P o g l av l j e

urednik biblioteke: Ognjen Strpi izdava: Naklada Jesenski i Turk za izdavaa: Mio Nejami prijevod: Sonja Ludvig korektura: Monika Mili grafiki urednik: Boris Kuk tisak: Zrinski d.d., akovec listopad 2007.

www.jesenski-turk.hr

Joseph A. Tainter

Kolaps kompleksnih drutava

Naklada Jesenski i Turk Zagreb, listopad 2007.

Naslov izvornika: Joseph A. Tainter, The Collapse of Complex Societies. Copyright Cambridge University Press 1988.

Sadraj
Zahvale.............................................................................................11 1. Uvod u kolaps..................................................................................13 to je kolaps?...................................................................................18 Kolaps u povijesti............................................................................20
Zapadno Carstvo Chou 21; Civilizacija Harappa 22; Mezopotamija 23; Egipatsko Staro Carstvo 24; Hetitsko Carstvo 25; Minojska civilizacija 26; Mikenska civilizacija 27; Zapadno Rimsko Carstvo 29; Civilizacija Olmeka 30; Klasini period Maja 31; Srednjoamerike visoravni 32; Casas Grandes 33; Narod Chaco 34; Narod Hohokam 35; Istone ume 36; Carstva Huari i Tiahuanaco 38; Narod Kachin 39; Narod Ik 40; Primjedbe 41

Nakon kolapsa.................................................................................42 2. Priroda kompleksnih drutava....................................................47 Uvod.................................................................................................47 Kompleksnost..................................................................................49

Priroda kompleksnosti 49; Jednostavnija drutva 50; Drave 54; Razine kompleksnosti 58

Evolucija kompleksnosti................................................................62 Saetak i implikacije.......................................................................72 3. Analiza kolapsa...............................................................................75 Uvod.................................................................................................75 Koji kolapsi? Neto vie o definicijama........................................76
5

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

Klasifikacija teorija.........................................................................80 Okviri za raspravu..........................................................................81 Iscrpljenje resursa...........................................................................83

Srednja Amerika 85; Peru 86; Ameriki jugozapad 87; Istok Sjeverne Amerike 88; Egipat 88; Civilizacija Harappa 89; Mezopotamija 90; Mikenska civilizacija 91; Rimsko Carstvo 91; Ocjena 92

Novi resursi. .....................................................................................95

Ocjena 96

Katastrofe.........................................................................................96
Srednja Amerika 96; Minojska civilizacija 97; Rimsko Carstvo 97; Ocjena 98

Neadekvatna reakcija na okolnosti...............................................99

Ocjena 107

Druga kompleksna drutva.........................................................110

Ocjena 110

Osvajai..........................................................................................111
Sjeverna i Juna Amerika 111; Civilizacija Harappa 112; Mezopotamija 112; Hetitsko Carstvo 113; Minojska civilizacija 113; Mikenska civilizacija 113; Rimsko Carstvo 114; Kina 114; Ocjena 114

Konflikt / proturjeja / loa uprava............................................115

Openito 116; Srednja Amerika 119; Peru 120; Kina 120; Mezopotamija 121; Rimsko Carstvo 122; Bizantsko Carstvo 124; panjolska 125; Nizozemska 125; Civilizacija Harappa 125; Uskrnji otoci 125; Ocjena 126

Drutvena disfunkcija..................................................................129
Ocjena 129

Mistini faktori. .............................................................................130

Ocjena 143

Niz sluajnih dogaaja.................................................................148

Ocjena 149

Ekonomska tumaenja.................................................................149
Ocjena 151

Saetak i rasprava..........................................................................153

Sadraj

4. Razumjeti kolaps: granina produktivnost sociopolitike promjene......................157 Granina produktivnost poveanja kompleksnosti. .................161
Poljoprivreda i proizvodnja resursa 162; Obrada informacija 169; Sociopolitika kontrola i specijalizacija 178; Cjelokupna ekonomska produktivnost 181

Objanjenje pada graninog prinosa u kompleksnim drutvima. ..........................................................183

Poljoprivreda i proizvodnja resursa 184; Obrada informacija 186; Sociopolitika kontrola i specijalizacija 191; Cjelokupna ekonomska produktivnost 195

Objanjenje kolapsa......................................................................197 Alternative kolapsu.......................................................................204 5. Evaluacija: kompleksnost i granini prinos u drutvima koja doivljavaju kolaps. .................................................................209 Kolaps Zapadnog Rimskog Carstva...........................................211
Ocjena rimskog kolapsa 240

Kolaps civilizacije Maja iz klasinog perioda............................247

Okolnosti 247; Tumaenja civilizacije Maja 251; Evolucija civilizacije Maja 253; Stanovnitvo 258; Resursi potrebni za ivot 259; Sociopolitika kompleksnost 263; Ratovanje 267; Kolaps 268; Ocjena kolapsa Maja 273

Kolaps naroda Chaco...................................................................284

Ocjena chacoanskog kolapsa 291

Ocjena............................................................................................299
Rimski kolaps 299; Kolaps Maja 301; Chacoanski kolaps 302

Zakljuci. ........................................................................................304 6. Saetak i implikacije....................................................................307

Saetak 307; Kolaps i smanjenje produktivnostiod kompleksnosti 314; Daljnje implikacije pada graninog prinosa 317; Prijedlozi za daljnje primjene 323; Pad graninog prinosa i druge teorije kolapsa 327; Suvremeni uvjeti 333

Bibliografija.........................................................................................345 Kazalo. ..................................................................................................379

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

Slike
Slika 1. Odnos graninog i prosjenog proizvoda. / 160 Slika 2. Prosjeni prinos od poljoprivrede / 166 Slika 3. Granini prinos od poljoprivrede / 166 Slika 4. Prosjeni prinos od poljoprivrede na Jamajci, 19541955. / 166 Slika 5. Granini prinos od poljoprivrede u Indiji / 167 Slika 6. Granina produktivnost poljoprivrede u sjevernoj Grkoj / 167 Slika 7. Produktivnost rada u azijskoj poljoprivredi / 168 Slika 8. Produktivnost unosa kalorija za poveanu oekivanu ivotnu dob / 168 Slika 9. Patentne prijave i odobreni patenti u odnosu na broj stanovnika i znanstveno-tehnikog osoblja, 18701950. / 170 Slika 10. Patentne prijave u odnosu na rezultate istraivanja / 171 Slika 11. Produktivnost zdravstvenog sustava SAD-a od 1930. do 1982. / 173 Slika 12. Trokovi SAD-a za vie i visoko kolstvo od 1900. do 1960. / 175 Slika 13. Specijalizacija u kolovanju u SAD-u od 1870. do 1960. / 176 Slika 14. Produktivnost ulaganja u kolovanje namijenjeno stvaranju specijaliziranih strunjaka / 178 Slika 15. Omjer uposlenika u administraciji i proizvodnji u pet zemalja za odabrane godine / 180 Slika 16. Rast BDP-a po stanovniku. / 182 Slika 17. Smanjivanje potronje goriva u parnim strojevima do kojeg je dolo zbog porasta termike efikasnosti / 183 Slika 18. Granini prinos u pojedinanoj grani znanosti / 187 Slika 19. Granini proizvod poveavanja kompleksnosti / 198 Slika 20. Granini proizvod sve vee kompleksnosti, uz tehnoloku inovaciju ili stjecanje novog izvora energije / 206 Slika 21. Krivulje rasta carstava / 207 Slika 22. Rimsko Carstvo u Hadrijanovo doba / 213 Slika 23. Obezvreenje denara od Nerona do Septimija Severa / 221 Slika 24. Podruje koje su nastanjivale Maje, s prikazom glavnih potpodjela i pojedinih gradova / 250 Slika 25. Izgradnja datiranih spomenika na nalazitima iz klasinog perioda Maja / 266 Slika 26. Nastanjenost sredita Maja u klasinom periodu / 266 Slika 27. Elite Maja iz Junih nizina / 272 Slika 28. Puani Maja iz Junih nizina / 272 Slika 29. Chacoanski regionalni sustav od 1050. do 1175. godine / 289

Sadraj

Tablice
Tablica 1. Radni uinak amerikog mljekarstva, 18501910 Tablica 2. Statistiki podaci Britanskog Admiraliteta od 1914. do 1967. godine Tablica 3. Slubenici u Britanskom kolonijalnom uredu Tablica 4. Varijacije u ekonomskom razvoju Tablica 5. Rimski carevi Tablica 6. Obezvreenje denara od Nerona do Septimija Severa Tablica 7. Carevi i pretendenti od 235. do 285. 168 179 179 182 214 219 224

Za Bonnie i Emmeta

Zahvale
Edward Hallett Carr jednom je prilikom ustvrdio da je Toynbeejeva ciklika teorija povijesti karakteristian pogled na drutvo u krizi (1961: 37), a i drugi su autori primijetili da se ta teorija esto bavi kolapsom u razdobljima obiljeenim nedaama. Iako je to bez dvojbe tono, ovaj rad odraava jednu moju vlastitu preokupaciju kojom se nisam stigao pozabaviti jo od svog prvog izlaganja na tu temu. Njegova realizacija uvelike duguje dvjema osobama. Prije svega mojoj supruzi, Bonnie Bagley Tainter, koja me ohrabrivala da svoj interes za kolaps, kao i nezadovoljstvo postojeim analizama tog podruja, pretoim u ovu knjigu. Iako sam osobno kanio napisati eventualno tek nekoliko tekstova, ona je shvatila da e dostajati samo jedan dui rad, pa ova knjiga uvelike duguje njezinoj dalekovidnosti. Upravo su u brojnim razgovorima s Bonnie ovdje predoene ideje dobile svoj konani oblik. Ona i na sin Emmet tolerirali su odvojenost koju sa sobom donosi takav jedan pothvat, a njihova se podrka nije pokolebala skoro pune dvije godine, koliko mi je bilo potrebno za istraivanje i pisanje. Na koncu, Bonnieno otro uredniko oko pomoglo mi je izgladiti prvu verziju teksta u jedan daleko itkiji dokument. Thomas King dugo je bio nezadovoljan arheolokim istraivanjima koja su se u Sjedinjenim Dravama provodila pod egidom povijesnog ouvanja. Kako bi se formulirao program za poboljanje takvog stanja, organizirao je simpozij povodom godinjeg susreta Drutva za ameriku arheologiju 1982. godine, naslovljen Teme nacionalnog arheo11

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

lokog istraivanja te me pozvao da odrim predavanje. Kratak tekst nastao tim povodom bio je moj prvi pokuaj da artikuliram svoje dotadanje nejasne slutnje o prouavanjima kolapsa. Na ovim je stranicama predoen rezultat nastavka tog rada, kao i Tomove podrke da se njime pozabavim. Brojne kolege s kojima sam kontaktirao izrazile su zanimanje za moj rad i spremno odgovorile na moje zahtjeve glede referenci i tekstova. Bili su to George Cowgill, T. Patrick Culbert, Michael Parker-Pearson, John Pfeiffer, Robert Sharer, Stephen Whittington, Robert Wenke te osobito Norman Yoffee. Emily Garber i Carol Raish nisu tedjele ni vremena ni truda da mi pomognu nabaviti bibliografske materijale. Zahvalan sam Larryju Nordbyju iz amerike Slube nacionalnih parkova, kao i brojnim autorima i izdavaima koji su zabiljeeni u knjizi, dopustili su mi da reproduciram njihove ilustracije. Sherry Holtke vjeto je pripremila sliku 19, a Scott Shermer je izradio nekoliko kompjuterskih ilustracija. Osim toga, nekoliko kolega je na moju molbu recenziralo rad iz 1982. ili nacrte sadanje knjige, te dalo svoje dobrodole primjedbe. Meu njima su bili Arthur Ireland, Christopher Peebles, Michael Schiffer, H. Wolcott Toll, Henry Wright i Norman Yoffee. Posebno moram spomenuti Colina Renfrewa i Jeremyja Sabloffa, urednike izdanja Nove arheoloke studije, ije je zanimanje za ovaj rad dovelo do njegove sadanje forme i iji su ga komentari vidljivo poboljali. Posebnu zahvalu zasluuju Peter Richards, urednik za arheologiju pri izdavatvu Sveuilita u Cambridgeu, i Iain White koji je rukopis pedantno pripremio za tisak. Svima obitelji, kolegama i urednicima izraavam najdublju zahvalu za njihovu pomo. Joseph A. Tainter

12

1. Uvod u kolaps
Vei dio sredinjega naplavnog podruja drevnog Eufrata danas je pustara koju nije mogue kultivirati. Isprepletene dine, zaputeni nasipi oko kanala i gomile kamenih ostataka prijanjih naselja pridonose tom nizinskom, bezizraajnom reljefu. Vegetacija je krta, a u mnogim je podrujima uope nema. Grube povrine, erodirane djelovanjem vjetra, te povremeno poplavljena uleknua tvore nepravilan krajolik koji se prostire u svim smjerovima, obeshrabrujui sve osim najupornijih putnika. Tek poneki rijetki ator ovdje nagovijeta neposredni utjecaj ljudskog ivota Ipak, neko je ovdje poivala jezgra, srce, najstarija urbana pismena civilizacija na svijetu.
Robert McC. Adams (1981: xvii)

Sputali smo se velikim kamenim stepenicama, ponegdje savreno ouvanim, a drugdje razruenim zbog drvea koje je izniklo kroz pukotine pratili smo svog vodia kroz gustu umu, ispresijecanu napola zatrpanim ostacima, do etrnaest spomenika od kojih je jednog sruilo s postolja nabujalo korijenje; jedan je bio zarobljen u zagrljaju grana drvea i gotovo podignut sa zemlje; jedan baen na tlo i zarobljen golemim biljkama penjaicama i povijuama; a jedan je stajao, skupa s oltarom ispred spo13

U vod u kol aps

menika, usred umarka koji je rastao oko njega, naizgled mu dajui sjenu i titei ga kao kakvu svetinju Jedini zvuk koji je naruavao tiinu tog skrivenog grada bilo je glasanje majmuna
John L. Stephens (1850: 102103)

Privlana je slika izgubljene civilizacije: gradovi zakopani nanosima pijeska ili gustiem dungle, ruine i osama ondje gdje su neko vladali ljudi i obilje. Nedvojbeno, rijetko tko e proitati takve opise a da ne osjeti strahopotovanje i tugu. Svatko e ostati oparan i htjeti saznati vie. Tko su bili ti ljudi i, osobito, to se s njima desilo? Kako su razvijene civilizacije mogle postojati u takvim, danas krajnje razornim, uvjetima? Jesu li ljudi unitili svoj okoli, je li se promijenila klima ili je neki unutranji sukob doveo do sloma? Jesu li osvajai presudili tim gradovima? Ili postoji neki tajanstveni unutranji ritam koji diktira uspon i pad civilizacija? Neki od nas toliko su fascinirani pitanjima poput ovih da posveuju itav ivot njihovu prouavanju. Veina se ljudi susretne s raspravama o palim carstvima i razruenim gradovima u literaturi ili kolskim satovima. No ta je slika uznemirujua za sve, ne samo zbog golemih ljudskih pothvata koji su tako tajanstveno propali, nego i zbog trajnih posljedica tog pada. A posljedice su jasne: civilizacije su neto krhko, nepostojano. Ta injenica e uvijek zaokupiti nau pozornost i, ma koliko eljeli da ne bude tako, potaknuti neka uznemirujua pitanja. Jesu li i dananja drutva podjednako ranjiva? Je li vjerojatno, kako to tvrdi Ortega, da mogunost da civilizacija moe umrijeti udvostruuje nau vlastitu smrtnost (cit. prema Mazzarino [1966: 171])? Mnogi, naravno, radije vjeruju da bi suvremena civilizacija, sa svojim znanstvenim i tehnolokim potencijalima, energetskim resursima te poznavanjem ekonomije i povijesti, trebala biti u stanju preivjeti one krize koje su po drevna i jednostavnija drutva bile nesavladive. Ali koliko je vrsto to uvjerenje? Mnogi koji barataju odreenim uvidom u povijest nedvojbeno gaje sumnju u to da, kako je rekao Wilamowitz glede Rimskog Carstva, civilizacija moe umrijeti, naime ne bi joj bilo prvi put (cit. u Mazzarino [1966: 174]).
14

U vod u kol aps

Nekim povjesniarima iz ranog dvadesetog stoljea sumrak je Rima djelovao gotovo kao isjeak iz suvremene povijesti (Mazzarino 1966: 173; Casson 1937: 183). Ta je analogija ostala duboko ukorijenjena u popularnom miljenju, a nedvojbeno je iva i danas. Vidljiva je ak i u radovima nekih suvremenih, kompetentnih autoriteta (npr. Isaac 1971). Neodoljiva aluzija na drevni Rim tisuljeu i pol godina dominirala je miljenjem velikog broja ljudi (Mazzarino 1966). Strah od kolapsa sigurno bi bio manje rairen da nije toga dobro dokumentiranog primjera raspada jednog monog carstva, kojem je izloeno svako dijete kolske dobi na Zapadu. Ali, kako stvari stoje, oni koji su zabrinuti za budunost industrijskog drutva, za pravac kojim ide njegova privreda, za njegove ekoloke temelje i politiku superstrukturu, raspolau nepobitnim primjerom koji pokazuje da su civilizacije, pa i one mone, ranjive. Zato prouavati kolaps? U podruju drutvenih znanosti ima mnogo onih koji se slau s Isaacom: Podrazumijeva se da je kolaps antike civilizacije najistaknutiji dogaaj u njezinoj povijesti (1971: xi). No iza znanstvenog interesa postoji i jedan dodatni razlog: kolaps je tema od najireg zanimanja i najvee drutvene vanosti. Razlog zbog kojeg dolazi do rasapa kompleksnih drutava od vitalne je vanosti po svakog lana takvog drutva, a danas ono ukljuuje gotovo itavu svjetsku populaciju. Bilo da je kolaps doista bio najistaknutiji dogaaj u antikoj povijesti ili ne, malo je onih koji bi eljeli da ona postane i najznaajniji dogaaj naeg doba. ak i ako vjerujemo da su suvremena drutva manje podlona kolapsu od drevnih, mogunost da su ipak ranjiva i dalje uznemiruje. U nedostatku sustavnog znanstvenog tretmana teme kolapsa, takve ideje ostaju izvan dosega neke vrste, pouzdane osnovice. Rasap drutvenog poretka uestala je preokupacija u Zapadnoj povijesti, koja je svoj izraz esto nalazila u religijama. ini se da se posljednjih nekoliko desetljea ta preokupacija razmahala i pronala naina da se izrazi u svjetovnijim oblicima. Recenzija nedavno odrane izlobe artefakata drevnih Maja dobro je izrazila popularno miljenje:

15

U vod u kol aps

fascinacija kulturom Maja moda je djelomino uzrokovana legendarnim kolapsom njihove kulture nekoliko stoljea prije panjolskih osvajanja. Svaka razumna osoba koja se danas povija pod birokratskim i tehnolokim pritiskom svakodnevnog ivota mora se upitati je li mogue da drutvo ugui njegova vlastita kompleksnost Osjeajui da je naa kolektivna budunost ugroena udimo za povijesnim analizama, ne bi li nam pomogle da zamislimo kojim bi se pravcem dogaaji mogli odvijati (Baker 1986: 12).

Ta se preokupacija protee itavim drutvenim i intelektualnim spektrom, od odgovornih znanstvenika i biznismena koji su osnovali Rimski klub, pa sve do ekstremnijih odvjetaka, kao to je pokret za preivljavanje. Unutar tog spektra moemo pronai niz ozbiljnih, dobronamjernih ljudi: zatitare okolia, protivnike razvoja, predlagae zamrzavanja nuklearnih programa i druge. Svi oni strahuju, iz ovog ili onog razloga, da je industrijska civilizacija u opasnosti. Takvi su strahovi esto utemeljeni na povijesnoj analogiji s ranijim civilizacijama koje su nestale (i doista se ponekad tvrdi da emo nestati, ba kao to se to dogodilo i dinosaurima). Suvremeni mislioci predviaju da e do kolapsa doi zbog katastrofa kao to su nuklearni rat, iscrpljenje resursa, ekonomsko opadanje, ekoloke krize ili sociopolitiki rasap (npr. Meadows et. al. 1972; Catton 1980; Turco i dr. 1984). Ali tek su nedavno ti strahovi postali iroko rasprostranjeni. Kako je primijetio Dawson:
Od svih promjena koje je donijelo dvadeseto stoljee, niti jedna nije toliko duboka kao nestanak one neupitne vjere u budunost i apsolutnu vrijednost nae civilizacije koja je dominirala u devetnaestom stoljeu (1956: 54).

Iako je kolaps bio zanimljiv jo od vremena kad su drutva pokazala svoju ranjivost, ostao je tekom zagonetkom za povjesniare i sociologe. Moda je zbog toga nastanak kompleksnih politikih odnosa privukao vie panje znanstvenika nego njegova suprotnost, kolaps. Ljud16

U vod u kol aps

sku povijest u cjelini je karakterizirao ini se neiscrpan trend prema sve veim razinama kompleksnosti, specijalizacije i sociopolitike kontrole, proizvodnja sve veih koliina energije i informacije, stvaranje sve veih naseobina te razvoj sve sloenijih i monijih tehnologija. Taj konstantan aspekt nae povijesti s pravom je popraen iznimno velikim istraivakim radom, tako da danas poinjemo razumijevati kako je do toga dolo. Meutim, sluajevi u kojima je taj gotovo univerzalni trend bio prekinut slomom nisu dobili odgovarajuu koliinu pozornosti. Naravno, bezbrojni su pisci proizveli tisue objanjenja razloga za kolaps, ali razumijevanje dezintegracije je na podruju drutvenih znanosti ostalo od minornog interesa. Objanjenja kolapsa obino se daju ad hoc i odnose se tek na pojedino drutvo ili nekoliko drutava, pa je openitiji pregled izostao. Istodobno, kako u pokazati, takve teorije uglavnom pate od niza konceptualnih i logikih pogreaka. Kad sam zapoeo s radom na ovoj analizi, nisam susreo ni jedno pouzdano, univerzalno objanjenje kolapsa, ni jednu teoriju koja bi nam pomogla da shvatimo sve ili veinu sluajeva kolapsa. Upravo me takvo stanje stvari navelo da se latim ovog pothvata. Cilj je ovog rada, dakle, izvesti ope objanjenje kolapsa, primjenjivo u razliitim kontekstima i s implikacijama za sadanje stanje. Ovaj rad pripada podruju arheologije i povijesti, ali jo vie sociologije. Pristup u ovom radu je sljedei: prvo dajemo uvod i primjere za pojedine sluajeve kolapsa, da bismo u drugom poglavlju ukratko razmotrili prirodu kompleksnih drutava. U treem poglavlju raspravlja se o postojeim pristupima razumijevanju kolapsa te se daje njihova ocjena. U etvrtom poglavlju izvodi se ope objanjenje, koje e se u petom poglavlju ocijeniti na osnovi studija sluajeva. Zavrno poglavlje nastavlja s raspravom o ponuenom objanjenju, daje sintezu sumira knjige te iznosi neke od posljedica za suvremenu scenu.

17

U vod u kol aps

to je kolaps?
Kolaps je irok pojam koji moe pokrivati raznovrsne procese. On ima razna znaenja za razne ljude. Jedni kolaps vide kao neto to se moe dogoditi iskljuivo drutvima organiziranim na iznimno kompleksnoj razini. Za njih e se mogunost kolapsa plemenskih drutava ili seoskih zajednica baziranih na poljoprivredi initi udnovatom. Drugi sagledavaju kolaps kao vid ekonomske dezintegracije, iji je konani izraz predvieni kraj industrijskog drutva. Trei pak sumnjaju u korisnost itave ideje, ukazujui na umjetnike stilove i knjievne tradicije koje nerijetko uspijevaju nadivjeti politiku decentralizaciju. Kolaps, kako je shvaen u ovoj knjizi, jest politiki proces. On moe, a esto i ima posljedice po podruja kao to su privreda, umjetnost i knjievnost, ali se u svojoj biti tie sociopolitike sfere. Drutvo je doivjelo kolaps kad pokazuje brz, znaajan gubitak utvrene razine sociopolitike kompleksnosti. Termin utvrena razina je vaan. Da bismo uope mogli govoriti o kolapsu nekog drutva, ono je moralo biti na odreenom stupnju kompleksnosti (ili se barem razvijati prema njemu) due od jedne ili dviju generacija. Pad Karolinkog Carstva, dakle, nije sluaj kolapsa, ve samo neuspjeni pokuaj stvaranja carstva. Kolaps, sa svoje strane, mora biti brz dakle odvijati se u svega nekoliko desetljea i podrazumijevati znaajne gubitke u sociopolitikoj strukturi. Manje znaajne gubitke, kao i one koji se dogaaju sporije, valja smatrati sluajevima slabljenja i opadanja. Kolaps se manifestira u pojavama kao to su: slabiji stupanj stratifikacije i drutvene diferencijacije; slabija ekonomska i profesionalna specijalizacija pojedinaca, grupa i teritorija; manje centralizirana kontrola, odnosno slabija regulacija i integracija razliitih privrednih i politikih grupacija koju provode elite; slabija kontrola ponaanja i discipline; smanjena ulaganja u epifenomene kompleksnosti, odnosno one
18

to je kol aps?

elemente koji definiraju pojam civilizacije: monumentalnu arhitekturu, umjetnika i knjievna postignua i slino; slabiji protok informacija meu pojedincima, politikim i privrednim grupacijama te izmeu sredita i periferije; smanjeno dijeljenje, trgovanje i redistribucija resursa; slabija cjelokupna koordinacija i organizacija pojedinaca i grupa; manji teritorij organiziran unutar samo jedne politike jedinice. Naravno, svaka stavka ovog popisa nee se moi podjednako primijeniti na sva drutva koja su pretrpjela kolaps, a ni sam popis nipoto nije kompletan. Neka drutva koja se mogu svrstati pod ovu definiciju nisu posjedovala sva ta obiljeja; konkretno, jedno ili dva drutva koja emo ovdje navesti imala su ih tek nekolicinu. Ali popis nam nudi prilino koncizan opis onoga to se dogaalo u veini poznatijih sluajeva kolapsa. Kolaps je opi proces koji nije ogranien na odreeni tip drutva ili razinu kompleksnosti. Kompleksnost ljudskih drutava, o kojoj se detaljnije raspravlja u drugom poglavlju, nije iskljuiva pretpostavka. Drutva se razlikuju prema stupnjevima sloenosti, a njihova se sloenost moe stupnjevito poveavati ili smanjivati. Ne postoji odreena toka za koju bismo mogli rei: ovo je stupanj na kome drutvo postaje kompleksno. I skupine lovaca ili plemenskih uzgajivaa doivljavaju promjene u sloenosti, bilo u smjeru njezina poveanja ili smanjenja, ba kao to se to dogaa i velikim nacijama. Kolaps, koji dakle podrazumijeva nagli golemi gubitak utvrene razine kompleksnosti, mora se sagledavati u odnosu na veliinu drutva u kom se zbiva. I jednostavna drutva mogu izgubiti utvrenu razinu kompleksnosti, ba kao to se to dogaa i s velikim carstvima. Uzgajivai s trajnim prebivalitem mogu postati nomadski sakupljai i izgubiti sociopolitiko bogatstvo seoskog ivota. Podruje organizirano pod centraliziranom upravom moe izgubiti svoje hijerarhijsko okrilje i pretvoriti se u vie neovisnih lenskih sela. Grupa sakupljaa moe biti toliko pogoena propadanjem okolia da dijeljenje i drutvena organizacija uglavnom bivaju naputeni. Ba kao i pad Rima, i to su primjeri kolapsa, koji za stanovnitvo pogoeno njima nisu bili
19

U vod u kol aps

nita manje znaajni. Nadalje, s obzirom da se kolapsi jednostavnijih drutava mogu razumjeti na temelju openitih naela, oni su jednako informativni kao i propasti nacija ili carstava. Bilo koje objanjenje kolapsa koje moe biti generalno primjenjivo trebalo bi nam pomoi pri shvaanju svih njezinih stupnjeva, od najjednostavnijih do najsloenijih. To je i jedna od sredinjih toaka i ciljeva ove knjige. Nakon svih ovih tvrdnji, valjalo bi upozoriti da kolaps zapravo nije jednostavno definirati. Ova rasprava moe posluiti da se bolje snaemo u spomenutom podruju, ali definiciju emo moi dati tek kasnije.

Kolaps u povijesti
Pad Rimskog Carstva je, na Zapadu, najpoznatiji primjer kolapsa, primjer koji u popularnoj misli najbre pada na um. Pa ipak, to je samo jedan sluaj, iako osobito dramatian, neega to je prilino uobiajeni proces. Kolaps je ponovljivo obiljeje ljudskih drutava, i upravo ga ta injenica ini vrijednim pokuaja da za nj pronaemo ope objanjenje. Sljedee stranice nude kratak pregled nekih sluajeva kolapsa. Pregled ima namjeru ilustrirati zajednike elemente tog fenomena i prikazati niz drutava koja su mu podlegla. U skladu s raspravom u prethodnom odjeljku, itatelj e na sljedeim stranicama pronai niz drutava, od onih jednostavnih do monih i kompleksnih. Izlaganje je podijeljeno prema velikim zemljopisnim podrujima, a zatim kronoloki. Na temelju njega nastaje slika jednog procesa koji se opetovano javlja u povijesti i prethistoriji, a koji je po svojoj rasprostranjenosti globalan. To nipoto nije cjelovit popis. Daljnje sluajeve nisam traio onda kad mi se inilo da bi njihovo navoenje dovelo do redundancije. Bilo je nedvojbeno stotina, pa i tisua primjera kolapsa centraliziranih drutava koja nisu bila organizirana na odgovarajuoj razini kompleksnosti da bi proizvela pisane dokumente. Neka od njih, iako vjerojatno samo manji dio, poznajemo arheoloki. Budui da je kolaps opi proces, takvi su sluajevi sasvim relevantni za njegovo razumijevanje te ih valja prouavati svugdje gdje su nam dostupni.
20

3. Analiza kolapsa
Ne vidim zato se ne bi moglo pretpostaviti da je Rim propao zbog slinih razloga zbog kojih je izumro veliki ljenjivac.
Ronald Ross (1907: 2)

Uvod
Ne moe se rei da je kolaps jo uvijek slabo poznat proces zato to bi manjkali radovi o njemu. Istraivanja u sferi povijesne znanosti i sociologije posveena kolapsu su opsena, a i literatura koja je na temelju njih nastala jasno odraava znaenje te teme. U pismenim drutvima, pokuaji da se protumai rasap drava stari su gotovo kao i sam fenomen. Pad Zapadnog Rimskog Carstva vjerojatno je najbolniji dogaaj europske povijesti. To je istaknuta tema zapisa iz poznog doba samog Rimskog Carstva, zatim srednjovjekovlja, ali i najnovijeg doba (Mazzarino 1966). Kolapsi dinastije Chou u Kini (Creel 1953, 1970; Needham 1965; Fairbank i dr. 1973) i dinastije Maurya (oko 300100. pr. Kr.) u Indiji (Nehru 1959; Thapar 1966) imaju slino znaenje u tim dijelovima svijeta. Pad takvoga drevnog carstva za kasnije narode nerijetko stjee status izgubljenog raja, zlatnog doba dobre vladavine, mudrih vladara, sklada i mira, doba kad je sve na svijetu bilo u najboljem redu. To vidimo u djelima kao to je, na primjer, Gibbonovo (197688), na
75

Analiza kol apsa

temu antoninskog razdoblja Rimskog Carstva, djelima o Stotinu kola na temu kineske dinastije Chou (Creel 1970; Needham 1965; Fairbank i dr. 1973) ili Nehruovim tekstovima o Indiji iz vremena dinastije Maurya (1959). Pokuaj shvaanja uzroka gubitka raja predstavlja i tenju da se razumiju suvremeni uvjeti, no to je i filozofija poeljnog oblika politikog ustroja. Tu lei dodatna dimenzija prouavanja fenomena kolapsa: tu nije samo rije o znanstvenom nastojanju da se protumai povijest, niti praktinim pokuajima da se sazna kakva e biti budunost, ve je to, prema shvaanju mnogih, i izjava o suvremenoj politikoj filozofiji (v. npr. Isaac [1971]). Iako ovaj posljednji aspekt moe dobrim dijelom objasniti postojanost interesa za kolaps, on nee imati velikog znaenja u ovoj knjizi.

Koji kolapsi? Neto vie o definicijama

Drevni i srednjovjekovni autori shvaali su kolaps na nain koji se uvelike podudara s perspektivom svojstvenom ovom radu shvaali su ga kao pad specifinih politikih entiteta. Meutim, s formalnim razvojem drutvenih znanosti u posljednja dva stoljea, pojavila se jedna nova koncepcija: preobrazba civilizacija kao kulturalnih oblika. Mnogi od najistaknutijih dvadesetostoljetnih znanstvenika, kao to su Spengler (1962), Toynbee (1962), Kroeber (1944, 1957), Coulborn (1954, 1966) i Gray (1958), kao i veina onih autora koje ita najira publika, slijedili su takvo razmiljanje. Kraj civilizacije ta kola smatra preobrazbom obiljeja ili obrazaca ponaanja svojstvenih nekom kulturalnom entitetu. Rije je o obiljejima koja obino tvore popularni pojam civilizacije: specifinim stilovima u umjetnosti i javnoj arhitekturi, knjievnim i glazbenim tradicijama te filozofijama ivota i politike. Kao primjer moemo navesti Toynbeejevu Starosirijsku ili Spenglerovu Magijsku (arapsku) i Faustovsku (Zapadnu) civilizaciju. Prema tim autorima, ono to je najzanimljivije upravo je kraj tih civilizacija (odnosno njihova preobrazba u neku drugu civilizaciju, definirana kao pojava novih tradicija u umjet76

Koji kol apsi? neto vie o definicija m a

nosti, knjievnosti, glazbi i filozofiji). Svaka civilizacija obino sadrava vie individualnih politikih entiteta koji doivljavaju uspone i padove, ali dugovjenost same civilizacije obino nadmauje takve kratkotrajne fluktuacije. Ipak, u nekim sluajevima civilizaciju mogu oslabiti sukobi takvih sustava. Zato za Toynbeeja kraj njegove pravoslavne civilizacije lei u desetkovanju bizantske vojske do kojeg je dolo u rimsko-bugarskom ratu 9771019. godine. Prekomjerna eksploatacija mogunosti za novaenje u Anatoliji, pri emu je ljudstvo bilo namijenjeno tom ratnom pohodu, dovela je Bizant do katastrofalnih gubitaka u sukobu s Turcima Selducima u bici kod Manzikerta, 1071. godine, to je kasnije olakalo prijelaz stanovnitva Anatolije na islam i turski jezik (Toynbee 1962 (IV): 371372, 392, 398). U glavnini, uspon i pad civilizacija ipak nije ni priblino tako usko povezan (prema tim autorima) s konkretnim dravama ili dogaajima. Takav nazor pati od ozbiljnih potekoa, a postoje i konkretni razlozi zato nije plodonosan. itatelj e primijetiti da smo o padu civilizacija, dodue, raspravljali u sklopu uvodnog materijala u prvom poglavlju, no kasnije smo taj termin izbjegavali a uglavnom e tako biti i nadalje. Postoje dva razloga za to: kao prvo, definicija onoga od eg se sastoji civilizacija esto je nejasna i intuitivna, a kao drugo, u samom pojmu postoji gotovo neizbjean element neznanstvene, vrijednosne procjene. Pitirim Sorokin je posebno znaajan zbog svoje kritike ideje smrti civilizacija (npr. 1950, 1957). On ispravno istie da, u svim sluajevima gdje je uoena takva smrt, ipak pronalazimo i znaajan kontinuitet kulturalnih ponaanja pri prelasku iz civilizacije koja umire u neku novu. tovie, specifini se dijelovi kulturnih sustava neprekidno mijenjaju, pa je teko tono prepoznati trenutak kvalitativne preobrazbe u novu civilizaciju. Sorokin takoer primjeuje da ljudske kulture nisu nipoto neki zasebni fenomen, ve da je rije o sluajnim skupovima obiljeja koja, prema tome, po definiciji ne mogu prestati postojati. U ovoj posljednjoj toki veina se suvremenih sociologa ne bi sloila sa Sorokinom, no to nije bitno za temu nae rasprave.
77

Analiza kol apsa

Pitanje vrijednosnih sudova podjednako je ozbiljno. Po emu se civilizirana drutva razlikuju od neciviliziranih? Antropolozi ve dugo priznaju da su i ti sami termini optereeni vrijednosnim sudovima: u popularnoj misli civilizirana su drutva superiorna. A kako emo prepoznati civilizirano drutvo? Po stvarima kao to su umjetniki stilovi, monumentalna arhitektura te knjievne i filozofske tradicije koje su bliske naem vlastitom iskustvu. Civilizacije imaju umjetnike, arhitekturne i knjievne stilove koje su po svojoj strukturi (iako ne po obliku i sadraju) sline naim vlastitima; dakle, civilizirana drutva neto su nalik nama. Mnogi autori (navodni znanstvenici) toliko su otvoreno optereeni vrijednosnim sudovima da je to gotovo neugodno. Tako je Gray, na primjer, razdoblje antike Grke smatrao grubim (1958: 19). Clough je definirao civilizaciju kao postignue u estetskim i intelektualnim stremljenjima, te kao uspjeh u kontroliranju fizikog okolia. Civiliziraniji narodi u tome su uspjeniji (Clough 1951: 3). Kroeber, jedan od majstora na tom polju, govorio je o viim kulturalnim vrednotama i oblicima (1944: 8), koje je pripisivao drevnom egipatskom, prilino visokom idejnom sustavu (1944: 664), te je spominjao kulturalne uzorke za koje moemo rei da su najvie kakvoe (1944: 763). U knjizi Analiza povijesti Toynbee je primijetio da su civilizacije po svojoj prirodi napredni pokreti (1962 (III): 128). Spengler se tu zauujue razlikuje od drugih. Prema njemu, civilizacije su nepoeljne, pa ak i zle.
One su zavretak smrt koja slijedi nakon ivota, ukoenost koja slijedi nakon irenja One su kraj, neopozivi kraj, no zbog unutarnje nunosti do njega dolazi ponovo i ponovo (1962: 24).

Takvim predrasudama nije mjesto u objektivnoj drutvenoj znanosti, a koncept koji je toliko optereen tim problemom bolje je napustiti ili redefinirati. No nisu svi pristupi tom konceptu tako beskorisni. Melko (1969: 8) karakterizira civilizacije kao velike, kompleksne kulture, a u tome ga slijede i Flannery (1972: 400) i Coulborn (1966: 404). Donekle proi78

Koji kol apsi? neto vie o definicija m a

ena, takva e definicija bolje odgovarati ovoj raspravi. Civilizacija je kulturalni sustav kompleksnog drutva. Obiljeja kojima se popularno definira civilizirano drutvo velike umjetnike i knjievne tradicije su epifenomeni ili kovarijable drutvene, politike i ekonomske kompleksnosti. Te tradicije poinju postojati zahvaljujui kompleksnosti, budui da umjetnost i knjievnost slue drutvenim i ekonomskim ciljevima te klasama koje postoje samo u kompleksnim uvjetima. Civilizacija nastaje s pojavom kompleksnosti, postoji zahvaljujui njoj i skupa s njom nestaje. Kompleksnost je temelj civilizacije, a civilizacija prema ovdje ponuenoj definiciji moe nestati samo kad iezne i kompleksnost (v. takoer Clark [1979: 912]). Moda je tono da se konkretni politiki poreci mogu pojaviti i nestati unutar neke civilizacije, ali da bi civilizacija nestala mora se raspasti sama politika kompleksnost. Zbog toga prouavanje uspona i pada kompleksnosti slui kao nadzorni instrument fenomena zvanog civilizacija, kao monitor koji se istodobno moe mjeriti i specificirati, pa je zato manje podloan pristranim i vrijednosnim sudovima svojstvenim drugim pristupima. Stoga, za nau sadanju svrhu, neemo koristiti koncept civilizacije. Znai li to da radovi kulturalne kole nisu relevantni za analizu kolapsa? Ve zbog same popularnosti te kole moglo bi se tvrditi suprotno. Ali postoje i drugi razlozi zato treba uzeti u obzir, i to prilino detaljno, radove Spenglera, Toynbeeja, Kroebera i drugih. Nerazdvojna veza kompleksnosti i civilizacije, koju ta kola nijee ili ne prepoznaje, kazuje nam da e rasprava o tome zato civilizacije nestaju biti relevantna za shvaanje zato se to dogaa i s politikim zajednicama. Zatim, pristup odabiru radova koje emo razmatrati u ovom poglavlju namee nam i ukljuivanje radova te kole. Neka djela o kojima emo ovdje raspravljati odnose se, na primjer, na drutva koja nikad nisu doivjela kolaps (kako je ovdje definiran), kao to su Bizant i Otomansko Carstvo. Takve smo sluajeve ukljuili u ovaj rad, skupa s teorijama kulturalne kole, ne samo zbog vanosti politikog kolapsa, nego i zbog okolnosti koje bi mogle dovesti do tog stanja. Zato e teorije o kraju civilizacija i rasprave o politikim slabostima ovdje dobiti istaknut tretman.
79

Analiza kol apsa

Klasifikacija teorija
Pri analizi materijala za ovo poglavlje povremeno sam bio u napasti da preformuliram jednu staru alu i ustvrdim kako postoje po dvije-tri teorije kolapsa za svako drutvo koje ga je doivjelo. Iako su znanstvenici posvetili vie panje uveanju kompleksnosti nego njenom kolapsu, literatura o toj drugoj temi i dalje je poprilina, a raznolikost ideja impresivna. Ta literatura, istina, varira od respektabilnih i uenih radova do onih koji vas mogu samo nasmijati. No popularnost nekih od tih nazora, koje znanstvenici inae slabo cijene, zahtijeva da se donekle pozabavimo svima njima. Raznolikost vizura namee potrebu uvoenja nekog reda. Teorije kolapsa mogu se podvesti pod ogranieni broj teza koje se esto ponavljaju i prilino su tvrdokorne. Autore, ije smo radove podijelili prema tim tezama, karakterizira nevjerojatna slinost okvira, pretpostavki i pristupa. U sklopu svake teze, naravno, i dalje postoji poprilian broj razlika, pa emo se zato mnogim autorima morati, do odreene mjere, pozabaviti pojedinano. Valja primijetiti da je ova klasifikacija teza donekle proizvoljna; zapravo, mogui su brojni drukiji pristupi klasifikaciji. U drutvenim je znanostima uobiajeno govoriti o unutranjim odnosno izvanjskim uzrocima drutvenih promjena, a slina se dihotomija moe provesti i u analizi kolapsa (npr. Sabloff 1973a: 36). (U tome nema nita nova: Polibije je to primijetio ve u 2. stoljeu pr. Kr. [1979: 350].) Slino tome, ba kao to pri analizi promjena moemo govoriti o teorijama konflikta odnosno integracije (v. drugo poglavlje), tako te teorije moemo upotrijebiti i u svrhu tumaenja kolapsa. I opet je to prilino stara ideja (stavite u opreku, na primjer, Platonove Zakone i Flanneryja [1972]). U ovom radu nee nam biti od koristi ni jedna od tih dihotomija, iako su obje nedvojbeno vrijedne. O objema e biti rijei u posljednjem poglavlju. ini se da u tumaenju kolapsa postoji jedanaest glavnih teza: 1. Iscrpljenje ili prestanak dotoka nekog vitalnog resursa ili resursa o kojima drutvo ovisi.
80

O k v i r i z a r a s p r av u

2. Uspostava nove baze resursa. 3. Pojava neke nesavladive katastrofe. 4. Neadekvatan odgovor na okolnosti. 5. Druga kompleksna drutva. 6. Osvajai. 7. Klasni sukob, drutvena proturjeja, elita koja loe upravlja ili se loe ponaa. 8. Drutvena disfunkcija. 9. Mistini faktori. 10. Sluajni slijed dogaaja. 11. Ekonomski faktori. Mada je ovu klasifikaciju jednostavno predoiti, ona pati od odreenih nejasnoa. U navedenim kategorijama ima prilino preklapanja, a neke je teze mogue dodatno podijeliti. Ako pojedinane autore podvedemo pod odreene teze dodat emo jo jednu razinu nesigurnosti, budui da mnoge od njih moemo svrstati u vie kategorija. Drugi bi znanstvenici, ukljuujui i one uvrtene u samu klasifikaciju, mogli sasvim legitimno podvesti neke autore pod sasvim druge teze ili se ak odluiti za stvaranje alternativne klasifikacije. Ponuena se klasifikacija temelji na procjeni glavnih metoda i pretpostavki u radovima pojedinih autora. Iako je oito mogue izvesti i drugaije klasifikacije, procjena konkretnih djela bi nedvojbeno ostala ista.

Okviri za raspravu
Cilj itave ove knjige je shvatiti kolaps kao opu pojavu, odnosno postii razumijevanje koje nee biti ogranieno na konkretne sluajeve, nego e biti primjenjivo na bilo koji vremenski period, mjesto i sve tipove drutva. Veina tumaenja kolapsa bavi se konkretnim drutvom ili civilizacijom, umjesto da pristupaju globalnom procesu. Dakle, daleko je vie objanjenja pada Rima ili civilizacije Maja negoli usporedbi
81

Analiza kol apsa

njihovih kolapsa. Neki autori usporeuju dva ili tri sluaja kolapsa, ali odustaju od daljnje generalizacije. Takva je situacija doista krajnje karakteristina za povijest i sociologiju, koje su oduvijek bile dominantno partikularistike. Jedan od rezultata takvog tumaenja konkretnih sluajeva kolapsa jest taj da su kritike na njihov raun bile prvenstveno faktografske. Iako bi se kritika tumaenja nestanka drutva X nekog autora mogla pozabaviti logikom njegove argumentacije, ini se da je kritiarima lake usredotoiti se na injenina pitanja: pokazati da povijesni i/ili arheoloki podaci o drutvu X ne odgovaraju ponuenom objanjenju. Tako, kad znanstvenici pretpostave da je pogoranje klimatskih uvjeta dovelo do pada Mikenske civilizacije ili da su osvajai doveli do kolapsa Maja, njihovi e kritiari najee primijetiti da su injenini dokazi klimatskih oscilacija ili napada osvajaa manjkavi ili upravo suprotni pretpostavljenom. Rasprava koja zatim slijedi najee se pretvara u natjecanje oko injenica: postoje ili ne postoje dokazi za klimatske oscilacije, napade osvajaa i slino. Tek rijetko autori preispituju logiku poetne pretpostavke. Kako klimatske oscilacije, osvajai i tome slino dovode do kolapsa, i dovode li uope? Je li ponueno odgovarajue tumaenje? Iako neki kritiari otvaraju i takva pitanja, rijetkost je da se ona postavljaju openito. I dalje dominiraju injenine rasprave. Premisa ovdje ponuenog pristupa je sljedea: ako je logika neke argumentacije pogrena, onda je rasprava o injeninim pitanjima uglavnom nepotrebna. Ako klimatske promjene ili osvajai nisu mogli dovesti neko drutvo do kolapsa, onda su svi dokazi za ili protiv toga zanimljivi, ali nebitni. Zbog toga e u daljnjoj raspravi teite biti na logici ponuenih tumaenja. Povremeno e se diskutirati o injeninim pitanjima, ali ona nikad nee biti od kljunog znaenja. Poticaj za ovu analizu bila je ideja da postojea tumaenja kolapsa nisu logiki odriva. U ovom u poglavlju navesti svoje rezerve u vezi dosadanjih pristupa i pokazati njihove slabosti. Ton e nuno biti kritiki jer, iako postojea literatura moe tota ponuditi u prilog razumijevanju kolapsa, ona ne moe dati sve to nam je trenutno potrebno.
82

Iscrpljenje resursa

Nakon stranica u kojima prevladava skepticizam, poglavlje e se zavriti komentarima u kojima ima nade.

Iscrpljenje resursa
Dva glavna tumaenja kolapsa svode se na ovu temu: postupno smanjivanje ili gubljenje baze resursa (najee poljoprivrednih), esto zbog loeg ovjekova gospodarenja, te brz gubitak resursa zbog oscilacija u okoliu ili klimatske promjene. Smatra se da oba razloga uzrokuju kolaps iscrpljenjem resursa o kojima ovisi kompleksno drutvo. Iako je uzrono-posljedini lanac koji vodi od ekonomskog slabljenja prema kolapsu novija teorija, veza izmeu to dvoje bila je izvor spekulacija mnogih koji su svjedoili slomu Rima. Meutim, kod nekih od tih drevnih autora kauzalni je lanac bio obrnut u odnosu na dananje teorije. Smanjenje poljoprivredne proizvodnje u Italiji u prvom stoljeu pr. Kr., na primjer, smatrao se rezultatom pada morala (Mazzarino 1966: 21, 3233). Autori iz 2. i 3. stoljea po. Kr. nerijetko podsjeaju na klimatologe iz 19. i 20. stoljea, iako su propadanje poljoprivrede i rudarstva Rimljani shvaali kao kovarijablu, a ne kao uzrok politike slabosti. Za te je promatrae svijet u cjelini stario i gubio energiju (Mazzarino 1966: 4042). Kranski autor Ciprijan je u Ad Demetranum (3. stoljee po. Kr.) tvrdio:
da je samo vrijeme danas senilno sam Svijet svjedoi svojoj propasti, pruajui nam mnogobrojne konkretne dokaze procesa propadanja. Opada koliina zimskih kia koje hrane sjeme u zemlji, kao i ljetnih vruina koje ine urod zrelim. Proljea nisu toliko svjea, a jeseni tako plodne. Planine, ije su utrobe razrovane i istroene, daju manje mramora; iscrpljeni rudnici nude slabije zalihe plemenitih metala: ile su osiromaene i svakodnevno se smanjuju. Na poljima nedostaje sve vie seljaka, na morima mornara, u vojarnama vojnika, kao i potenja na trnicama, pravde na sudovima, sloge u prijateljstvima, vjetine u zanatima, strogosti u poukama Sve to je blizu svog kraja, ili ide prema svojoj
83

Analiza kol apsa

propasti i padu, osueno je na nestanak To je presuda donesena Svijetu taj gubitak snage i gubitak veliine mora zavriti, na koncu, u ieznuu (cit. prema Toynbee [1962 (IV): 8]).

Uspostava veze izmeu klime i iscrpljenja zaliha, kao i izmeu uspona i padova civilizacija, uvelike duguje radovima Ellswortha Huntingtona (1915, 1917) te suvremenijim teoretiarima kao to su Winkless i Browning (1975), J. Hughes (1975) i Butzer (1976, 1980, 1984). Huntington je prigrlio bioloki model koji bi danas poduprlo malo antropologa: Priroda ljudskih kultura prvenstveno ovisi o rasnom nasljeu (1915: 1). Izvan biologije, Huntington je tvrdio da na civilizaciju utjeu klimatski uvjeti, te da su mnoge velike nacije u prolosti uspjele ili propale zbog povoljnih odnosno nepovoljnih klimatskih uvjeta. U razdoblju povoljne klime, u zemljama kao to su Egipat i Grka ljudi su oigledno bili puni ivotne energije koju danas nemaju (1915: 6). U Grkoj su neplodnost pratile privredne nedae, glad i bezvlae. Prema Huntingtonu, velika je uestalost ciklonskih oluja energizirala narode koji su zatim stvarali civilizacije, a kad je klima postala nepovoljnom, ni jedan narod vie nije mogao vratiti energiju i progresivnost koje je ovaj autor smatrao nunima za civilizaciju (1915: 9, 257). Pad Rima objanjava se nepovoljnim klimatskim uvjetima koji su nastupili nakon poetka treeg stoljea po. Kr. (Huntington 1917: 194196). Winkless i Browning nam nude suvremeniju klimatsku teoriju, iako obiljeenu udnovatim povratkom na neka Huntingtonova razmiljanja. Prema njima, promjena fizikih uvjeta (npr. pojaana vulkanska aktivnost) dovodi do klimatskih promjena, koje sa svoje strane vode prema promjeni razine zaliha hrane i time mijenjanju ljudsko ponaanje (ratovi, migracije, nestabilna privreda, promjena etike i sl.) (Winkless i Browning 1975: 15). Dok je Huntington smatrao da civilizacije cvatu kad je klima stimulativna, Winkless i Browning pripisuju postojanje civilizacija blagim klimatskim uvjetima, a kolaps obrnutim. Oni tvrde da, kad se klima promijeni, prvo bivaju pogoena rubna podruja. Tamponske drave poinju gubiti obiljeja civiliziranosti te se vraaju nomadstvu i pljakakim pohodima, a na koncu kreu i u osvaja84

Iscrpljenje resursa

nje oslabljenih centara moi. Nadalje, ovi autori iznose ideju o osamsto godina klimatski uvjetovanog ciklusa ljudskih aktivnosti, koji se moe podijeliti na jo krae ciklike uzorke (1975: 147149, 185). Alternativnu ideju u vezi iscrpljenja zaliha ponudio je Ekholm (1980), koji kolaps pripisuje gubitku trgovakih mrea, vanjskih resursa i uvoznih dobara. Ekonomski sustav postaje krhak kad pone ovisiti o izvanjskim promjenama na koje se slabo moe utjecati. Budui da civilizacije uvijek ovise o pristupu na strana trita, one su u tom pogledu veoma ranjive. Ekholm tom uzroku pripisuje kolaps Tree dinastije iz Ura i Mikenske civilizacije, regionalnu nestabilnost na Bliskom istoku i istonom Mediteranu u razdoblju oko 23002200. pr. Kr., kao i nedavne politike pobune na Madagaskaru. Slino tome, Robert Briffault je 1938. godine predvidio propast Britanskog imperija zbog nepovoljnih trgovinskih uvjeta. Hodges i Whitehouse, u svojoj kritici Pirenneovih teza (1983), pripisuju pojavu postkarolinkog mranog srednjeg vijeka prekidu trgovine izmeu Europe i Bliskog istoka nakon ekonomskog kolapsa Abbasidsa. Cipolla tvrdi da je ekonomsko slabljenje Italije posljednjih stoljea rezultat slabe konkurentnosti u vanjskoj trgovini (1970b). Teze u korist iscrpljenja resursa trajni su favoriti u analizama kolapsa. Neko vrijeme su dominirale u analizama Srednje Amerike i amerikog jugozapada, no njihova je popularnost porasla i u studijama Sjeverne Amerike, Europe i Bliskog istoka. Mogunost iscrpljenja zaliha je, naravno, i glavna briga suvremenih prognostiara (npr. Catton 1980).

Srednja Amerika
Spektakularni kolaps civilizacije Maja u Junim nizinama esto je navodio znanstvenike da njegove uzroke potrae u iscrpljenju zaliha. C. W. Cooke je 1931. godine pretpostavio da su tamonji kolaps uzrokovali erozija tla i nedostatak zemljita, irenje travnatih povrina, zamuljivanje jezera zbog koga je dolo do propasti transporta na vodenim povrinama, slabljenje vodoopskrbe za sunih godina te poveanje populacije komaraca popraeno porastom ili pojavom malarije. Trideset
85

Analiza kol apsa

godina poslije Sanders (1962, 1963) je proveo opirnu analizu ekologije Junih nizina i doao do gotovo istih zakljuaka. On tvrdi da je prerazvijena poljoprivreda u tom podruju dovela do pomanjkanja hranjivih tvari u tlu, bujanja korova i stvaranja savana. U svojim kasnijim radovima Sanders nastavlja zagovarati tezu o propadanju okolia, ali je nadograuje idejom da je odreenu ulogu imalo i politiko rivalstvo sredita u civilizaciji Maja koje je dodatno iscrpljivalo resurse (Sanders i Webster 1978: 291295). Slino tome, Haas tvrdi da je do kolapsa Maja dolo zbog smanjenja osnovnih resursa za odravanje ivota i trgovakih dobara, uvjetovanih propadanjem okolia i izvanjskim dogaajima (1982: 212). Rathje (1973) i Sharer (1982) takoer krive smanjenje trgovine za kolaps Maja. I kolaps drugih podruja u Srednjoj Americi tumai se na taj nain. S. Cook tvrdi da je zamor tla odgovoran za kolaps Olmeka i Visoravni (1947). Weaver smatra da je do razaranja Tule uglavnom dolo zbog klimatskih promjena uzrokovanih isuivanjem sjevernog i sredinjeg Meksika, to je stanovnitvo s rubnih dijelova nagnalo da pohrle prema jugu i osvoje grad (1972: 213). Sanders i dr. (1979: 137) te Hirth i Swezey (1976: 11, 15) sugeriraju da je do kolapsa Teotihuacana dolo zbog gubitka kontrole nad vitalnim trgovakim pravcima.

Peru
Moseley (1983) smatra da su tektonski poremeaji krivi za poljoprivredni kolaps kraljevstva Chimu, nakon 1000. godine po. Kr. Pacifiki je sliv zbog tektonske nestabilnosti sklon podizanju, to zna produbiti rijena korita, pa se smanjuje razina podzemnih voda i koliina vode koju zemlja ne moe upiti. Openiti hidroloki uvjeti u Chimuu postali su oskudniji, to je imalo posljedice po povrinsku vegetaciju. Dovod vode u kanale morao je biti premjeten uzvodno, to nije bilo podjednako uinkovito. Kako su zalihe vode opadale, farmeri su se vie koncentrirali na izgradnju vrtova ispod razine tla. Ali i takvi vrtovi i kanali poeli su nakon nekog vremena kliziti prema moru. Moseley ne izdvaja neko pojedinano tektonsko kretanje kao jedini uzrok kolapsa (v. tako86

Iscrpljenje resursa

er Kus [1984]), ve tvrdi da ono osigurava pozadinske uvjete za objanjenje pojava kao to su pobune, osvajanja, iscrpljenje tla i tome slino. Meutim, on implicira da se broj poljoprivrednih kolapsa poveao i na drugim mjestima kao to su Bliski istok, June nizine Maja i Srednjoameriki Kordiljeri.

Ameriki jugozapad
Kolaps naselja zasnovanih na poljoprivredi, kao i drutvene kompleksnosti u raznim podrujima amerikog jugozapada najee se tumai klimatskim promjenama. Povremeno se toj slici dodaje i loe poljoprivredno gospodarenje. Teze o iscrpljenju resursa uglavnom pretpostavljaju pojavu sue, erozije, promjena u kinim sezonama, sniavanja temperature, pretjeranog izlova divljai te smanjenja ili poveanja lunatosti obradivog tla (saeto u: Martin i Plog [1973: 322325] i Martin, Quimby i Collier [1947: 147]). Sua i smanjenje broja vododerina dugo su vremena bili glavno objanjenje za naputanje podruja diljem jugozapadnih visoravni (Reed 1944; Kelley 1952; Wenke 1981: 110). Klimatska su tumaenja uobiajena i za podruje naroda Hohokam u junoj Arizoni (npr. Doyel 1981), ali tu se esto dodaju i rezultati loeg poljoprivrednog gospodarenja, primjerice zaepljenja vodenih kanala i/ili poveane salinizacije tla (Haury 1976: 355). D. Adams primjeuje da u kosturima iz kasnog hohokamskog perioda postoje znakovi pothranjenosti, identificirajui to kao znak problema u poljoprivredi (1983: 37). Weaver je razvio najcjelovitiju argumentaciju u tom pravcu. On tvrdi da su nakon 1275. godine po. Kr. sue i akumulacija soli u obradivim povrinama dovele do smanjenja kompleksnosti hohokamskih drutvenih, politikih i ritualnih sustava, posebice u rubnim podrujima. Zatim je oko 1325. godine nastupilo razdoblje iznimno visoke vlanosti, pa su se poveale koliine vode koje tlo u proljee nije moglo upiti, to je otetilo ili razorilo brojne kanale i brane. To je dovelo do kontinuiranog pada uroda, smanjenja populacije i poveanja ovisnosti o hrani iz divljine. Ekonomski su pritisci doveli do sociopolitikog kolapsa. Kad su se nakon otprilike 1475. godine vratili normalni
87

Analiza kol apsa

klimatski uvjeti, razni su elementi sprijeili ponovnu pojavu hohokamske kompleksnosti (D. Weaver 1972: 49).

Istok Sjeverne Amerike

U posljednja dva desetljea ili neto vie, klimatska su tumaenja stekla vanost i u arheologiji Srednjeg Zapada, uglavnom zahvaljujui radovima Jamesa B. Griffina (1960, 1961). Griffin je kolaps sjevernog naroda Hopewell pripisao neto hladnijoj klimatskoj fazi u gornjoj delti rijeke Mississippi. Sline je pretpostavke iznio i glede prelaska sa stare seoske tradicije u poljoprivrednom Mississippiju na sakupljaki obrazac karakteristian za Oneote, koji se dogodio oko 12001400. godine. Vickery (1970) podupire tu argumentaciju, kao to uglavnom ine i Barreis, Bryson i Kutzbach (1976; v. takoer Barreis i Bryson [1965]). Melvin Fowler je idejom o iscrpljenju lokalnih resursa (drva, divljai, plodnog tla) i usponom rivalskih politikih centara ponudio suprotno tumaenje uzroka kolapsa Cahokie, sredita Mississippija (1975: 100101).

Egipat
Karl Butzer je u vie navrata (1976, 1980, 1984) tvrdio da se kolaps Starog kraljevstva, kao i druge politike katastrofe u egipatskoj povijesti, moe barem djelomino povezati s promjenama u razini poplava rijeke Nil, pa prema tome i uzorcima padalina u unutranjosti Afrike. Visoke poplave Nila tetne su jer pogoduju razmnoavanju parazita na urodima, razaraju jarke, rovove, naselja, skladita hrane i tete stoci te odgaaju etvu za suno razdoblje. Niske poplavne razine, s druge strane, smanjuju urode (Butzer 1976: 52; 1984: 105). Butzer smatra opadanje Nila definitivnim uzrokom kraja Novog kraljevstva (15701070. pr. Kr.) i vjerojatno utjecajnim imbenikom u raspadu Starog kraljevstva, izmeu 2760. i 2225. godine pr. Kr. To je bio i najistaknutiji element u padu Druge dinastije (29702760. pr. Kr.) i Srednjeg kraljevstva (2035 1168. pr. Kr.) (Butzer 1980: 522). Butzerove tvrdnje nipoto nisu ograniene na klimatska tumaenja. On primjeuje da je oko 1720. godine pr. Kr. egipatsko jedinstvo bilo
88

Iscrpljenje resursa

ugroeno uspostavljanjem siunih kneevina u delti Nila, i to puno prije invazije Hiksa godine 1668. pr. Kr. Nakon toga slijedilo je razdoblje od 1840. do 1770. godine pr. Kr. kad je treina svih poplava Nila bila razorna i unitila cjelokupan irigacijski sustav. Butzer tvrdi da je pri kolapsu Starog kraljevstva politika slabost prethodila katastrofama koje je prouzroio Nil, ali su upravo one mogle potaknuti drutvene nemire (1980: 520, 1984: 109, 110). On dakle smatra da su kolebanja vodostaja Nila pridonijela, a ne prouzrokovala kolaps; u kombinaciji s politikom slabou, loom upravom, uvoenjem prekomjernih poreza i drutvenom piramidom iji je vrh previe optereivao ostatak kraljevine, ona su dovela do opeg rasapa (1980: 522, 1984: 112). Butzerovo gledite potkrepljuje OConnor (1974), koja vjeruje da je Staro kraljevstvo doivjelo kolaps zbog sve niih razina poplava te gladi koja bi nakon toga svaki put uslijedila. Ona tvrdi da se oba mrana razdoblja na irem podruju, u istonom Mediteranu i na Bliskom istoku, iz otprilike 22002000. pr. Kr. i 1200900. pr. Kr., takoer mogu pripisati irenju sue koja je znala trajati vie desetljea. U sluaju Starog kraljevstva, tvrdi Bell, neuspjeh egipatskih vladara da putem ritualne intervencije odre odgovarajue razine poplave doveo je do poljuljane legitimnosti i povjerenja u sredinju vlast, i to u vrijeme kad je mo lokalnih plemia rasla (1971: 2122).

Civilizacija Harappa
Niz autora smatra da je iscrpljenje resursa prouzroilo kolaps civilizacije u dolini Inda, odnosno civilizacije Harappa. Thapar (1982) i Sharer (1982) za kolaps okrivljuju smanjenje vanjske trgovine. Dales tvrdi da je masivno izbacivanje blata pridonijelo stvaranju pritiska akumuliranih plinova, uzrokujui oteenja na toku rijeke Ind na oko 145 kilometara nizvodno od Mohenjo-Dara i stvaranje velikog jezera (1966: 95, 96). Raikes (1964) se slae s takvim ishodom, ali smatra da je do poplave dolo zbog podizanja obale. Zbog jednog od tih uzroka (moda u kombinaciji s potresima) dolo je do prekida normalnog funkcioniranja trgovine, poljoprivrede i komunikacija (Raikes 1964: 296; Wheeler
89

Analiza kol apsa

1966: 83). Mortimer Wheeler (1966, 1968) i Dales (1966) radije pribjegavaju tumaenju s poneto mistinijim prizvukom: moral populacije jednostavno su srozala stoljea borbi s blatom, tako da je duh naroda Harappa utonuo u blato neumoljivog niza nadirue vode i mulja koji sve prodire (Dales 1966: 98).

Mezopotamija
Jacobsen i Adams (1958) te R. McC. Adams (1981) su razvili jedno od ponajboljih tumaenja kolapsa kako bi objasnili politike katastrofe u mezopotamijskom aluviju. Poput Butzera, i oni priznaju da se iscrpljenje zaliha moe samo djelomino uzeti kao uzrok kolapsa, te da politiki i ekonomski faktori esto utjeu na proizvodni sustav, stvarajui povoljne ili nepovoljne uvjete. U tom podruju, poveanje poljoprivredne proizvodnje i obimno navodnjavanje doveli su do kratkotrajnog razdoblja natprosjeno dobrih etvi, povoljno time utjeui na napredak, sigurnost i stabilnost. No u roku nekoliko godina, podizanje slanih podzemnih voda erodira ili unitava poljoprivrednu proizvodnju, pa time i odrivost. Kad moni reimi (poput tree dinastije iz Ura, kasnih Sasanida ili ranog islamskog perioda) pribjegnu politici najvee mogue proizvodnje resursa, stvaraju se sloeni irigacijski sustavi koje lokalne zajednice nisu u stanju odravati i popravljati. Potrebna je, dakle, dravna kontrola. Kad politika vladavina postane nestabilna, poveava se opasnost od salinizacije te moe doi do pojave iznenadnih, katastrofalnih kolebanja vodenog toka. U doba Sasanida i islama poveavala se populacija i fiskalni zahtjevi drave, pribjegavalo se kultiviranju rubnih podruja bez obzira na pad uroda, a za mnoge ljude ivotni je standard katastrofalno opao. Impresivni graevinski pothvati leali su na nestabilnim politikim temeljima, a raeni su nautrb sve vee ekoloke nestabilnosti. Propast je bila neminovna, a poela se osjeati potkraj devetog stoljea. Prinosi su opadali, a trokovi gospodarenja poljoprivredom stagnirali ili ak rasli. Otri porezni reim prouzroio je gubitak naklonosti stanovnitva, to je dovelo do pobuna i razaranja irigacijskih postrojenja. Zbog smanje90

Iscrpljenje resursa

ne moi vladajuih struktura popravci su postali nemogui. Podruje vladine jurisdikcije smanjilo se na dio oko Bagdada, pa je bilo kakva ansa da se pronae rjeenje za poljoprivredne probleme bila izgubljena. Zbog toga je dolo do razaranja i naputanja veine tog podruja, kako je to opisao Adams (1981: xvii) u citatu koji prethodi ovom radu (v. takoer u Waines [1977]).

Mikenska civilizacija
Godine 1966. Rhys Carpenter je razvio elegantno sroeno objanjenje kolapsa mikenske civilizacije: da su i on, kao i pojava pobuna na Mediteranu u trinaestom stoljeu pr. Kr., prouzroeni klimatskim promjenama koje su dovele do gladi, smanjenja stanovnitva i migracija. Ono to smatramo kolapsom Mikenske civilizacije na Peloponezu zapravo je evakuacija uzrokovana suama u drugim podrujima, ukljuujui i Atenu. Klimatolog Reid Bryson i njegovi kolege podupiru Carpenterovo tumaenje tih klimatskih kolebanja (Bryson et al. 1974: 4750).

Rimsko Carstvo
Huntington (1915: 6) te Winkless i Browning (1975: 179182) smatraju da su klimatske promjene dovele do nedostatka resursa i time potakle migracije barbara koji su tako katastrofalno utjecali na Rimsko Carstvo. Ipak, ti se autori ne slau oko mehanizama koji su to prouzroili. Huntington ih pripisuje suama u Aziji, dok Winkless i Browning smatraju da je krivac kraj razdoblja hladnoe. U svojoj analizi dijagrama rasprostiranja peludi iz sjeverne Europe, Waateringe (1983) je primijetio katastrofalnu promjenu pri kraju postojanja Rimskog Carstva. Zabiljeen je, naime, katastrofalan pad peludi itarica i trava, te poveanje koliine peludi drvea. ume su se oito proirile podrujem koje je dotad bilo obraeno. Waateringe vjeruje da je tome uzrok poveanje proizvodnje namijenjene trnicama. Velike trnice, Pax Romana, cestovna mrea i centralizirana administracija stvorili su za rane rimske vladavine situaciju u kojoj se svaki lokalni manjak hrane mogao ublaiti u veoj mjeri no ranije. Mogunost
91

Analiza kol apsa

ostvarenja zarade od poljoprivrede dovela je do poveanja proizvodnje, pa i stvaranja vikova. Kao posljedica toga stanovnitvo se povealo, pa je ponovo porasla i potreba za hranom, da bi se zatim pojavio i zamor poljoprivrede. Poljoprivredni kolaps do kojeg je zatim dolo pogodio je i unutranjost Carstva i njegove susjede. Hughes za to krivi neuspjeh Rimljana da svoje drutvo i privredu prilagode prirodnom okoliu. Taj je neuspjeh, dakle, bio glavni uzrok kolapsa. Krenje uma dovelo je do erozije tla, iz zemlje su povaeni najdostupniji minerali, vie nije bilo dovoljno podruja za ispau, a poljoprivredna je proizvodnja opadala. Nestaice hrane i opadanje stanovnitva iscrpile su snagu Carstva (J. Hughes 1975). Hughesova koncentracija na kolaps poljoprivrede zapravo reflektira tumaenja kako antikih, tako i nekih suvremenih autora (npr. Simkhovitch 1916; Finley 1973). Drugo se objanjenje kolapsa Rima vrti oko pomanjkanja ljudskih resursa. Gilfallen, u svojoj dobro poznatoj analizi (1970), krivi trovanje olovom za slabljenje stanovnitva o kome je ovisila snaga Rima.

Ocjena
Tumaenja kolapsa iscrpljenjem resursa su, sudei po njihovu sve veem broju, uvijek privlana. U tim tvrdnjama ima neto, jer ni jedno drutvo ne moe zadrati svoju dotadanju kompleksnost kad se njegovi temeljni resursi srozaju ispod odreene granice. Pa ipak, prije no to se doe do te toke mora se poduzeti niz protumjera. Tu lei i prvi od nekoliko problema zbog kojih teoriju o iscrpljenju resursa ne moemo tako lako prihvatiti. Teorija o iscrpljenju resursa kolaps zapravo pripisuje ekonomskoj slabosti koja je nerijetko izazvana naglo. Veina istraivaa na samom poetku pretpostavlja da su ekonomski oslabljena drutva doista podlona kolapsu, pa tu toku moramo uzeti kao temeljnu pretpostavku. Jedna od pretpostavki takvog shvaanja onda jest da takva drutva jednostavno skrtenih ruku promatraju kako se slabosti gomilaju, bez da poduzmu bilo kakve protumjere. Tu lei velik problem. Kompleksna drutva karakterizira centralizirani sustav odluivanja, visoka proto92

Iscrpljenje resursa

nost informacija, odlina koordinacija pojedinih dijelova, postojanje formalnih kanala upravljanja i skladitenje resursa. Veina tih struktura vjerojatno ima sposobnost nositi se s kolebanjima i manjkovima u proizvodnji, a neke i slue ba tome. Zahvaljujui administrativnoj strukturi i sposobnosti premjetanja radne snage i resursa, rjeavanje nepovoljnih uvjeta u okoliu vjerojatno je jedna od stvari koje kompleksna drutva rade najbolje (v. npr. Isbell [1978]). Bilo bi udnovato da su doivjela kolaps u trenutku kad su suoena upravo s onim okolnostima koje su pripremljena rijeiti. Naravno, mogue je da se dogode takva kolebanja ili pogoranja uvjeta u okoliu kakva postojei proizvodni sustav i drutvene strukture nisu u stanju prevladati. I doista, zagovornici teorije iscrpljenja resursa moraju se pozivati ba na takav argument. No potrebno je nekoliko tipova informacija da bismo doista mogli dokazati kako takvi uvjeti mogu prouzroiti kolaps. Podaci u pitanju trebaju se ticati klime, stanovnitva, plodnosti usjeva, godinjih potreba stanovnitva i sociopolitikog sustava te sposobnosti prilagodbe drutva o kome govorimo. Takvi se podaci pri analizi kolapsa obino ne trae sustavno. Kako pripadnicima kompleksnog drutva ili njegovim upravljakim strukturama postaje jasno da se smanjuju zalihe resursa, ini se razumnim pretpostaviti da e krenuti u racionalizaciju, ne bi li se problem rijeio. Alternativna pretpostavka nepokretnost kad ste suoeni s katastrofom trai od nas da povjerujemo u neto emu s pravom nismo ba skloni. Ako moemo prihvatiti ovu pretpostavku, trebat emo raunati s nekim novim varijablama ije samo postojanje sugerira da je teorija iscrpljenosti resursa neadekvatna. Ako se drutvo ne moe suoiti s iscrpljenjem resursa (a sva drutva su do neke mjere stvorena upravo za to), onda istinski zanimljiva pitanja niu u vezi samog tog drutva, a ne resursa. Kad su strukturalni, politiki, ideoloki ili ekonomski faktori u drutvu sprijeili adekvatan odgovor? Ma koliko se ovo pitanje inilo jednostavnim, ono nije isprazno, budui da literatura o iscrpljenju resursa sadri neke uznemirujue ambivalentnosti. Jedna analiza podruja Hohokam na amerikom jugu, na primjer,
93

Analiza kol apsa

pretpostavlja da je propadanje okolia uzrokovalo u jednom sluaju kolaps (od razdoblja Sacaton do razdoblja Soho), a u drugom sluaju povealo sloenost (od razdoblja Soho do razdoblja Civano) (Doyel 1981). Na drugom mjestu, J. Hughes (1975) navodi krenje uma kao razlog kolapsa Rima. Wilkinson (1973) je, meutim, pokazao da je u kasnosrednjovjekovnoj i postsrednjovjekovnoj Engleskoj krenje uma potaklo ekonomski razvoj i, daleko od toga da dovede do kolapsa, bilo bar djelomice odgovorno za industrijsku revoluciju. Glavni imbenik pri shvaanju tih dogaaja oito se ne tie iscrpljenja resursa, nego injenice da su drutva odgovorila na njih na razliite naine. Zato bi problemi s resursima u nekim sluajevima doveli do kolapsa, a u drugima poveali kompleksnost i ekonomski razvoj? Navoenjem podataka o iscrpljenju resursa samo smo zagrebli povrinu jednog iznimno sloenog problema. Svjesni tih tekoa, Butzer i R. McC. Adams nude scenarije u kojima se okolini, drutveni i politiki faktori meusobno isprepliu. Obojica su razvila uvjerljiva objanjenja uzroka kolapsa u konkretnim sluajevima kojima su se pozabavili. No iako ukljuivanje politikih elemenata u Butzerove i Adamsove studije potkrepljuje njihove pojedinane analize, ono pokazuje slabost u irem pristupu. Iako loa uprava od strane elita ili pogreni prorauni imaju ulogu u, primjerice, sluaju Mezopotamije, ostaje nam velika rupa u objanjenju. Tvrdnja da drutva doivljavaju kolaps zato to se elite ne ponaaju mudro malo toga objanjava. Postoje li uvjeti pod kojima se elite ponaaju mudro ili budalasto, ili je to nasumina varijabla? Mogu li se oni barem definirati i izmjeriti? Ovdje bismo itatelje eljeli uputiti na naredne odlomke u kojima emo se temeljitije pozabaviti takvim pitanjima. Kao i uvijek, o konkretnim tumaenjima iscrpljenja resursa moemo postaviti empirijska pitanja. U sluaju podruja Hohokam, Haury istie ambivalentnost glede tvrdnje o zaepljenju odnosno salinizaciji voda: naselja koja nisu ovisila o irigacijskom sustavu bila su naputena u isto doba (1976: 355). U svojoj kritici Carpenterove teorije sue kao uzroka pada Mikene, Chadwick istie da u Ateni, navodnom utoitu za suom pogoenu Meseniju, pada otprilike polovica manje oborina
94

Novi resursi

no u toj drugoj regiji (1976: 192). Takva pitanja samo se nastavljaju na probleme koje pokazuje sama teorija.

Novi resursi
Ova tema, koju nedvojbeno zastupa tek manjina znanstvenika, obre teoriju iscrpljenja resursa. Tu se tvrdi da novi, obilni resursi dovode do kolapsa. Tvrdnju uglavnom iznose zastupnici teorije integracije, koji kompleksnost shvaaju kao odgovor na stresne uvjete, ukljuujui i nejednake razine resursa. Kad se razina resursa povea, potreba za rangiranjem i drutvenom kontrolom moe nestati, dovodei do pada na nie razine kompleksnosti (Harner 1970: 69). Martin (1969) nudi varijaciju na tu temu, tvrdei da je sloenost organizacije junoamerikih sakupljaa opala kad se smanjio broj stanovnitva, i to nakon uspostave kontakta s Europljanima. Iako Martin ba nije jasan u vezi kauzalnih mehanizama takve pojave, tu bismo mogli ubrojiti smanjenje pritiska na resurse koji bi doveo do situacije kakvu zamilja Harner. Jelinek (1967) tvrdi, slino tome, da su du rijeke Pecos u Novom Meksiku naselja poljoprivrednika naputena u korist nomadskog ivota i lova na bizona u razdoblju kad je izmeu 1250. i 1350. godine porast razine vlage doveo do irenja panjaka i poveanja mogunosti ulova bizona. Childe (1942) i Needham (1965) su razvili jednu drugu varijantu. Childe je tvrdio da su uvoenjem uporabe eljeza, koje je bilo jeftinije i dostupnije od bronce, seljaci i barbari mogli priskrbiti oruje koje im je omoguilo da se suprotstave vojskama civiliziranih drava. Uslijedio je kolaps Mikene i Hetita (Childe 1942: 177178, 191193). Needham (1965: 93) smatra da je irenje eljeza u Kini, u srednjem razdoblju dinastije Chou, dovelo do raspada feudalizma i uspona neovisnih drava (iako Needham tu ne objanjava specifine kauzalne mehanizme toliko jasno kao Childe).

95

Analiza kol apsa

Ocjena
Meu zagovornicima teorije integracije, Harnerova (1970) ideja o poveanoj razini stresa uiva odreenu privlanost, ali to nije sluaj i s poklonicima teorije konflikta. U svakom sluaju, ta je pojava uglavnom ograniena na jednostavnija drutva. Ona ne moe objasniti pad Rima, a kamoli neke druge sluajeve.

Katastrofe
Jednokratne katastrofe, poput uragana, erupcija vulkana, potresa ili velikih epidemija trajni su favoriti pri tumaenju kolapsa (npr. Easton 1965a: 8283). Ima neto privlano u jednostavnim rjeenjima za sloene procese, pa nije vjerojatno da e takve ideje ikad izii iz mode. (Zanimljivo je primijetiti da jednostavne teorije katastrofe jednako privlae i paleontologe njima se objanjava nestanak dinosaura ili drugih oblika ivota kao i sociologe u tumaenjima kolapsa [npr. Gould 1983: 320324].) Nema jasne granice izmeu teorije katastrofe i teorije iscrpljenja resursa, ve samo suptilne razlike u njihovim naglascima. Scenariji katastrofe su drevni. Platonova djela Kritias i Timaios opisuju nestanak mitske Atlantide na slian nain. Biblijska poplava i srodne prie spadaju u istu temu.

Srednja Amerika
Potresi, uragani i epidemije javljaju se povremeno u tumaenjima kolapsa Maja (saeto u R. E. W. Adams [1973a] i Sabloff [1973a]). Spinden (1928) je, na primjer, vjerovao da je ovdje ulogu odigrala iznenadna pojava ute groznice. Mackie (1961) je tvrdio da znakovi strukturalnog kolapsa na nalazitu Benque Viejo ukazuju na potres nakon kojeg su uslijedili socijalni nemiri. Brewbaker (1979) ukazuje na pojavu virusa mozaika kukuruza, za kojeg smatra da ga je u doline Maja s Kariba donio uragan, to je dovelo do uzastopnih loih etvi. Usporedbe radi, Brewbaker navodi pomor krumpira u Irskoj iz 1845. godine, koji
96

K ata s t ro f e

je doveo do smrti ili emigracije polovice od etiri milijuna stanovnika tog otoka. Potresi i kuga takoer se navode kao uzrok kolapsa Teotihuacana (raspravljeno u Katz [1972]).

Minojska civilizacija
Marinatos (1939) je ponudio nairoko poznato tumaenje kolapsa minojske civilizacije, tvrdei da je do njega dolo zbog goleme vulkanske erupcije na oblinjem otoku Thera (danas Santorini, op. ur.). Uinak te erupcije na Kretu bio je navodno katastrofalan, a ukljuivao je pepeo, blato i tsunamije, dok su potresi prije i nakon erupcije razorili palae u unutranjosti otoka. Kreti je zadan kobni udarac, te je otad nadalje poela postupno opadati i tonuti u dekadenciju, gubei svoje blagostanje i mo (Marinatos 1939: 437). Slijedile su varijacije na tu pretpostavku. Carpenter smatra da je erupcija razorila Kretu, a njezin oporavak sprijeili su agresivni Grci iz unutranjosti zemlje koji su je napali i uspostavili kontrolu nad Knososom (1966: 3233). Chadwick ne spominje osvajae, ali pretpostavlja da je nakon erupcije Kretu pogodio tsunami, razorivi minojsku flotu, dok je zbog pepela istok otoka postao jalov (1976). Pomerance proiruje opsege razaranja na itav istoni Mediteran (1970).

Rimsko Carstvo
Za pad rimske drave krivila se i malarija. W. Jones (1907) je tvrdio da su Hanibalova invazija i razaranje Italije (218204. godine pr. Kr.) te poljoprivredno pustoenje velikih podruja koje je nakon toga slijedilo doveli do pojave malarije. Talijani, kao i oni koji su se nastanili u Italiji, podlegli su zarazi, to je potpomoglo padu Carstva. Prema toj ideji, pretjeranost, okrutnost i pomanjkanje samokontrole u karakteru Rimljana iz prvog stoljea moe se pripisati malariji. McNeill, u jednoj suvremenijoj teoriji (1976), navodi da je u kolapsu Rima ulogu igrala slabost drave zbog irenja kuge.
97

Analiza kol apsa

Ocjena
Bez obzira na to to su scenariji katastrofe jasni i popularni, moemo ih ubrojiti meu najslabija tumaenja kolapsa. Njihov temeljni problem je u tome to kompleksna drutva rutinski preivljavaju katastrofe, bez da doive kolaps. Dakle, teorija katastrofe nudi necjelovit kauzalni lanac: temeljna pretpostavka, koja se rijetko objanjava, mora biti ta da katastrofe nekako nadmauju sposobnost drutva da ih savlada i oporavi se od njih. Tu su kljune neke kritike opaske koje smo iznijeli i u vezi teorije iscrpljenja resursa: ako je ta pretpostavka tona, onda od interesa vie nije sama katastrofa, nego drutvo. U praktinom pak smislu tumaenja kolapsa na temelju katastrofe isuvie su jednostavna da bi se mogla primijeniti na svu sloenost ljudskih drutava i procesa kolapsa. Ljudska se drutva sve vrijeme suoavaju s katastrofama. One su ivotna injenica za koju oekujemo da e se pojaviti, te se rutinski za njih brinemo putem drutvenih, menaderskih i ekonomskih rjeenja. Dvojbeno je da je bilo koje veliko drutvo ikad podleglo jednokratnoj katastrofi. Dotino tumaenje ne poboljava ni tvrdnja da kolaps uzrokuje sluaj. Sluajevi, primjeuje R. M. Adams, se dogaaju svim drutvima na svim stupnjevima njihove povijesti (1983: 5). Isuvie se drutava suoava sa sluajevima bez da doivi kolaps. Analogije koje zagovornici teorije katastrofe nude kako bi potkrijepili svoju argumentaciju zapravo je oslabljuju. Erupcija There, na primjer, esto se usporeuje s erupcijom vulkana Krakatau na Junom Pacifiku krajem 19. stoljea. Meutim, koliko je meni poznato, niti jedno drutvo nije doivjelo kolaps zbog posljedica erupcije Krakataua. Slino tome, Brewbaker (1979) navodi uinak pomora krumpira u Irskoj ne bi li podupro svoju tvrdnju da je virus mozaika kukuruza mogao prouzroiti kolaps Carstva Maja. No ne uspijeva pritom uputiti itatelje u injenicu da Irska zbog te katastrofe nije izgubila na svojoj sociopolitikoj sloenosti. Empirijski gledano, ideja da je erupcija There odgovorna za razaranje Krete pada na problemu datiranja. Danas se smatra da se ta erupci98

N e a d e k va t n a r e a k c i j a n a o k o l n o s t i

ja dogodila krajem kasnog minojskog IA perioda (oko 1500. godine pr. Kr.), dok je masivno razaranje Krete uslijedilo krajem kasnog minojskog IB perioda (oko 1450. godine pr. Kr.) (Doumas 1983: 139, 142). Kreani koji su ivjeli u razdoblju oko 1500. godine pr. Kr. najvjerojatnije su zastali i promatrali erupciju There, proveli sve potrebne pripreme, a zatim, kad je sve bilo gotovo, nastavili sa svojim uobiajenim poslovima. Iako nisam geomorfolog, tvrdnja da je pepeo uinio istonu Kretu jalovom ini mi se udnom u usporedbi s uincima koje je pepeo imao u sjeveroistonoj Arizoni, gdje su prethistorijske erupcije Sunset Cratera znaajno poboljale lokalnu poljoprivredu (Martin i Plog 1973: 143). Valja istaknuti da se tvrdnje o katastrofi o kojima smo ovdje raspravljali razlikuju od teorije katastrofe kakvu primjenjuje Renfrew (1979) u svrhu stvaranja modela procesa kolapsa. Tu je rije o apstraktnoj matematikoj teoriji koja ne konkretizira kauzalne mehanizme.

Neadekvatna reakcija na okolnosti

Osnovni element koji ujedinjuje inae prilino razliite argumente u sklopu ove teze jest ideja da inherentna ogranienja drutvenih, politikih i ekonomskih sustava onemoguuju adekvatnu reakciju na okolnosti, to kolaps ini neumitnim. Dva glavna nazora kojima emo se ovdje pozabaviti, a koji su dobro poznati u povijesti antropologije, jesu teorija Betty Meggers (1954) o okolinim ogranienjima civilizacije i teorija Elmana Servicea (1960, 1975) o zakonu evolucijskog potencijala. Toynbeejevu teoriju reakcije na izazove neemo zasad razmatrati. Teorija Betty Meggers bila je jednostavna: plodniji okoli stvara kompleksnija drutva. Konkretnije, razina do koje se kultura moe razviti ovisi o poljoprivrednom potencijalu okolia u kome se nalazi. Kako se potencijal okolia poboljava, kultura e napredovati (Meggers 1954: 815). Budui da je tropske ume okvalificirala kao neadekvatne u tom smislu, B. Meggers se suoila s problemom Maja. Njezino rjeenje: civilizacija Maja morala je potjecati s nekog drugog podruja, a povijest njezine invazije trebala bi predstavljati opadanje ili raspad te civilizacije.
99

Analiza kol apsa

Uvedite civilizaciju u neadekvatan okoli, i na koncu e okoli pobijediti. Drutvo Maja nije moglo odgovarajue reagirati na te okolnosti. Usprkos ozbiljnim kritikama, ova se teorija i dalje spominje (povremeno, ako smijemo istaknuti, i u radovima autora koji uope nisu svjesni svoje intelektualne povezanosti s Meggers). Sabloff (1971, 1973a) i Webb (1973: 403) nude suvremenije varijacije, povezujui okoli Maja s dogaajima u drugim dijelovima Srednje Amerike kao uzrocima kolapsa. (Istaknuti strunjaci za Maje su, naravno, itekako dobro upoznati s teorijom Betty Meggers i recentnijim idejama koje su iz nje izvedene.) Stuart i Gauthier (1981: 40) tvrde neto slino u vezi kolapsa naroda Chaco: da se vrhunac njihove drutvene kompleksnosti nije mogao odrati u neplodnom okoliu. Prema jednom slinom vienju (ponekad impliciranom), kompleksna su drutva nestabilna, i to ne samo zbog odreenih tipova okolia, ve inherentno. Kent Flannery (1972) i Roy Rappaport (1977) najpoznatiji su zagovornici tog pravca miljenja. Ti autori tvrde da to je drutvo kompleksnije, to su njegovi dijelovi bliskije povezani i vie utjeu jedan na drugog. Samoodrivost i autonomija lokalnih sustava smanjuju se poveanjem specijalizacije. Kako specijalizirani podsustavi postaju diferenciraniji, smanjuje se stabilnost. Poremeaji koji se pojave na bilo kom mjestu proirit e se posvuda, dok bi u manje kompleksnim uvjetima drutvo bilo zatieno od poremeaja zahvaljujui manjoj specijalizaciji, slabijoj povezanosti dijelova i duljem vremenskom razmaku izmeu uzroka i konane posljedice. Prema Rappaportu, i sama bi civilizacija (tj. vea razina kompleksnosti) mogla biti slabo prilagodljiva: Civilizacija se pojavila tek nedavno u kakvih posljednjih est tisua godina i moda jo nije dokazala da je rije o uspjenom eksperimentu (Rappaport 1977: 65). Phillips (1979) je razvio zanimljivu varijaciju na tu posljednju tezu. U reenici koja podsjea na Gibbonovo vienje Rimskog Carstva, Phillips sugerira da u odreenom smislu problem nije u tome da drave doivljavaju kolaps (jer to se dogaa stalno), nego u tome da uope traju toliko dugo (1979: 138). Phillips tvrdi da treba proi dosta vre100

N e a d e k va t n a r e a k c i j a n a o k o l n o s t i

mena kako bi nova dominantna drava uinkovito iskoristila sve svoje resurse, to definira kao visoki povrat po jedinici uloenog (1979: 140). No (tako definirana) uinkovitost dovodi do nefleksibilnosti u distribuciji resursa. Mehanizam je sljedei: nova dominantna drava kontrolira veliku teritorijalnu bazu, ali jo nije razvila sloene institucije koje e se pobrinuti za znaajan povrat sredstava u tu resursnu bazu (ili jo nije postala ovisna o njima). U takvoj situaciji velik dio novih resursa koristit e se nekritino ili uz nisku razinu povrata (kao u sluajevima monumentalne arhitekture). Kao posljedica toga, stvaraju se skrivene zalihe resursa koje se mogu koristiti u hitnim sluajevima jer takve se nekritine aktivnosti mogu prekinuti u trenucima krize. No, vremenom se formiraju drutvene i politike institucije koje potpunije koriste tu resursnu bazu (uinkovitije, prema Phillipsovoj terminologiji), ne ostavljajui pritom nikakve rezerve ili fleksibilnost pri raspodjeli resursa. Vladajue sredite zato postaje podlono krizama, tako da je jedna povijesna sluajnost dovoljna da prouzrokuje velike nevolje (Phillips 1979: 142). Kriza, kao to je recimo pobuna, koju bi nova dominantna drava inae lako mogla kontrolirati, postaje nepremostiv problem, budui da uinkovito drutvo nema odgovarajue rezerve. Iako je ta teorija skovana na temelju kultura Srednje Amerike, primjenjiva je posvuda. Kasno Rimsko Carstvo, na primjer, podleglo je katastrofama koje je rana Republika uspijevala prevladati. Te tvrdnje veoma podsjeaju na Shepharda Clougha, koji je smatrao da slabost i kolaps mogu biti uzrokovani preusmjeravanjem resursa iz investicija u kapital na trokove za umjetnost i znanje. to se vie resursa posveuje umjetnikim postignuima, udio koji je na raspolaganju za ekonomsko blagostanje se smanjuje, a time kopni i drutvena snaga. Tako sami elementi koji definiraju civilizaciju vode prema njezinu nestanku. Kolaps Egipta u Prvom meurazdoblju, kao i pad Rima, objanjavaju se na isti nain (Clough 1951: 37, 5253, 143159, 261). Dakle, za Clougha i Phillipsa kompleksna drutva nisu nestabilna od samog poetka, ali naposljetku takvima postaju. Zakon evolucijskog potencijala Elmana Servicea (1960; 1975) ima
101

Analiza kol apsa

intelektualnu povijest slinu idejama Betty Meggers: loa poetna prihvaenost i povremena kasnija uporaba, ponekad u radovima autora koji ne prepoznaju ili ne biljee tog prethodnika svog rada. Dotini zakon glasi: to je neki oblik na odreenom evolucijskom stupnju razvoja specijaliziraniji i adaptiraniji, to je manji njegov potencijal za prijelaz na sljedei stupanj (Service 1960: 97). Uspjena kompleksna drutva zaglibe u svojim adaptacijama te ih lako nadmae ona koja su manje specijalizirana. Tako fleksibilnije i manje kompleksne rubne drave stjeu sve veu komparativnu prednost, te na koncu uspijevaju nadmaiti starije, stabiliziranije drave (Service 1960: 107, 1975: 254, 312314). Service koristi ovo naelo pri tumaenju uspjenosti barbara diljem kineske granice na sjeveru, u Mezopotamiji i Srednjoj Americi, kao i diskontinuiranosti politikog razvoja u Peruu (1975: 315319). U svakom sluaju, smatra Service, novocivilizirana periferna populacija prihvaa neke usporedne prednosti (obiljeja u organizaciji, naoruanju, taktici i slino) za koje je staro sredite isuvie konzervativno, stjeui tako dominantni poloaj (Service 1975: 319320). R. N. Adams slijedi slian pravac razmiljanja, vjerujui da ta rigidnost i konzervativizam nastaju zbog ulaganja u kontrolu glavnih izvora energije (1975: 200). Konkurenciju manje kompleksnih susjeda mnogi strunjaci smatraju tek jednim od brojnih elemenata koji dovode do kolapsa. Serviceov zakon moda se moe proiriti u openitiju tvrdnju o nesposobnosti za adaptaciju. Nekolicina autora takvog je miljenja: kompleksna drutva nestaju zbog nesposobnosti da adekvatno reagiraju na okolnosti. Meu tim autorima je i Melko (1969), koji poput Servicea smatra da nakon uspostavljanja civilizacije njezine sposobnosti za promjenom postaju ograniene. Do kolapsa je dovodi sociopolitika petrifikacija, nedjelotvornost birokracije ili nesposobnost noenja s vanjskim ili unutarnjim problemima. Takvim uzrocima Ho (1970) pripisuje opadanje Kine u razdoblju dinastije Ming. Piui kao sociolog, Buckley tvrdi da nepokretnost bilo koje drutvene institucije mora dovesti do unutarnjih nemira ili neuinkovitosti pred licem izvanjske opasnosti (1968: 495). Gregory Bateson sugerira
102

N e a d e k va t n a r e a k c i j a n a o k o l n o s t i

da civilizacije nestaju zbog gubitka fleksibilnosti, te da se ona automatski gubi ako se ne primjenjuje (1972: 502513). Norman Yoffee je smatrao da su u Starom babilonskom periodu gubitkom provincija opali prihodi potrebni za javne radove, vodovode i vojsku, no to nije smanjilo potrebu za njihovim odravanjem. Kako bi se podmirili ti izdaci, vladavina je postala toliko tiranska da se carstvo ubrzo raspalo na svoje sastavne elemente (1977: 143149). Bez drastine promjene ideje o tome kako bi vladareva uprava trebala izgledati, pie Yoffee, mo babilonske drave, podlone negativnim mehanizmima povratne sprege, mogla je samo vremenom sve vie slabiti (1977: 149). Ukratko, neuspjeh da se na okolnosti ispravno reagira doveo je do kolapsa. Gregory Johnson tvrdi da se u regiji Susa slom uprave i rasap drave dogodio kad su administrativne potrebe nadmaile kapacitete srednjeg urukog razdoblja (1973: 153). Sredinja ideja je ponovo ona o nesposobnosti za adekvatnu reakciju, a u ovom konkretnom sluaju bilo bi to poveanje administrativnih kapaciteta. Randall McGuire (1983) predlae stvaranje strukturalnog modela za objanjenje kolapsa. Slijedei Blaua (1977: 122), on iznosi tvrdnju da koncentrino organizirana drutva onemoguuju strukturalne promjene, za razliku od drutava organiziranih ispresijecanjem neovisnih parametara. Koncentrina organizacija iri se prema van, od pojedinanog do sve irih drutvenih sfera: obitelj, grupa krvnih srodnika, selo, pleme itd. Presijecanje se odnosi na drutvene dimenzije koje sijeku koncentrine kategorije (kao to je lanstvo u dobrovoljnoj udruzi ili zanimanje). Koncentrine organizacije obino karakteriziraju jednostavnija drutva i obratno. U koncentrino organiziranim drutvima elite odozgo nameu veze meu grupama. Grupe su meusobno suprotstavljene, a ne integrirane u koherentnu cjelinu. Budui da je promjena rijetko u najboljem interesu vladajue grupe, te da postoji manjak kohezije i zajednikog interesa meu grupama, ne postoje mehanizmi za postupnu prilagodbu okolnostima koje se mijenjaju. Pritisak zatim dovodi do kolapsa umjesto do strukturne promjene (McGuire 1983: 117122).
103

Analiza kol apsa

Willey i Shimkin (1971a, 1971b, 1973: 491) iznose ideju o neuspjenoj adaptaciji kod Maja. Usprkos unutarnjim napetostima i vanjskim pritiscima, smatraju oni, klasino drutvo Maja nije bilo u stanju iznjedriti odgovarajuu organizacijsku ili tehniku reakciju. Birokracija je jednostavno bila nesposobna nositi se sa sve sloenijom i nestabilnijom drutvenom situacijom, te je drutvo doivjelo kolaps. Willey takoer, u jednom drugom kontekstu (1978: 335), navodi da su Maje doivjele kolaps budui da nisu dovoljno uznapredovale du kontinuuma prelaska sa ceremonijalnog sredita u pravi grad. Govorei o razlozima kolapsa Teotihuacana, Pfeiffer pretpostavlja da je ta zajednica, s obzirom na to da nije koristila prijevoz pomou ivotinja ili vozila na kotaima, jednostavno dosegla maksimum svojih integracijskih kapaciteta (1975: 93). Diehl slian uzrok povezuje s padom Tule (1981: 293). Pfeiffer tvrdi da je u Cahokiji takvu ulogu odigrao populacijski pritisak na postojeu tehnologiju, koja nije bila u stanju hraniti i stanovnitvo i birokraciju (1974: 62). Dhavalikar smatra da su kulture iz bronanog doba u Indiji umrle jer nisu posjedovale tehnologiju za odgovarajue kultiviranje zemlje smolnice (1984: 155). Minnis tvrdi da je kultura plemena Mimbres na amerikom jugozapadu kolabirala jer se nije pokuala ekonomski osnaiti (1985: 156). Razna ekonomska objanjenja kolapsa Rimskog Carstva bliska su teoriji neuspjene adaptacije (npr. M. Hammond 1946). Te analize pretpostavljaju da su rimska drutvena struktura i privreda imale odreene nedostatke, kao to su: (a) ekonomska stagnacija ili slaba stimuliranost nie ili srednje klase; (b) stvaranje velikih imanja koja su koristila robovski ili kmetovski rad; (c) pomanjkanje regionalne ekonomske integracije; (d) prekomjerno oporezivanje i preveliki trokovi uprave; (e) slab financijski sustav ogranien minimalnim kreditnim aranmanima i dotokom plemenitih metala; i (f) prestanak geografskog irenja. Carstvo je, ukratko, bilo nesposobno provesti promjene nune za svoj daljnji opstanak. Govorei o suvremenim nacijama, Deutsch (1969: 2830) istie da se kolaps moe dogoditi ako vlada nije u stanju zadovoljiti zahtjeve sta104

N e a d e k va t n a r e a k c i j a n a o k o l n o s t i

novnitva za javnim uslugama. Od otprilike 1890. godine nadalje ti su zahtjevi rasli daleko bre od dravnih prihoda ili mogunosti da im se izie u susret, to je dovelo do porasta nezadovoljstva, politikog bankrota i revolucije. Drugi strunjaci u uzroke kolapsa ubrajaju i pozitivnu povratnu spregu iz koje je nemogue pobjei. Colin Renfrew (1979: 488) smatra da kompleksna drutva u krizi nemaju mogunost promjene, odnosno mogunost da postanu manje specijalizirana. Ona ine upravo vie onog to je i uzrokovalo problem, pa slom sustava postaje neminovan. Usporeujui Rim i Ameriku, Guglielmo Ferrero (1914) je kao uzrok kolapsa Rima naveo pretjeranu urbanizaciju. Silno poveanje bogatstva i trgovine, povezano s rimskim osvajanjima, dovelo je do razvoja dobrostojeih obitelji srednje klase koje su se selile u gradove i tamo bile iroke ruke. Budui da su ruralna podruja sve vie oporezivana i iskoritavana ne bi li odravala urbani ivot, a drava je uspostavila sustav primanja potpore u mnogim urbanim sreditima, gradovi su sve vie privlaili upravo ono seosko stanovnitvo o ijem su radu na poljima ovisili. U drugom i treem stoljeu po. Kr. irenje gradova premailo je prinose u ruralnim podrujima koja su bila sve rjee naseljena. Zbog smanjenja seoskog stanovnitva postalo je sve tee pronai ljudstvo za rad na farmama i vojsku, pa su ta zvanja na koncu proglaena nasljednima. Razvila se situacija u kojoj su problemi gradova rjeavani upravo na onaj nain koji e nedvojbeno pogorati stvari: daljnjim irenjem gradova i poveanjem poreza na poljoprivredu. Na koncu je sam sustav preao vlastitu granicu tolerancije i kolabirao. Sve su to poticali i konkurentski odnosi meu gradovima, provincijama, podrujima, sektama, profesijama, klasama, obiteljima i pojedincima (v. takoer Widney [1937: 1621]). Robert Sharer (1977) smatra da su u kasnom klasinom periodu Maja veliina populacije i sociopolitika kompleksnost formirali isprepletenu uzlaznu spiralu. Dravno upravljanje privredom dovelo je do poboljavanja uinkovitosti u proizvodnji i raspodjeli hrane. To je pak dovelo do poveavanja stanovnitva, zbog ega je privredom trebalo jo stroe upravljati. Ali kako je populacija rasla, mjere poduzete u svr105

Analiza kol apsa

hu poveanja proizvodnje hrane prenapregnule su mogunosti okolia i dovele ih do toke pucanja. Novi poljoprivredni sustavi postali su osjetljivi na klimatske promjene, prirodne katastrofe, probleme s bolestima i nametnicima te iscrpljenje tla. Elite su pogoravale krizu poveanim ulaganjima u monumentalnu arhitekturu, oduzimajui na taj nain vrijeme i radnu snagu koja se mogla upotrijebiti za proizvodnju hrane. Smanjenje prinosa zbog nametnika, iscrpljenja tla, klimatskih promjena ili nekih prirodnih katastrofa, u kombinaciji s invazijom susjeda Maja, doveli su do kolapsa. Vana je rasprava Conrada i Demaresta (1984) o politikim i ekonomskim slabostima u carstvima Azteka i Inka. Oni tvrde da su ideoloki faktori, koji su u ranijim stadijima bili korisni, kasnije postali uzrokom loe prilagodbe. Za Azteke, kult Huitzilopochtlija zahtijevao je ljudske rtve u svrhu ouvanja svijeta, to je poticalo vojna osvajanja kako bi se osigurao dovoljan broj ljudi za rtvovanje. Kod Inka, novi vladar nije nasljeivao vlasnitvo staroga. Svakog su vladara sluili njegov dvor i svita, ak i nakon vladareve smrti, a i onda su nastavljali upravljati zemljama i resursima koje je imao za ivota. Budui da je novi vladar, dakle, stupao na prijestolje bez nasljedstva, moralo se pribjegavati kontinuiranim osvajanjima kako bi se izbjeglo kraljevo siromatvo. Obje ideologije vodile su prema teritorijalnom irenju, ali su iscrpljenjem mogunosti za profitabilno osvajanje postale uzrokom loe prilagodbe. Kad se pokazalo da je ideoloki sustav teko promijeniti, dolo je do neminovnih unutranjih drutvenih sukoba. Friedman i Rowlands (1977) predlau model po kojem su rivalska slavlja u plemenskim drutvima potakla stvaranje proizvodnog vika. Stjecanjem vanjskih robova-zarobljenika i unutranjih robova po dugu, stvara se klan konusnog oblika u kome jedna rodna grupa zauzima vladarski rang. irenje podruja vladavine, kod kojeg se nova zemlja moda stvarala paljenjem umskih povrina, neizbjeno e dovesti do kolapsa zbog smanjenja produktivnosti privrede koja zahtijeva sve vee vikove.

106

N e a d e k va t n a r e a k c i j a n a o k o l n o s t i

Ocjena
Brojni autori koje smo dosad razmatrali smatraju zamisao o neuspjenoj adaptaciji u jednom pogledu superiornom u odnosu na ostale. Priznajui da shvaanje kolapsa esto vie ovisi o obiljejima samog drutva negoli o njegovim krizama, ti autori pretpostavljaju da postoje kauzalni mehanizmi kao to je nedovoljno kvalitetan okoli ili zakon evolucijskog potencijala koji objanjavaju zato se nije pribjeglo adaptacijskim reakcijama na nove uvjete. To je znaajan korak. Meutim, ma koliko neka od tih tumaenja bila intrigantna, ona se uvelike oslanjaju na odreene pretpostavke o prirodi kompleksnih drutava koje spomenuti autori samo implicitno naznauju. Ako bi se te pretpostavke eksplicirale, vidjet e se da imamo razloga za sumnju. ini se da se one vrte oko tri modela kompleksnih drutava. Zbog pomanjkanja elegantnijih termina nazvat u ih model dinosaura, model odbjeglog vlaka i model kule od karata. U modelu dinosaura kompleksno se drutvo promatra kao tromi div, vrsto zadan svojom morfologijom i nesposoban na brzu promjenu. Zaglavljeno u evolucijskoj slijepoj ulici, ono predstavlja zapanjujue i vrijedno divljenja, ali i veoma neprilagodljivo ulaganje u strukturu, veliinu i kompleksnost. Kad doe do krize, takvo se drutvo ne moe prilagoditi te nuno izumire. Kompleksna drutva tako predstavljaju prikaz moi koja istodobno pobuuje divljenje i saaljenje. Kolokvijalno reeno, ona su jadni, bespomoni divovi koje uvijek pobjeuju novija, manja i agresivnija drutva. Model dinosaura kakav smo prikazali poklapa se sa zakonom evolucijskog potencijala, kao i s njegovim derivatima i slinim teorijama. Taj zakon tvrdi da su sva drutva, kompleksna ili ne, podlona riziku toliko dobre prilagodbe postojeim okolnostima da promjena postaje nemogua. U sluaju kompleksnih drutava, ta tendencija postaje fatalna kad nova drutva steknu sposobnost da srue diva koji je nesposoban na prilagodbu. Model odbjeglog vlaka moda je varijanta modela dinosaura, ali ima i vlastita obiljeja. Tu se smatra da je kompleksno drutvo prinueno slije107

Analiza kol apsa

diti put sve veeg uslonjavanja i nije u stanju promijeniti smjer, nazadovati ili ostati statino. Kad se pojave prepreke, ono moe nastaviti iskljuivo smjerom kojim ve ide, pa na koncu dolazi do katastrofe. Niz analiza koje se pozivaju na mehanizme pozitivne povratne sprege spominje upravo tu pretpostavku u vezi kompleksnih drutava. Ferrerove tvrdnje o urbanizaciji Rimskog Carstva, Sharerovi pogledi na drutveno i ekonomsko intenziviranje u Maja, kao i Conradove i Demarestove ideje o Aztecima i Inkama svi oni pretpostavljaju da je u tim drutvima neki imbenik onemoguio skretanje s pravca koji vodi prema katastrofi. Model kule od karata razlikuje se od prethodna dva. Tu se tvrdi da su kompleksna drutva, bilo zbog tipa vladavine ili nekog okolia, inherentno krhka i raspolau slabim zalihama, pa je njihov kolaps neizbjean. U taj model spada teorija o ogranienjima okolia Betty Meggers te ideje o slaboj prilagodbi Flanneryja i Rappaporta. U ovim modelima mnogo je toga to nas navodi na oklijevanje. Znanje o kompleksnim drutvima kojim danas raspolaemo ne doputa nam da zakljuimo ili pretpostavimo kako su ona inherentho krhka ili statina, nesposobna mijenjati smjer razvoja ili reagirati na kolebanja u proizvodnji, katastrofe ili druge nedae. Doista, nije teko sjetiti se drutava koja su uinila jednu ili sve te stvari (npr. preporod i reorganizacija Rima nakon kriza u treem stoljeu; migracije stanovnitva i drutvena reorganizacija u raznim periodima prethistorije amerikog jugozapada; renesansa kasnog klasinog perioda Maja nakon razdoblja stanke [o svemu tome bit e rijei u petom poglavlju]; razni politiki ciklusi u drevnoj Kini). Drugim rijeima, nae poznavanje kompleksnih drutava ne moe potvrditi pretpostavke koje nam nude te analize. Kompleksna drutva nisu tek nepokretni fosili. Ako se ini da nisu sposobna za promjenu, valja objasniti zato je tako. Ali samo po sebi to ne objanjava nita. Model odbjeglog vlaka, kako je definiran u sluajevima Azteka i Inka, negiraju dostupni podaci. U oba sluaja, vladari iz kasnijih razdoblja oito su smatrali daljnja osvajanja neprofitabilnima te su poduzeli
108

N e a d e k va t n a r e a k c i j a n a o k o l n o s t i

odreene korake kako bi promijenili politike i ideoloke sustave koji su poticali ekspanziju. Conrad i Demarest (1984) tumae otpor Azteka i Inka prema tim promjenama kao neuspio pokuaj promjene, iako to ne moemo sa sigurnou znati. panjolska su osvajanja prerano prekinula proces promjene. Pokuaji Moctezume II. (kod Azteka) i Huascara (kod Inka) da provedu reforme mogu se vrlo lako smatrati prvim adekvatnim koracima u sputavanju tih zloudnih sustava. Webb (1965) navodi sluaj kada je Kamehameha II. svrgnuo sustav kapu na Havajima, to nedvojbeno govori da se ideologije, pa ak i one ustaljene, mogu promijeniti ako je to nuno. Ovdje valja dati nekoliko dodatnih komentara. Kad Willey kae da su Maje doivjele kolaps zato to nisu dovoljno uznapredovale du kontinuuma prelaska sa ceremonijalnog sredita u pravi grad (1978: 335), javlja se odreena zbrka. Drugi znanstvenici su, ini se, tvrdili da su se Maje isuvie dugo kretale po tom kontinuumu ili, u najmanju ruku, isuvie dugo s obzirom na uvjete u okoliu (npr. Meggers, Sabloff, Sharer). Ne treba oekivati da strunjaci za Maje budu sloniji od drugih arheologa, ali ovdje bi nam koristila odreena pojanjenja. Jesu li Maje bile suvie kompleksne ili nedovoljno kompleksne? I kako kolaps moe biti rezultat i jednoga i drugog? Phillipsova (1979) upotreba termina uinkovitost nosi u sebi itav niz ambivalentnosti. On tvrdi (1979: 140) da drutva koja uinkovito (tj. u potpunosti) koriste resurse postaju nefleksibilna pri njihovoj raspodjeli, budui da postaje teko napustiti djelatnost koja donosi vie pogodnosti. Phillips tu pretpostavlja da djelatnosti koje kompleksno drutvo uinkovito provodi nuno moraju biti korisne. Zagovornici teorije konflikta se ne bi s tim sloili a i mi ostali moramo se upitati je li to doista tako. Zapravo, diskutabilna je i sama ideja da je kompleksnost nuna ako se resursi ele racionalno troiti. David Stuart misli da je upravo obrnuto: da kompleksna drutava resurse koriste neuinkovito te da je to jedna od njihovih slabosti (Stuart i Gauthier 1981: 10 13). Naposljetku, Phillipsova pretpostavka da se raspoloive rezerve smanjuju s poveanjem kompleksnosti nijee mogunost fleksibilno109

Analiza kol apsa

sti kompleksnih drutava ili sposobnosti njihovih voa za racionalno djelovanje. Phillips pretpostavlja da koliina resursa koju odreuje drava: (a) ostaje na stalno istoj razini, i (b) nije usklaena s potrebama. Mogunost poveanja priljeva resursa viim porezima i/ili porastom proizvodnje se ignorira.

Druga kompleksna drutva

Prema nekim scenarijima, do kolapsa dolazi zbog konkurencije s drugim kompleksnim drutvima, razliitim kauzalnim mehanizmima. Lanning (1967: 140), na primjer, sugerira da je rivalstvo meu carstvima dovelo do pada Huarija i Tiahuanaca. R. E. W. Adams (1977b: 220) slijedi slino razmiljanje u vezi Teotihuacana. Blanton (1978, 1983) ide u suprotnom pravcu. On tvrdi da je politika centralizacija u Monte Albanu, u dolini Oaxaca, predstavljala odgovor na konkurenciju Teotihuacana. Nakon njegova kolapsa, potreba za centralizacijom je nestala. Istodobno, porast stanovnitva doveo je do iskoritavanja itavog obradivog zemljita, a zatim i do sve veih sukoba oko tih resursa. To je rezultiralo pritiskom na sudbenu vlast, ukljuujui i Monte Alban. Kad je dolo do opadanja vikova na koje se oslanjalo politiko sredite i smanjenja djelotvornosti uprave, stanovnitvo vie nije eljelo podravati politiku hijerarhiju koja je izgubila vojnu ulogu.

Ocjena
Iako u Blantonovim tvrdnjama (sporovi oko zemlje, sklonost stanovnitva da podupire politiko sredite) moda ima previe neprovjerljivih elemenata, za zagovornike teorije integracije ta teza ima odreenu privlanost. Isto ne moemo rei i za zagovornike teorije konflikta. Lanningove teze o konkurenciji meu carstvima dovode do pitanja o kojima emo dublje raspravljati u posljednjem poglavlju. Trenutno e biti dovoljno rei da sukob izmeu dva carstva ee dovodi do pobjednikove ekspanzije negoli do kolapsa obaju carstva. Vodei primjeri kolapsa, kao to je pad Rima, ne mogu se objasniti tim naelom.
110

Kazalo
Adams, B. 133134, 148 Adams, H. 133134, 148 Adams, R. E. W. 96, 110111, 249253, 270 Adams, R. M. 98, 132, 134, 147, 239 Adams, R. McC. 13, 24, 90, 94, 122, 151152, 277, 323324 Adams, R. N. 102 Agostino, A. 132 Andrews, E. 273, 284 Aretino, L. 132 arhitektura kod Chacoanaca 3435, 286288, 290291, 295297, 304 kod Maja 255257, 267, 270, 279, 283, 302303 upotreba nakon kolapsa 22, 3435, 4344, 272273 Arijci, u harappanskom kolapsu 112 Aristotel 116 Ashmore, W. 249250 August 29, 212214, 216217, 241242 Augustin, sv. 131 Babilon 22, 41, 102103, 121 Bagdad 24, 90 Ball, J. 268 barbari ope teorije 110115 u dolini Mexico 111 u harappanskom kolapsu 112 u hetitskom kolapsu 113 u kineskoj povijesti 21, 114 u kolapsu Huarija i Tiahuanaca 112 u mezopotamskom kolapsu 112 u mikenskom kolapsu 113116 u rimskom kolapsu 2930, 113 114, 14849, 211, 219220, 222223, 226228, 234240, 243245, 300301, 311312 v. takoer osvajai Barnett, R. 26, 113 Barreis, D. 88 Bateman, F. 164, 168 Bateson, G. 102 Baynes, N. 236, 245 Bell, B. 89 Bendix, R. 180
379

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

Berger, R. 271272, 316 Bernardi, A. 122 Betancourt, P. 29 bioloke analogije kolapsa 130131, 134137, 144145 kritika 145 primijenjene na Rimsko Carstvo 131 starost 131 Biondo, F. 131132 birokracija prinosi od ~ 179181, 191193 troak 191193 u kasnom Rimskom Carstvu 229231 u privatnom sektoru 180181 v. takoer oporezivanje Bizantsko Carstvo preivljavanje 245246, 322323 slabost 124 v. takoer Rimsko Carstvo Blanton, R. 33, 110, 119, 151, 325 Blau, P. 49, 103 Boak, A. 122, 215, 220, 222231, 234235, 238240, 243, 247 Bodin, J. 132 Bolin, S. 219221 Borkenau, F. 140 Boserup, E. 162164, 184, 247 Bove, F. 111 Boxer, C. 125 Brady, I. 151 Brewbaker, J. 96, 98 Briffault, R. 85 Britanija industrijalizacija 165168, 246 kolaps carstva 41, 85, 134 povlaenje Rima 42
380

rana poljoprivreda 247 seoba Anglosasa 118 u Rimskom Carstvu 217, 227, 242 Bronson, B. 262 Brown, P. 123 Browning, I. 84, 91 Bryson, R. 88, 91 Buckley, W. 102 Bullard, W. 264265 Burckhardt, J. 134 Bury, J. 148149 Bumani 69 Butzer, K. 84, 8889, 94, 149 Cahokia kolaps 37, 88, 104 populacijski trendovi 317 Cancian, F. 68 Carneiro, R. 50, 55, 60, 64, 67 Carpenter, R. 91, 94, 97, 113115 Carstvo Maury 7576, 325 znaaj kolapsa za kasniju politiku teoriju 76 Carstvo Tihuanaco 38, 110112 Casas Grandes 34 Casson, S. 15, 4243, 117 Catton, W. 16, 85, 337 Caudwell, C. 122 chacoansko drutvo 3435, 284 299, 303, 313 arhitektura 286288, 290291, 296297, 304 fluktuacije plodnosti 285286, 292299 granini prinosi 294299 granini prinosi daljnjeg razvoja 299 kanjon Chaco 285286

Kazalo

kolaps 291, 295 kotlina San Juan 284285 kronologija 288 nakon kolaspsa 291 objanjenje kolapsa 294299 odnos okolia i politikog razvoja 292299 okoli 285286 politika organizacija 294 prednosti 292293 prometni sustav 288 Pueblo Alto 291 Pueblo Bonito 291 razvoj 288, 290291 regionalni karakter 3435, 285286, 286, 288, 290291, 293294 samotnice 288 stanovnitvo 291 sua 298299 trgovina 289, 290298 velike kue 286288 Chadwick, J. 94, 97, 113 Chagnon, N. 274 Charanis, P. 124 Childe, V. G. 64, 66, 68, 95, 122, 123, 318319 Cipolla, C. 85 Ciprian 83, 131 civilizacija Maja 31, 247284, 301, 313 Altar de Sacrificios 255257, 267, 269270, 281282 arhitektura 255257, 266267, 279280 Barton Ramie 264, 271, 273, 281 Becan 253, 267 Bonampak 267, 269, 279
381

Cerros 254, 261 Copan 265, 269, 282 gradovi 251252, 257, 264273, 277281 granini prinosi ~ 283284 kolaps 31, 268272 kronologija 248 nakon kolapsa 272273 napadi izvana 106, 111, 269, 270 objanjenje kolapsa 273284 odnosi meu gradovima 256257, 264267, 277281 okoli 248251, 254, 255, 274277 pismenost 211, 248, 252253 politike organizacije 251252, 256257, 263 poljoprivreda 251255, 259, 262, 275278, 282283, 301302 populacijski trendovi 253258, 270272 prijanja objanjenja kolapsa 8586, 96, 99, 103106, 111, 119, 138 privreda 251252, 259262, 273277 prometni trokovi 280 promjena stava prema ~ 251252, 273274 ratovanje 253, 267, 268, 276281, 313, 322 ratovi i arhitektura 279280 ratovi i poljoprivreda 276278 razvoj 253268, 277278 Seibal 258, 269270 Tikal 252, 256267, 269273, 280281 zdravlje stanovnitva 281283 civilizacije

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

kolaps ~ 1417, 769, 333343 odnos prema kompleksnosti 79 pristranost pri poimanju 7679, 146147 slabosti 99102 smrt ~, pojam 77 vrednovanje 78, 134143 Claessen, H. 5455, 5860, 63, 71, 118 Clark, C. 164167, 184 Clark, G. 79 Clough, S. 78, 101 Coe, M. 31 Cohen, M. 163, 184 Cohen, R. 55, 61, 6365, 71 Conrad, G. 106108, 283 Cook, S. 86 Cooke, C. W. 85 Cordell, L. 292 Cordy, R. 287 Coulborn, R. 7678, 141, 146 Cowgill, G. 12, 111, 119, 252, 258, 265269, 278 Creel, H. 21, 7576, 120, 209 Culbert, T. 12, 31, 151, 249, 253, 255257, 259, 265269, 273, 275, 280 Dales, G. 8990 Danilevskij, N. 135 Davies, N. 33, 112 Dawson, C. 140 dekadencija kao element kolapsa 131134 kritika pojma 147 u Rimu 131134 Demarest, A. 106108, 267268, 283 Denison, E. 173
382

Desborough, V. 29, 113115 Deutsch, K. 104 Dhavalikar, M. 104 Diakonoff, I. 112, 121 Diehl, C. 149 Diehl, R. 33, 104 Dill, S. 240, 312 dinastija Chou 21, 75, 95, 321324 razvoj i kolaps 21 znaaj u kasnijoj politikoj teoriji 7576 Dioklecijan 30, 214, 217, 223, 226, 228238, 243 DiPeso, C. 34 Dorani, u mikenskom kolapsu 113115 Doumas, C. 98 Doyel, D. 36, 87, 94 drutvena disfunkcija kao element kolapsa 129 ocjena teorija 129 drutvena promjena teorije konflikta i integracije 6566, 80, 333 unutarnji i vanjski uzroci 80, 332 333 drave kao razina politike organizacije 5455, 5862 priroda 5458 razvoj 6272 teritorijalna osnova 54 vrste 6061 Duncan-Jones, R. 217218 Durkheim, E. 55, 65 Easton, D. 5658, 71, 96 Egipat

Kazalo

inflacija u rimskom periodu 232233 kolaps Starog Kraljevstva 2425, 88 prvo meurazdoblje 25, 88 u Rimskom Carstvu 212214, 217, 223225, 231 Eisenstadt, S. 6768, 118 Ekholm, K. 85 ekonomska objanjenja 149152 kineskog dinastikog ciklusa 151 kolapsa Ika 151 kolapsa Monte Albana 151 ocjena 151152 otomanskog kolapsa 149150 ekonomska razmjena kod Chacoanaca 288293 nakon kolapsa 44 u regionalnim sustavima 274276 elite i klasni sukob 66, 115125 i upravljanje poljoprivredom 192 meu Chacoancima 287 meu Majama 255256, 263264, 270, 277278 ocjena teorija njihove uloge u kolapsu 125127 razvoj 5154 uloga u kolapsu 115125 uloga u kolapsu Maja 119 uloga u kolapsu Rima 122 u marksistikoj teoriji 66 Elliott, J. 125 Elster, J. 204, 246 energija i izbjegavanje kolapsa 205208, 341343 i kulturna evolucija 158, 159
383

Engels, F. 65, 6668, 123 Englert, S. 125 Erickson, E. 266 Erwin, R. 118 Europa, sustav ravnopravnih drava 320321 Evans-Pritchard, E. 5455 Evenson, R. 172 Fairbank, J. 7576, 120 Ferrero, G. 105108 Finley, M. 92, 218, 317 Flannery, K. 55, 63, 7880, 100, 108 Fortes, M. 5455 Fowler, M. 37, 88 Frank, T. 122, 134, 214, 216220, 227, 240 Freidel, D. 254255, 261, 265268, 273 Fried, M. 51, 53, 58, 6465 Friedman, J. 68, 106, 117 Gali Bagaudae 225 Cezarovo osvajanje 212 populacijski trendovi u Carstvu 234, 238 rimska provincija Galija 212, 234, 238240 Gauthier, R. 35, 142, 331 Gibbon, E. 30, 76, 100, 122123, 211, 214215, 225227, 231, 240 Gibson, M. 122 Gilfallen, S. 92 Gluckman, M. 5153 Godelier, M. 71 Goetze, A. 26, 113 Gordon, R. 336

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

Graham, J. 265, 270 Gray, C. 7678, 141, 146 Griffin, J. 37, 88, 142, 148 Griliches, Z. 170, 172, 173 Guha, A. 122, 128 Gunderson, G. 244 Gupta, S. 22 Gurney, O. 26 Haas, J. 6366, 7071, 86 Hamblin, R. 119 Hammond, M. 104, 214, 216218, 222, 228, 231, 242 Hammond, N. 249255, 259260, 271, 278 Hansen, G. 134 harappanska civilizacija objanjenja kolapsa 8990, 125 razvoj i kolaps 22 Hardin, G. 330 Harner, M. 95, 151 Harris, D. 249 Harrison, P. 252, 259261 Hart, H. 172 Haswell, M. 164167, 184 Haury, E. 36, 94 Haussig, H. 144 Haviland, W. 252, 258, 263, 281 Hegel, G. 133 Heichelheim, F. 214, 217, 226228, 231, 238240 Heitland, W. 123 Herder, J. 133 Hicks, J. 329 Hitchcock, R. 288 Ho, Ping-Ti 102 Hobbes, T. 42, 334 Hodges, R. 85, 245
384

Hogarth, D. 26, 113 Hohokam objanjenja kolapsa 87, 326 propadanje okolia 87, 9394 razvoj i kolaps 35 Hooker, J. 29 Hopewell kompleks 36, 88 Hosler, D. 111, 119 Hucker, C. 21 Hughes, H. 135, 138, 143144 Hughes, J. 84, 92, 94 Huntington, E. 84, 91 Ibn Khaldun 65, 116 Ik kolaps 4041 slini uvjeti 42, 334 Isaac, J. 76, 123, 240 Isbell, W. 63, 67, 274 iscrpljivanje resursa kao objanjenje kolapsa 8392 kao suvremeni problem 16, 336 na amerikom jugozapadu 8788 na istoku Sjeverne Amerike 88 ocjena teorija 92 u Egiptu 88 u harapanskoj civilizaciji 8990 u Mezopotamiji 9091 u mikenskoj civilizaciji 91 u Rimskom Carstvu 9192 u Srednjoj Americi 8586 Istanbul, nakon sloma turske vlasti 4243 istraivanje i razvoj i ekonomski rast 195, 204205, 246247, 336338 i izbjegavanje kolapsa u budunosti 339342

Kazalo

i tehnike inovacije 204205, 246247 opadajui prinosi ~ 169176, 186191, 205, 337338 v. takoer znanost Jacobsen, T. 90, 122 Jankowska, N. 121 javni radovi gradnja nakon kolapsa 4344, 266, 270273 mobilizacija radnika 5253 trokovi odravanja 193, 196 jednostavna drutva jednakost 51 priroda ~ 5054 razlike u bogatstvu 5153 uprava 5153 Jelinek, A. 35, 95 Johnson, G. 63, 67, 103, 151, 169 Jones, A. 30, 215, 217220, 222, 225236, 238242, 245 Jones, W. 97 Jornada kompleks 35 Judge, W. 285287, 289293 Kachini 39 Kann, R. 128 Karolinko Carstvo 18, 67 katastrofe kao objanjenje kolapsa 9698 ocjena teorija 9798 u antikoj literaturi 96 u minojskoj civilizaciji 97 u objanjenjima bioloke evolucije 96 u Srednjoj Americi 96 Katz, F. 33, 97, 119, 120
385

Kelley, J. 35, 87 Kina 21, 64, 95, 102, 108, 110111, 114, 120, 136, 151152, 275, 321 Chin 21, 321 dinastiki ciklus 119120, 151 dinastija Chou 21, 7576, 95, 321323 i sjeverni barbari 21, 102, 110111, 114 Konfucije 21, 321 Mo Tzu 321 sustav ravnopravnih drava 321 zaraene drave 21, 321 King, T. 11, 188, 274275 klasni sukob ocjena teorija 126127 u Bizantskom Carstvu 124 u kineskom dinastikom ciklusu 119120 u kolapsu Huarija 120 u kolapsu Maja 119 u kolapsu Monte Albana 119 u kolapsu Rima 122 u kolapsu Teotihuacana 119 uloga u kolapsu 115125 u Mezopotamiji 121122 kolaps alternative ~ 204208, 341343 chacoanskog drutva 3435, 291 definicija 1819, 6162, 322 i energetska osnova 205208, 341343 kao ekonomski proces 315317 kao funkcija opadajuih graninih prihoda 197204 kao katastrofa 314316 kao kulturalni proces 7679

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

kao opi proces 1920, 307 kao politiki proces 1820, 7678 klasifikacija objanjenja ~ 8081 koncepcije 7678 Maja junih nizina 31, 268273 meu razliitim vrstama drutava 1920, 62, 210, 299, 307 objanjenje 197204 posljedice 4243, 316317 pristup ocjeni objanjenja ~ 210 pristup ocjeni prethodnih teorija 8182 strah od ~ 1516, 45, 50, 334 suvremenih carstava 41 u modernom svijetu 1416, 333343 u sustavu ravnopravnih drava 321323 Zapadnog Rimskog Carstva 29, 239240 ivot nakon ~ 4243 Kolata, A. 39 kompleks Mimbresa kolaps 35 objanjenje kolapsa 104 kompleks Mississippi razvoj i kolaps 37 u Cahokiji 37, 88, 104 kompleksnost gubitak ~, povratak na normalnu organizaciju 315 i obrada informacija 63, 169181, 185191 kao indikator civilizacije 79 kao kontinuirana varijabla 58, 62 kao nain rjeavanja problema 7273, 308309 nestabilnost ~ 5556
386

povrat ulaganja u ~ 159161, 198204 prednosti 6367, 72, 198 priroda ~ 49 privlanost ~, s opadajuim prinosima 200201 prouavanje ~ 6364 razine 54, 5862 razvoj u civilizaciji Maja 251252, 268 skupoa ~ 158159 u kasnom Rimskom Carstvu 229231 uruavanje, s kolapsom 18, 4245 koncentrina drutvena organizacija 103 Konfucije era 21, 65 filozofija uprave 21, 321 konkurencija 110, 319 meu kompleksnim drutvima, kao uzrok kolapsa 110 meu politikim zajednicama Maja 253255, 267, 276281, 301302, 312313, 322 meu politikim zajednicama Mikene 322 Konstantin 30, 228236 Kopernik 132 Krader, L. 66 Kristensen, T. 181182, 195 Kroeber, A. 7678, 132, 140141, 145147 Kuhn, T. 186187 kula od karata, model kompleksnih drutava 108 Kurjack, E. 264 Kurtz, D. 63

Kazalo

Lanning, E. 39 Lattimore, O. 114, 120, 151152 Laughlin, C. 151 Lawler, J. 132 Leach, E. 39 Lee, R. 69 legitimnost i prisila 56, 71, 194195 kao element kolapsa 201 u kasnom Rimskom Carstvu 239240 u ranom Bizantskom Carstvu 245246 Lekson, S. 291, 295298 Lenski, G. 6567 Levenson, J. 21 Levy, J.-P. 211212, 216, 226, 232235, 240, 245 Lewis, B. 149152, 323 loa uprava 115, 116, 125 kao normalno stanje kompleksnih drutava 127 ocjena teorija 125129 v. takoer elite Lowe, J. 258, 272276 Lumbreras, L. 39 Lyons, T. 288 MacArthur, R. 251 Machiavelli 132 Machlup, F. 170178 Mackie, E. 96, 271 MacMullen, R. 223226, 236240 Mansfield, E. 173, 196 Marcelije Amijan 122, 131 Marcus, J. 255257, 262268 Marinatos, S. 97 marksistika teorija
387

kritike 6770 politikog razvoja 66, 7071, 72 Marshall, M. 287288 Martin, M. 95 Martin, P. 36, 87, 99 Matheny, R. 254, 261 Mathewson, K. 252 Mattingly, H. 194, 216219, 221 222, 226, 231236 Matz, F. 27, 113 Mazzarino, S. 1415, 75, 83, 113114, 122, 131132, 134, 222, 231, 239 McGuire, R. 49, 59, 103 McNeill, W. 97 Meadows, D. H. 16, 204, 338 Meggers, B. 99100, 101, 108109 Melikishvili, G. 129 Melko, M. 78, 102, 142143 Mensch, G. 196, 205 Mezopotamija 23, 90, 94, 102, 112, 121122, 324 mikenska civilizacija i dorski Grci 113115 i klimatske promjene 91 razvoj i kolaps 2728 Miller, D. 125 Millon, R. 33, 111112, 119 Mills, E. 134 Minnis, P. 35, 104 minojska civilizacija objanjenja kolapsa 97, 113 razvoj i kolaps 2627 Mishan, E. 190 mistika objanjenja 129143 definicija 129130 kolapsa Rima 131134 neznanstvena priroda 145148

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

ocjena 143148, 331332 vrijednosni sudovi 145147 model potke i tkanja 129 Mongolsko Carstvo 68 Montagu, M. 143 Monte Alban objanjenje kolapsa 110, 119, 151, 325326 razvoj i kolaps 33 Montesquieu, C. 132133 Moore, J. 169 Morley, S. 119 Moseley, M. 8687 Mo Tzu 321 mrana doba 42, 314315, 334 Grke 29 Mylonas, G. 29, 113114 neadekvatna reakcija na okolnosti kao objanjenje kolapsa 99 kod Azteka 106 kod Chacoanaca 100 kod Inka 106 kod Maja 99, 103106 kod Mimbresa 104 kod modernih drava 104105 kod Rimljana 101, 104105 ocjena teorija 106107 u Egipatskom Starom Kraljevstvu 101 u plemenskim drutvima 106 u starobabilonskom razdoblju 102103 v. takoer zakon evolucijskog potencijala Needham, J. 21, 7576 Nehru, J. 75, 76, 140 Neitzel, J. 326
388

neronovski model kolapsa 129 Netting, R. 56, 57, 247 Nordhaus, W. 173 novi resursi kao objanjenje kolapsa 95, 151153 ocjena teorije 9596, 152, 328 nuklearni rat 16, 334, 343 Oates, J. 112 obrada informacija granini prinosi 169178 objanjenje opadajuih graninih prinosa 185191 u kompleksnim drutvima 169 obrazovanje objanjenje opadajuih graninih prinosa 174176, 185186 prinosi od ~ 175177 sovjetskih radnika 177 troak 174178 u Rimskom Carstvu 223 u Sjedinjenim Dravama 174178 OConnor, D. 89 odbjegli vlak, model drutva 107 OLaughlin, B. 66 olmeka civilizacija 30 Olson, M. 118, 193 opadajui granini prinosi definicija 160161 i energetska osnova 205208, 341343 i naelo beskonane nadomjestivosti 337339 i tehnoloka inovacija 181184, 195, 336339 i teritorijalna ekspanzija 205208, 240242, 299, 341342

Kazalo

izvori 199200, 310311, 317 kod Chacoanaca 294299, 303, 315 kod Hohokamaca 326 kod Maja 280283, 301, 313 nunost 204, 208, 317 objanjenje 183196 objedinjuju modele konflikta i integracije 332333 objedinjuju unutarnje i vanjske teorije promjene 332333 obuhvaa druge teorije 327333 odnos s kolapsom 199202, 209210, 310312 u BDP-u 181182 u birokratskoj specijalizaciji 178181 u Bizantskom Carstvu 245246, 322323 u carstvu Maurya 325 u Engleskoj nakon srednjeg vijeka 165 u harapanskoj civilizaciji 324 u Hetitskom Carstvu 325 u industrijalizaciji 182, 342343 u industrijskoj revoluciji 165, 246 u istraivanju i razvoju 169178, 186191, 196, 205, 337338 u izgradnji autocesta 181 u izgradnji carstava 205208, 241242, 341 u Kini dinastije Chou 324 u manje kompleksnim drutvima 326327 u medicini 173174, 190191 u mikenskoj civilizaciji 325 u Monte Albanu 325326 u obradi informacija 169178
389

u obrazovanju 174178 u Otomanskom Carstvu 149150 u poljoprivredi 162164 u prehrani 164165, 168 u proizvodnji resursa 165169, 184185 u Rimskom Carstvu 240245, 299300, 312313 u sakupljaa 163164 u Sasanidskom Carstvu 324 u srednjovjekovnoj Europi 320321 u Starom Egipatskom Kraljevstvu 324 u sustavima ravnopravnih drava 320323, 339343 u suvremenim drutvima 163182, 335336 u ulaganju u kompleksnost 197204 u umjetnikim stilovima 318 uzronici 327 opadajui prinosi v. opadajui granini prinosi oporezivanje Ibn Khadun o ~ 116 opadajui prinosi 116, 179, 193 Parkinson o ~ 123, 179, 193 u Rimskom Carstvu 122123, 212217, 231, 235239, 243244 Ormsby-Gore, D. 142 osvajai kao uzrok kolapsa 110111 ocjena teorija 114115 u harappanskom kolapsu 112 u hetitskom kolapsu 113 u kineskoj povijesti 114

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

u kolapsu Maja 111, 269270 u kolapsu Rima 113 u mikenskom kolapsu 113 u minojskom kolapsu 113 Otomansko Carstvo, slabosti 149150, 322323 Parkinson, C. 123, 179180, 193 Parsons, J. 33 Pearson, M. 12, 118 Pendergast, D. 273 Perrow, C. 193 Petrarca 131 Petrie, W. 134 Pfeiffer, J. 12, 33, 37, 104, 316 Phillips, D. 100101, 109 Piganiol, A. 124 Piggott, S. 22 pismenost, opadanje s kolapsom 43 Pitcher, B. 119 Platon 80, 96, 116, 130 Plog, F. 36, 87, 99, 286, 292, 326 Polibije 80, 116, 131, 147, 319 politike ambicije kao izvor politike promjene 6769 u jednostavnim drutvima 5153, 69 u kulturnoj evoluciji 70 u marksistikoj teoriji 6769 poljoprivreda granini prinosi 163165, 184 intenziviranje 162165, 184 i upravne hijerarhije 192, 197 kod Maja 248, 251255, 259262, 276278, 301302 navodnjavanje 2324, 3538, 63, 8789, 9194, 117, 120
390

propadanje uslijed kolapsa 24, 45, 8991 u chacoanskom kanjonu 285286, 297298 u kasnom Rimskom Carstvu 227228, 235238 u rimskoj privredi 216217 Poltergeist model kolapsa 115 Pomerance, L. 97 populacija Cahokije 37 Chacoanaca 291 drava 55 Gala u kasnom Rimskom Carstvu 234, 238 i intenziviranje poljoprivrede 163, 185 i tehnike inovacije 204 Maja 253258, 270272 Mezopotamije 2324 mikenske civilizacije 29 Monte Albana 33 opadanje s kolapsom 44, 316317 ratrkanost kod sakupljaa 5051, 203, 204, 326 Rimskog Carstva 211212, 219220, 227228, 233238, 243244 u kolapsu Hetita 26 Possehl, G. 325 Powers, R. 35, 285298 Price, B. 58, 67, 320 Price, D. 176, 187, 190, 337338 prisila 56, 71, 195 propadanje okolia 8392 Proskouriakoff, T. 253, 263 psiholoka objanjenja kolapsa 127

Kazalo

politikog razvoja 68 slabost 68, 127 Puleston, D. 142, 148, 252254, 258264 Quetelet 132 Quimby, G. 87 Raikes, R. 89 Rands, R. 267269 Rappaport, R. 100, 108, 314 rasne teorije kolapsa 134 Rathje, W. 63, 67, 86, 249, 264267 ratovanje u politikom razvoju 64, 205208, 278 u povijesti Maja 253255, 267268, 276281, 301302, 313, 322 razdoblje zaraenih drava u Kini 21, 120, 321 raznolikost okolia u bazenu San Juan 285, 292 u chacoanskom sustavu 292297 u nizinama kod Maja 248, 249, 251 Reed, E. 35, 87 Reina, R. 276 Renfrew, C. 12, 43, 64, 67, 99, 105, 203205, 317, 319320 Rescher, N. 172, 190191, 195, 337 resursi, upotreba u razliitim fazama politikog razvoja 100101, 109 revolucije, v. seljatvo Rheticus 132 Rice, D. 252259, 264, 268, 271 Rice, P. 271 Rifkin, J. 165, 169, 337 Rimski klub 16, 204
391

Rimsko Carstvo 29, 211247 antoninijan, poetna vrijednost 222 Antoninovo razdoblje 218221 August 29, 212214, 216217, 241242 Aurelijan 224228, 235 aureus, poetna vrijednost 218 birokracija 214215, 229231, 233235 budet 212, 217222, 226, 231232, 242243 denar, poetna vrijednost 217218 dinastija Severa 221222 Dioklecijan 30, 214, 217, 223, 226238, 243 dohodak 212214, 216217, 231232 dominat 231 edikt o cijenama 217, 232233 Egipat, inflacija 232, 233 Egipat, kovani novac 232 ekonomija 216217, 231236 financijske krize 217 financijske posljedice irenja 211214, 240242 folis, vrijednost 235 germanski nasljednici Zapada 240, 245, 301, 313 gradovi 220, 224, 227228, 230, 235, 237, 238 graanski ratovi 222223, 225, 227230 granini prinosi 240245, 299 300, 312313 granini prinosi kompleksnosti, nakon kolapsa 245, 299300, 312313

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

Hadrijan 218 inflacija 222223, 226, 231233 invazije barbara 30, 113114, 148 149, 211, 219220, 222223, 226228, 234240, 243245, 300301, 312 Karakala 221222 kolonati 235 Konstantin 30, 228235, 236 kovani novac 216228, 232233, 235 kriza u treem stoljeu 222228 kronologija careva 214215 kuga 219, 227 Marko Aurelije 219220 milostinja 194, 215, 216, 218219, 230 naputanje obradive zemlje 235236 nasljedna zanimanja 234235 nepostojanje ekonomskog razvoja 216217, 246247 Neron 217218 novaenje 226229, 234235, 238 objanjenje kolapsa Zapada 240245, 299300, 311313 podjela 229230, 239, 245 poljoprivreda 216217, 220, 234238, 246247 populacijski trendovi 211212, 219220, 227, 233237, 244 porezi 212, 217, 231, 235240, 243244 posljedice kolapsa 245, 299300, 312313 prednosti 211212, 216, 240242 preivljavanje Istoka 245246, 322323
392

prihodi 214, 216, 226, 231232, 238 prijanja objanjenja kolapsa 91, 97, 105, 113, 122, 131134 principat 214 prometni trokovi 216217, 233 promjene u kasnijem ~ 228231, 233235 pustoenje provincija 222, 226228, 240 razvoj 211214, 240242 reakcije na krizu u treem stoljeu 225230, 233236 reakcije stanovnika na barbare 223, 239 seljatvo 234239, 244 seoski posjedi 227, 234, 236238 Septimije Sever 221222 sestercij, poetna vrijednost 216 srednja klasa 235 Trajan 218 trgovina 216, 226, 231233 vojni trokovi 212214, 216221, 229230, 233235, 240245, 279, 299300 vojska 212, 216235, 238243 znaaj kolapsa u kasnijoj politikoj teoriji 7576 v. takoer Bizantsko Carstvo Rostovtzeff, M. 123, 211, 215, 218220, 222227, 231, 233, 238, 241 Rostow, W. 181, 187, 195, 204 Rowlands, M. 106 Runge, D. 111, 119 Russell, J. 233 Sabloff, J. 12, 80, 96, 100, 109111,

Kazalo

119, 249, 266, 269270, 273, 284, 320 Sahlins, M. 5155, 6263, 6768, 117 Salmon, E. 124 Sanders, W. 33, 67, 86, 247249, 254, 259, 262, 264268, 270, 277, 282, 284 San Juan, bazen i chacoansko drutvo 3435, 287288, 291294 i okolna podruja 284285, 292 okoli 292, 296 Sargon Akadski 23, 130 Sato, R. 187, 196 Saul, F. 270, 282 Schelberg, J. 35, 285288, 291294, 298 Scherer, F. 192, 196, 337 Schmookler, J. 170, 171, 172, 181 Schurman, F. 21 Schwartz, E. 186187 Schweitzer, A. 139 Seek, O. von 134 Segraves, B. 58 seljatvo nesklonost 201, 238 ocjena teorija 128 pobuna, u kolapsu Huarija 120 pobuna, u kolapsu Maja 119 poloaj, kod Maja 282283 poloaj, u Rimskom Carstvu 234239 u kineskom dinastikom ciklusu 120 uloga u kolapsu 115 Service, E. 5154, 5859, 6265, 99, 101102, 114, 329330
393

Sharer, R. 12, 89, 105109 Shils, E. 5657 Shimkin, D. 103, 111, 119, 149, 257258, 267270, 280282 Sidrys, R. 271272, 316 Siemens, A. 259261 Simkhovitch, V. 92 Simon, H. 50 Sinnigen, W. 122, 215 Skalnik, P. 5455, 5860, 63, 118 sluajni dogaaji 148149 Smith, W. 25 Snodgrass, A. 29 sociopolitika organizacija objanjenje opadajuih prinosa 191194 opadajui prinosi ~ 178181 prisila i legitimnost 56, 71, 194195 razvoj 5058, 6272 trokovi 158159 Sorokin, P. 77, 135, 141, 148, 342 Soustelle, J. 31 Spengler, O. 7679, 130, 135140, 143144, 146, 148, 314 Spinden, H. 96 Ste. Croix, G. de 124 Steward, J. 117, 158 Struve, W. 121 Stuart, D. 35, 142, 148, 331 Stubbings, F. 29, 113 Susa 103 sustav ravnopravnih drava 320 325, 339341 definicija 319320 i kolaps 320323 i politiki razvoj 319323 i suvremeno drutvo 339343

K o l a p s k o m p l e k s n i h d r u t ava

sustav Velikog ovjeka 52 Suzawa, G. 187, 196 Taagepera, R. 207 Tainter, B. 11, 129 Tainter, J. 35, 37, 49, 59, 287, 288, 290, 292, 294 Taylour, W. 29, 113 tehnoloki razvoj i ekonomski rast 195, 204205, 246247, 337338 i kompleksnost 204 i moderni problemi 337342 i znanstvena istraivanja 196, 204, 337338 izvori 181184, 204 odnos s kolapsom 204206, 246247, 337339 opadajui prinosi 181184, 195, 204206, 337338 u Rimskom Carstvu 246247 teorija katastrofe 99, 203 teorija reakcija na izazove, v. Toynbee, A. teorije integracije ~ kolapsa 95 kritika 70 starost 65 teorije konflikta kod ekonomskog opadanja Nizozemske 125 kod harappanskog kolapsa 125 kod kolapsa 115, 125 kod kolapsa Uskrnjih otoka 125 kod kulturne evolucije 66 kod opadanja panjolske 125 kritika 6769 starost 65
394

u bizantskom drutvu 124 u drutvu Maja 119 u jutlandskom drutvu 118 u mezopotamskim drutvima 121 u povijesti Kine 120 u Rimskom Carstvu 122 Teotihuacan objanjenja kolapsa 86, 97, 104, 110112, 119 razvoj i kolaps 32 Thapar, B. 89 Thapar, R. 22, 75 Thomas, P. 255, 261, 264267 Thompson, J. 31, 119, 252, 269270 Toll, H. 12, 289 Tourtellot, G. 249 Toutain, J. 216 Towner, R. 139140, 148 Toynbee, A. 7679, 8384, 99, 124, 130, 135, 138148 trea dinastija Ur 23, 90, 130, 324 Tuchman, B. 127 Tulchinskii, L. 177 Tula 32, 86, 104, 112 Turco, R. 16 Turnbull, C. 41, 44, 151 Turner, B. 252, 259262, 276 Tyumenev, A. 121 Upham, S. 35, 286 Uruk 103 Valry, P. 140, 333, 339 Vayda, A. 205, 274 Vermuele, E. 113 Vickery, K. 88 Vico, G. 116 vikovi

Kazalo

kod sakupljaa 6869 nuni za prevladavanje kriza 200 prisvajanje pri osvajanju 205208, 211212, 240242 smanjivanje s porastom kompleksnosti 195, 200, 311 u marksistikoj teoriji 68 Vita-Finzi, C. 236 Vives, J. 125 Vivian, R. 287, 290 vojna sila kod Maja 268, 277281 opadajui prinosi ulaganja u ~ 191192 troak, u Rimskom Carstvu 212214, 215223, 229231, 233236, 242245, 279, 299301 Volney, C. 117 Waateringe, W. 91 Wailes, B. 247 Waines, D. 24, 122 Walbank, F. 124, 204 Wason, M. 122 Weaver, D. 87 Weaver, M. 33, 112 Webb, M. 5761, 100 Weber, M. 211, 219, 240, 245 Webster, D. 57, 64, 67, 249255, 266268, 277278 Wenke, R. 12, 6668, 87 West, L. 126 Westermann, W. 122 Wheeler, R. 22, 89 White, L. 65, 158 Whitehouse, D. 85, 245 Whittington, S. 12, 282
395

Widney, J. 105 Wilkinson, R. 94, 164, 165, 167, 182184, 204206, 246247 Willetts, R. 27, 113 Willey, G. 33, 104, 109, 111112, 119, 149, 248, 253271, 273, 280281 Wilson, C. 125 Winkless, N. 84, 91 Wiseman, F. 249, 255, 262, 276 Wittfogel, K. 63, 67, 117 Wolf, E. 128 Woodburn, J. 51 Woodward, E. 134 Worthinton, N. 173, 174 Wright, H. 12, 63, 67 Yoffee, N. 12, 24, 103, 121, 130 zakon evolucijskog potencijala 99, 101102 kritika 107 sveden na zakon opadajuih graninih prinosa 315329 v. takoer barbari, neadekvatna reakcija na okolnosti, osvajai zatitari okolia 336338 znanosti 169178, 186191, 196, 205, 337338 objanjenje opadajuih prinosa ~ 186191 u budunosti 337338 Zolotas, X. 182, 342

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 649067.