You are on page 1of 19

1.

OSNOVI ENERGETIKE
Energija je sine qua non moderne proizvodnje i egzistencije oveka. Cilj -- zadatak u ovoj glavi je da se iz celokupnog okruenja oveka kvalitativno anticipira jedan vaan aspekt ljudskog savremenog ivljenja. Taj aspekt je ENERGIJA. U okviru energije uopte, anticipirae se ELEKTRINA ENERGIJA i odrediti njeno mesto u ljudskom ivljenju. Ovaj zadatak je obraen u sledeim paragrafima:

1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7

ovek i energija Oblici energije i njene transformacije Energija industrijskog drutva Energetske rezerve u svetu i Jugoslaviji Nedostaci prirodnih oblika energije -- smisao elektrine energije Merne jedinice za energiju (snagu) Rezime prve glave

1.1 ovek i energija


ovek predstavlja organizam opskrbljen razumom; ima mo stvaranja iskustva i njegovog korienja prilikom delovanja. (Kant: "Razum je pretvaranje ulnih utisaka u predmete iskustva, pojmove, sudove...").1 Energija je jedan od onih bazinih pojmova koje pre treba razumeti nego definisati. Sama re je grkog porekla. Ona se danas tumai kao rad, delo, delovanje, sila. Evo nekoliko miljenja o energiji:

Dve kljune osobine materije su masa i energija; "Materija nije nita drugo do prostorno grupisanje razliitih vrsta energije";2 Energija je sposobnost za vrenje rada (za delovanje); Energija je realizacija sile. Energija je sine qua non (ono bez ega se ne moe) moderne proizvodnje i egzistencije oveka; Energija je zajedniki imenitelj svih industrijskih sektora, usluga i porodinog ivota; Sa est gore navedenih miljenja samo se kvalitativno ukazuje na smisao pojma energija. Na kvantitativnoj definiciji tog pojma utroeno je mnogo svetskog naunog intelekta. Ovde se, koristei se samo intuitivno prihvatljivim pojmovima ("reim", "sistem", "okolina sistema"), daje uvid u jednu prilino preciznu kvantitativnu definiciju pojma energija3:
1V.Filipovi: 2Ibid. 3 D.P.Sekuli: Deskriptivna semantika termodinamike, Fakultet tehnikih nauka -- Novi Sad, izlazi iz tampe 1996/97.

Filozofijski rjenik; Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb, 1989.

1. OSNOVI ENERGETIKE

Kvantitativno odredljiva osobina sistema, preko koje se, prilikom prelaska sistema iz jednog u drugi reim, kvantitativno moe odrediti delovanje okoline na sistem, i to tako da to odreivanje ne zavisi niti od puta kojom je sistem preao iz jednog u drugi reim, niti od hronologije tih reima, naziva se energijom.

Radi kasnijeg poziva na refleksije ove definicije, sada se akcentira to da vrednosti energija dva reima jednog sistema mogu da se stave u istu relaciju s vrednou delovanja okoline, nezavisno od toga: 1 -- kojim je putem i 2 -- u kom je smeru sistem prelazio izmeu ta dva reima. Dakle, promena veliine tako definisane energije ne ukazuje niti na put, niti na smer zbivanja u razmatranom sistemu. Ova definicija nije opisana s ciljem da se dublje pronikne u sutinu energije, ve prevashodno da se ukae na priline tekoe s kojima se treba suoiti radi preciznog, kvantitativnog definisanja onih bazinih pojmova kakvi su pojmovi "ovek", "prostor", "vreme", "broj", "temperatura" itd., pa i, naravno, pojma energija. Radi sagledavanja povezanosti sile i energije, navode se sledee misli o sili: Aristotel: "Sila je uzrok kretanja i promene". Ova se misao moe iskazati na sledei nain: 1 -- sila uzrokuje kretanje cele mase (padanje tela = mehanika energija); 2 -kretanje molekula (predaja toplote s jednog tela na drugo); 3 -- kretanje atoma (telo koje gori -- spajanje njegovih atoma s atomima kiseonika). Newton: "Sila je veliina koja telu odreene mase saoptava ubrzanje." 4 Sila je sposobnost delovanja. Dakle, za energiju se moe vezati sledea trijada pojmova: DELOVANJE, SILA, ENERGIJA. Smisao trijade, odnosno tesne veze pojmova u njoj moe se sagledati na primeru gravitacije. Na svaku masu, koja se nalazi u gravitacionom polju deluje to polje. Odnosno na tu masu deluje gravitaciona sila. Ako se dopusti telu da se kree pod dejstvom pomenute sile, ta sila vri rad, odnosno realizuje se energija. Iz pojma energija se izvodi pojam energetika, koji definitivno vodi ka pojmu elektroenergetika iji se osnovi izuavaju u ovoj knjizi. Unutar energetike izuava se energija, naroito pretvaranje (transformacija, prenos) jednog oblika u drugi oblik energije. Pri tom se posebno insistira na transformaciji (pretvaranju, prenosu) oblika energije kao sutinskom momentu kada se ovek okoriava. Transformacija jednog u drugi oblik energije je potkategorija opte kategorije zbivanja (dogaanja, deavanja). Sva zbivanja se danas zasnivaju na pretpostavci o svemiru kao izolovanom sistemu, sistemu koji ne utie izvan sebe, niti prima spoljne uticaje. Na bazi te pretpostavke, formulisana je opta teorija o (bilo kom) zbivanju u svemiru -- prirodi. Ona kae da se svako zbivanje zasniva saglasno sa sledea dva principa (prvi i drugi zakon termodinamike, respektivno): 1. Princip odranja energije svih tela koja uestvuju u zbivanju; 2. Princip poveanja (tenje ka poveanju) entropije tela koje uestvuje u zbivanju. Sada je prilika da se ponovo ukae na gore opisanu kvantitativnu definiciju energije. Naime, iz nje se nasluuje da se energijom naziva "ono" to podlee prvom zakonu termodinamike. Taj zakon iskazan u sutinskom obliku, govori o nunosti da se osobina definisana kao energija moe pridruiti svakom sistemu, ak i onom koji je u "apsolutnom miru" kada je preputen samom sebi (bez uticaja okoline).
4Primetiti

razliku izmeu Aristotelovog i Newton-ovog miljenja u vezi s uzrokom kretanja.

OSNOVI ELEKTROENERGETIKE

Ono to ta definicija i gore navedeni prvi princip (prvi zakon termodinamike) ne govore, to je "smer dogaanja". A taj smer odreuje gore navedeni drugi princip (drugi zakon termodinamike). On predstavlja zajedniki imenitelj svih onih prirodnih dogaaja za koje u ljudskom iskustvu nije uoen ni jedan izuzetak. Jedan takav dogaaj je sledei: telo na odreenoj visini od zemlje svoju energiju e promeniti za istu vrednost bilo da se pomeri prema zemlji ili od zemlje, za isto, dovoljno malo rastojanje (da se sila tee ne promeni -- to govori prvi princip, ali da e telo, preputeno samom sebi, uvek krenuti ka zemlji, to govori tek drugi princip. Iliti pak, nije do sada nikad uoeno da se razbijena aa na podu spontano sastavi u celu au na stolu, ve samo obrnuto. Kada tela spontano krenu nasuprot zemljine tee, odnosno kada se ae na podu ponu spontano integrisati prema stolu, tada e se svi principi ovoga sveta morati menjati. Poetak takvih promena bila bi "konstrukcija perpetuum mobile-a". Entropija predstavlja "energiju" koja se dalje ne moe transformisati (prenositi) u druge oblike5. (Ne moe se samo na raun hlaenja jednog tela, grejati drugo -- toplije telo.) Ili, u terminima termodinamike, entropija je funkcija stanja koja karakterie smer proticanja spontanih procesa u izolovanom termodinamikom sistemu6. (Iliti, dosta slobodnije: "U svakom zatvorenom sistemu uvek dolazi do poveanja nereda ili entropije. Drugim reima, po sredi je vid poznatog Marfijevog zakona -- stvari uvek tee da se pogoraju."7) Pojmovi zbivanja i entropije mogu se demonstrirati na promenama koje nastaju u kugli tretiranoj kao zatvoren sistem -- slika 1.1. Kugla se sastoji od dva jednaka dela: leva (L) i desna polukugla (D). One se nalaze u poetnom stanju "o" -- slika 1.1a. Uz nju su date relacije izmeu energija (Q) i temperatura polukugli (t). Subskriptom "u" je oznaena toplota sadrana u obe polukugle -- u celoj kugli. Ono to jeste poznato za razmatranu kuglu, tj. ono to se moe izraunati koristei se zakonima termodinamike s kojima se raspolae, to su sledee injenice: 1. Kugla e izai iz svog poetnog stanja "o"; 2. Kugla e ui u svoje terminalno stanje "1" -- slika 1.1b. U tom stanju e se energije i temperature obe polukugle izjednaiti. Dakle, u razmatranjima koja slede nee se izvoditi ove injenice. Od interesa je samo njihova zasnovanost na napred pomenuta dva principa. Na osnovu Prvog principa (princip odranja energije svih tela koja uestvuju u zbivanju) oigledno je da e ukupna energija kugle u oba stanja biti ista:
o o o 1 1 Qu (= QL + QD ) = Qu (= Q1 L + QD ) = Qu .

(1.1)

Ali, Prvi princip nuno ne implicira nikakvo dogaanje, pa saglasno s njim nije nuno da se ita desi s razmatranom kuglom. Dakle, ona bi mogla ostati i u poetnom stanju. tavie, moglo bi se desiti da se energija leve polukugle povea na raun desne polukugle. Tek Drugi princip (princip o poveanju entropije tela koja uestvuju u zbivanju) govori o smeru dogaanja, a taj smer upravo je poznati prelaz dela energije s leve na desnu polukuglu (prva od navedenih injenica), sve do izjednaenja energija obe polukugle:
5V.Filipovi:

Filozofijski rjenik; Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb, 1989. leksikon -- Mozaik znanja, Tom 21 -- Fizika, Interpres, Beograd, 1972. 7S.Hawking: A Brief History of Time; (prevod na srpski); Polaris, str. 179, Beograd, 1992.
6Enciklopedijski

1. OSNOVI ENERGETIKE
1 1 QL = QD ,

6 (1.2)

odnosno do izjednaenja temperatura obe polukugle:


1 t1 L = tD .

(1.3)

Od tog trenutka spontanih procesa vie ne moe biti. Novi dogaaj u sistemu se moe desiti jedino dovoenjem nove energije.

(a)

(b)

Slika 1.1 -- Osnovno (a) i terminalno stanje kugle kao zatvorenog sistema (b). Opisana dva principa su platforma za opis spontanih procesa ne samo u termodinamici, ve generalno, pa i u elektrici. Naime smisao gubitaka elektrine energije prilikom njenog prenosa (vodom), ili njene unutranje transformacije (transformatorom), zasnovan je upravo na njima. Tipian primer tih gubitaka su oni koji se javljaju u provodnicima s otpornou R i strujom I. Elektrika empirija govori o tome da se snaga tih gubitaka P realizuje saglasno s Joule-ovim zakonom:

P = RI 2 .

(1.4)

Npr., ako se na poetku para provodnika dovodi elektrina energija odreenog napona i struje, a na kraju tog para se ta energija troi, ako du tih provodnika nema nikakvih drugih energetskih transformacija, tada je energija na kraju para provodnika umanjena za iznos iskazan izrazom (1.4). Re "umanjena" vai doslovno, tj. parametar R je pozitivan broj. On ne moe biti negativan poto bi to protivureilo drugom od napred navedena dva principa. Dakle, elektrina energija se ne moe prenositi (niti transformisati) bez gubitaka. Priroda elektrine energije je u potpunoj saglasnosti s prirodom svih ostalih procesa u danas poznatom svemiru. Dakle, entropija je institucija ije poveanje nuno prati svaku transformaciju (prenos) energije. U tom smislu se moe prikazati niz transformacija energetskog sadraja uglja, do elektrine energije i entropije. Taj niz je prikazan na slici 1.2. Transformacije su oznaene strelicama izvuenim dvostrukim linijama. Uz njih su naznaeni i odgovarajui ureaji u kojima se transformacije realizuju [parni kotao, parna turbina, elektrini

OSNOVI ELEKTROENERGETIKE

generator i termoakumulaciona (TA) pe]. Iz tih strelica, otono se odvajaju isprekidane strelice. One ukazuju na to da se delovi energije prilikom transformacija gube ("nepovratni procesi"), tj. u energetski sadraj koji se dalje ne moe transformisati. Dakle, s tim sadrajem ovek ne moe vie raunati. Nepovratni procesi, osim transformacije elektrine energije u toplotu u TA pei (kada se ovek okoriava), nazivaju se gubicima energije. Oni nuno prate svaku energetsku transformaciju. Na prikazanom primeru, to su gubici toplote kotla, koja nije pretvorena u energiju vodene pare; gubici na trenje u leitima parne turbine; gubici na omskim otporima namotaja generatora, gubici na trenje u njegovim leitima itd. Otud imperativ da se prilikom ustanovljavanja svakog ureaja za energetske transformacije (prenos) minimiziraju gubici.

Srediti fusnote duple su ??? (posle brisanja)

Slika 1.2 -- Transformacija energetskog sadraja uglja u elektrinu energiju. Definitivno, na slici 1.3 dat je globalan prikaz zbivanja u prirodi. Tim prikazom se ele naglasiti transformacije koje su od interesa u ovoj knjizi. Priroda je podeljena u tri vrste: 1 -- ivotinje i biljke; 2 -- ovek i 3 -- prirodni oblici energije. ovek, svojim razumom, deluje svuda (strelice izvuene tankim linijama). Rezultat tog delovanja su energetske transformacije (prenos) oznaene "praznim" i "punim" strelicama. Npr., uzgajanjem biljaka i ivotinja, ovek, sebi obezbeuje hranu -- okoriuje se; "delovanjem na svoj organizam", vrei rad (mehanika energija), okoriuje se takoe. Ove transformacije su oznaene praznim strelicama. One nisu od interesa za razmatranja u ovoj knjizi. Ono to jeste od interesa, to je delovanje oveka (razumom) na prirodne i transformisane oblike energije (ugalj, vodu, mehaniki rad, elektrinu energiju,...). Rezultati takvog delovanja su transformacije energije u druge oblike ili gubitke, kojom prilikom se ovek manje ili vie okoriuje. Npr., delovanjem na ugalj (paljenjem), dobija

1. OSNOVI ENERGETIKE

se toplota; tom se prilikom ovek direktno okoriuje. Ili, daljom transformacijom toplote prema elektrinoj energiji, a ove u toplotu (npr., koristei TA pei -- proces na slici 1.2), ovek sebi stvara uslove u kojima se jo povoljnije okoriuje o energiju. Samo takve energetske transformacije, oznaene punim strelicama, od osnovnog su interesa u ovoj knjizi. U okvirima tih transformacija e se traiti mesto elektrinoj energiji.

Slika 1.3 Globalan prikaz zbivanja u prirodi koja su rezultat delovanjem oveka.

1.2 Oblici energije i njene transformacije


Od interesa u ovom paragrafu su odgovori na sledea etiri pitanja: Gde sve i koliko ima energije? Kakvi su njeni oblici? Koje su to transformacije energije o koje se ovek moe okoristiti? Gde je mesto elektrine energije u energiji uopte. Odgovori na ova pitanja se mogu nai praenjem misaonog dometa trijade pojmova: DELOVANJE, SILA, ENERGIJA. Taj domet je onoliko veliki, koliko daleko se moe misaono dopreti u vremenu i prostoru. Pri tom treba imati na umu da: "Sva energija u Zemlji, na Zemlji i oko Zemlje, na izvestan nain je ostvarenje minulog i tekueg rada Sunca kao zvezde, ijem sistemu (Sunev sistem) pripada i Zemlja".8 U 1. 2. 3. 4.

8H.

Numi: Fizika i drutvena univerzalnost energije; u monografiji Energija i razvoj, Jugoslovenski savez drutva za irenje naunih saznanja, str. 33 -- 38, Beograd, 1986.

OSNOVI ELEKTROENERGETIKE

minuli rad spadaju: ugalj, nafta, nuklearno gorivo,... . Tekui rad su: drvo, vodeni tokovi, suneva toplota,... . S jedne strane, odlazei u prolost, jo se u koli Atomista (osniva Leukip iz Mileta, oko IV veka p.n.e.), znalo za atomsku strukturu materije (sveta oko nas -- prirode). Znalo se da su osnovni konstituenti materije atomi. Sama re atom vodi poreklo od grke rei "atomos" to znai nedeljiv. Prvi (dinamiki) model atoma (jezgro i omota s elektronima) predloio je Ernest Rutherford, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1908. godine. Kao to nije poetak, to nije ni kraj saznanja o svetu koji nas okruuje. Danas, na kraju dvadesetog veka, poznata su 24 konstituenta materije (atoma). Njih je Karlo Rubina (dobitnik nobelove nagrade za fiziku 1984. godine) sveo na svega etiri: dva kvarka koji grade proton i neutron i dva leptona (elektron i njegov nenaelektrisani partner neutrino). Moe se pretpostaviti da je to samo korak dalje ka saznanju jedinstvenog, "jo bazinijeg" konstituenta, tj., to je tek otkrinut prozor prema dubini materije. U takvoj prirodi (materiji) do sada su poznate etiri vrste (energetskih) delovanja: gravitaciono, elektromagnetno, slabo i jako. Ona su prema dometu, prema linostima za koje se njihovo ustanovljavanje vezuje, kao i disciplinama u kojima se neposredno izuavaju, opisana u tabeli 1.1.9,10,11 Tabela 1.1 -- Opis etiri vrste delovanja.
Delovanje
1. GRAVITACIONO

Formulacija
Isacc Newton, oko 1680; Prirodni zakon opte gravitacije u delu "MATEMATIKI PRINCIPI FILOZOFIJE PRIRODE I NJEN SISTEM SVETA". Charles Coulomb, 1785: Elektrino polje; Hans Christian Oersted, 1820: Skretanje magnetne igle u prisustvu struje. James Maxwell-ova sintetika teorija elektromagnetizma, 1876. Ernest Rutherford; poetkom 20. veka; Dinamiki model atoma; Hahn Oto i Fric (trosman); 1939; Fisija (cepanje); Fuzija (spajanje) -- aktuelan problem.

Domet
Nivo makro mase i prostora; dublje u materiji je zanemarljivo zbog malih masa. (MEHANIKA)

2. ELEKTROMAGNETNO

Nivo atoma; integralni efekti zahvataju makro prostor.

(ELEKTROMAGNETIKA) Na "dubinama" reda 10 10 m (nivo osnovnih konstituenata jezgra atoma). (FIZIKA VISOKIH ENERGIJA)

3. SLABO 4. JAKO

Gravitaciono delovanje je prvo formulisano, ali je najsiromanije objanjeno. Elektromagnetno delovanje jeste na nivou atoma i molekula, ali se njegovi integralni efekti oseaju u makro prostoru. Jako delovanje je najjae od etiri osnovna delovanja u prirodi, s najkraim dometom. Ono dri na okupu kvarkove u protonima i neutronima,
9H.

Numi: Fizika i drutvena univerzalnost energije; u monografiji Energija i razvoj, Jugoslovenski savez drutva za irenje naunih saznanja, str. 33 -- 38, Beograd, 1986. 10P. Savi: O vrsti energetskih izvora i transfera energije; u monografiji Energija i razvoj, Jugoslovenski savez drutva za irenje naunih saznanja, str. 3 -- 7, Beograd, 1986. 11S. Fajfer: Osnovne spoznaje o strukturi materije; u monografiji Energija i razvoj, Jugoslovenski savez drutva za irenje naunih saznanja, str. 39 -- 45, Beograd, 1986.

1. OSNOVI ENERGETIKE

10

kao i protone i neutrone obrazujui atome. Slabo delovanje je sasvim kratkog dometa, od kojeg je slabije samo gravitaciono. Ono deluje na sve estice materije, ali ne i na estice koje nose silu.12 Nasluujui jedinstvo materije i prirode, kao i u sluaju istraivanja osnovnog (jedinstvenog) konstituenta materije, filozofi i naunici su postavili pitanje zajednikog imenitelja (sinteze) nabrojane etiri vrste delovanja. U odgovoru na to pitanje do sada se uspelo da se, s "teorijom velikog objedinjavanja"13,14, drugo, tree i etvrto delovanje sintetizuju i objasne njihovom jedinstvenom kvantnom prirodom, tj. s kvantom (fotonom) kao nosiocem delovanja. Veliki doprinos toj sintezi dao je i Albert Einstein. Vrlo su atraktivni, ali za sada bez uspeha, pokuaji da se i priroda gravitacije svede na kvantnu, te tako zatvori pomenuta teorija velikog objedinjavanja. Elektromagnetno, slabo i jako delovanja su od posebnog interesa upravo stoga to u njihovim okvirima poinje da se "znaajno osea" Einstein-ov fundamentalni obrazac o dualnoj prirodi materije, tj. o dvoma kljunim svojstvima materije -- masi i energiji:
E = mc 2 , odnosno E = mc 2 , c = 3 10 8 m s .

(1.5)

Relacija (1.5) moe se tumaiti i na taj nain da se "anihilacijom" -"ponitavanjem" mase m (odnosno promenom mase za m ) generie energija E (odnosno energetski sadraj promeni za E ). Ovim se potvruje miljenje da materija nije nita drugo do prostorno grupisanje razliitih vrsta energije. Jedan globalan uvid u kvantitet nekoliko izabranih energetskih transformacija, poevi od slobodnog pada i sagorevanja, pa do anihilacije, dat je u tabeli 1.2.15

Tabela 1.2 -- Globalan uvid u kvantitet energetskih transformacija.


Vrsta transformacije Red veliine energetskog sadraja transformacije [kWh] 10-9 10-3 10+6 10+9

Slobodan pad 1g mase s visine 1m Sagorevanje 1g lignita Fisija 1g U Fuzija 1g helijuma od odgovarajue koliine deuterijuma i litijuma Anihilacija 1g mase

10+14

Prilino obuhvatan odgovor na etiri pitanja postavljena na poetku ovog paragrafa, zaokruuje se energetskim oblicima i transformacijama prikazanim na slici 1.4. Na njoj su prikazani izabrani -- najvaniji oblici energije i njene transformacije.

12S. 14S.

W. Hawking: A Brief History of Time; (prevod na srpski), Polaris, Beograd, 1992.

13Ibid.

Fajfer: Osnovne spoznaje o strukturi materije; u monografiji Energija i razvoj, Jugoslovenski savez drutva za irenje naunih saznanja, str. 39 -- 45, Beograd, 1986. 15P. Savi: O vrsti energetskih izvora i transfera energije; u monografiji Energija i razvoj, Jugoslovenski savez drutva za irenje naunih saznanja, str. 3 -- 7, Beograd, 1986.

11

OSNOVI ELEKTROENERGETIKE

Slika 1.4 -- Klasifikacija oblika energije i odgovarajue transformacije.16

1.3 Energija industrijskog drutva


Imajui u vidu razvoj ljudskog drutva, moe da se napravi njegova (uslovna) podela na tri perioda: pred-industrijsko, industrijsko i post-industrijsko (slika 1.5). Za
16H.

Poar: Osnovi energetike I i II; kolska knjiga, Zagreb, 1976.

1. OSNOVI ENERGETIKE

12

poetak industrijskog drutva se smatra period obeleen pronalaskom parne maine (James Watt, 1736. -- 1819; dva njegova patenta: 1769. i 1784.). Taj period koincidira s dve znaajne drutvene revolucije -- Engleska buroaska revolucija (sredina 18. veka) i Francuska buroaska revolucija (na prelomu 18. i 19. veka). Uvoenjem parnih maina u fabrike, dolazi do radikalnih promena proizvodnih snaga, tj. do zamene ljudskog rada mainom, to izaziva nagli porast potreba ("glad") za energijom. Industrijska revolucija je poela u Engleskoj s ugljem, sredinom 18. veka, zahvatajui razvijenije zemlje na severnoj hemisferi (Nemaka, severna Evropa, Rusija, Kina i Amerika), koje su imale mogunost za eksploataciju uglja. Njene refleksije doseu do sredine dvadesetog veka, do trenutka kada eksploatacija nafte i gasa dostie vrhunac.

Slika 1.5 -- Tri perioda razvoja ljudskog drutva.


Potronja uglja u nekoliko znaajnih zemalja, u 19. i 20. veku prikazana je u tabeli 1.3.

Tabela 1.3 -- Godinja potronja uglja u nekoliko znaajnih zemalja.


ZEMLJA Engleska Amerika Rusija Kina GODINA 1800. 1880. 1913. 1850. 1900. 1898. 1936. 1978. Mil. tona uglja 10 142 287 8.5 250 8.2 35 618

13

OSNOVI ELEKTROENERGETIKE

Ugalj, nafta i gas ine osnovna fosilna goriva. Njihova koliina je ograniena. Procenjuje se da od njihovih ukupnih rezervi 80% pripada uglju, 12% nafti i gasu i svega oko 8% ostalim fosilnim gorivima (uljni kriljci...). Dananja glad za energijom delimino se zadovoljava i iz nuklearnih reaktora (elektrana) zasnovanih na fisiji. Ima zemalja u kojima je nuklearna energetika vrlo znaajan energetski faktor (npr. u Francuskoj se ak 60 do 80% elektrine energije proizvodi u nuklearnim elektranama). Stalna nedoumica koja prati nuklearnu energetiku posledica je injenice da se nuklearna energija danas eksploatie na bazi prilino spornog kompromisa izmeu njenih "blagodeti" (cena i istoa u normalnom pogonu) i "maksimalnog akcidenta" (npr., ernobilj u Sovjetskom savezu, 1986. godine). Verovatnoa dogaanja takvog akcidenta je "mala", ali je on fatalan. tavie, za psiholoku dimenziju njenog korienja je vezana injenica da je atomska (nuklearna) energija, naalost, prvi put upotrebljena u ratne svrhe, kada su Amerikanci bacili atomske bombe na Hiroimu i Nagasaki, 6. i 9. avgusta 1945. godine, respektivno. Pri tom je oko 80.000 ljudi izgubilo ivot, jo toliko je ranjeno, a posledice tada nastale radijacije se oseaju i danas. Osim toga, danas se objavljuju podaci o eksperimentima "in vivo" koji su u Americi i Sovjetskom savezu vreni s eksplozijama atomskih bombi u ljudskom (vojnikom) okruenju. Ipak, vrlo impozantno deluje sledea ekvivalencija:

1 tona urana 3 miliona tona uglja. Da li e nuklearna energija postati ravnopravan partner uglju i nafti, da li e biti potisnuta, ili e biti favorit (naroito imajui u vidu fuziju, koja jo uvek izmie tehnikim mogunostima dananjice), pitanje je budunosti. Svakako, ta e odluka pasti onda kada se (ne) nau tehnoloka reenja koja nee biti zasnovana na napred pomenutom kompromisu (dobrobit -- maksimalni akcident), ve na "apsolutnoj" fizikoj i psiholokoj sigurnosti nuklearne energetike. Upravo na takvim reenjima, ili pak na radikalno drugaijim energetskim transformacijama, zasnivalo bi se proglaenje prelaza iz industrijskog u post-industrijsko drutvo (upitnici na slici 1.5). Od znaajnih energetskih izvora dananjice ostaje da se pomene voda. Ona je, za sada, "najplemenitiji" energetski izvor. Osim toga, u pitanju je obnovljiva energija. U osnovi Teslinih vizija za definitivno reenje energetskih potreba Zemlje, nalazila se i voda. Njome su se pokretali i jo se pokreu elektrini generatori na Nijagari s kraja 19. veka. Energijom vode je trebalo da se zadovoljavaju potrebe potroaa ma gde se oni na Zemlji nalazili i koliki god oni bili. Naalost, dananjica je demantovala Teslu koji je propagirao vodu kao "nepresuni" izvor energije. Ona, iako obnovljiva, postaje sve manji relativan inilac energetske proizvodnje (potronje) Zemlje. Sve se vie energije proizvodi iz fosilnih (i nuklearnih) goriva. Na kraju, nuno je akcentirati jednu injenicu vezanu za iskoristivost nekonvencionalnih izvora energije (vetar, toplota mora, suneva energija,...-- slika 1.4). Njihov udeo u celokupnim energetskim resursima ne prelazi red veliine jednog procenta. Osim toga, s aspekta dananjih tehnolokih reenja, njihova jedinina cena je vrlo velika. Tako, ti izvori, za sada, ostaju atraktivni uglavnom u specijalnim uslovima.

1. OSNOVI ENERGETIKE

14

Trend rasta energetskih potreba (proizvodnje) dat je u tabela 1.4. Ona sadri podatke o realizovanom procentu porasta potronje na osnovu kojeg se moe ustanoviti odgovarajui trend.
Tabela 1.4 -- Realizovani procenat rasta potronje energije u svetu, u periodu 1860. -- 1980. godina.
Decenija Realizacija

1860./70. 1.315

70./80 1.711

80./90. 1.951 30./40. 1.563

90./00. 2.350 40./50. 2.127

1900./10. 2.819 50/60. 4.887

10./20. 1.390 60./70. 4.637 70./80. 2.753

20./30. 1.130

Na osnovu podataka iz tabele 1.4 i njene grafike predstave date na slici 1.6, moe se zakljuiti da dosadanji trend porasta potronje (proizvodnje, energetskog bilansa) iznosi izmeu 2 i 3% godinje (u proseku po naznaenim dekadama).

Slika 1.6 -- Realizovani procenat rasta potronje energije u svetu, u periodu 1860. -- 1980. godina.17

Struktura (procentualno uee pojedinih oblika) potronje, pa i proizvodnje, odnosno bilansa energije u svetu, u prolosti, s izvedenom vizijom budunosti, prikazana je u tabeli 1.5 i na slici 1.7.

17M.

Osmanagi: Energija industrijskog drutva, u monografiji Energija i razvoj, Jugoslovenski savez drutva za irenje naunih saznanja, str. 9 -- 14, Beograd, 1986.

15

OSNOVI ELEKTROENERGETIKE
Tabela 1.5 -- Struktura potronje (proizvodnje) energije u svetu, za period 1800. -- 2200. godine.18

________________________________________________

GODINA

1800. 94.4 5.5 0.1 100.0

1900. 40.2 56.0 3.0 0.8 100.0

2000. 2.0 20.0 56.5 16.5 5.0 100.0

2100. 7.0 1.0 36.0 56.0 100.0

2200. 1.0 4.0 95.0 100.0

VRSTA \ 1. Biljno gorivo (drvo) 2. Ugalj (i lignit) 3. Nafta i gas 4. Nuklearna energija 5. Hidro i ostali oblici UKUPNO

1, 2, 3, 4, 5 -- Saglasno s numeracijom u tabeli 1.5.

Slika 1.7 -- Struktura potronje (proizvodnje) energije u svetu, za period 1800--2200. godine.19

Na osnovu slike 1.7 moe se zakljuiti da je 1920. godine dominirao ugalj, a 1980. nafta i gas. Perspektiva u kojoj konstantna voda relativno opada, a fosilna goriva se iscrpljuju, postaje prilino neizvesna. Ona se zasniva, praktino, na "ostalim oblicima" energije.
Osmanagi: Energija industrijskog drutva, u monografiji Energija i razvoj, Jugoslovenski savez drutva za irenje naunih saznanja, str. 9 -- 14, Beograd, 1986. 19Ibid.
18M.

1. OSNOVI ENERGETIKE

16

Radi globalnog sagledavanja trenda godinjih energetskih bilansa Zemlje, u tabeli 1.6 se daju dve, praktino potpuno poznate potronje (proizvodnje) energije -- 1789. i 1997. godina, kao i jedna vizija (prognoza) -- 2200. godina. Vizija je zasnovana na trendovima iz prolosti. Dakle, kada bi se nastavilo s dosadanjim trendovima, vizija dogaaja u budunosti deluje u najmanju ruku zastraujue (stostruko poveanje nivoa energetskog bilansa). To je posledica injenice da su se dosadanji kriterijumi za uspostavljanje energetskih bilansa zasnivali na bezobzirnom praenju rastuih zahteva odgovarajuom proizvodnjom energije. Otud nunost da se iz industrijskog u postindustrijsko drutvo (upitnici na slici 1.5) pree s radikalno sofisticiranijim kriterijumima u odnosu na dananje. Ti bi kriterijumi morali da zahvate ne samo proizvodnju energije ve i zahteve za njenom potronjom. Drugim reima, moralo bi se zai u smisao same ideje "razvoja Zemlje".
Tabela 1.6 -- Prolost i vizija budunosti s aspekta energetskog bilansa Zemlje.
GODINA 1789. 1997. 2200. POTRONJA ENERGIJE (u milionima teu)20 193 19.350 1.967.150 (prognoza)

1.4 Energetske rezerve u svetu i Jugoslaviji21


Radi sagledavanja sveukupne energetske situacije kako u svetu tako i u Jugoslaviji nuno je razmotriti vrstu i koliinu njihovih energetskih rezervi. Pregled rezervi primarnih oblika energije, po kontinentiima, dat je u tabeli 1.7. Tabelu treba razmatrati na bazi prognoziranih godinjih globalnih energetskih potreba u 1997. godini koje iznose: 19.350 10 9 teu. Na bazi trenutne godinje potronje energije, te ukupnih svetskih rezervi, jo nije akutan problem zadovoljenja tekuih i bliskih apetita. Meutim, ve za stotinak godina, bez radikalnih novina nastali bi vrlo ozbiljni problemi na relaciji: apetiti (potrebe) -raspoloiva energija. Tako, oveanstvo jo uvek "ima vremena" za reenje svog energetskog problema. Mesto Jugoslavije u Evropi prikazano je u tabeli 1.8. Osim toga, u njoj su istaknute energetske rezerve onih zemalja u kojima konkretnog energetskog oblika ima najvie (vrsta "Max u EU [%]"). Dakle, Jugoslavija spada u zemlje srednje-bogate s energijom. Nema opasnosti da ona meu prvima oseti posledice nedostatka energije, ali se s takvim njenim "bogatstvom" nikako ne sme biti komotan. To znai da se uporedo sa svetom, u Jugoslaviji mora raditi na reavanju sopstvenog energetskog bilansa, tj., Jugoslavija se mora ukljuiti u svetsku podelu rada na reavanju svetskog energetskog problema.
Tabela 1.7 -- Raspodela iskoristive rezerve energije po kontinentima
teu 7106 kcal/t -- kameni ugalj; t -- tona, teu -- tona ekvivalentnog uglja. obzirom da je ovaj tekst pisan u vreme konstituisanja Savezne republike Jugoslavije, autor je raspolagao kvalitetnim podacima samo za bivu Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju. (Podaci su preuzeti iz knjige H. Poar: Osnove energetike I i II; kolska knjiga, Zagreb, 1976.) Najgrublja procena energetskih rezervi sadanje Jugoslavije moe se izvesti prepolovljenjem prikazanih vrednosti.
201 21S

17

OSNOVI ELEKTROENERGETIKE
(gledite 1972. godine).

\ VRSTA

___________________________

Mrki ugalj + Lignit 0.14 0.41 2.87 41.94 4.37 30.33 19.94 100% *

Sirova nafta 14.04 10.25 58.96 1.52 0.25 8.89 6.09 100% **

Zemni gas 10.87 8.91 23.30 8.59 1.31 32.63 14.39 100%**

Hidro*** energija 20.61/1.5 24.72/11.9 26.91/7.5 7.37/52.9 2.06/14.3 11.17/11.2 7.16/36.6 100%
(9802.4109 kWh/god)
9

Uran 17.72 17.06 2.01**** 17.42 8.23


****

LOKACIJA\ Afrika Amerika (bez SAD) Azija (bez SSSR) Evropa (bez SSSR) Australija + Okeanija SSSR SAD UKUPNO

(73.2109 teu) (91.53109 t) (52.531012 nm3)

37.56 100% ****


(1944103 t)

* Poznate rezerve koje ukljuuju i one koje danas nije ekonomino koristiti, iznose 1224.410 teu. ** Poznate ukupne rezerve su praktino iskoristive. *** Iskoristive rezerve [kWh/g] / procentualno korienje u odnosu na njih. **** Bez uea Kine i SSSR, pa se 100% odnosi na ostatak sveta.

Tabela 1.8 -- Energetsko uee Jugoslavije [%] u Evropskoj uniji [100%] 1972. godine (nije ukljuen SSSR).

\ VRSTA

_______________________________

Ugalj 19.54 Nemaka 57.07

Sirova nafta 6.98 Engleska 38.50

Zemni gas 1.29 Holandija 43.64

LOKACIJA \ Jugoslavija [%] Max u EU [%]

Hidro energija 9.14/31.5 Norveka 16.75/55.3

Uran 1.77 vedska 79.68

1.5 Osnovni nedostaci primarnih oblika energije -- smisao elektrine energije


Ako se izvri analiza primarnih oblika energije, nailazi se na dva njihova osnovna nedostatka: 1. 2. Po pravilu, resursi -- izvori primarnih oblika energije nisu "uz potroae" (rudnici uglja i urana, buotine nafte i gasa, vodeni tokovi... . Te je oblike uglavnom teko neposredno koristiti [ak i ugalj i nafta za grejanje i osvetljenje, motorni pogon, pa ak i saobraaj na (preraenu) naftu, veliki su problemi dananjice].

Prvi nedostatak implicira nunost za prenosom energije s lokacije gde je raspoloiva do centara konzuma (potronje), pa njenu raspodelu -- distribuciju po svakom individualnom potroau -- korisniku.

1. OSNOVI ENERGETIKE

18

Drugi nedostatak implicira nunost za transformacijom primarnih oblika energije u oblike pogodnije za prenos i korienje (grejanje, motorni pogon, osvetljenje,...). Obe nunosti (potrebe) vezane za energiju najjednostavnije i najefikasnije se mogu zadovoljiti elektrinom energijom. Ona se jednostavno prenosi, distribuira i transformie u "sve" upotrebne oblike. Uz to, vrlo jednostavno se dobija iz "svih" primarnih oblika energije -- slika 1.4 (epigraf Uvoda). To su razlozi zbog kojih elektrina energija zauzima vano mesto u energetici. Bez nje bi industrijsko drutvo bilo jo uvek na nivou parne maine, a dananji informacioni sistem bio bi kao institucija nepoznat. Osnovne pogodnosti elektrine energije su prikazane na slici 1.8. To su: 1 -jednostavna proizvodnja (transformacija iz primarnih izvora energije); 2 -- jednostavan prenos i 3 -- distribucija (raspodela), kao i 4 -- jednostavna transformacija u upotrebne oblike (neposredna potronja). Te etiri pogodnosti u potpunosti koincidiraju s etiri podsistema elektroenergetskih sistema: 1 -- PROIZVODNJA, 2 -- PRENOS, 3 -DISTRIBUCIJA i 4 -- NEPOSREDNA POTRONJA. Poslednja dva podsistema ine podsistem POTRONJE u irem smislu rei. Tako je elektroenergetika, tj. elektroenergetski sistem potpuno analogan s ma kojim drugim energetskim sistemom, pa i ire [npr. "sistemom uglja": 1 -- proizvodnja (ugljenokopi); 2 -- prenos (eleznicom ili drumskim saobraajem, do stovarita); 3 -- distribucija (prevoz do domainstava) i 4 -neposredna potronja (loenje)].

Slika 1.8 -- Osnovne prednosti korienja elektrine energije i struktura elektroenergetskih sistema.

1.6 Merne jedinice za energiju i snagu


Energija se opisuje, izmeu ostalog, i kao sposobnost vrenja rada. Na primeru r odreivanja mehanikog rada koji je potreban da bi se, pod dejstvom (vektora) sile F , pomerilo jedno telo iz take 1 u taku 2, moe da se sagleda energija potrebna za taj proces (slika 1.9).

19

OSNOVI ELEKTROENERGETIKE

Slika 1.9 -- Mehaniki rad.

Ukupni rad koji telo izvri na tom putu dobija se polazei od elementarnog rada r koji se uloi na elementarnom putu ds (skalarni proizvod vektora sile i elementarnog puta): r r (1.6) dW = Fds = Fds cos ,

odakle ukupan rad (energija), potreban za pomeranje tela iz take 1 u taku 2, iznosi:
W12 = Fds cos .
1 2

(1.7)

Realizacija energije (rada) moe se demonstrirati i na primeru druge vrste sile -pritiska. U tu svrhu se razmatra sud zapremine V i pritiska p, zatvoren odozgo pokretnim zidom. Neka se pod pritiskom p, gornji pokretni zid suda iz poloaja 1 pokrenuo do poloaja 2. Situacija je prikazana na slici 1.10.

Slika 1.10 -- Rad pod pritiskom.

Elementarni rad (energija) potrebna da se gornji zid pri zapremini V, pod pritiskom p, pomeri tako da se zapremina V promeni za elementarni deo dV, iznosi: dW = pdV . (1.8) Ukupni rad (energija) realizovan prilikom navedene promene poloaja gornjeg zida iznosi:
W12 = pdV .
1 2

(1.9)

Ako se napred izloena dva primera, pa i ma koje drugo vrenje rada (realizacija energije), proire i dimenzijom vremena, dolazi se do pojma snage. Snaga se definie kao brzina promene (transformacije, korienja, isporuke, prenosa) energije:

1. OSNOVI ENERGETIKE
P = dW dt .

20
(1.10)

Jedinice koje se danas koriste za opisivanje navedenih veliina moraju biti u skladu s Meunarodnim sistemom jedinica -- SI sistemom. Jedinica za silu je njutn (Newton -- N). To je sila koja telu mase 1kg daje ubrzanje od 1m s2 : N (= ) kg m s2 . (1.11)

Odgovarajua jedinica za energiju je dul (Joule -- J). To je rad koji izvri sila od 1N pomerajui se u sopstvenom pravcu i smeru za 1m: (1.12) J ( = ) N m (= ) kg m2 s2 . Snaga se izraava u vatima (Watt -- W). To je snaga kojom se u jedinici vremena obavi rad ili realizuje energija od 1J: W (= ) J s. (1.13)

Nekoliko relacija izmeu navedenih jedinica, ukljuujui kaloriju (cal) i tonu ekvivalentnog uglja (teu) glase:

1kWh = 3.6 MJ; 1cal = 4.1868 J; 1kcal = 1.163 10 3 kWh; 1teu = 7000 103 = 7 106 kcal = 8.142 103 kWh.

(1.14)

Pod "ekvivalentnim ugljem" se, dakle, smatra ugalj kalorijske vrednosti 7000 kcal/kg. Tom se jedinicom esto izraavaju energetski sadraji prirodnih oblika energije.

1.7 Rezime prve glave


U prvom paragrafu ove glave ("ovek i energija") stavljeni su u relaciju pojmovi "ovek" i "energija". Istraen je smisao energije za oveka. Taj smisao je naen u njegovom okoriavanju u toku transformacija energije iz jednog oblika u drugi (transformacijom hemijske energije uglja u toplotu, ovek se greje, priprema hranu ...; transformacijom elektrine energije u mehaniku, pokreu se prese, strugovi, itd.). Koristei se aksiomom o svemiru (prirodi) kao zatvorenom sistemu, uz dva principa (aksioma) kojima je uslovljeno svako zbivanje (pa i transformacija energije) -- princip odranja energije i princip poveanja entropije -- energetske transformacije su stavljene u kontekst optih zbivanja u prirodi. Iz okvira entropije su izvedeni gubici energije, kao nuni pratioci svake transformacije (prenosa) energije, pa i elektrine. U drugom paragrafu ("Oblici energije i njene transformacije"), pratei u prostoru i vremenu misaoni domet trijade pojmova: delovanje, sila, energija, odreene su "lokacije" energije: gravitacija, elektromagnetno, slabo i jako delovanje. Odgovarajui energetski sadraji su kvantitativno uporeeni. Definitivno, prilino iscrpno su prikazani danas poznati oblici energije i odgovarajue transformacije. Posebno su istaknute one transformacije koje ukazuju na centralno mesto elektrine energije, kao oblika preko kojeg su praktino svi ostali oblici na neki nain povezani. Upravo takvo mesto favorizuje elektrinu energiju u odnosu na ostale oblike energije. Korelacija izmeu razvoja ljudskog drutva i energije uspostavljena je u treem paragrafu ("Energija ljudskog drutva"). Poetak intenzivnog korienja energije vezan je za industrijsku revoluciju iji je poetak vremenski lociran u 18. i 19. veku, tj. posle

21

OSNOVI ELEKTROENERGETIKE

Engleske (sredina 18. veka) i Francuske buroaske revolucije (na prelomu 18. i 19. veka). To je vreme kada koincidiraju radikalan razvoj drutvenih odnosa (politike revolucije) i radikalan razvoj proizvodnih snaga (industrijska revolucija). Trenutna situacija je takva da ve estabiliranom uglju, nafti i gasu, konkurie nuklearna energija. Postavljeno je pitanje korektnosti vezivanja prelaza iz industrijskog u post-industrijsko drutvo za ustanovljavanje dananjih tehnikih reenja za korienje nuklearne energije (fisija). Nuklearna energija zasnovana na fuziji jo uvek je otvoren tehniki problem. Pri svemu tome, voda ostaje i dalje "najplemenitiji oblik", ali je njen relativni udeo u pokrivanju potreba za energijom sve manji. Alternativni izvori energije (nekonvencionalni -- vetar, sunce, plima i oseka ...) imaju samo marginalan kvantitativni znaaj. Za prelaz u post-industrujsko drutvo sugerisana je mogunost da se redefiniu standardni kriterijumi za uspostavljanje energetskih bilansa koji, za sada, impliciraju stalnu trku za rastuim potrebama ("gladi") za energijom. Umesto toga, moda bi taj prelaz trebalo vezati za radikalnu promenu gledita na svetski energetski bilans, gledita koje bi se moda oslanjalo na radikalnu promenu znaenja pojma "razvoj Sveta". U etvrtom paragrafu ("Energetske rezerve u svetu i Jugoslaviji") istaknuto je da Jugoslaviji ne preti "energetska opasnost" vea od one prosene koja preti celom svetu. Iz toga je ustanovljena implikacija da se Jugoslavija mora aktivno ukljuiti u svetsku podelu rada na reavanju svetskog energetskog problema. U petom paragrafu ("Osnovni nedostaci primarnih oblika energije -- smisao elektrine energije"), na bazi dva nedostatka primarnih oblika energije: 1 -- dislokacija energetskih resursa od potroaa -- konzuma i 2 -- tekoe prilikom njihove transformacije u upotrebne oblike, izvedene su osnovne prednosti elektrine energije: 1 -- jednostavno dobijanje iz ostalih oblika energije, 2 -- jednostavan prenos i 3 -- distribucija, kao i 4 -jednostavna transformacija u "sve" upotrebne oblike. Odatle su izvedene etiri osnovne komponente -- podsistemi elektroenergetskih sistema: proizvodnja, prenos, distribucija i neposredna potronja. esti paragraf ("Merne jedinice za energiju i snagu") sadri jedinice koje su od znaaja za elektroenergetiku.

You might also like