekanja, u godini milosti? Odluio sam saznati sve o tajanstvenom predmetu koji mi je obuzeo misli, o njegovu podrijetlu i moima. elio sam proniknuti u tajnu Kovega

Bojeg, ne bih li pronaao razumno objanjenje za uda i strahove koji su se s njima povezivali u starozavjetnim vremenima.

IV. DIO: Egipat, 1989.-1990.

udovina naprava

XII. poglavlje

Magija ili metoda?

Tijekom 1989. i 1990., potpuno uronivi u misterij izgubljenog Kovega Saveza, poeo sam se zanimati ne samo za mjesto na kojemu se nalazi, nego i za ono to je Koveg imao predstavljati. Naravno, najprije sam se okrenuo Bibliji, gdje se Koveg prvi put spominje tijekom razdoblja lutanja u divljini, neposredno nakon to je prorok Mojsije izveo djecu Izraela iz egipatskog ropstva (oko 1250. god. pr. Kr.). U 25. poglavlju Knjige Izlaska, navode se tone dimenzije svete relikvije, kao i materijali potrebni za njezinu izgradnju, koje je sam Bog priopio Mojsiju na Sinajskoj gori: Od bagremova drva neka naprave Koveg: dva i po lakta dug, lakat i po irok i lakat i po visok. Okuj ga istim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi naokolo zavrni pojas od zlata. Salij za nj etiri zlatna koluta; prikuj ih za etiri njegove noge; dva koluta s jedne strane, a dva s druge od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj. Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovega da se na njima Koveg nosi. Neka motke ostanu u kolutima Kovega; neka se iz njih ne izvlae. Svjedoanstvo koje u ti predati, u Koveg poloi. Pomirilite napravi takoer od istoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a iroko lakat i pol. Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilita. Napravi jednoga krrubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Privrsti ih na oba kraja Pomirilita, da s njim sainjavaju jedan komad. Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilite. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica

kerubina gledaju u Pomirilite. Stavi na Koveg Pomirilite, a u Koveg poloi Svjedoanstva to u ti ih dati. Tu u se ja s tobom sastajati i ozgo u ti, iznad Pomirilita - izmeu ona dva kerubina to su na Kovegu ploa Svjedoanstva - saopavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima. Ti boanski napuci u svakom sluaju predstavljaju najneobinije odlomke u Bibliji. Mojsije ih je, od rijei do rijei, priopio vjetom zanatliji, Besalelu, ovjeku "napunjenom duhom Bojim". Besalel je nainio Koveg tono prema uputama. Mojsije je zatim u nj poloio dvije kamene ploe, koje mu je predao Bog, nakon to je svojim prstom na njima ispisao Deset zapovijedi. Sveti predmet, sada bremenit dragocjenim sadrajem, bio je smjeten u Svetinju nad Svetinjama, iza "zavjese" atora sastanka, prenosiva atora koji je Izraelcima sluio kao svetite tijekom njihovih lutanja u divljini.

Strahote i udesa Ubrzo su se poele zbivati strane stvari. Prva se nesrea dogodila Nadabu i Abihu, dvojici od etvorice sinova Arona, Velikog Sveenika i Moj sijeva brata. Kao lanovi sveenike obitelji, oni su uivali pravo pristupa Svetinji nad Svetinjama, u koju su jednoga dana uli nosei metalna kandila u rukama. Tamo, kako navodi Levitski zakonik, "sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposveenu vatru, koju im on ne bijae propisao." Posljedice njihova ina bile su pogubne, jer je iz Kovega izbio plamen "te ih proguta - poginue oni pred Jahvom". Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinosei pred Jahvom neposveenu vatru, progovori Jahve Mojsiju. Jahve ree Mojsiju: "Kai svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba u Svetite iza zavjese, pred Pomirilite koje se nalazi na Kovegu, da ne pogine. Jer ja u se pojavljivati nad Pomirilitem u oblaku... "

Sjedalo pomirbe ili Pomirilite bila je zapravo zlatna ploa, koja je sluila kao poklopac Kovega Saveza. itatelj e se prisjetiti da je sa svake strane Pomirilita stajao po jedan zlatni kerubin, licem okrenut prema drugome. "Oblak iznad Pomirilita", koji je Arona upozorio neka se dri podalje, morao je stoga biti vidljiv izmeu kerubina. On nije uvijek bio prisutan, ali u sluajevima u kojima se materijalizirao, Izraelci su vjerovali da "to divljaju demoni", te mu se ak ni Mojsije nije usudio prii. Na poklopcu Kovega, izmeu dva kerubina, zbile su se i druge, navodno natprirodne, pojave. Primjerice, samo nekoliko dana nakon tragine pogibije Aronovih sinova, Mojsije je uao u Svetnju nad Svetinjama u atoru sastanka, koji se tada jo uvijek nalazio podno Sinajske gore. Uavi unutra, prorok je "sluao glas kako mu govori ozgo s Pomirilita to je bilo na Kovegu svjedoanstva, meu dva kerubina." Neke vrlo stare idovske legende propovijedaju kako je ovaj glas doao s nebesa "u obliku vatrene cijevi". A vatra se, u jednom ili drugom obliju, sa i bez smrtonosnog oblaka, esto povezivala s kerubinima. Legende tako kazuju da su "dvije iskre [koje se ponegdje opisuju kao "plamenovi"] prsnule iz kerubina koji su stajali na Kovegu", iskre koje su ponekad znale spaliti i unititi oblinje predmete. Konano, dolo je vrijeme da Izraelci napuste svoj tabor u podnoju Sinajske gore, zvane jo i "Jahvino brdo" (prema imenu Bojem): Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Koveg Jahvina saveza iao je pred njima ta tri dana hoda da im potrai mjesto odmora. Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora zaputili. Kad bi Koveg polazio, Mojsije bi rekao: "Ustani Jahve! Neprijatelji tvoji neka se raspre! Koji tebe mrze, nek' bjee pred tobom!" A kad bi se zaustavljao, popratio bi: "Vrati se, o Jahve! Izraelu ti si tisue bezbrojne!"

Na elu Izraelaca, nosei Koveg na ramenima, hodali su "Kehatiti" (ili "sinovi Kehatovi"), lanovi klana iz plemena Levijeva, kojemu su pripadali i Aron i Mojsije. Prema nekim legendama i rabinskim komentarima starozavjetnih knjiga, Kehatovi su sinovi poginuli nakon to su iz Kovega sjevnule "iskre". Osim toga, nosai su povremeno lebdjeli nad zemljom, jer je "Koveg s lakoom mogao nositi svoje nosae, kao i samoga sebe." Meutim, ovo nije jedina idovska predaja koja se odnosi na tajanstvenu snagu Kovega i njegovo oito nepokoravanje zakonima gravitacije. Midraka egzegeza nekoliko puta istie sposobnost Kovega da svoje nosae podigne s tla (privremeno im olakavajui inae vrlo teku zadau). Na slian nain, jedna idovska legenda izvjetava o sluaju tijekom kojega je sveenike, koji su pokuavali nositi Koveg, "neka nevidljiva sila nekoliko puta podignula u zrak i bacila na zemlju." Jo jedna predaja odnosi se na sluaj kada je "Koveg sam od sebe poletio u zrak". Tijekom lutanja divljinom Izraelci su mogli ovaj sveti predmet obdaren udesnim energijama upotrijebiti kao oruje, oruje takve zastraujue snage da im je moglo donijeti pobjedu ak kada su im anse bile nitavne. Jedna legenda spominje takvu bitku, opisujui kako se iz Kovega najprije ulo "zavijanje", nakon ega se podigao sa zemlje i sjurio na neprijatelje koje je zahvatila panika, te su na mjestu poginuli. U drugim pak sluajevima, kao iznimka koja potvruje pravilo, poraeni su Izraelci. Prema Bibliji, to se dogaalo samo kada uza se nisu imali Koveg, u vrijeme kada ga je od njih skrivao Mojsije, savjetujui im da na odreenom podruju ne zapoinju sukobe: A Mojsije rekne: "Zato krite zapovijed Jahvinu? Neete uspjeti. Ne penjite se da vas ne potuku vai neprijatelji, jer Jahve nije meu vama. Ta ondje se pred vama nalaze Amaleani i Kanaanci, te ete od maa pasti, jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve nee biti s vama." Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Koveg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora. Amaleani i Kanaanci koji su ivjeli na onome brdu, spuste se, udare po njima i raspre ih sve do Horme. Izraelci su u divljini proveli etrdeset godina, tijekom kojih su nauili da im je bolje drati se Mojsijeva savjeta. Pod njegovim vod-

stvom i s pomou Kovega, oni su uspjeno svladali borbena plemena Sinajskog poluotoka, pokorili Transjordaniju, opljakali Midjance, i zbrisali svakoga tko im je stajao na putu. Konano, pred kraj etvrtoga desetljea njihovih lutanja, "utabore se na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu." Izraelci su napokon ugledali Obeanu im zemlju, koja se prostirala s druge strane Jordana. Tada je Mojsijev brat Aron ve bio mrtav a slubu Velikog Sveenika obavljao je Eleazar. Samog je Mojsija Jahve ve prije upozorio kako mu nije sueno da ue u Kanaan, stoga je Mojsije, kao svoga nasljednika, imenovao "Jouu, sina Nunova". Ubrzo nakon toga, umro je i Mojsije, nakon to je inicirao Jouu u tajne Kovega Saveza. Novi je voa sada imao na raspolaganju mono oruje koje je mogao upotrijebiti protiv neustraivih branitelja na zidinama grada Jerihona. Izgleda da je Joua bio svjestan kako Koveg predstavlja dvosjekli ma, te da bi, ako se njime ispravno ne rukuje, mogao natetiti Izraelcima jednako kao i njihovim neprijateljima. Dok je planirao svoj pohod preko Jordana, razaslao je nekoliko ljudi po taboru da narodu prenesu sljedee: im ugledate Koveg saveza Jahvina, Boga vaega, i sveenike levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i poite za njim. Tako ete znati put kojim vam je ii, jer tim putem jo nikada niste ili. Ali izmeu vas i Kovega neka bude razmak do dvije tisue lakata. I da mu se niste pribliili... A zatim, kada je sve bilo spremno: A sveenicima Joua zapovijedi: "Dignite Koveg saveza i nosite ga pred narodom." I digoe Koveg saveza i ponijee ga pred narodom...Kad je narod krenuo iz svojih atora da prijee preko Jordana, ponesu sveenici Koveg saveza pred njim. A kad su nosai Kovega stigli do Jordana i kada su sveenici koji su nosili Koveg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme etve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala - voda to je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda to je otjecala dolje u Arabsko ili Slano

more sasvim je otekla, i narod je prelazio prema Jerihonu. Sveenici koji su nosili Koveg saveza Jahvina stajahu na suhu usred Jordana, i prelaae Izrael po suhu, sve dok sav narod ne prijee preko rijeke... Tada ree [Joua]: "Izrael je ovdje po suhu preao preko Jordana", jer je Jahve, Bog va, osuio pred vama vodu Jordana dok ne prijeoste... Svatko tko je upoznat s judeo-kranskom predajom zna za pojedinosti napada na Jerihon, koji je uslijedio nakon trijumfalnog prelaska rijeke Jordana. Dok je veina ljudi drala obvezatni razmak od dvije tisue lakata (vie od 800 metara), sveenici su, svirajui u trube i nosei Koveg, marirali oko jerihonskih zidina. Ovaj se obred ponavljao est dana. A zatim: ...sedmoga dana zorom ustanu i obiu oko rada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obili oko grada sedam puta...Za sedmoga obilaska snano zatrube sveenici u rogove, a Joua ree narodu: "Kliite bojne poklike, jer vam je Jahve predao grad!...Tada povika narod i odjeknue trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoe bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se naao, i osvojie ga. I tada izvrie kletvu nitei otricom maa sve to bijae u gradu: muko i ensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad. Koveg je, tijekom Jouinih pohoda u Svetoj zemlji i jo dugo nakon pada Jerihona, nastavio igrati znaajnu ulogu u izraelskim vojnim uspjesima. Meutim, nekih stotinu pedeset godina nakon Jouine smrti, zbila se promjena. Pomnim prouavanjem starozavjetnih knjiga moemo zakljuiti da se relikvija vie nije nosila u pohode, nego se uvala (u atoru sastanka) u svetitu u ilu, gdje je bio trajno pohranjen. Razlog ovoj promjeni leao je u snazi samih Izraelaca koji su, do jedanaestog stoljea prije Krista, uspjeli pokoriti, naseliti i zavladati najveim dijelom Svete zemlje i koji su oito smatrali kako u takvim okolnostima vie nije bilo potrebno oslanjati se na mo tajnog oruja. Meutim, njihov je osjeaj nepobjedivosti uzdrmao jedan osobito znaajan dogaaj. U bitki kod Eben Haezera, Filistejci su porazili Izraelce,

pri emu je poginulo etiri tisue izraelskih mueva. tekog poraza:

Nakon ovoga

Kad se narod vratio u tabor, rekoe starjeine Izraelove: "Zato je Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Poimo u ilo po Koveg saveza Jahvina, neka doe u nau sredinu i spasi nas iz ruku naih neprijatelja." Ovaj je prijedlog bio smjesta prihvaen: Narod posla ljude u ilo, i donesoe odande Koveg saveza Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima...Kad je Koveg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podie gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja. uvi njihove poklike, Filistejci se zapitae: "to znai taj gromki poklik u taboru Hebreja?" I shvatie da je Koveg Jahvin stigao u njihov tabor. Tada Filistejce obuze strah, jer su govorili: "Bog je doao u tabor!" I povikae: "Jao nama! Tako nije bilo dosad. Jao nama! Tko e nas izbaviti iz ruke tog silnog Boga?...Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejima kao to su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!" Opet se vodila bitka, i na ope zaprepatenje sviju: Izraelci bie potueni i pobjegoe svaki u svoj ator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisua pjeaka poginulo na izraelskoj strani. I Koveg Boji bi otet... Doista, bila je to katastrofa. Kada je Koveg Saveza bio uz njih, Izraelci su uvijek pobjeivali, i nikada do tada Koveg nije bio otet. Takvo to bilo je nezamislivo, pa ak i kada se zaista dogodilo. Dok su pobjedniki Filistejci odnosili Koveg, iz izraelskoga je tabora odaslan tekli u ilo, da tragine vijesti priopi Eliju, Velikom Sveeniku:

...Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazei na cestu, jer mu je srce strepilo za Koveg Boji... A Eliju bijae devedeset i osam godina, oi mu bijae ukoene te nita vie nije vidio. ovjek ree Eliju: "Dolazim s bojita, danas sam utekao iz boja." Tada starac zapita: "to se dogodilo, sine?" Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to teak poraz za narod, i jo su oba tvoja sina poginula, i Koveg je Boji otet!" Kad je spomenuo Koveg Boji, pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star ovjek i teak. Bio je sudac u Izraelu etrdeset godina. Njegova snaha, ena Pinhasova, bijae trudna i pred porodom. Kad je ula vijest da je otet Koveg Boji, i da je umro njezin svekar i poginuo njezin mu, savila se i rodila, jer su je najednom uhvatili trudovi. Djetetu su dali ime Ikabod, to znai "gdje je slava?" Ovo je neobino ime odabrano, objanjava Biblija, jer je majka, uvi kako je izgubljen Koveg Saveza, zaplakala govorei: "Otila je slava od Izraela, jer je otet Koveg Boji." Ono to je slijedilo bilo je jo dramatinije: Kad su Filistejci osvojili Koveg Boji, prenesoe ga iz Eben Haezera u Adod. Nato Filistejci uzee Koveg Boji, unesoe ga u hram Dagonov i smjestie pokraj Dagona. Sutradan ujutro, kad su itelji Adoda doli u hram Dagonov, gle, Dagon leae niice na zemlji pred Kovegom Jahvinim. Oni digoe Dagona i metnue ga natrag na njegovo mjesto. Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet leae niice na zemlji pred Kovegom Jahvinim; glava Dagonova i obje njegove ruke leahu odsjeene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. Zato Dagonovi sveenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Adodu sve do dananjeg dana. Tada ruka Jahvina teko pritisnu itelje Adoda i natjera ih u silan strah: udari ih irevima, Adod i njegovo podruje. Kad su ljudi u Adodu vidjeli to se dogodilo, rekoe: "Koveg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas, jer se ruka njegova isprijeila protiv nas i protiv naega boga Dagona." Oni sazvae i okupie sve knezove filistejske k sebi i rekoe: "to da radimo s Kovegom

Boga Izraelova?" A oni odgovorie: "U Gat neka se prenese Koveg Boga Izraelova." I prenesoe Koveg Boga Izraelova onamo. Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari graane, od najmanjega do najveega, tako da im se pojavie irevi. Oni tada poslae Koveg Boji u Ekron. Ali kad je Koveg Boji stigao u Ekron, povikae Ekronjani: "Donesoe Koveg Boga Izraelova k meni da pomori mene i sav moj narod!" Zato sazvae i okupie sve knezove filistejske i rekoe: "Poaljite natrag Koveg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto, da ne pomori mene i moj narod!" Jer vladae smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijae pritisnula ruka Boja. Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni irevima, i bolni se vapaj grada dizao do neba. Zbog grozota koje im je nanio Koveg, Filistejci su, nakon sedam mjeseci, odluili poslati svetu relikviju "natrag na svoje mjesto." U kola su upregnuli "dvije krave dojilice" i poslali ih prema Bet emeu, najbliem mjestu unutar izraelskog podruja. Nije dugo prolo, te su se zbile nove nevolje. Ovaj put, meutim, rtve nisu bili Filistejci: Stanovnici Bet emea upravo su bili zabavljeni etvom penice u dolini. Digavi oi ugledae Koveg i potrae mu s veseljem u susret. Kad su kola stigla na polje Joue iz Bet emea, zaustavie se. Ondje bijae velik kamen. Tada iscijepae drvo od kola i prinesoe krave kao rtvu paljenicu Jahvi...Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet emea kad su vidjeli Koveg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi meu njima. Narod je tugovao zbog toga to ga je Jahve tako teko iskuao. Prema Bibliji kralja Jakova (King James Authorized Version of the Bible), sastavljenoj poetkom sedamnaestog stoljea, Jahve je tom prilikom pobio pedeset tisua ljudi. Neto raniji prijevodi navode kako ih je "pokosio" Koveg, ali broj poginulih svode na sedamdeset, te su taj broj moderni bibliari konsenzusom prihvatili kao ispravan. Sedamdeset je ljudi, dakle, vidjelo Koveg Saveza, nakon to je ovaj stigao na polje Joue iz Bet emea, i kao posljedica sedamdeset ih je umrlo. Nigdje se, meutim, ne objanjava kako su umrli. No, nema

nikakve sumnje u to da ih je ubio Koveg, i to na toliko okrutan i stravian nain da su se preivjeli morali zapitati: "Tko bi mogao opstati pred Jahvom, ovim Svetim Bogom? Kome e otii sada od nas?" U tom se trenutku meu njima, iznenada i prilino misteriozno, pojavila skupila levitskih sveenika, koji "odnesoe Koveg Boji," ali ne u ilo, nego u mjesto zvano "Kirjat Jearim", gdje ga "unesoe u kuu Abindabovu, na uzviici". Na toj je uzviici, izoliran i strogo uvan, Koveg ostao "dvadeset godina". Premjeten je tek kada je David postao kraljem Izraela. Taj je moan i vrlo uporan ovjek nedavno osvojio Jeruzalem, te mu je namjera bila uvrstiti svoju vlast donoenjem najsvetije relikvije svoga naroda u novu prijestolnicu. Ono to se dogodilo smjeta se u razdoblje izmeu 1000. i 990. god. pr. Kr.: Koveg Boji metnue na nova kola, iznijevi ga iz kue Abindabove, koja je stajala na breuljku. Uza i Ahjo, Abindabovi sinovi, pratili su kola. Uza je stupao kraj Kovega Bojeg, a Ahjo je iao pred nj im...Kad su doli do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za Kovegom Bojim da ga pridri, jer ga volovi umalo ne prevrnue. Ali se Jahve razgnijevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovega Bojega. Naravno: Toga se dana David uplai Jahve i ree u sebi: "Kako bi mogao doi k meni Koveg Jahvin?" Zato David ne htjede dovesti Koveg Jahvin k sebi, u Davidov grad. Umjesto toga, "otpremi [ga] u kuu Obed-Edoma iz Gata." U toj je kui Koveg ostao tri mjeseca, dok se kralj nije uvjerio da nikome nee natetiti. Doista, nikakva se nesrea nije dogodila, nego je naprotiv "Jahve blagoslovio Obed-Edoma i svu njegovu obitelj." Stari zavjet nigdje ne pojanjava u emu se sastojao ovaj blagoslov. Meutim, prema drevnoj narodnoj predaji "Obed-Edomov dom bijae blagoslovljen brojnim

potomstvom...U toj kui, ene su raale samo dva mjeseca od zaea, i to estero djece odjednom." Biblija dalje navodi sljedee: Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i sav njegov posjed zbog Kovega Bojeg, ode David i ponese Koveg Boji iz Obed-Edomove kue gore u Davidov grad s velikim veseljem. Na tom putovanju: Levitski su sinovi ponijeli Boji Koveg, na svojim ramenima, o motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj rijei. David je predvodio radosnu povorku koja je ulazila u Jeruzalem, "klikui i trubei u rog", a "sav dom Izraelov igrae pred Jahvom iz sve snage pjevajui uza zvuke citrara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala." Davidova je elja bila u Jeruzalemu izgraditi hram, da u njemu poiva Koveg Saveza. Svoju ambiciju, meutim, nije ostvario, te se morao zadovoljiti smjetanjem relikvije u jednostavan ator, u kakvom se uvala dok je izraelski narod lutao divljinom. ast podizanja hrama pripala je, dakle, drugom ovjeku. Prije svoje smrti David je izrekao sljedee rijei: "ujte me moja brao i moj narode! Ja sam bio namislio u svom srcu da sagradim dom gdje bi poivao Koveg saveza Jahvina i da bude podnoje nogama naega Boga, te sam pripravio to treba za gradnju. Ali mi je Bog rekao: Nee ti sagraditi Doma mome imenu, jer si ratnik i prolijevao si krv...I rekao mi je: 'Tvoj sin Salomon sagradit e meni Dom...'" Ovo se proroanstvo ispunilo. Na Salomonovu zapovijed oko 966. god. pr. Kr. zapoela je izgradnja Hrama, a radovi su zavrili otprilike deset godina poslije, oko 955. god. pr. Kr. Kada je sve bilo zavreno, Svetinja nad Svetinjama, mjesto u kojemu je prema Bojoj zapovijedi morala vladati potpuna tama, bila je spremna primiti sveti predmet za iju je pohranu i bila sagraena:

Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starjeine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji, da se prenese Koveg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. Svi se ljudi Izraelovi sabrae pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). 1 kad su dole Izraelove starjeine, sveenici ponesoe Koveg i ator sastanka sa svim posveenim priborom to bjee u atoru. Prenosili su ih sveenici i leviti. Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega rtvovali su pred Kovegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. Sveenici donesoe Koveg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama. I tamo je presveta relikvija ostala, obavijena tamom, sve dok nije misteriozno nestala u neko nepoznato vrijeme izmeu desetog i estog stoljea prije Krista. Kao to sam ve napomenuo u 1. poglavlju, za ovaj nestanak, koji bibliari smatraju jednom od najveih zagonetki Biblije, nigdje ne postoji objanjenje. Gotovo su jednako neobjanjive strahovite moi koje je ovaj predmet posjedovao na vrhuncu svoje slave moi koje Stari zavjet pripisuje samome Bogu.

D e u s ex machina U svojim pokuajima da proniknem u tajnu Kovega, neprestano sam se vraao na pitanje podrijetla njegovih moi. to je mogao biti njihov izvor? Postojala su, inilo mi se, tri mogua odgovora: 1. Stari zavjet je imao pravo. Koveg je doista predstavljao spremite boanske energije, a ta je energija bila izvorom svih njegovih "uda". 2. Stari zavjet bio je u krivu. Koveg je bio tek lijepo ukraena krinja, a djeca Izraela bila su rtvama kolektivne halucinacije koja je trajala nekoliko stotina godina. 3. Stari zavjet bio je istodobno u pravu i u krivu. Koveg je doista posjedovao moi, ali te moi nisu bile ni "natprirodne" ni boanske. Naprotiv, njihovo je podrijetlo bilo ljudsko.

Razmotrio sam sve tri mogunosti i zakljuio kako prvu mogu prihvatiti samo ako sam spreman povjerovati da je Jahve, Bog Izraelov, bio psihopatski ubojica, ili zloudan duh koji je obitavao u krinji. Druga mi se mogunost takoer inila neprihvatljivom, prvenstveno zato to je Stari zavjet, koji predstavlja zbirku knjiga kodificiranih u vrlo razliitim vremenskim razdobljima, bio zapanjujue doslijedan po pitanju Kovega. To je jedini predmet za koji se izriito i nedvojbeno tvrdi da posjeduje natprirodnu energiju. Svim ostalim predmetima izraenima ljudskom rukom pridaje se drugorazredno znaenje. Doista, ak se i takvi sveti predmeti kao to su svijenjak (menora), takozvani "stol za prinesene kruhove" i rtvenik, smatraju tek vanim komadima obrednog namjetaja. Koveg je, stoga, bio posve jedinstven, najtovaniji od svih predmeta i neusporediv u svojim golemim moima, koje su mu se pripisivale tijekom dugotrajnog razdoblja kada je potpuno dominirao biblijskom povijeu. tovie, njegove se navodne moi nikada nisu preuveliavale niti uljepavale. Naprotiv, od vremena njegove izgradnje u podnoju Sinajske gore, do njegova iznenadnog i neobjanjivog nestanka stotinama godina poslije, Koveg je izvodio isti spektakularan, ali ogranien repertoar. Podizao je s tla svoje nosae i oblinje predmete, a ponekad je i sam lebdio u zraku, isijavao je svjetlost, povezivao se s neobinim "oblakom" koji se materijalizirao "izmeu kerubina", pogaao ljude "gubom" i "irevima", ubijajui one koji bi ga sluajno dotaknuli ili otvorili. Znakovito je, meutim, da u njegovu "ponaanju" nije bilo niega to bi se moglo oekivati u sluaju masovne halucinacije ili uobiajenih izmiljotina koje doprinose dramatinosti dojma: primjerice, Koveg nije donosio kiu; nije pretvarao vodu u vino; nije oivljavao mrtve; nije istjerivao vraga; i, konano, nije uvijek donosio pobjedu. Drugim rijeima, kroz itavu svoju povijest, Koveg se redovito ponaao kao mona naprava koja je obavljala odreene, vrlo specifine zadatke, te je bila uinkovita samo u sklopu svojih tono odreenih parametara. ak je i tada, poput svih naprava, znao "zakazati", zahvaljujui ljudskim pogrekama i dotrajalosti. U skladu s gore navedenom treom mogunou, uobliio sam sljedeu hipotezu: Stari zavjet bio je istodobno u pravu i u krivu. Koveg je doista posjedovao neke moi, ali one nisu bile ni natprirodne ni

boanske; naprotiv, njegove su moi bile proizvodi ljudske vjetine i domiljatosti. Ovo je, naravno, bila samo teorija, pekulacija koja je imala voditi moje daljnje istraivanje i koja se morala sueliti s mnogim opravdanim sumnjama. Najvanije je pitanje bilo sljedee: Kako su prije tri tisue godina ljudi mogli proizvesti tako monu napravu, kada su, navodno, tehnologija i civilizacija bile na vrlo primitivnom stupnju? Smatrao sam kako ovo pitanje see u samu sr misterija. U potrazi za odgovorom, uvidio sam kako ponajprije treba uzeti u obzir kulturni kontekst svete relikvije, kontekst koji je gotovo potpuno bio egipatski. Konano, Koveg je bio izgraen u sinajskoj divljini, samo nekoliko mjeseci nakon to je Mojsije izveo svoj narod iz egipatskog suanjstva, koje je trajalo due od etiri stotine godina. Zakljuio sam, stoga, da tajna prave prirode Kovega Saveza najvjerojatnije lei u Egiptu.

Tutankamonovo naslijee U to sam se uvjerio prilikom posjeta Muzeju grada Kaira. Smjetena u srcu egipatske prijestolnice, u blizini istone obale Nila, ta velianstvena graevina uva dragocjenosti iz faraonskih vremena, od kojih neke potjeu ak iz etvrtog tisuljea prije Krista. Jedan od gornjih katova posveen je stalnoj izlobi predmeta pronaenih u grobu Tutankamona, mladog monarha koji je vladao Egiptom od 1352. do 1343. god. pr. Kr., nekih pola stoljea prije Mojsijeva vremena. Nekoliko sam sati zaneseno razgledavao izloke, zadivljen njihovom ljepotom, raznolikou i brojnou. Nije me, stoga, iznenadilo da je britanskom arheologu Howardu arteru bilo potrebno ak est godina da isprazni veliku grobnicu koju je 1922. godine otkrio u Dolini kraljeva. Meutim, ono to me u dragocjenostima koje je otkrio najvie zainteresiralo, bili su tuceti krinja nalik na Koveg, od kojih su neke imale stupove a neke nisu, no, sve su u biti odgovarale Kovegu Saveza. Meu izloenim predmetima najzanimljivija su bila etiri kovega, u koje je bio poloen Tutankamonov sarkofag, a prvobitno su bili sloeni jedan u drugome. Budui da je svaki bio nainjen od drveta i

iznutra i izvana obloen zlatom, teko sam se mogao oduprijeti zakljuku daje um koji je zamislio Koveg Saveza znao za predmete koji su upravo leali preda mnom. Nadalje, na vratima svakog kovega stajale su dvije mitske figure: visoke i zastraujue krilate ene, strogih i dostojanstvenih crta lica, poput kakvih anela osvete. Vjeruje se da su ova velianstvena i mona bia, koja su imala pruiti ritualnu zatitu sarkofaga i njegova sadraja, predstavljala boice Izidu i Neftis. Iako Izida i Neftis za me nisu imale nikakvo posebno znaenje, njihova su me krila podsjetila na ona kerubina, koji se spominju u biblijskom opisu Kovega Saveza. Dvije su boice takoer bile okrenute jedna prema drugoj, u poloaju klanjanja, ba kao i biblijski kerubini. Iako su bile prikazane u reljefu (a ne kao odvojeni kipovi), bile su takoer nainjene od "BEATEN zlata", kao i kerubini koje opisuje Biblija. Do sada jo nitko nije uspio ustanoviti kako su tono izgledali ti kerubini. Meutim, prihvaeno je miljenje da nikako nisu mogli nalikovati bucmastim anelima iz mnogo kasnijih djela zapadne umjetnosti koji su, u najboljem sluaju, izraz proiena i kristijanizirana tumaenja mnogo starije i u biti poganske ideje. inilo mi se da su velianstvene krilate uvarice Tutankamonovih kovega izgledom bile najblie kerubinima koji su svojim krilima titili Koveg Saveza, istodobno kanalizirajui njegovu jezivu i smrtonosnu mo.

Apetski taboti Kasnije sam otkrio da je egipatski kontekst Kovega Saveza mnogo iri nego to sam to isprva mislio. Tutankamon je ostavio naslijee koje mi je pomoglo razumijeti puno znaenje toga konteksta. Kada sam u travnju 1990. godine posjetio veliki hram u Luksoru u gornjem Egiptu, etajui elegantnom kolonadom koja se protee istono od palae Ramzesa II., naiao sam na kamen koji je sadravao bogato oslikan zapis o vanoj "sveanosti Apeta", sastavljen u etrnaestom stoljeu prije Krista, prema naredbi samoga Tutankamona. Iako ih je vrijeme dobrano izlizalo, blijedi reljefi na zapadnim i istonim zidovima kolonade bili su jo uvijek dovoljno vidljivi da iz njih

saznam nekoliko podataka o sveanosti, kojom se u Tutankamonovo doba obiljeavao najvii vodostaj Nila, o emu je ovisila gotovo cjelokupna egipatska poljoprivreda. Znao sam da su te poplave (koje danas sprjeava Asuanska brana, uz teke ekoloke posljedice) gotovo iskljuivo bile posljedica dugih kinih sezona u etiopskom gorju, prilikom kojih se svake godine iz jezera Tane i Plavoga Nila na tisue tona plodnoga humusa izlijevalo na polja u delti, to je inilo gotovo 6/7 ukupne vodene mase nilskog rijenog sustava. Apetske su se sveanosti, razmiljao sam, mogle pokazati znaajnima za moju potragu: konano, one su uspostavljale vezu izmeu ivota u drevnom Egiptu i zbivanja u dalekoj Etiopiji. Iako je ova veza mogla biti samo klimatska i zemljopisna, smatrao sam vrijednim razmotriti je. Imao sam pravo. Prouavajui najprije zapadni zid kolonade s Tutankamonovim reljefima, moju je pozornost privukao prikaz neega to mi je izgledalo kao Koveg Saveza koji je na ramenima nosila skupina sveenika. Priavi blie, uvjerio sam se da je doista tako, iako je predmet bila malena barka a ne koveg. Pa ipak, prikaz mi se inio prilino vjernom ilustracijom odlomka iz Prve Knjige Ljetopisa, koji navodi da su "levitski sinovi ponijeli Boji Koveg na svojim ramenima, o motkama, kako je zapovijedio Mojsije po Jahvinoj rijei.". Stao sam malo podalje i ustanovio kako itav zapadni zid kolonade sadri prikaze vrlo sline onima koji su isprva privukli moju pozornost. U onome to se inilo golemom i radosnom procesijom, mogao sam razabrati nekoliko razliitih barki nalik na Koveg Saveza, koje su na ramenima nosile skupine sveenika, pred kojima su hodali svirai, svirajui na sistrama i brojnim drugim glazbalima, dok je narod radosno plesao i pjevao. Srce mi je poelo ubrzano kucati, te sam sjeo u hlad, pokraj sruenoga stupa, razmiljajui o osjeaju deja vu koji me upravo obuzeo. Prola su jedva tri mjeseca od Timkata u Gondaru, te su mi sjeanja na ta dva dana opeg religioznog ushita kojemu sam bio svjedokom, jo bila svjea. Mogao sam, stoga, uoiti slinosti izmeu toga dogaaja i ekstatine procesije prikazane na izlizanom kamenu egipatskoga hrama. Oba su se dogaaja, zakljuio sam, odnosila na vrstu "svetkovanja Kovega", kojom prilikom su Kovege nosili sveenici praeni ushienim

mnotvom. No, to nije bilo sve. Jedno od osnovnih obiljeja Timkata bilo je izvoenje divljega plesa i glazbe pred kovezima. Sada sam se mogao uvjeriti kako je takvo ponaanje bilo dio apetske sveanosti, koju su karakterizirala glazbala, u mnogim sluajevima jednaka onima koje sam vidio u Gondaru. Naravno, drvene ploe tabota, koje su na glavama nosili etiopski sveenici, umnogome su se razlikovale od barki koje su na ramenima nosili davno umrli egipatski dostojanstvenici. Meutim, prilikom svojih ranijih istraivanja (vidi VI. poglavlje) ustanovio sam kako je, prema prihvaenoj etimologiji, izvorno znaenje rijei tabot zapravo "posuda nalik brodu". Doista, arhaina hebrejska rije tebah (iz koje potjee etiopski izraz) rabi se u Bibliji kako bi se njome oznaile kutije nalik na barke, naime Noina korablja i koarica od trstike u kojoj je mali Mojsije plutao Nilom. Nisam mogao zanemariti ni injenicu da je Kebra Nagast jednom opisao Koveg Saveza kao "utrobu broda" koja sadri "dvije ploe ispisane prstom Bojim." Poinuvi nekoliko trenutaka, ustao sam i izaao iz sjene na nemilosrdno poslijepodnevno sunce koje je obasjavalo kolonadu. Nastavio sam razgledavati reljefne prikaze apetske sveanosti koji su se, na zapadnom zidu, odnosili na donoenje barki iz Karnaka u Hram u Luksoru (otprilike 5 kilometara udaljenog od Karnaka), dok su na istonom zidu opisivali povratak procesije u Karnak, gdje su sveta plovila bila ceremonijalno smjetena u svoja prvobitna prebivalita. Svaki detalj ovih sloenih i prekrasno isklesanih prikaza neodoljivo me podsjeao na Timkat u Gondaru, koji je takoer ukljuivao prethodnu procesiju (donoenja tabota na jezero "krtenja" iza staroga zamka) i povratnu procesiju (odnoenja tabota natrag u njihove crkve). tovie, sada mi je postalo jasno da su bizarne ceremonije kojima sam bio svjedokom 19. sijenja na jezeru u blizini Gondara, takoer bile dijelom apetske sveanosti, koja je u svakoj fazi bila vezana za vodu (doista, reljefi koji prikazuju poetnu fazu procesije opisuju izvoenje brojnih sloenih rituala na obalama Nila, gdje su se donosile barke odmah po njihovu iznoenju iz Hrama).

Potpora znanosti Vrativi se iz Egipta u travnju 1990., proveo sam jo neka istraivanja u vezi s dokazima koje sam tamo naao. Otkrio sam kako strunjaci ne odbacuju mogunost egipatskog podrijetla Kovega Saveza. Primjerice, u jednom razgovoru Kenneth Kitchen, profesor egiptologije na Sveuilitu u Liverpoolu, izjavio je kako kovezi iz Tutankamonove grobnice koje sam vidio u Muzeju grada Kaira doista mogu biti prototipi Kovega Saveza: "Ako nita drugo", rekao je on dugim, prilino malodunim jorkirskim naglaskom, "oni dokazuju da su drvene kutije obloene zlatom bile standardni komadi obrednog namjetaja toga vremena i da su Mojsiju na raspolaganju stajale tehnologija i vjetine potrebne za proizvodnju Kovega. O metodama kojima se sluio prilikom izgradnje, kao i o uporabi takvih predmeta u religiozne svrhe, svjedoe brojni zapisi, slikovni i pisani, koji datiraju iz najrazliitijih razdoblja egipatske povijesti." Znanost je takoer doputala mogunost veze izmeu apetske sveanosti i drevnih idovskih obreda vezanih za Koveg Saveza. Prelistavajui gomile materijala u Britanskoj knjinici, naiao sam na knjigu naslovljenu Fresh Light from the Ancient Monuments (Nova saznanja o drevnim spomenicima), koju je 1884. godine objavio Religious Tract Society. Ovu tanku i nimalo obeavajuu knjigu potpuno bih previdio da nisam uoio kako mu je autor bio stanoviti A. H. Sayce (tadanji profesor filologije na Sveuilitu u Oxfordu). Prisjetivi se da je E. A. Wallis Budge, jedan od najveih strunjaka za egipatsku religiju iznimno cijenio Saycea (opisujui ga kao "izvanrednog znanstvenika"), otvorio sam knjigu na poglavlju naslovljenom "The Exodus out of Egipt" ("Izlazak iz Egipta") i proitao kako, prema Sayceovu miljenju, "zakoni i rituali Izraelaca" potjeu iz brojnih izvora. Meu te izvore Sayce ubraja i "razne sveanosti i ceremonije" u kojima su se bogovi nosili u procesijama, u "brodovima" koji su, kao to je vidljivo iz reljefa, oblikom bili slini hebrejskom Kovegu Saveza, a nosili su ih mukarci na svojim ramenima, s pomou motki.

Ohrabren potporom uglednog profesora iz devetnaestoga stoljea, nastavio sam pregledavati materijal koji mi je stajao na raspolaganju, te sam ubrzo mogao ustvrditi kako su kovezi nalik brodovima doista sadravali bogove, zapravo male kipove razliitih boanstava iz egipatskog panteona. Ti su kipovi bili od kamena, to mi se nije inilo pretjerano daleko od "Ploa Saveza" koje su, navodno, bile poloene u Koveg Saveza, te su ih Izraelci smatrali utjelovljenjem njihova Boga. Jedan je idovski strunjak 1920. godine objavio rad u kojemu iznosi sljedee: Predaja koja govori o dva sveta kamena pohranjena u Kovegu Saveza, snano upuuje na zakljuak da je izvorni sadraj Kovega bio sveti kamen...koji je ili i sam bio boanstvom, ili pak predmetom za koji se vjerovalo da u njemu boanstvo prebiva." Nije ovo bila jedina veza koju sam uspostavio izmeu Kovega Saveza i kovega nalik brodovima iz apetskih sveanosti. Te su se sveanosti odvijale u gornjoegipatskom gradu, danas poznatom kao Luksor. Ime grada, koje je razmjerno novo, izvedeno je iz arapskog L'Ouqsor, to znai "palae". Mnogo prije, tijekom razdoblja grke dominacije (od petog stoljea prije Krista), itavo podruje, ukljuujui hram u Karnaku, zvalo se Thebai. Danas nam je to ime poznato u svome iskrivljenom obliku kao "Teba". Iza ovog imena skriva se, meutim, mnogo zanimljivija etimologija. Rije Thebai potjee zapravo od rijei Tapet, imena po kojemu je vjerski kompleks Luksor/Karnak bio poznat u vrijeme Tutankamona i Mojsija. A Tapet je bio enski rod rijei Apet, drugim rijeima Luksor i Karnak svoja su izvorna imena dugovali velikoj sveanosti koja se u njima odravala, sveanosti ije je osnovno obiljeje bila procesija u kojoj su se nosili kovezi, iz jednog hrama u drugi. Moju je pozornost, naravno, privukla fonetska slinost izmeu rijei Tapet i Tabot. Ta mi se slinost sve manje inila sluajnom, posebice nakon to sam u jednom izvoru proitao kako se oblik tapetskih kovega tijekom stoljea mijenjao, pa su postupno prestali nalikovati brodovima i "sve su vie poprimali oblik krinje". Kao to sam ve istaknuo, ustanovio sam kako je etiopski izraz tabot izveden iz hebrejske rijei tebah, to znai "posuda nalik brodu". Zapitao sam se nije li mogue da rije tebah podrijetlo vue od stare

egipatske rijei tapet, te da se takva promjena dogodila zato to su sveanosti vezane za Koveg Saveza utemeljene na onima iz Apeta. Takve veze i sluajnosti, iako ni u kojemu sluaju nisu mogle predstavljati vrste dokaze, produbile su moje uvjerenje da je Koveg Saveza mogue ispravno razumjeti ako se u obzir uzme njegovo egipatsko podrijetlo. Osim toga, kao to je istaknuo profesor Kitchen, to je podrijetlo moglo objasniti tehnologiju i vjetine koje je Mojsije imao na raspolaganju prilikom izgradnje "Kovega od bagremova drveta", "iznutra i izvana obloena istim zlatom", kojega je imao nainiti prema Bojoj zapovijedi. Meutim, sveta je relikvija bila mnogo vie od drvene kutije obloene zlatom. Zapitao sam se, stoga, nije li u Egiptu bilo mogue pronai i objanjenje za njegove jezive i ruilake moi. U potrazi za odgovorom, tu sam zemlju posjetio nekoliko puta; razgovarao sam s teolozima, bibliarima i arheolozima. Okruio sam se rijetkim knjigama, vjerskim tekstovima, narodnim predajama, mitovima i legendama, pokuavajui razabrati niti istine u tom bajkovitom tkanju. Kako je moje istraivanje napredovalo, sve sam se vie poeo zanimati za osobu Mojsija, hebrejskog proroka i zakonodavca koji se suprotstavio faraonu, izveo djecu Izraela iz egipatskog suanjstva, odveo je u Obeanu zemlju i naredio izgradnju Kovega Saveza prema napucima koje je, navodno, dobio od samoga Boga. to sam vie saznavao o ovom neusporedivom junaku, bivao sam sve uvjereniji u to da u klju tajne o Kovegu Saveza pronai u zapisima o njegovu ivotu.

"arobnjak najviega reda..." Danas vjerojatno svaki kranin, musliman i idov ima barem maglovitu predodbu o proroku Mojsiju. Ni ja nisam bio iznimka, kada sam poeo razmiljati o njemu i njegovoj ulozi u tajni o Kovegu. Meutim, moj je problem bio u tome to sam trebao dodati "meso" karikaturi o kojoj sam sluao na vjeronauku i dobiti vjerodostojnu sliku o ovjeku kojega znanstvenici nazivaju "osobom koja je utemeljila i oblikovala idovsku religiju".

U tome su mi pomogli zapisi povjesniara Josipa Flavija, farizeja koji je ivio u prvom stoljeu, u vrijeme rimske okupacije Jeruzalema. U njegovim idovskim starinama, napisanima na temelju predaja i izvora koji nam danas nisu dostupni, ovaj marljivi uenjak sastavio je kroniku hebrejskoga suanjstva u Egiptu, od 1650. do Izlaska koji se obino smjeta u 1250. godinu prije Krista. Prema Josipu Flaviju, Mojsijevo roenje, koje je bilo kljuni dogaaj u ovome razdoblju, prorekao je egipatski "sveti pisar", osoba "vjeta u predvianju budunosti", koji je izvijestio faraona da e se meu Izraelcima uzdii jedan koji e, kada dosegne muevnu dob, poniziti Egipane, u vrlini nadii sve ljude i zadobiti vjeno potovanje. Ispunjen strahom, kralj je, prema mudraevu savjetu, naredio da se svako muko dijete roeno meu Izraelcima ubije i baci u rijeku. Saznavi za tu zapovijed, stanoviti Amram (Mojsijev budui otac), pao je u "duboku alost" jer "njegova ena bijae trudna". Bog mu se, meutim, ukazao u snu i utjeio ga rekavi mu: Ovo dijete, ije je roenje ispunilo Egipane takvim strahom da su se namjerili unititi sve potomstvo Izraelovo, umaknut e svojim krvnicima i, obdaren velianstvenom mudrou, osloboditi rod hebrejski od egipatskoga suanjstva, te e ga vjeno pamtiti ne samo Hebreji, ve i strani narodi. Ova dva odlomka bila su mi od velike pomoi, jer znaajno proiruju biblijsku pripovijest o Mojsijevu roenju, koju podastiru prva poglavlja Knjige Izlaska. Ustanovio sam kako su velikog idovskog zakonodavca doista pamtili i "strani narodi". Jo je zanimljiviji, meutim, bio naglasak na proroanstvo "svetoga pisara" koji je, budui obdaren sposobnou da predvidi budunost, mogao biti samo astrolog na faraonovu dvoru. Posebno se osvrnuvi na ovo proroanstvo, Josip Flavije je, ini se, elio Mojsija prikazati vrstom maga. U najboljoj maniri lopova koji pokuava uhvatiti drugog lopova, magovo se proroanstvo odnosilo na dolazak drugoga maga. Ono to je slijedilo nakon djetetova roenja suvie je dobro poznato da bi zahtijevalo temeljitije opisivanje: njegova ga je majka krila tri mjese-

ca, a zatim poloila u koaricu od papirusove trske koju je oblijepila smolom i paklinom i ostavila na obali Nila. Faraonova ki, koja se tamo kupala, ugledala je koaricu i poslala svoju slukinju neka spasi dijete. Mojsije je odgajan u dvorskom okruju gdje je, prema Bibliji, bio upuen u cjelokupnu egipatsku mudrost. Iako Josip Flavije ovome ne dodaje nita novo, Filon, ugledan idovski filozof koji je ivio u Isusovo vrijeme, iznosi kako je Mojsije bio upuen u: "aritmetiku i geometriju, a ueni su mu Egipani prenijeli i znanja o metru, ritmu i harmoniji. Nadalje, pouili su ga filozofiji simbola skrivenih u takozvanim svetim napisima." Isto tako, "stanovnici susjednih zemalja" imali su ga uputiti u "asirsko pismo i kaldejsku znanost o nebeskim tijelima. O tome su ga pouavali i Egipani, koji su astrologiju prouavali s posebnim zanimanjem. Uzdigavi se kao posvojenik kraljevske obitelji, u Mojsiju su mnogi gledali prijestolonasljednika. Svoj je visok poloaj imao zahvaliti injenici da je u mladosti bio posveen u najvee tajne sveenika i misterije egipatske magije - znanja koja nisu ukljuivala samo zvjezdoznanstvo, nego takoer nekromantiju, arobnjatvo i druge okultne vjetine. I sama nas Biblija upuuje na takav zakljuak, kada Mojsija opisuje "silnim u svojim rijeima i djelima." Prema miljenju slavnog uenjaka i lingvista sir E. A. Wallisa Budgea, ove rijei - kojima se esto opisivalo i samoga Isusa Krista - pokazuju da je hebrejski prorok bio "jak na jeziku", poput egipatske boice Izide. To bi znailo da je Mojsije, iako mu je prema vlastitom priznanju nedostajalo govornikih vjetina, poznavao mone rijei "i njihov toan izgovor, te ih se nije ustezao upotrijebiti u svojim govorima. Bio je jednako sposoban izdavati zapovijedi i izgovarati rijei." Poput Izide, koja je bila uvena po svojim arobnjakim vjetinama, Mojsije je poznavao mone magijske formule. Mora da ga je, stoga, njegov narod neizmjerno cijenio, uvjeren kako njihov voa posjeduje moi koje mu omoguavaju da zaobie zakone stvarnosti i promijeni tok zbivanja. U Starom zavjetu pronaao sam mnogo navoda koji podupiru upravo ovakvo gledite. Meutim, pri tome treba imati na umu da se njegova magija ostvarivala iskljuivo na zapovijed Jahve, Boga Hebreja.

Prema Knjizi Izlaska, Mojsijev prvi susret s Jahvom zbio se u divljini, u blizini zemlje Midjan (u koju je pobjegao pred osvetom, nakon to se pobunio protiv progona hebrejskih radnika i u bijesu ubio egipatskog nadglednika). Prema nekim zemljopisnim podacima mogue je zakljuiti kako se taj susret najvjerojatnije zbio na jugu Sinajskog poluotoka, i to u blizini same Sinajske gore (gdje e poslije Mojsije primiti Deset zapovijedi i "naputke" za izgradnju Kovega Saveza). Biblija u svakom sluaju govori o "brdu Bojem" u ijem je podnoju bio Mojsije kada mu se Bog prvi put ukazao u "rasplamtjeloj vatri iz jednoga grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara." Bog mu je tada zapovijedio neka se vrati u Egipat, kako bi svoj narod izveo iz suanjstva. Meutim, prije negoli se pokorio zapovijedi, prorok je zatraio od monoga bia neka mu otkrije svoje ime. Ovo smjelo pitanje u sebi je sadravalo dokaz da je Mojsije bio mag, jer, kao to veliki antropolog sir James Frazer iznosi u svojoj Zlatnoj grani: Svaki egipatski arobnjak...vjerovao je da onaj tko zna pravo ime posjeduje samu bit boga ili ovjeka, te da moe ak i boanstvo prisiliti na pokornost, kao to se rob pokorava gospodaru. Stoga se vjetina arobnjaka sastojala u njegovoj sposobnosti da otkrije sveto ime odreenog boanstva, a da postigne taj nije prezao ni od kakvih sredstava. Bog, meutim, nije izravno odgovorio na prorokovo pitanje. Umjesto toga, odgovorio je kratko i zagonetno ovim rijeima: "JA SAM KOJI JESAM", dodavi: "Ovako kai Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama...Bog vaih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev poslao me k vama." Reenica "Ja sam koji jesam" (ili "Ja jesam", ovisno o prijevodu) bila je sama bit znaenja imena Jahvina koje se navodi u Starom zavjetu. Ime Jahve poslije je, u Bibliji kralja Jakova (Authorized King James Version of the Bible), iskrivljeno u "Jehova". Meutim, ovo ime nije bilo ime, nego formula koja se temeljila na hebrejskom glagolu "biti", a izraavala se s pomou etiri suglasnika koji se, transliterirani na latinicu, piu kao "JHWH". Teolozima poznata kao tetragramaton, ova

formula nije otkrivala nita vie od same injenice postojanja Boga, te njegov identitet jednako uinkovito skriva od dananjih znanstvenika kao nekada od Mojsija. Doista, tajna ovih slova toliko je duboka da ni danas nitko ne zna kako se ona tono izgovaraju. Openito je prihvaeno da se, umetanjem samoglasnika 'a' i 'e', tetragramaton ita "Jahve". Meutim, iz biblijske je perspektive znaajno da je boanstvo znalo prorokovo ime; Mojsije je uspio saznati samo ritualnu inkantaciju "Ja sam koji jesam". Prorok je, stoga, bio obvezan odazvati se Bogu i pokoriti se njegovim zapovijedima, te su shodno tome Mojsijeve magijske moi proizlazile iskljuivo od Boga. Razumljivo je da su upravo u ovakvom svjetlu kasniji redaktori Svetoga pisma eljeli prikazati odnos izmeu svemoguega Boga i grjenog ovjeka. Meutim, ono to nisu mogli uiniti jest izbrisati dokaz da je ovjek doista bio arobnjak. Takoer nisu mogli prikriti mnoge uvjerljive dokaze njegove magije - bolesti i poasti kojima je pokosio Egipane, kako bi prisilio faraona da oslobodi djecu Izraela iz suanjstva. U magijskom djelovanju Mojsiju je pomagao njegov stariji polubrat Aron, koji je esto obnaao dunost njegova posrednika i glasnogovornika. I Mojsije i Aron nosili su (arobnjake) tapove, koje su rabili pri izvoenju uda. Mojsijev se tap ponekad naziva "Bojim t a p o m " , a prvi se put pojavio kada se Mojsije poalio Jahvi da ni faraon ni djeca Izraela nee povjerovati u njegovo nebesko poslanstvo, ako im ne podastre neki dokaz. "to ti je to u ruci?"zapita ga Jahve. "tap", odgovori Mojsije. Bog mu je tada naredio neka ga baci na zemlju, "tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio": On ga baci na zemlju, i tap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmae. Onda Jahve ree Mojsiju: "Prui ruku i uhvati je za rep." I on see rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade tap u njegovoj ruci. Naglasak koji biblijski tekst stavlja na Boju nadmo i ovdje je oit. Isto tako, oite su i slinosti s egipatskom okultnom praksom. Pretvaranje beivotnoga tapa u zmiju, a zatim ponovno u tap, bio je

postupak uobiajen za mage te zemlje. Mo gospodarenja tim opakim stvorenjima pripisivala se egipatskim sveenicima jo od najranijih vremena. Konano, svi egipatski magi, ukljuujui i maga Abaanera i kralja-arobnjaka Nektaneboa, posjedovali su krasne tapove izraene od ebanovine. Promatramo li prilike na takav nain, nee nas zauditi injenica da su rezultati prvih nadmetanja izmeu Mojsija i Arona s jedne strane i sveenika na faraonovu dvoru s druge, bili prilino izjednaeni. Kako bi zadivio egipatskoga silnika, Aron je bacio svoj tap koji se, naravno, pretvorio u zmiju im je dotaknuo zemlju. Faraon, ije je srce ostalo tvrdo, pozvao je svoje mudrace i vraeve. "I zaista, egipatski vraari svojim vraanjem uine isto: svaki baci svoj tap, koji se pretvori u zmiju." Meutim, Aronov tap, ispunjen Jahvinom moi, progutao je tapove egipatskih arobnjaka. Prilikom sljedeeg susreta Mojsije i Aron pretvorili su vode Nila u krv. I ovo je velianstveno udo ostavilo faraona hladnokrvnim, jer "egipatski vraari svojim vraanjem uinie isto." I kad su itavu zemlju prekrile abe, faraonovi arobnjaci uspjeli su postii isto. Meutim, poast komaraca bila je za njih previe: "Vraari pokuae da svojim vraanjem stvore komarce, ali nisu mogli. Ljudi i ivotinje postanu plijenom komaraca. Tada vraari reknu faraonu: 'To je prst Boji!'" Tvrdokorni je kralj i dalje odbijao pustiti Hebreje da odu. Zbog toga je kanjen poau o b a d a , nakon koje se zbio pomor stoke. Mojsije je zatim izazvao otekline i ireve (bacanjem pepela prema n e b u ) , tuu i poast skakavaca, nakon kojih je slijedilo tri dana "tmine koja se mogla opipati" Konano, hebrejski je prorok najavio smrt svih egipatskih prvoroenaca: "od prvoroenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvoroenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen...i sve prvine od stoke." Egipani su, stoji dalje, "nagonili narod da bre ide iz zemlje, 'jer', govorili su, 'izgibosmo svi'. Tako je zapoeo Izlazak, a s njime i dugo razdoblje boravka u podnoju Sinajske gore tijekom kojega je bio izgraen Koveg Saveza. Meutim, da bi stigli do Sinaja, Izraelci su trebali prijei Crveno more. Ovdje smo svjedocima jo jedne dramatine manifestacije Mojsijevih magijskih vjetina:

Mojsije je drao ruku ispruenu nad morem, dok je Jahve svu no na stranu valjao vode jakim istonim vjetrom i more posuio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci sioe u more na osueno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipatske snage, "svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u p o t j e r u . " 0 Zatim: Mojsije prui ruku nad more, i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipani bjeei jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. Tako voda, slijevajui se natrag, potope kola, konjanike, i svu vojsku faraonovu koja bijae pola u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. A Izraelci ili suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. Biblija ponovno istie Boju nadmo: iako je Mojsije ispruio ruke nad morem, Bog je bio taj koji je uinio da se vode "razmaknu" i "sliju natrag". Nisam bio spreman prihvatiti biblijsko tumaenje, jer se sposobnost zapovijedanja vodama mora i jezera redovito pripisivala i egipatskim sveenicima i magima. Primjerice, jedan drevni dokument (Papirus iz Westcara) koji sam imao prilike prouiti, pripovijedao je o dogaaju koji se zbio nekih 1500 godina prije Mojsija, u doba etvrte dinastije, a odnosio se na stanovitog Tchatcha-em-ankha, Kher Heba ili velikog sveenika na dvoru faraona Seneferua. Naime, faraon je jednoga dana plovio jezerom u ugodnom drutvu "dvadeset mladih djevica, prekrasnih lica, kose i draesnih oblina". Jednoj od tih dama pao je u jezero ukras koji je osobito voljela pa se silno rastuila. Faraon je smjesta pozvao Tchatcha-em-ankha koji je izgovorio mone rijei (hekau), prilikom ega se dio vode premjestio na drugi. Ugledao je ukras kako lei na dnu, podigao ga i pruio djevici. Jezero je bilo dvanaest lakata duboko, no, kada je Tchatcha-em-ankh premjestio jedan dio vode na drugi, taj je dio bio dubok dvadeset etiri lakta. arobnjak je opet izgovorio mone rijei, nakon ega se voda slila natrag na svoje mjesto, pa se jezeru vratila prvobitna dubina.

Iako je ova pria opisivala mnogo trivijalniji dogaaj, neki su njeni elementi bili zapanjujue slini pripovijesti o prijelasku Izraelaca preko Crvenoga mora. Mojsijeva velianstvena izvedba jasno je upuivala na drevnu i karakteristino egipatsku okultnu tradiciju. Sir E. A. Wallis Budge, s kojim sam se prvi put upoznao preko njegova prijevoda Kebra Nagasta, a koji je bio i kustos egipatskih i asirskih starina pri British Museumu, o tome je rekao: Mojsije je bio upuen u magijske rituale, te je poznavao njima svojstvene inkantacije, evokacije i najrazliitije magijske formule... [tovie] uda koja je izvodio...upuuju na to da nije bio samo sveenik, nego i arobnjak najviega reda, a moda ak i Kher Heb.

Tajna znanost? Kao Kher Heb (Veliki Sveenik) u Egipatskom hramu, Mojsije bi nedvojbeno imao pristup golemom korpusu ezoterine mudrosti i magijsko-religijske "znanosti" koji su sveenici skrivali od oiju neukih. Znao sam da suvremeni egiptolozi prihvaaju mogunost da je takav korpus znanja doista postojao. Takoer sam znao da je njihova predodba o tome to je to znanje moglo sadravati bila prilino maglovita. Nekoliko krtih podataka pruaju nam natpisi u grobnicama, no gotovo nita nije sauvano u pisanom obliku. Velik se dio toga znanja vjerojatno prenosio usmeno, iniciranima, dok je ostatak uniten, namjerno ili kao posljedica sluaja. Tko bi uope mogao zamisliti kakva je blaga skrivala velika Aleksandrijska knjinica koja je, navodno, prije negoli je unitena u poaru, sadravala vie od 200 000 svitaka. Postoji, meutim, podatak u iju vjerodostojnost ne treba sumnjati. Naime, Herodot je u 5. st. pr. Kr. napisao sljedee: "Egipat ima vie uda od bilo koje druge zemlje na svijetu i zapise iji sadraj nije mogue opisati." Meu ostalim, ovaj grki povjesniar i svjetski putnik, ije se knjige i danas itaju, pripisao je Egipanima "izum godine i njezine podjele na dvanaest dijelova". Herodot je za sebe tvrdio da je dobio uvid u neke od tajni egipatskog sveenstva, dodavi, meutim, da mu nije bilo doputeno razotkriti svoja saznanja.

Herodot nije bio ni prvi ni posljednji ovjek koji je tvrdio da Egipat skriva tajne ije znaenje nije samo religijsko. Doista, navodi se da je ova drevna kultura svoju veliinu imala zahvaliti nekom naprednom, ali danas izgubljenom, znanju. Takvo je miljenje prevladavalo jo od najranijih vremena. Tajne Egipta bile su jednako privlane romantinim matarima kao i trezvenim znanstvenicima, te su postale predmetom brojnih kontroverzija, sporova, divljih pekulacija i ozbiljnih istraivanja. Zagonetka Egipta bila je izravno povezana i s mojom potragom, jer je iznjedrila jednu zanimljivu mogunost. Naime, nisu li Mojsiju, kao arobnjaku upuenom u "svetu znanost", mogli stajati na raspolaganju znanje i tehnologija o kojima dananji arheolozi ne znaju nita i koje je primijenio pri izgradnji Kovega Saveza? Takva mi se hipoteza uinila vrijednom detaljnijeg istraivanja. Meutim, ubrzo sam otkrio kako ono to je poznato o tehnolokim dostignuima drevnih Egipana povlai jednako mnogo pitanja koliko i odgovora. Primjerice, Egipani su oito bili vjeti u obradi metala. Njihov zlatni nakit bio je veoma profinjen, pokazujui visok stupanj umjetnikog oblikovanja koji je rijetko koja kultura uspjela dostii. Takoer valja spomenuti da su otrice njihova bakrenog orua bile iznimno vrste, zapravo toliko vrste da su mogle prerezati i najtvri vapnenac. Nijedan moderni kova ne bi mogao postii takve rezultate s bakrom, te se ini da "izgubljena vjetina" nije toliko u samoj izradi orua koliko u nainu na koji su ga rabili egipatski klesari. Prouivi mnoge hijeroglifske zapise i papiruse koji su mi bili dostupni, uvjerio sam se kako su Egipani, sudei prema dananjim kriterijima, u najmanju ruku bili dobri matematiari. Poznavali su razlomke i razvili poseban oblik infinitezimalnog rauna, koji im je omoguio da izraunavaju volumene sloenih predmeta. Vrlo je vjerojatno da su Egipani, ak dvije tisue godina prije Grka, rabili transcendentni broj za izraunavanje opsega kruga iz njegova promjera. Astronomija je bila jo jedno podruje na kojemu su Egipani postigli izvanredna dostignua. Prema Liviju Stecchiniju, amerikom povjesniaru znanosti, astronomske tehnike koje su rabili jo 2200. god. pr. Kr., omoguile su egipatskim sveenicima da izraunaju stupnjeve zemljopisne duine i irine, i to do nekoliko stotina metara, to je

postignue koje su ostale civilizacije morale priekati jo etiri tisue godina. Egipani su bili i vjeti lijenici. Njihovi su kirurzi poznavali i izvodili mnoge sloene operacije. Posjedovali su temeljno znanje o ljudskom ivanom sustavu i lijekove od kojih se neki rabe i danas. Naiao sam na brojne druge dokaze koji potvruju relativno napredan stupanj egipatske civilizacije, u doba kada su se europski narodi jo uvijek koprcali u barbarstvu. Meutim, nisam mogao pronai nikakav podatak koji bi upuivao na postojanje znanosti ili tehnikog dostignua, dovoljno razvijenog da bi objasnio podrijetlo monih energija Kovega Saveza. Unato tome, uvjerenje da su Egipani bili uvari neke "velike i tajne mudrosti" bilo je sveprisutno i gotovo potpuno imuno na protuargumente. Vrlo sam dobro znao da su takva vrsta uvjerenja esto potjecala iz podsvjesne elje da se uvelia prolost ljudskoga roda, ne toliko iz racionalnog sagledavanja povijesnih injenica. Ovo je, u svakom sluaju, bilo prevladavajue miljenje meu arheolozima, od kojih je veina teoriju o "velikoj i tajnoj mudrosti" smatrala tek proizvodom bujne mate, tvrdei kako u Egiptu, tijekom stogodinjih mukotrpnih iskopavanja, nije otkriveno nita posebno. to se mene tie, ja sam sumnjiav i pragmatian ovjek. Pa ipak, moram priznati kako su me materijalni dokazi koje sam mogao vidjeti svuda oko sebe tijekom istraivanja koja sam poduzeo u toj prekrasnoj i drevnoj zemlji, uvjerili da akademici ne posjeduju sve odgovore, da mnogo toga jo treba objasniti, te da su brojni aspekti egipatske kulture nedovoljno istraeni jednostavno zato to nadilaze konvencionalnu arheologiju, a vjerojatno i sve druge prihvaene oblike znanstvenog istraivanja. Tri egipatska lokaliteta za me su bila velianstvena: hramski kompleks u Karnaku, Zoserova piramida u Sakari i Velika piramida u Gizi, u predgrau Kaira. inilo mi se da je poseban spoj sirove snage, ljupkosti, impozantne veliine, misterija i besmrtnosti tih graevina bio proizvod duboka razumijevanja sklada i proporcije, razumijevanja koje se bez pretjerivanja moe nazvati znanou. Ta je znanost, prema svim standardima, bila iznimna. Njezinu sposobnost da izazove religiozni zanos i strahopotovanje dostigle su samo velianstvene gotike katedrale u Europi.

Je li to bila sluajnost? Je li taj u biti isti uinak, koji egipatski spomenici i gotike katedrale imaju na promatraa, tek sluajna posljedica ili rezultat neke dublje veze? Ve sam odavno poeo pekulirati o postojanju veze, te da su templarski vitezovi, tijekom svojih istraivanja u vrijeme kriarskih ratova, otkrili kariku koja nedostaje u lancu predaje tajnog graditeljskog znanja. Kada sam u Karnaku prolazio pokraj divovskih stela, obilazei Veliku dvoranu i etajui umom divovskih stupova, prisjetio sam se kako je templarski pokrovitelj, sv. Bernard iz Clairvauxa, definirao Boga kao "duinu, irinu,visinu i dubinu". Jednako tako nisam mogao zaboraviti da su i sami templari bili uveni graditelji i arhitekti, kao ni injenicu da je cistercitski red, kojemu je pripadao sv. Bernard, takoer ostvario zapaena dostignua na tom podruju ljudske djelatnosti. Pa ipak, drevni su Egipani bili oni koji su, davno prije templara, ovladali graditeljskim vjetinama za koje jo nema premca. tovie, govoriti o spomenicima koje su ostavili za sobom nadilazi svaku sposobnost izraavanja. Primjerice, dva visoka obeliska koji dominiraju hramskim kompleksom u Karnaku, meni su upravo oduzela dah. Jedan je obelisk podigao faraon Tutmozis I. (1504.-1492. god.- pr. Kr.), a drugi kraljica Hatepsut (1473.-1458. god. pr. Kr.). Oba monolita isklesana su iz ruiastoga granita-prvi je visok 21,35 metara i teak 143 tone, dok je drugi visok 31,57 metara, i teak ak 320 tona. Nekoliko stotina metara junije, nasuprot svetom jezeru, u kojemu su hramski sveenici obavljali sloene ceremonije proienja, pronaao sam i trei obelisk, sruen i slomljen, iako mu je zailjeni vrh u obliku piramide jo uvijek bio neoteen. Jednom sam se prilikom, slijedei upute iz knjiice koju sam nosio sa sobom, pribliio ovom palom divu i prislonio uho na jednu stranicu piramidalnog vrha. Snano sam dlanom udario po granitu nakon ega je itav monolit zabrujao dubokim tonom, poput kakvog neobinog i udesnog glazbala. Ova se pojava jednostavno nije mogla pripisati sluajnosti. Naprotiv, bila je potrebna velika vjetina kako bi se proizveo takav monolit (dok se jednako velianstven vizualni doivljaj mogao postii pukim slaganjem jednog kamenog bloka na drugi), koji je imao smisla samo ako su drevni Egipani eljeli jedinstven komad kamena oplemeniti nekim posebnim svojstvom.

U svakom sluaju, prilikom podizanja tih elegantnih i savreno oblikovanih stela, graditelji su morali imati na umu neto vie od pukog estetskog doivljaja. Osim toga, kamen se vadio iz kamenoloma udaljenih 200 kilometara juno od mjesta na kojemu su podignuti, te se prevozio rijekom. Nil je u pravom smislu rijei bio autocesta. Stoga je bilo razumno pretpostaviti da prijevoz obeliska, nizvodno do gradilita, nije predstavljao prevelik problem. Meutim, ono to nikako nisam mogao shvatiti bila je metoda koju su drevni Egipani rabili pri utovaru tih masivnih kamenih igala i njihovu istovaru na odreditu. Jedanje monolit bio ostavljen in situ u kamenolomu, tek djelomice odvojen od matine stijene, jer je puknuo prije negoli je u cijelosti iskopan. Da se ova nezgoda nije dogodila, bio bi to kameni div, visok 41,87 metara i gotovo 5 metara debeo u svojoj bazi. Oito je namjera graditelja bila da ovaj udovini spomenik, teak nevjerojatnih 1.168 tona, premjeste i podignu na nekom drugom mjestu. Pa ipak, bilo mi je teko dokuiti na koji su to nain mogli uiniti ljudi koji (tvrde arheolozi) nisu poznavali ni jednostavnu dizalicu. Doista, znao sam da bi pomicanje tako velikog kamenog bloka za nekoliko stotina metara - a kamoli nekoliko stotina kilometara! - nadilazio domiljatost ekipe suvremenih graevinskih inenjera, opremljenih najmodernijom i najmonijom tehnologijom. Sama metoda podizanja obeliska i njihova postavljanja na postolja s takvom savrenom preciznou zasebno je pitanje. U jednom hramu nalazi se reljef koji prikazuje faraona kako podie obelisk pomou jednog ueta. Naravno, bilo je uobiajeno vladaru pripisivati junake pothvate, stoga se reljef mogao promatrati kao simbolian prikaz stvarnoga procesa u kojemu je bilo angairano na stotine radnika. Pa ipak, nisam se mogao osloboditi dojma kako se iza svega toga krilo mnogo vie. Prema Johnu Anthonyju Westu, uglednom egiptologu, faraoni i sveenici bili su obavijeteni o naelu Ma 'at, koje se esto prevodi kao "ekvilibrij" ili "ravnotea". Mogue je, kae West, da se to naelo primjenjivalo u praksi, te da su "Egipani poznavali i rabili tehnike mehanike ravnotee koje nama nisu poznate". Takve su im tehnike mogle omoguiti da "s lakoom i preciznou barataju divovskim monolitima. Ono to bismo mi nazvali magijom, za njih je bila metoda."

Ako su se obelisci ponekad inili proizvodima nadljudske vjetine, piramide su bile mnogo vie od toga. Jean Francois Champollion, utemeljitelj suvremene egiptologije, jednom je prilikom izjavio: "Stari su Egipani razmiljali poput divova. Mi Europljani tek smo Liliputanci." Kada sam prvi put uao u Veliku piramidu u Gizi, doista sam se osjeao poput malog i uplaenog Liliputanca, ne samo zbog veliine te kamene planine, nego i zbog gotovo opipljiva osjeaja drevnosti. Za mojih ranijih posjeta Egiptu imao sam priliku vidjeti graevinu samo izvana, budui da nisam imao ni najmanju elju pridruiti se rijekama turista koje su se slijevale unutra. Meutim, rano ujutro 27. travnja 1990. uspio sam, uz odreenu svotu, u piramidu ui potpuno sam. Uz prigueno svjetlo arulja, gotovo puzei, kako ne bih glavom udario u nizak kameni strop, penjao sam se 40 metara dugim prolazom, a zatim nastavio dalje, jo 50 metara, kroz neto prostraniju Veliku galeriju, dok nisam stigao do takozvane Kraljeve dvorane, dugake 10, a iroke i visoke 5 metara. Strop te prostorije, koja je smjetena u samom srcu piramide, sastojao se od devet granitnih monolitnih blokova, od kojih je svaki bio teak otprilike 50 tona. Ne sjeam se koliko sam dugo ostao u toj prostoriji. Zrak je bio vlaan i topao, poput izdaha neke divovske zvijeri. Tiina koja me okruila bila je potpuna, sveproimajua i jezovita. Iz razloga koji ne mogu objasniti, u jednom sam se trenutku pomaknuo na sredinu prostorije i oglasio se dubokim tonom nalik pjesmi paloga obeliska u Karnaku. Kao da su zidovi i strop privukli taj zvuk, dodajui mu snagu, a zatim ga ponovno vratili k meni, tako da sam osjetio kako mi povratne vibracije proimaju cijelo tijelo, od stopala do glave. Osjeao sam se naelektriziranim i nabijenim energijom, uzbuenim, a opet posve smiren, kao da sam stajao na pragu velianstvenog i neizbjenog otkria. Bio sam toliko oduevljen Velikom piramidom da sam jo nekoliko tjedana nakon svoga posjeta u travnju 1990. proveo istraujui njezinu povijest. Tako sam saznao da je piramida bila sagraena oko 2550. god. pr. Kr., za vladavine Kufua (ili Keopsa), drugog faraona iz etvrte dinastije. Meu arheolozima prevladava miljenje kako je to zdanje imalo sluiti iskljuivo kao grobnica. Meutim, takav mi se zakljuak inio potpuno neutemeljenim: u piramidi nikada nije pronaena nikakva

mumija, tek jedan prilino skroman sarkofag u Kraljevoj dvorani (sarkofag koji je bio nepokriven i potpuno prazan, kada ga je prvi put u devetom stoljeu otkrio kalif Al-Mamun, arapski vladar Egipta, nakon to je provalio u piramidu sa skupinom k o p a a ) . Istraujui dalje, postalo mi je jasno kako se o stvarnoj funkciji Velike piramide mnogo raspravljalo. S jedne strane, najortodoksniji i najpragmatiniji znanstvenici tvrdili su kako je piramida bila tek mauzolej. S druge strane stajali su piramidolozi, apokaliptino pleme koje je u gotovo svakom milimetru tog velianstvenog zdanja vidjelo sva mogua proroanstva i znamenja. Ludosti potonje skupine moda je najbolje opisao jedan ameriki pisac, istaknuvi da "primijenimo li odgovarajuu mjernu jedinicu, broj ulinih svjetiljki Bond Streeta jednak je udaljenosti do Timbuktua, ili specifinoj gustoi blata, ili teini odrasle zlatne ribice." S time sam se odmah mogao sloiti. Pa ipak, odreena obiljeja na koja su piramidolozi neprestano skretali pozornost, nisu se potpuno mogla pripisati sluaju. Primjerice, injenica jest da linije koje po duini i irini presijecaju Veliku piramidu (30 stupnjeva sjeverno i 31 stupanj istono) pokrivaju vie kopna od bilo kojih drugih, to ovu graevinu postavlja u samo sredite naseljenog svijeta. Jednako tako, injenica jest da e, ako kvadrant koji je okrenut prema sjeveru ucrtamo na zemljovid, tako da njegov vrh prislonimo uz piramidu, on precizno obuhvatiti itavu deltu Nila. Konano, injenica jest da su sve piramide u Gizi smjetene na kardinalnim tokama - sjeveru, jugu, istoku i zapadu. Smatrao sam daje vrlo teko objasniti kako je ovakav nain projektiranja bio mogu stoljeima prije navodnog datuma izuma kompasa. Meutim, ono to je mene zapanjilo bila je, zapravo, sama veliina Keopsove piramide. Pokrivajui povrinu od 250 etvornih metara, za njezinu je izgradnju bilo potrebno ak 2 milijuna 300 tisua vapnenakih blokova, od kojih je svaki bio teak oko 2.5 tone. Herodot, iji je izvor bio jedan egipatski sveenik, tvrdio je daje izgradnja piramide trajala dvadeset godina, te da ju je gradilo 100 tisua radnika (koji su radili samo tijekom tromjesenog prekida na radovima na zemlji). Nadalje, pie Herodot, tehnike koje su se rabile u izgradnji ukljuivale su "kratke drvene poluge", kojima su se podizali masivni blokovi. Do danas nijedan istraiva nije uspio otkriti kakve su bile te "poluge" i na

koji su se nain rabile. Meutim, uzevi u obzir vrijeme potrebno za raiavanje gradilita, kopanje kamena, prijevoz, podizanje blokova i samu izgradnju, tvrdi inenjer P. Garde-Hanson iz Danskog instituta za graditeljstvo, svakoga je dana trebalo biti postavljeno etiri tisue kamenih blokova, odnosno 6.67 blokova u minuti, ako je posao doista trebao biti obavljen za dvadeset godina. "Openito govorei," zakljuuje on, "vjerujem da bi za taj pothvat trebalo ujediniti genije Kira, Aleksandra Velikog i Julija Cezara, te zapovjednike sposobnosti Napoleona i Wellingtona, kako bi se organizirale vojske ljudi koje su, navodno, bile ukljuene u izvoenje radova." Ekipa japanskih inenjera nedavno je pokuala izgraditi 10 metara visoku repliku Velike piramide (koja je visoka 146 metara). Ekipa je zapoela s radom, ograniivi se iskljuivo na tehnike koje su se, sudei prema arheolokim dokazima, primjenjivale u vrijeme etvrte dinastije. Meutim, pokazalo se kako izgradnja replike nije mogua unutar zadanih granica, stoga su na gradilite dopremljeni najsuvremeniji strojevi. Ni ti pokuaji nisu uspjeli, te je itav projekt ubrzo naputen. Ukratko, Velika piramida sa svojim bezbrojnim zagonetkama i tajnama, jasno nam daje na znanje kako su drevni Egipani bili mnogo vie od "tehniki naprednih barbara" (kakvima se esto opisuju), te da su posjedovali neko specifino znanje. Ako je tome doista bilo tako, tada bi se moi Kovega Saveza mogle objasniti kao proizvod egipatske znanosti ij je ugledan predstavnik bio i sam Mojsije.

XIII.

poglavlje

Mrana blaga

Moje me istraivanje uvjerilo u mogunost da su drevni Egipani posjedovali napredno ali tajno znanje, koje je Mojsije mogao primijeniti pri izgradnji Kovega Saveza. Ali, odakle je to znanje moglo potjecati? Sam drevni Egipat pruao je vrlo jednostavan - iako natprirodan - odgovor na to pitanje. Svaki vaan zapis koji sam prouio nedvosmisleno je tvrdio da je to znanje ljudima prenio bog mjeseca, Thoth, gospodar i djelitelj vremena, nebeski pisar i upravitelj pojedinanih sudbina, izumitelj pisma i svekolike mudrosti, te pokrovitelj magije. esto prikazivan kao ibis, ili ovjek s glavom ibisa, te rjee kao babun, Thoth je diljem Egipta bio oboavan kao pravo lunarno boanstvo, koje je ponekad bilo izjednaavano sa samim Mjesecom, a ponekad tovano kao uvar Mjeseca, koji je imao zadatak upravljati njegovim putovanjima nonim nebom, njegovim smanjivanjem i poveavanjem, nestajanjem i ponovnim pojavljivanjem. Upravo u tom svojstvu - kao boanska regulativna snaga odgovorna za sve nebeske proraune - Thoth je mjerio vrijeme, dijelei ga na mjesece (od kojih je prvom dodijelio vlastito ime). Meutim, vjerovalo se da njegove moi seu mnogo dalje. Prema rairenom i utjecajnom uenju sveenike gilde, utemeljene u svetom gradu Hermopolisu u Gornjem Egiptu, Thoth je bio univerzalni demijurg koji je stvorio svijet zvukom svoga glasa, izgovorivsi samo jednu monu rije. Osim to su vjerovali da je Thoth boanstvo koje razumije tajne "svega to je skriveno pod nebeskim svodom", Egipani su vjerovali i

da je imao sposobnost podariti mudrost odabranim pojedincima. Govorilo se da je zapisao temeljna naela svog tajnog znanja na 36 535 svitaka, sakrivi ih zatim negdje u zemlju kako bi ih traili budui narataji, ali koje e pronai samo "dostojni" - koji e svoje otkrie upotrijebiti u korist ovjeanstva. Thoth, kojega su Grci poslije izjednaili s vlastitim bogom Hermesom, zauzimao je zapravo sredinje mjesto u golemoj grai egipatskih predaja, koje su sezale u najdalju i najdublju prolost. Nijedan znanstvenik nije mogao sa sigurnou ustvrditi koliko je star taj bog-Mjesec, ili ak pretpostaviti kada je zapoeo njegov kult. Thoth je postojao u praskozorju egipatske civilizacije. U dinastikom razdoblju duljem od 3 000 godina tovali su ga zbog odreenih izvanrednih kvaliteta, za koje se tvrdilo da posjeduje te zbog njegovih navodnih doprinosa dobrobiti ovjeanstva. Primjerice, smatralo se da je Thoth izumitelj crtanja, hijeroglifskog pisma te svih znanosti - osobito arhitekture, aritmetike, kartografije, geometrije, astronomije, medicine i kirurgije. Takoer je smatran najmonijim od svih arobnjaka, obdarenim svekolikim znanjem i mudrou. Slavili su ga kao autora velianstvene knjige o magiji, koju su sveenici u Hermopolisu drali izvorom svoga znanja o okultnom. tovie, njemu se pripisuje i autorstvo veine poglavlja Knjige mrtvih, kao i gotovo sva graa strogo uvane tajne literature. Ukratko, vjerovalo se da on posjeduje stvarni monopol nad ezoterikim uenjem zbog ega su ga i nazivali "tajanstvenim" i "nepoznatim". Drevni su Egipani bili uvjereni da su njihovi prvi vladari bili bogovi. Tako je i Thoth bio jedan od boanskih kraljeva - tvrdi se da je njegovo kraljevanje na zemlji - tijekom kojeg je ovjeanstvu prenio svoje najvee i najkorisnije izume - trajalo 3.226 godina. Egipani vjeruju da je prije njega vladalo drugo boanstvo - Oziris, koji je takoer bio vrsto povezan s Mjesecom (kao i s brojevima sedam, etrnaest i dvadeset osam, koji su se odnosili na vidljive Mjeseeve mijene). Iako su Oziris i Thoth u nekima od svojih manifestacija prikazivani potpuno razliito, uspio sam ustanoviti kako su u drugima prikazivani slinima ili srodnima (odreeni arhaini tekstovi opisuju ih kao brau). Mnogi papirusi i natpisi otili su jo dalje, opisujui ih ak kao isto bie ili im barem pripisuju jednako djelovanje.

Dva su se boga najee susretala u Dvorani Pravde kamo su dolazile due umrlih kako bi ih se odvagalo na Velikim vagama. Ovdje je Oziris - kao sudac i konani presuditelj - esto bio nadmoniji od dvojice bogova, dok je Thothova funkcija bila biljeiti presudu. Knjiga mrtvih, dodue, potpuno suprotno opisuje ovaj odnos, kao i prikaz Vaganja due, naen meu tebanskim pogrebnim papirusima iz razdoblja Novog kraljevstva. Potonji dokument prikazuje Ozirisa kako pasivno sjedi dok Thoth donosi presudu, koju zatim zapisuje te konano izrie. Drugim rijeima, ne samo da su Thoth i Oziris bili bogovi Mjeseca, bogovi mrtvih (a moda i braa), nego su takoer bili suci i zakonodavci. Kako je moje istraivanje napredovalo, shvatio sam koliko su znaenje te slinosti imale za moju potragu za Kovegom Saveza. Izmeu dva boanstva postojala je stalna veza, koja ih je konceptualno povezivala i s Mojsijem i njegovim djelovanjem: poput Mojsija i oni su prvenstveno bili prosvijeeni junaci koji su svojim sljedbenicima podarili dobra poput religije, prava, drutvenog poretka i blagostanja. Thoth je, kako e se uvijek pamtiti, izumio pismo i znanost te ih, uz mnoge druge darove prosvijeenosti, donio na svijet kako bi razvio egipatsko drutvo. Jednako se tako i za Ozirisa vjeruje da je imao presudnu ulogu u evoluciji i razvoju egipatskog drutva. Kada je zapoeo svoju vladavinu na zemlji kao boanski monarh, zemlja je bila zaputena i neobraena, dok su sami Egipani bili kanibali. Meutim, kada se Oziris uzdignuo na Nebesa, za sobom je ostavio napredan i mudar narod. On je, meu ostalim dostignuima, pouio svoj narod kako obraivati, uzgajati ito, jeam, vinovu lozu i kako tovati bogove. Dao im je i zakone, te su ljudi napustili svoje dotadanje barbarske obiaje. Naravno, takve su prie mogle biti puke izmiljotine. Pa ipak, nisam mogao ne zapitati se jesu li predaje prema kojima su Egipani postali tako velik narod zahvaljujui darovima Thotha i Ozirisa, bile ipak neto vie od pukih fantazija i legendi. Nije li mogue da je premudri, sveznajui bog Mjeseca bio zapravo mitska verzija istine - metafora za nekog stvarnog pojedinca ili skupinu pojedinaca, koji su, u dubokoj prolosti ovjeanstva, primitivnom narodu donijeli dobrobiti civilizacije i znanosti.

Prosvjetitelji O ovome bih pitanju prestao pekulirati, da nisam ubrzo saznao veliku tajnu - tajnu koja nikada nije potpuno objanjena. Kako izgleda, egipatska se civilizacija, umjesto da se razvijala sporo i muno, pojavila posve iznenada i potpuno oblikovana. Zaista, sudei po materijalnim dokazima, prijelazno razdoblje od primitivnog prema naprednom drutvu bilo je tako kratko da mu se ne pripisuje nikakva povijesna vanost. Tehnoloka umijea, za iji bi razvitak bilo potrebno na stotine, pa ak i na tisue godina, iznjedrila su se doslovce preko noi, i, ini se, bez ikakvih prethodnih faza. Primjerice, ostaci preddinastikog razdoblja, iz otprilike 3600. god. pr. Kr. ne pokazuju nikakvog traga pismu. Sasvim iznenada i neobjanjivo, pojavljuju se potpuno oblikovani hijeroglifi, onakvi kakve poznajemo iz ruevina drevnog Egipta. Ovo pismo nije bilo tek puki slikovni prikaz predmeta ili neke radnje. Taj je pisani jezik bio sloen i strukturalan, sastavljen od znakova, koji su predstavljali glasove, i od detaljnog sustava numerikih simbola. ak su i najraniji hijeroglifi ve bili stilizirani i konvencionalizirani, a napredan oblik pisma uao je u svakodnevnu uporabu poetkom Prve dinastije. Ono to me u tom pogledu najvie zapanjilo, bio je nedostatak bilo kakvoga dokaza o razvitku od jednostavnog prema sloenijim stilovima. To je vrijedilo i za matematiku, medicinu, astronomiju i arhitekturu, te za nevjerojatno bogat i sloen egipatski religijsko-mitoloki sustav (ak su i tako istanana djela kao to je Knjiga mrtvih postojala ve na samom poetku dinastikog razdoblja). Naalost, u ovoj knjizi nema dovoljno mjesta za navoenje svih ili barem dijela podataka koji se odnose na iznenadni procvat egipatske civilizacije. Meutim, kao saetak, posluit e mjerodavno stajalite profesora Waltera Emeryja, preminulog profesora egiptologije na Sveuilitu u Londonu: Oko 3.400. god. pr. Kr. u Egiptu je nastupila velika promjena, te je zemlja izvanrednom brzinom prela iz stupnja neolitske kulture sloenog plemenskog tipa u dobro organiziranu monarhiju...

U isto se vrijeme pojavljuje i pismo, velianstvena arhitektura te umjetnosti i obrti razvijeni do zauujueg stupnja, te svi dokazi upuuju na postojanje jedne raskone civilizacije. Sve je to postignuto u relativno kratkom vremenskom razdoblju, budui da nema gotovo nikakvih podataka o samom razvoju pisma i arhitekture. Jedno od objanjenja moglo je biti da je Egipat ovakav iznenadni i velianstveni kulturni procvat imao zahvaliti poticaju neke druge poznate civilizacije drevnog svijeta - najvjerojatnije Sumera, smjetene oko Donjeg Eufrata u Mezopotamiji. tovie, uspio sam ustanoviti kako su mnoge graevine i graditeljski stilovi, unato brojnim osnovnim razlikama, zaista upuivali na vezu tih dvaju podruja. Meutim, nijedna od tih slinosti nije bila toliko upadljiva da bih mogao zakljuiti kako je ta veza bila uzrona, u smislu da je jedno drutvo izravno utjecalo na drugo. Upravo suprotno, kae profesor Emery: Ta veza koju uoavamo bila je neizravna, i vjerojatno rezultat utjecaja tree strane, koji se prostirao i na Eufrat i na Nil...Suvremeni znanstvenici uporno zanemaruju mogunost doseljavanja iz nekog hipotetinog i za sada nepoznatog podruja u ove dvije regije. (Meutim), postojanje tree strane, ija su kulturna dostignua prenesena, neovisno jedno od drugog, i na Egipat i na Mezopotamiju, najbolje bi objasnilo zajednike karakteristike i osnovne razlike tih dvaju civilizacija. Ova je teorija, smatrao sam, poneto pojanjavala zagonetnu injenicu da su Egipani i Sumerani tovali gotovo identina lunarna boanstva, koja su bila jedna od najstarijih u njihovu panteonu. Upravo kao i Thoth, sumeranski je bog Mjeseca Sin imao zadau mjeriti vrijeme. ("Na poetku mjeseca, kada e zasjati nad zemljom, pokazat e dva roga, koja e obiljeiti est dana. Sedmoga dana podijeli krunu napola. etrnaestoga dana pokai svoje puno l i c e . " ) Poput Thotha, i Sin je smatran sveznajuim i najmudrijim. Na kraju svakog mjeseca drugi su bogovi iz sumeranskog panteona dolazili k njemu savjetovati se i on bi za njih donosio odluke. Nisam bio usamljen u stajalitu da je u vezama izmeu Sina i Thotha bilo mnogo vie od puke sluajnosti. Kako tvrdi ugledni egiptolog sir E.A. Wallis Budge:

Slinost dvaju...bogova prevelika je da bi bila tek sluajnom... Pogreno bi bilo tvrditi da su Egipani posuivali od Sumerana ili Sumerani od Egipana, ali moemo smatrati da su ueni ljudi obaju naroda preuzeli svoje teoloke sustave od nekog zajednikog ali neizmjerno drevnog izvora. Pitanje je, dakle, glasilo: Koji je bio taj "zajedniki ali neizmjerno drevni izvor", to "hipotetino i za sada nepoznato podruje", ta napredna "trea strana" koju su spominjali i Budge i Emery? Bio sam frustriran injenicom da nijedan znanstvenik nije bio spreman o tome dalje pekulirati. Emery je, dodue, dao barem neku naznaku o tome gdje se mogla nalaziti kolijevka egipatske civilizacije: "Beskrajna prostranstva Srednjeg istoka te obale Crvenog mora i istone Afrike", kako je prilino srameljivo primijetio, "arheolozi su ostavili neistraenima". Ako je Egipat doista odnekud primio darove kulture i znanosti, smatrao sam da bi u tom sluaju zapisi o velianstvenoj predaji ostali sauvani. Deifikacija dvojice velikih prosvjetitelja - Thotha i Ozirisabila je takav dokaz. Iako smjetene u teoloki kontekst, legende o ovim bogovima prije su mi se inile kao odjeci davno zaboravljenih dogaaja, koji su se zaista zbili. No, bio sam svjestan da sam tu hipotezu morao neim potkrijepiti, neim to bi jasno i nedvojbeno svjedoilo o slojevitim vezama s nekim naprednim drutvom i objanjavalo kako je to isto drutvo uspjelo nestati bez ikakva traga. Takav sam mogui dokaz ubrzo i pronaao u prii o izgubljenom kontinentu Atlantidi. Bila je to pria za koju se u posljednje vrijeme vezalo toliko neobinih teorija da je za svakog znanstvenika, koji ju je pokuao ozbiljno shvatiti (a kamoli temeljito istraiti) postala vrstom profesionalnog samoubojstva. Meutim, odbacivi sve besmislice New Agea, naiao sam na zanimljivu injenicu: najranije podatke o Atlantidi podastro je grki filozof Platon, jedan od utemeljitelja racionalne zapadne misli, koji je tvrdio da ono to je o njoj rekao "nije izmiljena pria nego stvarna povijest". Nadalje, Platon je, piui negdje poetkom 4. st. pr. Kx, dodao da ta pria izvorno potjee od egipatskog sveenika - sveenika, koji je govorio o periodinom unitavanju civilizacija poplavama i koji je o Grcima rekao sljedee:

Svi ste vi mladi u umu...ne posjedujete nikakvo drevno znanje. (Ali) nae su predaje najstarije...U naim hramovima uvamo zapise iz drevnih vremena, koji pripovijedaju o svakom velianstvenom dostignuu ili znaajnom dogaaju za koji smo uli, bilo da se zbio u vaem dijelu svijeta, ovdje ili bilo gdje drugdje; meutim, u vas i u drugih, pismo i ostale civilizacijske nunosti tek su se razvile, a ve e vas stii kazna i zbrisati vas potop, pri emu e poteeni ostati samo oni nepismeni i neprosvijeeni, te ete morati poeti iznova, poput djece, bez ikakva znanja o onome to se u prolosti zbivalo u naem ili vaem dijelu svijeta. Prije mnogo tisua godina, nastavio je sveenik: Postojao je otok nasuprot tjesnacu, koji vi nazivate Herkulovim stupovima, otok vei od Libije i Azije zajedno; u ona vremena, preko njega su putnici mogli prelaziti na druge otoke, a s njih na susjedni kontinent, kojega okruuje ono to se zaista moe nazvati oceanom. Na tom se otoku, zvanom Atlantida, uzdigla mona i velianstvena dinastija...Njezino je bogatstvo bilo vee od svih bogatstava prijanjih dinastija, a njezini su vladari raspolagali svime to im je moglo zatrebati. Uvozili su mnoga dobra, ali veinom dobara opskrbljivao ih je sam otok. Na njemu su se nalazili izvori vrstih minerala i metala, ukljuujui i metal, koji se tada vadio u golemim koliinama, a danas je poznat samo po imenuorichalc. U ono vrijeme bio je to, osim zlata, najdragocjeniji metal. Postojale su i beskrajne zalihe drvne grae, a na otoku su ivjele sve vrste ivotinja, domaih i divljih, meu kojima i mnotvo slonova. Jer, bilo je beskrajno mnogo pae za ove najvee i najprodrljivije od svih ivotinja, kao i za ostala stvorenja, koja su obitavala u movarama, barama i rijekama, planinama ili nizinama. Uza sve to, zemlja je tada bila bogatija aromatinim biljem negoli danas. Bilo je penice. Drvee je bilo bogato voem...Velianstvenim je obiljem bio obdaren taj sveti otok, koji je tada jo uvijek leao pod suncem. Taj raj, meutim, nije jo dugo "leao pod suncem" jer je njegove stanovnike ubrzo stigla kazna zbog njihovih zlodjela, gordosti i neumjerenosti. Nastupili su potresi i poplave nevjerojatne snage, i u samo

jednom danu i jednoj noi otok Atlantidu progutalo je more, te je tako zauvijek nestao. Ova mi pripovijest nije bila zanimljiva zbog podataka o samoj Atlantidi. Ni pretpostavka o poloaju otoka ("nasuprot Herkulovim stupovima") nije mi se inila posebno uvjerljivom. Smatrao sam, a moje je stajalite bilo potkrijepljeno geofizikim dokazima, da u Atlantskom oceanu nikada nije mogla postojati tako velika zemlja, te da oni koji je uporno nastoje pronai trae iglu u plastu sijena. Unato tome, smatrao sam da je Platonov izvjetaj morao imati nekog temelja u stvarnosti. Tu su mogunost, iako nevoljko, prihvaali i znanstvenici. Nesumnjivo je i sam Platon prii o Atlantidi mnogo toga dodao, no, njegov se izvjetaj odnosio na neto to se negdje na svijetu doista dogodilo u neko davno doba. Nadalje, Platon je vrlo jasno stavio na znanje da su sjeanje na ta zbivanja sauvali i u "sveenikim zapisima" pohranili egipatski sveenici. Smatrao sam da je, ako je u Mezopotamiji sauvano slino sjeanje, malo vjerojatno da se radi o pukoj sluajnosti. Mnogo vjerojatnije objanjenje bilo je to da je ista kataklizma - ma gdje se ona dogodila nadahnula predaje obaju podruja. Zbog toga sam ponovno prouio legende u kojima sam isprva uoio slinosti izmeu Thotha i sumeranskog boga Mjeseca - Sina. Nije me iznenadilo ono to sam saznao: Sumerani, kao i njihovi suvremenici Egipani, nisu tovali samo mudro lunarno boanstvo, nego su takoer sauvali zapis o potopu, koji je u drevna vremena unitio veliko, bogato i mono drutvo. Kako je moje istraivanje napredovalo, Atlantida je doista postupno poela izranjati kao ono "hipotetiko, za sada nepoznato podruje", odakle su potjecale velianstvene civilizacije Egipta i Sumera. Kako sam ve spomenuo, nisam vjerovao da je odnosno podruje moglo biti smjeteno u Atlantskom oceanu, pa ak ni negdje u njegovoj blizini. Zapravo, potpuno sam se slagao s tvrdnjom profesora Emeryja kako je vjerojatnije da je taj otok bio smjeten na toki jednako udaljenoj od delte Nila kao i od Donjeg Eufrata, moda u nekom nestalom arhipelagu slinom dananjim Maldivima (za koje znanstvenici vjeruju da e u razdoblju od pedeset godina biti potpuno poplavljeno zbog podizanja razine mora kao posljedice globalnog zagrijavanja), ili negdje na neistraenim obalama Afrikog roga, ili pak na poplavama sklonom

podruju indijskog potkontinenta, kao to je dananji Banglade. Postojanje ovakvih tropskih zona inilo se jo vjerojatnijim kada sam uzeo u obzir injenicu da je Platon u svojoj "Atlantidi" spominjao slonove stvorenja koja su ve tisuama godina ivjela samo u Africi, Indiji i jugoistonoj Aziji. to sam vie razmiljao o ovim mogunostima, to sam bivao uvjereniji kako one zasluuju podrobnije istraivanje. U svoju sam biljenicu, stoga zapisao sljedee: Pretpostavimo da je negdje na podruju Indijskog oceana poetkom ili sredinom etvrtog tisuljea pr. Kr. u velikom potopu uniteno tehnoloki napredno drutvo. Pretpostavimo da je to drutvo bilo pomorski orijentirano. Pretpostavimo da je bilo preivjelih. I pretpostavimo da su neki od njih brodovima otplovili u Egipat i Mezopotamiju, tamo se naselili i odluili prosvijetliti primitivno domorodako stanovnitvo. to je jo vanije, pretpostavimo da su u Egiptu sveenike predaje o svetoj znanosti - kojima je Mojsije od djetinjstva bio izloen - bile naini na koje su se umijea i dostignua doseljenika prenosila na sljedee narataje. Te su predaje u Egiptu od poetka bile povezane sa tovanjem boga Mjeseca Thotha (a u Mezopotamiji Sina). Moda su i sami doseljenici tovali Mjesec, ili samo svjesno i namjerno poticali deifikaciju dobro poznatog i vidljivog, ali istodobno tajanstvenog i jezovitog nebeskog tijela. Moda je, konano, njihov cilj bio oblikovati i usmjeriti priproste i barbarske umove ljudi te stvoriti postojan kult, kao spremite svekolikog znanja koje bi inae palo u zaborav. U takvim bi okolnostima bilo lako razumjeti zato su se orijentirali na vidljivog, fiziki prisutnog boga, umjesto na neko apstraktnije i profinjenije, ali manje vidljivo i manje prisutno boanstvo. U svakom sluaju, nakon to je u drevnom Egiptu jednom uspostavljen kult Thotha i nakon to su ondanji sveenici nauili i ustanovili znanstvene i tehnoloke "tajne zanata", koje su sa sobom donijeli doseljenici, logino je pretpostaviti da je nakon toga zapoeo onaj dobro poznati proces: novootkriveno i vrijedno znanje poelo se obavijati tajanstvenou i tititi od neposveenih mnotvom ritualnih sankcija. S narataja na narataj,

znanje se u tajnosti prenosilo samo posveenima. Naravno, onaj tko ga je posjedovao bio je apsolutni vladar fizikoga svijeta barem prema mjerilima primitivne egipatske kulture u vremenu prije dolaska doseljenika. Nadalje, manifestacije toga znanja neupueni bi smatrali udima (poput izvanrednih i velianstvenih graevina). Upravo zbog toga jednostavno je shvatiti zato je u narodu bilo toliko raireno vjerovanje da je bog Mjeseca "izumio" i znanost i magiju te zato su sveenike toga boga smatrali gospodarima arobnjakih vjetina. Izbavljeni iz vode Istraujui dalje, naiao sam na nekoliko dokaza koji su potvrivali gore navedene osnovne hipoteze, prvenstveno onu da se tajna predaja ouvala u kultu Thotha - predaja, koju su u drevnoj prolosti zapoeli napredni doseljenici koji su preivjeli potop. U tom je pogledu od najveeg znaenja bio jedan sveprisutni motiv, koji sam pronaao u gotovo svim svetim spisima, a koji je povezivao mudrost i ostale vrline junaka-prosvjetitelja, s pojedincima koji su bili "izbavljeni iz vode". Prvo to sam otkrio bilo je to da su Thothu, kojega su Egipani smatrali izvorom svekolikog znanja, pripisivali da je prouzroio potop kojim je ovjeanstvo kaznio za pokvarenost. U ovoj epizodi, koja se opisuje u poglavlju CLXXV Knjige mrtvih, on je nastupio zajedno s Ozirisom. Oba su boanstva, nakon to je ljudska rasa ponovno poela cvjetati, zavladala svijetom. Pomnije prouivi priu o Ozirisu, ustanovio sam kako je i on bio "izbavljen iz vode". Najpotpunije svjedoanstvo o izvornoj egipatskoj legendi dao je Plutarh, iznosei kako je Oziris, poboljavi uvjete ivota vlastitih mu podanika, nauivi ih svim korisnim vjetinama i dodijelivi im zakone, napustio Egipat kako bi putovao svijetom prenosei civilizacijska dobra i drugim narodima. Barbare s kojima se susretao nikada nije prisiljavao da prihvate njegove zakone, nego je s njima raspravljao, pozivajui ih da razumno postupe. Zabiljeeno je takoer da im je svoje uenje prenosio putem himni i pjesama, uz pratnju glazbala. Meutim, za vrijeme njegova izbivanja, sedamdeset dva lana njegova suda, predvoena ogorom mu Setom, urotila su se protiv njega.

Kada se vratio, urotnici su ga pozvali na gozbu na kojoj je, kao nagrada svakome gostu, koji bi u njega stao, trebao biti darovan velianstven koveg od drveta i zlata. No, Oziris nije znao da je koveg bio izraen tono prema njegovim tjelesnim proporcijama. Okupljeni gosti koji su pojedinano pokuavali ui u koveg, nisu u tome uspjeli. Meutim, bog Mjeseca, kada je na njega doao red, legao je u koveg, koji mu je savreno odgovarao. Prije negoli je uspio izai, urotnici su pojurili k njemu, privrstili poklopac kovega avlima, a pukotine zatvorili izlivenim metalom kako bi zaustavili protok zraka. Koveg su, zatim, bacili u Nil, kojim je neko vrijeme plutao sve dok se nije nasukao u movarama papirusa na istonoj delti. U tom se trenutku umijeala Ozirisova supruga Izida. Iskoristivi sve svoje magine moi - te pomou boga Mjeseca Thotha - krenula je u potragu za kovegom, koji je pronala i sakrila na skrovitu mjestu. Meutim, njezin zloban brat Set, lovei u movarama, otkrio je skrovite, otvorio koveg i u naletu bijesa rasjekao kraljevsko tijelo na etrnaest dijelova, te ih rasuo po itavoj zemlji. Izida, tako, jo jedanput odlazi "spasiti" svoga supruga. Ona gradi mali brod od papirusove trske, obloen paklinom i smolom, kojim plovi Nilom u potrazi za Ozirisovim ostacima. Kada ih pronalazi, ponovno se obraa Thothu za pomo, i on joj pomae stvoriti monu magiju kojom e odvojeni dijelovi tijela biti ponovno sastavljeni. Nakon toga Oziris prolazi kroz postupak uskrsnua i postaje bogom mrtvih i kraljem podzemnog svijeta - iz kojega se, kae legenda, s vremena na vrijeme vraao na zemlju u obliju smrtnika. Tri sam pojedinosti iz ove prie smatrao iznimno znaajnima: kao prvo, Oziris je, dok je vladao itavim svijetom, bio prosvjetitelj i zakonodavac; kao drugo, bio je smjeten u drveni koveg i baen u Nil; i tree, Izida je, plovei u barki od papirusa, obloenoj paklinom i smolom, spasila njegovo tijelo. Slinosti s elementima iz Mojsijeva ivota toliko su oite da se ne mogu zanemariti - i on je postao velikim prosvjetiteljem i zakonodavcem, i on je bio baen u vode Nila, i on je plovio u malenoj brodici od papirusa obloenoj paklinom i smolom, te je i njega spasila egipatska kraljevna. Zaista, kako je zapisao povjesniar Josip Flavije, samo ime "Mojsije" znai "izbavljen iz vode": "jer, Egipani vodu nazivaju mou, a one koji su spaeni eses; tako su mu dodijelili ime

sastavljeno od obje ove rijei." Filon, jo jedan uveni klasini pisac, podastire slinu etimologiju: "Budui da ga je izvadila iz vode, kraljevna mu je dala ime Mojsije, jer mou je egipatska rije za vodu." Zapitao sam se nije li moda - u Egiptu pa ak i u Mezopotamiji - bilo drugih primjera junaka-prosvjetitelja, koji su bili izbavljeni iz vode. Prouivi drevne anale i legende otkrio sam da je takvih bilo mnotvo. Primjerice, sina je Izide i Ozirisa, Horusa, ubio Titan i bacio u Nil. Izida ga je spasila i oivjela svojim vraanjem. Nakon toga ga je pouila "umijeima medicine i proricanja, koje je iskoristio za dobrobit ovjeanstva". Isto tako, u Mezopotamiji, Sargon Veliki - ija je vladavina krajem treeg tisuljea pr. Kr. donijela Sumeru i susjednim podrujima neizmjerno bogatstvo, rasko i stabilnost, izriito je tvrdio da je bio izbavljen iz vode: Moja je majka bila sveenica. Svoga oca nisam poznavao. Sveenica, moja majka, zaela me i rodila u tajnosti. Poloila me u koaru od trske i poklopac je zatvorila smolom. Spustila je koaru u plitku rijeku. Rijeka me nosila sve dok nisam stigao do Akkija, ovjeka koji se brinuo za rtve ljevanice. Akki me ugledao i izvadio iz rijeke. Zakljuio sam da se tema spaavanja iz vode esto pojavljivala u Starom zavjetu. Tako je za jedne oluje prorok Jona pao u more, te ga je ivog progutala golema riba i nakon tri dana "ispljunula na kopno" kako bi stanovnicima Ninive mogao propovijedati rije Boju i odvratiti ih od njihovih zlih navika. Jo je poznatija mnogo starija pria o Noi, koji je - s itavom svojom obitelji i "po dvoje od svakog ivog bia" - preivio velik potop u nevjerojatnom brodu, poznatom kao arka ("napravi korablju od smolasta drveta ...i obloi je iznutra i spolja paklinom"). Kad su se vode povukle, trojici Noinih sinova, emu, Hamu i Jafetu, Bog je zapovijedio neka se "plode i mnoe", nakon ega su otili napuiti svijet. Meutim, mnogo poznatiji i utjecajniji biblijski lik "izbavljen iz vode" bio je sam Isus Krist, jedini lik, osim Mojsija, kojeg Sveto pismo opisuje "silnim u rijeima i djelima" (fraza kojom se, kako sam ve znao, upuivalo na vjetinu izgovaranja monih magijskih formula).

Meutim, u Isusovu sluaju nije bila rije o stvarnom spaavanju, nego o simbolinom, koje je opisivao tajanstveni obred krtenja u vodama Jordana. To je krtenje, prema Isusovim rijeima, bilo iznimno vano za spasenje: "...tko se ne rodi od vode...taj ne moe ui u kraljevstvo nebesko." U ono vrijeme doe Isus iz Nazareta u Galileji, te ga Ivan krsti u Jordanu. I odmah, dok je izlazio iz vode, vidje gdje se otvaraju nebesa i Duha gdje poput goluba silazi na njega. Doe glas s neba: Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao. Iako sam znao da je veina krana ovaj odlomak iz Evanelja po Marku shvaala doslovno, morao sam se zapitati nisu li, moda, ove prekrasne rijei skrivale neki dublji smisao. Primjerice, mogue je da su se odnosile na inicijaciju Isusa u prosvjeeno znanje nekog tajnog kulta, iji su osnivai, tisuama godina prije, bili doslovno "izbavljeni iz vode". Nadalje, nisam smatrao sluajnim da je odmah nakon te inicijacije Isus poeo izvoditi uda, od koje bi veinu (poput izljeenja bolesnih, vraanja mrtvih u ivot, umnaanja kruha i ribe i upravljanja vremenskim prilikama) priznali veliki sveenici i arobnjaci drevnog Egipta, kao djela magije u ije su izvoenje i sami bili upueni. Prouivi sve podatke koje sam uspio prikupiti, u svoju sam biljenicu zapisao: Ideja o prosvjetitelju, utemeljitelju, velikom proroku, zakonodavcu ili Mesiji, koji je, na ovaj ili onaj nain bio "izbavljen iz vode", prisutna je u Svetom pismu, kao i u mitologijama Egipta i Srednjeg istoka, u tolikoj mjeri da nije mogue zanemariti kao sluajnu. Ne mislim pritom da su svi odnosni pojedinci doista bili preivjeli stanovnici nekog "hipotetinog i do sada nepoznatog podruja", lanovi navodno tehnoloki naprednog drutva - kolijevke egipatske i mezopotamske civilizacije. injenica jest da su samo Noa, Oziris, a moda i Horus pripadali pretpovijesnom razdoblju, dovoljno dalekom da bi mogli odgovarati takvom opisu. Meutim, Sargon, Mojsije, Jona i Isus (zajedno s mnogim drugim znaajnim likovima iz razliitih vremenskih razdoblja), bili su takoer izbavljeni iz vode, bilo u doslovnom ili simbolinom

smislu. ini mi se, stoga, da ta ideja o inicijaciji pojedinaca u tajnu mudrost svoje izvore ima u drevnim vremenima, u pokuajima preivjelih da sauvaju vitalna znanja i umijea koja bi inae bila potpuno izgubljena. Osim onoga to se dalo zakljuiti iz mitova i legendi, pronaao sam i neto opipljivije dokaze koji su mogli potkrijepiti moju teoriju o "izbavljenima iz vode". Znao sam da su taj dokaz, naime, barke konstruirane za plovidbu morem, koje se nalaze uz gotovo sve grobnice faraona i drugih uglednika, kao i u blizini gotovo svih piramida, arheolozi objanjavali prema starom pravilu: "Ako ne moe objasniti neki obiaj, pripii ga religiji". Postupno mi je postajalo jasno da praksa pokapanja barki nije bila motivirana tek eljom da se pokraj groba postavi "fizika reprezentacija simbolinoga plovila, koji e duu ili duh umrloga kralja odvesti do njegova konana odredita na nebesima." Vrlo znaajna za moje istraivanje bila je barka od cedrovine, otkrivena u jami, uz juni vrh Velike piramide u Gizi, koja se danas nalazi u muzeju na tom lokalitetu. Jo uvijek u savrenom stanju, 4.500 godina nakon izgradnje, ovo divovsko plovilo bilo je dugako 43 metra i teko 40 tona. Barka je (prema mjerodavnom miljenju Thora Heyerdahla) "posjedovala sva obiljeja plovila namijenjenog za plovidbu morem, s uzdignutim pramcem, viim negoli u vikinkih brodova, zbog ega se mogla oduprijeti i visokim valovima, a ne tek mrekanju Nila." Drugi strunjak izrazio je slino miljenje istiui kako pomna i domiljata konstrukcija ove neobine barke upuuje na "plovilo koje je bilo pogodnije za plovidbu morem od bilo kojeg broda iz Kolumbova doba." Doista, njime bi se bez tekoa mogao oploviti svijet! Budui da su drevni Egipani bili vjeti u izradi raznovrsnih modela, ija je svrha bila simbolina, nisam mogao prihvatiti da su se dali u tako mukotrpan pothvat, samo da bi proizveli, a zatim zakopali velianstveni brod, kao simbol duhovnog plovila koje e odnijeti kraljevu duu u nebesa. Sve se to jednako djelotvorno moglo postii i s mnogo manjom barkom. Osim toga, u nedavnim istraivanjima u Gizi otkriven je jo jedan golem brod, takoer zakopan uz juni vrh piramide. Poznato je da na istonoj strani postoje jo tri (prazne) jame. Kao to je jedan, inae ortodoksan, egiptolog smjelo primijetio: "Teko je shvatiti zato

je bilo potrebno toliko mnogo jama s brodovima." Prilino predvidljivo, on je pribjegao starom i provjerenom pravilu svih zbunjenih znanstvenika, izjavivi: "Jasno je da je njihova svrha bila religiozna i vezana za kraljev zagrobni ivot." Upravo me ovakvo zakljuivanje zbunjivalo, posebice zato to ne postoji nikakav dokaz koji bi upuivao na to da je neki faraon bio sahranjen u Velikoj piramidi. Nadalje, najranije egipatske pogrebne barke datiraju iz razdoblja neposredno prije utemeljenja Prve dinastije, kada je civilizacija u dolini Nila doivjela iznenadnu i neobjanjivu transformaciju. Stoga sam se teko mogao oduprijeti zakljuku da je neobina praksa pokapanja brodova bila na neki nain povezana s predajom o "izbavljenju iz vode", te da njezina simbolika nije bila potpuno religiozna. Brodovi opremljeni za plovidbu oceanom bili bi od presudnog znaenja za skupinu stranaca, koji su preivjeli potop i, bjeei s poprita kataklizme, stigli u Egipat. Moda su prvi doseljenici, ili oni koji su ih naslijedili, vjerovali da e im brodovi jednom ponovno zatrebati, ne da bi reinkarnirane due odnijeli u nebesa, nego da bi ivima omoguili bijeg od neke strane poasti.

Tajna bogatstva Sva su se najvea dostignua Egipta zbila vrlo rano u njegovoj povijesti. Vrhunac su doivjela u razdoblju izmeu Tree i Pete dinastije - otprilike izmeu 2900. i 2300. god. pr. Kr. Od tada nadalje, iako postupno i uz neka razdoblja ponovnog procvata, kultura je uglavnom bila u propadanju. Ovakav je scenarij - koji su prihvaali svi znanstvenici potpuno odgovarao teoriji da je tijekom etvrtog tisuljea pr. Kr. u dolinu Nila, iz nekog tehnoloki naprednijeg, ali jo nepoznatog podruja stigla civilizacija. Konano, jednostavno nije mogue smatrati da je kultura, u trenutku kada su se naselili doseljenici, bila u svom savrenom obliku. Do tada je ona nesumnjivo postigla neki napredak, ali istinski je procvat nastupio tek kada su starosjedioci primili nova znanja. Izgleda da se upravo to dogodilo u Egiptu. Prije razdoblja Prve dinastije (oko 3400. god. pr.Kr.) iznenada se pojavilo pismo, medicina, astronomija i sloena religija. Kako sam ve spomenuo, na tom pod-

ruju nije naeno nikakvih tragova postupnog razvoja tih podruja znanja. Istodobno se grade izuzetno profinjeni spomenici i grobnice, koji u sebi obuhvaaju napredne graditeljske zamisli - i njihova je pojava posve iznenadna. U razdoblju Prve i Druge dinastije (oko 3300. god. pr. Kr. nadalje) grade se arhitektonski jo sloeniji spomenici, koji u svojoj velianstvenosti i snazi ujedinjuju novosteene vjetine i znanje pristiglo u Egipat. Ta tenja prema jo ljepem i velianstvenijem dostigla je, smatraju mnogi suvremeni znanstvenici, svoj konani izraz u iznimnim kamenim zdanjima grobnog kompleksa kralja Zosera, prvog faraona Tree dinastije. Nad tim se kompleksom, koji sam posjetio nekoliko puta tijekom 1989. i 1990. godine, uzdie sedmerokatna piramida visoka 60 metara, smjetena juno od grada Kaira u Sakkari. itavo je podruje pravokutnoga oblika, gotovo 600 metara dugo i 300 metara iroko, a prvotno ga je okruivao masivan kameni zid, veim dijelom ouvan do danas. U sklopu tog kompleksa nalazi se i duga kolonada od etrdeset visokih stupova, prostrano dvorite, brojna svetita, hramovi i sporedne zgrade - sve to golemo, ali ujedno ljupkih i profinjenih oblika. Ustanovio sam da se po egipatskoj predaji zamisao i konstrukcija itavog Zoserova kompleksa pripisuje jedinstvenom kreativnom geniju - graditelju Imhotepu, kojemu se pripisuju jo i naslovi Mudri, arobnjak, Arhitekt, Veliki sveenik, Astronom i Lijenik. Zainteresirao sam se za tu legendarnu linost jer su sljedei narataji opetovano isticali njegove znanstvene i magijske sposobnosti; zaista, poput Ozirisa, zbog svojih je dostignua na tim podrujima poslije bio proglaen bogom. Zbog jedinstvenih graevinskih pothvata, kao to je gradnja Zoserove piramide, Imhotep mi se doimao oitim kandidatom za lanstvo u kultu Thotha: spomenici u Sakkari jasno potvruju kako je najprije usvojio, a zatim savreno proveo u praksu tehnoloka umijea svojstvena tom kultu. Bio sam uzbuen otkrivi da se Imhotep u drevnim zapisima esto opisivao kao "Thothova slika i prilika" te kao "Thothov nasljednik", koji je stupio na njegovo mjesto nakon to se boanstvo uzdiglo na nebesa. Saznao sam i neto jo znaajnije: u drevna je vremena i Mojsije esto bio usporeivan s Thothom (zaista, u drugom st. pr. Kr. idovsko-grki filozof Artapan u svim je svojim djelima pravio takve

usporedbe, pripisujui proroku mnotvo izvanrednih i oito "znanstvenih" i z u m a ) . injenicu da su osobe poput Mojsija i Imhotepa, koje su povijesno toliko udaljene jedna od druge, bile jasno povezivane s kultom boga Mjeseca, smatrao sam jakim dokazom ne samo da postoji predaja o tajnoj mudrosti, nego i za postojanost te predaje. U skladu s time poeo sam se zanimati za to nisu li postojali i neki drugi magi i mudraci poput Imhotepa, kojima su se pripisivale konstrukcije osobito profinjenih i sloenih graevina. Naalost, nije sauvano nijedno svjedoanstvo o arhitektu koji je izgradio Veliku piramidu u Gizi. Ovo iznimno zdanje zasigurno je krunsko dostignue velianstvene etvrte dinastije, za vrijeme koje je egipatska civilizacija dostigla vrhunac. Prema rijeima jednog strunjaka za to razdoblje: Faraoni vie nikada nee graditi u tolikim razmjerima i s tolikim savrenstvom. Ta vjetina i iskustvo prisutni su u gotovo svakoj vrsti umjetnosti i obrta. U razdoblju etvrte dinastije namjetaj je bio najelegantniji, tkanine najfinije, kiparstvo istodobno najsnanije i najljupkije...Odreene vjetine, poput pravljenja oiju koje su se umetale na kipove, dostigle su razinu koja je graniila s natprirodnom. Kasnije su dinastije mogle proizvesti tek osrednje verzije, i znanje je konano potpuno nestalo. Mogao sam se samo sloiti s navedenim opisom. inilo mi se, dodue, da su posebne tehnoloke vjetine potrebne za podizanje tako velianstvenih i impozantnih spomenika bile sauvane jo neko vrijeme prije negoli su "potpuno nestale". Iako one nisu bile praktino izraene, nedvojbeno je da su te vjetine nekako opstale tijekom mnogih stoljea kulturne stagnacije, koja je nastupila nakon etvrte dinastije i nakon toga su se ponovno potvrdile u nevjerojatnom oivljavanju koje se zbilo tijekom Osamnaeste i Devetnaeste dinastije (1580.-1200. god. pr. Kr.). Krunsko dostignue ovog posljednjeg razdoblja, a koje me ispunjavalo strahopotovanjem svaki put kad bih ga vidio, bio je prekrasan obelisk kraljice Hatepsut u Karnaku. U njegovoj blizini, na zapadnoj obali Nila, ista je vladarica dala izgraditi golem hram-grobnicu, koji e

poslije biti proglaen jednim od najveih arhitektonskih dostignua u svjetskoj povijesti. Saznao sam da se arhitekt obaju spomenika zvao Senmut. Zanimljivo je da natpis, koji je sam sastavio i koji se jo uvijek moe proitati na zidu njegova groba, pokazuje da je svoje posebno znanje i vjetine stekao nakon to je posveen u tajne predaje o drevnoj mudrosti. "Nakon to sam prodro u sva djela boanskih proroka", hvalio se, "znao sam sve to se dogaalo od poetka vremena." Pretpostavimo [zapisao sam u svoju biljenicu] da je i Mojsije (koji je ivio tek nekih 200 godina nakon Senmuta) bio upuen u tu istu tajnu predaju, predaju koja se protezala daleko izvan povijesnog obzorja, preko Imhotepa do boanskih kraljeva Thotha i Ozirisa, i koja se jo proirila kako bi ukljuila i ostale velike znanstvenike i prosvjetitelje poput Isusa Krista. Ako ova hipoteza ima ikakvo uporite u stvarnosti, nije li onda mogue da su i neki izvanredni mislioci novijeg doba takoer naslijedili "okultno" znanje, koje je nadahnjivalo graditelje piramida i obeliska, omoguivi i Mojsiju da izvodi svoja uda? U potrazi za odgovorom na ovo pitanje vratio sam se na vitezove templare, koji su obitavali na mjestu prvog Salomonova hrama u Jeruzalemu, i koji su, vjerovao sam, u Svetom gradu saznali neto zbog ega su poslije otili u Etiopiju, tragajui za Kovegom Saveza. Kako sam ve rekao u V. poglavlju, istraujui vjerovanja i ponaanje ove neobine skupine redovnika-ratnika, stekao sam uvjerenje da su bili obavijeteni o nekoj drevnoj predaji i da je znanje, koje su tim putem stekli bilo iskoriteno pri gradnji crkava i zamkova, koji su bili arhitektonski mnogo napredniji od drugih graevina dvanaestog i trinaestog stoljea. Sada sam se zapitao-nije li mogue daje drevna predaja, u koju su bili upueni templari, bila ona ista koju su naslijedili Mojsije, Senmut i Imhotep? Ako jest, nije li onda isto tako mogue daje templarska potraga za Kovegom bila povezana s tom predajom? Znao sam da bi bilo gotovo nemogue dokazima potkrijepiti ovo ezoteriko nagaanje. Bez obzira na to, bio sam uzbuen otkrivi mnotvo drevnih idovskih predaja, koje su tvrdile da je u Kovegu sadran "korijen svega znanja". Osim

toga, kako e se itatelj prisjetiti, na zlatnom poklopcu svete relikvije stoje dva kerubina. Zar je tek puka sluajnost da je, po idovskoj predaji, "kerubin osobito nadaren znanjem"? Ovo nikako nisu bili jedini navjetaji o tome da je potraga za Kovegom takoer bila i potraga za mudrou. Jednako je znaajna i injenica da su mnogi templari, koji su poetkom etrnaestog stoljea proganjani i mueni, priznali da su oboavali tajanstvenu bradatu glavu, koju su nazivali Bafomet. Nekoliko je strunjaka, istiui bliske veze izmeu vitezova i islamskih mistika, izjednaavalo Bafometa s Muhamedom, bezbrino zanemarujui injenicu da islam nikako ne bi mogao nadahnuti takvo ponaanje (budui da su muslimani, kako sam vrlo dobro znao, svoga proroka smatrali ovjekom, a ne bogom, te su potpuno odbacivali bilo kakav oblik idolatrije). Meutim, mnogo je uvjerljivije objanjenje dao dr. Hugh Schonfield, strunjak za razdoblje ranog kranstva, koji je deifrirao tajni kod koriten u mnogim glasovitim "Svicima s Mrtvog mora" i koji su templari lako mogli nauiti tijekom svog dugog boravka u Svetoj zemlji. Dr. Schonfield je pokazao kako ime Bafomet, ako se napie tim kodom te nakon toga transliterira, oznaava grku rije sofia. A grka rije sofia znai ni vie ni manje nego "mudrost". Na taj su nain templari, oboavajui Bafometa, zapravo oboavali naelo mudrosti. I, naravno, upravo to su inili i drevni Egipani kada su oboavali Thotha kao "utjelovljenje Bojeg uma", kao "tvorca svakog djela na svakom podruju znanja, i ljudskog i boanskog", te kao "izumitelja astronomije i astrologije, znanosti o brojevima i matematike, geometrije i zemljopisa, medicine i botanike". Ovo me ohrabrilo da istraujem dalje. Ubrzo sam se prisjetio da su i slobodni zidari smatrali Thotha osobitim. Zaista, prema vrlo staroj masonskoj predaji, Thoth je "igrao glavnu ulogu u ouvanju znanja o masonskom zanatu i u prenoenju toga znanja ovjeanstvu nakon potopa." Autor vrlo temeljite studije o izvorima slobodnog zidarstva otiao je jo dalje, ustvrdivi kako su, u svojim poecima, masoni smatrali Thotha svojim pokroviteljem. Ve sam otprije znao (vidi VII poglavlje) da su templari i slobodni zidari bili vrsto povezani, te da su potonji gotovo sigurno potjecali od templara. Sada sam shvatio da je ono to sam smatrao "Thothovom vezom" us-

tanovilo tu povezanost u drevnom i postojanom kontekstu tajne predaje, koja se protezala jo od faraonskih vremena. Zbog toga sam se zapitao: Jesu li, osim templara i masona, postojale neke druge skupine ili pojedinci, ija su se djela i zamisli doimale neobino naprednima i koji su moda bili posveeni u istu tajnu predaju? Otkrio sam da je takvih bilo mnogo. Primjerice, Kopernik, renesansni astronom, ija je teorija o heliocentrinom svemiru naglavce okrenula tvrdoglavo srednjovjekovno poimanje Zemlje kao sredita svemira, sasvim je otvoreno tvrdio da je do svojih revolucionarnih shvaanja stigao prouavajui tajne spise drevnih Egipana, ukljuujui i djela samoga Thotha. Isto tako, u sedamnaestom je stoljeu matematiar Kepler (koji je napisao i pripovijest o putu na Mjesec) priznao da je pri formuliranju svojih zakona o kretanju planeta jednostavno "krao zlatne lae Egipana". Na slian je nain sir Isaac Newton tvrdio da su "tajne, za neupueno mnotvo neshvatljive, Egipani skrivali pod velom religijskih obiaja i hijeroglifskih simbola." Vjerovao je da je meu tim tajnama bila spoznaja o tome da se Zemlja okree oko Sunca, a ne obrnuto: "Od davnina se smatralo da se planeti okreu oko Sunca i da Zemlja, kao jedan od tih planeta, jedanput na godinu opie putanju oko Sunca, dok se dnevno okree oko svoje osi, te da Sunce ostaje na mjestu." Newton je svojom inteligencijom i obrazovanjem postavio temelje fizike kao suvremene znanstvene discipline. Meu njegova izvanredna dostignua ulaze epohalna otkria u mehanici, optici, astronomiji i matematici (binomni teorem te diferencijalni i integralni raun), velik napredak u razumijevanju prirode svjetla i, to je najvanije, formuliranje univerzalnog zakona gravitacije, koji je zauvijek promijenio ovjekovo shvaanje svemira. Meutim, ono to je manje poznato o slavnom engleskom znanstveniku jest injenica daje vei dio ivota proveo duboko uranjajui u hermetiku i alkemijsku literaturu (vie od desetine njegove privatne knjinice sainjavale su alkemijske rasprave). Nadalje, bio je opsjednut, i to doslovno, milju da stranice Svetog pisma kriju mudrost: osobito su ga privlaila djela Daniela iz Starog te Ivana iz Novog zavjeta zato to je "njihov jezik bio simbolian i tajanstven, te je njihovo razumijevanje zahtijevalo radikalno drukiju metodu tumaenja"

to sam vie saznavao o Newtonu, to mi se vie inilo da je upravo nastojanje za pronalaenjem te metode moglo objasniti zato se upustio u mukotrpnu studiju dvadesetak razliitih verzija Otkrivenja. Kako bi to bolje obavio taj posao, nauio je hebrejski, a zatim se upustio u jednako iscrpno prouavanje Ezekiela. Uspio sam ustanoviti i to da je iskoristio podatak sadran u potonjem djelu kako bi izradio precizan nacrt Salomonova hrama. Zato? Zato to je vjerovao da je glasovita graevina, koja je bila podignuta kako bi se u njoj pohranio Koveg Saveza, predstavljala vrstu kriptograma svemira; vjerovao je da e, uspije li deifrirati taj kriptogram, proniknuti u Boji um. Newtonov nacrt Hrama danas se uva u Knjinici koleda Babson. Ovaj je znanstvenik iz sedamnaestog stoljea svoja ostala "teoloka" otkria i razmatranja izloio u neobjavljenim spisima koji sadre vie od milijun rijei. Sredinom dvadesetog stoljea ove je dragocjene rukopise na jednoj aukciji kupio John Maynard Keynes. "Newton nije bio prvi glas razuma", poslije je u Kraljevskom drutvu izjavio oito potresen ekonomist, "on je bio jedan od posljednjih maga, jedan od posljednjih Babilonaca i Sumerana, posljednji veliki um koji je na svijet gledao jednako kao i zaetnici naeg intelektualnog naslijea prije vie od deset tisua godina." Keynes je pomno prouio rukopise i zakljuio da je itav svemir i sve to se u njemu nalazi Newton promatrao kao zagonetku, kao tajnu koja se moe proitati primjenom iste misli na odreeni dokaz, na tajanstvene tragove koje je Bog sakrio negdje u svijetu kako bi ezoterikom bratstvu omoguio vrstu filozofske potrage za blagom. Vjerovao je da je te tragove mogue pronai na nebu i u poretku elemenata, ali i u odreenim spisima i predajama, koje bratstvo prenosi u neprekinutom lancu jo od vremena prvog mistikog otkrivenja. Zaista je tako! Iako sam znao da moda nikada neu moi dokazati da je odnosno "bratstvo" bilo izravno povezano s okultnim predajama o bogu Mjeseca, Thothu, i znanstvenicima i prosvjetiteljima "izbavljenima iz vode", osjeao sam da je bilo dovoljno dokaza koji su potvrivali drugu zanimljivu injenicu. Newton je, prilikom svojih najveih otkria, nekoliko puta istaknuo da se nije oslanjao samo na vlastitu domiljatost,

nego i na neko vrlo drevno i tajno vrelo mudrosti. Tako je, primjerice, jednom vrlo otvoreno izjavio kako zakon gravitacije, koji je izloio u svom djelu Principia nije novost, nego da je u drevna vremena bio vrlo dobro poznat i podrobno istraen; do njega je stigao deifriranjem drevnih svetih spisa. Drugom prilikom izjavio je kako je Thoth zagovarao kopernikanski sustav. Povezao se i s njemakim ljenikom i alkemiarem Michaelom Maierom (1568.-1622.) koji je tvrdio da su svi istinski posveenici svoje znanje stekli od egipatskog boga Mjeseca. Meu ostalim zanimljivostima saznao sam da se Newton zainteresirao za injenicu da su "meu drevnim narodima bile este poplave" a posebice ga je zanimalo biblijsko stajalite o Noi kao zajednikom pretku svih ljudi. Osim toga, unato svojim vrstim religijskim uvjerenjima, Isusa je promatrao kao osobito nadarenog ovjeka i tumaa Bojeg velikog plana, a ne kao Sina Bojeg. Nadalje, a to je bilo najzanimljivije od svega, otkrio sam da je u Newtonovoj teologiji i u njegovu poimanju rane znanosti, sredinji lik bio nitko drugi do prorok Mojsije, kojega je smatrao posveenikom u tajne svemira, metrom alkemije, te svjedokom dvostrukog otkria Boga (koje je izraeno u Njegovoj rijei i djelu). Newton je vjerovao da je Mojsije, mnogo stoljea prije naeg prosvijetljenog doba, spoznao da je tvar sastavljena od atoma te da su ti atomi vrsti i nepromjenjivi: "gravitacija utjee na atome i tijela u kojima se nalaze; gravitacija je proporcionalna koliini tvari u svakom tijel u . " . Newton je takoer smatrao da je opis stvaranja svijeta u Knjizi Postanka - koji pripisuje Mojsiju - alegorijski opis alkemijskog procesa: Mojsije, drevni teolog, opisavi i izrazivi najvelianstveniju arhitekturu ovoga svijeta, ree nam da je duh Boji pokrenuo vode prvobitnog kaosa ili mase koju prethodno stvori Bog. Poslije, osvrnuvi se na djelo alkemiara, slavni engleski znanstvenik dodaje: Kao to svijet bijae stvoren iz tame kaosa, s pomou svjetlosti i odvajanjem nebeskoga svoda i voda od zemlje, tako i nae djelo

iz crnine kaosa stvara poetak i njegovu prvobitnu tvar odvajanjem elemenata i prosvjetljivanjem tvari. Naposljetku, smatrao sam kako nije tek puka sluajnost da je Newtonov omiljeni biblijski odlomak bio upravo onaj u kojemu se aludira na postojanje vrste tajnog znanja dostupnog samo posveenima: Dajem ti tajna bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu Bog Izraelov. Ako je Newton zaista imao pristup istom "tajnom bogatstvu" kao i Mojsije, to je znailo da je u razdoblju od tisuu godina kontinuirano djelovala tajna sljedba ili kult, ija je svrha bila prenoenje neke osobite mudrosti koja se razotkrivala samo izabranima. Ovo je zvualo prilino usiljeno, ali nikako i nemogue. Upravo suprotno, znanje i vjetine uspjeno su prenosili s narataja na narataj, s jednog kraja svijeta na drugi, bez ijednog konkretnog dokumenta koji bi potvrivao takvu predaju. Primjerice, poznato je da je matematiar Rhabdas, koji je u dvanaestom stoljeu ivio u Konstantinopolu, izraunavao kvadratni korijen metodom koja se vie od dvije tisue godina prije toga rabila samo u Egiptu i nigdje drugdje na svijetu. Kako je i odakle Rhabdas stekao to znanje, ostaje i dalje zagonetkom. Isto tako, znao sam da se uenje i prenoenje ezoterikih znanja i tajanstvenih rituala stoljeima prakticiralo u raznim masonskim loama, iako u javnost nisu dospjeli nikakvi pouzdani podaci o njihovu podrijetlu. Ocrtavanje obrisa takve nevidljive zajednice bio je krajnje obeshrabrujui pothvat. Jednako su jalovi bili pokuaji razotkrivanja prave prirode znanosti i tehnologije, koje je tako dugovjena i tajanstvena institucija poput kulta Thotha uvala i titila, osobito ako pretpostavimo da su ta znanost i tehnologija potjecale od povijesno udaljene i nama potpuno nepoznate i zaboravljene kulture. U svoju sam biljenicu zapisao: Bilo bi pogreno smatrati tehnologiju i izume dvadesetog stoljea nekakvim vodiem; upravo suprotno, ako je u drevnim

vremenima zaista postojalo napredno drutvo, onda je njegova mudrost morala biti potpuno drukijom od svega to nam je danas poznato, a njegova se tehnologija najvjerojatnije temeljila na nama nepoznatim naelima. udovina naprava S takvim sam se mislima okrenuo prouavanju neobinih odlomaka starozavjetnih Knjige Izlaska i Ponovljenog zakona, koje su opisivale susret Boga i Mojsija na Sinajskom brdu. Usred vatre i gromova, oluja i oblaka dima Jahve je, navodno, hebrejskom magu dao naputke za izgradnju Kovega Saveza i predao mu kamene ploe Zakona na kojima je bilo zapisano Deset zapovijedi. Zanatlija Besalel, koji je ponizno proveo "boanski" plan i nainio Koveg Saveza, kao da je znao da gradi neku udovinu napravu. A to je Koveg uistinu i bio: udovina naprava sposobna da, ako se zlorabila, oslobodi jezive i smrtonosne energije, naprava koju nije zamislio Bog, kako nauava Biblija, nego prije sam Mojsije. U vrijeme kada nije bilo jasne granice izmeu magije i znanosti, magijski posveenik Mojsije mogao je posjedovati tehniko znanje, a samim time i sposobnost da zamisli i konstruira takvu napravu. Naravno, za to nema nikakvih dokaza. Meutim, samo e oni uobraena i prezirna pogleda na povijest tvrditi da drevne mudrosne egipatske predaje nisu sadravale nikakve posebne vjetine ili tehnike zamisli, koje je prorok mogao iskoristiti kako bi obremenio Koveg stranim moima koje mu se pripisuju u Starom zavjetu. Nagaati o tome u svakom je sluaju zdravo, te itateljima koji su zainteresirani ui dublje u tajnu, podastirem sljedee hipoteze, kao hranu za duu.

Motiv i prilika Pretpostavimo na trenutak da je Mojsije zaista posjedovao tehniko znanje koje mu je omoguilo da stvori "udovinu napravu"

sposobnu da razori zidine (kao u sluaju Jerihona), usmruje ljude (kao u sluaju "stanovnika Bet emea"), nanosi zloudne ireve onima koji joj se priblie nezatieni (kao u sluaju Filistejaca nakon bitke kod Eben H a e z e r a ) , prkosi gravitaciji (kao u sluaju nosaa koje je, jednom prilikom, "bacao u zrak i sputao na zemlju vie p u t a " ) . Ako je Mojsije mogao nainiti takvu napravu, treba postaviti pitanje motiva i prilike. Rekao bih daje motiva imao i vie nego dovoljno. Kao jedan od mnogih junaka-prosvjetitelja "izbavljenih iz vode", njegov prvenstveni cilj moda nije bilo uspostaviti idovsku vjeru (iako je to njegova neosporna zasluga), nego prije prosvijetliti Izraelce koji su, prije Izlaska, bili tek neto vie od neorganiziranog nomadskog plemena u egipatskom suanjstvu. Pretpostavimo da je prorok odluio nadahnuti (a time i mobilizirati) ovu primitivnu skupinu nomada uvjeravajui ih da e ih povesti u Kanaan, "Obeanu zemlju", koju je zavodljivo opisivao kao "dobru i prostranu zemlju...kojom tee med i mlijeko". Ako je to tono, onda je Mojsije bio vrlo lukav voa i nadasve pronicljiv poznavatelj ljudskih slabosti. Znao je da e, kada jednom tamo stignu, biti sueljeni s golemim potekoama, a da bi ih uspjeno nadvladali, valjalo je narod oblikovati, podvrgnuti svojoj volji i nametnuti mu disciplinu. Ovakvo mi se stajalite inilo razumnim jer je nudilo logino objanjenje za neto to nije imalo previe smisla, a prvenstveno za injenicu da su Izraelci proveli etrdeset godina lutajui neprijateljskim divljinama Sinajskog poluotoka. U to su vrijeme postojala barem dva dobro poznata i frekventna trgovaka puta, koja su omoguavala putnicima da prijeu preko pustinja izmeu Egipta i Kanaana za samo nekoliko dana. Stoga smatram kako je Mojsijeva odluka da se ne slui ovim putevima (i time svoj narod potedi nevolja i iskuenja) bila dijelom proraunate strategije: bio je to najbolji nain da osposobi i pripremi Izraelce za osvajanje Obeane zemlje. Takva je strategija, meutim, imala i slabe strane. Tu je prvenstveno bio problem nagovaranja pripadnika plemena da se u pustinji dre zajedno i da trpe sve tekoe i okrutnosti nomadskog ivota. Biblijski opisi lutanja divljinom jasno govore koliko se Mojsije namuio da zadri povjerenje svoga naroda i natjera ga da mu se pokori. Narod bi

se nakratko umirio kada bi prorok izveo neko novo udo (a morao je izvoditi mnotvo udesa). Meutim, u drugim su prilikama, osobito kada bi se suelili s nevoljama, Izraelci kipjeli od nezadovoljstva, otro ga kritizirali, a ponekad se i otvoreno pobunili protiv njega. Nije li, sudei prema takvim okolnostima, razumno pretpostaviti da je prorok smatrao nunim da se opremi nekim prenosivim "udotvornim strojem" kako bi ostavio dojam na Izraelce kad god je situacija iziskivala malo "magije"? I nije li upravo to Koveg i bio - prenosiv udotvoran stroj, kojim je Mojsije osigurao poslunost naroda bez obzira na teinu okolnosti? U Bibliji moemo pronai brojne primjere u kojima se sveti predmet rabio upravo u te svrhe. Zaista, nakon izgradnje Kovega Mojsijevo se ponaanje drastino promijenilo. Prvotno je na neprekidne zahtjeve i pritube Izraelaca odgovarao drugorazrednim arolijama udarivi tapom po pustinjskoj peini kako bi iz nje potekla voda, pretvaranjem neiste vode u pitku, dijeljenjem hrane u obliku mane i prepelica itd. Meutim, nakon izgradnje Kovega Mojsije vie nije pribjegavao ovakvim trikovima. Umjesto toga, kad god bi narod gunao, protiv njega se pobunio ili se na bilo koji nain usudio usprotiviti njegovu vodstvu, na svojoj bi koi osjetio strane moi Kovega. Tako se jednom prilikom posluio njime kako bi konom boleu kaznio svoju sestru Mirjam jer je posumnjala u njegov autoritet. U Bibliji se ta kona bolest naziva "gubom". Nakon istjeka kazne, Mirjamine su rane nestale. Budui da su se pojavile nakon to je bila izloena tajanstvenom oblaku, koji je ponekad lebdio izmeu dva kerubina koji su stajali na poklopcu Kovega, nevjerojatno je da su bile posljedicom gube. Nije li vjerojatnije da ih je uzrokovalo kemijsko ili neko drugo zraenje iz samog Kovega? Mirjam nije bila jedina osoba koja je osjetila Mojsijev gnjev. tovie, drugi odmetnici, koji nisu imali tu sreu da pripadaju sveenikoj obitelji, kanjavani su mnogo okrutnije. Osobito su zanimljivi dogaaji koji su nastupili nakon pobune zbog otvorene sumnje u Mojsijevu i Aronovu vlast: ...ustanu protiv Mojsija zajedno s dvjesta pedeset Izraelaca...Oni se sjate oko Mojsija i Arona govorei im: "Vi prelazite mjeru!

Sva je zajednica, svi njezini lanovi, posveena, i meu njima je Jahve. Zato se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!" Mojsije je, isprva iznenaen ovim neposluhom, "pao niice". Meutim, ubrzo se oporavio i predloio sljedei "ispit": kako bi se otkrilo je li dvjesto pedeset pobunjenika bilo zaista "posveeno" kao i on, naredio im je neka svaki od njih napuni po jednu bronanu kadionicu tamjanom te da taj tamjan zapali pred Kovegom. Kada to uine, nastavio je: "Koga Jahve odabere, taj neka bude posveen". Ovi prihvatie izazov: "Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u ator sastanka." Ubrzo se zatim "pokaza slava Jahvina". Navodno je nakon toga Bog upozorio svoje "miljenike" o onome to namjerava uiniti: '"I ree Jahve Mojsiju i Aronu: "Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!'" Na to prorok i veliki sveenik "popadoe niice...Ali sukne oganj od Jahve [iz Kovega, op. pisca] te prodre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan." Nakon toga, "Izgibosmo! - rekoe Izraelci Mojsiju. - Propadosmo! Svi odreda propadosmo! Tko god prie Jahvinu prebivalitu, umire...Zar emo svi izginuti?" Izgleda da su Izraelci tada nauili lekciju. Obuzdani moima Kovega vie nisu dizali nikakve znaajnije pobune. Upravo suprotno, tijekom ostatka svoga boravka u divljini, osim ponekih rijetkih izraza nezadovoljstva i gunanja, uvelike su se pokoravali Mojsiju i inili onako kako im je zapovijedao. Toliko, dakle, o motivu. Mojsiju je oito bio potreban prenosiv udotvorni stroj poput Kovega. Kada se konano opremio takvim strojem - ako je to uope bio stroj - nije zazirao od toga da ga i upotrijebi. Meutim, samo motiv i sposobnost nisu bili dovoljni. Stoga se namee sljedee pitanje: je li Mojsije imao priliku pripremiti naputke za izgradnju Kovega i proizvesti vrstu "spremita moi", energetskog izvora pomou kojega se imao aktivirati?

Odgovor je potvrdan - imao je mnogo prilika. Kako bismo dobili bolji uvid, valja spomenuti glavne dogaaje iz Mojsijeva ivota, redoslijedom kojim su se zbivali: 1. Roenje u Egiptu. 2. Poloen je na obalu Nila u koarici od papirusove trstike, oblijepljene smolom i paklinom. 3. Faraonova ki ga je "izbavila iz vode". 4. Odrastao je na faraonovu dvoru, gdje je nauio "svu mudrost egipatsku" te postao posveenikom u magiju i, gotovo sigurno, veliki sveenik. 5. S etrdeset godina, kako kazuje Biblija, uo je kako Egipani ugnjetavaju njegov narod - Izraelce. Napustio je dvor kako bi ustanovio to se zbiva. Otkrio je da njegov narod ivi u suanjstvu, prisiljen na teak rad danju i nou. Razjaren okrutnim postupanjem i oholou Egipana ubio je nadzornika i pobjegao u drugu zemlju. 6. Kada mu je bilo osamdeset godina, odnosno, etrdeset godina poslije, vratio se iz progonstva kako bi Izraelce oslobodio iz suanjstva. to se dogaalo tijekom tih etrdeset godina? Biblija ne daje gotovo nikakvog odgovora na to pitanje, posveujui tom razdoblju tek jedanaest reenica. Meutim, jedan je dogaaj opisan vrlo jasno: u ovom dugom vremenskom razdoblju najvaniji je dogaaj bio Mojsijev susret s Jahvom pred goruim grmom - susret u podnoju Sinajskog brda, gdje e poslije biti izgraen Koveg Saveza. Nije li mogue da je Mojsije, davno prije nego to je nagovorio Izraelce da ga slijede preko Crvenog mora, imao prilike podrobno upoznati divljine Sinajskog poluotoka? Mjesto na kojemu se zbio susret pred goruim grmom upuuje na mogunost da je Mojsije proveo barem dio svog etrdesetogodinjeg progonstva u ovoj udaljenoj i brdovitoj pustoi. Zaista, mogue je da je tamo proveo veinu ili ak svih etrdeset godina, a takvo gledite zastupaju i neki znanstvenici. Prema jednom uenom egiptologu, mogue je da je Mojsije proveo ak etvrtinu stoljea na Sinajskom poluotoku, ivei na brdu poznatom pod imenom Sera-

bit-el-Khadem i smjetenom nekih osamdeset kilometara od samoga brda Sinaja. U lipnju 1989. popeo sam se na brdo Serabit-el-Khadem, u divljem i neplodnom podruju na jugu Sinajskog poluotoka. Na vrhu brda, kamo turisti nikada ne zalaze, nalazili su se ostaci naseobine u kojoj je navodno ivio Mojsije - meu tim ostacima nalazilo se mnotvo obelisaka, oltara i gracioznih stupova, koji su upuivali na to da se neko tamo nalazio veliki egipatski hram. Pomislio sam da se Mojsije, kao Veliki Sveenik drevne egipatske religije, zasigurno ovdje osjeao ugodno. Ako je zaista izbjegao faraonovu gnijevu nakon ubojstva nadzornika, kako je tvrdila Biblija, onda bi u ovom udaljenom i nedostupnom mjestu pronaao sigurnost. Nakon svoga prvog posjeta, odluio sam saznati neto vie o Serabit-el-Khademu. Tako sam, istraujui, otkrio dvije znaajne injenice. Kao prvo, saznao sam da je izmeu 1904. i 1905. godine podruje hrama detaljno istraivao slavni britanski arheolog sir William Flinders Petrie, pri emu je iskopao dijelove nekoliko kamenih ploa. Te su ploe bile ispisane neobinim slikovnim pismom, za koje se poslije ustanovilo da pripada semitsko-kanaanskom jeziku, srodnom drevnom hebrejskom. Kao drugo, otkrio sam da je naselje na Serabit-el-Khademu u razdoblju od 1990. do 1190. god. pr. Kr. bilo znaajno po izvorima bakra i tirkiza. Sudei prema ovim datumima, sasvim je opravdano pretpostaviti da je Mojsije ovdje boravio u 13. st. pr. Kr., prije Izlaska. Dokaz da se na tom podruju u gotovo isto vrijeme rabilo pismo srodno hebrejskom snano govori u prilog tom stajalitu. Meutim, ono to me najvie zainteresiralo bila je injenica da je Serabit bio vrsta industrijskog i metalurkog kompleksa te da je itavo to podruje bilo puno rudnika. Budui da je dugo vremena ivio na tom podruju, Mojsije je morao stei neka znanja o mineralima i metalima kojima je obilovao juni Sinaj. Nakon posjeta Serabit-el-Khademu u lipnju 1989. godine, odvezao sam se unajmljenim dipom osamdeset kilometara preko pustinje do Sinajskog brda. Teko da bi se ovo podruje moglo nazvati "pustinjom", jer, iako ima pjeanih prostranstava vei dio krajolika su strme

i isuene crvene visoravni na kojima gotovo nita ne raste. Neto zelenila nalazi se samo u rijetkim oazama u dolini, a jedna je od njih, bogata datuljinim palmama, smjetena u podnoju Sinajskog brda. Ondje je, navodno na mjestu goruega grma, u etvrtom stoljeu podignuta mala kranska kapela. Ta je kapela tijekom godina mnogo nadograivana. U petom je stoljeu pretvorena u veliki samostanom pod zatitom aleksandrijske Koptske crkve. U estom je stoljeu rimski car Justinijan oko samostana podigao zidine kako bi ga bolje zatitio od napada beduinskih plemena. Konano, u jedanaestom stoljeu itav je kompleks posveen sv. Katarini. I danas se naziva "Sv. Katarina", a mnoge zgrade, izgraene u petom i estom stoljeu, jo su ouvane. Prije nego sam se poeo penjati strmim usponom na vrh Sinajskog brda, proveo sam neko vrijeme u drevnom samostanu. U glavnoj sam crkvi otkrio nekoliko prekrasnih ikona, mozaika i slika, od kojih su neke bile starije od 1500 godina. U vrtu se nalazio bujan grm malina ograen zidom, za koji su redovnici vjerovali da je biblijski gorui grm. Meutim, osim to je malo vjerojatno da je to bio Mojsijev grm, jednako tako nikada nije sigurno dokazano da je ovo Sinajsko brdo ono koje se spominje u Bibliji. Meutim, injenica jest da su redovnike predaje, koje datiraju jo od etvrtog stoljea, taj isti vrhunac povezivale s "Bojom planinom", najvjerojatnije na temelju danas izgubljenih podataka iz pouzdanih izvora. Osim toga, znao sam da su se s time podudarale i lokalne plemenske predaje: beduinsko ime za Sinajsko brdo je jednostavno Jebel Musa-"Mojsijeva planina". I znanstvenici su povezivali biblijsko brdo Sinaj s vrhuncem koji danas nosi isto ime - ak i oni koji se ne slau s tim stajalitem ne predlau neko drugo podruje, nego neke druge vrhunce na istom podruju (na primjer, Jebel Serbal). Moram priznati da, popevi se na brdo Sinaj, nisam nimalo sumnjao da je upravo tamo Mojsije doveo Izraelce "tri mjeseca" nakon izlaska iz Egipta. Odmorio sam se kratko na vrhu, stojei na rubu grebena s kojega se, kroz svijetloplavu izmaglicu, pruao pogled na kilometre pustih i neprohodnih planina, koje su se uzdizale ponad suhih dolina. Ozraje je bilo ispunjeno mirnoom, ne samo tiinom nego i istinskim mirom. Iznenada je zapuhao hladan i suh vjetar. Ugledao sam orla kako se uzdie u nebeske visine i, kratko proletjevi u mojoj ravnini, nestaje u daljini. Ostao sam neko vrijeme sam na tom surovom i gordom vrhun-

cu, razmiljajui kako Mojsije nije mogao odabrati dramatinije ni prikladnije mjesto na kojem e iz Bojih ruku primiti Deset zapovijedi. Alije li hebrejski mag zaista zato doao na Sinajsko brdo? Nije li mogue da je pravi cilj njegova dolaska bio nainiti Koveg Saveza i napuniti ga nekim energetskim izvorom, sirovinom za koju je znao da e je pronai upravo na tome mjestu? Ovo je tek pretpostavka, ali na ovome emo je mjestu dopustiti. Ako je Mojsije znao da na vrhu Sinajske gore postoji neka mona sirovina, koja je to sirovina mogla biti? Jedna je mogunost, koju sam u drukijem kontekstu istaknuo u III. poglavlju, da su kamene ploe na kojima je Bog navodno ispisao Deset zapovijedi bile zapravo komadi meteorita. Ovu intrigantnu mogunost (prisjetimo se samo Wolframovih opisa Gralskog kamena za koji ovaj govori da ga je s neba donijela aneoska v o j s k a ) , ozbiljno je prihvatilo nekoliko uglednih bibliara, naglasivi kako se u mnogim drevnim semitskim kulturama tovalo meteoritsko kamenje i dodavi da: nije bilo razloga za skrivanje ploa zakona u nekom zatvorenom spremitu...Zapovijedi ispisane na kamenu trebale su biti izloene naoigled sviju...[zbog toga se moe] pretpostaviti da Koveg nije sadravao dvije ploe zakona, nego kameni feti, meteorit sa Sinajskog brda. Ako je ova pretpostavka tona, onda bi valjalo ustanoviti koju je to sirovinu mogao sadravati "meteorit sa Sinajskog brda". Razumno je pretpostaviti da je ta sirovina bila radioaktivna, ili takva kemijskog sastava da je mogla uinkovito posluiti Mojsiju ako je doista elio proizvesti moan i trajan izvor energije, kojim bi napunio Koveg Saveza. Ove pretpostavke u svakom sluaju doputaju sami biblijski navodi. tovie, mnogi odlomci iz relevantnih poglavlja Knjige Izlaska dovoljno su zagonetni i nejasni da bi dopustili upravo takva nagaanja. Takozvana "teofanija" - ukazanje boanstva smrtniku - zbila se odmah nakon to su Izraelci "postavili tabor pred brdom". Tada se "Mojsije popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne...".

U ovom poetnom stadiju Biblija uope ne spominje dim, vatru ili neke druge posebne efekte koji e poslije redovito prethoditi manifestacijama Boga. Umjesto toga, prorok se jednostavno penjao na brdo i tamo nasamo, bez svjedoka, razgovarao s Jahvom. Znaajno je da je jedan od prvih naputaka koje je navodno primio od Boga bio ovaj: Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnoja ne dotiete! Tko se god brda dotakne, smrt e ga snai...neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen...neka na ivotu ne ostane. Ne treba ni rei da bi Mojsije, ako je na Sinajskom brdu zaista namjeravao proizvesti nekakvu sirovinu, u "boanskom nalogu" pronaao dobar izgovor da uspostavi strogo izdvojeno podruje: prijetnja svakom znatieljniku da e biti kamenovan ili ustrijeljen ako bi se popeo na brdo, omoguila bi Mojsiju da odri iluziju kako se sastaje s Bogom. U svakom sluaju, prava je drama zapoela tek etvrtoga dana njegova boravka na brdu. Naime, tada: ...u osvit dana, prolomi se grmljava, munje zasijevae, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajea truba, zadrhta sav puk koji bijae u taboru...Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Jahve u obliku ognja siao na nj. Dizao se dim kao dim iz pei. Izgleda da se isprva Mojsije kratko zadravao na brdu, te da je esto silazio u tabor. Meutim, Bog ga je ubrzo pozvao rekavi mu: Popni se k meni na brdo i priekaj ondje. Dat u ti kamene ploe sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu pouku napisao. Bio je to uvod u ono to e se pokazati kljunim dogaajem na Sinaju primanje kamenih ploa, koje e poslije Mojsije poloiti u Koveg Saveza. Mojsijev uspon na brdo bio je popraen glamuroznim efektima: Zatim Mojsije uzae na brdo, a onda oblak prekri brdo. Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu, i oblak ga obavijae est dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka. Slava Jahvina

na vrhuncu brda bijae oima Izraelaca kao vatra koja saie. Mojsije zae u oblak i uspne se na brdo. etrdeset dana i etrdeset noi boravio je Mojsije na brdu. Zar je svemoguem Bogu trebalo etrdeset dana i etrdeset noi da svomu proroku dostavi kamene ploe? Toliko se vremena doima zaista pretjeranim. Ali, ako Mojsije nije primio "ploe Saveza", nego je proizvodio ili usavravao neki kompaktan energetski izvor kako bi njime napunio Koveg, tada je ovaj rok bio posve opravdan. Prema ovom stajalitu, "vatra koja saie" na vrhuncu brda, a koju su Izraelci protumaili kao "slavu Jahvinu" mogla je biti "paklena vatra", koja je proizlazila iz naprava ili kemijskih procesa kojima se prorok sluio da postigne svoj cilj. Iako se ova hipoteza moe doimati suvie nategnutom, ona nije nita pretencioznija od teorije o kamenim ploama uz koju pristaju Stari zavjet, Mina, midraki spisi, Talmud, te drevne idovske legende.

Kamene ploe? Najjasniji opis ploa sadran je u talmudsko-midrakim izvorima, koji podastiru sljedee podatake: (1) ploe su bile "nainjene od kamena slinog safiru"; (2) "nisu bile vee od est dlanova po duini te isto toliko po irini" ali su, unato tomu, bile nevjerojatno teke; (3) iako su bile teke, bile su i savitljive; (4) bile su prozirne. Na takvim je neobinim predmetima, kako Biblija uporno istie, sam Jahve navodno zapisao Deset zapovijedi: Kad Jahve svri svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploe Svjedoanstva, ploe kamene, ispisane prstom Bojim...Mojsije se okrene i sie s brda. U rukama su mu bile dvije ploe Svjedoanstva, ploe ispisane na obje svoje plohe; ispisane i sjedne i s druge strane. Ploe su bile djelo Boje; pismo je bilo pismo Boje u ploama urezano. Teoloki, dakle, nema nikakve sumnje u svetost ili znaenje prorokova tereta: kako su ploe bile ispisane prstom samoga Boga, one su doslovno

bile dijelovi boanstva. S biblijskog stajalita, smrtniku nikada nije bilo povjereno nita dragocjenije od toga. Netko e moda zakljuiti da je Mojsije uvao te ploe kao zjenicu oka. Meutim, Biblija nas izvjetava drukije. Spopadnut gnijevom, Mojsije je razbio te iste i savrene darove. Koje je objanjenje prorokova neshvatljiva ina? Knjiga Izlaska opisuje Mojsijevo razoaranje kad je saznao da su izdajniki Izraelci, izgubivi nadu da e se njihov voa zaista vratiti nakon etrdeset dana kako je i obeao, nainili zlatno tele i poeli ga tovati kao boga. Stigavi u tabor, Mojsije ih je uhvatio in flagrante, vidjevi ih kako prinose rtve, pleu i klanjaju se pred idolom. Pred tim grotesknim prizorom "...razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploe i razbije ih na podnoju b r d a . " . Nakon toga unitio je i zlatno tele, dao pogubiti oko tri tisue njegovih najgorljivijih tovatelja i ponovno uspostavio red. Toliko, dakle, o slubenom izvijeu o tome kako su i zato kamene ploe bile razbijene. Meutim, ti su predmeti oito imali posebno znaenje, te ih je valjalo nadomjestiti novima. Stoga je Bog naredio Mojsiju neka se vrati na brdo kako bi primio dvije nove kamene ploe. Mojsije ga poslua te "ostade ondje s Jahvom etrdeset dana i etrdeset noi...Tada je na ploe ispisao rijei Saveza - Deset zapovijedi." Nakon toga, Mojsije je siao s brda ponovno nosei ploe u rukama. Meutim, poblie prouavajui odnosne biblijske odlomke, uoit emo znaajnu razliku izmeu ovog i prethodnog Mojsijeva silaska sa Sinajskog brda: ovaj je put "iz njegova lica izbijala svjetlost", a ta se neobina pojava prethodno uope nije spominjala. Zbog ega je iz prorokova lica izbijala svjetlost? Naravno, ovu pojavu Biblija tumai injenicom da se prorok nalazio u neposrednoj blizini Boga: "...iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost." Meutim, i u drugim je prilikama, jo od dogaaja s goruim grmom, Mojsije stajao blizu Jahve, ne pretrpjevi nikakve sline posljedice. Tako je, primjerice, bilo i neposredno prije nego li je ponovno poduzeo svoju etrdesetodnevnu ekspediciju na brdo Sinaj. Naime, dok je boravio u izraelskom taboru, znao je dugo vremena provoditi nasamo razgovarajui s Bogom u posebno posveenoj nastambi zvanoj "ator sastanka". Tamo je "Jahve razgovarao s Mojsijem lice u lice, kao to ovjek govori s prijateljem", ali se ni iz ega ne moe zakljuiti da je nakon tih razgovora njegovo lice bilo obasjano svjetlou.

Koji je, dakle, mogao biti uzrok takvoj emanaciji? Nije li razumno pretpostaviti da je ona bila posljedicom doticaja s kamenim ploama? Ovu pretpostavku posredno potvruju talmudski i midraki izvori, koji navode da je iz ploa isijavalo "Boansko zraenje". Kada ih je Bog predao Mojsiju: "On ih je drao za gornju treinu, dok je Mojsije uhvatio donju treinu. Jedna je treina, meutim, ostala otvorena, te je na taj nain Boansko zraenje proelo Mojsijevo lice." Kako se ovo nije dogodilo s prvotnim kamenim ploama-koje je Mojsije razbio - opravdano je postaviti slijedee pitanje: Zato su ovaj put stvari bile drukije? Moe li odgovor biti taj da je Mojsije ustanovio kako prve ploe, upravo zato to nisu obasjale njegovo lice, nisu bile tehniki dovoljno savren energetski izvor? To bi u svakom sluaju moglo objasniti njegov neobian in. Meutim, od novih je ploa Mojsije dobio opekline. Moda je u tome vidio dokaz da je postupak njihove proizvodnje (ma u emu se on sastojao) bio ispravno proveden, to ga je uvjerilo u njihovu djelotvornost kada ih jednom poloi u Koveg. Naravno, teorija prema kojoj je sjaj na Mojsijevu licu moglo izazvati neko zraenje, pripada podruju iste pekulacije. Za nju u Bibliji nema nikakve potvrde. Unato tome, ovakav zakljuak, izveden na temelju malog broja dostupnih dokaza, ini se posve razumnim. Prorokov silazak s brda, kada je Izraelcima donio nove ploe Zakona, 34. poglavlje Knjige Izlaska opisuje u samo sedam reenica. Meutim, u tim reenicama jasno stoji kako je njegov dolazak u tabor bio toliko jeziv da se Izraelci "ne usudie k njemu pristupiti". Kako bi ih potedio stranoga prizora, Mojsije "prevue preko svoga lica koprenu" koju je nosio kad god je bio meu ljudima, skidajui je samo kada bi se povlaio u ator sastanka. Nije li ovakvo ponaanje bilo svojstvenije ovjeku koji je pretrpio strane opekline, uslijed izloenosti monom energetskom izvoru, negoli ovjeku kojega je dotaknula Boanska svjetlost?

Svjedoanstvo o izgubljenim istinama Mogue je beskonano nagaati o pravoj prirodi Kovega Saveza, kao i o njegovu sadraju. to se mene tie, u tim sam pretpostavka-

ma otiao dovoljno daleko. Meutim, itatelji koji bi eljeli otii jo dalje, morali bi najprije uzeti u obzir materijale od kojih je Koveg bio nainjen. Izgleda da su za to bile koritene goleme koliine zlata - a zlato je, osim to je plemenito i oku ugodno, jednako tako i postojano, vrsto i otporno na kemijske utjecaje. Tako je, primjerice, jedan ueni rabin (koji je ivio u dvanaestom stoljeu) vjerovao daje "Pomirilite", koje je sluilo kao poklopac Kovega Saveza, bilo debelo jedan dlan. A kako se, tradicionalno, veliina dlana mjerila od vrha palca do vrha malog prsta, to znai da se Koveg zatvarao glomaznom ploom od istoga zlata, debelom ak dvadeset tri centimetra. Zato je bila potrebna tolika koliina dragocjenog metala? Moemo li pripisati sluajnosti da je rabin Shelomo Yitshaki, odakle dolazi ovaj, i mnotvo drugih podataka o svetoj relikviji, bio roen, te proveo veinu ivota u gradu Troyesu u srcu francuske pokrajine Champagne? Taj isti grad bio je dom Chretiena de Troyesa, koji je sedamdeset pet godina nakon rabinove smrti, piui o Svetom gralu ustanovio anr, ijim je predstavnikom bio i Wolfram von Eschenbach. U tom je gradu sv. Bernard iz Clairvauxa ustanovio templarski viteki red. Tako moemo u nedogled nabrajati misterije i povezanosti. Znatieljnici bi isto tako mogli razmisliti o neobinim odorama koje su nosili veliki sveenici kada su prilazili Kovegu. Vjerovalo se da bi, ako ne bi nosili te odore, izlagali svoje ivote velikoj opasnosti. Je li ovdje bilo posrijedi samo praznovjerje ili obredni obiaj? Je li zatitna odora bila potrebna zbog neega to se odnosilo na prirodu samoga Kovega? Jednako su zagonetna bila i neobina pokrivala - dva platnena i jedno kono - kojima se morao pokriti Koveg prije iznoenja (navodno zato da netko ne pogine ako bi ga za vrijeme noenja sluajno dotaknuo). ak kada su bile poduzete sve mjere opreza, sveta bi relikvija ponekad usmrtila svoje nosae. To je inila putem "iskri". O kakvim je iskrama bila rije? Jesu li moda pokrivai, nainjeni od nepropusnih materijala, sluili kao izolatori? Jednako je zanimljiva i pria o Aronovim sinovima Nadabu i Abihu, koji su poginuli od Kovega ubrzo nakon to je poloen u ator sastanka (ovaj sam dogaaj ukratko opisao u XII. poglavlju; prema Bibliji, iz Kovega je izbio plamen "te ih proguta - poginue o n i " ) .

Iznenauje, meutim, da je Mojsije potpuno zanemario uobiajene dugotrajne hebrejske pogrebne ceremonije, zapovijedivi, umjesto toga, da se tijela odmah odnesu "izvan tabora". Zato je to uinio? ega se zapravo bojao? Pretpostavljam da bi oni, koji bi eljeli saznati vie, trebali prouiti i odlomke u Bibliji, koji opisuju strane poasti kojima se Koveg obruio na Filistejce tijekom sedam mjeseci koliko se nalazio u njihovu posjedu, nakon to su ga ovi preoteli Izraelcima u bitki kod Eben Haezera. I te sam dogaaje opisao u XII. poglavlju, ostavivi pri tome mnogo toga nedoreenim. Mnoge bi se zagonetke mogle odgonetnuti i podrobnijim prouavanjem dogaaja koji su slijedili nakon to su Filistejci vratili Izraelcima Koveg, a prije nego to ga je kralj Salomon konano poloio u Svetinju nad Svetinjama u svom Hramu u Jeruzalemu. Vjerujem da postoji objanjenje za uda i uase putem kojih je tijekom ovoga razdoblja Koveg pokazivao svoje moi, razumno objanjenje koje se temelji na njegovoj prirodi kao naprave koju je nainio ovjek, a ne neka boanska ili izvanzemaljska sila. Zaista, moje me istraivanje dovelo do zakljuka da se sveta relikvija moe razumjeti jedino ako se ona promatra na taj nain, dakle, ne kao spremite nekih natprirodnih moi nego kao ljudska tvorevina i instrument. Nesumnjivo je da se taj instrument razlikovao od svega to nam je danas poznato, no, u svakom je sluaju bio proizvod ljudske dovitljivosti, nainjen ljudskom rukom, kako bi sluio bitno ljudskim ciljevima. To nikako ne umanjuje njegovu privlanost i tajanstvenost. Za mene je on, kao dar drevne i tajne znanosti, klju koji vodi do davno zaboravljene i nepoznate povijesti nae vrste, dokaz nae nekadanje slave i svjedoanstvo o naim vlasitim izgubljenim istinama. to je potraga za Gralom do potraga za znanjem, mudrou i prosvjetljenjem?

V. DIO: Izrael i Egipat, 1990.

Gdje je slava?

XIV. poglavlje

Slava je napustila Izrael

Kasno poslijepodne, u utorak 4. listopada 1990., uao sam kroz vrata Jaffe u drevni, zidinama okrueni Jeruzalem. Proetavi trgom Omara Ibn el-Khataba, prepunim lijepih kafia i najrazliitijih duana, uao sam u labirint uskih uliica, poploenih mramorom. Nekoliko godina prije to je podruje vrvjelo od posjetitelja i turista, meutim, danas je gotovo pusto. Palestinska intifada i nedavne prijetnje Iraka napadom na Izrael otjerali su gotovo sve strance. Meni zdesna nalazila se armenska etvrt, a slijeva kranska, kojom je dominirala crkva Svetoga groba. Unutar ove velianstvene graevine nalazila se kapela koju je pobjedniki muslimanski vojskovoa Saladin, na zahtjev kralja Lalibele, dodijelio etiopskoj zajednici u Jeruzalemu, nakon to su 1187. godine kriari bili istjerani iz zemlje. Etiopljani su poslije izgubili svoje povlastice u vezi s kapelom, iako su zadrali samostanske prostorije na njezinu gornjem katu. Nastavio sam 'hodati prema istoku, tihim i pustim uliicama, natkrivenima platnenim tendama koje su ublaavale poslijepodnevnu egu i sparinu, tvorei svjee, gotovo podzemno ozraje. Nekoliko je trgovaca sjedilo na ulazima u duane i bezvoljno su mi pokuavali prodati suvenire i narane. Meni zdesna, smjetena neto dalje u Ulici lanca, nalazila se idovska etvrt. Skupine hasidskih mladia, odjevenih u tamna odijela i upadljive krznene eire, lunjali su uokolo, robustno objavljujui kako su gospodari svega to se nalazilo na njihovu putu. S moje lijeve strane bila je muslimanska etvrt, do usijanja ispunjena frustracijom i nemirnim oajem. Ravno preda mnom, uzdiui se nad drevnim gradom po-

put zlatnoga simbola nade, nalazila se Kupola na stijeni, velianstvena damija koju su u sedmom stoljeu podigli kalif Omar i njegovi nasljednici, a koja je predstavljala tree najsvetije mjesto u islamskom svijetu. Upravo je Kupola na stijeni bila ono zbog ega sam doao u Jeruzalem, iako ne zbog njezina znaenja za muslimane, nego zbog injenice da je sagraena na mjestu nekadanjeg Salomonova hrama. U njoj se nalazio golem kamen, koji su ortodoksni idovi nazivali Shetiyyah, temeljni kamen svijeta. U desetom stoljeu prije Krista, na taj kamen, u "mrklom mraku" Svetinje nad Svetinjama, Salomon je poloio Koveg Saveza. Poput ovjeka koji priziva sliku davno preminule ljubovce, milujui komad tkanine koja joj je neko pokrivala tijelo, nadao sam se da u, dodirnem li Shetiyyah, saznati neto vie o izgubljenoj relikviji za kojom sam tragao. Meutim, Kupola na stijeni nije bila moj jedini cilj toga listopadskog poslijepodneva. Samo nekoliko stotina metara od nje uzdizala se jo jedna graevina, damija Al-Aqsa, koja je u dvanaestom stoljeu sluila kao templarski stoer. S te su toke, smatrao sam, templari poduzimali svoja istraivanja u podzemnim tunelima ispod Shetiyyaha, gdje je, prema nekim legendama, bio pohranjen Koveg Saveza ubrzo nakon unitenja Salomonova hrama. Izuvi cipele, uao sam u hladnu i prostranu dvoranu damije AlAqsa, koju su muslimani nazivali "najudaljenijim utoitem" u koje su aneli odnijeli Muhameda, prilikom njegova glasovitog Nonog putovanja. Ako je na tom podruju za Prorokova ivota (570.- 632. god.) postojalo neko svetite, ono je davno uniteno, a na njegovu se mjestu danas nalaze graevine razliitih stilova, od kojih je najstarija iz 1035. godine, a najnovija iz razdoblja izmeu 1938. i 1942. godine, kada je talijanski diktator Mussolini donirao itavu umu mramornih stupova koja se uzdizala preda mnom, a egipatski kralj Faruk, subvencionirao je restauraciju stropova. Svoj trag u velianstvenoj damiji ostavili su i templari. Zauzevi njezine prostore 1119. godine, i napustivi ih 1187., kada ih je iz Jeruzalema protjerao Saladin, templari su, meu ostalim, izgradili tri prekrasna portala. Veina ostalih templarskih graevina poslije je unitena, iako je sauvana njihova blagovaonica (koja se sada nalazi u sastavu

oblinje enske damije), kao i podzemne prostorije koje su pretvorili u svoje konjunice (takozvane "Salomonove tale"). Paljivo se kreui meu muslimanima, koji su se ve okupili na poslijepodnevnoj molitvi, osjetio sam neobinu vrtoglavicu i uzbuenje. Ta mjeavina razliitih stilova i utjecaja, Mussolinijevih mramornih stupova i islamskih mozaika iz jedanaestoga stoljea, zbunjivala je moja ula. Opijen mirisom tamjana, koji je ispunjavao snano osvijetljenu unutranjost, gotovo da sam mogao vidjeti vitezove to su neko ovdje ivjeli i umirali. Njihov je tajanstveni Red svoje ime dobio prema Salomonovu hramu, mjestu koje danas zauzima Kupola na stijeni, samo nekoliko stotina metara udaljena od damije. Razlog zbog kojega je sagraen Hram bio je posve jednostavan. On je imao sluiti kao "prebivalite Kovega saveza Jahvina". No, Koveg je ve odavno izgubljen, a ni Hrama vie nema. Graevinu koju je podigao Salomon a koju su 587. godine prije Krista do temelja unitili Babilonci, zamijenio je, pola stoljea poslije, Drugi hram koji su pak unitili Rimljani 70. godine poslije Krista. Podruje Hrama lealo je naputeno sve do dolaska muslimanske vojske 638. godine, kada je sagraena Kupola na stijeni. Meutim, Shetiyyah je sve vrijeme stajao na istome mjestu. Sveto postolje na kojemu je neko stajao Koveg Saveza bila je, dakle, jedina konstanta koja se oduprla povijesnim olujama, promatrajui idove, Babilonce, Rimljane, krane i muslimane kako dolaze i odlaze tijekom mnogih stoljea. Napustivi damiju Al-Aqsa, sada sam se penjao Brdom hrama, na kojemu se uzdizala Kupola na stijeni, uvarica Shetiyyaha. Ova golema i elegantna oktogonalna graevina, izvana bogato ukraena plavim ploicama, a nadsvoena masivnom zlatnom kupolom, dominirala je Jeruzalemom. Za mene, meutim, u tom visokom i savrenom spomeniku nije bilo nieg zastraujueg. Naprotiv, ona je zraila lakoom, ljupkou i njenom, ali uvjerljivom snagom. Moj prvi dojam samo je pojaao pogled u unutranjost graevine koja mi je, doslovce, oduzela dah. Visoki strop, stupovlje i lukovi koji su podravali unutranji osmerokut, bezbrojne nie, mozaici i natpisi, svi su se ti elementi stapali u profinjen sklad proporcija i oblika, kao rjeit izraz ljudske udnje za uzvienim i plemenitim.

im sam uao, pogledao sam gore, u kupolu iji se vrh gubio u tami. Tono ispod kupole, u samom sreditu damije, stajala je golema stijena. Bio je to Shetiyyah. Priavi blie, moje je srce poelo ubrzano kucati, a dah mi je postajao sve krai. Sada sam mogao razumjeti zato su ga drevni mudraci nazivali temeljnim kamenom svijeta, te zato ga je Salomon postavio u samo sredite svoga Hrama. Ta gruba i nepravilna strea stijena Morije, bila je vrsta i nepomina kao i sama zemlja. itav sredinji prostor bio je ograen drvenom ogradom. Najednom njezinom uglu bio je oltar kroz koji sam mogao provui ruku i dotaknuti Shetiyyah. Njegova povrina, koju su prije mene milovali bezbrojni narataji hodoasnika, bila je glatka poput stakla. Stajao sam ondje, izgubljen u mislima, upijajui kroz pore svojih prstiju neizmjernu starost ovog neobinog i velianstvenog kamena. Uivao sam u svome malom trijumfu i trenucima tihe kontemplacije na samome izvoru tajne u koju sam elio proniknuti. Konano sam povukao ruku i nastavio obilaziti Shetiyyah. S jedne strane stube su vodile dolje, u duboku upljinu ispod kamena koju su muslimani nazivali Bir el-Arweh, ili "Bunar dua". Ondje se, tvrde vjernici, ponekad mogu uti glasovi mrtvih koji se mijeaju sa zvucima rajskih rijeka. Siavi dolje, meutim, nisam uo nita, osim mrmljanja nekolicine hodoasnika, koji su, kleei na hladnom kamenom podu, prizivali ime Alaha, Utjeitelja, Milosrdnog, boanstva ijim su prorocima, davno prije Muhameda, bili i Abraham i Mojsije, i koje se, u svome apsolutnom i nedodirljivom jedinstvu, nije ni po emu razlikovao od Jahve, Boga Kovega. Bilo mi je poznato da su brojne idovske i islamske legende govorile o zapeaenom i tajnom prolazu ispod Bunara dua, koji je vodio u utrobu zemlje, gdje je, u doba unitenja Salomonova hrama, navodno bio skriven Koveg Saveza. Mnogi vjeruju da se jo uvijek tamo nalazi, te da ga uvaju duhovi i demoni. Kao to sam istaknuo u II. dijelu, smatrao sam da su upravo te legende potaknule templare da u dvanaestom stoljeu ovdje zaponu svoju potragu za Kovegom Saveza. Jedna od legendi koja je mogla pobuditi njihovo zanimanje odnosila se na svjedoanstvo stanovitoga "Baruha" o intervenciji "anela Gospod-

njeg" samo nekoliko trenutaka prije nego to je babilonska vojska provalila u Hram: I vidjeh ga kako silazi u Svetinju nad Svetinjama i iz nje iznosi zavjesu, Sveti Koveg, njegov poklopac i dvije ploe...Snanim glasom zazva on zemlju, "Zemljo, zemljo, zemljo, uj glas svemoguega Boga i primi ovo to ti predajem i uvaj do kraja vremena tako da bi ih, kada ti tako bude zapovijeeno, vratila i sauvala od ruku stranaca..." I otvori zemlja svoja usta i proguta ih. Ako su templari u svojoj potrazi doista bili nadahnuti gore navedenim tekstom, bio sam posve siguran da u tom sluaju nisu mogli pronai Koveg ispod Bunara dua. Takozvanu "Apokalipsu Baruhova" (iz koje je navod preuzet) oni su mogli smatrati izvornim dokumentom iz estoga stoljea prije Krista. Meutim, suvremeni strunjaci ustvrdili su da je tekst napisan krajem prvog stoljea poslije Krista, zbog ega ni u kojemu sluaju nije mogao biti izvorno svjedoanstvo o skrivanju presvete relikvije intervencijom anela ili bilo kojeg drugog entiteta. Naprotiv, bila je to matovita pripovijest koja unato svome jezovitom i evokativnom tonu, ne posjeduje nikakvu povijesnu vrijednost. Bio sam, zato, uvjeren da iskopavanja templara u podnoju Brda Hrama nisu imala uspjeha. No, jednako sam tako vjerovao da su templari poslije saznali za legende koje su posljednje prebivalite Kovega Saveza smjetale u Etiopiji, te da je skupina vitezova svoju potragu nastavila u toj zemlji. I sam sam slijedio taj isti trag koji je oito upuivao na kapelu u svetomu gradu Aksumu. Meutim, prije negoli sam zapoeo svoja lutanja ratom poharanim predjelima Tigraya, elio sam biti potpuno siguran da se izgubljena relikvija nije mogla nalaziti ni na jednom drugom mjestu na svijetu. Upravo zbog toga sam 4. listopada 1990. stigao na mjesto gdje se neko uzdizao Salomonov hram, i upravo zato sam elio vidjeti Shetiyyah, na kojemu je jednom stajao Koveg Saveza, da bi zatim nestao bez traga. Bila je to moja polazina toka, no elio sam ostatak boravka u Jeruzalemu iskoristiti za razgovore s vjerskim i akademskim uglednicima i za temeljito ispitivanje svih poznatih okolnosti koje su okruivale

tajanstveni nestanak relikvije. Samo ako i nakon ovoga ispitivanja ostanem uvjeren u bitnu vjerodostojnost etiopske legende, potpuno u se posvetiti istraivanjima u Aksumu. Do sveanosti Timkata, koja se imala odrati u sijenju 1991. godine, preostajalo je neto manje od etiri mjeseca. Bio sam, stoga, bolno svjestan da moje vrijeme istjee.

Kakvu e mi kuu sagraditi? Smjetanje Kovega u Salomonov hram, koje se, kako sam ve ustvrdio, moralo zbiti oko 955. god. pr. Kr., opisano je u prvoj Knjizi Kraljeva: Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starjeine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji, da se prenese Koveg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona...Sveenici donesoe Koveg saveza Jahvina na njegovo mjesto...u Svetinju nad svetinjama...A kad su sveenici izali iz Svetita, oblak ispuni Dom Jahvin, i sveenici ne mogoe od oblaka nastaviti slube: slava Jahvina ispuni Dom Boji! Tada ree Salomon: "Jahve odlui prebivati u tmastu oblaku, a ja ti sagradih uzvien Dom, da u njemu prebiva zauvijek...Ali zar e Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom to sam ga sagradio!" Prema Svetomu pismu, Salomon se poslije okrenuo drugim bogovima, meu kojima je posebno tovao "Atartu, boginju Sidonaca...i Milkoma, boga Amonaca". Zbog ove sklonosti prema apostaziji bilo mi je teko povjerovati daje monarh, ija je legendarna mudrost nadilazila "svu mudrost Egipta", doista Jahvi dodijelio povlateni status. Iz istoga razloga nisam vjerovao ni da je, izraavajui sumnje u sposobnost Hrama da "sadri" Koveg Saveza, Salomon veliao sveprisutnost i svemo Boga Izraelova u metafizikom smislu. Naprotiv, inilo mi se da je Salomonov strah prije bio pragmatine negoli duhovne prirode. Nije li se sveta relikvija, iako prikovana uz temeljni kamen svijeta, jo uvijek mogla osloboditi? Nisu li u njoj pohranjene nepredvidljive energije jo uvijek bile dovoljno mone i opasne da jednom proplamsaju u

tami Svetinje nad Svetinjama i unite velianstvenu "kuu" podignutu oko nje? Bio je to, smatrao sam, stvarni razlog zbog kojega je sagraen Hram. On nije bio palaa namijenjena ljubljenom boanstvu, nego vrsta zatvora za Koveg Saveza. U unutranjosti Svetinje nad Svetinjama, iznad dva kerubina koji su bili okrenuti jedan prema drugome, zaklanjajui svojim krilima zlatni poklopac Kovega, Salomon je postavio jo dva zlatna kerubina, dva mrana, divovska uvara s krilima promjera veeg od 4 metra. Sama Svetinja nad Svetinjama, ija je svrha, kako navodi Biblija, bila "uvati Koveg saveza Jahvina", imala je oblik savrene kocke. Devet metara dugaka, devet metara iroka i devet metara visoka, njezini su pod, etiri zida i strop bili obloeni istim zlatom tekim stotinu tona i prikucanim zlatnim avlima. Ova zlatna elija nije bilo jedino obiljeje Hrama koje je privuklo moju pozornost. Jednako mi je zanimljivo bilo podrijetlo zanatlije, stranca, koji je bio pozvan dovriti sve preostale radove s metalom: Salomon posla po Hirama iz Tira. Bio je to sin udovice iz plemena Naftalijeva... Bio je pun vjetine, umijea i znanja da svata izrauje od tua. Doe on kralju Salomonu i sav mu posao izradi. Reenica koju sam gore istaknuo debljim slovima odmah mi je upala u oi. Zato? Zato to je gralska legenda opisivala junaka Parsifala gotovo istim rijeima, kao "sina udove". Doista, Chretien de Troyes, utemeljitelj anra gralske romanse, kao i njegov nasljednik Wolfram von Eschenbach, eljeli su sasvim jasno dati na znanje da je Parsifalova mati bila udovica. Pitao sam se je li posrijedi jo jedna bizarna sluajnost iji je sloen i vrlo esto varljivi simbolizam razotkrivao fiktivnu potragu za Svetim gralom kao kriptogram za stvarnu potragu za izgubljenim Kovegom Saveza. Drao sam da su vitezovi templari imali kljunu ulogu u gralskim legendama te da su se, nakon zatiranja Reda, njihove predaje sauvale u krugovima slobodnih zidara. Hiram iz Tira, za kojega Biblija tvrdi da ga je u Jeruzalem pozvao Salomon, nije bio samo udoviin sin, poput Parsifala, nego osoba od neizmjerna znaenja za slobodne zidare,

koji su ga poznavali kao "Hirama Abifa", dodijelivi mu sredinje mjesto u svojim ritualima. Prema masonskoj predaji Hirama su ubila trojica njegovih pomonika, ubrzo nakon to je dovrio svoj posao u Hramu. Za masone je taj dogaaj u tolikoj mjeri bremenit znaenjem da ga prizivaju u sjeanje pri inicijacijskim obredima za stupanj metra, u kojima kandidati igraju ulogu rtve. U jednom izvoru pronaao sam opis odnosnoga obreda (koji se i danas prakticira): Leei na zemlji s povezom preko oiju, kandidat slua glasove trojice ubojica koji ga odluuju zakopati u ljunak i ostaviti ga tamo sve do ponoi, kada e odnijeti tijelo dalje od Hrama. Kako bi se doarao pokop Hirama Abifa, kandidat se simboliki umata u tkaninu i odnosi na drugu stranu prostorije. Ubrzo zatim, on uje zvono koje zazvoni dvanaest puta, nakon ega ga iz njegova "ljunanog" groba odnose u grob iskopan na breuljku "zapadno od Brda Morije" (Brda Hrama). Kandidat uje ubojice kako se dogovaraju da e grob obiljeiti bagremovom granicom nakon ega e pobjei u Etiopiju preko Crvenog mora. Dva detalja iz ove pripovijesti smatrao sam posebno znaajnima. Jedan se odnosio na bagremovu granicu (od bagrema je, naime, bio izgraen Koveg Saveza), a drugi na namjeru Hiramovih ubojica da pobjegnu u Etiopiju. Nisam bio siguran trebam li se dublje pozabaviti tim pojedinostima, no nisam se mogao oteti osjeaju da su na neki nain bili vani za moju potragu. U to sam bivao sve uvjereniji nakon to sam u Bibliji proitao da je jedan od bronanih predmeta koji je kao dio hramskog namjetaja izradio Hiram bilo more [to ga Hiram] izli od rastaljene kovine, koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata...Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u ae, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisue bata. To "more" stajalo je u dvoritu Hrama. Bio je to golem bronani bazen, promjera etiri i pol metra, a visok dva metra. Prazan je teio trideset

tona, a mogao je primiti 45 000 litara vode. Veina strunjaka priznaje da im nije poznata svrha ovoga bazena, iako neki smatraju da je imao simbolizirati "prvobitne vode" o kojima govori Knjiga Postanka. Drugi pak vjeruju da je bio namijenjen za ritualna umivanja hramskih sveenika. to se mene tie, nijedno od objanjenja nije mi se inilo dovoljno uvjerljivim. Potonju sam hipotezu smatrao posebno neprihvatljivom jer Biblija sasvim jasno navodi kako je upravo za tu svrhu Hiram nainio deset manjih umivaonika (od kojih je svaki sadravao "etrdeset b a t a " ) . Preispitavi dokaze, u svoju sam biljenicu unio sljedea razmiljanja: Nije li mogue da je bronano "more" koje je Hiram nainio za dvorite Salomonova hrama bio odjek drevnih egipatskih rituala na kojima su se temeljili obredi vezani za Koveg Saveza? Prigodom apetskih sveanosti u Luksoru, "Kovezi" koji su sadravali kipove bogova, nosili su se do vode. Isti se obiaj i danas prakticira u Etiopiji: za sveanosti Timkata u Gondaru, taboti su se nosili do obale "svetoga jezera", to se prostiralo pred zamkom. Moda je i bronano more bilo vrstom svetoga jezera. Prema Bibliji, ostali predmeti koje je za Salomonov hram nainio Hiram, ukljuivali su i "lonce, lopate i kotlie" kao i dva stupa od tua; jedan je stup bio visok osamnaest lakata, a koncem mjeren unaokolo imao je dvanaest lakata, isto tako i drugi...Podie stupove pred trijemom Hekala; jedan postavi na desnu stranu i nazva ga Jahin; postavi drugi stup na lijevu stranu i dade mu ime Boaz. Na samom vrhu stupova postavi izraene ljiljane. I tako dovri stupove. Jahin i Boaz takoer su imali znaajno mjesto u masonskoj predaji. Prema "starom obredu", ova dva stupa bila su uplja. U njima su bili pohranjeni "drevni zapisi" i "vrijedna pismena" koja su se odnosila na povijest idovskoga naroda. Jedan od tih zapisa, tvrdili su slobodni zidari, sadravao je "tajnu maginog amira i popis njegovih svojstava".

Spominjanje "maginog amira" probudilo je moju znatielju. Je li ovdje bila rije o jo jednoj masonskoj zagonetki, ili ga spominje i Biblija? Nakon prilino duge potrage, konano sam uspio ustvrditi kako se rije "amir" u Starom i Novom zavjetu spominje samo etiri puta, tri puta kao ime mjesta i jednom kao osobno ime. Stoga je bilo jasno kako se nijedno ime nije moglo odnositi na "magini" amir, tajne za koje masoni tvrde da su bile skrivene u Hiramovim bronanim stupovima. Podatak koji sam traio doista sam i pronaao, ali ne u Svetom pismu nego u talmudsko-midrakim izvorima, koji su mi stajali na raspolaganju. Budui da je Mojsije zapovijedio Izraelcima neka pri izgradnji svetita ne rabe nikakvo metalno orue, Salomon je zabranio uporabu ekia, sjekira i dlijeta pri lomljenju i obradi masivnih kamenih blokova, od kojih su bili sagraeni vanjski zidovi i dvorite Hrama. Umjesto toga, zanatlijama je na raspolaganje stavio drevnu napravu, koja je datirala iz vremena prije samoga Mojsija. Ta se naprava nazivala amirom, a mogla je rezati i najtvre materijale, bez uporabe topline ili trenja.43 Poznat jo i kao "kamen koji presijeca stijene", amir se nije smio uvati u eljeznoj, niti u posudi od bilo kojeg drugog metala: takvu bi posudu on rastalio. Umjesto toga, umatao se u vunenu tkaninu i polagao u olovnu posudu ispunjenu jemenim mekinjama...Kada je Hram bio uniten, nestao je i amir. Ova neobina i drevna predaja bila je u najmanju ruku zadivljujua. Meu ostalim, tvrdila je i da je amir posjedovao "izvanredno svojstvo zahvaljujui kojemu je mogao prerezati i najtvri dijamant". Pronaao sam i drugu verziju iste prie, u kojoj se dodaje da amir, kada je bio aktivan, nije isputao nikakvih zvukova. Ukratko, zakljuio sam, ova svojstva (poput onih Kovega Saveza), bila su prije tehnoloke negoli natprirodne ili "magine" naravi. Takoer sam smatrao znaajnom injenicu da je ova neobina naprava (kao i Koveg Saveza) bila izravno povezana s Mojsijem. Konano, nisam smatrao nevanim ni to da su slobodni zidari sauvali vlastitu predaju o amiru, predaju prema kojoj su njegove tajne bile skrivene

unutar bronanih stupova koje je Hiram, udoviin sin, postavio "pred trijemom Hekala" (odnosno Hrama, op. prev). Budui da nisam znao nita o tim davno izgubljenim "tajnama", nisam se mogao nadati nikakvu napretku po tom pitanju. U isto sam vrijeme, meutim, osjeao da je pripovijest o amiru samo produbljivala misteriju koja okruuje stvarnu prirodu velianstvenoga hrama na vrhu brda Morije, ija je iskljuiva namjena bila uvanje Kovega saveza Jahvina. Sa svojim bronanim stupovima i bronanim "morem", divovskim kerubinima i zlatom obloenim svetitem, Salomonov je Hram oigledno bio posebno mjesto, izuzetne ljepote, izvor praznovjerja i strahopotovanja, te sredite idovskog vjerskog i kulturnog ivota. Kako je, onda, iz njega mogao nestati Koveg Saveza?

iak, Joa i Nabukodonozor Jasan odgovor na potonje pitanje, koji bi, ako je toan, mogao potpuno potkopati etiopsku teoriju, jest: Koveg Saveza bio je silom iznesen iz Hrama tijekom jedne od nekoliko vojnih katastrofa koje je Izrael pretrpio nakon Salomonove smrti. Prva se katastrofa dogodila 926. god. pr. Kr, u doba neuspjene vladavine Salomonova sina Roboama. Tada je, prema prvoj Knjizi Kraljeva, egipatski faraon iak poduzeo silovit napad na Jeruzalem: Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj iak navali na Jeruzalem. Opljaka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskoga dvora; sve je uzeo; uze i zlatne titove to ih bijae napravio Salomon. U ovom kratkom izvjetaju nije bilo niega iz ega bi se dalo zakljuiti da iakov ratni plijen nije ukljuivao i Koveg Saveza. No, ako je Koveg doista bio odnesen samo trideset godina nakon to ga je Salomon poloio u Hram, tada bi zasigurno kroniari ostavili neke zapise, oplakujui gubitak presvete relikvije. Meutim, o nestanku Kovega nigdje nema spomena, to me navelo da zakljuim: Koveg Saveza bio je u tajnosti iznesen iz Hrama prije dolaska egipatske vojske (moda za

vrijeme vladavine samoga Salomona, na emu inzistira etiopska predaja), ili je pak tijekom napada na Jeruzalem ostao u Svetinji nad Svetinjama. No, teorija prema kojoj ga je oteo faraon inila mi se potpuno neprihvatljivom. Naime, potonju teoriju opovrgnuo je i sam iak, ostavivi za sobom reljef koji opisuje njegovu pobjedu nad Izraelcima. Bio sam posve siguran da taj reljef, koji sam imao priliku vidjeti u Karnaku, uope ne spominje Koveg Saveza ili bilo kakav ratni plijen iz faraonova pohoda na Jeruzalem. Ubrzo sam ustvrdio kako je moj dojam bio ispravan. Veina gradova i naselja, tvrdi jedna studija, koje je osvojio iak, nalazili su se na zapadu Izraela: Jeruzalem, koji je prema Bibliji bio cilj iakova pohoda, ne spominje se na reljefu. Iako je reljef teko oteen, moe se sa sigurnou ustvrditi da Jeruzalem nije bio ukljuen u popis, jer je ovaj sastavljen prema zemljopisnoj logici u kojoj nema mjesta Jeruzalemu. to se, dakle, moglo dogoditi u Svetomu gradu to bi objasnilo navode Svetoga pisma prema kojima je iak "opljakao sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora"? Akademski je konsenzus bio sljedei: faraon je opkolio Jeruzalem, ali u njega nije uao; umjesto toga, bio je "potkupljen blagom iz Salomonova hrama i palae." tovie, to blago nikako nije moglo ukljuivati i Koveg Saveza, pa ak i ako se 926. god. pr. Kr. jo uvijek nalazio u Svetinji nad Svetinjama. iakov se plijen mogao sastojati od manje vanih predmeta, uglavnom javnih i kraljevskih darova posveenih Jahvi. Takvi predmeti, obino dragocjenosti u srebru i zlatu, nisu se uvali u Svetinji nad Svetinjama, nego u drugim prostorijama Hrama, kao to su posebne riznice koje se, uz riznice kraljeva dvora, esto spominju u Starom zavjetu. "Te su riznice", izjavljuje jedan ugledni bibliar, povremeno pljakali strani napadai ili sami kraljevi kada su im bila potrebna sredstva. One su se, tako, neprestano punile i praznile...Stoga iakov pohod nije imao nikakve veze s Hramom,

te bi bilo posve neutemeljeno povezivati ga s nestankom Kovega saveza. S jednakim bi se oprezom trebala uzimati i navodna druga pljaka Hrama. Ona se zbila u doba kada se jedinstvena drava koju su utemeljili David i Salomon raspala na dva zaraena kraljevstva - kraljevstvo "Jude" (koje je ukljuivalo Jeruzalem) i "Izraela" na sjeveru. Godine 796. pr. Kr. Joa, vladar sjevernoga kraljevstva, zaratio je u Bet emeu s judejskim kraljem imenom Amasja: Izraelci porazie Judejce, i oni pobjegoe svaki pod svoj ator. Izraelski kralj Joa uhvati u Bet emeu judejskoga kralja Amasju...i odvede ga u Jeruzalem. Tada srui jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata...Uzevi sve zlato, srebro i posue to se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. Ni ova pljaka Hrama nije ukljuivala Svetinju nad Svetinjama ili Koveg Saveza. Kao to objanjava jedan strunjak za to razdoblje: Joa nije kroio ni u vanjsko, a kamoli u unutranje svetite Hrama...Izraz "Dom Jahvin" koji se spominje u svezi s Joaem...samo je skraeni oblik za "riznice Doma Jahvina". To je razvidno iz injenice da se spominju i "riznice kraljeva dvora", koje se uvijek spominju uz "riznice Doma Jahvina". Toliko o Joau i iaku. Razlog zbog kojeg nijedan od njih nikada nije za se tvrdio da posjeduje Koveg Saveza, kao i razlog zbog kojeg o tome nita ne kazuje ni Biblija, sada mi je bio posve jasan. Naime, oni nikada nisu prili ni blizu Svetinji nad Svetinjama u kojoj se uvala presveta relikvija, nego su se zadovoljili drugim dragocjenostima u srebru i zlatu. Isto se, meutim, ne bi moglo rei za babilonskog kralja Nabukodonozora, slijedeeg i najzloslutnijeg u nizu jeruzalemskih osvajaa. On je ak dva puta osvojio Sveti grad, te se ve iz njegova prvoga pohoda, 589. god. pr. Kr, moe zakljuiti da je prodro u prostore samoga Hrama. Ovaj nesretni dogaaj Biblija opisuje sljedeim rijeima:

U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema, i grad je bio opkoljen...Doe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. Tada je judejski kralj Jojakin iziao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovoe i njegovi dvorani, a babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja. On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog dvora, i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela nainio za Svetite Jahvino.

U emu se sastojao Nabukodonozorov ratni plijen? Znao sam da "riznice Doma Jahvina i riznice kraljevskog dvora" nisu mogle sadravati svete predmete poput Kovega Saveza. Ti su izrazi, na izvornom hebrejskom jeziku, imali sasvim specifina i odreena znaenja, a odnosili su se na manje vrijedne predmete pohranjene u kraljevskim i sveenikim riznicama. Meutim, najznaajniji od svega bio je navod prema kojemu je babilonski kralj "razbio sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, nainio za Svetite Jahvino". Hebrejska rije koju su prevoditelji Jeruzalemske Biblije protumaili kao "Svetite" bila je zapravo hekal, a njezino je tono znaenje bilo "vanjsko svetite". Pokuavajui predoiti poloaj toga "vanjskoga svetita", prisjetio sam se etiopskih pravoslavnih crkava koje su, kako sam se uvjerio prilikom svoga posjeta Gondaru u sijenju 1990. godine, odraavale trostruku podjelu Salomonova hrama. Uskladivi svoju predodbu s rezultatima strunih istraivanja, uspio sam posve pouzdano ustvrditi da je hekal zapravo k 'eddest etiopskih crkava. To je znailo da "Svetite Jahvino" koje je opljakao Nabukodonozor nije bila Svetinja nad Svetinjama, u kojoj se uvao Koveg Saveza, nego prije vrsta predsoblja koje je prethodilo tom svetom prostoru. Samu Svetinju nad Svetinjama, to unutarnje svetite, Hebreji su nazivali debir (vidi, na primjer, I Kr, 7:49-50 i 8:6, op. prev), a debir je pak mak'das, gdje su se u etiopskim crkvama uvali taboti. Ako se Koveg Saveza doista nalazio u Hramu u vrijeme Nabukodonozorova prvoga napada, tada ga babilonski kralj posve sigurno nije uzeo. Naprotiv, on se zadovoljio razbijanjem i odnoenjem "zlatnih predmeta" koje je Salomon poloio u hekal. Ostali predmeti koje je

Nabukodonozor uzeo kao plijen (a njihov je popis bio vrlo odreen), ukljuivali su sljedee: pet svijenjaka s desne i pet s lijeve strane pred Debirom, od istoga zlata; cvjetove, svjetiljke, usekae od zlata; vreve, noeve, kotlie, plitice i kadionice od istoga zlata; stoere za vrata nutarnje dvorane - to je Svetinja nad svetinjama - i za vrata Hekala - to jest Hrama - sve od zlata. Naravno, u ovome prijevodu izrazi "nutarnja dvorana", Debir i Svetinja nad svetinjama rabe se kako bi oznaili isti sveti prostor, zapravo mjesto u kojemu je Salomon prije mnogo stoljea pohranio Koveg Saveza. Kada sam se uvjerio da je doista tako, jedna znaajna injenica iznenada mi je postala jasnom: iako nije opljakao Svetinju nad Svetinjama, Nabukodonozor je razbio brave na njezinim vratima. Iz toga se dalo zakljuiti da je babilonski kralj razvalio vrata, te da je on (ili njegovi vojnici) mogao vidjeti unutranjost debira. Odmah mi je postalo jasno kako je ovo bilo znaajno, ako ne i kljuno otkrie. Promatrajui unutranjost svetita, Babilonci bi odmah uoili dva divovska zlatna kerubina koje je Salomon postavio kao uvare Kovega, a moda i sam Koveg. Budui da se osvajai nisu suzdravali opljakati zlatni namjetaj iz hekala, postavlja se pitanje zato nisu jednako spremno opljakali i Debir, koji je sadravao mnogo veu koliinu zlata, te zato nisu, kao ratni plijen, uzeli i Koveg Saveza. Babilonci su vrlo jasno dali na znanje koliko preziru idove i njihovu vjeru. Od pljake Svetinje nad Svetinjama posve sigurno nisu se suzdravali zbog svoje altruistike elje da svoje rtve lie dodatne nesree i jada. Naprotiv, svi dokazi upuuju na to da Nabukodonozor i njegovi vojnici ne bi pokazali nikakvih obzira da su doista naili na dragocjen plijen poput Kovega Saveza i pozlate na zidovima i kerubinima. Ova se tvrdnja inila jo vjerojatnijom ima li se na umu injenica da je za Babilonce u to vrijeme bilo uobiajeno pljakati idole ili kultne predmete naroda koje su pokorili, kao i njihovo odnoenje u Babilon te polaganje plijena u vlastiti hram pred kipom njihova boga Marduka. Pa ipak, Koveg Saveza, koji bi predstavljao idealni plijen, nije bio ak

ni oteen, a kamoli odnesen iz svoga prebivalita. tovie, nigdje nema spomena ni o Kovegu ni o njegovim kerubinima. Logian zakljuak (zapisao sam u svoju biljenicu) jest da se Koveg Saveza, kao ni pozlaeni kerubini, nisu nalazili u Debiru 598. god. pr. Kr., u vrijeme prvog babilonskog osvajanja, te da je sa zidova, poda i stropa Debira pozlata odstranjena prije toga dogaaja. Ovo barem na prvi pogled podupire etiopsku tvrdnju, budui da sam ve ustanovio kako se iak i Joa nisu domogli Kovega Saveza, kao ni nekog drugog dragocjenog sadraja Debira. Naravno, babilonski napad na Jeruzalem 598. god. pr. Kr., nije bio i posljednji pohod Nabukodonozora. Zakljuak koji sam upravo narkao u svojoj biljenici pokazao bi se potpuno pogrenim ako bih negdje pronaao dokaz da je babilonski kralj oteo Koveg Saveza u vrijeme njegova drugog pohoda na Sveti grad. Nakon uspjenog ratnog pohoda 598. god. pr. Kr., Nabukodonozor je na judejsko prijestolje postavio marionetskoga kralja Sidkiju. Taj se vladar, meutim, pokazao prilino svojeglavim, te se 589. god. pr. Kr. pobunio protiv babilonskog gospodara. Odgovor na njegov in bio je trenutaan. Nabukodonozor je ponovno napao Jeruzalem i opkolio grad, sruio njegove zidine i pregazio ga krajem lipnja ili poetkom srpnja 587. god. pr. Kr. Nakon neto manje od mjesec dana: ue u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne strae i asnik babilonskog kralja. On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kue u Jeruzalemu. Kaldejske ete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne strae...razbie tucane stupove u Domu Jahvinu, podnoja i mjedeno more koji su bili u Domu Jahvinu, i tu odnijee u Babilon, uzee i lonce, lopate, noeve, posudice, i uope sav tucani pribor koji se upotrebljavao za bogosluja. Zapovjednik uze i kadionice i kropionice, uope sve to bijae od zlata i srebra, dva stupa, jedno more i podnoja, to je Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije mogue procijeniti koliko je tua bilo u svim tim predmetima.

Ovo je, dakle, bio detaljan popis predmeta i dragocjenosti odnesenih u Babilon za vrijeme drugog Nabukodonozorova napada na Jeruzalem. Znakovito je da se ni ovdje ne spominje Koveg Saveza, kao ni zlato kojim je Salomon obloio Svetinju nad Svetinjama i pozlatio velianstvene kerubine to su uvali taj sveti prostor. Biblija nam ne kazuje nita vie od toga, te moemo sa sigurnou zakljuiti da se babilonski plijen iz ratnog pohoda 587. god. pr. Kr. sastojao od bronce sa stupova, "mora" i umivaonika koje je prije etiri stoljea izradio Hiram. injenica koja je govorila u prilog vjerodostojnosti popisa plijena iz drugoga pohoda jest da je taj popis bio dosljedan biblijskim navodima o predmetima koji su bili odneseni iz Hrama 598. god. pr. Kr. Tom prilikom Nabukodonozor je izostavio bronane stupove, opljakavi "riznice Doma Jahvina i riznice kraljevskoga dvora", kao i zlato s namjetaja u hekalu. Zato je, jedanaest godina poslije, svoju udnju za srebrom i zlatom Nebuzaradan mogao utaiti samo u kadionicama i kropionicama: naime, zapovjednik kraljeve tjelesne strae nije mogao pronai nita vrjednije jednostavno zato to je najbolji plijen bio uzet i odnesen u Babilon ve 598. god. pr. Kr. Ve sam ustvrdio da ti predmeti nisu ukljuivali Koveg Saveza, te da se relikvija nije nalazila ni na popisu plijena iz drugoga pohoda, pa sam postajao sve uvjereniji da je Koveg Saveza nestao u doba prije babilonskog osvajanja. Tako mi se i objanjenje za nestanak relikvije, prema kojemu je ona unitena kada je Nebuzaradan spalio Dom Jahvin, uinilo neodrivim. Ako je Koveg doista bio iznesen iz Hrama prije 598. god. pr. Kr. - i moda odnesen u Etiopiju - tada bi, naravno, izbjegao unitenju Hrama. No, je li bilo neoprezno zakljuiti da je Koveg doista otiao u Etiopiju? U svakom sluaju jest. Istraujui dalje, otkrio sam kako idovske predaje iznose nekoliko moguih objanjenja za ono to se zbilo, a svako od njih moglo je ozbiljno potkopati etiopsku teoriju.

"Duboka i tajna skrovita..." Prvo to mi je postalo jasno bilo je da su idovi, kao narod, postali svjesni gubitka Kovega, kao i toga da je njegov nestanak obavijen tajnom, tek u vrijeme izgradnje Drugoga hrama.

Znao sam da je 598. god. pr. Kr. Nabukodonozor odveo mnoge stanovnike Jeruzalema u suanjstvo. Godine 587. pr. Kr., nakon unitenja Salomonova hrama, Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne strae, odvede u suanjstvo ostatak naroda koji bijae ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu...Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. Bol zbog gubitka, ponienje suanjstva i odlunost da Jeruzalem nikada ne bude zaboravljen, iskazani su besmrtnim rijeima u jednoj od najsnanijih i najevokativnijih pjesama Staroga zavjeta: Na obali rijeka babilonskih sjedasmo i plakasmo spominjui se Siona; o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povjeali. I tada nai tamniari zaiskae od nas da pjevamo porobljivai nai zaiskae da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!" Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuinskoj! Nek se osui desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! Ne zaboravi, Jahve, sinovima edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Ruite! Sruite ga do temelja!" Keri babilonska, pustoiteljice, blaen koji ti vrati milo za drago

za sva zla to si nam ih nanijela! Blaen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenad! Ovo suanjstvo itavoga jednog naroda nije trajalo dugo. Proces koji je 598. god. pr. Kr. zapoeo Nabukodonozor zavren je 587. godine. Meutim, poslije neto manje od pola stoljea carstvo koje se za njegove vladavine znatno proirilo, razbio je Kir Veliki, kralj Perzije, ija je pobjednika vojska 539. god. pr. Kr. ula u Babilon. Kir, kojega opisuju kao "jednog od najvelianstvenijih vladara i osvajaa", sa svojim je podanicima postupao na nain koji je odavao prosvijetljena ovjeka. Bilo je i pripadnika drugih naroda koji su, poput idova, bili sunjevi Babilonaca. Kir ih je oslobodio. tovie, dopustio im je da sa sobom ponesu zaplijenjene idole i kultne predmete koji su se nalazili u Mardukovu hramu. Naravno, idovi nisu mogli potpuno iskoristiti prednosti ove potonje mogunosti, jer njihov najsvetiji predmet, Koveg Saveza, nije bio ni odnesen u Babilon. Pa ipak, veina predmeta koje im je oduzeo Nabukodonozor, bili su jo uvijek nedirnuti, te su Perzijanci sve dragocjenosti predali idovskim uglednicima, uz dune obrede. Stari zavjet sadri temeljito izvijee o ovoj transakciji: Kralj Kir iznese posue Jahvina Doma koje Nabukodonozor bijae odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga. Kir, kralj perzijski, urui ga Mitredatu, rizniaru, koji ga izbroji judejskom knezu ebasaru. Evo njegova popisa. Zlatnih zdjela: trideset; srebrnih zdjela: tisuu i dvadeset devet; zlatnih aa: trideset; srebrnih aa; etiri stotine i deset; ostalog posua: tisuu. Svega zlatnog i srebrnog posua: pet tisua i etiri stotine. Sve je to odnio ebasar kada se sunji vraahu iz Babilona u Jeruzalem. Taj se povratak zbio 538. god. pr. Kr. A zatim, u proljee 537. god. pr. Kr., na ruevinama prvoga, zapoela je izgradnja Drugoga hrama. Radovi su zavreni 517. god. pr. Kr., no, radost nije mogla biti potpuna. Nestanak Kovega Saveza iz Prvoga hrama, kad god se zbio, oito je bio dran u tajnosti (to i nije bio osobito teak zadatak, jer je

samo Veliki Sveenik smio ui u Svetinju nad Svetinjama). Meutim, nakon povratka iz Babilona, nije bilo mogue prikriti injenicu da svetog predmeta vie nema, zbog ega nije ni mogao biti pohranjen u unutranjem svetitu Drugoga hrama. O novim okolnostima Talmud izvjetava sljedee: "U pet se stvari Prvo svetite razlikovalo od Drugoga: u Kovegu, Pomirilitu, kerubinima, vatri i Urimu-i-Tumimu." Tajanstveni predmeti, Urim i Tumim (o kojima Talmud govori kao o jedinstvenom predmetu), moda su se rabili u obredima divinacije, a u Mojsijevo vrijeme drali su se u opleku Velikog Sveenika. U Drugom hramu ih nije bilo, kao ni nebeske vatre koja se uvijek povezivala s Kovegom Saveza. Naravno, nedostajao je i sam Koveg Saveza, zajedno s njegovim zlatnim poklopcem i kerubinima. Do tada je ve svima moralo biti poznato da je najsvetiji predmet idovske vjere nestao bez traga. tovie, narod je znao da Koveg nije bio odnesen u Babilon. Gdje se, onda, mogao nalaziti? Gotovo odmah poele su se kovati najrazliitije teorije, od kojih su neke ubrzo poprimile vjerodostojnost neospornih injenica. Veina je pretpostavljala da Nabukodonozorovi pljakai nisu uspjeli pronai Koveg jer je, prije njihova dolaska, bio skriven negdje na podruju brda Morije, gdje je sada stajao novi hram. Primjerice, prema jednoj legendi iz razdoblja neposredno nakon babilonskoga progonstva, Salomon je predvidio unitenje Hrama jo u doba njegove izgradnje. Zbog toga je odluio skloniti Koveg u neko "duboko i tajno skrovite". Bio sam uvjeren da je upravo ovom predajom bio nadahnut autor "Apokalipse Baruhove", kada je pripovijedao o Kovegu koji je nestao u utrobi zemlje ispod velikog "temeljnog kamena" zvanog Shetiyyah. Naravno, bio sam svjestan da se ovom kasnom i apokrifnom djelu ne smije pridavati vjerodostojnost. Znao sam, meutim, da postoje i drugi zapisi koji neku tajnu pilju na Brdu Hrama izjednaavaju s posljednjim prebivalitem Kovega Saveza. Prihvaajui teoriju da se takva pilja nalazila tono ispod Svetinje nad Svetinjama, Talmud izraava miljenje prema kojemu je "Koveg Saveza bio zakopan na svome mjestu." To je, ini se, bilo djelo kralja Joije, koji je vladao Jeruzalemom od 640. do 609. god. pr. Kr., odnosno, samo nekih deset godina prije prvog babilonskog osvajanja. Pred kraj svoga kraljevanja, kae legenda, predvidjevi skoro unitenje

Hrama, "Sakri Joija sveti Koveg i sve njegove pripadajue predmete, kako bi ih sauvao od oskvrnua u neprijateljskim rukama" Ustvrdio sam kako je ovo bilo prevladavajue uvjerenje. Nisu se, meutim, svi izvori slagali u tome da se skrovite Kovega nalazilo u neposrednoj blizini Svetinje nad Svetinjama. Predaja koju biljei Mina iznosi kako je sveti predmet bio zakopan "u podu drvene kue, kako ne bi pao u neprijateljske ruke." Ta je drvena kua stajala unutar Salomonova hrama, no njezina je tona lokacija zaboravljena jo u vrijeme povratka idova iz babilonskoga suanjstva, ostavi tako "tajnom za sva vremena." Unato tome, Mina izvjetava kako je neki sveenik, radei u dvoritu Drugoga hrama, na podu sluajno otkrio "jedan kamen koji se razlikovao od drugih": Rekao je to svome drugu, no, prije negoli je stvar izvidio, snae ga smrt. Tako su oni pouzdano znali da je na onomu mjestu leao Koveg. Posve drukiju pripovijest o nestanku Kovega iznosi Druga knjiga o Makabejcima (djelo iskljueno iz hebrejske Biblije, ali ukljueno u kanon grke i latinske kranske crkve, kao i u apokrife engleske Biblije). Sastavljena u razdoblju izmeu 100. god. pr. Kr. i 70. god. po Kr., i napisana na grkom, Druga knjiga o Makabejcima o sudbini Kovega govori sljedee: Prorok Jeremija...po Bojem [je] nadahnuu sa sobom ponio ator i Koveg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Boju batinu. Stigavi onamo, Jeremija nae stan u peini, unese u nj ator i Koveg i kadioni rtvenik, a ulaz zagradi. Prema miljenju strunjaka koji su preveli Jeruzalemsku Bibliju, iz koje je preuzet gornji navod, Jeremijin navodni pothvat bila je puka izmiljotina koju je podastro pisac Druge knjige o Makabejcima, koji je pokuao probuditi zanimanje raseljenih idova za prvobitnu postojbinu. Ni urednici Oksfordskog rjenika Kranske crkve (The Oxford Dictionary of the Christian Church) ovome odlomku ne pridaju povijesnu vrijednost. Budui da je napisana nekih pet stotina godina nakon Jere-

mijine smrti, ova se predaja ne bi mogla nazvati ni posebno starom iako ju je njezin autor pokuavao takvom prikazati, tvrdei da svoje izvijee temelji na "spisima". injenica je, meutim, bila da je prorok Jeremija (za razliku od autora Druge knjige o Makabejcima) doista ivio u vrijeme unitenja Salomonova hrama, to znai da je mogao, makar teoretski, sudjelovati u skrivanju Kovega Saveza. tovie, "gora na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Boju batinu" - brdo Nebo - bila je dobro poznato mjesto smjeteno otprilike pedeset kilometara istono od Jeruzalema. Zbog svoje veze s utemeljiteljem judaizma, i s obzirom na njegov zemljopisni poloaj, ovaj tovani vrhunac inio se prihvatljivim skrovitem Kovega Saveza (u Ponovljenom zakonu 34, 1 stoji: "...ode Mojsije...na brdo Nebo, na vrhunac Pisge, nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju..., op. prev.). Sljedei narataji idova nisu, stoga, potpuno odbacili predaju iz Druge knjige o Makabejcima. Naprotiv, iako nikada nije bila ukljuena u idovski kanon Svetoga pisma, znatno je tu predaju naknadno proirio i uljepao folklor, koji je aneoskom intervencijom rijeio pitanje kako je Jeremija (on se esto sukobljavao s hramskim sveenstvom) uspio svete predmete iznijeti iz Svetinje nad Svetinjama, prenijeti preko doline Jordana i dopremiti na brdo Nebo! Ponovno prouivi idovske predaje koje su se odnosile na posljednje prebivalite Kovega Saveza, zakljuio sam sljedee: Izvan Talmuda, Mine, Apokalipse Baruhove, Druge knjige o Makabejcima te najrazliitijih, prilino ivopisnih legendi, idovska predaja ne sadri pouzdane podatke o skrovitu Kovega Saveza. Budui da sada sa sigurnou mogu ustvrditi kako ga nisu oteli ni iak, ni Joa ni Nabukodonozor, slijedi da je idovska predaja a) vrlo "klimava", b) povijesno dubiozna i c) nedosljedna (za razliku od etiopske, koju podupire i snaan vjerski osjeaj Etiopljana, utemeljen na vrstom uvjerenju da se Koveg Saveza nalazi u Aksumu). Zbog svega se ovoga etiopska teorija inila prihvatljivijom. Pa ipak, idovska se predaja ne smije olako odbaciti samo zato to je "klimava". SLJEDEI KORAK: Treba provjeriti jesu li arheolozi provodili iskopavanja na brdu Nebu, ili na podruju Brda Hra-

ma, dvjema lokacijama koje idovi smatraju prebivalitima Kovega Saveza. Zapisao sam to u hotelskoj sobi u Jeruzalemu, u subotu 6. listopada 1990. godine. Nakon dva dana, u ponedjeljak 8. listopada, ponovno sam poao na Brdo Hrama, gdje su, nekih stotinu metara juno od damije Al-Aqsa, upravo bila u tijeku arheoloka iskopavanja. Nalazio sam se pokraj Davidove kule, kad su me zvuci pucnjave i ljudski krikovi upozorili da je svako dulje zadravanje na tome mjestu opasno za ivot.

Smrt na Brdu Zbivanja kojima sam tada bio svjedokom postat e poznata kao "masakr na Brdu Hrama". Iako je masakr bio vrhunac dugogodinje mrnje izmeu idova i jeruzalemskih Arapa, povod sukoba bio je prosvjed ultrakonzervativne cionistike skupine "Vjernici Brda Hrama". Marirajui prema vratima Moghrabi, nosili su veliku zastavu s Davidovom zvijezdom i provokativnim natpisom na hebrejskom, koji je jasno upozoravao na kljuni problem: BRDO HRAMA - SIMBOL NAEGA NARODA NALAZI SE U NEPRIJATELJSKIM RUKAMA Prosvjednici su namjeravali ui na podruje Brda Hrama, kroz vrata Moghrabi, te odmarirati do Kupole na stijeni i tamo poloiti temeljni kamen buduega Treeg hrama. Ovaj je pothvat bio svojevrsan politiki dinamit: kada je u sedmom stoljeu poela izgradnja Kupole na stijeni, itavo podruje Brda Hrama postalo je svetim prostorom od neizmjerna znaenja, i za muslimane i za idove. tovie, na nezadovoljstvo skupina, kakva je npr. "Vjernici Brda Hrama", to je podruje pod nadzorom muslimana, a od unitenja Drugoga hrama 70. god. posl. Kr., na njemu se nije nalazilo nijedno idovsko svetite. elei obraniti ovaj status quo od neega to su smatrali neposrednom prijetnjom, oko pet tisua militantnih Arapa okupilo se unutar zidina Brda Hrama, naoruani kamenjem kojim su namjeravali zasuti pribliavajue cioniste.

Kada su "Vjernici Brda Hrama" 8. listopada zapoeli svoj mar, sve je kipjelo od emocija. Napetost je znatno poticao sam poloaj vrata Moghrabi, kroz koja su namjeravali proi. Ona su vodila u sredinji prostor, smjeten nekih pedeset metara od prednjeg trijema damije AlAqsa, a nalazila su se na junom dijelu Zapadnoga zida, iji je vanjski dio, Zid plaa, danas najznaajnije idovsko svetite. Taj je zid, koji datira iz vremena Drugoga hrama, dio utvrde koju je izgradio Herod Veliki krajem prvoga stoljea prije Krista. Izbjegavi unitenju 70. god. po Kr. (zahvaljujui "Boanskoj nazonosti" koja ga je, kae Midra, titila i bdjela nad njim), postao je monim simbolom nacionalistikih tenji idovskoga naroda u dijaspori. ak nakon utemeljenja izraelske drave ostao je u sastavu jordanskog haemitskog kraljevstva, a tek je nakon estodnevnog rata 1967. godine postao dijelom izraelskog teritorija. Zid, kao i prostor ispred njega, postao je tada slubenim svetitem i mjestom okupljanja za idove iz cijeloga svijeta. Kako bi se izbjegao sukob s muslimanima, zabranjena je izgradnja idovskih svetita na podruju samoga Brda Hrama, koje je ostalo pod iskljuivim nadzorom jeruzalemskih muslimana. Namjeravajui da kroz vrata Moghrabi uu na podruje Brda, "Vjernici Brda Hrama" oito su izazivali nevolje. Iako im je prolaz zaprijeila izraelska policija, pet tisua Arapa poelo ih je zasipati kamenjem. Tom prilikom nisu stradali samo prosvjedici koji su sudjelovali u maru, nego i mnogi drugi idovi koji su molili pred Zidom plaa. Ono to je zapoelo kao simbolian prosvjed, ubrzo se pretvorilo u krvav sukob u kojemu je poginuo dvadeset jedan Arapin, dok ih je stotinu dvadeset pet teko ozlijeeno, a ranjeno je takoer jedanaest izraelskih hodoasnika i osam policajaca. Na poprite sukoba stigao sam kada je najgore prolo. Pred Zidom plaa, u lokvama krvi, leale su hrpe kamenja. Kola hitne pomoi odvozila su ranjenike a situaciju su nadzirali policajci odjeveni u neprobojne prsluke i naoruani do zuba. Pristup Brdu Hrama kao i podruju iskopavanja, smjetenom neto junije, bio je zabranjen. Stotine gnijevnih i uzbuenih idova, meu kojima su neki nosili zastave umrljane krvlju, trali su okolo ratoborno raspoloeni, te je pred Zidom plaa ubrzo zapoelo divlje slavlje, iako jednostavno nisam mogao shva-

titi kako je netko mogao likovati nad okrutnim ubojstvom skupine arapskih mladia. Ogoren i ispunjen gaenjem, konano sam napustio mjesto zloina i, popevi se stubama koje su vodile u idovsku etvrt, stigao u Ulicu lanca, kojom sam etao prije nekoliko dana, tijekom prvog posjeta Brdu Hrama. Tamo sam bio svjedokom jo jednog nasilja, kada su naoruani policajci okruili skupinu Palestinaca, za koje su sumnjali da su bili meu napadaima. Jedan prestravljeni mladi piskutavim ih je glasom uvjeravao u svoju nevinost, dok su ga neprestano tukli. Drugi je pobjegao u usku uliicu, no uhvatili su ga i premlatili. Ukratko, to jezivo jutro obiljeilo je ostatak moga boravka u Jeruzalemu. Ne samo zbog ljudskih patnji koje su tadanja zbivanja izravno povezivala s mjestom na kojemu je neko stajao Koveg Saveza, nego i zato to su Brdo Hrama i podruje arheolokih iskopavanja zaprijeile snage sigurnosti, a takvo je stanje ostalo dugo nakon moga odlaska iz Izraela. Unato nimalo ohrabrujuim okolnostima odluio sam iskoristiti preostalo vrijeme u toj nesretnoj zemlji na najbolji mogui nain.

Iskopavanja na svetim mjestima Prvo pitanje na koje sam traio odgovor bilo je ono koje sam u subotu 6. listopada, zapisao u svoju biljenicu: Jesu li arheolozi provodili kakva iskopavanja na podruju Brda Hrama ili brda Neba, kako bi provjerili vjerodostojnost idovskih predaja o posljednjem prebivalitu Kovega Saveza? Budui da 8. listopada nisam uspio ui na lokalitete koji su me zanimali, sastao sam se s nekim arheolozima ukljuenima u iskopavanja i raspitao se o rezultatima njihovih istraivanja. Doznao sam da su opsenija iskopavanja zapoela u veljai 1968. godine, nekih osam mjeseci nakon to su, tijekom estodnevnog rata, izraelske paravojne postrojbe zaposjele Jeruzalem. Iako su se sva iskopavanja provodila izvan Brda Hrama, od samoga su poetka izazivala brojne kontroverzije. Prema Meiru Ben-Dovu, voditelju iskopavanja, prvo se suprotstavilo Vie muslimansko vijee, zbog sumnje u urotu protiv muslimanskih interesa. "Iskopavanja nisu znanstveni pothvat," tuili su se, "njihov je cionis-

tiki cilj potkopati juni zid na Brdu Hrama, koji je istodobno i juni zid Al-Aqse, kako bi se time unitila damija." Na Ben-Dovovo iznenaenje, protiv iskopavanja su bili i krani. "Drali su", objasnio je, "da se zapravo grade temelji za Trei hram, te daje arheoloko istraivanje tek paravan za neku mranu urotu. Sve to mogu rei jest da ove glasine, dok ih ne ujete vlastitim uima, zvue kao proizvod demonske mate. Pa ipak, vie nego jednom, bilo u ali ili iz nekog drugog razloga, povjesniari i arheolozi u iju inteligenciju i sposobnosti ne treba sumnjati, dolazili su mi s pitanjem: "Zar nemate namjeru reinstitucionalizirati Hram?" Najodlunije su se protivili idovski vjerski voe, ije je slaganje zahtijevala vlada prije zapoinjanja bilo kakvih radova. Profesor Mazar iz Arheolokog instituta pri Hebrejskom sveuilitu pregovarao je sa sefardskim i akenaskim glavnim rabinima, koji su 1967. godine glatko odbili njegove zahtjeve: Sefardski glavni rabin, Nissim, svoje je neslaganje objasnio injenicom da je podruje na kojemu su se imala provoditi iskopavanja sveto. Zamoljen da pojasni svoj odgovor, izjavio je kako bi se moglo pokazati da Zid plaa zapravo nije zapadni zid Brda Hrama. Osim toga, koja je svrha riskirati i poduzeti iskopavanja u interesu znanosti kada je takav interes ionako zanemariv? S druge strane, akenaski glavni rabin, Unterman, osvrnuo se na probleme halake (halaka, idovsko pravo prema rabinskoj predaji, op. prev.). "to e se dogoditi," kukao je, "ako tijekom iskopavanja pronaete Koveg Saveza, za koji idovska predaja tvrdi da je zakopan duboko u utrobi zemlje?" "To bi bilo divno!" nevino je uskliknuo profesor Mazar. No, ugledni je rabin rekao uenom profesoru da se upravo toga najvie boji. Budui da djeca Izraela nisu "ista" sa stajalita idovskog vjerskog prava, zabranjeno im je doticati Koveg Saveza. Stoga je nezamislivo provesti bilo kakvo iskopavanje prije dolaska Mesije! Rabinova zabrinutost za Koveg Saveza bila je posve ortodoksna. Doista, jo od doba unitenja Drugoga hrama, svi su idovi smatrani ritualno neistima, a takvo je stanje imalo sprijeiti dolazak Mesije. Takva je dogma za arheologe bila velika prepreka. Unato tome, uspjeli

su konano pridobiti rabine i sporazumjeti se s predstavnicima drugih dvaju monoteistikih religija, utemeljenih na starozavjetnom kultu Jahve. Zapoela su iskopavanja. tovie, iako se podruje arheolokih istraivanja nalazilo izvan Brda Hrama, pronaeni su brojni predmeti iz doba Prvoga hrama. Meutim, kako se i oekivalo, Kovegu Saveza nije bilo traga, a veina iskopina odnosila se na kasnije razdoblje Drugoga hrama, razdoblje muslimanskih i kriarskih osvajanja. Mogao sam, stoga, zakljuiti da Ben-Dovova iskopavanja ni u kojemu pogledu nisu ugrozila idovske predaje o sudbini Kovega, ali ih nisu ni potvrdila. Pravi su odgovor mogla dati samo opsena istraivanja na samom Brdu Hrama. Ja sam, meutim, zastupao gledite da su takva iskopavanja proveli vitezovi templari, mnogo stoljea prije utemeljenja arheologije kao znanstvene discipline, te da je njihov pothvat zavrio neuspjehom. Pa ipak, jo uvijek sam elio saznati jesu li u dananje vrijeme poduzeta bilo kakva iskopavanja na Brdu Hrama, te, ako jesu, koji su rezultati postignuti. Ovo sam upitao dr. Gabbya Barkaija, arheologa pri Hebrejskom sveuilitu u Jeruzalemu i strunjaka za razdoblje Prvoga hrama. "Od utemeljenja moderne arheologije," rekao je, "nije bilo nikakvih pokuaja iskopavanja na podruju Brda Hrama." "Zato?" upitao sam. "Zato to je to podruje sveto. Muslimanske se vlasti protive svakom znanstvenom istraivanju. S njihova gledita to bi bilo najgore svetogre. Tako Brdo Hrama i dalje ostaje zagonetkom za arheologe. Ono to nam je o njemu poznato u najveem je dijelu teoretske i interpretativne naravi. Arheoloki gledano, posjedujemo samo otkria Charlesa Warrena i, naravno, Parkera. Parker je kopao ispod same Kupole na stijeni. Ako se dobro sjeam, bilo je to 1910. godine. No, on nije bio arheolog. Bio je luak koji je traio Koveg Saveza." Nisam bio siguran zato je Barkai nazvao Parkera "luakom". Je li bio lud zato to je tragao za Kovegom Saveza, je li tragao za Kovegom Saveza zato to je bio lud, ili je pak njegova ludost bila oita i prije negoli je zapoeo kopati u Kupoli na stijeni. Suzdrao sam se, stoga, od priznanja da i se i sam bavim ovom "ludou", upitavi arheologa gdje bih mogao doznati neto vie o Parkeru - i Charlesu Warrenu kojega je takoer spomenuo.

Proveo sam dva dana pregledavajui arhive iz kojih sam saznao da je Warren bio mladi porunik u Britanskoj kraljevskoj inenjeriji, koji je 1867. godine, u ime Zaklade za istraivanja u Palestini, sa sjeditem u Londonu, provodio istraivanja na Brdu Hrama. Njegova su iskopavanja, meutim, obuhvaala podruje izvan i juno od Brda Hrama, koje su stotinu godina poslije temeljitije istraili Meir Ben-Dov i njegovi kolege. Razlika je bila u tome to je Warren vrlo uporno traio doputenje za iskopavanja na samom Brdu Hrama. Njegova su nastojanja osujetili Otomani, koji su tada upravljali Jeruzalemom. tovie, kada je jednom prilikom uspio probiti tunel prema sjeveru i proi ispod vanjskih zidina, maljevi i drugo orue koje su rabili njegovi radnici uznemirili su vjernike okupljene na molitvi u damiji Al-Aqsa. Zasuti su kiom kamenja, izbila je pobuna, a Izet-paa je do daljnjeg zabranio sva iskopavanja na tom podruju. Unato tekoama, Warren se nije dao obeshrabriti, te je konano uspio nagovoriti Otomane da mu dopuste nastaviti radove. Poslije je nekoliko puta pokuao u tajnosti prokopati tunel ispod Brda Hrama, gdje je namjeravao "locirati i ucrtati na zemljovid sve drevne iskopine" na koje je mogao naii. Warren nije u tome uspio, dospjevi samo do temelja vanjskih zidova. Naravno, nije pronaao Koveg Saveza, a nema dokaza ni daje imao takvih ambicija. Njegovo je zanimanje bilo ogranieno na razdoblje Drugoga hrama, te su u tom pogledu njegova otkria od velikog arheolokog znaenja. Isto se nije moglo rei i za Montaguea Brownslowa Parkera, sina grofa od Morleya, koji je 1909. godine otiao u Jeruzalem s iskljuivom namjerom da tamo pronae Koveg Saveza i koji znanosti nije ostavio nikakvu vrijednu ostavtinu. Parkerova ekspedicija, koju je britanska arheologinja Kathleen Kenyon ljubazno opisala "po svim mjerilima izuzetnom", bila je nadahnuta finskim mistikom Valterom H. Juveliusom, koji je 1906. godine na vedskom sveuilitu odrao predavanje o unitenju Salomonova hrama. Juvelius je tvrdio da posjeduje pouzdane podatke o skrovitu "zlatom obloenog Kovega Saveza", koje se navodno nalazilo na podruju nekadanjega Hrama. Takoer je tvrdio da je, temeljito istraujui relevantne biblijske tekstove, ustanovio postojanje tajnog podzemnog

prolaza koji je, iz nekog dijela Jeruzalema, vodio do Brda Hrama. Prouivi izvijea o Warrenovim iskopavanjima, vjerovao je da se taj tajni prolaz nalazi juno od damije Al-Aqsa, na podruju koje je Warren ve istraio. Procijenivi vrijednost Kovega na 200 milijuna $, Juvelius je traio investitore za ekspediciju koja bi trebala locirati i raistiti prolaz, ime bi se omoguio pristup blagu. Njegova su nastojanja okrunjena uspjehom tek kada je u Londonu upoznao Montaguea Brownslowa Parkera, tada tridesetogodinjaka, koji mu je pruio oduevljenu potporu. Iskoristivi svoje veze s aristokracijom u Britaniji i inozemstvu, ukljuujui i bogatu ikaku obitelj Armour, Parker je ubrzo prikupio 125 000 $ dolara. Ekspedicija je mogla zapoeti, te je ve u kolovozu 1909. godine utemeljen stoer na Maslinskoj gori (nasuprot Brdu Hrama). Zapoela su iskopavanja na podruju koje je prethodno tako temeljito istraio Warren. tovie, Parker i Juvelius nisu se dali smesti injenicom da njihov ugledni prethodnik tamo nije otkrio nita znaajnije. Naprotiv, optimistino su nastavili provoditi svoj pothvat.Unajmili su i irskoga vidovnjaka koji im je trebao pomoi u potrazi za navodnim "tajnim prolazom". Vrijeme je prolazilo. Kao to se oekivalo, prosvjedi su dolazili sa svih strana. Konano, stigla je i zima, te su rijeke blata preplavile iskopine. Posve razumljivo, Parker je bio obeshrabren. Privremeno je prekinuo sve radove, a iskopavanja je nastavio tek u ljeto 1910. godine. Slijedilo je nekoliko mjeseci frenetinih aktivnosti. Meutim, tajnom prolazu i dalje nije bilo traga te su protivljenja postajala sve glasnija. U proljee 1911. godine barun Edmond de Rotschild, cionist i lan svjetski poznate bankarske obitelji, koji je elio sprijeiti mogue oskvrnue najsvetijeg mjesta judaizma, kupio je zemljite u neposrednoj blizini podruja iskopavanja, odakle je mogao izravno zaprijetiti Parkeru. Mladog britanskog aristokrata uznemirio je takav razvoj dogaaja.U travnju 1911. godine odustao je od potrage za tunelom i pribjegao oajnim mjerama. U to je vrijeme Jeruzalem jo uvijek bio pod otomanskom upravom, a upravitelj grada, Amzej Bej-paa, nije bio poznat kao poten ovjek. Mito od 25 000 dolara osiguralo je njegovu suradnju, a dodatna, iako manja svota, pridobila je eika Kalila, nasljednog uvara

Kupole na stijeni. Tako su Parker i njegova ekipa dobili pristup u svetite i slobodu da tamo ine sve to ele. Naravno, itav se posao obavljao nou. Prerueni u Arape, lovci na blago tjedan su dana kopali na junom dijelu Brda Hrama, u blizini damije Al-Aqsa, na podruju za koje su Juvelius i irski vidovnjak tvrdili da je tamo zakopan Koveg Saveza. Budui da nije postignut ba nikakav uspjeh, Parker je u sitne sate 18. travnja 1911. godine svoju pozornost skrenuo na Kupolu na stijeni i legendarne pilje koje su se, navodno, nalazile odmah ispod Shettiyaha. Stube koje danas vode u Bunar dua tada nisu postojale, pa su se Parker i njegovi kolege morali spustiti niz uad privrenu za Shettiyah. Upalili su svjetiljke i zapoeli probijati pod, nadajui se da e konano pronai posljednje prebivalite Kovega Saveza. Nevolje su uslijedile i prije negoli su uspjeli ustanoviti postoje li druge upljine, ispod one u kojoj su se nalazili. Iako je eik Kalil, nasljedni uvar, primio mito, u damiji se neoekivano pojavio drugi dostojanstvenik (pria se da je odluio prespavati na Brdu Hrama jer je njegova kua bila puna gostiju). uvi zvukove koji su dolazili iz Kupole na stijeni, upao je unutra, zavirio u Bunar dua i, na svoje zaprepatenje, ugledao skupinu podivljalih stranaca koji su zabadali pijuke u sveto tlo. Reakcija je, s obje strane, bila dramatina. okirani dostojanstvenik zaurlao je i vritei otrao u no kako bi okupio vjernike. Uvidjevi da je igri doao kraj, Englezi su se smjesta dali u bijeg. Ne vrativi se u stoer, napustili su Jeruzalem i krenuli prema luci Jaffa, gdje je bila usidrena njihova jahta. Tako su uspjeli zavarati svjetinu koja je na Brdo Hrama stigla samo nekoliko trenutaka nakon njihova odlaska, prepustivi nesretnoga eika Kalila zloj sudbini. U Jeruzalemuje izbila pobuna a Amzej Bej-paa, koji je opravdano optuen za sudionitvo, bio je napadnut i izvrgnut ruglu. Bio je prisiljen zapovijediti da se zatvori Brdo Hrama i uhite lovci na blago u luci Jaffa. Potonji je korak nedvojbeno poduzeo kako bi umirio svoju savjest. Meutim, proirile su se glasine da je Parker pronaao i oteo Koveg savaza, te su muslimanski i idovski vode upozoravali na opasnost njegova iznoenja iz zemlje. Policija u Jaffi i pripadnici carinske slube uhitili su bjegunce, zaplijenili svu njihovu imovinu i proveli detaljnu premetainu. Nisu pro-

nali nita. Konano su Englezima dopustili da se vrate na jahtu u ijoj se udobnosti imalo nastaviti ispitivanje. Meutim, im su se Parker i njegovi kolege popeli na jahtu, Parker je zapovijedio posadi neka digne sidro. Nakon nekoliko tjedana, Parker je stigao u Englesku. Nije uspio pronai Koveg Saveza, ali uspio je izgubiti svih 125 000 dolara koje su mu povjerili investitori iz Britanije i Sjedinjenih Drava. "Ova epizoda, kao i iskopavanja koja je poduzeo," zakljuila je Kathleen Kenyon mnogo godina poslije, "nimalo ne slue na ast britanskoj arheologij i."

Britanski arheolozi, meutim, nisu sudjelovali u sljedeem pokuaju pronalaenja Kovega Saveza, koji je dvadesetih godina poduzet na brdu Nebu gdje je, prema Drugoj knjizi o Makabejcima, prorok Jeremija sakrio sveti predmet neposredno prije unitenja Drugoga hrama. Spiritus movens ovoga pothvata bio je ekscentrian ameriki istraiva, koji se volio odijevati u lepravu arapsku odjeu i koji se, iako je bio mukarac, predstavljao kao Antonia Frederick Futterer. Nakon to je podrobno istraio brdo Nebo (kao i susjedni vrhunac Pisgu) izjavio je, sa nadahnjujuom originalnou, da je pronaao - tajni prolaz. Taj je prolaz bio zaprijeen vrstom zida koji Futterer nije pokuavao sruiti. Razgledajui zid pri svjetlosti baterijske svjetiljke otkrio je na njemu drevni natpis koji je prepisao i odnio u Jeruzalem. Tamo je potraio "strunjaka" pri Hebrejskom sveuilitu koji mu je preveo natpis. Poruka je glasila: OVDJE LEI ZLATNI KOVEG SAVEZA Naalost, Futterer nije elio imenovati strunjaka koji mu je pomogao, niti je, u oduevljenju koje je slijedilo, itko pourio da se okiti takvom zaslugom. Futterer nije pokazao prijepis natpisa za koji je tvrdio da ga posjeduje, niti se ikada vratio na brdo Nebo kako bi iznio Koveg Saveza iz navodnog tajnog prolaza. Meutim, nakon pola stoljea, novi je pustolov podignuo stijeg koji je ispustio Futterer. I taj je pustolov bio ameriki istraiva, Tom Crotser, ija su prethodna "otkria" ukljuivala babilonsku kulu, Noinu arku i Adamov grad. Godine 1981. taj je gospodin na prilino sumnjiv

nain doao u posjed nekih dokumenata koje je za sobom ostavio Futterer, a koji su ukljuivali crtee zazidanog tajnog prolaza na brdu Nebu gdje je, navodno, bio zakopan Koveg Saveza. Brdo Nebo nalazi se odmah iza granice s Jordanom kamo je stigao Crotser sa skupinom gorljivih kolega iz organizacije poznate kao Institut for Restoring History International (Meunarodni institut za spaavanje povijesti) sa sjeditem u Winfieldu, u dravi Kanzasu. Naravno, njihova je misija bila "spaavanje" Koveg Saveza. Iz toga su razloga etiri noi spavali na brdu Nebu, unato prosvjedima franjevaca Terrae Sanctae u ijem se vlasnitvu ono nalazilo. Franjevci su posjedovali bizantsku crkvu koja je podignuta na mjestu gdje je, navodno, pokopan Mojsije, a u posljednjih nekoliko desetljea i sami su provodili paljiva i profesionalna iskopavanja na tom podruju. Ne treba ni rei da franjevci, kao uostalom ni Crotser, nikada nisu pronali Koveg Saveza, barem ne na brdu Nebu. Nakon neuspjenog istraivanja, Crotser i njegova ekipa premjestili su se na Pisgu (koju je posjetio i Futterer). Na tom su vrhuncu naili na jamu za koju su vjerovali da vodi u "tajni prolaz" iz Futtererovih crtea. injenica da je dno jame bilo prekriveno limenim ploama samo je pridonijela njihovu uzbuenju. Naveer, 31. listopada 1981. godine, odstranili su beznaajnu prepreku i pred sobom doista ugledali prolaz. Otprilike jedan metar irok i dva metra visok, prolaz je vodio nekih stotinu osamdeset metara duboko u utrobu zemlje. Na kraju prolaza naili su na zid, jednak onome koji je opisao Futterer, sruivi ga bez imalo oklijevanja. Iza zida se nalazila kamena kripta, otprilike dva metra iroka i dva metra duboka, koja je, prema Crotserovim rijeima, sadravala zlatom obloenu krinju dugaku metar i pol, te iroku i visoku devedeset centimetara. Kraj nje su bile motke koje su odgovarale biblijskom opisu motki za noenje Kovega. Neto dalje leali su predmeti zamotani u tkaninu koje je Crotser identificirao kao kerubine koji su, u davna vremena, stajali na Pomirilitu. Amerikanci su bili uvjereni da su pronali presvetu relikviju. Meutim, nisu je pomaknuli s mjesta, niti je dotaknuli ili otvorili, nainivi samo fotografije u boji. Zatim su napustili Jordan i vratili se u Sjedinjene Drave gdje su o svome otkriu izvijestili tiskovnu agenciju UPI.

Rezultat je bila pria koja je, prema rijeima jednog od novinara te agencije, bila "najzanimljivija od svega to sam ikada napisao". Je li Koveg doista bio otkriven? Fotografije nainjene u kripti oito su bile kljuni dokaz koji je mogao poduprijeti senzacionalnu tvrdnju Amerikanaca da su dovoljno kvalificirani arheolozi dobili priliku paljivije ih prouiti. Stoga je bilo teko razumjeti zato je Crotser tvrdoglavo odbijao pustiti ih u javnost. Neki su povjerovali u njegovu izjavu kako mu je Bog naredio da ih preda londonskom bankaru Davidu Rothschildu koji je, kako je rekao, bio izravni potomak Isusa Krista i kojega je Gospodin izabrao za graditelja Treega hrama - novog prebivalita Kovega Saveza. lan iste bankarske obitelji koja se 1910. godine suprotstavila Parkerovim iskopavanjima na Brdu Hrama, Rothschild je hladno odbio primiti dostavljene mu fotografije koje Crotser jo uvijek uva u svom domu u Kanzasu. I dalje ih odbija objaviti, ali ih pokazuje odabranim posjetiteljima. Godine 1982., takav je posjetitelj bio ugledan arheolog, Siegfried H. Horn, strunjak za podruje brda Neba i autor brojnih knjiga. Neko je vrijeme paljivo prouavao Crotserove fotografije iz kojih je, naalost, mogao zakljuiti da se samo na dvije fotografije mogu razluiti slike. Jedna je, meutim, nejasna, ali doista prikazuje prostoriju sa utom krinjom u sredini. Druga je fotografija prilino dobra, te je jasno vidljiva prednja strana krinje. im je napustio Crotserov dom, Horn (koji je vrlo dobar crta) nainio je skice krinje. Neki dijelovi utog metalnog pokrova doimali su se poput bakra a ne zlata, a na njima su bili izrezbareni ukrasi u obliku dijamanta, najvjerojatnije strojne obrade. Najvanija od svega bila je injenica da je iz gornjeg desnog kuta na prednjoj strani krinje provirivao avao koji je jasno upuivao na suvremenu izradu. Horn je zakljuio: Ne znam to predstavlja taj predmet, no iz fotografija sam se uvjerio da ne potjee iz davnine, nego da je izraen u moderno vrijeme, sa strojno obraenim ukrasima na metalnoj ploi.

Od bajki do injenica Prouivi svu dostupnu arheoloku dokumentaciju, nisam uspio pronai nikakav zapis o daljnjim ekspedicijama, poduzetim radi ispitivanja vjerodostojnosti idovskih predaja o posljednjem prebivalitu Kovega Saveza. Znanstvenici s kojima sam razgovarao potvrdili su kako je to podruje istraivanja doista bilo ogranieno na samo nekolicinu ljudi: Charlesa Warren i poslije Meir Ben-Dov i njegova ekipa, provodili su iskopavanja u blizini Brda Hrama (iako nisu tragali za Kovegom); Montague Brownslow Parker, koji nije bio arheolog, nego "luak", kako ga je opisao Gabby Barkai, kopao je na samom Brdu Hrama, ali nije pronaao nita; Antonia Frederick Futerer pronaao je, ali ne i istraio, tajni prolaz na brdu Nebu gdje se, kako je vjerovao, nalazi Koveg Saveza; i, konano, Tom Crotser je tvrdio da je pronaao sam Koveg u tom istom prolazu koji se, meutim, s brda Neba, u samo pedeset godina nakon Futtererova posjeta, premjestio na brdo Pisga. I ovdje zavrava pria. To su, izuzevi mene samoga, bili svi "lovci na blago". A to sam ja inio? I ja sam tragao za Kovegom Saveza, upustivi se u pothvat u kojemu su me pretekli samo mesijanski vizionari i bolesnici. Pretpostavljao sam da mi je u prilog govorila samo injenica da nisam imao namjere izgraditi Trei hram i da nisam vjerovao da je Koveg Saveza zakopan ispod Kupole na stijeni, na brdu Nebu ili brdu Pisgi. Shvatio sam kako bi bilo praktiki nemogue dokazati da ove lokacije ne sadre ba nikakve tajne, no bio sam uvjeren da se izgubljena relikvija ne nalazi ni na jednom od mjesta na koje upuuju idovske predaje, da je nisu oteli ni Egipani ni Babilonci, te da nije bila unitena. Nestanak Kovega sve je vie poprimao obiljeja istinski zbunjujueg misterija - "jedne od najveih zagonetki Biblije", kako ga je opisao Richard Elliott Friedman, profesor hebrejskog i komparativne religije na Sveuilitu u Kaliforniji. Istraivanja koja sam proveo 1989. i 1990. godine samo su uvrstila moje uvjerenje da odgovore na ovu zagonetku treba traiti u Etiopiji. Pa ipak...Pa ipak...problem s kojim se nisam susreo ni u jednoj fazi svoga istraivanja bio je u injenici da etiopska teorija o Kovegu Saveza poiva na temeljima koji su jednako klimavi kao i Apokalipsa Baruhova ili Druga knjiga o Makabejcima.

Otvoreno govorei, poeo sam osjeati da smjele izjave Kebre Nagasta nisu bile dovoljno pouzdano povijesno svjedoanstvo da bi mogle opravdati putovanje u sveti grad Aksum zbog kojeg bih trebao i vlastiti ivot izloiti riziku. Predaje prema kojima je kraljica od Sabe bila Etiopljanka koja je s kraljem Salomonom zaela sina, koji je pak oteo Koveg Saveza iz Jeruzalemskog hrama, prije su se doimale proizvodima bujne mate negoli povijesnim injenicama. U Etiopiji sam, unato tome, pronaao brojne i vrlo uvjerljive dokaze koji su znatno podupirali uvjerenje da relikvija doista poiva u aksumskom svetitu. Vjerovao sam da nijedno mjesto nije polagalo jae pravo na to. U prilog tome vie nije govorila samo predaja iz Kebra Nagasta, nego i slabost alternativnih teorija. Smatrao sam da prije putovanja u Aksum moram pronai uvjerljivije objanjenje od onoga koje nudi Kebra Nagast o tome kako je, "s biblijskog gledita, najvaniji predmet na svijetu" uope mogao dospjeti u srce Afrike. Odgovor na to pitanje pronaao sam prije odlaska iz Jeruzalema, sredinom listopada 1990. godine, o emu u detaljnije pripovijedati u sljedeem poglavlju.

XV. poglavlje

Skrivena povijest

Nakon mukotrpnog istraivanja uvjerio sam se da se predaji prema kojoj je Etiopija posljednje prebivalite Kovega Saveza ne suprotstavlja nijedna posebno uvjerljiva alternativna teorija. Taj zakljuak, meutim, nije bio jedini rezultat moga istraivanja. U svoju sam biljenicu zapisao sljedee: Nitko kome je poznata pria o Kovegu, od trenutka njegove izgradnje u podnoju Sinaja do njegove pohrane u Salomonovu hramu, ne moe osporiti da je on bio neprocjenjivo znaajan za idovski narod. Pa ipak, injenica jest da Sveto pismo, u kojemu je, prije Salomona Koveg imao sredinju ulogu, potpuno zaboravljana njega nakon ovoga vladara. Gubitak Kovega slubeno je ustanovljen tek u vrijeme izgradnje Drugoga hrama. Tu je veliku zagonetku profesor Richard Friedman komentirao ovim rijeima: "Nigdje nema ni spomena o tome da je Koveg bio odnesen ili uniten...Nema ak ni komentara poput 'I tada je Koveg nestao, a mi ne znamo to se s njime dogodilo,' ili 'I do danas nitko ne zna gdje je'. Najznaajniji predmet na svijetu, s biblijskog stajalita, jednostavno prestaje biti dijelom prie." Ponovno prouivi sve dokaze, morao sam se zapitati: "Zato je tome bilo tako? Zato su sastavljai Staroga zavjeta dopustili da Koveg Saveza nestane iz svetih tekstova, ne u velikom stilu, kako bi se moglo oekivati, nego u tiini i bez traga? Kebra Nagast je ponudio jasni odgovor na to pitanje. U 62. poglavlju on opisuje Salomonovu tugu nakon to je saznao da je njegov sin

Menelik oteo sveti predmet iz Hrama i odnio ga u Etiopiju. Kada se pribrao, kralj je potraio savjet izraelskih starjeina, koji su jednako ogoreno oplakivali gubitak Kovega i upozorio ih neka se ne predaju oaju: Ne tugujte, da neobrezani narodi ne bi likovali nad naom nesreom govorei, 'Zavrena je slava njihova i Bog ih napusti,' Ne otkrivajte nita strancima... I...izraelski starjeine rekoe Salomonu, 'Neka bude volja tvoja i volja Gospodina, Boga naega! Nitko od nas nee prekriti rije koju ti dadosmo i otkriti tuincima da je Koveg odnesen.' Tako izraelski starjeine sklopie u Domu Bojem savez sa svojim kraljem Salomonom, koji traje do danas. Drugim rijeima, ako je vjerovati Kebra Nagastu, posrijedi je bilo zatakavanje. Koveg je odnesen u Etiopiju jo za Salomonova ivota, a i podaci o tom traginom gubitku bili su sustavno prikrivani, to objanjava zato Sveto pismo ne spominje taj dogaaj. Mnogo je toga govorilo u prilog ovakvom zakljuivanju. Bilo je razumno pretpostaviti da je idovski kralj doista od svoga naroda elio sakriti injenicu da Koveg vie ne prebiva meu njima. No, neki drugi aspekti pripovijesti iz Kebra Nagasta, posebice oni koji se odnose na etiopsko podrijetlo kraljice od Sabe, njezina navodna ljubavna veza sa Salomonom, roenje njihova sina Menelika, tvrdnja da je potonji donio Koveg u Etiopiju kao i implikacija da se sve to zbivalo u desetom stoljeu prije Krista, bili su, u najmanju ruku, problematini: 1. ini se da nema temelja za smjelu tvrdnju Kebra Nagasta da je kraljica od Sabe bila Etiopljanka. Pa ipak, to nije bilo posve nemogue (u svojim idovskim starinama, primjerice, Josip Flavije opisuje je kao "kraljicu Egipta i Etiopije"). Tome se suprotstavljaju povjesniari koji ne smatraju da je ona svoje putovanje zapoela u Abesiniji kada je, kako stoji u Bibliji, "dola u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja." 2. Ako je dokaz koji povezuje kraljicu od Sabe s Etiopijom bio slab, tada je dokaz o samom postojanju njezina sina

Menelika bio jo slabiji. Znao sam da su navodnog utemeljitelja etiopske "salomonske" dinastije povjesniari smatrali legendarnom osobom, a tijekom svog dvogodinjeg istraivanja nisam saznao nita to me moglo uvjeriti da su u ovom kljunom pitanju povijesniari bili u krivu. 3. Posebno mije nezamislivo bilo daje u abesinskim planinama u desetom stoljeu prije Krista postojala neka napredna kultura i centralizirana monarhija kakvu opisuje Kebra Nagast. "U doba Salomonove vladavine," kae E. A. Wallis Budge, "stanovnici zemlje koju danas nazivamo Abesinijom bili su divljaci." Bilo je to ortodoksno gledite, a moje istraivanje nije razotkrilo nita to bi ga opovrgnulo. 4. Ono to se pokazalo najfatalnijim za vjerodostojnost predaje koju iznosi Kebra Nagast, bio je dokazni materijal koji sam sam prikupio u Etiopiji. Od brojnih predaja s kojima sam se susreo u toj zemlji, najia i najuvjerljivija bila je ona prema kojoj je Koveg Saveza najprije donesen na jezero Tanu, odnosno na otok Tana Kirkos. Memhir Fisseha, sveenik s kojim sam tamo razgovarao (vidi IX. poglavlje), rekao mi je da je relikvija ostala na otoku osam stotina godina, nakon ega je konano bila odnesena u Aksum, u doba obraanja Etiopljana na kranstvo. Budui da se to obraanje zbilo oko 330. god. po Kr., po vrstoi uvjerenja koje jo vlada meu stanovnitvom Tana Kirkosa zakljuio sam da je Koveg stigao u Etiopiju oko 470. god. pr. Kr., drugim rijeima, nekih pet stotina godina nakon Salomona, Menelika i kraljice od Sabe. Naravno, to nisu bile jedine nedosljednosti u predaji koju podastire Kebra Nagast. Brinula su me i praktina pitanja poput onoga kako su Menelik i njegovi drugovi uope uspjeli iznijeti tako dragocjen i teak predmet kakav je bio Koveg Saveza iz Salomonova hrama, ne privukavi pritom panju gorljivih levita koji su uvali Svetinju nad Svetinjama. Bio sam svjestan tih nedosljednosti, koje su me, zajedno s gore navedenima, prisilile da se sloim s akademskim strunjacima o tome da

je Kebra Nagast doista izvanredan dokument, no da ga se mora uzimati s velikom rezervom. Nisam, meutim, elio potpuno odbaciti ovaj velianstveni ep. Naprotiv, vjerovao sam da, poput mnogih drugih legendi, ovo opseno fiktivno zdanje poiva na vrstim temeljima povijesne istine. Ukratko, nevoljko odbacujui ljupku ideju o romansi izmeu Salomona i kraljice od Sabe i provokativnu tvrdnju da je njihov sin Menelik ukrao Koveg iz Hrama, nisam vidio razlog da se odbaci mogunost da je relikvija dospjela u Etiopiju na neki drugi nain. Bila je to zagonetka koju je Kebra Nagast mnogo poslije objasnio na vlastiti neobian, ivopisan i originalan nain. Doista, drao sam da drutveni i kulturni dokaz koji predstavlja sama Etiopija vrlo snano podupire tvrdnju da je ta zemlja posljednje prebivalite Kovega Saveza. Budui da sam sada bio siguran da nijedna druga zemlja ne polae jae pravo, bio sam sve skloniji uvjerenju da se Koveg doista nalazi u Etiopiji. Unato tome, trebalo je jo mnogo toga razjasniti. Ako kraljica od Sabe nije bila Salomonova ljubavnica i ako mu ona nikada nije rodila sina nazvanog Menelik, kako kazuju legende, tko je onda donio Koveg u Etiopiju, zato i pod kojim okolnostima?

Gospa suvie prosvjeduje... U pokuajima da pronaem odgovore na ova pitanja, sve sam vrijeme imao na umu vrlo prihvatljivu tezu, koju iznosi Kebra Nagast, opisujui kako je nestanak Kovega Saveza iz Svetinje nad Svetinjama obavijao zavjet utnje izmeu hramskog sveenstva i kralja. Samo, kojega kralja? Naravno, takvo bi "zatakavanje" bilo vrlo teko otkriti. Stoga nisam oekivao da e dokaz koji sam traio biti lako uoljiv u tekstu Staroga zavjeta. Ta velika i sloena knjiga svoje tajne pomno uva ve vie od dvije tisue godina, te je bilo krajnje nevjerojatno da e ih razotkriti ba meni. Svoju sam potragu zapoeo biljeei sva mjesta u Bibliji na kojima se spominje Koveg Saveza. ak i pomou svih strunih radova koji su mi stajali na raspolaganju, ovaj zadatak nije bilo nimalo lak. Znakovito je da se samo jedna napomena o Kovegu odnosila na vrijeme nakon

Salomonove smrti; sve ostale bile su u vezi s razdobljem lutanja divljinom, osvajanjem Obeane zemlje, vladavine kralja Davida i kralja Salomona. Biblija je, kao to sam ve znao, bila mjeavina djela razliitih autora koji su djelovali u razdoblju dugom stotinama godina. Mnoge pripovijesti o Kovegu Saveza bile su doista vrlo stare, no ostale su nastale mnogo poslije. Primjerice, nijedna od pripovijesti o Kovegu koja se nalazi u Prvoj knjizi o Kraljevima nije kodificirana prije vladavine kralja Joije (640.-609. god. pr. Kr.). To je znailo da je pripovijest o smjetanju Kovega u Salomonov hram (1 Kr 8), iako nesumnjivo utemeljena na drevnoj usmenoj i pisanoj predaji, djelo sveenika koji su ivjeli dugo nakon toga dogaaja. Isto se moe rei i za sve relevantne napomene iz Ponovljenog zakona, budui da je i ta knjiga napisana u doba vladavine kralja Joije. Stoga, ako je Koveg bio u tajnosti iznesen iz Svetinje nad Svetinjama prije unitenja Hrama, 587. god. pr. Kr., smatrao sam da bi, ako nigdje drugdje, neku napomenu o tom zatakavanju bilo mogue pronai u Kraljevima ili Ponovljenom zakonu, jer bi se pri sastavljanju tih knjiga pisci mogli poigravati s injenicama kako bi stvorili eljeni dojam da "slava" nije napustila Izrael. Paljivije prouivi tekst na koji sam naiao u 8. poglavlju Prve knjige o Kraljevima, ustvrdio sam kako on prilino odudara od drugih odlomaka koji opisuju veliku sveanost polaganja Kovega u Svetinju nad Svetinjama. Taj odlomak glasi: Sveenici donesoe Koveg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Sveitnju nad svetinjama, pod krila kerubina. Kerubini su, naime, imali rairena krila nad mjestom gdje stajae Koveg, i zaklanjahu odozgo Koveg i njegove motke. Motke su bile tako dugake da su im se krajevi vidjeli iz Svetita nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana. Zato je, pitao sam se, pisac odgovoran za ovaj odlomak smatrao nunim istaknuti da je nosee stupove Kovega Saveza u njegovo vrijeme bilo mogue vidjeti kako proviruju iz unutranjeg svetita? Koja je bila svrha takve izjave, ako se relikvija tamo nije nalazila u vrijeme kada su te rijei bile napisane (prema miljenju strunjaka, oko 610. god. pr. Kr.)?

Taj neobian obrambeni ton imao je prizvuk onih empatinih izjava o nevinosti kojima krivci ponekad nastoje zamagliti injenice. Ukratko, poput glasovite gospe iz Shakespeareova Hamleta, autor 8. poglavlja Prve knjige o Kraljevima probudio je moju sumnju "suvinim prosvjedovanjem". Na moje zadovoljstvo, ustanovio sam kako u takvom promiljanju nisam bio usamljen. Godine 1928., vodei bibliar Julian Morgenstern, takoer je izrazio zbunjenost rijeima "ondje su ostale do danas". U znanstvenom radu objavljenom u Hebrew Union College Annual, zakljuio je kako je namjera pisca bila uvjeriti svoje itatelje da su se stupovi Kovega, kao naravno i sam Koveg, nalazili u unutranjem svetitu Hrama, iako ih nije mogao vidjeti nitko, osim Velikog Sveenika, kada je jedanput na godinu, na Jom kipur, ulazio u Svetinju nad Svetinjama...injenica da je [pisac] uporno inzistirao na tome da je Koveg, u njegovo vrijeme, jo uvijek bio u Hramu...upuuje na zakljuak da su ga u tom pogledu i samoga izjedale duboke sumnje koje su najvjerojatnije bile utemeljene na stvarnoj injenici." Ovo, meutim, nije bilo sve. Ve u sljedeem odlomku u istom poglavlju Prve knjige o Kraljevima stoji: U Kovegu nije bilo nita, osim dviju kamenih ploa koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima poto izioe iz Egipta. Ondje su ostale do danas. Ponovljeni zakon, sastavljen otprilike u isto vrijeme, kazuje isto - Mojsije je u Koveg poloio kamene ploe, koje su "ondje ostale do danas". Morgenstern smatra da su te rijei bile "umetnute kako bi udovoljile odreenoj svrsi". Osvrnuvi se na izvorni hebrejski tekst, zakljuio je kako je ta svrha mogla biti samo pruanje izravne i neosporne potvrde, kao da je posrijedi bila neka sumnja ili pitanje, da su se ploe s Deset zapovijedi jo uvijek nalazile u Kovegu Saveza, u vrijeme...pisca ovoga odlomka.

Ponovljeni zakon i Prva knjiga o Kraljevima bavile su se razliitim razdobljima u povijesti Izraela. Valja, meutim, jo jednom istaknuti da su obje knjige sastavljene otprilike u isto vrijeme, tj. izmeu 640. i 609. god. pr. Kr., za vladavine kralja Joije. Na ovom sam se mjestu ponovno okrenuo svome popisu mjesta u Bibliji, na kojima se spominje Koveg Saveza. Znao sam da je u itavom Starom zavjetu malo odlomaka koji se odnose na vrijeme nakon Salomonove smrti. Sada sam ustvrdio da se na to razdoblje odnose samo dva odlomka: jedan je napisan u vrijeme Joijine vladavine, a drugi navodi rijei samoga Joije.

Joija i Jeremija U svome sam se istraivanju ve nekoliko puta susreo s Joijom. Kada sam prouavao drevne vjerske obiaje crnih idova u Etiopiji, ustanovio sam kako je upravo za njegove vladavine institucija rtvovanja konano i slubeno zabranjena na svim mjestima i ograniena na Jeruzalem (vidi VI. poglavlje). Budui da su Falai u Etiopiji jo uvijek prakticirali rtvene obrede (i u svojim selima posjedovali rtvenike), zakljuio sam da su njihovi preci obraeni na judaizam najvjerojatnije u doba kada je za one koji su ivjeli daleko od sredinjeg nacionalnog svetita jo uvijek bilo prihvatljivo da prakticiraju lokalne rtvene obrede. To bi znailo da se obraanje zbilo prije zabrane kralja Joije, odnosno, ne nakon sedmoga stoljea prije Krista. Moje se istraivanje proirilo na podruja koja mi nisu bila ni na kraju pameti kada sam 1989. godine napisao ove rijei, te sam sada bio sueljen s vrlo zanimljivim okolnostima. Sjedei u hotelskoj sobi u Jeruzalemu, u listopadu 1990. godine, ponovno sam otvorio svoju biljenicu i zapisao: U 8. poglavlju Prve Knjige o kraljevima i Ponovljenom zakonu mogue je uoiti svjesne i namjerne pokuaje da se narod uvjeri kako se Koveg Saveza jo uvijek nalazi na svom prvobitnom mjestu u Hramu, ne bi li se tako zatakala istina, zapravo injenica da Kovega vie nema.

 Relevantni su odlomci napisani u doba vladavine kralja Joije. Iz toga zakljuujem da je Koveg iznesen iz Hrama u Joijino vrijeme. Najvjerojatnije je, meutim, daje nestanak relikvije bio tada otkriven, iako se zbio neto prije. Zato? Zato to je Joija bio gorljiv reformator koji je opetovano isticao vrhunsko znaenje jeruzalemskoga Hrama i zato to je raison d'etre Hrama bila njegova funkcija prebivalita "Kovega saveza Jahvina". Gotovo je nepojmljivo da bi takav monarh dopustio da vrhunski simbol judaizma, znak i peat Jahvine prisutnosti na zemlji, bude iznesen iz Svetinje nad Svetinjama. Stoga je bilo logino zakljuiti da je Koveg Saveza nestao prije negoli se Joija popeo na prijestolje, tj. prije 640. god. pr. Kr. Religiozni obiaji Falaa ukljuuju lokalne rtvene obrede, praksu koja je bila slubeno zabranjena za Joijine vladavine. Na temelju toga, kao i drugih podataka, drao sam da su preci Falaa morali migrirati u Etiopiju prije 640. god. pr. Kr. Zar nije mogue da je sve ovo na neki nain povezano? Smatrao sam da jest. Koveg je, dakle, bio iznesen iz Hrama prije 640. god. pr. Kr.; preci Falaa migrirali su u Etiopiju prije 640. god. pr. Kr.; zar nije bilo razumno pretpostaviti da su ti preci moda sa sobom donijeli i Koveg Saveza? Ova mi se hipoteza inila posve prihvatljivom. Meutim, jo nisam uspio ustanoviti u kojem se trenutku prije 640. god. pr. Kr. zbila ta navodna migracija iz Jeruzalema. Jednako tako nisam posve odbacio mogunost da je Koveg bio odnesen tijekom Joijine vladavine. No, imajui na umu religiozni integritet i tradicionalistika uvjerenja toga monarha, potonja se mogunost inila krajnje upitnom. Pa ipak, valjalo ju je uzeti u obzir, barem zato to odreene idovske legende opskrbljuju Joiju uvjerljivim motivom. Pred kraj svoje vladavine, kazuju legende, on je predvidio unitenje Hrama i sakrio "Sveti Koveg i sve njegove dragocjenosti, kako bi ih sauvao od oskvrnua u rukama neprijate-

lja." tovie, vjerovalo se da je Joija, vjerojatno s pomou magije, sakrio relikviju "na njezinu mjestu". Sada sam, vie nego ikada, bio uvjeren da Koveg nije zakopan na Brdu Hrama, niti igdje drugdje u Svetoj zemlji. Pa ipak, morao sam se zapitati: Je li to mogue? Je li Joija doista predvidio zlu sudbinu Hrama i sakrio Koveg na sigurno? Razmislio sam o tome i zakljuio da idovski kralj nikako nije mogao predvidjeti dogaaje koji su se zbivali izmeu 598. i 587. god. pr. Kr., osim ako nije posjedovao vidovnjake sposobnosti. On je umro 609. god. pr. Kr., pet godina prije nego to se Nabukodonozor, osvaja Jeruzalema, popeo na babilonsko prijestolje. tovie, Nabukodonozorov nasljednik, Nabupolazar, nije pokazivao nikakvo zanimanje za Izrael, usredotoivi se na ratove s Asirijom i Egiptom. Povijesna pozadina Joijine vladavine, stoga, nije podupirala teoriju prema kojoj je skrivanje Kovega Saveza bilo njegovo djelo. Jo joj je manje u prilog govorio posljednji navod o svetom predmetu, koji se pojavljuje u Drugoj knjizi Ljetopisa, u odlomku koji opisuje Joijina nastojanja da se obnove tradicionalne vrednote i obredi u Hramu: Tada Joija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i uini te svi koji su se nali u Izraelu poee sluiti Jahvi, svojem Bogu...Postavio je sveenike na njihove slube, osokolivi ih na slubu u Jahvinu Domu. Zatim je rekao levitima koji su pouavali sve Izraelce i bili posveeni Jahvi: "Metnite sveti Koveg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga vie nositi na ramenima" Odmah mi je postalo jasno da je ovaj kratak odlomak, a posebice rijei koje sam istaknuo kurzivom, bio od presudnog znaenja za moju potragu. Zato? Jednostavno zato to Joija nije trebao zapovijediti levitima da stave Koveg u Hram ako se ovaj tamo ve nalazio. Iz ovoga su proizlazila dva neizbjena zakljuka: 1) kralj nije mogao biti odgovoran za iznoenje Kovega jer je smatrao da su ga iznijeli njegovi tradicionalni nosai, leviti; 2) datum nestanka Kovega iz Hrama sada se mogao smjestiti u vrijeme prije ovog Joijina govora. Kada je, zapravo, Joija ovako govorio? Na sreu, Knjiga Ljetopisa vrlo precizno odgovara na to pitanje: "osamnaeste godine [Joijina]

kraljevanja", drugim rijeima, 622. god. pr. Kr. Meutim, Ljetopisi ne daju nikakve naznake o tome da su leviti udovoljili kraljevu nalogu; doista, daleko od ivopisnog obreda koji je imao pratiti ponovno postavljanje Kovega u Hram, u Ljetopisima, kao uostalom ni na jednom mjestu u Bibliji, nema spomena o tome je li, i na koji nain, izvrena Joijina zapovijed. Naprotiv, bilo je jasno da su kraljeve rijei otile u vjetar, ili ljudi kojima su bile upuene nisu znali kako ispuniti njegove zahtjeve. Kronoloki gledano, Joijin govor sadri posljednji spomen o Kovegu Saveza u itavom Starom zavjetu. Svratio sam zatim pozornost na knjigu proroka Jeremije, i rijei koje je napisao oko 626. god. pr. Kr., kao proroanstvo upueno narodu Jeruzalema: A kad se u one dane namnoite i narodite u zemlji - rije je Jahvina - vie se nee govoriti: "Koveg Jahvina Saveza?" i nitko nee na nj misliti, nitko ga se nee sjeati ni za njim eznuti, niti ga ponovo graditi. U to e se vrijeme Jeruzalem zvati "Prijestolje Gospodnje"; i svi e se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se vie nee tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim. Poput Joije, i Jeremija se u nekim idovskim legendama, kao i u apokrifnoj Knjizi o Makabejcima, povezuje sa skrivanjem Kovega Saveza (na brdu Nebu, neposredno prije unitenja Hrama - vidi prethodno poglavlje). Meutim, gore navedene rijei imaju mnogo vee znaenje kao povijesno svjedoanstvo od legendi i apokrifa, jer ih je izgovorila stvarna osoba, sam prorok Jeremija. tovie, u kontekstu svega to sam saznao, nije moglo biti sumnje u znaenje tih rijei i njihovih irih implikacija. Najjednostavnije reeno, one su odgovarale dojmu koji je stvorio Joijin govor, naime, da 622. god. pr. Kr. Koveg vie nije bio u jeruzalemskom Hramu, te da je nestao 626. god. pr. Kr., kada je Jeremija izrekao svoje proroanstvo. Meutim, bilo je jasno da se tom prilikom, barem djelomice, osvrnuo na opu alost zbog gubitka Kovega. Bilo je to jedino mogue objanjenje reenice: "A kad se u one dane namnoite i narodite u zemlji - rije je Jahvina - vie se nee govoriti: 'Koveg Jahvina Saveza?'" Da ljudi doista nisu tako govorili u Jeremijino vrijeme, a i neko vrijeme prije njega, ne bi bilo potrebe da se prorok na to posebno osvre.

Bio sam zadovoljan ustanovivi kako sam u takvom zakljuivanju imao punu potporu jednog od vodeih svjetskih bibliara, profesora Menahema Harana s Hebrejskog sveuilita u Jeruzalemu. U svojoj raspravi naslovljenoj Temples and Temple Service in Ancient Israel (Hram i hramske slube u drevnom Izraelu), ovaj ueni akademik protumaio je spomenuti odlomak sljedeim rijeima: Ova reenica slijedi nakon rijei utjehe te i sama sadri poruku utjehe i milosra. Ono to prorok ovdje obeaje jest da e doi dan kada vie nee biti potrebe za Kovegom, implicirajui da njegov nestanak vie ne treba oplakivati. Naravno, te bi rijei bile liene svakoga znaaja da se Koveg u to vrijeme jo uvijek nalazio u Hramu. Smatrao sam, stoga, da datum nestanka Kovega treba traiti prije 626. god. pr. Kr. tovie, nisam mislio da e poblie prouavanje ranih godina Joijine vladavine, odnosno razdoblja izmeu 626. i 640. god. pr. Kr., donijeti neke znaajnije rezultate. Kao to mi je ve bilo poznato, taj je vladar 622. godine pr. Kr. bezuspjeno nastojao vratiti relikviju u Hram, stoga je bilo malo vjerojatno da je na bilo koji nain sudjelovao u njezinu iznoenju iz Hrama. Za to je morao biti odgovoran netko od njegovih prethodnika, zapravo, bilo koji od petnaestorice kraljeva koji su stolovali u Jeruzalemu nakon to je 955. god. pr. Kr. Salomon poloio Koveg u Svetinju nad Svetinjama.

Trai i nai e Razdoblje kojim sam se bavio obuhvaalo je 315 godina, od 955. god. pr. Kr. do Joijina dolaska na prijestolje 640. god. pr. Kr. Tada su Jeruzalem i Hram bili sredite veoma sloenog slijeda dogaaja. Iako ta zbivanja nairoko opisuje nekoliko biblijskih knjiga, iz njih je potpuno izostavljen Koveg Saveza. U razdoblju izmeu Salomonove i Joijine vladavine, o svetom se predmetu utjelo. Pribjegao sam suvremenim istraivakim metodama, ne bih li saznao je li taj zavjet utnje doista tako vjerno potovan. Na stolu u

mojoj hotelskoj sobi u Jeruzalemu nalazilo se kompjutorizirano izdanje Biblije kralja Jakova (King James Authorized Version of the Bible), koje sam ponio sa sobom iz Engleske. Znao sam da bi bilo potpuno beskorisno metodom "search-and-find" traiti rijei "Koveg", "Koveg Saveza", "Koveg Boji" ili "sveti Koveg", u razdoblju koje me sada zanimalo. Ti se izrazi jednostavno nisu pojavljivali. Preostajala mi je, meutim, jo jedna mogunost - potraiti izraze koji su se redovito povezivali s Kovegom u ranijim razdobljima, kao i izvjetaje o ozljedama kakve su obino proizlazile iz dodira s Kovegom. Poeo sam s rjeju "gubav", jer je u 12. poglavlju Knjige Brojeva, Mojsije, posluivi se moima Kovega, kaznio Mirjam koja je kritizirala njegov autoritet "ogubavivi" je. Odabrao sam zatim izraz "meu kerubinima", jer se vjerovalo daje izraelski Bog prebivao "nad kerubinima" koji su stajali na zlatnom poklopcu Kovega, te zato to se, prije Salomonove vladavine, ova formula uvijek rabila u vezi s Kovegom i ni u jednom drugom kontekstu. Moja elektronika Biblija pronala je rije "gubav" u 12. poglavlju Knjige Brojeva, koje opisuje to je snalo Mirjam. Nakon toga, ona se pojavila jo dva puta u itavom Starom zavjetu: u Drugoj knjizi o Kraljevima, gdje se spominju "etiri gubavca" koja sjede pokraj ulaza u grad Samariju, na sjeveru Izraela; te u Drugoj knjizi Ljetopisa, gdje se pojavljuje u odlomku koji mi se inio vrlo vanim. Taj odlomak u 26. poglavlju Druge knjige Ljetopisa opisuje kako je kralj Uzija, koji je vladao Jeruzalemom od 781. do 740. god. pr. Kr., " te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je uao u Jahvin Hekal i poeo prinositi kad na kadionom rtveniku." Veliki sveenik Azarja i njegovi pomonici uli su unutra, pokuavajui ga odgovoriti od toga svetogrdnog ina na samom ulazu u Svetinju nad Svetinjama: Tada se Uzija rasrdi drei u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na sveenike, izbi mu guba na elu pred sveenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog rtvenika. ini se da Uzija nije uao u Svetinju nad Svetinjama (iako je tekst prilino nejasan o tom pitanju), no u svakom je sluaju stajao u njezinoj neposrednoj blizini. tovie, u ruci je drao kadionicu, kojom je, jo otkako su u

podnoju Sinaja poginuli Aronovi sinovi, "prinosei pred Jahvom neposveenu vatru", uvijek bilo opasno baratati u blizini Kovega. Smatrao sam da je iz toga mogue izvui barem prima facie zakljuak da je "guba" na Uzijinom elu bila posljedica izloenosti Kovegu (poslije sam ustanovio da su i drugi tako mislili - ilustracija iz engleske Biblije iz osamnaestoga stoljea prikazuje nesretnoga kralja kako stoji pokraj Kovega "pogoen gubom"). Ako je kraljevu bolest uzrokovao Koveg [zapisao sam u svoju biljenicu], tada se on 740. god. pr. Kr. jo uvijek nalazio u Svetinji nad Svetinjama (Uzijino je kraljevanje prestalo iste godine, kao posljedica njegove bolesti). Razdoblje na koje se odnosi moje istraivanje sada je znatno sueno i obuhvaa jedno stoljee: relikvija je mogla biti iznesena iz Hrama u nekom trenutku izmeu 740. god. pr. Kr. i poetka Joijine vladavine 640. god. pr. Kr. Naravno, bio sam svjestan da Uzijina nesrea nije imala nikakvo znaenje kao povijesni dokaz. Bio je to kakljiv mig, klju ako elite, no, bilo je nedopustivo olako zakljuiti da je 740. god. pr. Kr. Koveg bio u Hramu. Ako sam elio otkloniti svaku sumnju, bio mi je potreban jai dokaz. Njega sam pronaao u izrazu "nad kerubinima". Ve sam napomenuo da se u biblijskim odlomcima koji se odnose na razdoblje prije Salomonove vladavine, ove rijei rabe iskljuivo u svezi s Kovegom Saveza. Iako je, unato tome, bilo potrebno paziti na kontekst, smatrao sam da e svako pojavljivanje tih rijei nakon polaganja Kovega u Hram, 955. god. pr. Kr., biti snaan dokaz da se relikvija u to vrijeme (ili vremena) jo uvijek nalazila u Svetinji nad Svetinjama. Tako sam nastavio svoje istraivanje traei izraz "nad kerubinima". Nakon nekoliko sekundi ustanovio sam kako se on pojavljuje samo sedam puta u razdoblju nakon Salomona. Na dva mjesta, u Psalmu 80:1 i Psalmu 99:1, one su oznaavale kerubine Kovega Saveza. Naalost, nije bilo mogue tono odrediti vrijeme na koje su se odnosile: malo je vjerojatno da potjeu iz razdoblja prije Salomona, no, strunjaci dre da su relevantni stihovi najvjerojatnije sastavljeni "na poetku njegove vladavine", odnosno, za Salomonova ivota ili u razdoblju od stotinjak godina nakon njegove smrti.

Izraz "nad kerubinima" pojavljuje se takoer tri puta u Knjizi proroka Ezekiela, kasnom djelu sastavljenom nakon 593. god. pr. Kr. Meutim, spominjanje kerubina u tom kontekstu nije imalo znaenje za moju istragu jer su se "kerubini" pokazali Ezekielu u vienju koje je imao dok je sjedio u svome domu, i za koje je rekao da su imali "etiri lica" i "etiri krila", za razliku od kerubina na Kovegu, od kojih je svaki imao samo jedno lice i dva krila. Konano, kerubini iz prorokova vienja bili su oito iva bia nevjerojatne veliine, a ne omanji kipovi od istoga zlata, koji su stajali na Pomirilitu, licima okrenuti jedan prema drugome. Doista, pred kraj svoga vienja, Ezekiel je uo "lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog..." U mojoj potrazi za dokazima koji bi upuivali na kontinuiranu prisutnost Kovega u Jeruzalemskom hramu u odreenim razdobljima, Ezekielovi kerubini nisu imali nikakva znaenja te su se slobodno mogli zanemariti. To je znailo da su mi preostajala samo dva odlomka koja sam mogao uzeti u obzir. Oni se pojavljuju u 37. poglavlju Izaije i 19. poglavlju Druge knjige o Kraljevima. Oba odlomka opisuju isti dogaaj, oba su bila od jednako velikog znaenja i oba su se nesumnjivo odnosila na Koveg Saveza, iako ga izrijekom ne spominju. U njima stoji sljedee (odlomak iz Izaije, sastavljen ranije, nalazi se u lijevom, a onaj iz Kraljeva u desnom stupcu):

Ezekija...ue u Dom Jahvin...I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve nad Vojskama, Boe Izraelov, koji stoluje nad kerubinima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.

Ezekija...ue u Dom Jahvin...I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Boe Izraelov, koji stoluje nad kerubinima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.

itatelj e nesumnjivo uoiti da oba odlomka ne opisuju samo isti dogaaj, nego da o njemu govore gotovo istim rijeima. Doista, odlomak iz Druge knjige o Kraljevima gotovo doslovno prenosi opis iz Knjige proroka Izaije. Znanstvenici se slau da je taj odlomak napisao sam Izaija. Budui da je mnogo toga poznato o ivotu, djelovanju i vremenu ovoga

glasovitog proroka, bilo je mogue ustanoviti prilino precizan datum nastanka njegove pripovijesti o Ezekijinoj molitvi upuene Bogu Izraelaca koji prebiva "nad kerubinima". Izaija je bio pozvan za proroka 740. god. pr. Kr., iste godine kada je od gube umro kralj Uzija. Svoju je misiju nastavio tijekom vladavine Jotama (740.-736. god. pr. Kr.), Ahaza (736.-716. god. pr. Kr.) i Ezekije (716.-687. god. pr. Kr.). Presudno znaajna za moju istragu bila je injenica o kojoj se slagala i akademska zajednica: odlomak u kojemu je moje raunalo pronalo izraz "nad kerubinima" sastavio je Izaija 701. god. pr. Kr., kada je asirski kralj Sanherib neuspjeno pokuao zauzeti Jeruzalem. Doista, posluavi Izaijin savjet judejski kralj Ezekija odbio je predati grad Asircima. Sanherib je, kao odgovor, poslao pismo u kojemu je zaprijetio smru i unitenjem, a to je pismo u svojim rukama drao Ezekija kada je uao "u Dom Jahvin i pomolio se... Jahvi ovako: 'Jahve, Boe Izraelov, koji stoluje nad kerubinima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju." Ezekija dalje nastavlja: Prikloni uho, Jahve i pouj, otvori oi, Jahve i vidi! Sanheribove ujder rijei koje porui da izruga Boga ivoga. Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, ve djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i unitie. Ali sada, Jahve, Boe na, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini. Zaudo, Bog je usliio njegovu molitvu. Najprije je Ezekiji poslao svoga proroka Izaiju sa sljedeom porukom: ...ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on ui nee, ovamo strijele svoje nee izmetati, k njemu nee ni tit okrenuti,

niti oko njega nasipe kopati. Vratit e se putem kojim je i doao, u grad ovaj nee ui - Jahvina je rije. Grad u ovaj titit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida. Jahve je odrao svoju rije. Jo iste noi ...izie Aneo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisua ljudi. Ujutro, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. Sanherib podie tabor i ode. Nema sumnje u povijesnu vjerodostojnost ovoga opisa: Asirci su doista okruili Jeruzalem 701. god. pr. Kr., i doista su iznenada prekinuli opsadu i otili. Znanstvenici smatraju ih je otamo otjerala kuga. Neobino je, meutim, da nigdje nema dokaza o tome da je bilo tko u samom Jeruzalemu obolio od te zarazne bolesti. Imajui na umu sve to sam do tada saznao, nisam mogao ne zapitati se je li na Sanheribov neuspjeh na neki nain utjecao Koveg Saveza. Taj masovan pokolj u velikoj je mjeri nalikovao "udima" koje je relikvija izvodila u ranijim vremenima. No, bila su to samo nagaanja. Ona ni u kojemu sluaju nisu imala snagu kao dokaz o prisutnosti Kovega u Hramu 701. god. pr. Kr. Ono to jest posjedovalo takvu uvjerljivost bilo je Izaijino isto i rjeito svjedoanstvo o kralju Ezekiji, koji se za pomo obratio "Bogu Izraelaca koji prebiva nad kerubinima". Ezekija je svoju molitvu izgovorio u Hramu. tovie, u odlomku iz kojega je preuzet ovaj navod stoji da je kralj ponio Sanheribovo pismo sa sobom i "razvio ga pred Jahvom". Tako i Salomon, iako mnogo prije, "stade pred Koveg saveza Jahvina; prinese paljenice i rtve priesnice." Tako i "David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevajui uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala." Tako i "Jahve odvoji pleme Levijevo da nosi Koveg saveza Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj slubi te da u njegovo ime blagoslivlja, kako radi i danas." Da skratimo prilino dugu i zamrenu priu, injenica da je Ezekija razvio Sanheribovo pismo "pred Jahvom", a zatim se pomolio "Bogu Izraelaca koji prebiva nad kerubinima" jasno je upuivala na to da se u

ono vrijeme Koveg Saveza jo uvijek nalazio u Svetinji nad Svetinjama. Bilo je to jedino mogue tumaenje spomenutog odlomka. A budui da ono dokazuje prisutnost relikvije u Hramu dugo nakon Salomonove vladavine, samim time uvjerljivo osporava predaju iz Kebra Nagasta, da je Koveg ukrao Menelik dok je Salomon jo bio iv. Nisam bio siguran trebam li se radovati ovome otkriu ili zbog njega aliti. Uvijek sam bio tuan kada bi se sruio kakav lijep mit. Iako sam se jo uvijek nadao da u dokazati sredinju postavku Kebra Nagasta, naime, da je Koveg Saveza doista bio donesen u Etiopiju (iako ga, naravno, tamo nije donio Menelik), nisam znao na koji u nain to uiniti. Stoga sam se, prilino shrvan, okrenuo hrpi papira i knjiga razbacanih po mojoj hotelskoj sobi u Jeruzalemu. Ipak, bio sam zadovoljan injenicom da je moje istraivanje daleko odmaknuto. Ustvrdio sam da Koveg nije bio iznesen iz Hrama ni tijekom ni nakon vladavine kralja Joije, koja je zapoela 640. god. pr. Kr. tovie, sada je bilo jasno da se 701. god. pr. Kr. jo uvijek nalazio u Svetinji nad Svetinjama, odnosno, u vrijeme kada je Ezekija izgovorio svoju molitvu. Moje se istraivanje ograniavalo na razdoblje od ezdeset jedne godine, a moglo se ak i suziti, jer je bilo oito da sam Ezekija ne bi nikome dopustio odnijeti sveti predmet pred kojim je tako gorljivo molio i bio uslien. Ezekija je umro 687. god. pr. Kr., a Joija je sjeo na prijestolje 640. god. pr. Kr. Izmeu njih vladala su samo dva kralja, Manae (687.642. god. pr. Kr.) i Amon (642.-640. god. pr. Kr). Iz toga se moglo zakljuiti da se nestanak Kovega morao zbiti tijekom vladavine jednog od ovih dvaju kraljeva.

Manaeov grijeh Uronivi jo jednom u biblijske tekstove, ubrzo mi je postalo jasno da je krivac za nestanak Kovega mogao biti samo Manae, kojega biblijski pisci nemilosrdno osuuju jer je
...inio to je zlo u Jahvinim oima, povodei se za gnusobama naroda to ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. Obnovio je uzviice to ih bijae oborio otac mu Ezekija, podigao je

rtvenik Baalu, nainio aere kako bijae uinio izraelski kralj Ahab; i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i sluiti joj. Podigao je rtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijae rekao Jahve: "U Jeruzalemu e prebivati moje Ime zauvijek." Sagradio je rtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vraao je, gatao, stvorio bajae i opsjenare, uinio je premnogo zla u oima Jahve, i razjarivao ga. Dao je nainiti lik Aere, i posadio ga u Domu, za koji Jahve bijae rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao meu svim izraelskim plemenima, postavit u svoje ime zauvijek."

to su bili ti "aeri" koje je nainio Manae? I kamo ih je tono postavio? Kako bih pronaao odgovor na prvo pitanje, okrenuo sam se Jeruzalemskoj Bibliji (autor je preuzeo ovaj navod iz Biblije kralja Jakova, op. prev.), u kojoj stoji da je "aer" zapravo "izrezbareni lik Aere", poganske boice raslinja. Odgovor na drugo pitanje bio je oit: "Dom" za kojega je Jahve rekao da e u njemu "postaviti svoje ime zauvijek" bila je Svetinja nad Svetinjama Hrama, Debir, mrana zlatna elija koju je izgradio Salomon kako bi u nju poloio Koveg saveza Jahvina. Shvatio sam da je ovo to sam sada saznao od kljuna znaenja. Manae, koji je "inio to je zlo u Jahvinim oima", postavio je idolu Svetinju nad Svetinjama Hrama. Bilo je nezamislivo da bi u svom svetogru i poganstvu dopustio da Koveg Saveza ostane na svome mjestu, budui da je Koveg bio znak i peat Jahvine prisutnosti na zemlji te vrhunski simbol krute i monoteistike idovske religije. Istodobno se inilo krajnje nevjerojatnim da bi taj odmetniki kralj unitio svetu relikviju: naprotiv, zbog sklonosti vraanju i gatanju, takav bi in drao vrlo nerazboritim. Stoga je najvjerojatniji scenarij bio da je naredio levitima neka iznesu Koveg iz Hrama prije nego to je u unutranjem svetitu postavio svoju "Aeru". Bila bi to zapovijed koju bi sveenici drage volje izvrili: kao vjerni Jahvini sluge, oni bi uinili sve to je bilo u njihovoj moi da izbjegnu oskvrnue predmeta kojeg su smatrali "Bojim postoljem", te bi teko mogli zamisliti gore svetogre od onoga da se u Svetinji nad Svetinjama uz Koveg nalazi izrezbaren lik nekog poganskog boanstva. Kao sveenici, oni nisu mogli podii vojsku protiv tako

monog vladara kakav je bio Manae; mogli su samo prihvatiti neizbjeno i odnijeti Koveg na neko sigurno mjesto. ak i u Bibliji postoji nekoliko tragova koji upuuju na to da je prisilno iznoenje Kovega iz Hrama prouzroilo vrstu masovnih prosvjeda protiv kralja, koji su bili okrutno ugueni. Naravno, bile su to samo moje pretpostavke, no one su mi pomogle objasniti navode da je Manae "mnogo nedune krvi prolio, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da ini to je zlo u oima Jahvinim." U svakom sluaju, bilo je jasno da se vladavina ovoga kralja smatrala jezivom, nastranom i gnusnom. Manaea je 642. god. pr. Kr. naslijedio njegov sin Amon, a nakon Amona 640. god. pr. Kr. na prijestolje se popeo Joija, gorljiv reformator, glasovit (i oboavan) po svojim nastojanjima da se ponovno uspostavi tradicionalno tovanje Jahve. Zato je Amonova vladavina bila tako kratka? Zato to je, objanjava Biblija, inio to je zlo u oima Jahvinim, kao to je inio njegov otac Manae. U svemu je slijedio put svoga oca, sluio je idolima kojima je sluio i njegov otac, i klanjao im se. On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem Jahvinim. Amonovi se asnici urotie protiv njega i ubie kralja u dvoru. Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Joiju. Joiji je, meutim, "bilo osam godina kad se zakraljio" a osme godine svoje vladavine "poeo je traiti Boga oca Davida". Doista, dvanaeste godine svoje vladavine, kada mu je bilo dvadeset godina, mladi se kralj silovito obruio na Manaeove i Amonove grijehe. Tada je "stao istiti Judeju i Jeruzalem od uzviica, aera, od rezanih i livenih likova." Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Aeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova pukih. Doista, otra reakcija! Ovo se konano iskorjenjivanje gnusnoga idola iz Svetinje nad Svetinjama s prilinom sigurnou moglo smjestiti

u 628. god. pr. Kr., dvanaestu godinu Joijine vladavine. Koveg, meutim, posve sigurno nije bio ponovno postavljen na svoje prvobitno mjesto. Kako mi je ve bilo poznato, Jeremija je dvije godine poslije prorekao da e doi vrijeme radosti, kada ljudi vie nee pitati "gdje je Koveg saveza Jahvina", kada vie nee aliti za njim niti pomiljati da naprave drugi. etiri godine poslije, sam je Joija naredio levitima neka vrate Koveg u Hram, te je dodao: "Ne smijete ga vie nositi na ramenima". Bilo je to osamnaeste godine njegova kraljevanja, oko 622. god. pr. Kr., te nije sluajno da se te iste godine, zavrivi s ienjem zemlje od poganskih idola, "vratio u Jeruzalem" i "posla afana...i...Joaha...da poprave Dom Jahve, njegova Boga". Popravke su uinili "drvodjelje, graditelji i zidari". Meutim, zagonetka je u tome da leviti nisu mogli udovoljiti kraljevu zahtjevu da se ponovno postavi sveti Koveg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj. Bio sam sve uvjereniji da rjeenje ove zagonetke treba traiti u Etiopiji, iako jo nisam mogao jasno rei kako ili zato. U meuvremenu sam potraio akademsku potporu za svoje gledite da je Koveg najvjerojatnije nestao u vrijeme Manaeove vladavine. Pronaao sam je u knjizi profesora Menahema Harana, kojom sam se u svom istraivanju ve nekoliko puta koristio, s naslovom Temples and Temple Service in Ancient Israel (Hram i hramske slube u drevnom Izraelu). U jednom kratkom odlomku pisac izjavljuje: unato brojnim promjenama koje je pretrpjelo judejsko kraljevstvo, Jeruzalemski hram nikada nije prestao biti iskljuivo Jahvinim Hramom...U itavoj svojoj povijesti on je samo jednom bio privremeno lien svoje prvobitne funkcije i zakratko prestao sluiti kao Jahvin Hram... To se dogodilo u vrijeme Manaeova kraljevanja... koji je u vanjskom svetitu postavio rtvenike bogu Baalu, a u unutranje svetite Hrama smjestio izrezbareni lik Aere...Ovo je jedini dogaaj koji moe objasniti nestanak Kovega i kerubina...Moemo pretpostaviti da je Aerin lik bio postavljen na njihovo mjesto. Nekih pedeset godina poslije, kada je Joija izbacio Aeru iz Hrama, spalio je u kidronskoj dolini, i pretvorio je u prah, u njemu se vie nisu nalazili ni Koveg ni kerubini.

Nakon nekoliko telefonskih poziva Hebrejskom sveuilitu konano sam uspio pronai profesora Harana. Rekao sam mu da me zainteresirala njegova postavka da je Koveg Saveza bio izgubljen tijekom Manaeove vladavine. Upitao sam ga moe li mi posvetiti pola sata i ispriati neto vie o tom pitanju. Sa zadovoljstvom je prihvatio i pozvao me u svoj dom u ulici Alfasi u Jeruzalemu. Haran je bio postariji, prilino krupan i robustan ovjek sijede kose, tip praktinog bibliara, kakvih ima mnogo u Izraelu. Ispriao sam mu poneto o svom istraivanju i upitao ga moe li sa sigurnou rei da je Koveg doista bio iznesen iz Hrama u Manaeovo vrijeme. "Da," odgovorio je bez imalo oklijevanja, "u to sam posve uvjeren. Upravo je to razlog zbog kojega se Koveg ne spominje na dugakom popisu hramskih predmeta i dragocjenosti koje su poslije oteli Babilonci. Dodat u, bez lane skromnosti, da moja gledita o tome do sada nitko nije mogao opovrgnuti." Iskoristio sam prigodu i postavio mu pitanje koje me dugo muilo: "Ako je Koveg doista bio iznesen kao posljedica Manaeove idolatrije, kako onda objanjavate injenicu da se na taj gubitak Stari zavjet ne osvre ni jednom jedinom rijeju?" "Objanjavam to na sljedei nain. Takvo bi izvijee ispunilo pisce gaenjem, takvim jezivim osjeajima da bi radije odustali od posla. Stoga vjerujem da su se namjerno suzdrali od pisanja o gubitku Kovega. ak je i ono to jesu napisali o Manaeovoj vladavini ispunjeno osjeajima krajnjeg gaenja i zaprepatenja. Pa ipak, nisu se mogli prisiliti da opiu kljuni dogaaj." "Imate li neku teoriju," upitao sam zatim, "o tome to se moglo dogoditi s Kovegom nakon njegova iznoenja iz Hrama?" Haran je slegnuo ramenima. "O tome se ne usuujem nagaati. Jedino to sa sigurnou mogu rei jest da ortodoksni Jahvini sveenici ni u kojemu sluaju ne bi dopustili da Jahvin Koveg dijeli mjesto s Aerinim idolom." "Smatrate li da su ga sveenici negdje odnijeli? Na neko sigurno mjesto?" "Kao to sam rekao," ponovno je slegnuo ramenima, "ne mogu nagaati o tim pitanjima. Meutim, iz naih je svetih spisa oito da u

Manaeovo vrijeme sam Jeruzalem, zapravo itava zemlja, nisu bili sigurno mjesto za ljude odane Jahvi. "Mislite li pri tome na odlomak iz Knjige o Kraljevima koji govori o prolijevanju krvi nevinih?" "Da. Druga knjiga o Kraljevima 21,16. I ne samo to. Jeremija govori o istim dogaajima kada kae: 'Lav se podie iz estara svoga...sveenici e se zapanjiti, proroci umuknuti'. Uvjeren sam da se ova reenica odnosi na Manaeova nedjela. Iz toga zakljuujem da su se neki proroci protivili kralju, zbog ega su platili glavom. Zanimljivo je da u razdoblju Manaeove vladavine neete pronai nijednog proroka. Jeremija je nastupio poslije, a drugi, poput Izaije, djelovali su neposredno prije. Ta je praznina posljedica progona i neprestanih pokuaja da se iskorijeni kult Jahve." Profesor nije elio rei nita vie, odluno odbijajui upustiti se u neto to je smatrao jalovim nagaanjem. Kada sam mu spomenuo svoju teoriju o tome da je Koveg moda bio odnesen u Etiopiju, neko me vrijeme promatrao u utnji, a zatim zakljuio: "Etiopija mi se ini predalekom."

Hram na Nilu Nakon razgovora s Menahemom Haranom vratio sam se u hotel, razoaran i zbunjen. Naravno, bilo mi je drago da je i profesor smatrao kako je Koveg izgubljen tijekom Manaeove vladavine. Problem je, meutim, bio u tome to sam sada stigao na rub intelektualnog ponora. Etiopija je doista bila vrlo daleko od Jeruzalema, te nisam vidio razlog da bi Jahvini sveenici, koji su sveti predmet iznijeli iz Hrama, putovali u tako udaljenu zemlju. tovie, u tu se teoriju nisu uklapali ni datumi. Manae je sjedio na prijestolju od 687.-642. god. pr. Kr., dok predaje s Tana Kirkosa kazuju da je Koveg stigao u Etiopiju tek dvije stotine godina poslije, odnosno 470. god. pr. Kr. Promiljajui ovaj problem, uvidio sam da, ako bilo to elim saznati, moram razgovarati s Etiopljanima. A gdje bih mogao nai bolje mjesto za razgovor s Etiopljanima od same drave Izrael? Konano, u Izrae-

lu je ivjelo na desetke tisua Falaa, koji su dobili dravljanstvo prema uvjetima Zakona o povratku. Meu njima je moralo biti starijih ljudi, obavijetenih o narodnim predajama, koji su mi mogli pomoi da premostim zemljopisni i kronoloki jaz to se otvorio preda mnom. Raspitao sam se na Hebrejskom sveuilitu, gdje sam saznao za stanovitu Shalvu Weil, socijalnu antropologinju i strunjakinju za udaljene idovske zajednice, koja se takoer smatrala i strunjakinjom za falaku kulturu. Nazvao sam je telefonom i, predstavivi se, upitao moe li mi preporuiti nekog lana falake zajednice u Jeruzalemu koji bi mi mogao pruiti vjerodostojne podatke o drevnim predajama etiopskih idova. "Najbolje bi bilo," odmah je rekla, "da razgovarate s Raphaelom Hadaneom. On je sveenik koji ovdje ivi ve nekoliko godina. Star je i mnogo toga zna. Jedini je problem u tome to ne govori engleski, pa biste trebali zatraiti pomo od njegova sina." "Kako se on zove?" "Yoseph Hadane. U Izrael je doao kao djeak, poetkom sedamdesetih, a danas je rabin. Teno govori engleski, stoga bi vam mogao biti prevoditelj." Dva dana nakon toga konano sam se uspio sastati s lanovima obitelji Hadane, u Centru za prihvat Falaa, koji se nalazio u predgrau Mevasserit Zion, na zapadu Jeruzalema. Tamo je, u prilino jadnim uvjetima, ivjelo na stotine Etiopljana. Raphael Hadane, falaki sveenik, bio je odjeven u tradicionalnu abesinsku odoru zvanu shemma i nosio je dugaku bradu. Njegov sin, rabin, bio je glatko obrijan i odjeven u lijepo odijelo. Dugo smo sjedili za stolom izmjenjujui ljubaznosti, dok su se oko nas igrala djeca. Brojni su roaci neprestano ulazili i izlazili, a jedan je od njih, saznao sam, roen i odrastao u selu Anboberu, koje sam posjetio u sijenju 1990. godine, na svome putu u Gondar. "Zar Anbober jo postoji?" upitao me. "Prolo je ve pet godina otkako sam otiao." "Postoji," odgovorio sam, "ili, bolje rei, postojao je u sijenju, iako stanovnitvo uglavnom ine ene i djeca." "To je zato to su mukarci otili prvi kako bi pripremili mjesto za svoje obitelji. Jeste li tamo s kim razgovarali?"

Rekao sam im da sam razgovarao sa sveenikom Salomonom Alemuom, to je njihova lica ozarilo osmijehom. "Dobro ga poznaju," objasnio mi je rabin Hadane. "Naa je zajednica malena...a veze vrste." Konano sam upalio svoj kasetofon i zapoeo razgovor s rabinovim uglednim ocem. Ono to mi je rekao o falakoj kulturi i religiji bilo mi je velikim dijelom ve poznato. Meutim, kada sam poeo rjeavati sredinje pitanje, odnosno kako je i kada judaizam stigao u Etiopiju, njegov me odgovor natjerao da naulim ui. Pitao sam ga o Meneliku i kraljici od Sabe, nadajui se da u, nakon ritualnog ponavljanja predaje iz Kebra Nagasta, dobiti informacije o vremenu Menelikova navodnog putovanja. Hadane me iznenadio, posve odbacivi ovu legendu: "Neki od nas kau da smo potekli od Izraelaca iz Menelikove pratnje, no osobno ne vjerujem u to. Prema predaji koje se sjeam iz djetinjstva, nai su preci bili idovi koji su, prije negoli su stigli u Etiopiju, ivjeli u Egiptu." "Ali," prekinuo sam ga, "to tvrdi i Kebra Nagast. Tamo stoji da su Menelik i njegovi drugovi putovali kroz Egipat." "Nisam to elio rei. Napustivi Izrael, nai preci nisu samo proli kroz Egipat. Tamo su obitavali vrlo dugo, ak etiri stotine godina. Izgradili su i hram." Nagnuo sam se naprijed: "Hram? Gdje su izgradili taj hram?" "U Asuanu." Ovo je doista bilo zanimljivo. Solomon Alemu, sveenik iz Anbobera, takoer je spomenuo Asuan. Nakon razgovora s njim putovao sam Egiptom, iako nisam otiao tako daleko na jug. Meutim, sada sam se poeo pitati nisam li pogrijeio izostavivi Asuan. Ako je tamo doista postojao idovski hram, kao to je rekao Hadane, nije li to bilo iznimno znaajno, jer je u ortodoksnom judaizmu Hram sluio iskljuivo kao prebivalite Kovega Saveza. Ako je istina da je u Asuanu neko postojao hram, i da je bio izgraen nakon iznoenja Kovega iz Jeruzalema, tada su implikacije ove teorije bile oite. Hadane nije mogao precizno odrediti vrijeme izgradnje Asuanskog hrama. Sve to mi je mogao rei bilo je da je on "stajao dugo vremena", te da je naposljetku bio uniten. "Zato je bio uniten?"

"U Egiptu je poeo veliki rat. Strani kralj koji je osvojio mnoge zemlje doao je u Egipat i unitio je sve egipatske hramove. Ali, na hram nije unitio. Vidjevi da je samo idovski hram ostao nedirnut, Egipani su posumnjali da smo stali uz neprijatelja. Tako su poveli rat protiv nas i unitili hram, nakon ega smo bili prisiljeni pobjei." "I pobjegli ste u Etiopiju?" "Ne odmah. Nai su preci najprije preli u Sudan, kroz Meroe, gdje su se nakratko zadrali. Otamo ih je istjerao jo jedan rat. Tada su se razdvojili na dvije skupine: jedna je slijedila rijeku Takazze, a druga Nil. Tako su stigli u Etiopiju, u Qaru (Qara), u blizini jezera Tane i tamo se naselili. Budui da su bili daleko od Izraela, izgubili su vezu s Jeruzalemom, iako su je odravali za vrijeme boravka u Egiptu i Sudanu. Stoga je taj grad ivio samo u njihovu sjeanju." Upitao sam Hadanea postoji li na jezeru Tani mjesto koje Falai smatraju posebno vanim ili svetim. "Tri su takva mjesta," odgovorio je. "Prvo, i najvanije, je Tana Kirkos, drugo Daga Stephanos, a tree Zegie." Pogledao sam ga zaueno: "Zato je Tana Kirkos najznaajnije mjesto?" "Ne znam tono. No, na ga narod smatra svetim." Moje posljednje pitanje odnosilo se na Koveg: "Etiopski krani kau da se u Aksumu nalazi Koveg Saveza, izvorni Koveg Saveza koji je, navodno, iz Jeruzalema donio Menelik, sin kraljice od Sabe i kralja Salomona. Rekli ste mi da ne vjerujete u priu o Meneliku. No, vjerujete li da krani posjeduju Koveg?" "Na narod vjeruje, a tako mislim i ja, da se Koveg Saveza nalazi u Aksumu. Zapravo, prije nekoliko godina poao sam, zajedno s jo nekoliko duhovnih voa, u Aksum, ne bih li tamo svojim oima vidio Koveg. Tako smo doli u crkvu sv. Marije, no bilo nam je zabranjeno ui u svetite gdje se uva Koveg, jer nam je reeno da e umrijeti svatko tko unutra ue. Rekli smo: 'Dobro. Oistit emo se a zatim ui unutra i vidjeti ga.' Tako smo i uinili, oistili smo se, no kranski nam sveenici svejedno nisu doputali da uemo u svetite. Morali smo se vratiti kui ne vidjevi Koveg."

"uo sam da se on iznosi jedanput na godinu, prigodom Timkata. Da ste tamo otili za vrijeme sveanosti, moda biste imali vee anse vidjeti ga." Hadane se gorko osmjehnuo: "I ja sam tako uo. Ali, ne vjerujem da bi krani ikada iznijeli pravi Koveg. To ne bi uinili. Oni ga ne pokazuju nikome. Umjesto njega, iznose repliku. Znate li zato? Zato to su nam ga davno preoteli i ne ele nam ga vratiti. Ljubomorni su na nas. Zato ga uvaju u njegovu svetitu, u reetkama, da mu se ne bi mogao pribliiti nitko, osim ovjeka koji je imenovan njegovim uvarem." Kada sam konano napustio Centar za prihvat Falaa u Mevasserit Zionu i vratio se u sredite grada, doslovce mi se vrtjelo u glavi od ideja i pitanja. Od svih etiopskih idova s kojima sam razgovarao tijekom svoga istraivanja, Hadane se pokazao daleko najlucidnijim i najobavjetenijim. Pripovijest o njegovu pokuaju da u Aksumu vidi Koveg Saveza doista me zaintrigirala. A posebno znaenje koje je pridao otoku Tana Kirkosu bilo je posve sigurno od velike vanosti za moja istraivanja u studenom 1989. godine. No, najzanimljivije od svega to mi je rekao bila je informacija o idovskom hramu koji je u davna vremena postojao u Asuanu. Ako je u toj izjavi bilo imalo istine, tada sam morao ponovno otii u Egipat, ovaj put u gornjoegipatski grad Asuan, koji lei otprilike dvije stotine kilometara juno od Karnaka i Luksora. Vrativi se u hotel, nazvao sam dr. Shalvu Weil, koja me upoznala s Hadaneom. "Kako je protekao razgovor?" upitala je. "Vrlo dobro. Bio je vrlo plodan. Hvala vam na trudu." Nekoliko sam trenutaka utio. Uvijek sam se osjeao glupo kada sam akademicima postavljao idiotska pitanja. No, ovo nisam mogao izbjei, te sam konano upitao: "Tijekom razgovora Hadane je spomenuo jedan hram, idovski hram, u Asuanu u Egiptu. Znam da je ono to u sada rei pomalo luckasto, no nemam obiaj odbaciti narodne predaje prije negoli ih temeljito ispitam. U svakom sluaju, elio bih vas upitati sljedee: Postoji li ikakva mogunost da se tamo nalazio takav hram?" "Naravno da je postojao," odgovorila je dr. Weil. "Bio je to pravi hram posveen Jahvi. No, on se nije nalazio ba u Asuanu, nego na

otoku Elefantini u Nilu. Zapravo, upravo su u tijeku neka arheoloka iskopavanja na tome mjestu." "A taj otok...mislim...je li daleko od Asuana?" "Ne vie od dvije stotine metara. Nekih pet minuta vonje feluccom." "Znai, Hadane je imao pravo kada je govorio o hramu u Asuanu?" "Da, potpuno." "No, ima li taj hram ikakve veze s Falaima? Hadane je rekao da su ga izgradili njihovi preci." "Pretpostavljam da je to mogue. Znanstvenici su prilino podijeljeni o tome pitanju. Veina nas vjeruje da su Falai potomci idovskih trgovaca koji su stigli u Etiopiju iz june Arabije. Drugi pak zastupaju gledite da su oni potomci idova koji su pobjegli iz Elefantine." "Pobjegli? Zato?" "Njihov je hram bio razoren u petom stoljeu prije Krista, nakon ega je tamonja idovska zajednica jednostavno ieznula. To je prilino zagonetno. Jednostavno su nestali. No, ja nisam strunjak...Ako elite, mogu vam preporuiti neke knjige." Zahvalio sam dr. Weil na njezinoj ponudi i na komadu papira zapisao kratku bibliografiju, a zatim se pozdravio s njom u stanju krajnjeg ushita. Prema predaji s Tana Kirkosa, Koveg Saveza stigao je u Etiopiju u 5. st. pr. Kr. Sada sam znao da je na gornjem Nilu postojao idovski hram koji je u to isto vrijeme bio razoren. Nije li bilo mogue daje hram izgraen dvije stotine godina prije, kako bi se u njemu smjestio Koveg koji je tijekom Manaeove vladavine bio odnesen iz Jeruzalema? Ve sljedei dan napustio sam Izrael i uputio se, ne u London, kako sam prvo planirao, nego u Egipat.

XVI. poglavlje

Vrata junih zemalja

Asuan se nalazi na istonoj obali Nila, na mjestu koje je jednako udaljeno od Izraela kao i od sjevernih granica Etiopije. Kao sjecite afrikog i mediteranskog svijeta, ime je dobio prema grkoj rijei seyerie, iskrivljenom obliku stare egipatske rijei swenet, koja znai "sklapati poslove". U drevnim je vremenima svoje bogatstvo grad imao zahvaliti dvosmjernoj trgovini kojom su dobra pritjecala na jug iz visokociviliziranog Egipta, a zauzvrat su na sjever pristizali zaini, aromatine tvari, robovi, zlato i bjelokost iz podsaharske Afrike. Upravo je po bjelokosti otok Elefantina (koji lei usred Nila, tono nasuprot Asuanu) dobio ime. Neko je bio poznat jednostavno kao Abu, ili Zemlja slonova. Na recepciji hotela New Cataract u Asuanu, raspitao sam se o Elefantini, posebice o tamonjem idovskom hramu. Shalva Weil rekla mi je da je bio uniten u petom stoljeu prije Krista, te da se danas na tom podruju provode arheoloka iskopavanja. Rije "idovski" nije posebno ugodno odjeknula meu osobljem hotela; unato relativno dobrim diplomatskim odnosima, koji su se posljednjih godina odravali izmeu Egipta i Izraela, zaboravio sam koliko je zapravo gorine i neprijateljstva razdvajalo narode tih dvaju zemalja. Meutim, uspio sam konano izvui neku obavijest od recepcionara: "Mnogo hramova na Elefantini - egipatski, rimski, moda idovski...Ne znam. Moete ii vidjeti, voziti se na felucci, saznati. Tamo su arheolozi, njemaki arheolozi. Traite gospodina Kaisera." Gospodina Kaisera, ba! Pomislio sam izlazei iz hotela.

Indiana Jones Nakon kratke vonje feluccom, stigao sam na Elefantinu gdje su mi pokazali zgradu na zapadnoj obali u kojoj su, kako mi je reeno, ivjeli Nijemci. Stao sam pred vrata i pokucao, te se ubrzo pojavio nubijski sluga s crvenim fezom na glavi. Bez rijei me poveo niz hodnik i uveo u zanimljivu sobu s policama prepunim slomljene grnarije i drugih predmeta. Zatim je poao prema izlazu. Zakaljao sam: "Oprostite. Traim gospodina Kaisera. Moete li ga pozvati?" Sluga je zastao, zagledavi se u me, a zatim otiao ne rekavi ni rijei. Prolo je otprilike pet minuta tijekom kojih sam zbunjeno stajao usred sobe. A zatim se na vratima pojavio...Indiana Jones. Ne Indiana Jones glavom, nego ovjek koji je bio vrlo slian Harrisonu Fordu. Visok i miiav mukarac, pomalo grubijanskog izgleda, nosio je vragolasto nakrivljeni panama-eir. Bilo je oito da se nije obrijao ve nekoliko dana. Jedva sam se suzdrao da ne uzviknem: "Gospodin Kaiser, pretpostavljam!". No, umjesto toga sam manje teatralno upitao: "Jeste li vi gospodin Kaiser?" "Ne. Moje je ime Cornelius von Pilgrim." Krenuo je prema meni, pruajui mi svoju snanu i potamnjelu ruku. "Doao sam na Elefantinu," objasnio sam, "jer je povezana s mojim istraivanjem. Posebice me zanima povijest ovdanjeg hrama." "A-ha." "Da. Vidite, istraujem jednu povijesnu zagonetku... mhm... zapravo... nestanak Kovega Saveza." "A-ha." "Znate li to podrazumijevam pod Kovegom Saveza?" "Ne," uljudno je odgovorio na moje pitanje. "Vi govorite engleski, zar ne?" upitao sam. elio sam biti siguran. "Da. I to prilino dobro." "U redu. Koveg Saveza. Da vidimo. Poznata vam je pria o Mojsiju je li tako?" Kimnuo je glavom.

"I pria o Deset zapovijedi uklesanih na kamene ploe?" Kimnuo je glavom. "Pa, Koveg Saveza je bila krinja nainjena od drveta i zlata u koju je poloeno Deset zapovijedi. I...ovaj...ja ga traim." To na Corneliusa von Pilgrima nije ostavilo nikakav dojam. Rekao je, bez imalo humora: "A-ha. Poput Indiane Jonesa, zar ne?" "Da. Upravo poput Indiane Jonesa. U svakom sluaju, razlog zbog kojega sam doao na Elefantinu prilino je pouzdana informacija da se ovdje neko nalazio idovski hram. Moja je teorija da je Koveg, na neki nain, bio odnesen u Etiopiju. Naravno, pitam se postoji li mogunost, ili bilo kakav arheoloki dokaz, da je donesen ovamo prije negoli je prenesen u Etiopiju. Vidite, ja smatram da je Koveg bio iznesen iz Jeruzalema u sedmom stoljeu prije Krista. Pitanje je to se dogaalo sljedeih dvije stotine godina." "Pitate se je li tijekom tih dvije stotine godina Koveg bio uvan u idovskom hramu na ovome otoku?" "Upravo tako. Zapravo, nadam se da ste vi i vaa ekipa provodili iskopavanja na podruju hrama. Ako jeste, tada bih vrlo rado elio saznati to ste otkrili." Prije nego to je sruio moje nade, Cornelius von Pilgrim skinuo je svoj eir. "Doista smo tamo vrili iskopavanja," rekao je nakon duge stanke, "ali na podruju koje vas zanima nema niega. Mislili smo da je neto ostalo...ispod ruevina rimskoga hrama, koji je poslije izgraen na mjestu idovskog. No, iako smo kopali sve do temelja, nismo pronali nita. Ba nita. injenica jest da je izmeu sedmog i petog stoljea prije Krista ovdje ivjela brojna idovska zajednica, no od nje nije ostalo nita, osim ostataka nekih kua. Bojim se da je to sve." Pokuavajui zatomiti osjeaj depresije koji me upravo preplavio, upitao sam: "Ako od hrama nita nije ostalo, kako onda moete znati da je postojao?" "O, to uope nije problem. U postojanje hrama ne treba uope sumnjati. Neko je vrijeme ovaj otok odravao ivahnu prijepisku s Jeruzalemom. Ta su pisma bila napisana na ostracima i papirusnim svicima. Mnoga od njih pronaena su i prevedena, a velik broj odnosi se upravo na Jahvin hram na Elefantini. O tome postoje brojna povijesna svjedoanstva, na temelju kojih nam je danas poznata tona lokacija hrama, kao i

datum njegova unitenja, 410. god. pr. Kr. Konano, poznato nam je takoer da je na mjestu idovskog poslije izgraen rimski hram. Sve je to vrlo jasno." "Zato je idovski hram uniten?" "Gledajte. ..ja nisam strunjak za ta pitanja. Moje su podruje ostaci iz drugog tisuljea prije Krista, daleko od razdoblja koje vas zanima. Kako biste saznali detaljnije podatke, morali biste razgovarati s mojim kolegom, koji se osobito zanima za ovdanju idovsku koloniju. Njegovo je ime Achim Krekeler." "Je li on sada ovdje?" "Naalost, nije. On je u Kairu. No, vratit e se sutra. Hoete li sutra biti ovdje?" "Da...Zapravo...nemam ba mnogo vremena. Moram se vratiti u Englesku. No, mogu priekati do sutra." "Izvrsno. Predlaem vam da se vratite sutra poslije podne, oko tri sata, kada ete imati priliku razgovarati s gospodinom Krekelerom. U meuvremenu, ako elite, sa zadovoljstvom u vam pokazati gdje se nalazila idovska kolonija...i va hram." Prihvatio sam Von Pilgrimovu ljubaznu ponudu. Putem sam ga upitao pod ijim se pokroviteljstvom provode iskopavanja na Elefantini. "Mi smo iz Njemakog arheolokog instituta u Berlinu," odgovorio je. "Ovdje radimo ve dugi niz godina." Stigli smo do podnoja niskog brda. Na padinama iznad nas prostirala se gomila ruevina u kojima su se nazirali tragovi nekadanjih soba, kua i ulica. "Ovo je nekada bio stari grad Elefantina u kojemu je ivio idovski narod," rekao je Von Pilgrim. Poeli smo se penjati uzbrdo, paljivo koraajui meu ruevinama. Kad smo konano stigli na vrh, bio sam prilino iscrpljen, ali me napustio osjeaj potitenosti koji me maloas tako snano obuzeo. Iako nisam mogao objasniti zato, neto je na ovome mjestu bilo...onako kako je trebalo biti, pomalo jezivo, ali bremenito drevnou i misterijem. Cornelius von Pilgrim poveo me do najvieg vrha na otoku Elefantini. "Ovdje je stajao idovski hram," rekao je, pokazujui rukom prostor koji nas je okruivao, "upravo ovdje gdje sada stojimo."

Ugledao sam masivan, napola sruen stup koji je strao pred nama. "Pripadao je rimskom hramu o kojemu sam vam govorio. Zapravo, postoji dokaz da su ovdje u razliitim razdobljima stajali brojni hramovi posveeni bogovima stranih osvajaa koji su u prvom tisuljeu prije Krista prodirali u Egipat. Graditelji tih hramova esto su rabili materijale s ranijih graevina. Mislim da upravo iz tog razloga ne postoje nikakvi ostaci idovskoga hrama. On je bio razoren, sruen, a moda i spaljen, nakon ega je preostali materijal bio iskoriten za zidove sljedeega hrama." "Maloprije sam vas upitao zato je idovski hram bio razoren. Niste mi odgovorili..." "Openito govorei, mi vjerujemo da su izmeu lanova idovske zajednice i egipatskog stanovnitva na otoku postojali nesporazumi. Vidite, ovdje se nalazio i egipatski hram..." "Na istome mjestu?" "Ne. idovski je hram bio sagraen u blizini egipatskog. Egipatski je hram stajao tamo", pokazao je rukom prema jo jednoj gomili ruevina, "a otkriveni su i neki njegovi ostaci. Bio je posveen bogu Khnumu, bogu ovnovske glave. Tako je bio prikazivan. Zakljuili smo, stoga, da je izmeu idovskih i egipatskih sveenika bilo ozbiljnih napetosti." "Napetosti? Zato?" "To je oito. Poznato je da su idovi u svojim obredima rtvovali ovnove. Sveenike Khnuma to zasigurno nije moglo ostaviti ravnodunima. Zbog toga su se, smatramo, u jednom trenutku okrenuli protiv idova i pobili ih, ili moda protjerali s otoka, nakon ega su unitili njihov hram." "Kaete da se to zbilo 410. god. pr. Kr.?" "Da. Upravo tako. No, ipak biste morali razgovarati s Achimom Krekelerom. On bi vas o tome mogao podrobnije obavijestiti."

Karika koja nedostaje? Kao to mi je predloio Von Pilgrim, vratio sam se sljedeeg poslijepodneva. U meuvremenu sam proveo besanu no i nemirno jutro,

razmiljajui o svemu to sam saznao, razraujui logiku zbivanja i pokuavajui izvui neke vrste zakljuke. Kao rezultat, ak i prije moga razgovora s Krekelerom, bio sam prilino uvjeren u to da je idovski hram na Elefantini bio karika koja nedostaje u lancu dogaaja kojima sam se bavio posljednje dvije godine. Ako sam imao pravo, i ako je skupina levita tijekom Manaeove vladavine napustila Jeruzalem, ponijevi sa sobom Koveg Saveza, tada nisu mogli odabrati sigurnije sklonite. Ovdje su bili izvan domaaja pokvarenog idovskoga kralja, koji se usudio unijeti poganski idol u Svetinju nad Svetinjama. tovie, nakon to sam uspostavio vezu izmeu ceremonije Kovega i apetskih sveanosti (koje su se odravale samo dvjesto kilometara sjevernije, u Luksoru - vidi XII. poglavlje), inilo mi se da su ovaj gornjoegipatski otok izbjegli sveenici mogli prepoznati kao jedinstveno pogodno mjesto: budui daje sa svih strana okrueno svetim vodama rijeke Nila, nisu li leviti mogli pomisliti da su se na neki nain vratili svojim korijenima? No, bila su to samo moja promiljanja. Meutim, sigurno je bilo da je idovski hram neko doista stajao ovdje, u doba iznoenja Kovega Saveza iz Svetinje nad Svetinjama Jeruzalemskog hrama. Takoer je sigurno da je hram bio uniten istom stoljeu u kojemu je, prema predajama s Tana Kirkosa, Koveg bio donesen u Etiopiju. Sve se to, smatrao sam, izvrsno uklapalo u slijed dogaaja. Nije me pretjerano zabrinjavala injenica da se unitenje hrama na Elefantini smjeta u 410. god. pr. Kr., dok je, prema mojim proraunima, Koveg bio donesen na Tana Kirkos ezdeset godina poslije, odnosno 470. god. pr. Kr. Bilo je posve mogue da su tijekom dugog vremenskog razdoblja, izmeu petog stoljea pr. Kr. i dvanaestog stoljea po Kr., etiopske usmene predaje na kojima sam temeljio svoju raunicu odstupale za ezdesetak godina. Bio sam, stoga, vrlo optimistino raspoloen stigavi u zgradu Njemakog arheolokog instituta, gdje sam se trebao sastati s Achimom Krekelerom. Tog zdepastog, dobrodunog ovjeka tridesetih godina, koji je vrlo dobro govorio engleski, naao sam kako pomno prouava fragmente drevnih papirusa kojima se, objasnio je, moralo vrlo paljivo rukovati jer su bili iznimno krhki. "Jeste li u ovakvim papirusima pronali dokaze o postojanju idovskoga hrama?"

"Da, ali i o njegovu unitenju. Nakon 410. god. pr. Kr. u Jeruzalem su poslana mnoga pisma, u kojima se opisuje to se dogodilo, te se trae sredstva i doputenje za moguu rekonstrukciju hrama." "No, hram nikada nije bio obnovljen, zar ne?" "Ne, posve sigurno nije. Zapravo, sva je korespondencija iznenada prestala 400. god. pr. Kr. ini se da je nakon toga idovski narod napustio Elefantinu." "Znate li to se s njima dogodilo?" "Ne. Gotovo nita. No, idovi su oito due vrijeme bili u svai s Egipanima. Moda su bili prisiljeni otii." "I ne znate kamo su otili?" "O tome nema nikakvih podataka." Objasnio sam Krekeleru svoje zanimanje za Koveg Saveza i otkrio mu svoja promiljanja o tome da je moda iz Elefantine bio odnesen u Etiopiju. Upitao sam ga zatim misli li da postoji ikakva mogunost daje sveta relikvija bila donesena na otok. "To je, naravno, mogue. Sve je mogue. No, uvijek sam smatrao da je Koveg bio uniten kada su Jeruzalemski hram razorili Babilonci." "To je ortodoksna teorija. No, prilino sam uvjeren da je on iznesen neko vrijeme prije toga, u sedmom stoljeu pr. Kr., tijekom Manaeove vladavine. Stoga se nadam da znate toan datum izgradnje hrama na Elefantini." "Bojim se da nemate pravo. Miljenja se razlikuju. to se mene tie, prihvatljivo je da je hram bio izgraen u sedmom stoljeu prije Krista. Takvo stajalite dijele i drugi znanstvenici." "Moete li rei kako je hram izgledao? Znam da niste pronali nikakve materijalne dokaze, no, pitam se ima li u papirusima nekakva traga o tome?" "Ima nekoliko slabanih tragova. Meutim, jo nismo otkrili nikakve svete spise. Oni koje smo pronali sadre dosta podataka o vanjskom izgledu hrama. Iz njih sa sigurnou moemo zakljuiti da je posjedovao kamene stupove, pet ulaza i krov od cedrovine. "Da li se i u ovome hramu mogla nalaziti Svetinja nad Svetinjama?"

"Vjerojatno. Bila je to prilino prostrana graevina. No, nema dovoljno dokaza za to je li ili nije posjedovala Svetinju nad Svetinjama." Nastavili smo razgovarati jo barem sat vremena. Konano je Krekeler objavio kako vie nema vremena, te da se ve sljedei dan mora vratiti u Kairo. "Mogu vam posuditi dvije najbolje knjige o Elefantini," rekao je, "ako mi obeate da ete mi ih sutra vratiti. One se bave istraivanjima koja su se ovdje provodila od poetka stoljea do danas." Vratio sam se u hotel s dvije pozamane knjige o kojima mi je govorio Krekeler. Prouavao sam ih itavu no i saznao mnogo vrlo zanimljivih podataka.

Koveg u Elefantini Evo to sam saznao o idovskom hramu na Elefantini, a to je bilo znaajno za moju potragu: 1. Hram je, prema Krekelerovim rijeima, bio prilino velika graevina. Papirusi sadre dosta podataka o njegovu vanjskom izgledu, a arheolozi su zakljuili da je bio dugaak 27 a irok 9 metara. Govorei drevnim jezikom, bio je dugaak ezdeset i irok dvadeset lakata. Zanimljivo je, meutim, da Biblija iste podatke daje o dimenzijama Salomonova hrama u Jeruzalemu. 2. Hram na Elefantini imao je krov od cedrovine; takav je krov imao i Salomonov hram. 3. ini se, stoga, da je hram na Elefantini bio sagraen po uzoru na Salomonov. Budui da je Salomonov hram prvotno sluio kao prebivalite Kovega Saveza, nije li mogue da je potonji imao istu funkciju? 4. U hramu na Elefantini prakticiralo se rtvovanje ivotinja, pa i janjeta, kao dijela obreda kojim se obiljeavao pashalni tjedan. Ovo je vrlo znaajno, posebice zato to upuuje na to da je idovska zajednica migrirala na Elefantinu prije re-

formi kralja Joije (640.-609. god. pr. Kr.). Tim su reformama bila definitivno zabranjena rtvovanja na svim mjestima, osim u Jeruzalemskom hramu (tu e zabranu poslije potivati ak i prognanici tijekom babilonskog suanjstva). Meutim, na Elefantini su u estom i petom stoljeu prije Krista rtveni obredi i dalje imali vanu ulogu. Budui da su ti idovi odravali redovitu vezu s Jeruzalemom, nedvojbeno su bili obavijeteni o Joijinoj zabrani. Unato tome, oni su nastavili prakticirati rtvene obrede. Morali su, stoga, smatrati kako na to polau neko posebno pravo. Ne treba ni rei da se takvo stajalite moglo temeljiti na prisutnosti Kovega Saveza u njihovu hramu. 5. U vezi s time valja istaknuti da su idovi na Elefantini oito smatrali kako je u njihovu hramu Jahve tjelesno prebivao: iako neodreeno, brojni papirusi govore o njemu, koji "tamo prebiva". U drevnom Izraelu (kao i tijekom lutanja divljinom) vjerovalo se da Jahve prebiva tamo gdje se nalazio Koveg; doista, ovo se uvjerenje promijenilo tek nakon nestanka Kovega Saveza. Kada su idovi na Elefantini govorili o Jahvi kao Bogu koji je tjelesno prisutan meu njima, moda su pritom mislili na Koveg Saveza. 6. idovi na Elefantini esto su boga koji je prebivao u njihovu hramu nazivali "Gospodarom vojski" ili "Jahvom nad vojskama". Znanstvenici smatraju da je to drevni izraz. On se esto rabio u vezi s Kovegom (odnosno, u razdoblju prije izgradnje Salomonova hrama, kada "narod posla ljude u ilo, i donesoe odande Koveg saveza Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima". 7. Sve gore reeno u velikoj mjeri podupire stajalite prema kojemu je Koveg moda bio pohranjen u hramu na Elefantini, te da je upravo prisutnost Kovega bila razlogom za izgradnju hrama. Krekeler je imao pravo kada mi je rekao da datum izgradnje hrama jo nije precizno ustvren. Meutim, oito je da su znanstvenici koji su analizirali papimse, posebnu pozornost skrenuli upravo tom pitanju. Istaknuli su da je poetkom sedmog st. pr. Kr. na otoku Elefantini

ve postojala brojna idovska zajednica, sastavljena uglavnom od egipatskih plaenika. Ti idovski vojnici, zajedno sa svojim obiteljima, mogli su predstavljati drutveni kontekst za hramsko bogosluje. Na temelju toga, kao i drugih dokaza, znanstvenici se slau da je hram u Elefantini bio sagraen oko 650. god. pr. Kr. 8. Znaenje ovoga datuma valja posebno istaknuti. Zato? Zato to 650. god. pr. Kr. jest doba vladavine Manaea, kralja koji je Svetinju nad Svetinjama Jeruzalemskoga hrama oskvrnuo poganskim idolom, zbog ega je Koveg iz nje bio maknut (vjerojatno su ga premjestili sveenici koji su ostali vjerni tradicionalnom sluenju Jahvi). Ustanoviti da je sveta relikvija doista u to vrijeme bila iznesena, predstavljalo je teak zadatak, no kada sam to ustvrdio, uvjerio sam se kako Biblija ne navodi i gdje je ona zavrila (ak se ni profesor Menahem Haran nije usudio nagaati o tome to se dogodilo s Kovegom nakon to je bio iznesen iz Jeruzalema). 9. Znanstvenici koji su prouavali papiruse iz Elefantine i koji su zakljuili da je tamonji hram bio podignut oko 650. god. pr. Kr., nisu uzeli u obzir mogunost da je Koveg bio iznesen iz Jeruzalema tijekom Manaeove vladavine. Da jesu, lako bi zbrojili dva i dva. Meutim, dobro su znali da su kraljeve "poganske inovacije" izazvale gnjev, te su zakljuili da je upravo takvo nezadovoljstvo bilo jedino mogue objanjenje za inae neobjanjivu injenicu daje na Elefantini postojao idovski hram: Maneeovu je vladavinu pratilo krvoprolie, te se moe pretpostaviti da su se sveenici, kao i proroci, protivili njegovoj poganizaciji. Neki su sveenici pobjegli u Egipat, pridruivi se idovskoj zajednici na Elefantini, gdje su...podigli Hram. 10. Rijei su to Bezalela Portena, autora studije Archives from Elephantine (Zapisi iz Elefantine). Porten i dalje ostaje zbu-

njen injenicom da je na Elefantini postojao idovski hram, zbog postavke koja je duboko ukorijenjena u judaizmu, da je "strano tlo neisto, zbog ega na njemu ne smije biti podignut Boji Hram." On istie da je nakon unitenja Salomonova hrama u Jeruzalemu idove odvedene u babilonsko suanjstvo "Jeremija savjetovao neka se tamo mole Bogu (ali ne i da mu prinose rtve)." Isti autor dalje dodaje: "nema dokaza da je u Babilonu bio podignut Hram posveen YHVH-i" zapitavi se: "Kakvo su onda opravdanje za izgradnju hrama imali idovi na Elefantini?" 11. ini mi se da je odgovor na Portenovo retoriko pitanje jasan: oni su sa sobom donijeli Koveg Saveza, kojemu je valjalo izgraditi "prebivalite", kao to je davno prije njih uinio kralj Salomon.

Elefantina i Falai Vratio sam se u Englesku potpuno uvjeren da sam konano razotkrio pravi slijed dogaaja vezanih za tajnu izgubljenog Kovega. Kako bih to i dokazao, otiao sam u kolu orijentalnih i afrikih studija u Londonu i zatraio primjerke dviju knjiga, koje mi je posudio Achim Krekeler, a koje sam sada elio podrobnije prouiti. Prikupio sam i druge vane izvore, ukljuujui i Herodotovu Povijest (jer sam saznao da je slavni grki uenjak oko 450. god. pr. Kr. posjetio Elefantinu). Ovo je istraivanje urodilo plodom. Primjerice, elio sam saznati zato Joija, taj gorljivi tradicionalist, koji je dvije godine nakon Manaeove smrti naslijedio jeruzalemsko prijestolje, nije pokuao vratiti Koveg iz Elefantine. Odgovor na to pitanje pronaao sam vrlo lako. Kako sam ve ustanovio, Joija je uveo reforme tek dvanaeste godine svoga vladanja (kada je imao dvadeset godina), a obnovu Hrama tek osamnaeste godine (622. god. pr. Kr.). Do tada su se odnosi izmeu Judeje i Egipta dramatino pogorali, tovie, ak toliko da je Joija na kraju i poginuo u borbi s Egipanima. Dakle, ak da je i znao da je Koveg

bio odnesen u Elefantinu, ne bi ga uspio iznijeti iz mone zemlje s kojom je zaratio. Budui da sam bio zadovoljan rezultatima svoga dotadanjeg istraivanja, odluio sam prouiti drugi dio izgubljene povijesti, koju sam pokuavao rekonstruirati, naime, putovanje Kovega od Elefantine do Etiopije u petom st. pr. Kr. U razgovoru s falakim sveenikom Raphaelom Hadaneom, saznao sam za intrigantnu mogunost da su preci etiopskih crnih idova bili prebjezi iz Elefantine, jer nije moglo biti nikakve sumnje da je, govorei o tome kako su njegovi preci sagradili hram u Asuanu, sveenik govorio upravo o tom otoku. tovie, moja prijanja otkria potvrivala su stajalite da su Falai u Etiopiju moda stigli iz Elefantine. U studenome 1989. godine oarali su me "etnografski dokazi" u falakim naseljima oko jezera Tane te sam, na temelju ovih i brojnih drugih dokaza, zakljuio kako je Salomonova vjera mogla ui u Etiopiju samo sa zapada, preko Egipta i Sudana, drevnim i poznatim trgovakim putevima koje su predstavljale rijeke Nil i Takazze. Prije negoli sam doao do ovog zakljuka bio sam duboko nezadovoljan akademskim tvrdnjama da su Falai potomci idova iz june Arabije, koji su stigli u Etiopiju nakon 70. god. po Kr. (vidi VI. poglavlje). Meutim, prouivi bibliografiju koju mi je u Jeruzalemu preporuila socijalna antropologinja Shalva Weil, otkrio sam da se i brojne druge teorije suprotstavljaju prevladavajuoj ortodoksiji. Iako su ih ismijavali strunjaci za etiopsku povijest, npr. profesor Edward Ullendorff, neki pristae oporbenih stajalita pretpostavljaju da su pretke Falaa na kranstvo obratili doseljenici iz idovske kolonije na otoku Elefantini. Nesumnjivo su se tijekom toga razdoblja esto odravale trgovake i kulturne veze izmeu Jemena i Etiopije; meutim, povijesna je injenica da je u Egiptu, stotinama godina prije nego to su se idovi naselili u junoj Arabiji, bilo osnovano nekoliko poveih idovskih zajednica. Budui da je falaka religija duboko starozavjetnog karaktera, logino je zakljuiti da se idovska vjera prenosila jugoistono, iz Egipta u Etiopiju, postupkom "kulturnog irenja".

Unato tome, valja istaknuti kako ne postoje potpuno vrsti povijesni dokazi koji povezuju Falae s Elefantinom. Meutim, naiao sam na mnotvo kakljivih tragova i podudarnosti, za koje sam smatrao da bi zaista mogli upuivati na tu vezu. Sve su to bili samo povijesno neutemeljene pretpostavke, te se nijedna od njih nije mogla upotrijebiti kao dokaz za moju teoriju da je Koveg u petom st. pr. Kr. stigao u Etiopiju, nakon to je dvjesto godina stajao u idovskom hramu na Elefantini. Meutim, moja su posljednja otkria u Izraelu, Egiptu i samoj Etiopiji, promatrajui ih u kontekstu svih ostalih podataka koje sam uspio prikupiti, dobila drukiji i mnogo uvjerljiviji aspekt. U svoj sam dnevnik zapisao sljedee zakljuke i dokaze na kojima se oni temelje: 1. injenica da je idovska zajednica na Elefantini prakticirala rtvene obrede te da je to nastavila initi dugo nakon reformi kralja Joije, izvanredno je znaajna. Jedan od dokaza drevnosti idovstva u Etiopiji jest i krajnje arhaian karakter falake religije, u kojoj sredinju ulogu ima upravo rtvovanje ivotinja kakvo se izvodilo u elefantinskom svetitu. Ovo, nadalje, podupire hipotezu da su Falai "kulturni nasljednici" idovskih doseljenika iz Elefantine, te istodobno pruajui snanu potvrdu tezi da je Koveg upravo s toga otoka bio donesen u Etiopiju. 2. Na vrhuncu svoje slave idovski je hram u Elefantini imao ustanovljenu sveeniku hijerarhiju. U papirusima, pisanima jezikom u kojemu ne postoje samoglasnici, ti se sveenici nazivaju KHN. Ta rije, naravno, postaje kahen kada joj se pridodaju samoglasnici "a"i "e". Falaki se sveenici takoer nazivaju Kahenima. 3. Jedno od imena idovskog hrama na Elefantini bilo je MSGD. To je znailo "mjesto padanja niice". Ni danas Falai u Etiopiji nemaju sinagoge ni hramove; meutim, svoja jednostavna svetita nazivaju Mesgid (odnosno MSGD, oduzmemo li samoglasnike "e" i "i"). U tom kontekstu vrijedno je spomenuti daje upravo kleei na zemlji, kralj Salomon neko molio pred Jahvinim Kovegom Saveza.

4. Kada sam u Jeruzalemu razgovarao s Raphaelom Hadaneom, od njega sam doznao da je idovski hram, koji su njegovi preci sagradili "u Asuanu", izbjegao sudbini ostalih egipatskih hramova, jer ga je od razaranja potedio "strani kralj": "On nije unitio na hram. Kada su vidjeli da je samo idovski hram ostao nedirnut, Egipani su posumnjali da smo stali uz neprijatelja. Tako su poveli rat protiv nas i unitili hram, a mi smo bili prisiljeni pobjei." Strani je kralj 525. god. pr. Kr zaista napao Egipat i unitio mnoge hramove. Zvao se Kambiz i bio je vladar osvajaki nastrojenog Perzijskog Carstva, koje je osnovao njegov otac Kir Veliki. Elefantinski papirusi uvaju spomen na njega: Kada je Kambiz stigao u Egipat, tamo je naao [idovski] hram. Oni su [Perzijanci] sruili sve hramove egipatskih bogova, ali tom hramu nitko nije uinio nikakvu tetu. Perzijanci su u Egiptu ostali na vlasti gotovo do kraja petog stoljea pr. Kr. Tijekom toga razdoblja idovi na Elefantini s njima su blisko suraivali. Tek kada je prestala perzijska dominacija, idovski hram na tom otoku bio je konano uniten. Narodne predaje o korijenima Falaa, koje mi je ispripovijedio Raphael Hadane, bile su, prema tome, utemeljene na dokazanim povijesnim injenicama. 5. Hadane je, meu ostalim, istaknuo da je njegov narod osobito svetim smatrao otok Tana Kirkos, na koji je, kako sam doznao, u petom stoljeu bio donesen Koveg Saveza. tovie, Memhir Fisseha, kranski sveenik s kojim sam razgovarao na Tana Kirkosu, rekao mi je da se itavih osam stotina godina Koveg uvao "u atoru", nakon ega je bio odnesen u Aksum. Ne bi me iznenadilo otkrie da je na Tana Kirkosu postojao neki ator ili "svetohranite" u kojemu se uvao Koveg. Ako je moja teorija tona, onda su

idovi koji su tamo donijeli relikviju upravo preivjeli unitenje vlastitog hrama na Elefantini. Znajui da je neko i Salomonov hram u Jeruzalemu pretrpio razaranje, to je naredio Nabukodonozor, moda su odluili kako je vrijeme da zauvijek napuste slubene hramove i vrate se iskonskoj tradiciji pustinjskih lutanja, kada je Koveg bio smjeten u atoru sastanka. I posljednje, iako ne najmanje vano, Raphael Hadane mi je ispripovijedio da preci Falaa nisu stigli u Etiopiju samo preko Asuana (odnosno Elefantine), nego i preko grada Meroea "gdje su se nakratko zadrali". Iste je gradove spomenuo i Solomon Alemu, falaki sveenik, s kojim sam u sijenju 1990. godine razgovarao u selu Anboberu. Moe li se smatrati sluajnou da je 1772., vie od 1500 godina stare ruevine Meroea iskopao nitko drugi do kotski istraiva James Bruce.

Zemlja otpadnika Sve je ovo, promiljao sam, snano upuivalo na to da sam bio na pravomu tragu, a injenica da je drevni Meroe otkrio moj stari prijatelj James Bruce samo je pojaala moju oduevljenost potragom. Bio sam uvjeren da je kotski istraiva poduzeo svoje epsko putovanje u Etiopiju s iskljuivim ciljem da tamo pronae Koveg Saveza (vidi VII. poglavlje). Usput je, koje li "sluajnosti", otkrio legendarni grad kroz koji je prola sveta relikvija na svome putovanju u planine Abesinije. No, je li Koveg doista tuda proao? Jo uvijek je postojalo kljuno pitanje na koje nisam pronaao zadovoljavajui odgovor: Zato su idovi s Elefantine, koji su napustivi otok sa sobom ponijeli i Koveg Saveza, selili na jug? Zato nisu poli prema sjeveru, primjerice, natrag u Izrael? Uvidio sam kako je za to bilo nekoliko moguih, i jednako prihvatljivih objanjenja. Na primjer, do petog stoljea prije Krista idovi u Jeruzalemu ve su bili navikli na injenicu da se Koveg vie nije nalazio meu njima. Salomonov je hram odavno bio uniten, a umjesto njega izgraen je novi. Nadalje, tim Drugim hramom upravljala je stroga

sveenika hijerarhija, koja ni u kojem sluaju ne bi bila dobronamjerna prema svojim suparnicima s Elefantine. Jednako tako, teoloko okruje u Jeruzalemu u petom stoljeu prije Krista djelovalo bi prilino strano idovima s Elefantine. Religiozna su se razmiljanja do tada promijenila, Bog vie nije bio polutjelesno boanstvo koje je prebivalo "nad kerubinima", a oblici bogosluja u kojima je Koveg neko zauzimao sredinje mjesto bili su uvelike naputeni. Povratak relikvije bi, stoga, sa sobom donio mnoge, moda i katastrofalne, posljedice. Elefantinskom sveenstvu bilo bi posve jasno da se, ele li izbjei takve probleme, moraju drati podalje od Jeruzalema. Ali, kamo su mogli otii? Oito nisu mogli ostati u Egiptu, jer su se Egipani okrenuli protiv njih i razorili njihov Hram. Iz istoga razloga nisu mogli znati je li sjeverni put, da su ga odabrali, bio siguran. Stoga bi logino rjeenje bilo krenuti na jug. Nije udo da su upravitelja Asuana i Elefantine nekada nazivali "uvarem Vrata junih zemalja". Kako bi dragocjeni predmet prenijeli nekamo na sigurno, idovi su trebali otvoriti ta metaforika vrata i uputiti se u "june zemlje", poznate pod zajednikim imenom Etiopija, to je grka rije koja znai "spaljena lica", a u to se vrijeme odnosila na sva podruja na kojima su ivjeli ljudi tamne koe. Bjegunci se nikada ne bi usudili otii u zastraujuu terram incognitam, da prethodno o njoj nisu znali nita. Postoji izravan dokaz da su lanovi idovske zajednice jo u estom stoljeu pr. Kr. poduzimali vojne ekspedicije na dalekom jugu. tovie, u vjerodostojnim izvorima spominju se prethodne migracije, migracije koje nisu nuno ukljuivale i idove, ali su se u svakom sluaju mnogi ljudi s asuanskog podruja naseljavali u "junim zemljama". Primjerice, Herodot, "otac povijesti", izvijestio je kako na etiri dana udaljenosti od Elefantine Nil prestaje biti plovan: Tada ete se iskrcati i putovati du obale etrdeset dana, jer Nil je prepun otrih hridi i brzaca koji sprjeavaju plovidbu. Putujui ovom zemljom etrdeset dana, ponovno ete se ukrcati na drugi brod i ploviti dvanaest dana, nakon ega ete stii u velianstveni grad, koji se naziva Meroe. Kau da je taj grad majka

Etiopije...Odatle [ iz Meroea] ete krenuti dalje, i nakon putovanja, koje e trajati jednako dugo kao ono od Elefantine do gradamajke Etiopljana, konano ete stii u zemlju otpadnika...to su dvije stotine etrdeset tisua Egipana, egipatskih ratnika, koji su se pobunili protiv kralja Psametika i pridruili Etiopljanima. Kada su se ti Egipani nastanili meu Etiopljanima, Etiopljani su, uei od njih, poeli napredovati. Dakle, ova podruja oko Nila, i kopnena i vodena, a koja se nalaze izvan Egipta, poznata su. Sve u svemu, putovat ete etiri mjeseca od Elefantine do ove zemlje otpadnika o kojoj sam vam govorio.

Ve sam rekao kako masovni egzodus "otpadnika" iz Elefantine nije nuno ukljuivao idove, a nisam pronaao nikakvih dokaza koji bi upuivali na suprotno. Meutim, Herodot je vrlo jasno izjavio da se to iseljavanje dogodilo u vrijeme faraona Psametika (595.-589. god. pr. K r . ) . Iz jednog vjerodostojnog izvora doznao sam da su "idovi bili poslani kao potpora Psametikovoj vojsci, koja je ratovala protiv etiopskog kralja." Na temelju te dobro dokumentirane povijesne injenice bilo je razumno zakljuiti kako je meu "otpadnicima"doista bilo i idova. Jo jedan podatak iz Herodotova izvijea koji sam smatrao zanimljivim bilo je spominjanje Meroea, kroz koji su, prema Raphaelu Hadaneu, preci Falaa proli na svome putu u Abesiniju. tovie, Herodot je objasnio da su "otpadnici" ivjeli na pedeset est dana plovidbe od Meroea. Da su putovali rijekom Atbarom, koja se ulijeva u Nil sjeverno od Meroea (u koji se ulijeva i Takazze), putnici bi stigli do granica dananje Etiopije, a moda i preko njih. Herodot je svoje izvijee napisao u petom stoljeu prije Krista. Iz toga slijedi da bi skupina idova s Elefantine, koja je nosila Koveg Saveza, odabravi juni put prola kroz "poznata podruja" i stigla gotovo do jezera Tane. tovie, abesinske bi se planine pokazale najpogodnijim sklonitem. Hladne i bogate vodom, te zelene planine mogle su se bjeguncima uiniti pravim Edenskim vrtom u usporedbi s pustinjama Sudana.

S druge obale rijeka etiopskih Jesu li bjegunci s Elefantine ve otprije znali za taj "raj u divljini"? Je li bilo mogue da na svome putovanju prema jugu nisu prolazili samo "poznatim podrujima", nego da su putovali prema zemlji za koju su znali da u njoj ive njihova braa po vjeri? Kako je moje istraivanje napredovalo, uspio sam pronai dokaz za ovu mogunost te da su idovi i prije petog stoljea prije Krista upoznali Abesiniju. Dio toga dokaza bio je biblijski. Iako sam znao da uporaba rijei "Etiopija" u Starom zavjetu ne treba odmah pretpostavljati i zemlju koja danas nosi to ime, jednako sam tako bio svjestan da je, sudei prema odreenim okolnostima koje se tamo navode, mogue upravo to zakljuiti. Kao to sam ve istaknuo, "etiopija" je grka rije koja znai "spaljena lica". U najranijoj grkoj verziji Biblije, hebrejski izraz "Ku'" preveden je kao "Etiopija", te se, prema rijeima jednoga bibliara, rabio kako bi oznaio "itavu dolinu Nila, juno od Egipta, ukljuujui Nubiju i Abesiniju". To znai da su se biblijski navodi o "Etiopiji" jednom mogli odnositi na Abesiniju a drugi put ne. Slino tome, u engleskim prijevodima koji su prihvatili rije "Ku", ona se u nekim sluajevima mogla odnositi na Abesiniju a u drugima opet ne. U tom kontekstu inilo mi se vrijednim istaknuti da i sam Mojsije "bijae uzeo za enu jednu Kuanku", prema nedvojbeno drevnom odlomku iz Knjige Brojeva. Uz to, valja spomenuti i neobino svjedoanstvo idovskoga povjesniara Josipa Flavija, koje potkrijepljuje i nekoliko idovskih legendi, o tome kako je izmeu svoje etrdesete i osamdesete godine prorok neko vrijeme ivio u "Etiopiji". U Starom zavjetu postoje i drugi odlomci koji se odnose na Etiopiju/Ku. Mnogi su bili prilino nezanimljivi za moju istragu. Meutim, neki su me zaintrigirali, jer istiu mogunost da njihovi pisci nisu imali na umu ni Nubiju niti bilo koji dio Sudana, nego brdovitu zemlju na Afrikom rogu koju danas nazivamo "Etiopijom". Jedan takav odlomak, koji mi je ve otprije bio poznat, pojavljuje se u drugom poglavlju Knjige Postanka i odnosi se na rijeke koje su izvirale iz Edena: "Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjee svu zemlju Ku." Pogledao sam na zemljovid i uvidio kako Plavi Nil, istjeui iz jezera Tane u irokom luku, doista optjee "svu zemlju Ku". tovie,

ve sam znao da blizanaka vrela koja se smatraju izvorima te velike rijeke Etiopljani i danas nazivaju Giyon. Jo jedan zanimljiv odlomak sadri Psalam 68 (odnosno Psalam 67 u Bibliji, izd. Kranska sadanjost, 1994., koja slijedi francuski prijevod Bible de Jerusalem, op. prev.) koji Jon D. Levenson, profesor Hebrejske Biblije na Bogoslovnoj koli pri ikakom sveuilitu, opisuje kao "jedno od najstarijih djela izraelske poezije".Taj psalam sadri kriptine navode o Kovegu Saveza, te tajanstvenu reenicu koja glasi: "Etiopija nek' prui ruke Bogu!" Nisam mogao ne zapitati se zato je Etiopiji pridan tako uzvien status kandidata za obraanje na vjeru Izraela. Naalost, sam psalam ne odgovara na to pitanje. Meutim, u odlomku koji je neto poslije napisao prorok Amos (djelovao je izmeu 783. i 743. god. pr. K r . ) , postoje naznake o vanom dogaaju koji se zbio u Etiopiji/Kuu, nakon ega su se stanovnici te daleke zemlje imali smatrati jednakima "izabranom narodu" Izraela. Kao ilustracija posluit e tri razliita prijevoda istoga odlomka (Amos 9,7): Niste li za me kao i djeca Etiopije, o, djeco Izraela? rije je Gospodnja. (King James Authorized Version) Niste li, Izraelci, za me kao i Kuani? ree Gospodin. (New English Bible) Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kuani rije je Jahvina. (Jeruzalemska Biblija)

Kad sam uvidio da je ove rijei mogue protumaiti na drugi nain, zapravo da djeca Izraela vie nisu uivala posebne povlastice kod Jahve, shvatio sam da je valjalo uzeti u obzir i mnogo jasnije objanjenje. Nije li bilo mogue da su u osmom stoljeu prije Krista, u vrijeme kada je djelovao prorok Amos, Hebreji ve preselili na jug, proavi kroz Egipat i uavi u planinske predjele Abesinije? Priznajem da je ova pomisao bila prilino luckasta, te da za nju nije bilo nikakvih dokaza. Meutim, neosporna je injenica da se u golemim prostranstvima na koja je moda mislio Amos kada je govorio o Etiopiji/Kuu, samo za jedno odreeno podruje zna da su njegovi stanovnici u drevnim vremenima prihvatili idovsku vjeru (tovie, da su uz tu vjeru pristajali sve

do dvadesetog stoljea). Naravno, to podruje lei u blizini jezera Tane, falake postojbine. Sljedei biblijski odlomak koji je privukao moju pozornost nalazi se u Knjizi proroka Sefanije, napisanoj izmeu 640. i 622. god. pr. Kr., odnosno, tijekom vladavine kralja Joije. I ovdje donosim tri razliita prijevoda toga odlomka (Sefanija 3,10), koji navodi Boje rijei: S druge obale rijeka etiopskih, moji tovaoci, ak i ker Ostatka moga, prinosit e mi rtvene darove. (King James Authorized Version) S druge obale rijeka etiopskih, prinosit e mi rtvene darove moji tovaoci. (Jeruzalemska Biblija) S druge obale rijeka Kua, moj Ostatak prinosit e mi rtvene darove. (New English Bible)

Budui da nema nikakve sumnje da je ovaj odlomak napisan prije 622. god. pr. Kr., odnosno prije nego to su Izraelci bili odvedeni u babilonsko suanjstvo, nuno se nameu sljedea pitanja: 1. Kada je Sefanija govorio o "Ostatku", to je pod tim mislio? 2. Koji je dio biblijskoga Kua imao na umu kada je prorekao da e Jahvini tovaoci prinositi rtve "s druge obale rijeka etiopskih"? to se prvog pitanja tie, zakljuio sam da je prorok govorio o vrsti dobrovoljne migracije, jer prije Sefanijina vremena nije bilo prisilnoga iseljavanja Hebreja iz Svete zemlje. U vezi s drugim pitanjem, itatelj e se prisjetiti da se biblijski naziv "Ku" odnosio na "itavu dolinu Nila, juno od Egipta, ukljuujui i Nubiju i Abesiniju". Gore navedeni odlomak, meutim, sadri unutarnji dokaz na temelju kojega je mogue suziti zemljopisno podruje to ga spominje Sefanija. Taj se dokaz nalazi u rijeima: "s druge obale rijeka etiopskih". Budui da je ovdje rije o vie rijeka, dolina Nila sve do Meroea, smjetenog daleko na jugu, moe se iskljuiti. Meutim, istono od Meroea tee rijeka

Atbara a jo dalje rijeka Takazze, dok na jugu (paralelno s Atbarom) iz Abesinije izvire Plavi Nil. Ovo su, posve sigurno, "rijeke etiopske" iza kojih se prostire jezero Tana. Stoga se ne moe posve iskljuiti da je prorok, piui ovaj zanimljiv odlomak, imao na umu podruje falakih naselja. Da su ova nagaanja utemeljena, uvjerio sam se nakon to sam na svome raunalu potraio izraz "s druge obale rijeka etiopskih" i otkrio kako se on pojavljuje jo samo jedanput u itavom Starom zavjetu (u Jeruzalemskoj Bibliji on se nalazi u Knjizi Izaije 18,1-2, pod naslovom Proroanstvo protiv Kua, op.prev.). U Bibliji kralja Jakova (The King James Authorized Version) spomenuti je odlomak preveden na sljedei nain: Jao zemlji krilima zasjenjenoj, s druge obale rijeka etiopskih, koja alje morem glasnike, i vodom u amcima od trstike. Idite brzi glasnici, k narodu brojnom i tamnoputu, k narodu stranom kog se boje odvajkada, narodu ilavu, borbenom, ija je zemlja rijekama izbrazdana! (The King James Authorized Verzion) Drugi prijevodi istih stihova jo bolje pojanjavaju ovu rjeitu i zlokobnu poruku: Jao zemlji krilatih kukaca, s one strane rijeka kukih, tebi koja alje morem glasnike, i vodom u amcima rogoznim. Idite, brze skorotee, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu ilavu, zavojevau, ija je zemlja rijekama izbrazdana. (Jeruzalemska Biblija) Postoji zemlja kojom plove brodovi, s one strane rijeka kukih, koja Nilom alje svoje glasnike, u amcima od trstike. Idite brzi glasnici, k narodu visokom i glatke koe, k narodu snanom i gordom, ija je zemlja izbrazdana rijekama, (New English Bible)

Ovi se stihovi nalaze u 18. poglavlju Izaije, te je sigurno da ih je napisao sam prorok. Naravno, to znai da se mogu precizno smjestiti u vrijeme njegova dugog ivota, koji je obuhvaao vladavine Jotama (740.736. god. pr. Kr.), Ahaza (736.-716. god. pr. Kr.) i Ezekije (716.- 687. god. pr. K r . ) . Zapravo, prorok Izaija gotovo je sigurno doivio i vladavinu kralja Manaea, monarha zbog ije je idolatrije, kako sam vjerovao, Koveg iznesen iz Svetinje nad Svetinjama Jeruzalemskog hrama. Stoga mi je bila posebno zanimljiva duboko ukorijenjena i drevna idovska predaja prema kojoj je Izaija umro muenikom smru od ruke samoga Manaea. Jo je zanimljiviji bio nain na koji je prorok govorio o tajanstvenoj zemlji koja lei "na drugoj obali rijeka etiopskih". Prema Bibliji kralja Jakova (The King James Authorized Version of the Bible), Izaija je tu zemlju prokleo, no neto kasniji prijevodi ne ostavljaju takav dojam. Meutim, sva tri gore navedena prijevoda slau se u pogledu zemljopisnih obiljeja: ne samo da se ta zemlja smjeta "s druge obale rijeka" (odnosno, "s one strane rijeka", prema Jeruzalemskoj Bibliji, op. prev.), nego se ona opisuje i kao "izbrazdana rijekama". Iz ovih sam podataka zakljuio kako je Izaija nesumnjivo mislio na Abesiniju i podruje falakih naselja. To brdovito podruje oko jezera Tane doista je "izbrazdano rijekama" (koje u bujicama odnose velike koliine plodnoga tla). Na to su upuivali i drugi podaci: 1. Stanovnici zemlje bili su, navodno, stasiti i "glatke koe", odnosno, prema prijevodu iz Jeruzalemske Biblije, "tamnoputi". Ovo je, mislio sam, bio opis koji je odgovarao dananjim Etiopljanima, ija se sjajna, kestenjasta put razlikuje od "crne" negroidne puti stanovnika ostalih afrikih drava. 2. Za tu se zemlju kae da je "zasjenjena krilima" (u Jeruzalemskoj Bibliji stoji zemlja "krilatih kukaca", op. prev.). To me podsjetilo na divovske skakavce koji svakih desetak godina nanose goleme tete etiopskim seljacima, pustoei polja i ispunjavajui zrak jezivim zvucima od kojih vam se ledi krv u ilama. 3. Konano, Izaija nas izvjetava da ta zemlja alje svoje glasnike u "amcima rogoznim" ili "amcima od trstike". Do-

bro sam znao da i danas stanovnici koji obitavaju na podruju oko jezera Tane rabe amce od papirusne trstike poznate pod imenom tankwas. Sve u svemu, smatrao sam da biblijski podaci podupiru gledite da je izmeu Izraela i Abesinije u drevnim vremenima postojala veza. Mojsijeva kuka ena, Izaijin "narod stasit i tamnoput" i Sefanijin "Ostatak", koji e se vratiti u Jeruzalem "s druge obale rijeka etiopskih", sve je to upuivalo na zakljuak da su prije petog stoljea pr. Kr. Hebreji stigli u Etiopiju i vjerojatno se tamo naselili. Ako su u tom istom stoljeu idovski sveenici s Elefantine donijeli Koveg Saveza na otok Tana Kirkos, tamo su mogli naii na ve organiziranu zajednicu svoje brae po vjeri.

Valovi migracije? Je li izvan Biblije postojao ikakav dokaz koji je mogao potkrijepiti ovu hipotezu? Bio sam uvjeren da jest. Istraivanja koja sam provodio tijekom 1989. i 1990. godine ve su upozorila na mogunost da je od drevnih vremena bilo nekoliko migracija Hebreja. U tom smislu najsugestivniji je bio dug razgovor koji sam vodio s Wambarom Mulunom Marshom (Wambar Muluna Marsha), velikim sveenikom "hebrejskopoganskih" Qemanta (vidi XI. poglavlje). Tom prilikom rekao mi je kako je Anayer, osniva njihove religije, doao najezero Tanu iz "zemlje kanaanske". Poblie prouivi religiju Qemanta, ustanovio sam kako ona predstavlja neobinu mjeavinu poganskih i idovskih obiaja, od kojih su se potonji izraavali ponajvie u razlici izmeu "iste" i "neiste" hrane, te u tovanju "svetih gajeva", to je vrlo slino obiaju iz najranijih oblika judaizma (patrijarh Abraham "zasadi kod Beer ebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vjenoga") Takva je praksa vjerojatno bila rasprostranjena u ranom razdoblju idovskog naseljavanja Kanaana, a nakratko je oivjela i tijekom Manaeove vladavine, dok je u sedmom stoljeu prije Krista nije konano istrijebio kralj Joija. Iz gore reenoga slijedi da su se kanaanski praoci Qemanta vrlo rano doselili u Etiopiju. Za razliku od njih, Falai se doimaju potomcima

neto kasnijih doseljenika. Njihova religija ukljuuje odreene prakse koje je takoer zabranio kralj Joija, primjerice ivotinjske rtve i lokalna svetita, no po svemu ostalom ona predstavlja prilino ist oblik starozavjetnoga judaizma (u svakom sluaju neokaljana nekim zasigurno poganskim obiajima). Obitavajui u planinama i dolinama oko jezera Tane, Qemanti i Falai dre da su meusobno srodni (Wambar Muluna Marsha rekao mi je da su osnivai njegove religije i osnivai religije Falaa "putovali zajedno", te da su svojedobno ugovorili i meusobne brakove koji se, meutim, nisu ostvarili). Poslije sam ustanovio kako je ova predaja odraavala etnografsku istinu. Falai i Qemanti doista su bili roaci: oba naroda pripadala su velikom plemenu Agaw sa zapada srednje Etiopije, etnikoj skupini za koju se smatra da je najstariji stratum populacije Afrikoga roga. Zanimljivo je istaknuti kako je materinski jezik obaju naroda bilo agawsko narjeje, koje je pripadalo "kuitskoj" skupini jezika. Semitski jezici srodni hebrejskom i arapskom (primjerice amharski i tigrigna) takoer su postojali u Etiopiji, iako ih nisu rabili ni Falai niti Qemanti (osim kao sekundarne jezike). Objanjenje ove anomalije, kao i zakljuci koji iz nje slijede, inilo mi se oitim. U svoju sam biljenicu zapisao: Zasigurno su prve male skupine Hebreja iz Izraela dole vrlo davno u Etiopiju. Pretpostavljam da je taj proces zapoeo jo u desetom stoljeu pr. Kr. (moda i prije), te da je trajao sve do kraja petog stoljea pr. Kr. Stigavi na podruje oko jezera Tane, doseljenici su vjerojatno naili na starosjedioce, poput Agawa i sklapali su s njima brane veze, postupno gubei vlastiti specifian etniki identitet. Meutim, istodobno su im prenijeli idovsku religiju i kulturu. Kao posljedica toga procesa, u drugom ili prvom stoljeu prije Krista u Etiopiji vie nije bilo "Hebreja", nego samo "hebrejiziranih" ili "judaiziranih" naroda koji su izgledali poput izvornih Etiopijana i koji su, naravno, govorili izvornim etiopskim jezikom (budui da je hebrejski bio odavno zaboravljen). Suvremeni potomci tih "hebrejiziranih" ili "judaiziranih" naroda jesu Qemanti i Falai, crni idovi Etiopije, a njihov ma-

terinski jezik, agawsko narjeje, doista jest izvorni kuitski jezik. to je sa "semitskim" narodima Etiopije, primjerice s politiki dominantnim kranskim Amharama? Etnografi smatraju da su oni zasigurno potomci sabejskih/junoarabijskih doseljenika, koji su to brdovito podruje naselili u odvojenim i neto kasnijim valovima seoba. U vrijeme dolaska sabejskih doseljenika, judaizam je, u jednom ili drugom obliku, vjerojatno ve bio ukorijenjen meu starosjedilakim agawskim stanovnitvom. To bi moglo objasniti injenicu da su i njihove kulture bile podvrgnute procesu postupne "judaizacije", kao i injenicu da su judaistiki elementi preivjeli do danas u starozavjetnom obliku abesinskog kranstva. "Oduvijek je u Etiopiji bilo idova," pisao je portugalski isusovac, Balthazar Tellez u sedamnaestom stoljeu. U tome je bio blie istini od suvremenih znanstvenika, koji etiopskom judaizmu pripisuju mnogo raniji datum, pri emu potpuno zanemaruju sve dokaze koji se suprotstavljaju njihovim predrasudama.

Tajanstveni BR-i Iako sam ponudio prihvatljiva objanjenja za ono to do sada nije bilo zadovoljavajue objanjeno, morao sam se upitati nije li i moja teorija prije odraavala moje vlastite predrasude nego injenice? Stoga sam jo jedanput provjerio svoja saznanja. Dakle, injenica jest da Falai prakticiraju arhaian oblik judaizma; injenica jest da religija Qemanta sadri mnoge drevne hebrejske elemente; injenica jest da je kranstvo Etiopske pravoslavne crkve proeto obiajima koji nesumnjivo svoje korijene imaju u judaizmu. Je li, na temelju toga, bilo osnovano zakljuiti da je proces doseljavanja Hebreja u Etiopiju zapoeo davno prije petog stoljea pr. Kr., kada je, smatrao sam, Koveg Saveza s Elefantine prenesen na podruje gornjega Nila, odnosno, na otok Tana Kirkos? Ako sam imao pravo, i ako su na tom podruju i prije toga postojala hebrejska naselja, tada vie nije moglo biti nikakve zagonetke u tome zato je Etiopija (a ne neka druga zemlja) postala posljednjim prebivalitem Kovega Saveza.

Ali, jesam li imao pravo? Dokazi koje sam prikupio kao potporu mojoj teoriji sastojali su se od: 1) sociolokih i etnografskih podataka o Falaima i Qemantima, koji se odnose na njihova religiozna uvjerenja, folklor i meusobne odnose; 2) navoda u Starom zavjetu koji svjedoe o vrsti kontinuirane hebrejske migracije u Abesiniju tijekom prve polovice prvog tisuljea prije Krista. Meutim, ako se takva migracija doista zbila, zato o njoj nema nikakvih dokaza izvan same Biblije i kulture Falaa i Qemanta? Graa koju sam uspio prikupiti bila mi je od velike koristi, no ono to sam doista trebao bio je opipljiv arheoloki dokaz o hebrejskom naseljavanju Etiopije prije petog stoljea pr. Kr. Na takav dokaz nijednom nisam naiao, i znao sam da, traei ga, sumnjam u prevladavajue miljenje. Unato tome, iskoristio sam svoje veze u akademskim krugovima, pokuavajui otkriti jesam li moda neto propustio. Ubrzo nakon toga potom sam primio znanstveni rad na francuskom jeziku, koji je napisala stanovita Jacqueline Pirenne, a objavilo ga je Sveuilite humanistikih znanosti u Strasbourgu (Universite des sciences humaines de Strasbourg). Taj mi je lanak poslao jedan britanski sveuilini profesor egiptologije, uz poruku: Prilaem presliku lanka Jacqueline Pirenne, koja je o tome nedavno govorila na konferenciji u Strasbourgu. Iskreno, sa znanstvenog stajalita, smatram da je "otila predaleko"; ona je nesumnjivo vrlo sposobna i dobro upoznata sa svojim arabijskim izvorima, no njezine su ideje (a nije nas malo koji tako mislimo) o drevnoj arabijskoj kronologiji i podrijetlu zapisa prilino nevjerojatne. Rad je vrlo zanimljiv, no, bojim se da njime prevladava fikcija, a ne povijest. (Beeston ga je nedavno, na seminaru arabijskih studija, vrlo otro kritizirao. On je iznad svega trezven, ali s nita manje pogreaka od ostalih). Naravno, pitao sam se zato bi profesor mislio da je znanstveni rad nekoga tko je "dobro upoznat sa svojim arabijskim izvorima" bio od ikakve vanosti za moje istraivanje. Meutim, nakon to sam rad dao prevesti na engleski, shvatio sam zato je tako mislio, kao i zato su lanovi akademske zajednice gledita Jacqueline Pirenne doekali s neprijateljstvom.

Kako bismo ovu prilino sloenu tezu sveli na samu bit, recimo da je veina njezinih argumenata upuivala na to da su povjesniari koji su istraivali povijesnu vezu izmeu Etiopije i june Arabije bili potpuno u krivu: sabejski utjecaji nisu stigli u Etiopiju iz Jemena, kao to se prije pretpostavljalo, nego je taj proces bio obrnut. Drugim rijeima, utjecaj se irio iz Etiopije u junu Arabiju: Sabejci su...najprije doli u etiopski Tigray, a zatim u Jemen preko obale Crvenog mora.. .Ovaj zakljuak, koji je potpuno suprotan svim priznatim gleditima, jedini je...koji moe objasniti i opravdati injenice. Pirenne nadalje tvrdi da je postojbina Sabejaca bila u sjeverozapadnoj Arabiji, odakle su mnogi stanovnici iselili u Etiopiju ("putujui preko rijeke Hammamat i du Nila") u dva odvojena migracijska vala, od kojih se prvi zbio oko 690. god. pr. Kr., a drugi oko 590. god. pr. Kr. Zato su se iselili? Prvi put kako bi izbjegli plaati danak asirskom osvajau Sanheribu, a drugi put babilonskom osvajau Nabukodonozoru. Ova teza nije bila toliko nategnuta kakvom se inila: tijekom njihovih vojnih pohoda, Sanherib i Nabukodonozor nisu se ograniili na svoje glasovite napade na Jeruzalem; injenica jest da su poduzimali ratne pohode i u sjeverozapadnoj Arabiji, gdje su doista mogli naii na sabejska plemena. To sam znao i prije. Meutim, nisam bio u poloaju da osudim ili prihvatim ostale Pirenneine argumente, naime, da su sabejski prebjezi stigli u Etiopiju preko doline Nila, a zatim nastavili dalje, preko Crvenog mora, da bi konano uli u Jemen. Ova teza, iako vrlo zanimljiva, nije bila od velike vanosti za moju istragu. Ono to je privuklo moju pozornost i konano me uvjerilo da sam bio na pravome putu, bila je njezina analiza sabejskih napisa pronaenih u Etiopiji, koji potjeu iz estog stoljea prije Krista. Napisi, koje je preveo jezikoslovac R. Schneider, a objavljeni su u lanku naslovljenom "Documents epigraphiques de l'Ethiopie", slavili su sabejskoga monarha opisujui ga kao "plemenita kralja i ratnika", koji je uspostavio carstvo na sjeveru i zapadu Etiopije, gdje je vladao nad "Da'amatima, Sabirna i BR-ima, bijelcima i crncima." Tko su bili BR-i, zapitala se Pirenne:

R. Schneider nije ulazio ni u kakva tumaenja...no, izraz, koji pronalazimo i na asirskim napisima u obliku Abirus, mogao bi oznaavati Hebreje...Prirodno je zakljuiti da su Hebreji morali emigrirati kada i drugi val Sabejaca, budui da je Nabukodonozor prvi put osvojio Jeruzalem 598. god. pr. Kr., nakon ega su Hebreji bili odvedeni u babilonsko suanjstvo, a taj isti Nabukodonozor ratovao je protiv Arabljana izmeu 599. i 598. god. pr. Kr...Izjednaavanje "Hebreja", koji su stigli [u Etiopiju] s drugim valom Sabejaca objanjava...postojanje Falaa, crnaca, ali ipak idova...Oni su potomci tih "Hebreja", koji su na to podruje stigli u estom stoljeu prije Krista. Ono to Pirenne nije uzela u obzir bila je mogunost da su "BR-i" (ovo je bio standardni oblik pisanja rijei "Hebreji", odnosno, ABIRUS, ako se oduzmu samoglasnici) stigli u Etiopiju prije Sabejaca. Ona je jednostavno zakljuila, budui da napisi koji ih spominju potjeu iz estog stoljea pr. Kr., da se njihova seoba dogodila upravo u tom stoljeu. Meutim, na temelju istraivanja stekao sam uvjerenje kako su "BR"-i, nad kojima su zavladali sabejski osvajai, tada ve due vrijeme ivjeli u Etiopiji. tovie, smatrao sam da se njihov broj do tada znatno poveao, dolaskom manjih skupina hebrejskih doseljenika, koji su u Etiopiju pristizali dolinom Nila. Ova potonja toka pripadala je podruju teorije; meutim, zasluga Jacqueline Pirenne jest u injenici da je dala potpun arheoloki dokaz o postojanju naroda zvanog BR-i u Etiopiji u estom st. pr. Kr. Akademici se mogu do u nedogled prepirati o tome tko su zapravio bili BR-i, no sam vie nisam imao nikakvih sumnji: BR-i su bili Hebreji koji su se vrlo rano stopili sa starosjedilakim agawskim stanovnitvom na koje su naili doselivi se na to podruje; tovali su Boga zvanog JHVH. Moglo bi se rei da je Koveg saveza Jahvina, kada je u petom stoljeu donesen iz Elefantine, u Etiopiji pronaao pogodno prebivalite.

Kapela usuda Preostajalo je vrlo malo toga to sam jo trebao uiniti. Upustivi se u dugotrajno i iscrpljujue povijesno istraivanje, pokuavao sam ustvrditi je li tvrdnja Etiopljana da upravo oni posjeduju izgubljeni Koveg Saveza imalo vjerodostojna. To sam i uinio. Bio sam potpuno svjestan da e znanstvenici moda osporavati moja otkria i zakljuke; no, odobravanje "strunjaka" i "autoriteta" nije bilo ono to sam traio tijekom 1989. i 1990. godine. Moj je cilj bio unutranji, a ja sam bio sam sudac i konani arbitar svih dokaza i argumenata. Glavni problem bio je: da bih stigao u drevni tigrajski grad Aksum i svetite u kojemu, navodno, lei Koveg Saveza, morao bih biti spreman prihvatiti rizik i nadvladati strah od pomisli da bih mogao pasti u ruke TPLF-a, naoruanih pobunjenika koji imaju dobar razlog mrziti me zbog naklonosti koju sam uivao medu lanovima upravo one vlade koju nastoje sruiti, ne skanjujui se pritom od krvoprolia. Nisam bio spreman prihvatiti te rizike, niti upustiti se u borbu s vlastitim strahovima, ako se najprije ne uvjerim da ta pustolovina nije ni luda ni uzaludna, nego ona u koju mogu vjerovati i posvetiti joj se. Vjerovao sam kako je vrlo mogue da se Koveg Saveza nalazi u Aksumu, stoga sam bio potpuno spreman uputiti se u "sveti grad Etiopljana" i prihvatiti sve rizike, opasnosti i potekoe koje je takva odluka nosila sa sobom. Meutim, tu odluku nisam donio olako. Naprotiv, proteklih sam mjeseci izmiljao razliite izgovore da napustim itav projekt. inei to, pronalazio sam sve vie argumenata koji su snano i neporecivo upuivali na Aksum. Od svih drugih mjesta koja su najrazliitije legende i predaje spominjale kao mogua prebivalita Kovega Saveza, nijedno mi se nije inilo dovoljno uvjerljivim. Traio sam dokaze o unitenju relikvije, no oni jednostavno nisu postojali. Ustanovio sam kako predaja iz Kebre Nagasta o Salomonu, kraljici od Sabe i Meneliku moda i nije posve tona, ali da u sebi skriva barem djeli istine. Naravno, Koveg nije mogao stii u Etiopiju u doba kralja Salomona, ali je mogue da je tamo

stigao nakon unitenja idovskoga hrama na otoku Elefantini, na gornjem Nilu. Sve u svemu, i unato miljenju strunjaka, znao sam da sam stigao na sam kraj dugog puta, te da konano sueljenje s istinom vie nisam mogao zaobii niti odgoditi. elim li zadrati dostojanstvo i ne stidjeti se zbog svoje odluke, tada je bolje da dam sve od sebe i odem u Aksum, bez obzira na strahove s kojima u se morati uhvatiti u kotac. inilo mi se da nije toliko vano da stignem u Sveti grad koliko moje nastojanje da tamo stignem, ne da pronaem Koveg, nego da proniknem u sebe i pronaem snage za takav pokuaj. Daleko od toga da sam bio arturijanski vitez u sjajnom oklopu. No, u tom trenutku svoga ivota mogao sam razumjeti zato se sir Gawain, znajui kakve ga opasnosti oekuju u Zelenoj kapeli, ogluio na upozorenja titonoe koji ga je pokuavao odvratiti od njegove potrage uputivi mu sljedee rijei: 'Ako tamo doete, poginut ete...stoga, dobri gospodaru Gawaine...odaberite drugi put, idite u neku udaljenu zemlju! Idite, za ime Boje, idite i neka vam se Krist smiluje! A ja u otii kui i sveano prisegnuti pred Bogom i njegovim svecima da u uvati vau tajnu i nikome ivome neu odati nita o vaemu bijegu.' Pomno razmislivi o ovim rijeima, Gavvain je odgovorio: 'To to mi eli dobro slui ti na ast i uvjeren sam da bi vjerno uvao moju tajnu. No, odluim li posluati tvoj savjet i pobjei, postat u najbjednijim od vitezova, bez asti i opravdanja... Odlazim, stoga, u Zelenu kapelu, da me snae ono to mi je Sudbina dodijelila.' Jednako vrsta, iako ne toliko viteka, bila je moja odlunost da konano odem u vlastitu "kapelu usuda" kako bi me snalo ono to mi je Sudbina dodijelila. Poput sir Gawaina, i ja sam znao da u morati krenuti na put poetkom "nove godine", jer je sveanost Timkata ve bila blizu.

VI. DIO: Etiopija, 1990.-1991.

Pusta zemlja

XVII. poglavlje

Veera s vragovima

Nakon boravka u Izraelu i Egiptu, u listopadu 1990. vratio sam se u Englesku s vrstom odlukom: otii u u Aksum, a najpogodnije vrijeme za putovanje bio bi sijeanj 1991. Ako tamo stignem prije 18. sijenja, imat u priliku sudjelovati u sveanosti Timkata, tijekom koje e se, kako sam se nadao, u javnoj procesiji nositi sam Koveg Saveza. Falaki sveenik Raphael Hadane, s kojim sam razgovarao u Jeruzalemu, izrazio je sumnju u to da e se za Timkata doista nositi izvornu relikviju: "Ne vjerujem da e krani pokazati pravi Koveg", rekao mi je, "to nee uiniti. Nikada ga nikome nee pokazati. Umjesto njega iznijet e repliku." Kako je ovo upozorenje izrekao ovjek koji je i sam pohodio Aksum u nadi da e napokon vidjeti svetu relikviju, bio sam duboko zabrinut. Unato tome, nisam vidio drugog rjeenja, osim da svoj plan provedem u djelo. Trebao sam se, dakle, suoiti s vlastitim strahovima. Budui da je u Etiopiji jo trajao graanski rat, nisam nimalo sumnjao da u se, elim li doista stii u Aksum, morati predati u ruke Narodnooslobodilake fronte Tigraya. Znao sam da su posljednjih godina, u podrujima pod njihovim nadzorom, mnogi stranci doivjeli bliske susrete s TPLF-om, ali znao sam i to da nikome nisu uinili nikakvo zlo. Meutim, mene samoga muile su uasne slutnje. Zato je to bilo tako? Moje su strahove izazivale bliske veze koje sam izmeu 1983. i 1989. uspostavio s etiopskim reimom. Krajem 1982. godine napustio sam novinarstvo i osnovao nakladniku kuu, s namjerom da objavljujem knjige i ostale publikacije za iroko itateljstvo, ukljuujui i mnoge afrike vlade. Jedan od mojih prvih poslova bio je za Etiopski turistiki

odbor (Ethiopian Tourism Commission), a upravo me taj posao jo 1983. godine prvi put doveo u Aksum. Rezultat toga rada bila je broura koja se svidjela dunosnicima etiopske vlade, nakon koje je dogovoreno nekoliko slinih projekata. Tako sam upoznao mnogo utjecajnih ljudi: Shimelisa Mazengija, efa Ideologije, brojne aktiviste Politbiroa i Centralnog komiteta, ukljuujui Berhanua Bayiha i Kassaa Kebedea, te konano, ali ne i manje vano, takozvanog Crvenog cara, predsjednika Mengistua Haile Mariama osobno - beskrupuloznog ovjeka, koji je sredinom 70-ih godina preuzeo vlast u zemlji, a pratio ga je zao glas okrutna guitelja oporbenjaka. Kae se da kada blisko suraujemo s odreenim ljudima, postupno poinjemo razmiljati kao i oni. Upravo to se dogodilo i meni. Naime, sredinom osamdesetih bio sam jedan od najodanijih pristaa etiopske vlade. Iako nikada nisam odobravao vladinu politiku represije u rjeavanju domaih problema, uvjerio sam se kako su neke od vladinih mjera bile posve opravdane i uinkovite. Takvom sam, primjerice, smatrao i politiku naseljavanja tijekom 1984. i 1985., kada se planiralo vie od milijun seljaka iz gladi pogoenog Tigraya (tada jo uvijek pod nadzorom vlade) preseliti na nekultivirana podruja na jugu i zapadu zemlje. Vjerovao sam da su takve mjere "bile nune", jer su beskrajna prostranstva na sjeveru zemlje pretvorena u "beivotne pustopoljine na rubu potpunog i nepopravljivog ekolokog kolapsa." Meutim, politiki su voe TPLF-a na politiku naseljavanja gledali potpuno drukije, smatrajui da je ona u velikoj mjeri onemoguavala pobunu protiv vlasti koju su tada oajniki pokuavali izazvati. Bili su uvjereni da je pravi cilj ove "zlokobne" politike bio liiti TPLF potpore u njegovoj regiji (budui da bi svaki seljak koji bi otiao iz Tigraya bio jedan novak manje za Frontu). Podupirui, dakle, vladinu politiku naseljavanja, to sam inio javno i u mnogim prigodama, izravno sam i otvoreno radio protiv interesa TPLF-a. Dapae, svoju potporu etiopskoj vladi izraavao sam i na drugim podrujima. Primjerice, nakon nekoliko sastanaka s predsjednikom Mengistuom bio sam zamoljen da ga predstavim za BBC World Service. Taj dokumentarni film, emitiran 1988. godine, prikazivao ga je mnogo ljepe negoli je veina ljudi smatrala da on to zasluuje. Ono to sam tada izrazio bila su moja iskrena razmiljanja. Kako sam ga do tada

prilino dobro upoznao, zakljuio sam da je to ovjek istanana ukusa i ugodna karaktera, s ime se veina ljudi nije mogla sloiti. Kao posljedica, postao sam vrlo nepopularan meu njegovim mnogobrojnim kritiarima i pribavio sam TPLF-u jo jedan dobar razlog da zakljui kako sam se uvrstio u vladinu taboru. Konano, 1988. i poetkom 1989. moja je suradnja s reimom u Addis Abebi poprimila sasvim drukiji odnos. Godinu dana, u nizu bizarnih putovanja, obnaao sam funkciju glasnika, prenosei poruke izmeu Etiopije i susjedne Somalije, gdje je na vlasti bio jo jedan afriki diktator s kojim sam bio u prijateljskim odnosima, predsjednik Mohamed Siyad Barre. Svrha tih putovanja bila je dati potporu diplomatskom mirovnom procesu izmeu dviju zemalja, a ja sam trebao uvjeriti svakog od dvaju dravnih poglavara da onaj drugi ima ozbiljne namjere glede mirovnih pregovora, te da u skladu s tim oekuje rjeenje koje e biti od obostrane koristi. U to sam vrijeme smatrao da je ono to inim asno, isplativo i nadasve opravdano. Osim toga, mojem je egu laskala uloga "nepristranog posrednika" izmeu tako monih i opasnih protivnika kao to su bili Mengistu i Barre. Bio sam zaslijepljen do te mjere da su me bliske osobne veze koje sam odravao s tim okrutnim i proraunatim ljudima iskvarile i kompromitirale. Jedna stara izreka savjetuje onima koji namjeravaju veerati s vragom neka ponesu dugaku licu. Za svoga kratkog izleta u diplomaciju tijekom 1988. i 1989. veerao sam s dva vraga i pritom, naalost, uope nisam rabio licu. Jesam li iz svega toga izaao okaljan? Odgovor na to pitanje glasi: da. Naravno da jesam. Mogao bih dodati i to da alim zbog svojih postupaka, te kada bih mogao vratiti vrijeme, zasigurno ne bih dopustio da me laskanje i astohleplje ponovno privuku u tako loe drutvo. injenica jest, meutim, da sam morao ivjeti s posljedicama svojih pogreaka. Jedna od tih posljedica bio je i sporazum, proizaao iz etiopsko-somalijskih mirovnih pregovora u kojima sam i ja odigrao svoju ulogu, a kojim su obje strane prekinule financijsku i vojnu pomo koju su do tada osiguravale pobunjenikim skupinama neprijateljske zemlje. To je, naravno, pogaalo interese TPLF-a, koji je uspio osigurati veliku potporu u Mogadiu, glavnom somalskom gradu. Tako sam se ponovno

dokazao kao neprijatelj tigrayske stvari i pobornik Mengistua Haile Mariama, diktatora kojeg su smatrali utjelovljenjem samoga sotone. S takvom prolou, u studenom 1990. godine prvi put sam se obratio uredu TPLF-a u Londonu. Oekivao sam da e moj zahtjev za putovanje u Aksum biti glatko odbijen. S druge strane, paranoja i grinja savjesti u mojoj su glavi proizvele mnogo jeziviji scenarij: gerilci e pristati da me odvedu u Sveti grad a zatim e, nakon to prijeem granicu izmeu Sudana i Tigraya, iscenirati kobnu "nesreu". Moda je ovakvo razmiljanje zvualo melodramatino, pa ak i apsurdno, no moji su strahovi tada bili vrlo stvarni.

Potraga ili paravan? Odgovor TPLF-a bio je najblae reeno neoekivan. Da, znali su tko sam. Da, bili su iznenaeni to elim otii u Aksum. Ali ne, nisu se protivili mojim planovima. Meutim, postojao je jedan problem. Prije odlaska u Khartoum morao sam zatraiti vizu od sudanske vlade. Od iste sam vlade morao zatraiti i doputenje za kretanje unutar zemlje, jer su Kartum od tigrayske granice dijelile stotine kilometara pustinje. Naalost, posljednjih mjeseci 1990. britanskim graanima nije bilo lako ishoditi ni vize ni dozvole. Do tada se oruani sukob u Arapskom zaljevu inio sasvim izvjesnim, a Sudan je poeo suraivati s Irakom. Zauzevi ameriku stranu, Britanci su u Kartumu postali nepoeljni. Bi li TPLF mogao pomoi prevladati te probleme? Da, rekli su mi, mogao je. Meutim, takva je pomo bila rezervirana za njihove provjerene prijatelje ili posjetitelje koji su bili spremni aktivno sudjelovati u njihovoj borbi. Budui da ja nisam bio prijatelj niti sam im mogao ponuditi ita korisno za njihovu stvar, jedino je rjeenje bio mogui dogovor sa sudanskim vlastima. Ako bih u tome uspio i stigao barem do Kassala, grada na samoj granici, TPLF bi me odatle preveo preko granice i dopustio mi da nastavim dalje do Aksuma. Obrativi se sudanskom veleposlanstvu u Londonu, shvatio sam da od putovanja nee biti nita. Kao pisac, svoj sam zahtjev za vizu morao podnijeti savjetniku za obavjeivanje, dr. Abdelu Wahabu El-

Affendiji, dotjeranom mladiu u lijepom odijelu. On mi je vrlo ljubazno savjetovao neka smjesta napustim svaku nadu: u tadanjoj politikoj situaciji nije bilo nimalo vjerojatno da e mi dopustiti ulaz u Sudan, a kamoli kretanje unutar zemlje, od Kartuma do Kassala. "Bi li pomogla potpora TPLF-a?", upitao sam. "Naravno. Jesu li vam oni spremni pomoi?" "Hmm...ne ba sada. Imaju preih poslova." "Eto, vidite", uzdahnuo je dr. Affendi poput ovjeka koji je upravo dokazao da ima pravo, "uzalud troite vrijeme." Upitao sam: "Biste li ipak bili toliko ljubazni da proslijedite moj zahtjev u Kartum?" Savjetnik se iroko nasmijao i podignuo dlanove kao jasan znak neiskrene isprike: "Bit e mi drago, ali uvjeravam vas da od toga nee biti nita." itav sam studeni odravao redovitu telefonsku vezu s dr. Affendijem. Meutim, nije imao nikakvih novosti za mene. Nakon prvog razgovora sa TPLF-om 2. studenog, vratio sam se 19., ovaj put kako bih se sastao s vodom njihove misije, Tewoldeom Gebruom. Osjeao sam kako taj lukavi pregovara vjeto ispipava moje motive u elji da otkrije govorim li istinu, te ima li razlog zbog kojeg sam elio otii u Aksum neke veze s vojnim ambicijama reima u Addis Abebi. Naravno, ja sam znao da me zanima samo Koveg Saveza. Meutim, nije mi prvi put palo na pamet da TPLF moju takozvanu "potragu" moda smatra paravanom za pijunau. Stoga nisam bio siguran trebam li biti oduevljen ili zabrinut kada mi je, na kraju naeg razgovora, Tewolde rekao da e u uredu Fronte u Kartumu zatraiti da mi se izda viza i putna dozvola.

Nagodba Sljedea tri tjedna nije mi se javio nitko iz TPLF-a ili sudanskog veleposlanstva u Londonu. Budui da je moje strpljenje bilo na izmaku, morao sam uiniti neto kako bih ubrzao postupak. Ideja koja mi je konano pala na pamet bila je vrlo jednostavna. Bilo je jasno da se, osim rata, u Etiopiji vodila i otra promidbena

kampanja. Dio te promidbe sastojao se u vladinim optubama - najvjerojatnije neistinitima - da TPLF pljaka i pali crkve. Smatrao sam da u moda osigurati suradnju pobunjenika ako im predloim da u nainiti televizijski izvjetaj o vjerskim slobodama u Tigrayu, koji se nalazio u njihovim rukama - izvjetaj u kojemu e dobiti priliku da opovrgnu optube na svoj raun. Nisam elio javno podupirati TPLF - djelomice zato to sam jo uvijek osjeao naklonost spram vladi i ljudima poput Shimelisa Mazengije, koji mi je godinama pomagao, a djelomice i stoga to mi je i sama pomisao na "okretanje kaputa" bila odvratna. Istina je da su se moja stajalita o etiopskim politikim problemima do tada iz temelja promijenila. Meutim, ono zbog ega sam se najvie prezirao, bila je spremnost da pomognem TPLF-u samo zato to sam elio otii u Aksum. Meutim, rjeenje koje sam iznaao kako bih umirio svoju savjest bilo je jednako odvratno. Neu ja nainiti televizijski izvjetaj o Tigrayu. Nai u nekoga tko e to uiniti umjesto mene. Osoba koju sam imao na umu bio je moj stari prijatelj, bivi producent BBC-a, Edward Milner, koji je ve nekoliko godina radio kao slobodnjak. Nedavno se vratio iz junoamerike drave Kolumbije, gdje je snimio prilog za britanski Channel 4. Smatrao sam da e biti zainteresiran da za istu kuu naini izvjetaj o Tigrayu. Naravno, nije dolazilo u obzir da ga na bilo koji nain usmjeravam. Znao sam da je Edward poten ovjek koji zahtijeva potpunu uredniku slobodu pri snimanju i izvjetavanju. Osim toga, smatrao sam da e se TPLF zainteresirati za moj zahtjev ako ga poveem s vanim televizijskim prilogom. Iz iskustva sam znao da sve pobunjenike skupine ude za publicitetom, pa nisam sumnjao da e takav sluaj biti i s TPLF-om. Tako sam u ponedjeljak, 10. prosinca, ponovno nazvao Tewoldea Gebrua i upitao ga ima li kakvog napretka u vezi s mojim zahtjevom za vizu i izdavanje putne dozvole. "Ba nikakvog", odgovorio je. "Nai su ljudi u Sudanu vrlo zauzeti i nemaju vremena baviti se vaim sluajem." "Bi li pomoglo ako vam predloim snimanje televizijskog priloga?" "Ovisi o emu."

"O vjerskim slobodama u Tigrayu i vezi izmeu TPLF-a i crkve. Moda dobivate zemaljski rat, ali ini mi se da u onom promidbenom niste ba uspjeni..." "Zato tako mislite?" "Dat u vam jedan primjer. Nije li istina da ste nedavno bili optuivani za pljakanje i paljenje crkava?" "Da." "To je, pretpostavljam, natetilo vaem ugledu?" "Zapravo, te su nas optube dovele na zao glas, i u zemlji, i u meunarodnoj javnosti." "Ima li u njima istine?" "Ne. Nimalo." "No, to je reeno, reeno je. Kada je jednom ljaga baena, teko se moe isprati." Izvukao sam svoj adut: "Te su optube oito dio dobro smiljene vladine promidbene kampanje. Dopustite mi da citiram jedno Timesovo izvjee od 19. listopada." Pred sobom sam imao novinski isjeak koji mi je pribavio moj pomonik. "Etiopska vlada", itao sam, "nadasve eli osigurati potporu crkve u borbi protiv raspadanja drave. Predsjednik Mengistu je nedavno izjavio: "Na je narod proizvod povijesnog procesa i postoji ve tisuama godina. To dokazuju i postojei povijesni ostaci." Ironino je da predsjednikov liberalni reim istodobno sadri elemente onoga to se moe smatrati komunizmom i antiklerikalizmom secesionistikih pokreta..." "Znam za taj tekst", prekinuo me Tewolde. "Liberalizacija koju Mengistu navodno provodi samo je cinina mjera kojom nastoji pridobiti potporu naroda sada kada uvia da nas ne moe pobijediti na bojnom polju." "Ali, to nije pravi problem. Nuno je da vi uinite neto kako biste opovrgnuli optube za antiklerikalizam. Ne trebam ni rei koliko bi vam pomogao televizijski prilog koji bi se emitirao ovdje u Britaniji. Ako bismo taj prilog snimili za sveanosti Timkata - kada bih ja elio biti u Aksumu - dokazali bismo kako TPLF nije protiv crkve te da ste vi odgovorni uvari jedne od najdragocjenijih povijesnih relikvija." "Moda imate pravo." "Doputate li mi da organiziram televizijsku ekipu?" "Bila bi to dobra ideja."

"Ako u tome uspijem, mislite li da ete mi moi na vrijeme ishoditi potrebne vize i ostale isprave?" "Da. Mislim da vam to mogu jamiti."

Jedanaesti sat Zavrivi razgovor s Tewoldeom, odmah sam nazvao svoga prijatelja Edwarda Milnera, objasnio mu situaciju i upitao ga je li zainteresiran da ponudi priu o Tigrayu britanskoj postaji Channel 4. Edward je pristao, te je do srijede 12. prosinca osigurao pismenu dozvolu TV postaje, koju smo faksom poslali TPLF-u zajedno s podacima iz Edove putovnice. U popratnom smo pismu istaknuli svoju elju da u Tigray otputujemo najkasnije do srijede, 9. sijenja 1991. Prola su dva tjedna, a TPLF nam jo nije javio svoju konanu odluku. Unato naoj upornosti, vize i dozvole jo nisu stizale. "Javite mi se odmah nakon Nove godine", savjetovao nas je Tewolde. Do 4. sijenja 1991. izgubio sam svaku nadu osjeajui istodobno aljenje i olakanje: aljenje zbog neuspjele potrage, a olakanje jer sam dao sve od sebe i time barem zadovoljio svoj osjeaj asti, a takoer sam sada bio siguran od svih opasnosti, stvarnih ili umiljenih, koje su prijetile na putovanju u Tigray. Toga je dana, kasno poslijepodne, nazvao Tewolde: "Moete krenuti", objavio je, "sve je spremno". I 9. sijenja, Ed i ja bili smo u zrakoplovu koji je letio u Kartum. Do svetoga grada Aksuma preo stajalo je manje od tjedan dana putovanja kopnom.

XVII.

poglavlje

Nedostupno blago

Ed Milner i ja iskrcali smo se iz KLM-ova air-busa i kroili u zagrljaj vlane afrike noi. Nismo imali vize, samo ifre koje nam je u Londonu dao TPLF. One su, izgleda, bile poznate slubeniku koji nas je doekao i koji je zadrao nae putovnice kad smo otili po stvari. Ed, koji je imao tajlandsku suprugu i dvoje prekrasne djece, bio mi je vjenani kum i jedan od mojih najstarijih prijatelja. Nizak, zdepast i tamnokos, otrih crta lica, bio je osebujan televizijski profesionalac koji sam producira, reira i snima filmove. Te posebne vjetine, kao i njegove veze na Channel 4, uinile su ga idealnim ovjekom za ovo putovanje, jer nisam elio svoj boravak u Aksumu dodatno oteati prisutnou velike filmske ekipe. Edovo puno ime glasi John Edward Douglas Milner. Ubrzo nakon naeg dolaska u kartumsku zrakoplovnu luku, preko zvunika smo uli ove rijei: "John Edward, John Edward. Molimo da se gospodin John Edward odmah javi u Ured za useljenitvo." Ed je slegnuo ramenima i nestao. Pola sata poslije, uzeo sam nae stvari i putovnice od slubenika iz Ureda za useljenitvo. Prolo je jo pola sata, a zatim sat, a zatim sat i pol. Ve je prola pono kada se u hodniku gotovo potpuno prazne zrakoplovne luke konano pojavio moj prijatelj, pomalo zbunjen ali vedra izraza lica. "Ne znam zato," objasnio je, "ali ime John Edwards nalazi se na policijskoj crnoj listi. Pokuao sam im objasniti da se zovem John Edward Milner, ali uzalud. Zadrali su moju putovnicu. Sutra ujutro moram doi po nju." Vani nas je ekao TPLF-ov automobil. Voza, koji nije govorio engleski, proveo nas je pustim ulicama Kartuma, zaustavljajui se sva-

kih nekoliko minuta pred barikadama na kojima su straarili mrki, do zuba naoruani vojnici, pomno pregledavajui njegove propusnice. Izmeu 1981. i 1986. godine, imao sam priliku nekoliko puta posjetiti Sudan. Meutim, bio sam svjestan da se u toj zemlji mnogo toga promijenilo od moga posljednjeg posjeta. Sudei prema barikadama, oito je na snazi bio policijski sat, neto to je u ono vrijeme bilo nezamislivo. Nisam mogao objasniti zato, ali ozraje je takoer bilo drukije. Promatrajui pocrnjele zgrade, ulice pune smea i skupine pasa lutalica, obuzeo me osjeaj jeze. Iako je uvijek bio prljav i ruan, Kartum mi se te veeri uinio bolesnijim nego ikada. Stigli smo u sredite grada i skrenuli desno u Shariah-el-Nil, sjeverno od impozantne viktorijanske palae u kojoj su 1885. godine Mahdijevi dervii ubili generala Charlesa Gordona. Shariah-el-Nil znai "Ulica Nila" ili "Put Nila". Doista, sada smo se vozili uz samu rijeku. Nad nama se nadvijala gusta mrea dugakih grana, zastirui zvjezdano nebo. Promatrali smo Nil kako tromo putuje prema udaljenom Egiptu. Proli smo pokraj puste terase hotela "Grand", neko otmjenog sastajalita, koje je sada izgledalo prilino zaputeno i oronulo. Ubrzo nakon toga stigli smo do posljednje uline prepreke, te je voza jo jednom morao pokazati nae propusnice. Napokon smo se nali na istini, gdje je na uu Plavoga i Bijeloga Nila stajao kartumski "Hilton". Uli smo u raskono osvijetljeno hotelsko predvorje, udei za dvije ili tri duple votke, tonikom i gomilom leda. Meutim, kada sam od hotelskog osoblja zatraio da mi donesu pie u sobu, podsjetili su me na vanu injenicu, koju sam smetnuo s uma: od prihvaanja islamskoga zakona sredinom osamdesetih, u Sudanu je zabranjen alkohol. Sljedeeg jutra, u utorak 10. sijenja, prema uputama TPLF-a u Londonu, Ed i ja odvezli smo se taksijem do zgrade Drutva za pomo Tigrayu, da bismo poduzeli posljednje pripreme za nae putovanje. U jednoj od soba na gornjem katu, naa su se imena nalazila kredom ispisana na ploi. Unato tome, inilo se da o nama nitko nije znao nita. Nije bilo mogue smjesta kontaktirati Haile Kirosa, efa misije TPLF-a u Kartumu: uvijek nepouzdan, gradski telefonski sustav bio je itavo jutro u kvaru.

"Moemo li se odvesti do ureda TPLF-a?" upitao sam jednog slubenika REST-a (Relief Society of Tigray). "Ne. Bolje je da ostanete ovdje. Mi emo pronai Haile Kirosa." Jutro je ve bilo poodmaklo, no jo nije bilo nikakvih vijesti. Odluili smo da ja ostanem i priekam Haile Kirosa, jer je Ed morao otii u zrakoplovnu luku i preuzeti svoju putovnicu. Dva sata poslije Eda jo nije bilo, kao ni bilo koga iz TPLF-a. Kratko reeno, nije se pojavio nitko tko je mogao biti zainteresiran za moje planove vezane za Aksum. Svjetla toka u svemu tome bila je injenica da sam se manje bojao. Umjesto da se, kao do sada, zaokupljam paranoinim mislima kako me u Tigrayu eka sigurna smrt, shvatio sam da me eka potpuno drukija i mnogo vjerojatnija sudbina. Naime, inilo se kako nikada neu ni stii u Tigray. Pogledao sam na sat i shvatio da je ve prolo jedan. Znao sam da e za manje od sat vremena svi uredi u Kartumu biti zatvoreni, ukljuujui i one REST-a i TPLF-a. Sutra, u petak, bit e islamski sabat. Stoga je bilo oito kako neu moi uiniti nita prije subote, 12. sijenja. No, gdje je bio Ed? Moda se vratio u "Hilton". Pokuao sam ga nazvati, no telefoni jo nisu radili. Krajnje frustriran, napisao sam poruku Haile Kirosu, ostavivi mu broj svoje sobe i zamolivi ga neka mi se javi. Poruku sam predao jednom od prijateljski raspoloenih mladia i, napustivi zgradu REST-a, izaao na ulicu u potrazi za taksijem. Najprije sam se vratio u "Hilton", no Eda tamo nije bilo. Zatim sam, za svaki sluaj, ponovno otiao u REST, ali ni tamo ga nije bilo. Konano sam zamolio svoga vozaa neka me odveze u zrakoplovnu luku, gdje sam, nakon strpljive i uporne potrage, ustanovio da je moga kolegu policija zadrala na "razgovoru" Mogu li ga vidjeti? Ne. Mogu li dobiti neke detaljnije informacije? Ne. Kada u ga vidjeti? "Danas, sutra, moda u subotu," objasnio mi je ljubazan poslovni ovjek, koji je govorio engleski. "To nitko ne zna i ne eli rei. Dri ga Policija nacionalne sigurnosti (National Security Police). Vrlo loi momci. Zaista, ne moete uiniti nita."

Ozbiljno zabrinut, pourio sam do altera za obavijesti koji je, na moje iskreno uenje, jo bio otvoren. Uz neke potekoe uspio sam pribaviti telefonski broj Britanskog veleposlanstva. Pronaao sam telefon i ustanovio da je ispravan, tovie, besplatan. Naalost, nije bilo odgovora s druge strane. Nakon dvije minute ponovno sam bio u taksiju. Voza nije znao gdje je Veleposlanstvo, iako je tvrdio drukije. Nakon potrage koja je trajala neto vie od sat vremena, konano smo ga uspjeli pronai. Ostatak poslijepodneva proveo sam u zrakoplovnoj luci, u drutvu dvojice britanskih diplomata koji su u klubu Veleposlanstva pili zabranjena pia. Meutim, oni su bili jednako neuspjeni u potrazi za Edom. tovie, njihove je napore dodatno oteavala injenica da je Jasser Arafat, voa PLO-a, upravo stigao u Libyan, kako bi sa sudanskim vojnim diktatorom, generalom Omarom el-Bashirom, porazgovarao o Zaljevskoj krizi. Skupine vojnika, naoruanih automatskim pukama, lunjali su uokolo, neprijateljski raspoloeni prema zapadnjacima. Ni dvojica mojih diplomata nisu bili ba dobro raspoloeni. "Svi britanski dravljani upozoreni su neka se dre podalje od ove proklete zemlje," podsjetio me jedan od njih s optuujuim prizvukom u glasu. "Moda sada shvaate zato." Oko devet sati naveer, jo uvijek bez Eda, otiao sam u "Hilton" na veeru. Oko deset sati, na moje veliko olakanje, konano sam ga ugledao u hotelskom predvorju. Bio je pomalo mrk i umoran, ali inae posve dobro. Kad je sjeo za moj stol, pokazao mi je dlanove umrljane crnom tintom. "Uzeli su mi otiske prstiju," objasnio je. Zatim je, bez uspjeha, pokuao naruiti veliki din s tonikom. Iako nevoljko, konano je pristao na toplo bezalkoholno pivo.

Na putu Pokazalo se da Eda nije zadrala Policija nacionalne sigurnosti, nego sudanska podrunica Interpola. Ime "John Edward" bilo je oito jedno od mnogih pseudonima kojima su se sluili neki poznati trgovci drogom. Edova je sudbina bila zapeaena kada su slubenici Interpola

ustanovili da njegova putovnica sadri vizu za Kolumbiju, kokainsku prijestolnicu svijeta. injenica da je Ed u Kolumbiji snimao dokumentarni film za Channel 4 nije nimalo zadivila sudanske detektive, kao ni injenica da ni izdaleka ne nalikuje ovjeku s fotografije, koju im je poslao Interpol. Na sreu, kada im je naveer Interpol poslao i otiske prstiju, netko vrlo pronicljiv dosjetio se da ih usporedi s Edovim. Ubrzo nakon toga, Ed je bio puten. Sljedeeg dana ispriali smo to Haile Kirosu, predstavniku TPLFa. koji se poslijepodne pojavio u "Hiltonu". Iako je itava situacija samo prethodnog dana bila krajnje zabrinjavajua, dobro smo se naalili na vlastiti raun. Kada smo konano poeli razraivati planove za putovanje u Aksum, pomno sam promatrao Haile Kirosa. U njegovu ponaanju nisam uspio uoiti nita neprijateljskog. Naprotiv, bio je to ljubazan, ugodan i profinjen ovjek. Iako je bio potpuno odan cilju svrgavanja etiopske vlade, u njemu nije bilo ni traga zlobe. Priajui s njim, shvatio sam da su svi strahovi s kojima sam se borio proteklih mjeseci bili potpuno neutemeljeni. Muna pomisao da bih mogao pasti u ruke pobunjenika inila se apsurdnom pred prijateljskim uvjeravanjem Haile Kirosa. Ujutro, 12. sijenja, pridruio nam se jedan lan TPLF-a, kojeg sam od tada nadalje poznavao samo kao "Hagosa". Bio je mrav i slabunjav, lica prepuna oiljaka od vodenih kozica. Objasnio nam je kako mu je nareeno da nas prati do Aksuma - u kojemu je roen - te da se vrati s nama kada zavrimo posao. U meuvremenu, on je u Kartumu isposlovao da to prije dobijemo propusnice i pribavio nam vozilo. Isprave su bile spremne ve u podne, a rano naveer sporazumjeli smo se s eritrejskim poslovnim ovjekom koji je boravio u Sudanu i ubrzo dobili neugledni Toyotin "Landcruiser", jo neuglednijeg vozaa imena Tesfaye i est karnistara rezervnog goriva. Najamnina od 200 $ na dan inila mi se i vie nego prihvatljivom. Znao sam da emo uglavnom putovati nou, opasnim planinskim putovima, kako bismo izbjegli patrole vojnih zrakoplova etiopske vlade, koji su danju neprekidno kruili nad pobunjenikom pokrajinom Tigray. Neto prije svitanja, u nedjelju 13. sijenja, napustili smo Kartum. Pred nama se prostirala nepregledna sudanska pustinja, koju smo sada prelazili u najveoj brzini. Tesfaye, na voza, izgledao je poput kakva

gusara, razbaruene kose, zuba poutjelih od duhana i lukava pogleda. Bio je vjet i pouzdan voza, koji je oito vrlo dobro poznavao put. Kraj njega je sjedio Hagos, a Ed i ja smjestili smo se straga, na drvenoj klupi, i izmjenjivali tek pokoju rije, dok se raao jo jedan sunan i usijan dan. Kretali smo se u smjeru pograninoga grada Kassale, gdje je te veeri konvoj kamiona REST-a trebao prijei granicu. Namjeravali smo pridruiti se konvoju i voziti se uza nj to je dalje mogue u smjeru Aksuma. "Sigurnije je putovati u velikoj skupini," objasnio je Hagos, "u sluaju da neto krene po zlu." Na putovanju iz Kartuma u Kassalu shvatio sam koliko su zapravo pusti i jezivi krajolici Sudana. Svuda oko nas pruala su se beskrajna prostranstva, te sam vie nego ikada bio svjestan blage zakrivljenosti zemljine povrine. Kada je sunce ve bilo visoko, poeli smo nailaziti na leine ovaca, koza i goveda, a konano i deva. Bile su to prve rtve velike gladi, koja e ubrzo poeti uzimati i ljudske ivote, no sudanska je vlada uporno poricala tu injenicu i nije nita poduzimala. Ovo je, pomislio sam, bio in fatalne nezainteresiranosti, opasna ludost jo jednog afrikog diktatorskog reima opsjednutog vlastitim probitkom i moi i neosjetljivog na neizmjerne ljudske patnje. No, nisam li i sam neko bio pristaa tog reima? ak ni sada nisam mogao rei da sam prekinuo sve veze s njime. Tko sam, dakle, ja da sudim? Tko sam ja da osjeam aljenje? I s kojim pravom mogu osjeati samilost prema potlaenima?

Kassala Oko dva sata poslijepodne stigli smo do blatnjava pliaka i preli preko rijeke imena Atbara, u blizini njezina utoka u Takazze. Gotovo okiran, najednom sam shvatio kako se brzo i dramatino skratila udaljenost koja me jednom dijelila od Aksuma. Samo mjesec dana prije, ta mi se udaljenost inila gotovo nepremostivom, poput duboka jaza iz kojega vrebaju neizrecive strahote. Stoga sam smatrao udom da sam se nalazio ovdje, uz rijeke kojima su putovali hebrejski prebjezi kada su

u Etiopiju donijeli Koveg Saveza, uz mone rijeke koje su izbrazdale zemlju krilatih kukaca, napajajui edne pustinje Sudana, stapajui se s Nilom i nastavljajui tei do Elefantine i Luksora, Abydosa i Kaira, da bi se konano izlile u Sredozemno more. Oko tri sata poslije podne stigli smo u Kassalu, smjetenu u oazi datuljinih palmi iznad koje se uzdizao oko 700 metara visoko granitno brdo. Iako usamljeno, to crveno i pusto brdo bilo je zapravo prvi znak etiopskih vrhunaca. Osjetio sam uzbuenje shvativi kako je sada granica vrlo blizu, tek nekoliko kilometara odavde. S obnovljenim zanimanjem promatrao sam ivahan pogranini gradi kojim smo prolazili. Ne obazirui se na strahovitu vruinu, ljudi su trkarali uokolo, ispunjavajui pranjave ulice jarkim bojama i zvonkim glasovima. Skupina ivahnih abesinskih gortaka nudila je sudanskom trgovcu svoju robu; nomad razbaruene kose jahao je na mrzovoljnoj devi, promatrajui svijet osornim pogledom; muslimanski duhovnjak, odjeven u prnje, prosipao je blagoslove na one koji su mu plaali i prokletstva na nezainteresirane prolaznike; radosno pocikujui, jedno je dijete tapom natjeravalo loptu nainjenu od krpa... Hagos je rekao Tesfayeu neka nas odveze do male kue u predgrau. "Morat ete ostati ovdje," rekao nam je, "sve dok ne doe vrijeme da prijeemo granicu. Sudanske su vlasti sada prilino nepredvidljive. Stoga je bolje da se pritajite i ostanete unutra. Tako emo izbjei mogue probleme." "Tko ovdje ivi?" upitao sam dok smo izlazili iz "Landcruisera". "Ovo je kua TPLF-a," objasnio je Hagos, uvodei nas u uredno dvorite. "Odmorite se i odspavajte ako moete. Pred nama je duga no."

Preko granice U pet sati te veeri stigli smo na prostranu, pranjavu istinu prekrivenu kosturima ubijenih etveronoaca. Oko nas zujali su rojevi muha, skupljajui se na smrdljivim hrpicama smea koje su ljudi ostavili za sobom. Sunce se spremalo na ekstravagantni zalazak, a nebo je trepe-

rilo nestvarnim bojama. Pomislio sam kako sav prizor nalikuje egzistencijalistikoj viziji tjelesne smrti. "Gdje se, zapravo, nalazimo?" upitao sam Hagosa. "Oh...ovdje se prije prijelaska granice okuplja konvoj," objasnio je lan TPLF-a. "ekat emo jo nekih pola sata, moda i sat. A tada emo krenuti." Ed je smjesta izaao iz "Landcruisera" nosei stalak i kameru, u potrazi za mjestom s kojeg e snimiti dolazak konvoja. Njegov prilog za Channel 4 nee se ograniiti samo na vjerska pitanja, kao to sam rekao TPLF-u, nego i na problem gladi koja je harala Tigrayem. Dok je obavljao pripreme, ja sam zamiljeno etao, tjerajui rukom dosadne rojeve muha i traio mjesto na koje mogu sjesti kako bih zapisao svoje biljeke. Meutim, ovako okruen leinama, nisam se mogao usredotoiti ni na to. Uz to, sunce je ve poivalo na obzorju, te nisam vidio pisati. Zrak je ispunila svjeina, neoekivana svjeina nakon poslijepodnevne ege, a lagan povjetarac zvidao je kroz naputene zgrade koje su okruivale istinu. Ljudi su hodali amo-tamo poput sjenki, kao da su stigli niotkuda te izgubljeno i besciljno lutaju uokolo. Male skupine djece odjevene u rite, igrale su se meu smeem i kostima, dok se njihov zvonki kikot mijeao s dubokim mukom goveda. U daljini sam uo brujanje motora i klepetanje eljeza. Pogledao sam u smjeru zvuka i ugledao treperavu svjetlost. Konano je iz mraka izronilo dvadesetak divovskih Mercedesovih kamiona. Kada su prolazili pokraj mene, primijetio sam da je svaki od njih prevozio na stotine vrea penice, gmiui i kripei pod teinom tereta. Kamioni su se zaustavili i poredali jedan uz drugi nasred istine, a neto poslije stigla su i druga vozila, podiui za sobom oblake praine. A tada se, kao da je netko dao znak, iako to nitko nije uinio, itav konvoj pokrenuo. Potrao sam prema "Landcruiseru", u koji su Ed i Hagos uurbano ukrcavali opremu. Uskoili smo u vozilo i krenuli u smjeru kamionskih svjetala. Put je bio izbrazdan tragovima mnogih vozila koja su ovuda prolazila toliki niz godina, nosei hranu ljudima koji su umirali od gladi zbog ludosti i zlobe njihovih vlasti.

Zahvaljujui naem brzom terenskom vozilu ubrzo smo sustigli posljednji kamion, dok Tesfaye, koji se oito uivio u ulogu vozaa safari relija, nije konano zauzeo mjesto u sredini konvoja. Zbog praine i pijeska koje su za sobom dizali kamioni, vidljivost je bila smanjena na samo nekoliko metara. Dok sam naprezao oi kako bih neto vidio kroz no i prainu, proeo me osjeaj nevjerojatnog uzbuenja i neizbjenosti. Bio sam na putu, iao sam tamo kako sam iao kako bi me snalo ono to mi je sudbina pripremila. I pomislio sam: Ovdje elim biti; to je ono to elim uiniti. Neto prije sedam sati stigli smo do granice i zaustavili se na graninom prijelazu - nekoliko hrpa blata usred suhe i prostrane istine - na kojemu je straarila sudanska vojska. S baterijskim svjetiljkama u ruci, iz tame je izronilo nekoliko ljudi u vojnim odorama. Pomno pregledavi sve isprave, dopustili su kamionima slobodan prolazak. Kada je doao red na nas, jedan asnik naredio je Hagosu neka izae iz vozila. Ispitivao ga je nadugako i nairoko i esto pokazivao u smjeru stranjeg sjedala na kojemu smo se smjestili Ed i ja, trudei se iz petnih ila da ne izazovemo pretjeranu pozornost. asnik je ubrzo u rukama drao nae putovnice i neko ih vrijeme temeljito prouavao. Konano je izgubio svako zanimanje za nas i otiao zlostavljati putnike u sljedeem kamionu. Hagos je uao u "Landcruiser" i zalupio vratima. "Ima li kakvih problema?" nervozno sam upitao. "Ne. Ba nikakvih," odgovorio je TPLF-ovac. Zatim se okrenuo iroko se osmjehujui: "Ne brinite se. Nee ponovno uhititi Eda. Sve je u redu. Moemo krenuti." Uputio je Tesfayeu nekoliko rijei na trignignakom, te je ovaj sav sretan otpustio runu konicu i dao gas. Preli smo granicu i uli u Etiopiju, iako je do Tigraya jo trebalo priekati. Znao sam da prvo trebamo prijei preko teritorija koji je nadzirala Narodooslobodilaka fronta Eritreje (EPLF - Eritrean People's Liberation Front), gerilski pokret stariji od TPLf-a, koji se ve trideset godina borio za neovisnost Eritreje, a sada je, 1991. godine, bio blie nego ikada ostvarenju toga cilja. Upitao sam Hagosa o vezama izmeu dvaju pobunjenikih skupina.

"vrsto suraujemo s njima," rekao je. "No, EPLF se bori za samostalnu dravu Eritreju, dok je jedini cilj TPLF-a omoguiti izbor demokratske vlade u Etiopiji." "A da biste to ostvarili, morate zbaciti Mengistua?" "Svakako. On i njegova Radnika partija najvea su prepreka slobodi u naoj zemlji." Vozili smo se jo sat i pol, za koje vrijeme nismo vidjeli nikakva traga ostatku konvoja. Iznenada su se pred nama pojavila svjetla, te smo se zaustavili uz parkirane kamione u prostranoj dolini okruenoj niskim brdima. "Zato smo stali?", upitao sam Hagosa. "Priekat emo vozila koja su zaostala iza nas. Povest emo i nekoliko ljudi iz TPLF-a, koji e tititi konvoj." Bez daljnjih objanjenja, Hagos je izaao iz "Landcruisera" i izgubio se. Nestao je i Ed, pograbivi svoju kameru i baterijsku svjetiljku. Sljedeeg trenutka, odluio sam i sam izai i protegnuti noge. Stajao sam neko vrijeme uivajui u barunastoj svjeini noi, blijedoj svjetlosti mjeseeva srpa na nebu posutom treperavim zvijezdama. Mogao sam razabrati obrise kamiona ija su svjetla bila ugaena. Meni zdesna, gotovo izgubljeni u dubokoj sjeni, rasli su bagremi. U daljini, na vrhu brda, nebeska se svjetlost njeno odraavala na povrini bijele stijene. Postupno su mi se oi priviknule na tamu, te sam mogao jasnije vidjeti to se zbivalo oko mene. Skupine snanih mukaraca sjedili su na zemlji priajui meu sobom priguenim glasovima. Iako nije bilo ni traga oruju dok smo bili u Sudanu, sada su gotovo svi bili naoruani automatskim pukama. S osjeajem nelagode, proetao sam pokraj parkiranih kamiona i ubrzo naiao na Hagosa, koji je razgovarao s nekoliko TPLF-ovih boraca, odjevenih u vojnike odore. Kako sam se pribliavao zauo sam kljocanje automatske puke AK-47 i pomislio: Ubit e me, i to sada. Umjesto toga, Hagos me prijateljski pozvao neka mu se pridruim i predstavio me svojim sugovornicima. Moje su se strepnje jo jednom pokazale neopravdanima. Ono to sam uo, bio je zvuk strunog rastavljani a i ienja puke. Po tko zna koji put obuzeo me osjeaj stida zbog bezrazlonih strahova koje sam trpio posljednjih mjeseci. Odluio

sam da u od sada vjerovati pobunjenicima koji su, konano, i meni morali pokloniti povjerenje. Do polaska je trebalo jo priekati. Jednom od kamiona koji je poslije nas preao granicu pukla je guma, a ini se da je konvoj trebao biti na okupu iz naelnih razloga. Konano smo krenuli dalje i nastavili putovati jo dva sata. A tada, oko jedanaest sati naveer, konvoj se ponovno zaustavio. inilo mi se, iako nisam mogao biti siguran, da se nalazimo na prostranoj zaravni. Kamioni su se poredali jedan uz drugi i ugasili svjetla. "Veeras neemo ii dalje," objavio je Hagos nakon nekoliko trenutaka tiine. "Zato?" upitao sam. "U blizini je skrovite. Morat emo tamo ostati i sutra. Sljedee sigurno mjesto nalazi se predaleko da bismo stigli prije svitanja." A tada je, s pukom AK-47 u naruju, lan TPLF-a zaspao.

Doruak u Tesseneiju Spavao sam i ja, iako vrlo loe, ispruivi noge kroz otvoren prozor "Landcruisera". Nakon nekoliko sati munih snova i nemirnog mekoljenja, probudio me prigueni zvuk upaljenih motora i smrad monoksida. Nismo se dugo vozili. Nakon neto manje od kilometra, konvoj se zavukao pod guste kronje drvea. Sva su se vozila, pa i nae, morala prekriti platnom tamne boje. "Kako ne bi bilo odsjaja", objasnio je Hagos. "Iz zraka emo biti gotovo nevidljivi, osim ako neka sjajna metalna povrina ne privue pozornost MIG-ova." Dodao je kako ni najpomniji pokuaji prikrivanja ne mogu jamiti nau sigurnost: "Ponekad piloti bombardiraju poumljena podruja poput ovoga, za sluaj da kamioni humanitarne pomoi u njima potrae zaklon." Poelo je svitati, te sam na blijedoj svjetlosti ranoga jutra mogao vidjeti tri pocrnjela i spaljena kostura Mercedesovih kamiona. "Pogodili su ih prije nekoliko tjedana," rekao je Hagos. "Nisu imali sree." Zatim je istrgnuo jednu zelenu granicu i izaao na pjeanu istinu koja se

pruala iza nas. Tamo se pridruio Tesfayeu i nekolicini drugih vozaa koji su metodino brisali tragove guma to su vodili do umarka. Oko osam sati ujutro sve je bilo zavreno, te je Hagos predloio da proetamo do oblinjeg eritrejskoga gradia Tesseneija. "Je li daleko?" upitao sam. "Ne. Otprilike pola sata hoda. Nee biti opasno. MiG-ovi su uglavnom zainteresirani za vrijedne mete poput kamiona. Obino ne napadaju male skupine ljudi na otvorenom." "A gradove?" "Ponekad napadaju gradove, opaze li u njima vozila ili velike skupine ljudi. Tessenei je mnogo puta bio bombardiran." Uivao sam u toj etnji pranjavim puteljcima, uz nisko, divlje raslinje na kojemu su se okupljale ptice jarkih boja. Pogledao sam uokolo i shvatio da se nalazimo u brdovitom predjelu. inilo mi se da u daljini nazirem maglovite obrise golemih planina. Sam Tessenei bio je smjeten na zaravni okruenoj granitnim breuljcima. Na pranjavim ulicama nije bilo nijednog vozila, ali je ljudi bilo posvuda: djeca su se igrala; jedna je starica vodila teko natovarenog magarca; kada su nas opazile, tri privlane mlade djevojke zastrle su svoja lica i pobjegle kikoui; naoruani mukarci pozdravljali su nas toplo se osmjehujui i vedro maui rukama. Iskreno reeno, gradi je bio u jadnom stanju. Fasade kua bile su izbuene rupama od metaka i bombi, a veina ih je bila sruena. Ulice su bile prekrivene ahurama. Iznad nas, na desnoj strani, stajao je kostur nekadanje bolnice. Upitao sam Hagosa: "to se ovdje dogodilo?" "Prije nekoliko godina, kada se inilo da vlada pobjeuje, Tessenei je bio jedno od posljednjih uporita EPLF-a. Zapravo, etiopska je vojska nekoliko puta zauzela grad, no EPLF gaje uvijek uspijevao vratiti. Voene su vrlo teke i krvave borbe. Sadaje bojinica daleko, a ovdje je mirno - jedino bombardiraju." Nekoliko minuta poslije, Hagos nas je uveo u mali hotel sa dvadesetak soba poredanih oko zemljanog dvorita. Ispod tende od maskirne mree, za stolovima su sjedili Eritrejci pijui kavu i dokono avrljajui, dok su zrak ispunjavali ugodni mirisi iz kuhinje.

Ovaj armantan ugoaj bio je u otroj suprotnosti s posvuda vidljivim tragovima rata i unitenja. Ljudi su se, oito, mogli prilagoditi gotovo svim okolnostima, ma kako one bile mrane, i iznai nain da uine ivot podnoljivijim. Kao da je itao moje misli, Hagos je rekao: "Nemaju mnogo, ali barem su slobodni. Uvjeti su svakim danom sve bolji." Da je doista tako, uvjerio sam se i sam kada su za nekoliko trenutaka na na stol stigla peena jaja i est limenki nizozemskog piva. "Gdje su, zaboga, ovo nabavili?" upitao sam zaprepateno, otvarajui svoju prvu limenku. "Kada je prole godine EPLF ponovno uspostavio nadzor nad lukom Massawom, u Eritreji se pojavilo pivo," objasnio je Hagos smijeei se. Otvorio je limenku, povukao dobar gutljaj i zatim dodao: "Prilino raskono za razliku od Kartuma, zar ne?" Proveli smo tako vei dio jutra, pijuckajui pivo i avrljajui s polovicom stanovnitva Tesseneija, koji su se sada znatieljno okupili u hotelu kako bi vidjeli strance. U podne smo ukljuili Edov radio-prijamnik i sluali uznemirujue vijesti iz Perzijskog zaljeva. Bio je ponedjeljak, 14. sijenja, a krajnji rok za povlaenje irakih snaga iz okupiranog Kuvajta istjecao je u pono 15. sijenja. Odspavali smo nekoliko sati i probudili se u etiri poslije podne, a zatim odetali natrag do konvoja koji je imao krenuti u est sati.

Magija i udesa Te mi se veeri inilo da putovanje nikada nee zavriti, iako je trajalo samo jedanaest sati. Kad smo napustili Tessenei, ve se spustio mrak. Tesfaye nas je ponovno smjestio na uobiajeno mjesto u sredini konvoja, te smo, praeni sada ve dobro poznatim oblacima praine, zapoeli svoje epsko putovanje zapadnim obroncima etiopskog sredinjeg gorja, da bismo konano uli u planine to su se prostirale iza njih. Oko jedan sat ujutro, zaustavili smo se napuniti rezervoar gorivom iz karnistera koje smo donijeli sa sobom. Ukoen i natuen od drmusanja kvrgavim puteljcima, izaao sam iz "Landcruisera" i promatrao kamione kako prolaze, kripei i gmiui jedan po jedan.

Kada je i posljednji kamion proao pokraj nas, duboko sam udahnuo i pogledao u zvjezdano nebo nad nama, osjeajui zahvalnost zbog sree koja me dovela ovdje. Nastavili smo putovanje, kvrgama, rupama i jarcima, neprestano gledajui naprijed kako bismo sustigli konvoj. Ubrzo sam postao svjestan da se postupno uspinjemo uz strmine, prolazei uskim puteljcima uz stijene koje su se doimale kao da vise nad praznim prostorom. Osjetio sam da smo prevalili veliku udaljenost i da se teren dramatino izmijenio. Znao sam da smo u jednom trenutku tijekom posljednjih nekoliko sati preli granicu koja dijeli Eritreju od Tigraya. Iako je bol razdirala svaki dio moga tijela, postupno sam utonuo u vrstu polusna u kojemu je sve to se zbivalo sa mnom tijekom posljednje dvije godine, svi neobini preokreti, slijepe ulice i zamamni trenuci otkria, poprimilo jedinstven i dosljedan oblik. Tada sam shvatio, sasvim iznenada i posve jasno, da bi se potraga, kojom sam tako dugo bio opsjednut, pretvorila u jadnu i beznaajnu pustolovinu da je njome upravljala samo gordost i ambicija. Poivajui u dubokoj tami svoga svetita, Koveg Boji moda je i bio obloen drevnim zlatom, ali njegova stvarna vrijednost nije bila u tome. I injenica da je on predstavljao neizmjerno dragocjeno arheoloko blago bila je beznaajna. Doista, nije bilo vano nita to se moglo izmjeriti, izraunati ili procijeniti, i ako sam ikada udio za time (a duboko u sebi znao sam da jesam) tada je pogreka koju sam uinio skvrnavljenje, ne samoga predmeta, nego tragaa, ne Svetoga Kovega, nego mene samoga. A gdje, ako ne u materijalnom svijetu, lee istinske vrednote svetoga predmeta? U njegovoj tajanstvenosti, naravno, u njegovoj aroliji i nadahnuu kojim je od najstarijih vremena hranio ljudsku matu. Magija i udesa, nadahnue i nada, to su bile njegove stvarne vrednote i njih je valjalo slijediti. Bolje je biti sunjem takvih plemenitih tenji i ne dobiti nita, nego uspjeti i poslije biti posramljen.

Usamljena cesta Neto prije svitanja, iscrpljeni i od glave do pete prekriveni finom prainom, zaustavili smo se u malome mjestu, potpuno utonulom u tamu i tiinu.

Hagos je nemilosrdno udarao akom po zakljuanim vratima jedne od kua sve dok se konano nisu otvorila. Iskrcali smo Edovu opremu i ostale stvari koje su nam mogle biti potrebne tijekom dana i uli unutra, a Tesfaye se odvezao u potrazi za sigurnim mjestom na kojem je mogao sakriti "Landcruiser". Nali smo se u polunatkrivenom dvoritu u kojemu su ljudi spavali na provizornim krevetima. Na sreu, neki od tih kreveta bili su prazni te smo Ed, Hagos i ja spremno uskoili u njih. Pokrio sam se plahtom, sklopio oi i smjesta zaspao. Nekoliko sati kasnije, kada sam se probudio usred bijela dana, shvatio sam da su moja dva prijatelja nestala te da je oko mene sjedilo dvanaestak tigrajaca, radoznalo me promatrajui. Poelio sam im dobro jutro i ustao trudei se djelovati dostojanstveno. Umio sam lice s nekoliko kapi vode iz metalne bave, a zatim sjeo kako bih zapisao svoje biljeke. Ubrzo su se pojavili Ed i Hagos. Otili su snimiti razdiobu hrane koju je dovezao konvoj. Upitao sam ih gdje se nalazimo. "Ovo je Cherero," odgovorio je Hagos, "vrlo vano mjesto u ovome dijelu Tigraya, a ujedno i konano odredite konvoja. Sav je teret iskrcan ovdje." "Koliko jo ima do Aksuma?" "Jo jedna no vonje. No, prilino je nesigurno da dalje nastavimo sami. Bilo bi mudro priekati ovdje, dok se ne okupi drugi konvoj." Pogledao sam na sat. Bio je utorak, 15. sijenja. Do poetka Timkata preostala su samo tri dana. "Mislite li da emo dugo ekati?" upitao sam. "Dva ili tri dana. Moda emo imati sree i krenuti ve noas." "Zato ste rekli da je za nas nesigurno da dalje nastavimo sami?" "Zato to iz svoga garnizona u Asmari vlada alje sabotere u Tigray, male skupine koje napadaju vozila. "Landcruiser" poput naega, sa samo nekoliko ljudi u njemu, bio bi savrena meta za takav napad." "A to je s konvojima? Nisu li i oni izloeni napadima?" "Ne. Gotovo nikada. Kamiona ima previe, kao i straara." Dan je bio dug, spor, vru, dosadan i ljepljiv. Kada se spustila no, Hagos, koji je izbivao ve nekoliko sati, objavio je da noas nee

krenuti nijedan konvoj. "Moj je savjet", rekao je, "da priekamo - barem do sutra." Vidjevi kakav su uas njegove rijei izazvale u nama, dodao je: "No, sve ovisi o vama, naravno." Ed i ja smo o tome raspravljali itavo poslijepodne i ve donijeli odluku. Stoga smo izvijestili TPLF-ovca da elimo krenuti dalje, osim ako takvo to ne granii s ludou. "Ne. Sve je u redu. Shvaam da elite stii u Aksum prije Timkata. Opasnost nije tako velika. Samo, trebali bismo povesti jo jednog TPLF-ova borca u sluaju da se neto doista dogodi." Nedugo zatim, ponovno smo bili na putu. Naprijed, na sjedalu uz Hagosa smjestio se na uvar. Taj tinejder izrazito bijelih zuba i kutrave kose nosio je AK-47 i tri ili etiri spremnika dodatnog streljiva. Bio je to veseo momak koji se neprestano smijao i zahtijevao da se na radio-prijamniku u naem "Landcruiseru" putaju tigrajske borbene pjesme. No, nisam se mogao suzdrati od pomisli da sva njegova energija i borbenost nee biti dovoljne da zaustave metke ako bi netko odluio pucati na nas, recimo, iz zasjede, iz onoga grma tamo, iz one kronje ili iza onoga kamena. Tada sam shvatio koliko je drukije bilo putovati ovako, bez pratnje i glomaznih, bunih kamiona pred nama i iza nas. inilo mi se da smo do tada bili dijelom neke neobine i nepobjedive vojske, dok smo neumorno probijali put kroz tamu i svjetlou rastjerivali sjene. Sada smo bili siuni, ranjivi i preputeni sami sebi. I dok smo pronalazili put kroz gustu umu, postao sam svjestan negostoljubivosti ovih golemih, divljih prostranstava. Uspinjali smo se ve nekoliko sati, dok je motor stenjao, a temperatura zraka se oito sniavala. Najednom smo se nali na vrhu uskog prolaza i ugledali naoruane vojnike koji su nam preprijeili put. Promucao sam nekoliko nerazgovjetnih pitanja, ali Hagos me umirio: "Ne brinite se. Ovdje je TPLF-ov logor koji nadzire cestu. To su nai." Otvorio je vrata, progovorio nekoliko rijei i rukovao se s pobunjenicima koji su okruili "Landcruiser". Proli smo zatim kroz improviziranu prepreku i ubrzo se nali na istini gdje su, meu drvenim kolibama, treperile logorske vatre.

Zaustavili smo se na pola sata popiti aj, a zatim smo krenuli dalje u jezivu no. Iza nas su polako nestajala logorska svjetla koja su sada zamijenile sjene. Vrijeme je prolazilo. Zadrijemao sam, a tada se opet probudio shvativi da lebdimo iznad goleme doline: nama slijeva uzdizale su se kamene goleti dok se zdesna otvarao strahovit ponor. Iz tame guste poput tinte odjednom je izronio roj krijesnica, poput klupka iste energije, i nestao, ostavljajui za sobom sablasni, svijetlei trag. Za nekoliko trenutaka pojavio se opet, lebdei pred nama, da bi se ponovno ugasio negdje na rubu ponora. U tom trenutku Tesfaye je naglo zakoio i ugasio svjetla. Hagos i uvar koji je putovao s nama iskoili su van i pojurili prema rubu litice, pograbivi svoje automatske puke. Dvojica mukaraca djelovali su smjelo i opasno, poduzetno i neustraivo. Njihovi su pokreti bili usklaeni, kao da izvode manevar za koji su bili dobro uvjebani. "to se, dovraga, zbiva?" upitao je Ed, kojeg je iz duboka sna probudio nagli trzaj vozila. "Nisam siguran," odgovorio sam, "no, ini mi se da su upravo pucali na nas." Upravo sam htio predloiti da izaemo iz vozila, elimo li sauvati ive glave, kada su Hagos i njegov prijatelj dotrali natrag. Uskoili su na prednje sjedalo, zalupili vratima i naredili Tesfayeu neka nastavi dalje voziti. "Pretpostavljam da je to bio metak-traga," rekao sam nakon nekoliko trenutaka. "Da," odgovorio je Hagos. "Iz doline ih je na nas ispaljeno nekoliko." "Ali, bio je samo jedan." "Ne, ne. Mi smo vidjeli samo jedan. Ispaljeno ih je nekoliko u kratkom vremenu. Obino se stavlja jedan ili dva na vrh punjaa kako bi se tonije odredio poloaj cilja. Ostali su meci obini." "armantno," promrsio je Ed. Neko smo se vrijeme vozili u tiini, a tada sam zapitao Hagosa: "to mislite, tko je pucao na nas?"

"Vladini agenti, nedvojbeno. Kako sam rekao, oni neprestano alju takve ljude u Tigray kako bi izazivali nevolje. Nou nas ne mogu bombardirati iz zraka, stoga ovakve skupine sabotera ometaju promet na cestama. Ponekad im to uspijeva..." Palo mi je na pamet jo jedno pitanje: "Zato ne nastave pucati? Ovdje gore smo savrene mete." "To je za njih suvie opasno. Budui da su nas promaili prvi put, a i nalaze se predaleko, ne bi bilo pametno nastaviti napad. Na ovom podruju ima mnogo TPLF-ovih boraca. Preduga pucnjava privukla bi pozornost." "Oh... shvaam." Naslonio sam svoju umornu glavu na prozor i razmiljao o tome kako lako ivot moe biti ukraden i kako smo svi krhki ispod svoje nabusitosti i umiljenosti. Oko tri sata ujutro, projurili smo poljem na kojemu je stajao uniten tenk. Ugledao sam ruevine jedne drevne graevine koja se kupala u svjetlosti zvijezda. Obuzet snanim osjeajem ve vienog, upitao sam: "Gdje smo?" "Ulazimo u Aksum," odgovorio je Hagos, "Upravo smo proli pokraj palae kraljice od Sabe." Za nekoliko minuta uli smo u mali grad, skrenuli desno, zatim lijevo kroz uske uliice da bi se naposljetku zaustavili pred kamenim zidom, obraslim vinovom lozom i tropskim cvijeem. Dok su ostali kucali na ulazna vrata, oduljao sam se iza "Landcruisera", pao na koljena i poljubio tlo. Znam, bila je to pretjerana i sentimentalna gesta, no tada mi se uinila prikladnom.

Strategija Ujutro me probudila jarka svjetlost koja je prodirala kroz prozor moje sobe. Kada smo stigli ovamo, bio je potpuni mrak, jer u Aksumu nije bilo struje. Sada kada sam izaao, ustvrdio sam da je gostinjska kuica u koju smo se smjestili bila vrlo udobna, s malim zelenim travnjakom ispred nje.

Proetao sam do terase na kojoj je bilo poredano nekoliko stolaca. Na tednjaku u kutu stajao je vr pun toplog aja. U oblinjoj sam kuhinji vidio dvije ene, vjerojatno majku i ker, kako gule povre. Doekale su me s osmijehom i ubrzo sam u ruci drao alicu slatkog i mirisnog aja. Tada sam sjeo, sabrao misli i priekao da se ostali probude. Bila je srijeda, 16. sijenja 1991. Prole je noi istekao UN-ov rok za povlaenje irakih snaga iz Kuvajta. Pitao sam se nije li moda zapoeo III. svjetski rat. Za samo dva dana poet e Timkat, stoga sam morao razraditi strategiju. Nisam imao namjeru smjesta otii u crkvu sv. Marije Sionske. udno, ali nakon ovako duga i naporna puta, tih nekoliko posljednjih koraka inili su mi se najteima. Mogao sam to djelomice pripisati praznovjernom strahu, a djelomice i izvjesnosti da e moj posjet crkvi privui pozornost sveenika, koji bi mogli odluiti da ovaj put u timkatskoj procesiji ne iznesu pravi Koveg. Stoga sam odluio ne dizati preveliku prainu i mirno ekati poetak sveanosti. A tada u, kad slavlje bude na vrhuncu, moda pronai zgodan trenutak da se pribliim relikviji i pomno je promotrim. Meutim, ovu je strategiju ometao jedan snaan argument. Jo od moga razgovora s vjerskim voom jeruzalemskih Falaa, Raphaelom Hadaneom, bio sam svjestan da se za timkatskih sveanosti nikada ne iznosi pravi Koveg, da se umjesto njega rabi replika, dok sam Koveg ostaje u sigurnosti svoga svetita. Ako je tome bilo tako, ondaje valjalo to prije razgovarati s aksumskim sveenicima. ekanjem nisam mogao postii nita, a nisam mogao nita izgubiti otvorenim i jasnim pristupom. Samo razgovarajui sa sveenicima, moi u ih uvjeriti kako ne predstavljam nikakvu prijetnju, kako su moje namjere asne i iskrene, te da sam dostojan kandidat za primanje u drutvo vidioca Kovega. Sueljen s nunou brzog donoenja odluka, mora da sam izgledao prilino smuen, sjedei tako i pijui aj. Ubrzo se na vratima pojavio Ed, zamagljenih oiju i s radio-prijamnikom prislonjenim na uho. "Je li poeo rat?" povikao sam. "Zapravo i nije. Rok je proao, a nema vijesti o bilo kakvim borbama. Ima li aja? Ili moda kave? To bi bilo sjajno. A doruak?"

Dok su se ene bavile Edom, stigao je i Hagos. Oito je ve bio u gradu, jer je za njim iao dostojanstveni starac duge brade, odjeven u lepravu odoru. "Ovo je moj otac," objasnio je TPLF-ovac, uljudno ga predstavivi svakome posebno. "On je sveenik u crkvi sv. Marije Sionske. Pripovijedao sam mu o tvome zanimanju za Koveg Saveza te je izrazio elju da te upozna." ast i breme Tijekom naeg dugog putovanja, vie sam puta s Hagosom razgovarao o svojoj potrazi. Prije negoli smo krenuli na put, saznao sam da je roen u Aksumu, ali mi ni na trenutak nije palo na pamet da bi mogao imati neke veze s tamonjom crkvom, a jo manje da mu je otac bio sveenik. Da sam to znao, moda bih vie pazio to govorim. Hagos mi se odmah svidio i nisam od njega elio nita tajiti. Tako vie nisam bio nimalo iznenaen, ali ne namjerno ili iz zlobe, nego pukom sluajnou. Stoga sam zakljuio da vie nema nikakvog smisla biti na oprezu i skrivati pravi razlog moga dolaska u Aksum. Odluio sam staviti sve karte na stol i suoiti se s posljedicama, bile one pozitivne ili negativne. Dugo sam razgovarao s Hagosovim ocem koji je, izgleda, bio iskreno zauen injenicom da je jedan stranac preao toliki put samo da bi vidio Koveg Saveza. "Hou li ga vidjeti?", upitao sam. "Tijekom Timkatal Iznose li pravi Koveg ili repliku?" Hagos je preveo moje pitanje. Slijedila je duga, muna stanka, koju je starac konano prekinuo: "Nisam ovlaten govoriti o takvim stvarima. Morate razgovarati s mojim nadreenima." "Ali, vi znate odgovor, zar ne?" "Nije moje da o tome govorim. Ja nemam takvih ovlasti." "Tko je onda ovlaten?" "Najprije se morate obratiti Nebura-edu, najstarijem sveeniku u Aksumu. Bez njegova blagoslova neete moi uiniti nita. Ako vam on da svoje doputenje, morat ete razgovarati s uvarem Kovega..."

"Bio sam ovdje 1983. godine", prekinuo sam ga, "kada sam upoznao uvara. Je li on jo iv ili je netko drugi doao na njegovo mjesto?" "Naalost, umro je prije etiri godine. Bio je vrlo star. Imenovao je svoga nasljednika i danas taj ovjek obnaa dunost uvara Kovega." "I on uvijek stoji na istome mjestu, u kapeli gdje se uva Koveg?" "Njegovo je breme u tome to ni na trenutak ne smije napustiti Koveg. Znate li da je njegov prethodnik, uvar kojeg ste upoznali, pobjegao kada je saznao da je imenovan na to mjesto?" "Nisam to znao", odgovorio sam. "O, da. Pobjegao je u planine. Drugi su redovnici krenuli u potragu za njim. Kada su ga uhvatili i doveli natrag u Aksum, ponovno je pokuao pobjei. Prije nego to je konano prihvatio svoju odgovornost, proveo je mjesece u kapeli vezan lancima." "Vezan lancima, kaete?" "Da. Bio je u kapeli, vezan lancima." "Iznenaen sam." "Zato?" "Zato to, po svemu sudei, nije elio taj posao. Mislio sam da je velika ast biti imenovan uvarem Kovega." "ast? Naravno da jest. Ali, ujedno i teak teret. Nakon to prihvati svoje mjesto, imenovani redovnik nema drugoga ivota. On ivi samo da bi sluio Kovegu, da ga kadi tamjanom i neprestano bdije nad njim." "A kada se Koveg iznosi iz kapele, primjerice, za sveanosti Timkatal Odlazi li i uvar u procesiju?" "On mora uvijek biti uz Koveg. Ali, zaista morate s nekim drugim razgovarati o tome. Ja nisam ovlaten..." Postavio sam jo nekoliko pitanja o Kovegu, no starac je uvijek odgovarao jednako - to se njega ne tie, nije mogao govoriti o tome, morao sam pitati nekog od nadreenih. Meutim, rekao mi je neto vrlo zanimljivo. Naime, neposredno prije nego to su Aksum zauzele snage TPLF-a, u grad su stigli slubenici vlade i pokuali odnijeti relikviju. Upitao sam: "Kako? Mislim, to su uinili? Jesu li pokuali ui u kapelu?"

"Ne isprva. Pokuali su nas uvjeriti da je nuno da Koveg bude premjeten u Addis Abebu. Rekli su da e uskoro biti borbi, te da e ondje biti sigurniji." "I to se dogodilo?" "Kada su postali nasilni, pruili smo im otpor. Pozvali su vojnike, ali nismo se dali. itav je grad doznao za njihovu namjeru, pa su na ulicama zapoeli prosvjedi. Konano su se praznih ruku vratili u Addis Abebu. Bogu hvala, ubrzo nakon toga Aksum je bio osloboen." Bilo je oito da je gerilev otac bio sklon TPLF-u. Pa ipak, morao sam ga upitati: "Kad su vladine snage napustile grad, jesu li se prilike za ovdanje sveenstvo poboljale, ili je postalo jo gore?" "U svakom sluaju stanje je mnogo bolje nego do tada. Odlazimo u crkvu kad god poelimo, danju ili nou. Prije, zbog policijskog sata koji je uvela vlada, nismo smjeli naveer odlaziti u crkvu. Ako bismo iz nje izali, makar i zbog svjeeg zraka, odmah bi nas odveli u zatvor. Sada se vie ne moramo bojati. Moemo sigurno spavati u svojim domovima te kao svi normalni ljudi odlaziti svaki dan u crkvu. Ne moramo provoditi no u crkvi zbog straha da budemo zarobljeni na putu do kue. Prije je uvijek bio prisutan strah, nismo znali to e se dogoditi nama ili crkvi. Sada moemo u miru obavljati bogosluje."

Croix pattee Hagosov je otac otiao obeavi da e dogovoriti sastanak s Nebura-edom, glavnim sveenikom crkve sv. Marije Sionske. Savjetovao mi je da prije toga ne pokuavam razgovarati s uvarem Kovega: "To bi moglo izazvati nezadovoljstvo. Valja ispravno postupiti." Iako mi se inilo da takva strategija najvjerojatnije skriva zamke, shvatio sam da nisam imao drugog izbora. Stoga sam odluio da, ekajui Nebura-edov poziv, razgledam neke arheoloke lokalitete koje za prvog posjeta 1983. godine nisam uspio vidjeti. Sjetio sam se da se na stijeni u blizini kamenoloma, iz kojih su u pretkranska vremena izvaene najslavnije aksumske stele, navodno nalazi isklesani lik lavice. Ta stijena 1983. godine nije bila na podruju koje je nadzirala vojska. To je podruje, meutim, sada bilo dostupno.

U pratnji jednog od TPLF-ovih gerilaca, Ed je otiao na teren, kako bi snimio nekoliko kadrova za svoju priu, a ja sam nagovorio Hagosa neka me u "Landcraiseru" poveze do kamenoloma. Zbog opasnosti od zranih napada, ta je vonja bila vrlo riskantna. Ako stignemo do kamenoloma, rekao je Hagos, morat emo zamaskirati vozilo. Izali smo iz grada proavi pokraj takozvane palae kraljice od Sabe i uskoro smo stigli do stjenovitog breuljka. Smjestili smo "Landcruiser" u jarak, prekrili ga maskirnom tkaninom i krenuli prema breuljku. "to misli koliko je vjerojatno da uspijem nagovoriti sveenike da mi dopuste da uem u kapelu i vidim Koveg?", upitao sam. "Oh...nee ti to dopustiti", odluno je odgovorio Hagos. "Priliku za to imat e samo za vrijeme Timkata." "Misli li da za Timkat zaista iznose Koveg? Ili samo repliku?" Slegnuo je ramenima: "Ne znam. Kad sam bio djeak, vjerovao sam, kao i svi moji prijatelji, da se za Timkat iznosi pravi Koveg, a ne replika. U to uope nisam sumnjao. Ali, sada ba i nisam tako siguran..." "Zato?" "Ne ini se loginim." Hagos o tome vie nije govorio, te smo se sljedeih petnaestak minuta u potpunoj tiini penjali uz strmi breuljak. Konano je Hagos prstom pokazao na golemu stijenu koja je strala naprijed, nadvijajui se nad nama: "Tvoja je lavica ondje", rekao je. Primjetio sam da Hagos pomalo epa. "to se dogodilo s tvojom nogom?", upitao sam. "Jesi li je uganuo?" "Ne. Bio sam ranjen." "Oh...shvaam." "Bilo je to prije nekoliko godina u bitki s vladinim snagama. Metak mi je proao kroz koljeno, i smrskao kost. Otada ne mogu biti u aktivnoj slubi." Stigli smo do stijene i Hagos me poveo da razgledam drugu stranu. Ondje sam, iako djelomice skriven u dubokoj sjeni, mogao razabrati golem lik lavice koja napada. Reljef je bio vrlo oteen, no unato tome mogao sam osjetiti snagu, ivotnost i ljupkost te velianstvene zvijeri. Znao sam da je i Theodore Bent, britanski putnik i arheolog-amater, koji je u devetnaestom stoljeu posjetio Aksum, takoer vidio ovaj

reljef koji je opisao kao "vrlo produhovljeno umjetniko djelo, dugako 3 metra i 20 centimetara, mjereno od nosa do repa. Trk lavice divno je prikazan, a poloaj stranjih nogu pokazuje da je umjetnik dobro prouio kretnje svoga modela." Zatim je dodao: "Nekoliko centimetara dalje od laviina nosa nalazi se disk iz kojeg izbijaju zrake, vjerojatno prikaz sunca." Pogledao sam taj disk, i uoio da njegove zrake zapravo ine dva para eliptinih ureza. Ako bi se ti urezi shvatili kao kazaljke sata, tada bi gornji par pokazivao otprilike 10 i 2, a donji 4 i 8 sati. Na prvi su pogled ovi urezi doista izgledali kao zrake koje izbijaju iz diskolika sredita. Meutim, "zrakasti disk" koji je putnik opisao uope nije predstavljao sunce. Da je Bent pomnije promotrio itav simbol, ustanovio bi da eliptini urezi oblikuju croixpatte, ("apasti kri", op. prev.), drugim rijeina, templarski simbol. "Hagos", rekao sam, "da li mi se privia ili je to doista kri?" Preao sam prstima po urezanom simbolu koji sam tako lako prepoznao. "To je doista kri", potvrdio je TPLF-ovac. "Ali, on ne bi smio biti ovdje. Lavica zasigurno potjee iz pretkranskog doba. Kako to da se pokraj nje nalazi kranski simbol?" "Tko zna? Moda je naknadno dodan. Postoje i drugi krievi poput ovog na mjestu gdje je neko stajala palaa kralja Kaleba." "Ako nema nita protiv", rekao sam, "doista bih elio otii tamo i razgledati ih."

Djelo anela Kalebovu sam palau posjetio 1983. znajui da je bila sagraena u estom stoljeu po Kr. Bila je to utvrda na vrhu brijega, s labirintom podzemnih prostorija i tamnica. Meutim, ne sjeam se da sam tamo vidio ikakve krieve. Vozei se natrag prema gradu, radovao sam se ponovnom istraivanju palae. Templari me 1983. godine nisu nimalo zanimali. Meutim, moja su sljedea istraivanja pokazala moguim da je skupi-

na vitezova za vladavine kralja Lalibele (1185.-1211. po Kr.) stigla iz Jeruzalema u Etiopiju u potrazi za Kovegom Saveza, te da je sam Koveg poslije bio u njihovu posjedu. itatelj e se prisjetiti da sam potvrdu ove teorije pronaao u svjedoanstvu Abu Saliha, armenskoga geografa iz trinaestog stoljea, koji je pripovijedao o Aksumu i nosaima Kovega, "blijedorumene puti i crvene kose". Ako su ti ljudi zaista bili templari, u to sam vrsto uvjeren, onda je razumno pretpostaviti da su za sobom ostavili neki trag. Stoga sam smatrao kako je vrlo vjerojatno da je croix pattee pokraj lavice urezao templarski umjetnik. Ova vrsta kria nije bila uobiajen simbol u Etiopiji: zaista, tijekom brojnih putovanja tom zemljom vidio sam ga samo na stropu monolitne crkve Beta Maryam u Lalibeli - glavnom gradu istoimenog kralja, za kojeg sam vjerovao da je doveo templare u Etiopiju. Sada sam se uvjerio kako postoji jo jedan croix pattee u blizini Aksuma, a ako Hagos ima pravo, tih krieva ima i na ruevinama palae kralja Kaleba - graevine u kojoj se u trinaestom stoljeu jo uvijek moglo ivjeti. Provezli smo se travnatom istinom na kojoj se uzdizala veina glasovitih aksumskih stela, i proli pokraj drevnog rezervoara poznatog kao Mai Shum, navodnog kupalita kraljice od Sabe. Od kranskih vremena do danas, u tom su se rezervoaru, kao dio timkatskih sveanosti, obavljali neobini obredi krtenja. Za dva dana, kada zapone Timkat, Koveg e se donijeti ovamo. Ostavivi Mai Shum iza nas, odvezli smo se dalje, strmom i krivudavom stazom koja je vodila do ruevina palae kralja Kaleba. Ostavivi automobil po strani i prekrivi ga maskirnom tkaninom, ostatak smo puta nastavili pjeice. Hagos me poveo medu ruevine, sjeo na zemlju i neko vrijeme eprkao po kamenju da bi konano trijumfalno objavio: "'Ovdje! Ovdje je! Mislim da si ovo elio vidjeti." Potrao sam do njega i ugledao kameni blok, oko ezdeset centimetara irok i debeo petnaestak centimetara. U njemu su bile uklesane etiri eliptine udubine, jednakog oblika i rasporeda kao i eliptini urezi uz reljef lavice. Meutim, ovaj put nije moglo biti dvojbe o simbolu: bio je to jo jedan templarski kri.

"Kad sam bio djeak", zamiljeno je rekao Hagos, "esto sam se ovdje igrao s prijateljima. Ovakvih je kamenih blokova tada bilo mnogo vie. Pretpostavljam da su kasnije odneseni." "Odneseni? Kamo?" "Kamenje s ruevina esto se rabi za popravke ili izgradnju kua. Sreom, ovaj je ostao netaknut...No, ovakvih krieva ima i u podzemnim prostorijama palae." Spustili smo se niza stube i kroili u mrani labirint koji sam posjetio 1983. Uz svjetlost baterijske svjetiljke tada sam vidio mnogo praznih sarkofaga, za koje su stanovnici Aksuma vjerovali da su nekada sadravali golema bogatstva u zlatu i biserju. Zapalivi ibicu, Hagos mi je pokazao templarski kri urezan najednom od tih sarkofaga. "Kako si pronaao taj kri?", zaueno sam ga upitao. "Svi u Aksumu znaju za njega. Rekao sam ti da sam kao djeak esto dolazio ovdje." Odveo me zatim u sljedeu prostoriju, zapalio ibicu i pokazao mi jo dva templarska kria - jedan, prilino nezgrapan, bio je urezan na zidu pred nama, a drugi, prekrasno oblikovan, nalazio se na duljem bonom zidu. Pri svjetlosti koja se lagano guila, zamiljeno sam promatrao krieve. Znao sam da svoju hipotezu nikada neu moi potkrijepiti vjerodostojnim arheolokim ili povijesnim dokazom, no duboko u dui bio sam siguran da su templari bili ovdje. Croix pattee bio je njihov karakteristian simbol, koji su nosili na svojim titovima i odorama. Ono to sam sada vidio, potvrivalo je moju teoriju da su u trinaestom stoljeu templari stigli ovdje i na zidovima ovih podzemnih prostorija urezali svoje simbole, kao vrstu zagonetke ili traga za one koji e moda poeljeti proniknuti u njihovu tajnu. "Postoje li predaje o podrijetlu ovih krieva?" upitao sam Hagosa. "Neki tvrde da su oni djelo anela", odgovorio je TPLF-ovac, "ali, to je naravno besmislica."

Glasnik loih vijesti Hagosov mi se otac javio tek naveer, a vijesti koje mi je prenio bile su loe. Uao je u malu gostinjsku kuu u kojoj smo te veeri odsjeli i izvijestio me kako Nebura-ed nije u gradu Pomislio sam kako je vrlo neobino da glavni sveenik crkve sv. Marije Sionske izbiva iz grada u ovo vrijeme. Budui da je do Timkata preostajalo samo dva dana, a valjalo je poduzeti brojne pripreme za sveanost, njegova je prisutnost u Aksumu morala biti prijeko potrebna. "Kako nezgodno", rekao sam. "Kamo je otiao?" "Otiao je u Asmaru...na savjetovanje." "Ali, Asmara je jo uvijek u vladinim rukama. Kako je mogao tamo otii?" "Nebura-ed moe ii kamo poeli." "Hoe li se vratiti prije Timkata?' "Rekli su mi da e se vratiti za nekoliko dana. Umjesto njega, na timkatskoj e sveanosti biti njegov zamjenik." "to to znai? Hou li moi razgovarati s uvarem Kovega? Toliko bih toga elio saznati." "Bez Nebura-edova doputenja neete moi uiniti nita." Hagosov je otac oito bio samo neduan glasnik, pa nisam imao razloga ljutiti se na njega. No, bilo je jasno da je vijest koju mi je upravo prenio bila dio strategije koja je trebala zauzdati moju znatielju. Iako bi sa mnom razgovarali vrlo ljubazno i prijateljski, aksumski sveenici i redovnici posve sigurno ne bi suraivali sa mnom bez prethodnog Nebura-edova doputenja. Naalost, Nebura-ed nije bio u gradu, pa nisam mogao ishoditi njegovo doputenje. Bio sam sprijeen na klasian abesinski nain, naime, nitko me nije izravno odbio. Sveenici nisu trebali biti grubi i neljubazni; upravo suprotno, trebali su samo slegnuti ramenima i rei mi s dubokim aljenjem da se ovo ili ono ne moe uiniti bez Nebura-edova doputenja, te da oni sami - o ovome ili onome - nisu ovlateni razgovarati. "Ima ikakve mogunosti", upitao sam, "da Nebura-edu poaljemo poruku?"

"Dok se nalazi u Asmari?", Hagosov se otac nasmijao. "Nemogue." "Dobro. U redu. On ima zamjenika, zar ne? Moe li mi on dati potrebno doputenje?" "Mislim da ne moe. Da bi vam dao doputenje, morao bi ga na to ovlastiti sam Nebura-ed." "Drugim rijeima, zamjenik bi morao dobiti doputenje da mi dopusti?" "Upravo tako." "Mogu li barem pokuati? Zar se ne mogu sastati sa zamjenikom i objasniti mu zato sam ovdje? Tko zna? Moda e mi izai u susret." "Moda", rekao je Hagosov otac. "U svakom sluaju, veeras u razgovarati s njim i sutra vam javiti njegov odgovor."

Svetite U utorak, 17. sijenja, ustali smo prije zore. Ed je elio snimiti izlazak sunca, a Hagos mu je rekao da se najljepi pogled prua s vrha jednog od breuljaka izvan grada. Tako smo u etiri i trideset ujutro probudili Tesfayea, naega vozaa, koji je dijelio postelju s tamonjom prostitutkom. Krenuli smo na put neto prije pet. Kroz prozor automobila izbacili smo antenu Edova radio-prijamnika. Iako je prijam bio vrlo slab, uspjeli smo uti veinu vijesti i saznati da je u Zaljevu konano izbio rat te da su ameriki vojni zrakoplovi tijekom veeri bombardirali Bagdad. tete su bile goleme. Snage irakog vojnog zrakoplovstva navodno nisu uspjele odgovoriti na napade. "Izgleda da je sve gotovo", komentirao je Ed zadovoljno. "Sumnjam", rekao je Hagos. "Vidjet emo to e se dogoditi." Neko smo vrijeme sjedili u tiini, sluajui ostale vijesti, dok smo se pribliavali vrhu breuljka. Jo uvijek sanjarei o putenim uicima kojih smo ga tako nemilosrdno liili, Tesfaye je u posljednjem trenutku okrenuo volan i spasio nas od pogibelji na rubu strme litice.

Edu, Hagosu i meni ovo je bio znak da izaemo iz vozila. Ostavivi Tesfayea da se pozabavi maskirnim prekrivaem, ostatak puta do vrha odluili smo prijei pjeice. Bila je to kratka etnja kroz ostatke nekadanjeg vojnog logora. "Prije nego to smo zauzeli Aksum, na ovom se mjestu nalazio posljednji etiopski garnizon", objasnio je Hagos. "Bili su to ilavi borci iz Sedamnaeste divizije. Pregazili smo ih za osam sati." Svuda oko nas leali su uniteni vojni kamioni, spaljena oklopnih vozila i razoreni tenkovi. Kako je sunce poelo izlaziti, uoio sam na tlu goleme koliine streljiva, ahure metaka i krhotine granata. Bilo je i nekoliko 81-milimetarskih granata, zahralih ali neeksplodiranih. Oito nikome nije palo na pamet da ih ukloni. Ubrzo smo stigli na vrh. Ondje sam, pod rumenim jutarnjim nebom, stajao obuzet mranim mislima i promatrao Aksum. Iza mene se nalazila ruevna zgrada. Njezin valovit, djelomice ouvan limeni krov, zlokobno je kripao na hladnom jutarnjem povjetarcu. Preda mnom je na zemlji leala vojnika kaciga, iji je vrh odnio neki nepoznati projektil. U krateru pokraj mene leala je iznoena vojnika izma. Kako je svjetlost bivala jasnija, uspio sam u daljini razabrati travnatu istinu na kojoj su ponosno stajale visoke stele. Neto dalje uzdizale su se usamljene zidine i tornjevi velianstvene crkve sv. Marije Sionske. U blizini toga golema zdanja, okruena ogradom od eljeznih reetaka, stajala je jednostavna siva granitna kapelica bez prozora, s kupolom od zelenoga bakra. Bilo je to svetite Kovega, tako blizu, a opet nepristupano. Ondje je leao odgovor na sva moja pitanja. Promatrao sam kapelu ispunjen udnjom i potovanjem, nadom i nestrpljenjem, ali i dubokom zabrinutou i nesigurnou.

Ljudi od slame Kad je dolo vrijeme za doruak, vratili smo se u gostinjsku kuu. Sjedili smo ondje do podneva, okrueni skupinom neuobiajeno turobnih i zamiljenih Tigrayaca, koji su se okupili oko Edova radio-prijamnika i sluali vijesti koje im je Hagos sveano prevodio. Promatrajui

njihova lica, stara i mlada, lijepa i obina, zapanjilo me njihovo zanimanje za ta zbivanja. Moda im je taj daleki rat odvraao pozornost od sukoba u vlastitoj domovini, koji je odnio ivote mnogih njihovih sugraana. Moda su suosjeali za rtvama divljakog pustoenja u nekoj drugoj zemlji. Promatrajui ovaj dirljiv prizor, shvatio sam da je za stanovnike Aksuma jo donedavno sloboda bila samo pusta fantazija. Meutim, unato siromatvu, zatvorenim kolama, strahu od zranih napada zbog kojih se ljudi nisu mogli slobodno kretati ni obraivati svoja polja te unato prijeteoj gladi, prilike su, izgleda, bile mnogo bolje nego u vrijeme kada se Aksum nalazio u vladinim rukama. Oko jedanaest sati ujutro, kada je Ed zavrio sa sastavljanjem svoga dnevog rasporeda, Hagos i ja krenuli smo prema stelama. Proli smo uz zid na kojemu je bio naslikan predsjednik Mengistu, kao pobjenjeli demon s krvavom svastikom na kapi, dok su iz njegovih usta izlazili redovi naoruanih vojnika. Oko njegove glave kruilo je nekoliko MiG-ova, a posvuda oko njega gmizali su tenkovi i teko topnitvo. Natpis na jeziku tigrigna glasio je: "Nikada se neemo pokoriti diktatoru Mengistuu." Hodali smo aksumskim ulicama punim jama, uz prazne tandove gradske trnice i jednostavne kue, neprestano susreui horde pjeaka; redovnike i redovnice, sveenike, djeurliju, dostojanstvene starce, seljake i graane, ene s golemim vrevima punim vode i skupine mladia koji su se trudili izgledati moderno, poput svih ostalih tinejdera na svijetu. I tada sam pomislio: prije nekoliko godina nisam ni okom trepnuo kada je vlada odluila sve ove ljude nasilno premjestiti na neko drugo mjesto. "Hagos", rekao sam, "otkada ste istjerali vladine snage, u Aksumu se stanje iz temelja promijenilo. Ne mogu tono rei zato, ali ozraje je potpuno drukije." "Zato to se vie nitko ne boji", odgovorio mi je TPLF-ovac. "Zar ni bombardiranja ni zranih napada?" "Naravno da smo jo uvijek oprezni. No, zrani su napadi vie smetnja nego izvor straha. Uz to, pronali smo i naine kako da ih izbjegnemo. Kada je grad bio pod nadzorom vlade, neprestano smo trpje-

li zlostavljanja vojske. Bio je to straan teror... Kada smo se konano sukobili s naim tlaiteljima, znate li to se dogodilo?" "Ne. Zaista ne znam." "Otkrili smo da su oni bili samo ljudi od slame, te da nam je sloboda oduvijek bila nadomak ruke." Tako razgovarajui, stigli smo do stela. etajui uz velianstvene monolite, divio sam se savrenstvu i vjetini davno zaboravljene kulture koja ih je zamislila. Sjetio sam se kako mi je 1983. redovnik-uvar rekao da je stele podigao Koveg - "Koveg i nebeska vatra". Iako tada nisam shvaao stareve rijei, sada sam osjeao da je moda govorio istinu. Tijekom povijesti sveta je relikvija inila mnoga glasovita uda: podizanje nekoliko stotina tona kamena zasigurno ne bi bilo izvan njezine moi.

Stvarno udo Toga poslijepodneva u etiri sata u gostinjsku je kuu doao Hagosov otac i izvijestio nas da je zamjenik glavnog sveenika pristao na sastanak s nama. Rekao je da nas iz protokolnih razloga nee tamo pratiti, ali nam je potanko opisao put do sveenikova doma. Hagos i ja odetali smo do crkve sv. Marije Sionske uz koju se nalazila omanja zgrada sa sveenikim stanovima. Proli smo nisko nadsvoenim dvoritem i stigli do ulaznih vrata. Pokucali smo i otvorili ih. Nali smo se u vrtu u kojemu je na klupi sjedio postariji ovjek odjeven u crne halje. Vidjevi da mu se pribliavamo, tiho je promrmljao nekoliko rijei. Hagos mi je priapnuo: "Ti mora ostati ovdje. Ja u razgovarati u tvoje ime." Slijedilo je neto to sam mogao protumaiti kao vrlo ozbiljan razgovor. Promatrajui ih iz daljine osjeao sam se...nemonim, paraliziranim, nitavnim. Poelio sam jurnuti k njima i strastveno se zauzeti za svoju stvar. No, znao sam da za moja preklinjanja, ma kako iskrena bila, nee imati razumijevanja tvrdi i gorljivi tradicionalisti, kakav je zasigurno bio i Nebura-edov zamjenik.

Nakon nekog vremena Hagos se vratio. "Zamjeniku sam rekao sve", objasnio je. "Rekao je da nee razgovarati s tobom i da su o tako vanim stvarima kao to je Koveg ovlateni govoriti samo Nebura-ed i redovnik-uvar." "Pretpostavljam da je Nebura-ed jo odsutan?" "Da, nije se vratio. Ali, imam dobre vijesti. Zamjenik je dopustio da razgovara s uvarem." Nekoliko minuta poslije, proavi kroz labirint pranjavih stazica, stigli smo do crkve sv. Marije Sionske. Kraj nje, unutar ograde od eljeznih reetki, bila je kapela. Stajao sam ondje neko vrijeme Zurei kroz ogradu. Zakljuio sam da bih odlunim usponom i kratkim trkom mogao za nekih deset sekundi stii do zakljuanih vrata. Spomenuo sam to Hagosu, koji je na moju alu odgovorio pogledom istinskog uasa. "Nemoj na to ni pomisliti", upozorio me. Pokazao mi je rukom u smjeru crkve oko koje je etalo desetak prilino snanih i visokih mladih akona. "Budui da si stranac, prema tebi se moraju odnositi s dunim potovanjem. Ali, ako bi poinio takvo svetogre, zasigurno bi te ubili." "Gdje bi mogao biti uvar?", upitao sam ga zatim. "On je unutra. Pridruit e nam se kad bude spreman." Strpljivo smo ekali sve dok sunce nije poelo zalaziti. Kada je pao mrak, pojavio se uvar. Bio je to visok ovjek snane grae, moda dvadeset godina mlai od svoga prethodnika. Oi obojice bile su zastrte mrenom. A njihove su halje od debelog platna mirisale na tamjan. Nije pokazivao nikakve namjere da nas pozove unutra, ali nam je pristupio i pruio ruku preko ograde. Upitao sam ga kako mu je ime. Grubim je glasom jednostavno odgovorio: "Gebra Mikail." "Molim te, reci mu", rekao sam Hagosu, "da se zovem Graham Hancock te da sam posljednje dvije godine prouavao povijest i predaje o Kovegu Saveza. Molim te, reci mu da sam doao iz Engleske, proputovavi vie od sedam tisua kilometara, u nadi da e mi biti doputeno vidjeti Koveg." Hagos je prenio ovu poruku. Kada je zavrio, uvar je rekao: "Znam. Ve su me o tome izvijestili."

"Doputate li da uem u kapelu?", upitao sam. Hagos je preveo pitanje. Nakon duge stanke slijedio je oekivani odgovor: "Ne, ne mogu to uiniti." "Ali," nemono sam prosvjedovao, "doao sam vidjeti Koveg." "Onda mi je ao to ste putovali uzalud. Neete ga vidjeti. To ste ve trebali znati, budui da ste, kako ste rekli, prouavali nae predaje." "Znao sam to, ali sam se ipak nadao." "Mnogi se nadaju. Ali, osim mene, nitko drugi ne smije vidjeti Sveti Koveg. ak ni Nebura-ed. Ni patrijarh. To je zabranjeno." "Duboko sam razoaran." "U ivotu ima i gorih stvari od razoaranja." Upitao sam: "Moete li mi barem rei kako Koveg izgleda? Mislim da u otii zadovoljan ako mi to kaete." "Vjerujem da je u Bibliji Koveg vrlo dobro opisan. Tamo sve pie." "Ali, elim da mi svojim rijeima opiete kako izgleda. Mislim na Koveg koji poiva ovdje, u ovom svetitu. Je li on krinja od drveta i zlata? Stoje li na njegovu poklopcu dvije krilate figure?" "O tim stvarima neu govoriti..." "I kako ga nose?", nastavio sam. "Na motkama? Na neki drugi nain? Je li teak ili lagan?" "Rekao sam da o takvim stvarima neu govoriti, stoga vam neu rei nita." "ini li uda?", bio sam uporan. "Biblija kazuje da Koveg ini uda. A ovdje u Aksumu? ini li Koveg i u Aksumu uda?" "ini li uda... I on sam je...udo. Stvarno udo. To je sve to u rei." Nakon toga je uvar ponovno pruio ruku i na trenutak vrsto stisnuo moju, u znak oprotaja. "Imam jo jedno pitanje", rekao sam nepopustljivo. "Samo jo jedno pitanje..." uvar je potvrdno kimnuo glavom. "Sutra naveer", nastavio sam, "poinje Timkat. Hoe li se tada, u procesiji do Mai Shuma, nositi pravi Koveg ili samo replika?" Dok je Hagos prevodio moje pitanje, uvar je smireno sluao. Konano je odgovorio: "Ve sam dovoljno rekao. Timkat je javna

sveanost. Moete doi i sami provjeriti. Mislim da biste trebali znati odgovor na svoje pitanje, ako ste tome posvetili dvije godine svoga ivota." Zatim se okrenuo i nestao u sjeni. Tajna nad tajnama Predmet, koji je prvog dana timkatskih sveanosti, kasno poslijepodne u petak 18. sijenja 1991., noen do drevnog kupalita Mai Shum, bila je povea krinja, prekrivena debelom modrom tkaninom s izvezenim simbolom golubice. Sjetio sam se daje u Wolframovu Parsifalu golubica bila simbolom Grala. Pa ipak, dobro sam znao da ono to sam vidio nije bio ni Gral ni Koveg. Bila je to samo metafora. Kao to me upozorio falaki sveenik Raphael Hadane, sveta je relikvija ostala u sigurnosti svoga prebivalita, svoje Svetinje nad Svetinjama. Ono to je javnost promatrala, bila je samo replika, ali replika koja se umnogome razlikovala od plosnatih tabota, koje sam vidio u procesiji tijekom prologodinjih timkatskih sveanosti u Gondaru. Ova je drvena krinja po obliku i dimenzijama odgovarala biblijskom opisu Kovega Saveza. Kako sam onda mogao biti siguran da je ono to gledam replika? Odgovor je jednostavan. Redovnik-uvar Gebra Mikail nije ni na trenutak napustio kapelu. Kasnog poslijepodneva 18. sijenja, dok se procesija kretala prema Mai Shumu, vidio sam ga kako zadubljen u misli sjedi iza eljeznih reetaka, naslonjen na sivi granitni zid svoje kapelice. Kada su sveenici prolazili, nije ak ni podigao pogled, te je bilo oito da predmet koji su nosili za njega nije imao nikakvo znaenje. A tada je nestao u tami kapele. Nekoliko trenutaka poslije uo sam njegovo sporo, aritmino pjevanje. Da sam smio prii blie, znao sam da bih osjetio teak miris tamjana. Nije li, dakle, Gebra Mikail u toj tami palio tamjan molei se Bogu pred Svetim Kovegom Njegova Saveza? Zato bi on, kojeg su njegova braa izabrala za uvara dragocjenog nasljea, ostao u svetitu sve do jutra, ako ne zato da bi bdio uz sveti predmet, zbog ije je sigurnosti rtvovao slobodu.

Vjerujem da sam tada uistinu naslutio tajnu koja lei iza simbola, velianstvenu zagonetku skrivenu u udesnim porukama - objavljenu a nikada otkrivenu. Jer, Etiopljani znaju da e drvo najbolje sakriti ako ga smjeste u umu. A to su drugo replike, koje tuju u dvadeset tisua crkava, do li prava uma simbola? U samom srcu te ume lei Koveg, zlatni Koveg sagraen u podnoju Sinajskog brda, koji je putovao divljinom i preao rijeku Jordan, te Izraelcima donio pobjedu u njihovoj borbi za Obeanu zemlju, Koveg kojeg je kralj David odnio u Jeruzalem da bi ga oko 955. god. pr. Kr. kralj Salomon konano poloio u Svetinju nad Svetinjama Prvog hrama. Odatle su ga, nakon otprilike tri stotine godina, iznijeli gorljivi sveenici, kako bi ga sauvali od Manaeova oskvrnua i odnijeli ga u Egipat, na daleki otok Elefantinu. Ondje su za njega izgradili novo prebivalite, hram u kojemu e ostati sljedea dva stoljea. Kada je taj hram bio razoren, nastavila su se njegova lutanja. Odnesen je u Etiopiju, u zemlju krilatih kukaca i ispresijecanu rijekama. S jednog je otoka, tako, stigao na drugi, zeleni Tana Kirkos, gdje je smjeten u jednostavan ator i gdje ga je tovao jednostavan narod. Sljedeih osam stotina godina bio je sreditem drevnog i idiosinkratskog idovskog kulta, iji su sljedbenici bili preci dananjih etiopskih idova. Tada su stigli krani, propovijedajui novu religiju. Nakon to su obratili kralja, uspjeli su ugrabiti Koveg za sebe. Odnijeli su ga u Aksum i smjestili u veliku crkvu posveenu svetoj Mariji, majci Isusovoj. Kako su prolazila mnoga stoljea, sjeanje na donoenje Kovega u Etiopiju postupno je blijedjelo. Poele su kruiti legende koje su pokuavale objasniti tajanstvenu i neobinu injenicu da je mali grad u udaljenim brdima Tigraya odabran - vjerojatno od samoga Boga - kao posljednje prebivalite najdragocjenijeg i najvanijeg predmeta starozavjetnih vremena. Te su legende s vremenom kodificirane i zapisane u obliku Kebre Nagasta - dokumenta koji sadri toliko pogreaka, anakronizama i nedosljednosti da kasniji znanstvenici nikada nisu uspjeli pronai pravi put do istine obavijene velom zagonetki i arolija. Meutim, tu su istinu zaista naslutili vitezovi templari, koji su prepoznali njezinu strahovitu mo i koji su u potrazi za njom doli u

Etiopiju. Tu je istinu izrazio i Wolfram von Eschenbach u svome Parsifalu, gdje Sveti gral - "ispunjenje svih elja" - predstavlja tajanstveni kriptogram Kovega Saveza. U svome djelu Wolfram opisuje kako je poganin Flegetanis proniknuo u tajne zvijea i sveano objavio kako zaista postoji "stvar koja se naziva Gralom". Objavio je, takoer, da taj savreni predmet uva kranski sin asnoga podrijetla. Svoju je objavu zavrio ovim rijeima: "Oni, koje Gral pozove, najdostojniji su od svih ljudi." Takvi su i oni koji su pozvani u slubu Kovega, jer Koveg i Gral su jedno. Meutim, ja nisam nikada bio dovoljno vrijedan. Toga sam bio svjestan i dok sam prelazio pustu zemlju. Znao sam to i kada sam se pribliavao kapeli. Znam to i sada. Pa ipak...pa ipak..."moje je srce zadovoljno, moja se dua raduje, a moje e tijelo poivati u nadi." Datta. Dayadhvam. Damyata. Shantih shantih shantih