ivotopis

Mladost Herbert Marcuse odrastao je u Berlinu u idovskoj obitelji, otac Carl Marcuse i majka Gertrud Kreslawsky. Tijekom prvog svjetskog rata je unovaen 1916. u konjicu, ali je rat uglavnom proveo u Berlinu. Sudjelovao je u neuspjelom socijalistikom Spartakovskom ustanku, kao lan vojnikog vijeda. Nakon tog se posvetio studiju, te je 1922. obranio svoju doktorsku dizertaciju na Sveuilitu u Freiburgu o njemakom umjetnikom romanu, nakon toga radi u Berlinu (izdavatvo). eni se s matematiarkom Sophie Wertheim 1924. Vrada u Freiburg 1928. na studij s Edmundom Husserlom i kako bi napisao svoju habilitaciju s Martinom Heideggerom, koja je objavljena 1932. kao Hegelova ontologija i teorija historicizma. Ova studija je napisana na valu neohegelijanske renesanse koja se tad odvijala u Europi s naglaskom na Hegelovu ontologiju ivota i povijesti, idealistiku teoriju duha i dijalektiku. Kad je uvidio da de mu akademsku karijeru zaustaviti rast Tredeg Reicha, Marcuse se pridruio Frankfurtskom Institutu za drutvena istraivanja, koji mu je postao jedino utoite.

Marcuse je 1933. objavio svoje prvo vede djelo, osvrt na Marxove Ekonomsko-filozofske rukopise iz 1844. U svom ogledu, Marcuse je revidirao klasino tumaenje marksizma, i pribliio svoja stajalita djelu ranog Marxa. Ovo djelo pomoglo mu je da ga filozofska javnost prepozna kao jednog od najperspektivnijih teoretiarara svoje generacije.

Kao lan Franfurtskog instituta za drutvena istraivanja, Marcuse je razvio model za kritiku drutvenu teoriju, iznio teoriju o novoj fazi drave i monopolistikog kapitalizma. U sklopu te teorije opisao je odnos izmeu filozofije, socijalne teorije i kritike kulture, i naslutio raanje faizma kojeg je takoer vrlo kritiki analizirao.

Odlazak u Sjedinjene Amerike Drave Kad je uvidio kako de se u Njemakoj drutvo razvijati, Marcuse je emigrirao u Sjedinjene Amerike Drave 1934., dravljanstvo je dobio 1940. Nakon iseljenja, nikad vie nije ivio u Njemakoj, ali je i nadalje ostao povezan s Frankfurtskom kolom, te je uz Maxa Horkheimera i Theodora Adorna bio jedan od glavnih njezinih teoretiara. Godine 1940. objavio je djelo Razum i revolucija, dijalektiku studiju djela Hegela i Marxa.

Tijekom Drugog svjetskog rata Marcuse je isprva radio za Ameriki ured za ratne informacije (OWI) na projektu anti-nacistike propagande. Nakon toga prelazi 1943. godine u Ured za strategijsko planiranje (OSS), prethodnika CIAe. Bavio se istraivanjem nacistike Njemake i problemom denacifikacije njemakog drutva. Nakon rasputanja OSS-a 1945., Marcuse se zapoljava u Amerikom sekretarijatu za vanjske poslove kao voditelj sekcije za Srednju Europu, tu radi sve do smrti svoje prve ene 1951., nakon tog se povlai u mirovinu.

Od 1952. zapoinje karijeru sveuilinog nastavnika, vodi katedre politike teorije, isprva na newyorkkom Sveuilitu Kolumbija, a zatim na Sveuilitu Harvard, Sveuilitu Brandeis (1958. 1965. katedre filozofije i politike) te kao posljednje na Sveuilitu Kalifornija u San Diegu.

U cijelom poslijeratnom razdoblju, Marcuse se i nadalje deklarirao kao pripadnik politike ljevice i lan Frankfurtske kole, dapae nije se libio naglaavati da je marksistiki mislioc, socijalistike orijentacije, ali i slijedbenik hegelijanske kole filozofije.

Marcuse je nastavio sa kritikom kapitalistikog drutva, osobito je bila zapaena njegova sinteza Marxa i Freuda, Eros i civilizacija iz 1955., kao i njegove knjiga iz 1964. ovjek jedne dimenzije, u kojoj je iznio sumnje u mod studentskih pokreta iz 1960. Kako je unato poodmakloj dobi uvijek bio spreman odazvati se i govoriti na tada brojnim studentskim prosvjedima, Marcuse je ubrzo prozvan "Ocem nove ljevice u Sjedinjenim Dravama", na kraju Marcuse je i naglasio da su studenti i mladi ona snaga koja moe iznjeti novu revoluciju, da to vie nisu radnici, jer da vie nema klasinog proleterijata u plavim kutama, ved je to konzervativno novo radnitvo u bijelim ovratnicima. Marcuse je bio osobito popularan 1970-ih i snano je utjecao na intelektualnu publiku irom svijeta i znanstvenike koji su tad stali istraivati popularnu kulturu. Jako je puno putovao i govorio po Americi i Europi, kasnih 1960-ih i 1970-ih. Osobito se angairao u obrani istononjemakog disidenta Rudolfa Bahra (autora knjige Alternativa u Istonoj Europi), zbog tog (ali i ne samo zbog tog) je Marcuse podozrivo priman od strane tvrdih komunista koji su njemu uvijek gledali samo - kukavije jaje, velikog brbljavca koji otupljuje ideoloku borbu i vodi je u stranputicu.

Nova ljevica i radikalna politika Mnogi mladi intelektualci i radikalni mislioci, bili su pod velikim utjecajem Marcusea, poput Angele Davis, Abbie Hoffmana, Rudi Dutschkea i Roberta M. Younga. Ali je imao i svoje kritiare, sa lijeva su ga napadali marksistiki-humanist Raja Dunajevskaja i njemaki emigrant i kolega Paul Mattick, obojica za teze iznijete u knjizi ovjek jedne dimenzije, osobito za one dijelove u kojima je kritizirao tradicionalni marksizam. Markuse je doivljavao i kritike s desna, osobito poslije eseja iz 1965. Represivna tolerancija, u kojoj je iznio tvrdnju da i tradicionalana kapitalistika demokratska drutva mogu imati totalitarne aspekte. Marcuse je kategoriki tvrdio da prava tolerancija nikako nemoe pristati na represiju, jer time bi bili uutkani svi protivni glasovi marginaliziranih grupa. Njegovo posljednje djelo bilo je Estetska dimenzija iz 1979. o ulozi visoke umjetnosti u procesu emancipacije od buroaskog drutva.

Obiteljski ivot i smrt Marcuse se enio tri puta. Njegova prva ena bila je matematiar Sophie Wertman (1901.-1951.), potom se oenio s udovicom bliskog prijatelja Franza Neumanna,- Inge Neumann (1910.-1972.). Njegova treda supruga, bila je njegova biva studentica Erica Sherover (1938.-1988.), etrdeset godina mlaa od njega.

Deset dana nakon svog 81 roendana, Marcuse je umro 29. srpnja 1979., tijekom svog posjeta Frankfurtskoj koli.

Marcuse i kapitalizam Analiza kapitalizma koju je razvio Marcuse, djelomino proizlazi iz jednog od Marksovih glavnih pojmova: objektivizacije, koja u kapitalizmu postaje otuenje. Marks je vrsto vjerovao da kapitalizam iskoritava ljude, tako da predmeti proizvedeni od strane radnika postaju otueni i tako na kraju i dehumanizirani. Marcuse je ovo Marksovo uvjerenje i bitno proirio. On je tvrdio da kapitalizam i industrijalizacija pritide na radnike tako teko da oni sami sebe vide kao objekte stvari koje su proizveli. Na poetku svoje slavne ovjek jedne dimenzije Marcusea pie: "ljudi se prepoznaju u svom standardu, njihova dua je u njihovim automobilima, stereo ureajima, dvoetanim kudama, kuhinjskoj opremi" , to konzekventno znai da u kapitalizmu (u potroakom drutvu) ljudi postaju proirena roba koju sami stvaraju.

Herbert Marcuse, njemaki filozof i sociolog; roen 1898. Jedan od naijstaknutijih pripadnika Frankfurtske kole. Godine 1933. emigrirao pred nacizmom u SAD, gdje postaje profesor na razliitim sveuilitima. Svojim djelima Marcuse nastoji oko izgradnje marskistiki inspirirane kritike teorije drutva. Filozofiju stoga usmjerava konkretnoj analizi drutvenog stanja; ona treba da upuduje na one povijesne i politike snage koje nijeu i nadmauju postojede. Tako i Hegelova dijalektika, u smislu njenog marksistikog obrata, postaje izvanredno revolucionarno orue, jer je u biti uvijek objavljajudi postupak kritike negacije neposredno danog. Osobito su zapaene Marcuseove analize kasnokapitalistikog drutva, u kojima se javlja i utjecaj Freudove psihoanalize. Industrijsko je drutvo sveopdeg apsorbiranja i asimiliacije proeto ideologijom vie od graanskog drutva koje mu je prethodilo. Ideologija je naime sastavni dio samo procesa proizvodnje, a tehnoloka racionalnost postaje zbilja totalitarne modi. Djela Um i revolucija; Eros i civilizacija; Sovjetski marksizam, kritika analiza; ovjek jedne dimenzije; Kultura i drutvo; Kritika teorija drutva i dr.