SEMINARSKI RAD

POSLOVNA ETIKA

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

LITERATURA:

OSNOVNI POJMOVI ETIKE

str. 3.

ETIKA

str. 3.

DOBRO I VRIJEDNOSTI

str. 4.

ETIKA VRLINA

str. 6.

KANTOVA ETIKA

str. 7.

EMOTIVIZAM

str. 8.

ETIKA ODGOVORNOSTI

str. 10.

SAVJEST

str. 10.

INTERES ZA POSLOVNOM ETIKOM

str. 13.

RAZLOZI INTERESA ZA POSLOVNU ETIKU

str. 14.

POSLIJEDICE NEUVAAVANJA ETIKE U GOSPODARSTVU

str. 14.

KAKO OSTVARITI ETIKA PONAANJA

str. 15.

ZAKLJUAK

str. 16.

LIERATURA

str. 17.

OSNOVNI POJMOVI ETIKE

Etika - od grke rijei ethos, obiaj, navika, karakter, prebivalite

Znati kako valja ivjeti, to initi, kakav biti. U Aristotela se ethos povezuje s navikom
djelovanja, obiajnou koja razvija dobre osobine, karakter. Etika i moral nisu istoznani
pojmovi.
Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije naela; u njoj promiljamo svoj vlastiti
moralni in da bismo vidjeli to je s naom moralnou uope i kako se ona uklapa u nae
ivotne stavove; ta je norma uopte, naelo, dobro djelovanje.

Moral moemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim
djelovanjem.

U toj odredbi su dva aspekta:

Izvanjska moralnost kao skup pravila moral je drutvena institucija, koja je po svojemu
obiljeju neto izmeu zakona i konvencija. Moral tei biti openito vaei pa su stoga mnoge
moralne norme postale i zakonskima. No, moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile ili
3

oduzimanja slobode. Konvencije isto tako nisu zakoni, to znai da nemaju obvezujue znaenje
i ne propisuju sankcije. Mogue ju je deskriptivno injenino istraivati da bi se otkrila njezina
normativnost;

Unutarnja moralnost pravila, norme, obveze, motivi, vrline, moralna svojstva koja su
pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao drutvene institucije. Rije je
o moralnome subjektu, od pojedinanoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti.

Dobro i vrijednosti

Rije dobro koristimo u razliitim znaenjima, no najee kao odredbu kavaliteta,

vrijednosti nekoga predmeta ili ovjeka. G. H. von Wright razlikuje est osnovnih znaenja
rijei dobro:

instrumentalna dobra (dobra sjekira)

tehnika dobra (dobar trka)

fizika dobra (dobro oko)

utilitaristika dobra (dobra televizija)

hedonistika dobra (dobra hrana)

ljudska dobra (dobra volja) svojstvo koje se odnosi na ovjeka i na njegovu

sposobnost moralnoga shvaanja

asno dobro ima svrhu samo u sebi, ono je dobro zato to postoji, kao to i obratno
postoji zato da bi bilo dobro. Ako je nae djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome
djelu, u inu dobra. To znai da se dobro ne smije izjednaiti ni sa kakvom pojedinanom ili
posebnom svrhom (ugodom, koriu itd.). Upravo je stoga potrebno oistiti pojam dobra od svih
onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru. No, postavlja se pitanje moemo li uope
odrediti dobro. Ne moramo samo utvrditi injenice, nego prosuditi stvarnost u vrijednosnom
smislu.
4

Razlika izmeu injenica i vrijednosti: injenicama opisujemo, a vrijednostima prosuujemo

stvarnost.

Eduard Spranger razlikuje nekoliko prevladavajuih oblika ivota koji su obiljeeni ethosom
pojedinca ili neke zajednice:

ekonomski

estetski

intelektualni

socijalni

religiozni

oblik stjecanja moi

U razmatranju vrijednosnoga odnosa moemo imati u prvome redu osobu - onoga koji ostvaruje
vrijednosni odnos i ono to se zahtijeva od osobe. Na prvome se temelji etika vrlina, na
drugome etika dunosti.

ETIKA VRLINA

Umjesto da na moralnost gledamo pozitivno, kao na trajno traenje dobra, mi je esto

osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograniavajui njeno znaenje na situacije koje nas
posramljuju. Pred moralom se osjeamo postieni kao da nam nita u njemu ne otvara
perspektivu. Edmund Pincoffs to naziva etikom neugodnih situacija u kojima etiku,
moral trebamo samo za vrijeme krize. Njezin je glavni posao to da rjeava probleme.
Smisao je etinosti, morala neto drugo: poticanje dobrote ljudskoga ivota i
ostvarivanje dobre osobnosti. (I. Koprek)

U sreditu etike vrline jest osoba koja djeluje. Ethos se prepoznaje po nainu djelovanja, po
navici, obiaju postupanja koji je relativno trajan, postojan. Ta je trajnost i postojanost kao
pravilo djelovanja u razliitim situacijama znak karaktera, obiljeje steenih dispozicija linosti
koje imaju moralnu vanost. Te dispozicije moemo nazvati vrlinama.

Pojam vrline skupni je pojam za odreene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo
neki predmet ili osobu nazvali dobrom.

Vrlina nije samo jedno od moguih obiljeja, ve bitno obiljeje.

Moe li se vrlina nauiti?

Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja, od kojih je vrhovna ideja ideja
6

dobra. Prema njoj se sve mjeri i odreuje. Ako znamo to je dobro, init emo dobro naprosto
stoga to je dobro najbievitije bie (ontos on) ideja dobra najjaa je u hijerarhiji ideja. Nema
nita jae od same istine to bi moglo pokrenuti volju.
Aristotel takoer smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra, ali ne kao ideje,
ve dobra pojedinane stvari. No, on govori o vrlini razboritosti. Rije je o praktinoj razumskoj
moi, koja se razlikuje od teorijskoga uma i logike spoznaje. To je vrlina izbora.
Vrlina je izborno stanje ako elimo stei npr. vrlinu hrabrosti nastojat emo izabrati ono to e
nam pomoi da izvjebamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane navikom.
Odreujui strast kao neko kretanje koje je u nama uroeno, Aristotel pridaje veliku ulogu
odgoju kojim se ono to nam nije uroeno estim ponavljanjem (navikavanjem) ini stalno
djelujuim.
Strast je moralno indiferentna ona nije ni vrlina ni porok, ali moe, pravilnim ili nepravilnim
ponavljanjem djelovanja, voditi do vrline ili poroka. Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje.
Kada je jednom stekne, ona je postojanija i od znanja.
Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju. Te su krajnosti
manjak ili suviak u osjeanju ili djelovanju i vode do poroka. Razboritost kao praktina
razumna sposobnost vodi do sredine za nas, do sredine izmeu manjka i suvika. Pronai i
izabrati tu sredinu jest vrlina.

Vrlina nije sama sebi svrha, ve je krajnja svrha uvijek ve pretpostavljena u svrsi
ivljenja uopte blaenstvu, srei eudaimonia.

Kantova etika

uzoran primjer deontoloke etike (gr. deon dunost). Praktiki um propisuje naelo
ljudskoj osjetnosti. Naa volja je slobodna. Bez obzira ini li netko dobro ili zlo, njegovi
ini jesu ini njegove volje. Nita na svijetu, ni izvan njega, se ne moe pretpostaviti kao

dobro, osim nae dobre volje. Ako su nai motivi reakcije na osjetne podraaje, ako se
povodimo za nagnuima, ostajemo dio osjetnoga svijeta u kojem vlada zakon
uzronosti. Pod zakonim, uzronosti nisu mogue zamisliti kao slobodnu volju.

Praktini je um takoer isti um, to znai da i praksa moe biti izraz neiskustvenoga.
Praktinost praktinoga uma jest u inima koji su izvedeni iz umnih naela, a ne iz osjetnosti.
Smislenost te prakse lei u injenici da moralni zakon obvezuje, da ga treba izvriti.
Kategoriki imperativ: Djeluj tako da maksima tvoje volje uvijek moe istodobno vaiti
kao naelo optega zakonodavstva!
Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim praktinim naelima, koja jesu opta naela, ali se
odnose kao praktini stav na iskustvo. Ta naela naziva maksimama. Kada bismo djelovali
iskljuivo prema njima, ne bismo mogli zajamiti sveobuhvatnost i bezuvjetnu vanost svojih
moralnih normi, jer one ne bi bile inteligibilne, ve ovisne o iskustvu.
Hipotetini imperativi odreuju volju pod nekim uvjetom te stoga ne mogu biti vrhovno
praktino naelo koje obvezuje volju. Kada bismo ih prihvatili takvima, dokinuli bismo
autonomiju praktinoga uma. Tu je autonomiju mogue zajamiti samo optim i bezuvjetnim
vaenjem praktinoga naela, u kojemu vaenju naelo kao odredbeni razlog nije ovisno ni o
kakvome iskustvenom uvjetu.
...bih li mogao rei samome sebi: Neka svatko dadne neistinito obeanje kad se nae u
neprilici iz koje se na drugi nain ne moe izvui? Tako ubrzo postajem svjestan da dodue
hou la, ali da nikako ne mogu htjeti opti zakon da se lae. Prema takvome zakonu zapravo ne
bi bilo nikakvoga obeanja... Dakle, moja bi maksima morala unititi samu sebe im bi se
napravila optim zakonom.

Emotivizam

Potjee od Huma, osnovni izvor moralnosti (moral sense; moral sentiment). Hume je
odvojio injenice od vrijednosti, odnosno umnu spoznaju i volju. Vrijednosne sudove ne
moemo umno dokazati ma kako oni bili opti ili dostojni ideala. Neku vrst emotivizma
8

razvijaju filozofi Bekoga kruga, smatrajui da su moralni sudovi zapovijedi ili pravila,
prihvaanje kojih je psiholoki problem.

A. J. Ayer: Jezik, istina i logika. Smislene su tvrdnje ili analitiki sudovi, ili iskustveno
provjerljivi iskazi. Etiki su iskazi logiki besmisleni. Koriste se kako bi se njima izrazili
osjeaji i kako bi se djelovalo na osjeaje. Oni pobuuju osjeajno odobravanje ili preziranje.

Preskriptivizam R. M. Hare: Jezik morala -analizira imperativno obiljeje moralnih

iskaza. Preskripcija ili pripisivanje pojavljuje se kod vrijednosnih sudova to znai da oni
sadre neko treba koje se preskriptivno odnosi na sve one koji djeluju u slinoj situaciji.
Analizom jezika morala Hare, naime, pokazuje da treba povlai za sobom djelovanje, ima
neposrednu praktinu implikaciju. Pritom ne treba biti rije o doslovnoj uporabi rijei treba,
ve o iskazu kojim se upuuje na dobro ili ispravno, to znai da se neto imperativno odreuje.

No, svaki je preskriptivni stav koji se izraava imperativom ujedno lina odluka (stoga neki to
gledite nazivaju i decizionizam), pri emu je njezino opravdanje mogue pod pretpostavkom
line privrenosti. Svoje djelovanje mogu propisati sebi samo ako istodobno zahtjevamo da
postane optim zakonom djelovanja.

Jedini instrument to ga roditelj posjeduje jest moralni odgoj uenje principa pomou
primjera i uputa podrano kanjavanjem i drugim modernijim psiholokim metodama... Uenje
samo principa, a bez davanja prigode da se oni podvrgnu uenikovim vlastitim odlukama
principa, slino je uenju znanosti iskljuivo iz prirunika bez ulaenja u laboratorij. S druge
strane,

preputanje

svojega

djeteta

ili

svojega

uenika

vonje

njihovu

vlastitom

samoizraavanju slino je stavljanju djeaka u laboratorij uz rijei: Snai se!. (R. M. Hare).

ETIKA ODGOVORNOSTI

Etika odgovornosti podrazumjeva naa djelovanja viestruko posredovana kulturnim i

tehnikim okrujem, koja nismo u stanju neposredno uvidjeti kakav je stvarni uinak naih
vrlina ili dunosti. Primjer odgovorni znanstvenik treba razviti svoje profesionalne vrline,
prihvatiti zajedniki odreene norme profesije da bi se izbjegle mogue zloporabe moi i loe
posljedice.
Nismo znali ao e se desiti. To nije bila moja zadaa, to je stvar drugih ljudi. Radio sam na
tehnikom problemu koji je bilo potrebno brzo obaviti... Razlikujem razvoj bilo kojega oruja i
njegovu uporabu. Ne moe se optuiti konstruktora puke koja je ubila predsjednika. Opet bih to
uinio kada bi me pozvali za obranu zemlje... Ja nisam znao dovoljno o situaciji u Vijetnamu.
Nije moja stvar odgovarati na politika ili moralna pitanja. To je vrlo sloeno pitanje.
injenica da sam odigrao jednu ulogu u tehnolokome razvoju napalm-bombe ne znai da sam
bilo kako kvalificiraniji davati komentare o njezinu moralnom aspektu.

Savjest

Savjest prati sve nae doivljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte). Ona objedinjuje
moralno iskustvo kao pripadno jednom te istom praktinom subjektu. Savjest jest subjektivna

10

norma, ali nije norma moralnosti uopte, jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga
promiljanja moralnosti ne bismo mogli zadovoljiti zahtjev za optevanou naela djelovanja.
Ali, ona je prvo i posljednje etiko gledite i sudite zato to objedinjuje unutarnju perspektivu
(motivi, maksime, navike, moralna svojstva), norme koje se postavljaju pred praktini subjekt
(prihvaanje normi i naa lina privrenost) kao i respektiranje posljedica ina i cjeline
djelovanja. Ciceron kae da je savjest najbolji pokazitelj, pozorite kreposti, mislei da krepost
stavlja na javni sud. Savjest se i shvaa poslije kao sudite, njezini prijekori kao sudake izreke,
kako kae Kant.
U njemu promiljamo svoja naela djelovanja, svoju moralnost, ali i konkretne injenine
posljedice. U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni, sami predmet vlastite moralne
prosudbe, uzimajui u obzir ne samo svoju unutarnjost ve i vanjske uinke svojih ina.

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove mogue posljedice govorimo o
prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra injenine posljedice.
Savjest na neki nain ispituje slijede li posljedice iz moralnosti i norme prije nego to
deskripitivno utvrdi posljedice.
Savjeu spoznajemo i kvalitetu naih ina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih
posljedica. Dobro djelovanje nagrauje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro
pretvori u naelo, a kada je djelovanje dovelo do loih posljedica savjest optuuje zbog
nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem.

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuujemo akcije i djelovanje,
te da ih kao dunost prihvatimo u vlastitoj moralnosti. Disciplinom izotrujemo savjest da
izabere one motive koji e postati odredbeni razlog volje. Takav razlog mora imati dobru
posljedicu, to znai da su posljedice povezane s izvjebanom sposobnou moralne prosudbe.
Stoga treba naglasiti da je, bez obzira na utemeljenje etike vrline, dunosti ili posljedice
savjest je najvie sud koji bi trebao obuhvatiti moralnost, norme i odgovornost za posljedice.

11

F. Nietzsche smatra da je savjest nije nikakav glas Boji, niti glas koji opravdava moralno
djelovanje, ve pounutreni autoritet. Moral je za njega nain na koji se upravlja stadom slabih,
kojim se dre u pokornosti autoritetu. Kao i religija, moral uskrauje ovjeku mogunost da
preispituje sve vrijednosti i da se postavi kao smisao zemlje. Sloboda jest prije svega sloboda od
zakona koje nam nudi moral i koji u nama podinjavaju stvaralaku mo.
Traenje u svemu umnoga, nastojanje da se stvarno uini misaonim, da se odredi dobro i zlo
samo je simptom volje za mo. Stoga treba slaviti moral gospodara koji ne podinjava, ve
potie na jakost, na priznavanje slijepe volje.
Nadovjek ivi s onu stranu dobra i zla, on priznaje volju za mo.
ovjek djeluje slobodno samo u igri, igra se sa svojim mogunostima i tu svojom voljom
neprekidno prevladava sama sebe.
Takva je igra mogua samo pod pretpostavkom vjenoga vraanja istoga, svijeta u kojem je
jedina sloboda u tome da se odbace vrijednosti.

S. Freud: ovjek je dinamiki sistem energija. ovjekovo ponaanje rezultat meudjelovanja

unutar tri djela osobnosti.

Izvor cjelokupne duevne energije koja u vidu nesvjesnih instikata tjera organizam na djelatnost
i trai neposredno zadovoljenje. U sukobu organizma sa realnou vanjskog svijeta nastaje ego
(opaanje, miljenje, planiranje, odluivanje); superego (unutranji predstavnik roditeljskog i
drutvenog nadzora djetetova savjest, smisao za moralnost) sputava i koi opasne i tetne
impulse.

12

INTERES ZA POSLOVNOM ETIKOM

Interesi: glad u svijetu, ozonske rupe, propadanje uma, genetski inenjering

na prvom mjestu nije vie cijena proizvoda ve njegova kvaliteta i nain na koji je
proizveden - ovaj mentalitet tjera proizvoae na ozbiljno promiljanje o etikom
elementu u nainu proizvodnje

u svijetu se problematika ne produbljuje ve se veina zadovoljava samo informacijom;

dilema etika ili uspjeno gospodarstvo, strah pred temeljitijim razmiljanjem o
gospodarskoj etici

u poslovanju se ide do granice krivinog

Neto se dri moralno opravdanim sve dok ne doe u sukob sa zakonom; praksom se stvara
uvjerenje kako odreeni postupci , premda i nisu potpuno etiki ispravni mogu proi jer ih zakon
ne primjeuje; moral uspjeha, vano je uspjeti, lako se moe proi pored sumnjivog morala:

mnogovrsni oblici prijevara i obmana u poslovanju; oslobaanje od dabina

proraunati oblici neplaenih usluga i darova; prikriveni ili otvoreni oblici zastraivanja

razni oblici podmiivanja; porezne prijevare; nepravedno prisvajanje javnih sredstava

povreda i prava pisaca, umjetnika i izumitelja

mutni krediti; neutemeljeni hipotekarski krediti; lano prouzroen steaj

13

uhoenja poslovnih tajn,i konkurentskih poduzea; podmiivanje namjetenika drugih

firmi

prijetnja neutemeljenim otkazima novih vlasnika

poniavajue postupanje sa djelatnicima; ometanje slobode udruivanja radnika;

zloupotreba trajka

zanemarivanje sigurnosnih mjera u radu; ugroavanje zdravlja i ivota djelatnika

rasipanje nenadoknadivih prirodnih bogatstava

Razlozi interesa za poslovnu etiku

moda; to trae kupci i javnost; poslovna etika traena od nekog drugog

unutranji razlozi (potrebe i uvjerenja pojedinaca i javnosti); odnos prema vrijednostima;

potreba za novom orijentacijom; etika moe u tome pomoi

vanost gospodarstva- orijentaciju mu moe dati samo etika; nosioci gospodarstva su

pojedina poduzea (u njima se mogu dogaati neetiki postupci pranje novca,
neispravan odnos prema djelatnicima

Poslijedice neuvaavanja etike u gospodarstvu

Od materijalnih teta u neetikom poslovanju, nainjeno je puno tete i u razaranju povjerenja
meu onim koji zajedno rade, i uopte meu poslovnim partnerima.

Opta sklonost- svi tako rade pa mogu i ja. U SFRJ etika se odnosila na teoriju, a moral na
praksu - postoji opasnost da govor o poslovnoj etici shvatimo previe teoretski - na zapadu se
etika odnosi na konkretne situacije.

14

Kako ostvariti etika ponaanja

Razviti etiku odgovornosti nasuprot etici iskljuivog uspjeha (dobro je ono to

funkcionalno donosi korist, profit i uitak; ovjek ne smije nikada postati objekt, sredstvo
u neijim rukama)

Gospodarstvo je mjesto gdje je u igri ovjekovo oovjeenje i razovjeenje; u nekim

poduzeima su ekonomski rauni u redu, ali su ljudi, koji ine najdragocjeniji kapital
tvrtke, ponieni u svom dostojanstvu; etiki zakoni ne vrijede za privatno podruje ve se
odnose na cjelokupni ivot ovjeka

Potreba za kodeksima ponaanja; mora ih podupirati javno miljenje, mora postojati

javna svijest koja e zahtijevati njihovo potivanje; za odgoj javne svijesti vani su
pravedni krivini zakoni i njihova dosljedna primjena; imuniji prekritelji ne smiju biti
blae kanjeni od siromanih prekritelja

Etika se ne smije shvaati kao refleksija o ve uinjenom; potrebna je etika s pogledom

unaprijed, etika prosudba koja e se dogoditi prije uinjene radnje

Nestrpljivost uzrok opasnog opredjeljenja za gospodarski uspjeh pod svaku cijenu

brzi materijalni oporavak - ne vodei rauna o ljudskom dostojanstvu

Postupak u interesu pogoenih i poduzea; menaderi nee biti otkriveni, poduzee koje
e zbog neetikih postupaka profitirati e ih tititi od eventualnih zakonskih posljedica

Etika ne koi inicijativu i sposobnost za poduzetnitvo na vrstim etikim temeljima

mogue je graditi uspjean dugoroni razvoj

Odgoj potroaa za odgovornu upotrebu njihove sposobnosti izbora

15

ZAKLJUAK

Naslov ove teme je pun unutranjeg dinamizma. Pojmovi u njemu sadrani u dinaminom
su meusobnom odnosu, a dozivaju u odnos i neke druge pojmove. itajui naslov pitamo se da
li je etiko poslovanje mono ili nemono ili je pak moda jedno i drugo? Kakva je to mo i
kakva nemo? Uz sintagmu etiko poslovanje dozivamo sintagmu moralnog poslovanja.
Moralno poslovanje je ono poslovanje koje je usklaeno sa moralnim naelima i normama. Ono
je pravedno, potuje dostojanstvo ovjeka i donosi materijalnu, psihiku i duhovnu korist
pojedincu i zajednici. Moralno nije isto to i etiko.
Etika je filozofska refleksija o moralu. Prihvatimo li tu distinkciju izmeu morala i etike
morat emo se pitati kakvo je to zapravo etiko poslovanje. Da bi bilo jasnije o kakvoj
distinkciji govorimo povucimo paralelu sa distinkcijom izmeu moralnih problema i etikih
problema. Moralni problemi su oni problemi koje ima neka osoba ili zajednica u konkretnoj
ivotnoj praksi, a etiki problemi su oni problemi koje imaju filozofi kad o ovim prvim
problemima prosuuju unutar nekog etikog sustava. Zaista nije isto imati moralne probleme i
etike probleme. Tako ne moe biti isto moralno poslovanje i etiko poslovanje.

Zato govorimo o etikom poslovanju?

Poslovna etika ima znaajnijih funkcija od obrazlaganja nunosti morala i poslovanja, i smisla
moralnog djelovanja. Jedna od njih je refleksija o postojeem moralu, odnosno nemoralu u
poslovanju.
Ima jedna jo znaajnija. Poslovna etika moe biti u slubi donoenja prosudbi unaprijed,
voenja poslovanja da bi ono bilo uzdignuto na razinu moralnosti.

16

Ova primijenjena grana etike je startala kao praktika disciplina unutar raznih poduzea u SAD
sedamdesetih godina 20 vijeka, da bi tek nakon 10 godina prela na akademsko podruje. A
postala je akademskom disciplinom da bi bila djelotvornija unutar pojedinih poduzea ali i na
razini gospodarske politike pojedinih zemalja.

LITERATURA:

Prof. dr. Duko Vejinovi Poslovna kultura

ehok I., Koprek I. Etika, prirunik jedne discipline
Barry Norman Business Ethics, Purdue University Press, West Lafayette, Indiana, 2000.

INTERNET:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Poslovna_etika

http://www.foi.hr/studiji/dodiplomski/PITUP/kolegiji/peti/index.html

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

17