PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

USTAVNO PRAVO I
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
I - TEMELJNA PITANJA USTAVNOG PRAVA
1. PREDMET, METODE I ODNOS USTAVNOG PRAVA I POLITIKIH NAUKA Pojam politike i vlasti Politika u najirem smislu obuhvata svjesnu djelatnost kojom se neka drutvena grupa nastoji usmjeriti da bi se ostvarili njeni odreeni ciljevi. Ona sadrajno obuhvata sve one djelatnosti koje znae izbor ciljeva, a zatim traenje metoda ostvarivanja prihvaenih ciljeva. Vlast uope moemo najjednostavnije definisati kao mogunost provoenja volje uprkos otporu onoga ili onih prema kojima je volja upuena. Dravna vlast, za razliku od svih drugih posebnih vlasti, ima monopol legitimne fizike prisile kao krajnjeg sredstva ostvarivanja svoje volje. Autoritetom moemo nazvati takvu vrstu vlasti gdje se odreena politika ostvaruje odnosima meu ljudima, unutar kojih pojedinci prihvataju odluke drugih pojedinaca dobrovoljno, a ne zbog moguih sankcija, jer su uvjereni da su odluke u njihovom interesu. Na due vrijeme efikasna moe biti samo ona vlast ije se odluke preteno prihvataju dobrovoljno, a ne zbog sankcija koje kao krajnje sredstvo stoje iza njih. Zbog toga svi vlastodrci nastoje prikazati i oblikovati svoju vlast kao legitimnu. Predmet ustavnog prava Za odreenje predmeta ustavnog prava relevantan je pojam dravne politike. Pri tome se pojam dravne politike shvata kao sistem institucija kroz koje se oblikuje i ostvaruje ukupna politika vlast u odreenoj dravi. Politike institucije koje ine predmet ustavnog prava su svi dravni i nedravni politiki subjekti (dravni organi, stranke, interesne skupine itd) i sloen sistem njihovih meusobnih odnosa kroz koje se oblikuje i ostvaruje dravna politika, odnosno politika vlast. Dravna politika se od svih drugih posebnih politika razlikuje prema tome to raspolae monopolom fizike prisile i to je ona politika globalnog drutva, a ne jedne manje ili vie sloene skupine. Osnovna obiljeja odnosa prava i politike Svako pravo je izraz odreene politike. Ako se razmatra drutveni aspekt njegovog donoenja, svaki pravni propis je manje-vie politika odluka. Kako je ve reeno, svaka politika vlast nastoji ostvariti to potpuniji stepen legitimiteta, a pravni sistem je jedno od osnovnih sredstava za tu svrhu. Odnos ustavnog prava i politikih nauka Pravni propisi u ustavnom pravu redovno sadre politika rjeenja. Namee se zakljuak da se ustavno pravo ne moe odvojiti od politike. Meutim, ustavnopravni propisi po pravilu nikada ne normiraju sve elemente i svu dinamiku politikog sistema konkretnog drutva i drave. Izvan ustavnih struktura djeluju brojni odnosi i institucije (npr. politike stranke, interesne grupe, javno mnijenje itd). Sve to izuavaju politike nauke, te se zbog toga ustavno pravo i politike nauke u tom smislu sadrajno meusobno dopunjavaju. Metode ustavnog prava Metod naunog pristupa je metod na kome se sve do zavretka II svjetskog rata zasnivala klasina nauka ustavnog prava. Prouavale su se ustavne pravne norme, objan javale namjere ustavotvorca i ispitivalo se da li su se mogla nai tehniki uspjelija rjeenja s obzirom na postavljeni cilj. Analizom ustavnih i zakonskih tekstova razvijale su se razne pravne teorije o svrsishodnosti ili potrebi njihove izmjene.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Oigledno je da normativistika metoda ne vodi dovoljno rauna o stvarnosti. Ona je nauci ustavnog prava potrebna samo kao prvi korak u istraivanju cjeline odreene politike institucije. Uporedna metoda u savremenoj nauci ustavnog prava nastoji uporeivati politike institucije od njihovog zaetka kao politike ideje, preko pravnih propisa, pa do ostvarivanja u politikoj praksi. Ove institucije se usporeuju povezano u cjelini politikih sistema. Historijska metoda prati i prouava historijski razvoj odreene politike institucije od njenih zaetaka u podruju politikih ideja, preko ustavnih propisa do stvarnosti. Tako i historijska metoda, ukoliko se ne koristi njena normativistika varijanta, povezuje ustavno pravo i politike nauke. Metode specifine politikim naukama mogu se podijeliti na: posredno posmatranje, neposredno posmatanje, posmatranje i uestvovanje i eksperimentalna metoda. Kao pomone metode mogu se navesti izmeu ostalog, matematike i grafike metode. Moe se zakljuiti da je ustavno pravo istovremeno pravna i politoloka disciplina koja ima zajedniki predmet i sline metode izuavanja kao politike nauke. Meutim, ustavno pravo kao nauna disciplina, za razliku od politikih nauka treba prvenstveno nastojati da odgovori na pitanje kakav je odnos izmeu onoga to bi prema ustavnim propisima trebalo biti i onoga to stvarno jeste. Dakle, treba nauno izuavati odnos pravo-stvarnost, dok politologija iznad svega izuava politiku stvarnost.

2. USTAVNO PRAVO KAO GRANA PRAVA I NJEGOVI IZVORI Sadraj ustavnog prava Ustavno pravo obuhvata sve pravne norme kojima se odreuju politike institucije (dravne i nedravne). Te norme se prema njihovim posebnim obiljejima mogu podijeliti u 3 vee skupine: 1. Pravne norme kojima se ureuju slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina. Njima se ostvaruje temeljna ideja ustava i ustavnosti. Pravnim propisivanjem sloboda i prava, te dunosti ovjeka i graanina, unaprijed se utvruju pravila ponaanja za sve subjekte unutar pravnog poretka. Prava i sloboda ovjeka i graanina su istovremeno i granica djelovanja svih organa dravne vlasti. Sintagma slobode i prava ovjeka i graanina oznaava garanciju sloboda i prava svim ljudima na podruju jedne drave, kako dravljana (graana) te drave, tako i stranaca. Slobode i prava ovjeka i graanina mogu se podijeliti na: - line slobode i prava prvenstveno pravo na ivot i nepovredivost slobode i linosti ovjeka, iz ega se izvodi niz drugih prava, npr. zabrana svih oblika zlostavljanja, te prisilnog i obaveznog rada; - politike slobode i prava birako pravo, sloboda tampe i drugih oblika javnog izvjetavanja, sloboda okupljanja i udruivanja itd. - Ekonomsko-socijalna i kulturna prava nazivaju se i pravima druge generacije . Pravno se garantuju tek ustavima koji se donose nakon I svjetskog rata. Ovdje posebno treba istai pravo na rad, pravo na zaradu kojom se moe porodici obezbijediti dostojan ivot, pravo zaposlenih i lanova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i osiguranje, pravo na trajk, pravo na zatitu porodice, djece i nemonih osoba, te sloboda naunog, kulturnog i umjetnikog stvaralatva. - Od poetka 60- ih godina javlja se i pravna zatita prava tree generacije. To je pravo na zdrav ivot ovjeka i cijeli sklop ekolokih prava. 2. Pravne norme kojima se ureuje organizacija dravne vlasti. One se u demokratskim ustavnim ureenjima mogu podijeliti na: - norme kojima se utvruju temeljna naela za ustrojstvo dravne vlasti (naelo narodnog suvereniteta, podjele vlasti, vladavine prava, naelo predstavnike vladavine zasnovano na demokratskom viepartijskom sistemu, te naelo decentralizacije organa vlasti); - norme kojima se utvruju temeljni dravni organi - zakonodavni, izvrni, upravni, sudski i ostali (ustavni sud);

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
norme kojima se ureuje izbor, odnosno postupak imenovanja i odgovornosti svakog od temeljnih dravnih organa; norme kojima se ureuje djelokrug i ovlatenja temeljnih dravnih organa; norme kojima se utvruju meusobni odnosi temeljnih dravnih organa sa organizacijskog i funkcionalnog aspekta. norme kojima se ureuje nain rada i odluivanja, dakle postupak donoenja akata i drugih odluka iz nadlenosti temeljnih dravnih organa.

3. Norme kojima se odreuje veza odnosa izmeu dravnih organa i nedravnih politikih subjeka ta. Odnos ustavnog prava i drugih grana pravnog sistema Normama ustavnog prava odreuje se ne samo pravni okvir itavog pravnog sistema neke drave, ve i sadrajni temelji svih drugih grana prava. Norme ustavnog prava odreuju poloaj, prava i dunosti najviih organa dravne vlasti, organa koji donose i primjenjuju sve ostale pravne norme u obliku zakonskih i podzakonskih opih propisa, te pojedinanih pravnih akata. Zbog toga se moe rei da norme ustavnog prava sadrajno odreuju temelje cjelovitog pravnog poretka odreene drave. Izvori ustavnog prava To su pravni oblici u kojima se donose norme ustavnog prava. Temeljni izvor ustavnog prava je pisani ustav, koji je najvii pravni akt u kome se nalazi veina normi ustavnog prava. U odreenoj mjeri te norme se nalaze u zakonima, pa i podzakonskim opim aktima. to je ustav neke drave saetiji odnosno krai, to e se vei broj normi ustavnog prava ureivati zakonima i podzakonskim opim aktima. Organski zakoni su prema pravnoj snazi ispod ustava, a iznad ostalih zakona. Njihova vea pravna snaga izvire iz stroije, odnosno kvalificirane veine kojom se oni donose, za razliku od ostalih zakona koji se donose natpolovinom veinom poslanika prisutnih u predstavnikom tijelu, odnosno njegovom domu. to se tie zakona , izvorima ustavnog prava smatraju se svi zakoni ili dijelovi zakona (kao i podzakonskih opih akata) koji sadre ranije navedene norme ustavnog prava. U podzakonske ope akte koji su izvori ustavnog prava, spadaju prvenstveno: - poslovnici temeljnih dravnih organa. Njima se razrauju ustavne norme o nainu rada dravnih organa i utvruje postupak odluivanja u tim tijelima, odnosno donoenje akat a i drugih odluka koje su u njihovoj nadlenosti. - Uredbe. Uredba je opi naziv za sve ope pravne akte koje u skladu sa ustavom i zakonom donose organi izvrne vlasti. Kao samostalni izvor ustavnog prava mogu se javiti samo tzv. uredbe iz nude koje se donose u situacijama kada je onemogueno redovno djelovanje dravne vlasti (rat i neposredna ugroenost dravne nezavisnosti ili cjelovitosti). Veina savremenih demokratskih ustava daje ovlatenje izvrnim organima da u ovakvim situacijama svojim uredbama ureuju one odnose koje izvan stanja nude odreuje zakonodavni organ. Ustav, organski zakoni i podzakonski opi akti su pisani izvori ustavnog prava. Ovi izvori u veini savremenih demokratskih drava obuhvataju gotovo sve norme ustavnog prava. Meutim, u nekim dravama (npr.Velika Britanija) veliki broj vanijih ustavnih institucija odreen je ustavnim obiajima , koji predstavljaju nepisane izvore ustavnog prava. Ustavnim obiajem ne mogu se mijenjati norme koje su ureene nekim pisanim izvorom ustavnog prava. Pravno gledajui, ustavni obiaji mogu samo nadopunjavati praznine u regulaciji pisanih izvora ustavnog prava i pruati rjeenja u sluajevima nejasnog ili vieznanog normiranja u ustavu ili drugom pisanom izvoru ustavnog prava. Ustavni obiaji mogu se mijenjati na 2 naina: odjednom bilo kojim pisanim izvorom ustavnog prava ili postepeno oblikovanjem novog, sadrajno suprotnog ustavnog obiaja.

3. USTAV KAO TEMELJNI IZVOR USTAVNOG PRAVA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Postoje 2 temeljna pristupa pojmu ustava, od kojih se je dan najee odreuje kao ustav u materijalnom smislu, a drugi kao ustav u formalnom smislu. Ustav u materijalnom smislu obuhvata sve pravne izvore ustavnog prava u odreenoj dravi (pisani ustav, organski zakon, zakoni, podzakonski akti, ustavni obiaji). Ustav u formalnom smislu je pisani opi pravni akt koji nosi naziv ustav, a koji po pravilu obuhvata veinu normi ustavnog prava odreene drave. Zbog toga se ustav u formalnom smislu esto naziva i kodificiranim ustavom. S obzirom na obiljeja normi koje obuhvata, ustav u formalnom smislu je pisani opi pravni akt, ali istovremeno i svojevrstan politiki dokument. Pisani i nepisani ustav Pisani ustav je osnovni oblik u kome se u raznim vrstama opih pravnih akata (od formalnog ustava do podzakonskog akta) nalaze norme ustavnog prava. Nepisani ustav je sinonim za sistem ustavnih obiaja koji postoje u odreenoj dravi. Podjela ustava u formalnom smislu prema nainu donoenja U tradicionalnom ustavnom pravu, posebno tokom 19.vijeka, ustav u formalnom smislu dijeli se na: ustavne povelje (oktroirane ustave), ustavne pakte kao dvostrane akte monarha i naroda, te narodne ustave. Ustavna povelja ili oktroirani ustav je formalno ustavnopravno jednostrani akt monarha kojim on samoograniava svoju vlast, donosei ustav kojim dijeli vlast izmeu sebe i predstavnikog tijela, odnosno naroda. Ustavni pakt formalno je ustavnopravni dvostrani akt monarha i naroda koji u njegovom donoen ju uestvuje preko predstavnikog tijela. U razvijenim evropskim parlamentarnim demokratijama sa monarhistikim oblikom vladavine (npr.vedska, Norveka, Danska, Belgija, Holandija itd) donoenje ustava ustvari je jednostrani akt predstavnikog tijela. Narodni ustav karakteristian je za drave sa republikanskim oblikom vladavine. Donosi ga ili mijenja narod neposredno na ustavotvornom referendumu, ili to ini predstavniko tijelo naroda (ustavotvorna skuptina ili redovno predstavniko tijelo). Kruti i meki ustav Kruti ustavi su ustavi koji se mogu mijenjati i revidirati samo na nain koji se razlikuje od naina donoenja i mijenjanja zakona. Iz te razlike proizilazi da pravne norme krutog ustava imaju nadzakonsku pravnu snagu, to uslovljava da svi os tali pravni propisi moraju i materijalno i formalno biti u skladu sa normama ustava. Meki ustavi su ustavi koji se mogu mijenjati i revidirati na isti nain na koji se mijenjaju i zakoni. To znai da svaki zakon moe mijenjati bilo koju normu formalnog mekog ustava. Razlozi krutosti ustava Krutost prvih ustava proizilazi iz same ideje ustavnosti. Postoje 2 osnovna razloga prihvatanja ideje krutosti, odnosno nadzakonske pravne snage ustava: 1. Tvorci prvih ustava polazili su od ideja prirodnog prava i dr utvenog ugovora. Ustav je shvatan kao akt u kome najprije u pisanom obliku treba zagarantovati prirodna ovjekova prava. Iz prirodnih prava dravni organi putem zakona i drugih opih akata razvijaju sistem pozitivnog prava. Obzirom da prirodna prava obave zuju sve pravne subjekte u dravi, a itav sistem pozitivnog prava se zasniva

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
na njima, namee se zakljuak da bi akt kojima se prirodna prava utvruju na jednom mjestu, morao biti prema pravnoj snazi iznad svih ostalih propisa u dravi. 2. Ako je ustav zakon za zakonodavca jer odreuje njegova prava i dunosti, sasvim je prirodno da on ima veu snagu od zakona jer je to pravni uvjet da se zakoni iz njega izvode i budu sa njim formalno i sadrajno usklaeni. Polazei od navedenih razloga, prvobitno su teoretiari ustavnog prava smatrali da se propisivanjem krutosti, odnosno pravne oteanosti mijenjanja ustava u odnosu na zakone, osigurava njihova trajnost ili bar rjee promjene. Meutim, praksa je pokazala da ako neki ustav ne odgovara temeljnim interesima vladajue politike skupine, on e biti ili nasilno sruen (dravni udar, politika revolucija) ili e stvarnost (realni ustav) biti djelomino ili potpuno suprotna njegovim rjeenjima. Stepenovanje krutosti ustava Najvii stepen teoretski mogue krutosti ustava bio bi kada bi ustav sadravao opu zabranu da ga se mijenja, pa bi time bio vjean. Taj stepen je ostao samo u sferi teorije. Slijedei, nii stepen je ako se ustavom zabrani njegovo mijenjanje u cjelini, ali samo na odreeno vrijeme. Trei stepen krutosti je kada ustav trajno zabranjuje promjene, ali samo nekih svojih tano odreenih normi. Najee zabrane odnose se na promjenu ustavom propisanog oblika vladavine, ali ima i ustava koji propisuju zabranu mijenjanja veeg broja svojih normi (npr.ustav SR Njemake iz 1948). Ovdje se postavljaju pitanja pravne snage i ustavnopolitikih uinaka ovih zabrana. to se tie pravne snage, ustavna norma koja sadri ovakvu zabranu moe biti izmijenjena, a da ustav formalnopravno ne bude prekren. To se realizuje na nain da se prvo po revizijskom postupku ukine norma koja sadri zabranu, a zatim izvri promjena koja je bila zabranjena. Najmanji stepen krutosti postoji kada ustav naelno dozvoljava svoje mijenjanje u cjelini i u dijelovima bez ikakvog ogranienja, odnosno zabrane, ali samo na ustavom predvieni nain. Taj nain je u odreenoj mjeri otean u odnosu na nain donoenja i mijenjanja zakona. U ustavnopravnoj stvarnosti, krutost ustava se po pravilu izraava samo tim stepenom. Naini mijenjanja (revizijski sistemi) krutog ustava Naine mijenjanja krutog ustava moemo podijeliti na 2 skupine: 1. Primjenom ustavotvornog referenduma; 2. Svi naini mijenjanja o kojima odluuje neko predstavniko tijelo naroda. Ustavotvorni referendum moe biti: - apsolutno obavezan ako se mora raspisati za svaku promjenu ustava; - relativno obavezan ako se raspisuje za promjenu samo nekih ustavom unaprijed odreenih normi; - fakultativni ustavotvorni referendum moe se raspisati za svaku promjenu, a o eventualnom raspisivanju naelno odluuje predstavniko tijelo. Ovaj referendum propisuju ustavi gotovo svih savremenih demokratija (npr.ustav Italije iz 1948, ustav Francuske iz 1958). Predstavniko tijelo koje mijenja ustav moe biti ustavotvorna skupt ina (konvent) ili redovno zakonodavno predstavniko tijelo. Ustavotvorna skuptina je posebno predstavniko tijelo koje se bira samo u svrhu donoenja ili mijenjanja ustava. Najvei broj savremenih ustava propisuje da o njihovom mijenjanju odluuje redovno predstavniko tijelo, odnosno isto tijelo koje donosi i zakon, uz odreene uvjete kojima se oteava izmjena ustava u odnosu na izmjenu zakona. Ova oteavanja mogu biti u fazi inicijative za reviziju ustava, u propisivanju posebne faze naelne odluke, te u traenju kvalificiranog kvoruma i kvalificirane veine pri donoenju konane odluke o promjeni ustava. Bez obzira na nain promjene, mogu se primijeniti 2 osnovne tehnike mijenjanja ustava:

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Tehnika ustavnog zakona dokida se onaj dio ustava koji se eli promijeniti i zamjenjuje novim normativnim tekstom. U sluaju dopune, dopuna se vri na onom mjestu gdje sadrajno pripada u odnosu na cjelinu prethodnog teksta. Ova tehnika prikladnija je za vee izmjene. 2. Tehnika ustavnih amandmana prvobitni tekst ostaje nepromijenjen, a nove odredbe odnosno norme se dodaju u obliku amandmana. Ova tehnika prikladnija je za dopune ustava, kao i male izmjene. Struktura i osnovna obiljeja sadraja ustava Savremeni ustavi imaju priblino istovrsnu strukturu, koja moe sadravati preambulu, normativni dio i anekse. Neki ustavi na poetku imaju preambulu koja je jasno odvojena od normativnog dijela. U njoj se prvenstveno naznaava ko donosi ustav, a zatim i upuuje na volju onoga u ije ime se ustav prihvata (naelno je to narod). esto se u preambuli izlau historijski temelji ustava i drave za koju se donosi, te temeljna naela koja se zatim institucionalno razrauju u normativnom dijelu ustava. Preambula po formi nije pravno oblikovan tekst i naelno ne sadri nikakve norme. Nain izraavanja njegovog sadraja je deklaratoran. Normativni dio ustava ine ustavne norme oblikovane u lanovima koji su grupisani u odjeljcima (paragrafima) ili dijelovima. Savremeni demokratski ustavi najee imaju izmeu 100 i 200 lanova. Na kraju se najee nalaze prijelazne i zavrne odredbe u kojima se prvenstveno rjeavaju pitanja usklaivanja vaeih pravnih normi sa novim ustavom.

****************************************************************** II POJAM I RAZVITAK USTAVNE VLADAVINE

1. ODREENJE POJMOVA Ustav i ustavna vladavina Ustav je u savremenom znaenju najvii i temeljni zakon u dravi. To je akt kojim se uspostavlja politiki i pravni poredak, pa sa njim moraju biti usaglaeni svi akti i postupci javne vlasti i graana. On je prvenstveno politiki, a tek onda pravni dokument. Ustavna vladavina oznaava oblik ureenja politike zajednice u kojoj je vlast ograniena ustavom i pravom. Konstitucionalizam je izraz koji obuhvata skup politikih teorija kojima je zajedniko to zahtijevaju da javna vlast mora potivati ogranienja i pravne postupke koje propisuje ustav i zakon. Suverenitet pripada narodu, a dravni organi samo obavljaju odreene funkcije u interesu politike zajednice na osnovu mandata steenog od naroda putem izbora. Svaki dravni organ je u svom djelovanju ogranien pravom: zakonodavna vlast se mora pridravati ustava, a izvrna i sudska vlast ustava i zakona. Karl Leventajn, ameriki autor, je u pogledu realizacije (ozbiljenja) ustava i njegovog odnosa prema ustavnoj vladavini, ustave podijelio na normativni, nominalni i semantiki. Normativni ustav je onaj koji zadovoljava zahtjeve ustavne vladavine, te je zaista ozbiljen u ivotu i usmjerava demokratski proces u zemlji. Nominalni ustav zadovoljava normativne zahtjeve sa stanovita naela ustavne vladavine, postoji volja da se on provede, ali iz odreenih razloga nije u potpunosti ozbiljen u ivotu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Semantiki ustav bez obzira na svoje normativne znaajke nije uope primijenjen u ivotu u pogledu bitnih pitanja ustavne vladavine, te iskljuivo slui za prikrivanje stvarnih odnosa i procesa u politikoj vlasti. Prvi pisani ustavi Najstarijim pisanim ustavom smatra se Ustav SAD iz 1787.godine. Prvi pisani ustav u Evropi donesen je u Francuskoj 1791. Pisanim ustavima nastoji se uspostaviti dravno ustrojstvo zasnovano na shvatanju o uzajamnim pravima i dunostima nosilaca vlasti i onih kojima se vlada, stabilizirati ta kvo ustrojstvo i omoguiti njegovo trajno odravanje i razvoj. Bez obzira na promjene usljed historijskog razvoja, temeljna ideja ustavnosti ostaje ista: ustav i zakoni trebaju omoguiti uspostavljanje javne vlasti jer je ona u interesu drutvene zajednice, ali je istovremeno moraju ograniiti kako bi se sprijeile zloupotrebe. Sutina ustava je u ogranienju vlasti. Prirodno pravo i uspostavljanje ustavnog poretka Shvatanje da nosioci vlasti mogu vladati samo uz pristanak graana zasniva se na teoriji o prirodnom pravu i drutvenom ugovoru. Osnivaem kole prirodnog prava smatra se Hugo Grotius. Sutina ove koncepcije je da na osnovu prirodnog prava graani imaju pravo sruiti vlast koja kri njihova prava. Teorija drutvenog ugovora , iji je osniva Thomas Hobbes polazi od prirodnog stanja meu ljudima prije nastanka drave, koje se opisuje kao rat svih protiv svih. Zbog toga ljudi, da bi ivjeli u miru, uspostavljaju velikog Levijatana, odnosno dravu i na suverena prenose svoja prirodna prava. Suveren je duan da se pridrava boijih zakona. Istovremeno sa navedenim, razvijane su i ideje o apsolutnoj vlasti koja zbog nekih viih ciljeva mora biti iznad zakona i ne moe se smatrati odgovornom pred zakonom. Prema tim shvatanjima, zakon je volja suverena, bez obzira da li se radi o pojedincu, kolektivnom tijelu ili politikoj partiji. Takva shvatanja sluila su kao teorijsko opravdanje razliitih diktatura i autokracija. Kako je mogue ograniiti vlast Pitanje ogranienja vlasti kljuno je pitanje politike i ustavne teorije. Previe ogranienja moe vlast uiniti neefikasnom, a premalo moe izazvati zloupotrebe. Neki teoretiari, (kao Tomas Hobs), smatrali su da uope nije mogue nadzirati vlast. Meutim, prema drugom shvatanju (Don Lok, Monteskje i dr), sredstvo ograniavanja vlasti moe biti samo njena podjela na zakonodavnu, izvrnu i sudsku pri emu bi svaka od njih u vlastitom interesu nastojati sprijeiti zadiranje druge vlasti u njenu nadlenost. Samo vlast moe kontrolisati i zaustavljati drugu vlast.

2. USTAVNOST U TRI ZAPADNE DEMOKRATIJE Nain uspostavljanja ustavnog poretka Mnogi zapadni pisci smatraju da postoje 3 mogunosti uspostavljanja ustavnog poretka: sluajnost, nasilje i ustavni izbor. Sluajnost znai posebne geografske, historijske, kulturne i druge okolnosti koje su odredile ustavni razvoj neke zemlje. Nasilje znai unutranje revolucije ili vanjske napade kojima je nametnut odreeni ustav. Ustavni izbor znai svjesno stvaranje i ureenje sistema institucija koji e usmjeravati politiki razvoj u pravcu ustavne vladavine. Primjer prvog naina je Velika Britanija, drugog Francuska a treeg SAD. 1. Ustav SAD Nastanak amerikog ustava iz 1787. U vremenu od 1775.-1783.godine 13 amerikih kolonija na istonoj obali Sjeverne Amerike ratom je izborilo nezavisnost. Nezadovoljne ekonomskim poloajem, kolonije su sazvale II Kontinentalni kongres koji je 4. jula 1776.godine usvojio Deklaraciju o nezavisnosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Deklaracija se preteno temelji na Locke -ovom shvatanju prirodnog prava kao osnove prava na pobunu protiv nepravedne vlasti, te odvajanja od drave koja kri prirodna prava. Nakon donoenja Deklaracije, drave su poele donositi svoje ustave, prvo P ensilvanija 1776. Ustavima su uspostavljena prava glasa, garantovana druga prava i slobode, te republikanski oblik vladavine. Posebno radikalnim sa stanovita prava i sloboda smatra se Ustav Masausetsa iz 1780.godine. Prijelazno razdoblje: Konfederacija. Temeljni akt konfederacije usvojen je jo u toku rata, 1777.godine. lanci konfederacije stupili su na snagu 1781.godine kao meudravni ugovor o prijateljskom savezu suverenih drava. Zajedniki organ saveza je Kongres, u koji svaka drava alje svoju delegaciju i ima po 1 glas, bez obzira na veliinu i broj stanovnika. Delegacije drava vezane su imperativnim mandatom, tj.odluke mogu donositi iskljuivo prema uputama drave iz koje su delegirani. Drave same odreuju nain izbora, broj lanova i uope poloaj svojih zastupnika. Kongres bira Odbor drava , koji ini po 1 zastupnik iz svake drave. Odbor obavlja poslove kada Kongres nije u zasijedanju. O najvanijim pitanjima Kongres je odluivao dvotreinskom veinom glasova svih drava. Odluke obavezuju drave, ali ne i njihove graane. Svaka od drava, kao i savez u cjelini, imaju pravo uea u meunarodnim odnosima. lanci konfederacije usvojeni su jednoglasnom odlukom svih drava lanica i samo tako su se mogli i mijenjati. Drave imaju pravo istupit i iz konfederacije. Ustavna konvencija u Filadelfiji. Kao izraz potrebe za vrom unijom koja bi osigurala bri ekonomski razvitak, u maju 1776.godine se u Filadelfiji sastala ustavna konvencija, koja je nakon 4 mjeseca usvojila ustavni tekst. Za stupanje ustava na snagu zahtijevala se potvrda 2/3 drava lanica (9 od 13 drava). Ratifikacija je izvrena u roku od 10 mjeseci, Ustav je stupio na snagu 1789.godine. Konvenciju je inilo 55 zastupnika, meu kojima 34 pravnika. Konaan tekst Nacrta potpisalo je 37 uesnika konvencije. Najistaknutiji autori Madison, Hamilton i John Jay , obrazloili su ciljeve i koncepciju Ustava u 87 lanaka objavljenih u novinama, a koji su kasnije skupljeni u oznatu zbirku The Federalist. Konvencijom su dominirala 2 pitanja: kontrola politike vlasti i ureenje odnosa meu dravama. Ustavom je ponuena vrlo razraena podjela vlasti, sudski nadzor nad zakonodavnom i izvrnom vlau, te federalizam i lokalna samouprava. Nepovjerenje prema nosiocima vlasti: podjela vlasti. Polazei od naelnog nepovjerenja prema svakoj vlasti i njenim nosiocima zbog moguih zloupotreba, u Ustavu je provedena podjela vlasti izmeu zakonodavne iji nosilac je kongres, izvrne koju ima predsjednik i sudske koje obavljaju sudovi i Vrhovni sud SAD. Pored toga, podjela je provedena i u pojedinim funkcijama vlasti u kojima uestvuju razliiti organi i tako nadziru i koe jedni druge. Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam. Raspravama na Konvenciji, pa i prilikom ratifikacije ustavnog teksta, dominirali su sukobi federalista i antifederalista. Velike drave nastojale su osigurati jaku centralnu vlast federacije nacrtom koji je podnijela Virdinija. Manje drave su podravale konfederalistiki prijedlog koji je podnio Nju Dersi. Na prijedlog drave Konektikat postignut je Connecticut Compromise, iji je rezultat dvodomna struktura zakonodavnog tijela: Predstavniki dom, u koji graani neposredni biraju zastupnike i u kome su vee drave jae zastupljene, te Senat, u koji zakonodavno tijelo svake drave lanice upuuje po 2 senatora. Uz ustavnu podjelu nadlenosti izmeu federalnih organa i drava lanica, time je nastao klasini ustavni model organizacije federalne drave. Trajnost ustava. Najstariji ustav na svijetu ima 7 odjeljaka i 26 ustavnih amandmana koji ukupno sadre 84 odredbe ili pravila. To je osnova njegove dugotrajnosti, jer omoguava prilagoavanja izmijenjenim drutvenim prilikama. To ini Vrhovni sud SAD svojim tumaenjima koja daje obavljajui funkciju kontrole ustavnosti zakona, pa ga neki zbog toga nazivaju i permanentnom ustavnom konvencijom. Demokratinost. Kada je u pitanju demokratski znaaj Ustava SAD, preovladava tumaenje da je u donoenju Ustava prevladala umjerena orijentacija ljudi koji su se zalagali za institucionalizaciju

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
politikog poretka i zaustavljanje pokuaja da se ona radikalizira na osnovi jakobinskih, tj.egalitaristikih nastojanja. Zbog toga su ameriku revoluciju nazvali revolucijom trezvenih oekivanja. Meutim, postoje i drugaija miljenja. Npr.Georges Burdeau smatra da je Ustav SAD, posmatran samo sa stanovita njegovih odredaba, mogao biti osnova i za nedemokratski smjer razvoja. Burdeau smatra da je Ustav djelo protivnika demokratije i pristalica razoaranih nasiljem i neredima iji svjedoci su bili. Meutim, ameriko drutvo je po svojoj prirodi i ljudima, kao i mogunostima irenja i ekonomskog razvoja, toliko demokratsko da su se i nedemokratske institucije (kao to su jaka izvrna vlast, filtriranje narodne volje kroz Senat, ogra niavanje prava veine da bi se zatitila manjina), pretvorene u svoju suprotnost. Drugo vrlo poznato djelo je Ekonomsko tumaenje ustava SAD Charles-a A. Beard -a, objavljeno 1913.godine, gdje se istie teza da je Ustav bio djelo poslovnih ljudi, trgov aca i robovlasnika koji su ga sainili da bi zatitili svoje interese. Istovremeno, smatra se da Ustav SAD predstavlja jedan od u historiji najveih izuma na podruju pravne i politike teorije. Uticaj ustava na demokratski razvoj. U ovom kontekstu, osnovno pitanje je da li Amerikanci imaju demokratski Ustav zato to su slobodan narod, ili je obrnuto, tj.da li su slobodni zato to imaju demokratski Ustav. U politologiji SAD je dugo potcjenjivan znaaj ustavnih institucija kao takvih i preovladavala orijentacija bihejviorista na izuavanje stvarnih politikih procesa. Za takvu orijentaciju zasluan je Woodrow Wilson , predsjednik SAD u vrijeme I svjetskog rata, koji se zalagao za izuavanje stvarnih odnosa moi smatrajui da ustavne krasote (niceties of the Constitution ) nisu znaajni za te odnose. Danas u humanistikim naukama SAD dominiraju kola nove institucionalne analize, kola ustavnog izbora (Constitutional Choice) i ustavne politike ekonomije , te iri nauni smjer Javnog izbora (Public Choice). Njima je zajedniko to institucije i ustavna pravila smatraju osnovom odranja i napretka modernih drutava. 2. Britanski ustav Mada nema pisani ustav kao jedinstven dokument, Britaniji svakako pripada prvenstvo u razvoju ustavnosti i ustavne vladavine. Jo u 12.vijeku u Engleskoj se smatralo da se vladar mora pokoravati Bogu i zakonima koje je sam donio. Ta obaveza potvrena je Velikom poveljom sloboda ( Magna Charta Libertatum) iz 1215.godine koja utvruje vladareve obaveze prema zemaljskim baronima, kojima priznaje pravo na pobunu ako bi preuzete obaveze bile prekrene. Osnovna institucija borbe protiv kraljevog apsolutizma bio je Parlament. Parlament se razvio iz plemikog Velikog vijea, u koji su ve u 13.vijeku pozivani i predstavnici obinih graana (commoners). Tako je ve 1295.godine sazvan Ogledni parlament ( Model Parliament) u kome uz plemie i crkvene dostojanstvenike uestvuju i graani. Zbog toga parlament ima dvodomnu strukturu: Dom lordova i Donji dom (House of Commons). Svrha sazivanja Parlamenta i temeljni zahtjevi njegovih lanova izraeni su principom No taxation without representation tj. nikakvi porezi i druge dabine ne mogu se uvoditi bez saglasnosti predstavnika poreskih obveznika. Pokuaj donoenja cje lovitog ustava uinjen je sredinom 17.vijeka za vrijeme Olivera Kromvela (Instument of Government). Taj ustav nikad nije proveden, a nakon restauracije (Slavne revolucije) 1688.godine, Britanci su se odluili za postepeno razvijanje vlastitih ustavnih institucija, uz potivanje tradicije i izbjegavanje bilo kakvog imitiranja tuih uzora. Tokom 18.vijeka uspostavlja se ravnotea kralja i parlamenta, u kojoj praksom nestaje vladarevog prava zakonodavne sankcije. Pojavljuje se Kabinet kao skup vladarevih pomonika ministara, te poetni oblici preuzimanja politike odgovornosti Kabineta i prvog ministra pred Parlamentom za odluke koje donose u ime vladara. Postepeno se uspostavlja i nezavisnost sudske vlasti. Dio promjena utvren je zakonima koje

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
je donio Parlament, a vei dio oblikovan je kao ustavni obiaji konvencije ili putem sudskih odluka. Tokom 19.vijeka putem niza reformi izbornog zakonodavstva ireno je birako tijelo i postepeno uspostavljen sistem predstavnike vlade, a izvrna vlast prelazi na izabrani i odgovorni Kabinet. Izvori britanskog ustavnog prava. Britanski ustav, kao sistem pravila izvodi se iz 4 izvora: 1. 2. 3. 4. Zakoni Parlamenta (Statute Law); Obiajna pravila, tj.sudske odluke; Parlamentarni obiaji i pravila (Common Law) Ustavni obiaji (konvencije) i tumaenja naunih autoriteta na podruju ustavnog prava.

Statute Law (Zakonsko pravo) obuhvata veliki broj akata Parlamenta, koji u cjelini ili djelimino ureuju podruje ustavnog prava. Najznaajniji akti koji utvruju sastav dravnih organa i njihove meusobne odnose su: 1. Bill of Rights iz 1689.godine, 2. The Act of Settlement iz 1701, 3. Zakon o uniji sa kotskom iz 1706, 4. Zakon o Parlamentu (The Parliament Act) iz 1911. i 1949, 5. Zakon o privremenom ureenju Sjeverne Irske iz 1972. i 6. Zakon o Evropskoj zajednici iz 1972.godine. Vaniji zakoni koji ureuju odnose dravnih organa i graana su: 1. Bill of Rights iz 1689.godine; 2. The Habeas Corpus Act iz 1679; 3. Zakon o javnom redu iz 1936; 4. Zakon o pravosuu iz 1960.godine. Bitno je naglasiti da V.Britanija nema zakon koji u cjelini sadri spisak ustavno garantovanih sloboda i prava graana, mada se ve godinama trai njegovo donoenje. Common Law (obiajno pravo) ureuje sve manji dio ustavne materije, jer se zamjenjuje za konskim odredbama. Ipak, neka najvanija naela britanskog ustava i danas su ureena iskljuivo pravnim obiajima, npr.suverenitet Parlamenta, ovlatenja monarha, politika odgovornost ministara, nezavisnost sudske vlasti, formalni pojam zakona itd. Ustavne konvencije predstavljaju posebnost britanskog ustavnog prava. Obino se definiraju kao pravila ponaanja ustavnih faktora utvrena dugotrajnim postupanjem, koja se smatraju obaveznim ali ne uivaju sudsku zatitu niti zatitu dunosnika u domovima Parlamenta, mada ih oni mogu uzimati u obzir. Sankcija koja dolazi u obzir za krenje konvencije je politike prirode. Meutim, postoje podruja gdje se pri postupanju vlade ili nekog drugog ustavnog faktora postavlja pitanje da li je odreena konvencija prekrena, ili ne, pa ak i da li odreenim suprotnim postupanjem nastaje nova konvencija. Primjer navedenog je imenovanje Lorda Karingtona za ministra vanjskih poslova 1979.godine od strane Margaret Taer, mada se dotad kao konvencionalno pravilo smatralo da lordovi ne mogu biti ministri. Radovi priznatih autoriteta za ustavno pravo znaajni su za tumaenje ustava jer sistematiziraju grau, a posebno su od pomoi pri tumaenju ustavnih konvencija. 3. Ustavnost u Francuskoj Francuski ustavi. Nakon revolucije 1789.godine, donesen je Ustav ograniene monarhije 1791.godine. Nakon ruenja monarhije, 1793.godine donesen je Montagnardski ustav. Nakon pada jakobinaca, 1795.godine donesen je Direktorijalni ustav. Padom Napoleona I donesen je ustav 1815. Nakon julske revolucije 1830.godine Ustav parlamentarne monarhije. Druga republika trajala je 1848.-1852, Drugo Carstvo 1852.-1871. Tek je ustavnim zakonima iz 1875.godine uspostavljen relativno stabilan sistem Tree republike. etvrta republika trajala je od 1946. -1958.godine, kada je tzv.De Golovim ustavom konano stabilizirano djelovanje politikih institucija.

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Traenje stabilnosti. Moris Divere, nastojei objasniti ovako dinamian i nasilan razvitak ustavnih institucija, ustavni razvitak Francuske dijeli u 2 izrazito nejednaka razdoblja: 1. Razdoblje revolucionarnog udara 1789.-1799.godine, u kome se ubrzano nastoje uspostaviti nove institucije koje bi trebale znaiti potpun prekid sa starim reimom i tradicijom pravnog sistema. Revolucionarni udar je izbacio iz ravn otee francusko drutvo, koje je u potrazi za stabilnou pretrpjelo dugako razdoblje manjih podrhtavanja, u potrazi za stabilnou. 2. Razdoblje traenja kompromisa, koje obuhvata period od 1799. -1958.godine u kome se gradi novi, sabilizirani pravni sistem. Prema Divereu, konani kompromis izmeu zahtjeva za demokratskom kontrolom vlasti i potrebe ouvanja stabilnosti ustavnog poretka, predstavlja Ustav 5.republike iz 1958.godine. USTAVNOST U SOCIJALISTIKIM ZEMLJAMA U socijalistikim zemljama ustav i us tavnost su prvenstveno predstavljali sredstva za prikrivanje realnosti jednostranake ili osobne diktature komunistikih partija i voa. Naelo podjele vlasti zamijenjeno je tezom o demokratskom jedinstvu vlasti koncentrisane u skuptinama ili sovjetima, naelo narodnog suvereniteta deklaracijom politike dominacije radnike klase. Viestranaki izbori kao temelj uspostave predstavnike vladavine zamijenjeni su formalnim izjanjavanjem u prilog kandidata kojeg istie jedna politika stranka. Deklaracije prava i sloboda, esto ire od klasinih, sa nizom socijalno-ekonomskih prava i sloboda, bez nezavisne sudske vlasti i viestranakog sistema predstavljale su mrtvo slovo na papiru. Dakle, shodno Leventajnovoj podjeli, radi se o semantikim ustavima, tj. ust avima samo po nazivu, a bez odraza u drutvenoj stvarnosti. Barunaste revolucije u Istonoj i Srednjoj Evropi Zajednike karakteristike svih drava sa komunistikim reimima bile su: - jedan oblik kolektivnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju (dravno, drutveno, zadruno); - zabrana politike opozicije; - nepostojanje efikasne sudske zatite ustavom zagarantovanih sloboda i prava. Od poetka 80.-ih godina 20.vijeka postao je potpuno oigledan neuspjeh ovih reima da osiguraju ne samo ostvarenje revolucionarnih obeenja, ve i privredni prosperitet i razvoj, kao i prihvatljiv politiki poredak. Nakon smrti predsjednika SSSR Leonida Brenjeva koji je bio na vlasti od 1964. -1982.godine, tragino stanje sovjetske ekonomije i drutva postaje oigledno i u samom SSSR. Za dalji razvoj posebno je znaajan dolazak na vlast u SSSR Mihaila Gorbaova, koji je priznao da je SSSR izgubio trku u naoruanju tokom hladnog rata i da se nalazi na rubu propasti koju mogu sprijeiti samo hitne i radikalne reforme. Meutim, Gorbaov je previdio da takve reforme nisu mogue bez potpunog naputanja socijalistikog sistema. U reformiranju sistema prednjaile su Poljska i Maarska, ali su procesi djelovali i u zemljama u kojima su se najvie prikrivali, kao to su bile DDR i Rumunija. Tokom 1989.godine dogaaji su se ubrzali i komunistiki reimi su padali redom: Istona Njemaka, ehoslovaka, Rumunija, Maarska, Poljska, Bugarska, Albanija. Posebno znaajna je injenica da su se u svim tim zemljama naizgled jaki represiv ni reimi uruili sami od sebe. Na ehoslovakom primjeru skovana je sintagma barunasta revolucija. U SSSR Gorbaov se uspio odrati do avgusta 1991.godine, kada je nakon neuspjelog vojnog pua rasputen Sovjetski savez, naputen komunistiki sistem uz zabranu djelovanja Komunistike partije. Ustavnost u novim demokratijama Pred autorima ustava novih demokratija su 3 sloena zadatka koja trebaju osigurati cjelovitu reformu njihovih ekonomskih i politikih sistema: prelazak sa planske na trinu ekonomiju; prelazak iz jednopartijske vladavine u viestranaku demokratiju;

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
prelazak iz sistema arbitrarne i neograniene vlasti u sistem ustavne vladavine i pravne drave. Oigledno se radi o promjeni cjelokupne drutvene, ekonomske i pravne strukture koja tee u uslovima ekonomskog kolapsa i politike nestabilnosti. U poetku se smatralo da e se promjena moi dovriti za 3-5 godina. Danas se smatra (Zbignjev Brinski) da e za tu promjenu, zavisno od specifinosti pojedinih drava, trebati 15-25 godina. Propast vienacionalnih federacija u SSSR, ehoslovakoj i SFRJ otvorio je pitanje zatite prava nacionalnih manjina u novostvorenim dravama. U periodu 1991.-1993.godine najvei broj novih evropskih demokratija donio je nove ustave. Posmatrajui ustrojstvo vlasti i izborni sistem, kao 2 temeljna pitanja politikog ureenja novih demokratija, moe se rei da prevladavaju parlamentarni sistemi u polupredsjednikoj varijanti, dok se izborni sistemi veoma razlikuju a i stalno mijenjaju tako da su prisutne brojne varijante veinskih, proporcionalnih i mjeovitih izbornih sistema.

III SLOBODE I PRAVA OVJEKA I GRAANINA

1. PREGLED HISTORIJSKOG RAZVOJA Prve deklaracije prava ovjeka i graanina Garancije prava i sloboda, kao i sama pojava ustavnosti, svoje korijene imaju u historiji britanske drave, u dokumentima kao to su Magna Charta Libertatum (1215), Petition of Rights (1628), Habeas Corpus Act (1679). Francuska Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789.godine je prva cjelovita deklaracija prava ovjeka u Evropi. Proglaena je sastavnim dijelom ustava iz 1791. U deklaraciji se garantuju klasina prava ovjeka i graanina: 1. pravo na slobodu i jednakost u pravima; 2. sloboda, vlasnitvo, sigurnost i otpor tlaenju; 3. suverenitet pripada narodu, te ni jedan organ niti pojedinac ne moe imati ovlatenja koja ne proizilaze iz narodnog suvereniteta; 4. granice koritenja prirodnog prava svakog ovjeka mogu se odrediti samo zakonom, u cilju osiguranja istih prava i drugima; 5. slobodno je initi sve ono to nije zakonom zabranjeno, a zakonom se mogu zabraniti samo injenja tetna za zajednicu; 6. zakon je izraz ope volje i svi graani imaju pravo da lino, ili preko svojih zastupnika, uestvuju u njegovom donoenju. Zakon mora biti jednak za sve. Svim graanima su prema sposobnosti jednako dostupni svi poloaji i javne slube; 7. niko ne moe biti uhapen, zadran ili optuen osim u zakonom predvienim sluajevima i prema zakonom propisanom postupku; 8. niko ne moe biti kanjen, osim na osnovu prethodno donesenog zakona i u predvienom postupku; 9. svako se smatra nevinim dok se zakonito ne proglasi krivim; 10. niko ne smije biti uznemiravan zbog svojih uvjerenja, ukljuujui i vjerska, pod uslovom da njihovo irenje ne naruava javni poredak utvren zakonom; 11. sloboda razmjene misli i saoptenja svaki graanin moe slobodno govoriti, pisati i tampati svoja miljenja, ali je odgovoran za sve zloupotrebe te slobode u sluajevima predvienim zakonom; 12. javna vlast je potrebna zbog garantovanja prava ovjeka i graanina, uspostavljena je na dobrobit svih, a ne u korist onih kojima je povjerena; 13. doprinos za izdravanje javne sile i uprave mora biti podjednako rasporeen na sve graane, u skladu sa njihovim mogunostima;

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
14. svi graani imaju pravo da lino ili preko zastupnika uestvuju u utvrivanju i rasporedu javnih doprinosa i tereta; 15. javni slubenici duni su podnositi raun o svom djelovanju; 16. drutvo u kome nisu zagarantovana graanska prava, niti predviena podjela vlast i, nema ustav; 17. vlasnitvo je sveto i nepovredivo pravo, te nikome ne moe biti oduzeto osim zbog zakonito utvrene potrebe uz pravinu prethodnu naknadu; Druga generacija: socijalna i ekonomska prava Ova prava se u ustavima javljaju poetkom 20.vijeka. U ustave se pored klasinih, tzv. negativnih prava koja su usmjerena na zatitu privatne sfere pojedinca od djelovanja dravnih vlasti, unose i pozitivna prava, koja znae dunost drave da pojedincima osigura odreenu sigurnost ili ostvarivanje odreenih interesa. Ova prava su temelj koncepcije socijalne drave. Niz takvih prava obuhvatio je Vajmarski ustav iz 1919.godine, a posebno su ih proirili ustavi socijalistikih zemalja (npr.pravo na rad, pravo na stan, zdravstvenu zatitu, izdravanje u starosti ili u sluaju nesposobnosti za rad itd). Meutim problem tog tipa ustavnih garancija je da u cilju njihovog provoenja ne postoji pravna sankcija niti tijelo koje bi pruilo zatitu graaninu koji se poziva na takvo pravo. Takve garancije su uvijek lex imperfecta , nepotpuni pravni propis za iju realizaciju ne postoji sankcija. Zbog toga je pri zakonskom ureivanju tih prava potrebno voditi rauna o realnim mogunostima da se graanima ta prava zaista i osiguraju. Pravna teorija pokuala je ustavnu garanciju prava na rad racionalizirati na sljedei nain: Obzirom da u dogledno vrijeme nije mogue stvoriti uslove koji bi u punom obimu garantovali realizaciju prava na rad, ustavna garancija prava na rad predstavlja os novu zakonskog regulisanja odreenih prava u sluaju neskrivljene nezaposlenosti, kao to su prava iz socijalnog osiguranja i odreena minimalna primanja. Pravima tree generacije smatraju se prava zasnovana na svijesti o potrebi zatite ovjekove prirodne okoline; prava neroenih ljudi, pa ak i prava drugih ivih bia osim ovjeka, tj.biljaka i ivotinja na zatitu od ugroavanja njihovog opstanka. Meunarodni standardi prava ovjeka Shvatanje da potivanje i zatita ljudskih prava nije iskljuivo unutranja stvar svake drave izraeno je u Povelji OUN, koja u lanu 1, kao jedan od ciljeva organizacije UN odreuje unapreenje i podsticanje potovanja prava ovjeka i osnovnih sloboda za sve, bez obzira na rasu, spol, jezik ili vjeru. Danas su standardi zatite i garancija prava ovjeka postali univerzalni. Meutim, treba istai da teite zatite ipak ostaje na domaim institucijama svake zemlje. Generalna skuptina UN usvojila je 10.12.1949.godine Opu deklaraciju o ljudskim pravima i taj datum se obiljeava kao Meunarodni dan prava ovjeka. na osnovu naela Deklaracije, 1966.godine usvojeni su Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima , koji su stupili na snagu 1976.godine. Pojedini aspekti zatite ljudskih prava su predmet 21. meunarodne konvencije OUN o pravima ovjeka i osnovnim slobodama (ukidanje svih oblika rasne diskriminacije, suzbijanje i kanjavanje aparthejda, zloina genocida i zloina protiv ovjenosti, o pravima djeteta, o politikim pravima ena itd). Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda usvojena je 1950.godine, a Evropska socijalna povelja 1961.godine. One danas obavezuju sve drave lanice Vijea Evrope. Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava do danas je proirena sa 10 dopunskih protokola. Sistem je dopunjen i Evropskom konvencijom o spreavanju muenja, neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja iz 1957.godine. Dokumenti usvojeni u Kopenhagenu (1990) i Mosk vi (1991) takoer tretiraju unapreenje zatite ljudskih prava. Nisu obavezni ugovori, ve imaju znaenje iskazivanja politike odlunosti drava. Ovdje treba dodati jo i dokumente OSCE -a o tzv.humanoj dimenziji, te dokumente Beke konferencije odrane u decembru 1993.godine.

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Mehanizmi implemenacije meunarodnih dokumenata o ljudskim pravima ogranieni su uglavnom na dunost izvjetavanja posebnih organa za provoenje pojedinih konvencija, njihove preporuke vladama drava lanica, a u novije vrijeme mogunost da se putem specijalnog izvjestitelja direktno utvrdi stanje u odreenoj zemlji. Drugo sredstvo je prituba jedne protiv druge drave lanice neke konvencije. Ovo sredstvo se, iz politikih razloga, vrlo rijetko koristi. Evropski sistem zatite p rava pojedinca . Evropska konvencija o ljudskim pravima utvruje formalno pravo pojedinca da se za zatitu svojih prava predvienih Konvencijom obrati Komisiji za prava ovjeka i preko nje Evropskom sudu za prava ovjeka u Strazburu. Odluke suda su obavezne i o njihovom provoenju vodi rauna Vijee ministara vanjskih poslova Vijea Evrope. Komisija moe odluiti i da umjesto sudu predmet podnese vijeu ministara, koje u tom sluaju donosi konanu odluku o tome da li postoji povreda Konvencije. Ovaj sistem se nastoji i dalje razvijati, pa je usvojen i 11.protokol po kome e se osnovati stalni i jedinstveni Evropski sud za ljudska prava kome bi se pojedinci mogli direktno obraati, bez posredovanja Komisije. Protokol e stupiti na snagu kada ga odobri potreban broj drava. Granice koritenja slobodama i pravima Prava pojedinaca nisu apsolutna, ve su podvrgnuta ogranienjima koja proizilaze iz injenice zajednikog ivota na odreenom prostoru. Dakle, granice pravima graana predstavljaju jednaka prava drugih graana, ali i zajedniki interesi politike zajednice kao cjeline. U angloamerikoj pravnoj tradiciji utvrivanje tih granica preputa se neovisnom sudstvu, koje svojim odlukama sa snagom precedenata reaguje na pojedine sluajeve iz prakse. U evropsko j pravnoj tradiciji naglaava se znaaj zakona kojima se utvruju kriteriji za utvrivanje pojedinih sloboda i prava. Posebno je znaajna uloga Ustavnog suda pri uvrivanju smisla pojedinih ustavnih odredbi. Ogranienja sloboda i prava u situacijama nude Pravo dravne nude i vanredne mjere. U vanrednim situacijama (rat, neposredne ratna opasnost, elementarne nepogode itd), kljuni dijelovi ustavnog poretka nadomjetaju se odredbama o pravu nude. Suspenduju se garancije sloboda i prava, te mijenja nain donoenja politikih odluka u dravi povjeravanjem znaajnih ovlatenja izvrnoj vlasti. Sve se to ini na odreeno vrijeme, dok vanredna situacija traje. Poduzimanje vanrednih mjera uvijek se opravdava ouvanjem demokratije i jaanja zatite ljudskih prava, ali ove mjere esto slue za odrava nje nedemokratske vlasti, odnosno diktature ili kao pokrie dravnog udara. Zrele demokratije i ustav krize. Savremeni ustavi redovno nastoje anticipirati posebne okolnosti i rat, ali i osigurati vraanje sistema u normalno djelovanje kada opasnosti pr ou. Moglo bi se rei da svaka zemlja uz normalni ustav, u rezervi dri i ustav krize, koji joj treba omoguiti opstanak i ouvanje demokratije i u najteim prilikama. Meunarodni instrumenti, pa tako i Evropska konvencija o pravima ovjeka, priznaju mogunost derogacije odreenih garancija sloboda i prava u vanrednim prilikama, uz zahtjev obavjetavanja drugih lanica konvencije o razlozima i predvienom trajanju derogacije. Lina odgovornost za povrede sloboda i prava Po prirodnom pravu, krenje ljudskih prava oslobaa podreenog od obaveze pokoravanja nadreenom. Time se pojedincu namee obaveza da se suprotstavi takvim nareenjima po svaku cijenu. Na osnovu takvog shvatanja osueni su nacistiki zloinci u Nirbergu, koji su svoje zloine pravdali izvrenjem nareenja pretpostavljenih. Ovo naelo primijenjeno je i pri osnivanju ICTY.

IV NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. OSNOVNI POJMOVI Vladavina prava Vladavina prava u pravnom smislu zahtijeva strogo pridravanje ustava i zakona od strane svih dravnih organa i pojedinih dunosnika, kao i od samih graana. Ideja vladavine prava oblikovana je u engleskoj ustavnoj doktrini 19.vijeka, a vue korijene iz srednjevjekovnih koncepcija prema kojima se pojedinci trebaju pokoravati zakonima, a ne drugim pojedincima (non sub homine, sed sub lege ). Srodna koncepcija pravne drave nastala je u Njemakoj pravnoj teoriji 19.vijeka. Ona teite stavlja na nadzakonsku snagu ustavno-pravnih normi i hijerarhiju izvora prava koja iz nje slijedi. Pravni sistem se shvata kao stepenasto izvedena cjelina, u kojoj se pravne norme dedukcijom izvode iz viih pravnih normi, a ukupan sistem je usklaen obavezom pridravanja ustavnih naela. Naelo ustavnosti Naelo ustavnosti shvaeno u uem i pravnom smislu zahtijeva: - da se zakoni donose u skladu sa podjelom vlasti koja je utvrena ustavom; - da zakonodavac pri donoenju zakona strogo potuje ustavom predvieni postupak; - da zakoni sadrajno budu usklaeni sa odredbama ustava. Samo zakon koji ispunjava navedene uslove zadovoljava naelo ustavnosti u formalnom i u materijalnom smislu. Naelo zakonitosti Naelo zakonitosti odnosi se na ope pravne akte (propise) i na pojedinane pravne akte (sudske odluke, upravna rjeenja i odluke tijela koje imaju javna ovlatenja). 1. U pogledu opih pravnih akata , naelo zakonitosti zahtijeva da propisi budu usaglaeni sa opim pravnim aktima vee pravne snage, te da se zasnivaju na zakonu. Taj zahtjev se odnosi na saglasnost u formalnom i ma terijalnom smislu. Poseban poloaj imaju propisi organa lokalne samouprave koji reguliu pitanja lokalnih odnosa. Oni se smatraju podzakonskim propisima, ali se donose na osnovu ustavnog prava graana na lokalnu samoupravu. Zbog toga se zahtijeva da ne budu u suprotnosti sa zakonom. Meutim, u dijelu provoenja zakona kao akata centralnih dravnih organa, akti lokalne samouprave moraju biti u skladu sa zakonom . 2. Kod pojedinanih pravnih akata , naelo zakonitosti zahtijeva da se oni donose na osnovu i u okv iru zakonskih ovlatenja, te da formalno i sadrajno budu u saglasnosti sa zakonom. Iz toga slijedi zahtjev za strogo potivanje pravila postupka, kao i ispravnu primjenu materijalnog prava. Formalna i materijalna protivustavnost zakona Formalna protivustavnost javlja se kada zakonodavac ne potuje ustavom predvieni postupak donoenja zakona ili kada bi prekrio odredbe o formi u kojoj se donose zakoni. Materijalna protivustavnost zakona je u sluaju kada je zakon sadrajno u suprotnosti sa odredbama ustava. Formalna protivustavnost moe obuhvatati razliite sluajeve krenja ustava, npr: - postupanje zakonodavnog tijela na osnovu prijedloga neovlatenog podnositelja; - provoenje hitnog ili skraenog zakonodavnog postupka kada za to ne postoji ustavno ovlatenje; - nepotivanje ustavne odredbe o proglaavanju zakona; - nepotivanje ustavne odredbe o objavljivanju zakona, bilo u vezi sa rokom u kome se javnost mora obavijestiti o sadraju zakona (vacatio legis), glasila u kome se objavljuje zvanini tekst zakona ili propusta da se zakon uope objavi u slubenom glasilu;

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Meu materijalnim povredama ustavnosti najvanije je povratno djelovanje ili retroaktivnost zakona. Retroaktivnost znai da se odredbe primjenjuju unatrag, na situacije kada zakon uope nije post ojao. Retroaktivnost se naelno smatra dopustivom samo u izuzetnim sluajevima, a u nekim podrujima apsolutno nedopustivom. Drugi oblici materijalne protivustavnosti odnose se na sadrajnu neusklaenost odredbe zakona sa odredbama ustava, bilo da se radi o neposrednoj suprotnosti (contra constitutionem ) ili protivnosti smislu ustavnih odredbi (praeter constitutionem ) Institucije kontrole ustavnosti i zakonitosti Sistem kontrole nad ostvarivanjem ustavnosti i zakonitosti obuhvata: 1. Kontrolu ustavnosti zakona i drugih propisa; 2. Kontrolu zakonitosti pojedinanih pravnih akata; 3. Kontrolu ustavnosti pojedinanih pravnih akata povodom ustavne tube. Kontrola ustavnosti zakona je tipina sudska funkcija. Pretpostavka kontrole ustavnosti zakona je nadzakonska snaga ustava, kao posljedica krutosti ustava. Tamo gdje nema krutog ustava (npr.Velika Britanija), ne postoji ni kontrola ustavnosti zakona. U SAD je kontrola ustavnosti zakona (judicial review) pravo svih sudova, pod nadzorom Vrhovnog suda SAD i to u postupku povodom pravnih lijekova ili na zahtjev federalnih sudova. U [vicarskoj naprimjer, kontrola ustavnosti povjerena je Vrhovnom sudu. U bivim socijalistikim dravama kontrola je bila povjerena politikim organima. Veliki broj drava kontrolu ustavnosti povjerava Ustavnom sudu, kao zasebnom organu sui generis, izdvojenom iz sistema zakonodavne i izvrne vlasti, iji glavni zadatak jeste briga o ustavnosti i zakonitosti. Kontrola ustavnosti i zakonitosti podzakonskih propisa takoer se povjerava sudovima, odnosno ustavnim sudovima (tamo gdje postoje). Ustavnost i zakonitost podzakonskih propisa se osigurava i kontrolom od strane viih dravnih organa u odnosu na propise koje u okviru svojih ovlatenja donose hijerarhijski nii organi. Kontrola zakonitosti pojedinanih pravnih akata osigurava se putem pravnih lijekova u postupku pred drugostepenim organima, odnosno u upravnom sporu o zakonitosti konanog upravnog akta. U nekim ustavnosudskim sistemima postoji kontrola ustavnosti pojedinanih pravnih akata u pogledu zatite ustavom zagarantovanih ljudskih prava i sloboda, a povodom ustavne tube. Ova kontrola uvedena je Temeljnim zakonom SR Njemake iz 1949.godine. Posredno i neposredno odluivanje o ustavnosti zakona Kod posrednog ili akcesornog ocjenjivanja ustavnosti zakona, pitanje ustavnosti nije sutina ( meritum) sudskog postupanja. Zbog toga odluka suda ima uinak samo u odnosu na konkretan sluaj u kome se zakon izuzima od primjene, tj.djeluje samo inter partes. Kod neposrednog ili apstraktnog odluivanja, ustavnost predstavlja samu sutinu spora koji sud treba rijeiti, tako da se njegov zadatak sastoji u uporeivanju i ocjenjivanju zakona in abstracto, tj.bez obzira na bilo kakav konkretni sluaj. Dakle, ovdje se radi o ustavnom sporu, a odluka suda ima naelno djelovanje erga omnes (prema svima), sa posljedicama za sam opstanak zakona, odnosno pojedinih njegovih odredbi. Pravne posljedice odluka o neustavnosti zakona Odreeni propis moe biti ukinut ili poniten. Ukidanje pravnih propisa djeluje samo pro futuro (ex nunc), od trenutka donoenja odluke kojom se propis ukida, te se ne dira u ranije nastale pravne posljedice. Ponitavanje djeluje retroaktivno (ex tunc ) od trenutka samog donoenja ponitenog akta. Smatra se da poniteni akt nije ni donesen, te bi trebalo sanirati sve posljedice do kojih je doveo.

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Meutim, pravni sistemi u oba sluaja nalaze odreeni oblik kompromisa izmeu protivrjenih zahtjev a za povratom u prijanje stanje u ime pravednosti i zahtjeva pravne sigurnosti i ekonominosti, te veu prava graana povrijeenih primjenom neustavnog zakona uz odreene rokove.

2. KONTROLA USTAVNOSTI ZAKONA U SAD Osnovne karakteristike U SAD federalni sudovi prema iudicial review mogu proglasiti svaki akt Kongresa nitavnim i zabraniti izvrenje, ako smatraju da je takav akt u suprotnosti sa odredbama Ustava SAD. Osnovne karakteristike kontrole ustavnosti zakona su slijedee: 1. Sud se u ispitivanje ustavnosti zakona nikada ne uputa po slubenoj dunosti ( ex officio), ve samo na zahtjev stranke u sporu; 2. Uinak sudske odluke odnosi se samo na konkretan sluaj i nema posljedica u vezi opeg vaenja samog zakona ije su odredbe proglaene neustavnim; 3. Odluka nije formalno obavezna za druge sudove, pa ni za sam sud koji je donio, te on u svakom narednom istovrsnom sluaju ponovo ispituje ustavnost zakona. Meutim, sud e se (mada na to nije pravno obavezan) pridravati miljenja vieg suda, odnosno Vrhovnog suda SAD, vodei rauna o tome da bi predmet povodom albe mogao dospjeti na vii sud. 4. Odluka Vrhovnog suda SAD moe biti obesnaena prvenstveno ako Kongres donese ustavni amandman. Ponekad je Kongres jednostavno ponovo donosio osporeni zakon, oekujui da se stav Vrhovnog suda promijeni. Tako i na ovom podruju djeluje osnovno naelo konica i balansa ( checks and balances) u odnosima izmeu vrhovnih dravnih organa. Obzirom da ureenje djelokruga federalnih sudova spada u ovlaenje zakonodavca, Kongres moe na stav suda uticati izmjenom djelokruga sudova u pojedinim pitanjima. Ovo sredstvo je pokuao iskoristiti Ruzvelt 1936.godine nakon sukoba sa Vrhovnim sudom oko zakona u provoenju New Deal-a. Od tog vremena smatra se da vae 2 meusobno povezane doktrine kojih se sud mora pridravati da bi ostao u okviru svoje nadlenosti: a) Doktrina o samoograniavanju suda (self-constraint), prema kojoj su sudije dune paziti da ne prekorae granicu sudske funkcije (mada ne postoji organ koji bi takvu dunost mogao sankcionisati); b) Doktrina o politikim pitanjima , prema kojoj je Sud duan izbjei svaku intervenciju na podruju politike i strogo se ograniiti na pitanja primjene prava. Bitno je napomenuti da Vrhovni sud SAD u veini sluajeva sam odluuje o tome koji spor e uzeti u razmatranje, odnosno da li se radi o bitno federalnom pitanju. Vrhovni sud SAD moe i naloiti niem federalnom sudu (writ of certiorari) da mu dostavi predmet na reviziju, to se relativno rijetko deava. Postupak Vrhovnog suda moe incirati i apelacioni sud traei pojanjenje ( certification ). U ovom sluaju postupak Vrhovnog suda je obavezan.

3. USTAVNI SUDOVI Ustavni sud je poseban dravni organ visokog autoriteta iji je prvenstveni zadatak nadzor nad ustavnou zakona. Ustavne sudije imaju zagarantovanu stabilnost svog poloaja, to je nuno za obavljanje njihove funkcije, te su u pogledu odgovornosti neovisni od parlamenta. Ustavni sudovi ispituju ustavnost zakona in abstracto, tj.neovisno od nekog konkretnog pravnog predmeta ili spora. Uporeujui norme ustava i zakona, ustavni sudovi donose odluke koje djeluju erga

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
omnes (prema svima). To znai da se zakon, odnosno njegove odredbe koje se proglase neustavnim, ponitavaju ili ukidaju. Ustavnim sudovima se redovno povjerava i nadzor nad ustavnou i zakonitou podzakonskih propisa. U federalnim dravama im se povjerava i rjeavanje sporova o ustavnim pravima izmeu drava lanica, kao i izmeu drava i federalnih organa. Uz to, ustavni sudovi obino nadziru zakonitost provoenja izbora, te sude u sluaju povrede ustava visokim dravnim funkcionerima (npr.predsjedniku). Institucija ustavnog suda prvi put je uspostavljena ustavom Republike Austrije iz 1920.godine, iji je glavni redaktor bio Hans Kelsen. Od socijalistikih zemalja, prva je ustavne sudove uvela SFRJ, ustavom iz 1963.godine, ali oni u uslovima jednostranakog sistema nikada nisu ostvarili neku znaajniju ulogu u politikom i pravnom sistemu.

V TEMELJI DRAVNE VLASTI

1. NASTANAK I RAZVOJ TEORIJA O NARODNOM SUVERENITETU Oblikovanje pojma suvereniteta Pojam suverenita sa stanovita ustavnog prava ima 3 osnovna nivoa i razliita sadraja: Sadraj naela narodnog suvereniteta je u tome da sva vlast u dravi proizilazi iz naroda i pripada narodu, te da vlastodrci djeluju kao predstavnici naroda. Ovdje se pojmom narod obuhvataju svi graani odreene drave, bez obzira na nacionalne i druge razlike meu njima. Zato se naelo narodnog suvereniteta odreuje i pojmovima dravljanski i graanski suverenitet. Naelo narodnog suvereniteta je pravni temelj savremenih demokratskih sistema. Suverenitet drave se najkrae izraava kao najvia vlast prema unutra i nezavisna prema vani (unutranji i vanjski suverenitet). Nacionalni suverenitet se najkrae izraava kao pravo naroda, odnosno nacije na samoopredjeljenje do otcjepljenja, dakle neotuivo, nedjeljivo i neprenosivo pravo nacije da osnuje svoju dravu i donoenjem ustava odlui o njenom ureenju. Pojam nacionalnog suvereniteta se esto mijea sa pojmom narodnog suvereniteta jer se u francuskoj ustavnopravnoj klasinoj doktrini pojam naroda u ustavnom i politikom smislu izjednaava sa nacijom, zbog jednonacionalnog drutva i unitarnog dravnog ureenja. U Njemakoj i SAD narodni suverenitet je u osnovi izjednaen sa nacionalnim. U tim dravama se svi graani, bez obzira na etniko porijeklo, osjeaju pripadnicima iste nacije (njemake, amerike), a tako ih shvata i dravna vlast, pa su u njima pojmovi narod, politiki narod i nacija zaista sinonimi. Pojam suvereniteta oblikovan je u feudalnoj dravi u trenutku kada kralj svojoj vlasti podvrgava feudalce. Zato se suverenitet u poetku i odreuje negativno, kao vlast koja nije nikome podreena. U srednjem vijeku, prema teoriji o boanskom pravu, Bog nije stvorio samo vlast in abstracto , ve i njene nosioce. Takva koncepcija je npr.bila zvanina teorija francuske apsolutne monarhije 16. -18. vijeka. U okviru teokratske teorije, kao njena demokratska varijanta razvila se konce pcija posrednog boanskog prava, prema kojoj sva vlast potie od Boga koji ju je stvorio kako bi ljudi ivjeli u miru, redu i blagostanju. Oblik vlasti, meutim nije boanski ve ljudski, odnosno ljudi sami odreuju nosioce vlasti. Ovu koncepciju oblikovao je Toma Akvinski, a i danas je zastupa Katolika crkva. Jean Bodin je u djelu [est knjiga o republici prvi ire odredio sadraj pojma suvereniteta u savremenom smislu rijei. Za njega je suverenitet apsolutna i trajna vlast koja pretpostavlja: moguno st potpuno slobodnog donoenja zakona koji vae za sve, mogunost odluivanja o ratu i miru, imenovanja oficira, davanja pomilovanja i raspisivanja poreza.

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Oblikovanje i razvoj teorije o narodnom suverenitetu [kola prirodnog prava tokom 16. i 17.vijeka proglaava narod suverenim, ali smatra da se on svog suvereniteta moe odrei u korist jedne ili vie osoba. Prema tome, kola prirodnog prava (Hugo Grotius) smatra da je suverenitet otuiv i prenosiv. Unutar kole prirodnog prava javlja se teorija drutvenog ugovora. Svi teoretiari drutvenog ugovora, koji su se u mnogim svojim shvatanjima ipak razlikovali (npr.Hobbes i Locke), polazili su od istih osnovnih pretpostavki: 1. Prije svakog organiziranog drutva postoji prirodno stanje u kome svaki pojedinac uiva potpunu slobodu i ne mora se nikome pokoravati; 2. To prirodno stanje prestalo je kada su ljudi sklopili (bilo formalno ili preutno) drutveni ugovor kojim su oblikovali sistem vlasti i dravu ija je volja iznad pojedinanih volja. Koncepcija narodnog suvereniteta an aka Rusoa Naelo narodnog suvereniteta kako se danas shvata, oblikovao je an ak Ruso. On je prvi ustvrdio da je narodni suverenitet nedjeljiv i neotuiv i da se njega ne moe odrei niti vlast prenijeti na druge. Ruso u svom temeljnom djelu Drutveni ugovor navodi da narodni suverenitet dolazi do izraaja kroz opu volju pri ijem stvaranju treba uestvovati svaki graanin. Zbog toga narod u cjelini mora sam donositi sve ope propise, jer su oni izraz ope volje i sutina ostvarivanja njegovog suvereniteta. lanovi predstavnikog tijela mogu samo kao narodni opunomoenici davati inicijativu i oblikovati prijedloge zakona koje e referendumom prihvatati ili odbacivati sam narod. Shvatanje o ovoj mogunosti primjene neposredne demokratije Ruso je zasnivao na 2 pretpostavke: 1. Da je za demokratski oblik vladavine najprihvatljivija teritorijalno i brojem stanovnika mala drava, a ako treba vie malih drava moe se udruiti zadravajui svo j suverenitet; 2. Opa volja moe se valjano ostvarivati donoenjem malog broja saetih i jednostavnih zakona, pa je zato mogue da zakonodavnu funkciju u cjelini obavlja sam narod. Meutim, Ruso je kasnije shvatio da u velikim dravama zakone ipak mora donositi predstavniko tijelo. On u djelu Razmatranja o vladi u Poljskoj pie da je najvei nedostatak velikih drava to zakonodavna vlast ne moe djelovati drugaije, nego kroz predstavnitvo. Koncepcija podijeljenog (pukog) i nedjeljivog (nacionalnog) suvereniteta Na osnovu tumaenja Rusoove teorije o narodnom suverenitetu, razvila su se 2 shvatanja o nosiocima narodnog suvereniteta. Prema shvatanju pukog ili podijeljenog suvereniteta, suverenitet je podijeljen izmeu pojedinaca koji ine narod, pa je svaki od njih nosilac jednog njegovog dijela. Po drugom shvatanju, tzv. nedjeljivog ili nacionalnog suvereniteta, suverenitet pripada samo narodu kao nedjeljivoj cjelini. Pod pojmom naroda ovdje se podrazumijeva neprekinuti niz prolih, sadanje i buduih generacija, dakle narod se shvata kao ustavnopolitiki subjekt. Oblici ostvarivanja narodnog suvereniteta posredna i neposredna demokratija Postoje 2 temeljna naina ostvarivanja narodnog suvereniteta: posredno (predstavniko) i neposredno odluivanje. Sa koncepcijom podijeljenog suvereniteta bila bi u skladu samo primjena neposredne demokratije, dok je sa koncepcijom nedjeljivog narodnog suvereniteta u skladu i neposredna i posredna demokratija.

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Predstavnika vladavina u veini savremenih demokratskih drava je u odreenoj mjeri kombinovana i sa oblicima neposredne demokratije, kao to su referendum i narodna incijativa. 2. PREDSTAVNIKA VLADAVINA Oblikovanje sistema predstavnike vladavine Jedan od prvih naunika koji je na izriit i nedvosmislen nain obrazlagao nunost primjene predstavnike vladavine je bio Monteskje, francuski pravni teoretiar i jedan od pretea savremene politolog ije. On smatra da se politika sloboda i spreavanje zloupotrebe vlasti mogu ostvariti samo ako se prihvati sistem podjele vlasti i predstavnika vladavina. Postoje 2 osnovna argumenta protiv primjene neposredne demokratije, a u prilog nunosti predstavni ke vladavine: - primjena neposredne demokratije realno je nemogua u velikim dravama; - narod je nesposoban da donosi zakone, a sposoban samo da bira svoje predstavnike. Ustavnopravni temelji predstavnike vladavine (predstavniki mandati) Sistem predstavnike vladavine ustavnopravno se izraava kroz predstavniki mandat. To je takav odnos izmeu biraa i njihovih zastupnika po kome su zastupnici u svom djelovanju neovisni o stavu biraa koji su ih izabrali, pa ih zato birai ne mogu opozvati. Pravna priroda predstavnikog mandata zasniva se na teoriji o nedjeljivom narodnom suverenitetu. Izabrani zastupnik je nosilac kolektivnog mandata koji je stekao izborom. On u predstavnikom tijelu zastupa cio narod, a ne samo birae koji su glasali za njega i ne sa mo jedinicu u kojoj je izabran. Zato ne moe biti odgovoran, niti ga mogu opozvati birai koji su ga izabrali. Zbog tih obiljeja predstavniki mandat se zove i slobodnim mandatom. On je ustavnopravni uvjet da predstavniko tijelo moe raditi slobodno i pravno neovisno. Predstavniki mandat je danas ustavno primijenjen u svim liberalnim demokratijama. Primjer djelomine ustavne korekcije predstavnikog mandata nalazimo kroz mogunost opoziva itave kantonalne skuptine od svih biraa u nekim [vicarskim kantonima. U pojedinim dravama SAD postoji tzv. recall system kroz koji odreen broj biraa moe predloiti ponovne izbore i prije isteka mandata, to predstavlja prikriveni opoziv. Ako isti dunosnik bude ponovo izabran, trokove izbora snose predlagai, a u suprotnom drava. Imperativni mandat Imperativni mandat, zasnivajui se na instituciji mandatum -a iz rimskog prava, pretpostavlja pravo biraa da daju obavezna uputstva svojim zastupnicima i dunost zastupnika da se tih uputstava pridravaju. Imperativni mandat primjenjivao se u feudalnim stalekim skuptinama, dakle znatno prije predstavnikog mandata. Prema Ustavu SFRJ iz 1974.godine prihvaen je institut tzv.delegatskog mandata, kao element delegatskog sistema. On je bio kombinacija predstavnikog i imperativnog mandata. Politike stranke i predstavnika vladavina Od poetka druge polovine 19.vijeka, politike stranke u demokratskim dravama stavljaju se izmeu biraa i predstavnikog tijela. One odreuju kandidate za zastupnike i propagandom utiu na birae. Na taj nain pretvaraju izbor zastupnika prvenstveno u izbor stranke koja e obavljati politiku vlast. Zastupnik je pravno neovisan i slobodan u svom djelovanju unutar predstavnikog tijela, ali je stvarno (u nekim sistemima i formalno) odgovoran politikoj stranci kojoj pripada, odnosno kao iji lan je izabra n. 3. OBLICI NEPOSREDNOG DEMOKRATIJE) ODLUIVANJA (OSTVARIVANJE NEPOSREDNE

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pojam i vrste referenduma Referendum je oblik neposrednog odluivanja kojim se graani neposrednim i tajnim glasanjem izjanjavaju o nekom pitanju koje mora biti tako formulisano da se na njega moe odgovoriti sa da ili ne, odnosno za i protiv. Zavisno od kriterija, razlikuje se vie vrsta referenduma. Prema irini politike zajednice iji pripadnici odluuju referendumom razlikuje se referendum na nivou drave kao cjeline i lokalni referendum. Po tome da li se referendumom odluuje o donoenju ustava ili zakona, razlikuje se ustavotvorni i zakonodavni referendum . Poseban referendum je onaj kojim se ostvaruje pravo naroda na samoopredjeljenje. Takvim referendumom se ostvaruje otcjepljenje, odnosno razdruivanje unutar neke drave ili dravne zajednice, ili se odluuje o udruivanju u neku dravu, odnosno dravnu zajednicu. Ta vrsta referenduma esto se naziva plebiscit, posebno u meunarodnom pravu. Novija francuska ustavna teorija plebiscit od referenduma razlikuje po drugom kriteriju. Naime, ona referendumom smatra odluivanje graana o nekoj ustavnoj ili zakonodavnoj izmjeni, bez pruanja politikog povjerenja odreenom dravnom voi. S druge strane, plebiscitom se smatra neposredno odluivanje graana o nekom pitanju, iza kojeg se stvarno krije odluivanje o pruanju ili nepruanju politikog povjerenja jednom ovjeku, politikom voi u pravilu dravnom poglavaru. Dakle, u prvom sluaju glasa se samo o tekstu (zak onodavnom ili ustavnom), a u drugom i o tekstu i o osobi. Ovakvo shvatanje proizalo je iz ustavnopravne prakse u Francuskoj tokom 19. i 20.vijeka, kada je odluivano o povjerenju dravnom poglavaru (Napoleonu III, De Golu i Pompiduu). Mada je naelno na jdemokratskiji oblik ostvarivanja narodnog suvereniteta, referendum je s obzirom na njegovu prirodu, nuno ogranien u primjeni i uvijek prua mogunost manipulacije birakim tijelom, ovisno o nainu formulacije referendumskog pitanja i konteksta u kome se raspisuje. Ustavotvorni referendum Ustavotvorni referendum je svaki oblik mijenjanja, odnosno revizije ustava neposredno od strane birakog tijela. Razlikuju se odluujui i savjetodavni ustavotvorni referendum. Odluujui ustavotvorni referendum postoji u sluaju kada konanu odluku o donoenju, odnosno izmjeni ustava donose graani. Moe se podijeliti na apsolutno obavezni, relativno obavezni i fakultativni ustavotvorni referendum. Apsolutno obavezni ustavotvorni referendum primjenjuje se kad se o svakoj izmjeni ustava mora odluivati referendumom, bez obzira da li se radi o izmjeni kompletnog teksta ustava ili samo pojedine odredbe. Primjenjuje se npr.u [vicarskoj, prema ustavu iz 1874.godine. Relativno obavezni referendum primjenjuje se samo za izmjenu ustavom unaprijed odreenih dijelova. Naelno se ustav moe mijenjati i bez primjene referenduma, ali se referendum mora primijeniti za izmjenu onih dijelova ustava koji su u samom ustavu izriito naznaeni. Primjenjuje se n pr. u nekim dravama SAD. Fakultativni ustavotvorni referendum se najee primjenjuje u praksi. Raspisivanje ovdje zavisi od volje ustavom ovlatenih tijela. To znai da referendum moe biti primijenjen u svakom sluaju revizije ustava, ali istovremeno ne mora biti primijenjen ni u jednom sluaju. Raspisivanje fakultativnog referenduma naelno zavisi od inicijative zakonodavnog tijela. Ovaj referendum predviaju mnogi ustavi (Italije iz 1947, Francuske iz 1958, [panije iz 1978, itd).

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Do primjene prikrivenog ustavotvornog referenduma dolazi kada se bira posebna ustavotvorna skuptina, ija iskljuiva nadlenost jeste donoenje ustava. Drugi sluaj ovog referenduma je kada odluku o izmjeni donosi redovna skuptina, koja se prema ustavu mora prije donoenja odluke raspustiti, ili iji mandat treba istei, da bi konanu odluku donio novi saziv skuptine. Prema tome, kod prikrivenog referenduma graani birajui odreene kandidate, na posredan nain odluuju o tome kakav sadraj e imati novi ustav, odnosno ustavna reforma. Savjetodavni ustavotvorni referendum postoji u sluaju kada graani ne odluuju konano o donoenju, odnosno izmjeni ustava, ve samo izraavaju svoje miljenje, dok konanu odluku donosi predstavniko tijelo. Dakle, savjetodavni referendum je svojevrsno ispitivanje javnog mnijenja o ustavnim promjenama. Zakonodavni referendum Zakonodavni referendum dijeli se na iste vrste kao i ustavotvorni (apsolutno obavezni, relativno obavezni, fakultativni, prikriveni; odluujui i savjetodavni). Kada se zakon donosi referendumom, postavlja se pitanje ko moe promijeniti tako doneseni zakon: da li iskljuivo birako tijelo ili i predstavniko tijelo? Ako ustavom nije nita definisano, u ustavnopravnoj teoriji se smatra da je predstavniko tijelo ovlateno u svakom trenutku mijenjati zakon donesen referendumom, jer zakon ima istu pravnu snagu bez obzira na to koje ga je tijelo i po kojem ustavom utvrenom postupku donijelo. U ustavnopravnoj teoriji razlikuje se zakonodavni referendum i narodni zakonodavni veto. Kod zakonodavnog referenduma (ako je odluujui), zakon dobiva pravnu snagu tek inom referenduma. Kod narodnog zakonodavnog veta, zakon se donosi izglasavanjem u predstavnikom tijelu i stupa na snagu nakon objavljivanja, a birako tijelo neposrednim glasanjem odluuje da li e zakon ostati na snazi ili ne. Institut zakonodavnog veta po pravilu je vezan uz narodnu inicijativu raspisivanja zakonodavnog veta. Predvia ga npr.Ustav Italije iz 1948.godine. Narodna incijativa i pravo peticije Narodna inicijativa je oblik neposredne demokratije, gdje odreeni broj biraa ili procenat birakog tijela (odreuje se ustavom) ima pravo predlagati nacrte zakona, drugih opih akata ili politikih odluka. U naelu se sa narodnom inicijativom povezuje primjena referenduma. Ako na osnovu narodne incijative zakonodavno tijelo donese zakon, incijativa je uspjela. U suprotnom, taj se prijedlog zakona iznosi na referendum. Ovaj institut predviaju npr. [vicarski Ustav iz 1874. i Ustav Italije iz 1948.godine. Peticija je oblik neposredne demokratije koji obiljeava pravo graanina kao pojedinca ili skupine graana da se ali ili da neto predlae predstavnikom tijelu. Razlikuje se peticija u irem i peticija u uem smislu. Peticija u irem smislu je alba koju, ako je ustavom predviena, moe uputiti svaki pojedinac, pa i onaj koji nije dravljanin date drave. U praksi najee obuhvata albu na djelovanje ili pojedinane akte upravnih organa. Pravo peticije u uem smislu pripada samo dravljanima odreene drave. Ono obuhvata pravo predlaganja rjeenja za odreena pitanja koja su u djelokrugu predstavnikog tijela, a posebno pravo podnoenja zakonodavnih prijedloga i miljenja o zakonskom prijedlogu. U tom smislu postoje slinosti izmeu narodne inicijative i prava peticije u uem smislu. Meutim, postoje 2 osnovne razlike izmeu ovih instituta: Za razliku od narodne inicijative, kod prava peticije zakonodavno tijelo nije duno provest i cjelovit zakonodavni postupak, ve peticiju moe odmah odbiti i odbor zakonodavnog tijela, odnosno njegova komisija za molbe i albe. Osim toga, pravo peticije u uem smislu pripada graaninu kao pojedincu, dok narodnu inicijativu uvijek moe koristiti samo odreena vea skupina ili postotak biraa.

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
VI IZBORNI SISTEM, OSNOVNA NAELA I INSTITUTI IZBORNOG PRAVA
1. BIRAKO PRAVO I NJEGOVO OSTVARIVANJE Pojam izbornog sistema Izbori su postupak kojim narod povjerava obavljanje funkcija politike vlasti predstavnikom tijelu, a u mnogim dravama i predsjedniku republike. Oni predstavljaju suverenu volju naroda i zbog toga su izvor legaliteta i legitimiteta cjelokupnog sistema dravne vlasti. Izborni sistem se moe definisati kao pravnim propisima ureen skup drutvenih odnosa koji nastaju pri izboru predstavnikih tijela i predsjednika republike. Aktivno birako pravo, pojam i evolucija Aktivno birako pravo je pravo graanina da bira zastupnike. Tokom 19.vijeka bilo je ogranieno cenzusom imunosti i cenzusom obrazovanja, bilo pojedinano ili su se koristile kombinacije oba cenzusa. Evolucija od ogranienog ka opem birakom pravu tekla je razliito u pojednim dravama. Npr. u Velikoj Britaniji se odvijala postepeno, a u Francuskoj skokovito. U Velikoj Britaniji prelaz sa ogranienog ka opem pravu glasa poeo je 1832.godine, kada je izbornom reformom na svakih 24 stanovnika dolazio po 1 bira. Reformom iz 1867. jedan bira je do lazio na 12, a reformom iz 1884.godine na 7 stanovnika. Evolucija je dovrena 1928.godine, kada je uvedeno ope birako pravo (za mukarce i za ene). U Francuskoj se pravo glasa as irilo, as suavalo, to je bilo uzrokovano burnim promjenama u periodu 1789.-1848.godine. Revolucijom 1848.godine uvedeno je ope birako pravo za mukarce, a ope pravo glasa za ene uvedeno je tek nakon II svjetskog rata. Inae, ene su birako pravo prvi put dobile na opinskim izborima u [vedskoj 1867.godine. Obilje ja opeg birakog prava U veini drava se ope birako pravo primjenjuje od 20- ih godina XX vijeka. Za njegovo sticanje trai se odreena dob koja osigurava linu i drutvenu zrelost biraa (18-21 godine). Birako pravo imaju samo dravljani odreene drave. Osim toga, aktivno birako pravo nemaju ona lica koja su sudskom presudom liena graanskih prava, te graani koji su izgubili poslovnu sposobnost, odnosno lica pod starateljstvom. U politikim sistemima koji se oblikuju nakon revolucija ili dravnih udara, birako pravo se esto oduzima odreenim skupinama i pojedincima zbog tzv.politike nedostojnosti. U dravama gdje je propisano ope birako pravo, ono se ipak moe posredno ograniiti. To se moe uiniti tako da se kao uvjet za upis u biraki spisak odredi rok u kome birai moraju boraviti ili prebivati u jednom mjestu ili na jednom podruju. Jednako i nejednako birako pravo Ako u nekoj dravi svaki bira ima jedan glas, tada u toj dravi postoji jednako birako pravo, a ako postoje kategorije ili grupe graana koja raspolau veim brojem glasova od ostalih graana, tada govorimo o nejednakom birakom pravu. Postojala su 2 g lavna oblika primjene nejednakog birakog prava. To su pluralni votum, primjenjivan npr. u Belgiji od 1893. do 1919.godine, koji se sastojao u tome da su pojedine kategorije graana na osnovu imetka ili obrazovanja imali 2 ili vie glasova, za razliku od svih ostalih graana koji su imali samo jedan

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
glas. Drugi oblik je mnogostruki votum, primjenjivan npr. u Velikoj Britaniji sve do 1948.godine, po kome su svi birai imali po 1 glas, ali su graani koji su posjedovali nekretnine odreene vrijednosti mogli g lasati u svim izbornim jedinicama gdje su se te nekretnine nalazile. Danas se nejednakost birakog prava ne primjenjuje ni u jednoj demokratskoj dravi. Prikriveni oblici nejednakosti birakog prava (krojenje izbornih jedinica) Mada na osnovu izbornog zakona svi graani imaju jednako birako pravo, stvarna nejednakost se moe postii na posredan nain. Jedan od naina je ako izborne jedinice sa razliitim brojem biraa biraju jednak broj zastupnika. Drugi, suptilniji nain je tzv. krojenje izbornih jedinica . Kod ovog naina se, poznavajui rezultate i geografiju prethodnih izbora, prekrajaju izborne jedinice na nain koji e vjerovatno osigurati odreenoj stranci pobjedu na podruju jedne ili vie prekrojenih izbornih jedinica. Uzmimo primjer da na jednom uem podruju postoje 2 izborne jedinice: u jednoj je na prethodnim izborima 40.000 biraa glasalo za stranku A, a 35.000 za stranku B; u drugoj je 60.000 glasalo za stranku A, a 15.000 za stranku B. Krojenjem je mogue postii da 10-ak hiljada bira a stranke B iz druge izborne jedinice pree u prvu izbornu jedinicu, a da to ne bude praeno veim brojem biraa stranke A. Na taj nain se osigurava pobjeda stranke B u barem jednoj od te dvije izborne jedinice. Ovakvo krojenje izbornih jedinica prvi je 1819.godine primijenio guverner Masausetsa Gery, po kome je nastao naziv gerrymander sistem. Njegova primjena uoljiva je na karti izbornih jedinica, jer takve izborne jedinice imaju vrlo udne oblike. Neposredni i posredni izbori Kada graani sami biraju svoje zastupnike radi se o neposrednim izborima. Kod posrednih izbora graani biraju odreeno tijelo koje e izabrati zastupnike. Postoje posredni izbori u jednom i u vie stupnjeva. Kod posrednih izbora u jednom stupnju, birai biraju izborno tijelo, koje zatim bira zastupnike. Kod vie stupnjeva, izborno tijelo ne bira zastupnike, ve drugo izborno tijelo, ono tree itd, zavisno od toga koliko stupnjeva imaju posredni izbori, da bi na kraju bili izabrani zastupnici. U veini savremenih demokratija primjenjuju se neposredni izbori. Izuzetak je npr.Njemaka, gdje se drugi dom saveznog parlamenta u kome su predstavnici federalnih jedinica bira na posredan nain 1 . Javno i tajno glasanje Mogue je tajno ili javno glasanje. Danas se openito smatra da javno glasanje suava slobodu biraa jer ga izlae pritisku vlasti i onih o kojima ovisi na ekonomski ili drugi nain. Istovremeno, javno glasanje omoguava korupciju i kupovinu glasova. Zbog toga se izbori u svim savremenim demokratijama obavljaju tajnim glasanjem. Evidencija biraa Obavljanje aktivnog birakog prava vee se uz prebivalite ili boravite u odreenoj izbornoj jedinici. Graani ne mogu glasati u vie izbornih jedinica. U tu svrhu se u svim izbornim jedinicama vode biraki spiskovi koji su stalni i jedinstveni. Stalni jer se ne vode samo za pojedine izbore, ve se stalno dopunjavaju i auriraju bez obzira na odravanje izbora. Jedinstveni jer vae za sve izbore, od lokalnih do predsjednikih. Pasivno birako pravo

Drugi primjer je izbor predsjednika SAD, gdje se glasanjem biraju elektori koji zatim glasaju za predsjednika. Problem Bu{ -Gor nastao je dijelom iz tih razloga

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pasivno birako pravo je pravo da se bude biran. Postoje odreene razlike izmeu aktivnog i pasivnog birakog prava u smislu da npr. starosna dob za sticanje pasivnog birakog prava nije u svim dravama izjednaena sa starosnom dobi potrebnom za sticanje aktivnog birakog prava. Osim toga, u nekim dravama, najee onima sa visokim stepenom imigracije, pasivno pravo glasa ne priznaje se priroenim dravljanima ili im se priznaje tek po isteku odreenog roka od 5, 10 ili vie godina. Znaajno je naglasiti i da pasivno birako pravo se uope ne vee za prebivalite, ili se u nekim dravama vee za prebivalite na podruju za koje se predstavniko tijelo u cjelini bira. Parlamentarna nepodudarnost (inkompatibilitet) Palamentarna nepodudarnost ili inkompatibilitet je nemogunost istovremenog obavljanja zastupnike funkcije i funkcije slubenika u dravnoj upravi ili sudije. U prilog propisivanju parlamentarne nepodudarnosti postoje naelni i praktini razlozi. Naelni prvenstveno proizilaze iz principa podjele vlasti, a praktini iz injenice da je esto fiziki nemogue obavljati obje funkcije odjednom. Naelo parlamentarne nepodudarnosti moe se primijeniti na 3 naina: 1. Da se slubenicima odnosno sudijama zabrani kandidovanje na izborima. Ako se ele kandidovati, moraju podnijeti ostavku; 2. Mogu se kandidovati, a ostavku na funkciju moraju podnijeti tek ako su izabrani za zastupnika; 3. Ne moraju podnijeti ostavku, ve se ako budu izabrani njihova funkcija samo suspen duje, a oni se stavljaju na raspolaganje. To znai da za vrijeme trajanja zastupnikog mandata ne obavljaju svoj prethodni posao, ali im tee penzijski sta i nakon isteka mandata osigurano im je prijanje ili neko slino mjesto. Odreivanje kandidata na izborima Mada se u veini viestranakih demokratija formalno svako moe kandidovati na izborima, stvarnu mogunost da budu izabrani gotovo iskljuivo imaju kandidati politikih stranaka. Nain odreivanja kandidata politikih stranaka moe se svrstati u 3 grupe koje se razlikuju po stepenu uticaja lanstva na izbor kandidata. Prema prvom sistemu, kandidate odreuje stranako vostvo. Po drugom sistemu, kandidate stranke naelno biraju svi lanovi putem posrednog unutarstranakog izbora. lanovi biraju regionalna tijela, a ona odreuju kandidate koje im predlae vostvo stranke. Trei sistem naelno prua svim biraima mogunost uea u odreivanju kandidata. Taj sistem se pod nazivom primarnih izbora primjenjuje u SAD. Na njima svaka stranka odreuje listu pretkandidata izmeu kojih birai mogu zaokruiti onog u koga imaju najvie povjerenja. Oigledno je ovo najdemokratiniji nain izbora kandidata, meutim i ovdje pretkandidate odreuje vostvo stranke. Osim primarnih izbora, jedina mogunost ukljuivanja biraa u izbor nakon to su kandidati ve predloeni unutar pojedinih stranaka, jeste zakonsko propisivanje odreenog broja potpisa potrebnih da bi stranaki kandidat postao i kandidatom izborne jedinice. 2. UTVRIVANJE IZBORNIH REZULTATA Nain podjele zastupnikih mjesta u predstavnikom tijelu (raspodjela mandata) Raspodjela mandata moe se vriti po sistemu veine ili po proporcionalnom sistemu. Sistemi podjele mandata vezani su za 2 vrste izbornih jedinica: male i velike. Ovo razlikovanje zasniva se na broju zastupnika koji se u njima biraju. Male izborne jedinice su one u kojima se bira samo jedan zastupnik, a velike u kojima se bira vie zastupnika. Izborne jedinice se najee oblikuju prema postojeim upravnim

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ili sudskim jedinicama, po naelu da se bira priblino jednak broj zastupnika na jednak broj stanovnik a ili biraa. Sistem veine Sistem veine dijeli se na 2 podvrste: apsolutnu i relativnu veinu. Po sistemu relativne veine smatra se izabranim onaj kandidat koji je dobio najvei broj glasova. Sistem apsolutne veine moe se primijeniti u 2 podvrste: otroj i blaoj. U otroj se trai apsolutna veina (50%+1) svih biraa upisanih u biraki spisak, a u blaoj apsolutna veina glasova datih na izborima. Kod primjene sistema apsolutne veine prilikom uea vie kandidata na izborima, izbori se po pravi lu moraju ponavljati, jer su rijetki sluajevi da neki kandidat osvoji apsolutnu veinu u prvom krugu. Zbog toga se izbori po sistemu relativne veine nazivaju i veinskim izborima u jednom krugu, a prema sistemu apsolutne veine veinskim izborima u 2 kruga. Kada ni jedan od kandidata ne dobije apsolutnu veinu u prvom krugu, podjela mandata se u drugom krugu moe urediti na 2 naina: 1. Da u drugom krugu uestvuju isti kandidati kao i u prvom, s tim da se sada trai samo relativna veina ovaj nain se ee primjenjuje. 2. Da u drugom krugu uestvuju samo 2 kandidata koja su u prvom dobili najvie glasova, a ostali se iskljuuju. Ovim sistemom, koji se naziva balotaa , jedan od kandidata mora u drugom krugu dobiti apsolutnu veinu datih glasova. Sistem veine se danas primjenjuje gotovo iskljuivo u malim izbornim jedinicama. Ako se primijeni u velikim izbornim jedinicama, to dovodi do znatnog nesrazmjera izmeu broja glasova koje dobije neka stranka i broja njenih mandata u predstavnikom tijelu. Npr: u jednoj izbornoj jedinici bira se 30 zastupnika. Na izborima uestvuju stranke A, B i C. Glasalo je 500.000 biraa, od toga je stranka A dobila 180.000, stranka B 170.000, a stranka C 150.000 glasova. Po sistemu relativne veine, stranka A bi dobila svih 30 mandata, dok bi glasovi koji su dati strankama B i C propali, mada zajedno ine vie od apsolutne veine. Sistem srazmjernog predstavnitva (proporcionalni sistem) Za razliku od sistema veine, osnova proporcionalnog sistema je da se svakoj politikoj stranci omogui da bude zastupljena u predstavnikom tijelu srazmjerno broju glasova koje je dobila na izborima. Taj sistem se praktino moe primijeniti u izbornim jedinicama u kojima se bira 3 i vie zastupnika jer se u suprotnom nema ta dijeliti izmeu kandidata. Sistem srazmjernog predstavnitva je u periodu izmeu 2 rata prihvatila veina evropskih demokratija, a prvi put je primijenjen u Belgiji 1899.godine. Poetkom 50-ih godina u evropskim demokratijama poinje tendencija vraanja na primjenu sistema veina (npr. u Francuskoj). Od poetka 90-ih godina XX vijeka poinje irenje mjeovitog veinsko-srazmjernog sistema pri kome se odreeni dio zastupnika bira po sistemu veine (najee relativne), a ostali prema sistemu srazmjernog predstavnitv a. Takav sistem je npr.primijenjen u Italiji 1994.godine, kada se 75% zastupnika Predstavnikog doma biralo relativnom veinom, a 25% srazmjernim predstavnitvom. Tendencija naputanja isto srazmjernog sistema uzrokovana je nastojanjem da se utie na smanjenje broja stranaka u predstavnikom tijelu i time postigne vea stabilnost vlade. Izborne liste Svaka stranka ili koalicija koja uestvuje na izborima sainjava izbornu listu sa onoliko kandidata koliko se u odreenoj izbornoj jedinici bira zastupnika. Bitno je napomenuti da se zastupnika mjesta dijele tako da kandidati na poetku liste imaju mnogo veu ansu da budu izabrani od onih na kraju liste. Postoje 2 sistema odreivanja redoslijeda kandidata na listi:

27

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Sistem vezane liste, u kome su kandidat i poredani odreenim redoslijedom koji birai ne mogu mijenjati. 2. Sistem nevezane liste , u kome birai pri glasanju mogu slobodno mijenjati redoslijed kandidata na listi. Ovim se daje znatno vea mogunost biraima da utiu na sastav predstavnikog tijela, odnosno da izraavaju svoju preferencu kako prema politikoj partiji, tako i prema pojedincima koji se nalaze na njenoj listi. Primjena nevezane liste znaajno komplikuje izraunavanje izbornih rezultata. Zbog toga veina drava u kojima se primjenjuje sistem srazmjernog predstavnitva obavlja izbore na osnovu vezanih lista. Primjenom ovog sistema u predstavniko tijelo uglavnom ulaze lanovi vostva politikih stranaka, koji se po pravilu nalaze na prvim mjestima pojedinih stranakih lista. Oblici primjene srazmjernog predstavnitva Temeljni problem primjene sistema srazmjernog predstavnitva je to tehniki nije mogue ostvariti potpuni srazmjer izmeu broja glasova koje je neka stranka dobila i broja zastupnikih mjesta. Zbog toga se razvilo vie tehnika izraunavanja izbornih rezultata, a esto se primjenjuju slijedei: sistem izbornog kolinika, DHondtov sistem, sistem prebacivanja ostataka na vie liste ili Badenski sistem, te preferencijalno glasanje ili Hareov sistem. Izborni kolinik Po sistemu izbornog kolinika, ukupan broj glasova koji su dati u izbornoj jedinici se dijeli brojem zastupnika koje ta jedinica bira. Ta ko se dobije izborni kolinik, kojim se tada dijeli broj glasova koje je svaka stranka dobila. Koliko se puta kolinik nae u broju glasova pojedine liste, toliko e ona dobiti predstavnikih mjesta. Nedostatak ovog sistema sastoji se u injenici da su bro jevi datih glasova vrlo rijetko djeljivi bez ostatka, pa se zastupnika mjesta ne mogu podijeliti srazmjerno tom broju. DHondtov sistem Dobio je ime po belgijskom profesoru DHondtu. Prvi put je primijenjen u Belgiji 1899.godine. Primjenjuje se ee od izbornog kolinika jer omoguava srazmjerniju raspodjelu zastupnikih mjesta. Kod ovog sistema broj birakih mjesta svake liste odgovara koliniku dijeljenja birake mase sa zajednikim djeliteljem. Ni primjenom ovog sistema ne postie se potpuni srazmje r zastupljenosti u predstavnikom tijelu u odnosu na broj glasova. Badenski i Hareov sistem Badenski sistem je prvi put primijenjen prema Ustavu Badena, jedne od federalnih jedinica Njemake iz 1919.godine. Kod ovog sistema postoje 2 nivoa izbornih jedi nica: primarne i via, koja po pravilu obuhvata dravu u cjelini. Tako stranka moe isticati 2 liste: onu u primarnim izbornim jedinicama i onu u teritorijalno viim izbornim jedinicama. U tom sluaju ostatak glasova iz primarnih jedinica stranke mogu koristiti pribrajajui ih glasovima koje su dobili u teritorijalno viim izbornim jedinicama (ili u dravnoj izbornoj jedinici). Npr.prema Ustavu Badena iz 1919. godine na svakih 10.000 glasova odreena stranka dobivala je jedno zastupniko mjesto. Ostatak koj i nije djeljiv sa 10.000 prebacivan je iz primarnih izbornih jedinica na zemaljsku listu, gdje je opet na svakih 10.000 glasova stranka dobivala jedno mjesto. Dakle, pri primjeni tog sistema ne zna se unaprijed broj zastupnika u predstavnikom tijelu, ve on zavisi od broja glasaa na izborima. Hareov sistem pretpostavlja primjenu potpuno slobodnih lista, tako da svaki bira moe glasati za onoliki broj kandidata koliko se zastupnika bira u toj izbornoj jedinici. Pri tom moe glasati za kandidate razliitih stranaka. Birai utvrujui redoslijed na listi preferencijalno glasaju, tako da prvi na listi ima veu ansu da bude izabran nego drugi itd. Nakon obavljenog glasanja prvo se odreuje izborni kolinik, kao kod primjene sistema izbornog kolinika, a zatim se biljee samo kandidati koji su na prvom mjestu svakog glasakog listia. im jedan od kandidata koji je na prvom mjestu liste dobije broj glasova koji

28

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
odgovara izbornom koliniku, smatra se izabranim. Nakon toga se biljee samo kandidati koji su na drugom mjestu nepregledanih glasakih listia i tako redom, dok se ne izabere onoliko zastupnika koliko se bira u toj izbornoj jedinici. Ovaj sistem vrlo je sloen i izaziva mnoge tekoe u primjeni. Osim toga postoji mogunost da neki od kandidata bude iza bran ili neizabran sticajem okolnosti, obzirom da odgovor na pitanje ko e biti izabran na sva naredna zastupnika mjesta nakon to je izabran prvi kandidat, zavisi od redoslijeda pregledanja listia. Zbog toga se ovaj sistem rijetko primjenjuje. Uticaj podjele zastupnikih mjesta na izborima na stranaki sistem Sistem relativne veine uz izbore u malim izbornim jedinicama podstie smanjivanje broja politikih stranaka i nakon odreenog vremena dovodi do dvostranakog politikog sistema. Pri tome se pod dvostranakim sistemom ne podrazumijeva egzistencija samo dviju stranaka, ve da izmeu veeg broja stranaka samo 2 imaju realne izglede da dobiju veinu na izborima. Npr, pretpostavimo da je u jednoj izbornoj jedinici 150.000 biraa orijentisano desno, a 90.000 lijevo. Ukoliko se na izborima desnica podijeli na 2 stranke i istakne 2 kandidata, ljevica e ako istakne jednog kandidata vjerovatno dobiti relativnu veinu, odnosno pobijediti na izborima. Zato e se postepeno srodne politike tendencije poeti povezivati i u svakoj izbornoj jedinici isticati samo po jednog kandidata. Primjena relativne veine u malim izbornim jedinicama izuzetno moe dovesti i do izborne pobjede stranke koja na dravnom nivou nije na izborima dobila najvie glasova. To se moe dogoditi kada jedna stranka pobijedi sa malom relativnom veinom u veem broju izbornih jedinica, a druga sa velikom relativnom veinom u manjem broju izbornih jedinica. U tom sluaju, kao to je bilo 3 puta u Velikoj Britaniji tokom 20.vijeka, stranka koja je dobila veinu glasova nee dobiti i veinu zastupnikih mjesta. Dakle, primjena sistema relativne veine podstie ravnoteu izmeu naela demokratinosti politikog sistema, i negove efikasnosti jer dovodi do stabilnosti vlade koja ne moe biti oborena u predstavnikom tijelu. S druge strane, taj sistem onemoguava zastupljenost svih interesa i politikih tendencija u predstavnikom tijelu, te na taj nain suava demokratsku osnovicu politikog sistema i podstie koncentraciju politike moi unutar vlade. Sistem apsolutne veine svojim uincima takoer (mada postepenije od sistema relativne veine) ublaava politike i izborne suprotnosti, te marginalizira male a posebno radikalne stranke bez obzira na njihovu orijentaciju. Meutim, za razliku od sistema relativne veine, sistem apsolutne veine u malim izbornim jedinicama ipak omoguava zastupljenost veeg broja stranaka u parlamentu, pa nema za rezultat tendencijski dvostranaki politiki sistem. Mjeoviti sistem omoguava srazmjerniju zastupljenost politikih stranaka u parla mentu nego sistemi veine i naelno podstie postojanje veeg broja politikih stranaka, ali u cjelini dovodi do priblino istih uinaka kao i primjena sistema apsolutne veine u malim izbornim jedinicama. Sistem srazmjernog predstavnitva u pravilu rezultira da se u predstavniko tijelo izabiraju prvenstveno lanovi najueg stranakog vostva, koji su istaknuti kao kandidati na prvim mjestima liste. Od podstie postojanje velikog broja stranaka, koje da bi bile zastupljene u parlamentu u pravilu ne moraju meusobno koalirati na izborima. Rezultat je parlamentarna nestabilnost i slaba izvrna vlast.

VIII TEMELJNA PITANJA USTROJSTVA DRAVNE VLASTI

1. PREDSTAVNIKA TIJELA STRUKTURA, USTROJSTVO, FUNKCIJE Pojam predstavnikog tijela Predstavniko tijelo moe se definisati kao ustavna i politika institucija koja se sastoji od jednog, dvaju ili vie domova sa relativno velikim brojem lanova, a koja se formira sa ciljem da prvenstveno kroz zakonodavnu funkciju obavlja poslove odluivanja o osnovnim drutvenim i politikim pitanjima unutar dravne zajednice u kojoj je ustanovljena.

29

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Struktura predstavnikog tijela Po strukturi predstavnika tijela mogu biti jednodomna, dvodomna i viedomna. U federativnim dravama struktura je po pravilu dvodomna, s tim da se kroz jedan dom izraava predstavnitvo graana, a kroz drugi predstavnitvo federalnih jedinica. U unitarn im dravama dvodomna struktura nastaje ili zbog posebnosti oblikovanja parlamenta (npr. u V.Britaniji) ili se radi o drugom domu tzv.demokratskog tipa iji se lanovi biraju kao u Francuskoj ili Italiji (Senat) 2. USTROJSTVO RADA I FUNKCIJA PREDSTAVNIKIH T IJELA Ustrojstvo predstavnikih tijela Ustavi po pravilu odreuju samo osnovna naela ustrojstva, koja zatim detaljno razrauju poslovnici koje donose sama predstavnika tijela. Jedno od vrlo vanih pitanja, koje po pravilu ureuje sam ustav, je trajanje zasijedanja predstavnikog tijela. Postoje 2 osnovna naina rjeavanja tog pitanja: sistem stalnog zasijedanja i sistem vremenskih odreenih perioda zasijedanja predstavnikog tijela. Stalno zasijedanje znai da predstavniko tijelo ima ustavno pravo da samo odreuje vrijeme kada e se okupiti na svoje sjednice. Pri sistemu stalnog zasijedanja ustvari se i ne radi o posebnim zasijedanjima predstavnikog tijela, ve je pravilnije govoriti o odreenom njeg ovom sazivu (ili legislaturi) od jednih do drugih izbora, odnosno onoliko koliko traje zastupniki mandat. Sistem vremenski odreenih perioda zasijedanja podrazumijeva ustavom definisane vremenske okvire unutar kojih se odravaju sjednice predstavnikog tijela. Pri primjeni ovog sistema ustavi predviaju da se predstavniko tijelo osim redovnih, moe sastati i na vanredne sjednice. Inicijativu za vanredne sjednice daju predsjednik drave, vlada, predsjednik parlamenta ili odreen broj zastupnika u parlame ntu. Ustavi po pravilu odreuju i nain obnavljanja predstavnikih tijela . S tim u vezi postoje 2 sistema: potpuno (integralno) i djelomino (parcijalno) obnavljanje. Potpuno obnavljanje znai da se istovremeno biraju svi lanovi predstavnikog tijela. Djelomino obnavljanje znai da se zastupnici u odreenom predstavnikom tijelu ne biraju istovremeno, mada im mandat traje jednako. Najee se po isteku polovine mandata bira polovina lanova predstavnikog tijela. U SAD se svake godine bira 1/3 lanova Senata iji mandat traje 6 godina. Osnovni organi predstavnikog tijela predvieni poslovnikom su: predsjednik podpredsjednik (jedan ili vie) i sekretar predstavnikog tijela, odnosno doma, te odbori (komisije) predstavnikog tijela. Predsjednik i drugi dunosnici predstavnikog tijela koje ono bira iz redova svojih lanova, brinu se za sazivanje sjednica i dnevni red, osiguravaju obavljanje rasprave i odluivanja u plenumu predstavnikog tijela prema odredbama poslovnika i usklauju rad razliitih odbora. Odbori (komisije) predstavnikog tijela osnivaju se da bi se u njima obavljala prethodna rasprava o prijedlozima zakona i drugih odluka u nadlenosti predstavnikog tijela, te da bi se pripremali materijali za raspravu na sjednici predstavnikog tije la. Postoje 2 klasina sistema osnivanja odbora predstavnikog tijela: klasini francuski sistem , prema kojem se osnivaju stalni specijalizirani odbori (npr.za vanjske poslove, finansije, pravosue itd) i klasini britanski sistem prema kome nema stalnih o dbora, ve se oni osnivaju posebno za rjeavanje svakog pitanja iz nadlenosti predstavnikog tijela. Savremeni ustavi i poslovnici najee kombinuju ova 2 naina. Zastupniki imunitet

30

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Svi savremeni ustavi prihvataju instituciju zastupnikog imuniteta, kao garancije pravne sigurnosti i nezavisnosti djelovanja zastupnika u obavljanju njegove funkcije. Ova institucija razvila se u Velikoj Britaniji tokom borbe izmeu Parlamenta i kralja. Postoje 2 oblika zastupnikog imuniteta: imunitet neodgovornosti i imunitet nepovredivosti. Zastupniki imunitet neodgovornosti znai da se zastupnik ne moe pozvati na krivinu odgovornost za izraeno miljenje, stav ili glas u predstavnikom tijelu, kojim npr.vrijea druge zastupnike ili graane, pozove na krivino dje lo i sl. Ovaj imunitet ne uiva izvan predstavnikog tijela. Imunitet neodgovornosti titi zastupnika i nakon to mu prestane mandat. Zastupniki imunitet nepovredivosti znai da zastupnik bez odobrenja predstavnikog tijela ne moe biti lien slobode, niti se protiv njega moe pokrenuti krivini postupak. Meutim, ustavi po pravilu predviaju da zastupnik uhvaen u injenju teeg krivinog djela moe biti lien slobode bez prethodnog odobrenja predstavnikog tijela. Imunitet nepovredivosti titi zastupni ka samo za vrijeme trajanja mandata . Ustavni poloaj i osnovna ovlatenja predstavnikih tijela Osnovno ovlatenje predstavnikih tijela je donoenje zakona i drugih opih akata meu kojima se istie dravni budet (proraun). Donoenjem zakona i drugih opih akata predstavniko tijelo odreuje okvire djelovanja svih drugih dravnih organa. Termin vlada esto je u praksi vieznaan. Njime se oznaava: 1. Ukupnost organizacije vlasti u dravi, ukljuujui i predstavniko tijelo; 2. Sva tijela koja obavljaju izvrnu vlast, nasuprot predstavnikom tijelu koje obavlja zakonodavnu vlast; 3. Samo jedno tijelo izvrne vlasti, koje se jo naziva ministarsko vijee ili ministarski kabinet. Izraz vlada se dalje upotrebljava samo u ovom posljednjem znaenju. Tokom zakonodavnog postupka vlada ostvaruje znaajan uticaj na sadraj zakonodavnog djelokruga predstavnikih tijela. Naime, redovni zakonodavni postupak najee se sastoji od 3 faze i to: 1. Faza inicijative. Pravo inicijative najee po odredbama ustava i poslovnika imaju zastupnici u predstavnikom tijelu, te odbori predstavnikog tijela i vlada. U stvarnosti, zakonodavnu inicijativu u skoro 90% sluajeva ima vlada. 2. Faza rasprave u odborima (komisijama) predstavnikog tijela (ili pojedinih domova). U ovoj fazi o prijedlogu zakona raspravljaju lanovi komisije, stavljaju primjedbe i amandmane i odluuju da li tekst zakona treba dati na raspravu u treoj fazi. 3. Faza rasprave i odluivanja u plenumu predstavnikog tijela (domova). U raspravi zastupnici mogu predlagati amandmane na prijedlog zakona, o kojima se po pravilu prethodno glasa. Po zavretku rasprave, o usvajanju zakona odluuje se veinom glasova. Pri tome se negdje trai apsolutna veina glasova svih lanova predstavnikog tijela, a negdje samo apsolutna veina glasova prisutnih lanova. U ovom drugom sluaju se najee propisuje kvorum od jedne polovine prisutnih koji je potreban da bi se moglo valjano glasati. Pri donoenju zakona po hitnom postupku, itav postupak se ubrzava, pri emu su druga i trea faza ubrzani, a esto i vremenski ogranieni. 3. RAZLIKOVANJE DRAVNIH FUNKCIJA I USTROJSTVO VLASTI Razliita shvatanja o razlikovanju dravnih funkcija

31

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U pravnoj teoriji razlikuju se 3 osnovna shvatanja o broju i sadraju dravnih funkcija: dualistiko, trijalistiko i kvadrijalistiko. Prema dualistikom shvatanju, dravna vlast se ostvaruje kroz 2 funkcije: nareivanje i izvrenje naredbi. Jedna funkcija (zakonodavna) donosi ope pravne akte, a druga (izvrna) ih primjenjuje na konkretne sluajeve, odnosno izvrava. Sudstvo i uprava prema tom shvatanju obavljaju istovrsnu izvrnu funkciju jer su jednako podreeni zakonodavcu, mada su razliito ustrojene. Zastupnici ovog shvatanja su npr.Ruso i Kelsen. Prema trijalistikom shvatanju, dravna vlast se ostvaruje kroz 3 osnovne funkcije: zakonodavnu, sudsku i upravnu, pri emu se kritikom dualistikog shvatanja istiu kvalitativne razlike izmeu upravne i sudske funkcije. Zastupnici ovog shvatanja su Monteskje, Jelinek, Laband itd. Prema kvadrijalistikim shvatanjima , uz zakonodavnu, sudsku i upravnu funkciju razlikuje se i izvrna, odnosno politiko- izvrna funkcija. Upravna funkcija se sastoji u donoenju upravnih akata i poduzimanju materijalnih radnji kojima se opi propisi primjenjuju na konkretne sluajeve. Izvrna ima samostalni djelokrug koji je djelomino nadreen upravnoj funkciji. Izvrna funkcija obavlja nadzor nad zakonitou rada upravne funkcije i opi politiki nadzor nad njima. Organi izvrne funkcije donose politike akte, provode vanjsku politiku i ostvaruju zakonodavnu inicijativu. Meutim, mnogi autori odbacuju kvadrijalistiko shvatanje dravnih funkcija, prvenstveno zbog formalnopravnih razloga. Naime, izvrna funkcija se ne moe odrediti posebnom vrstom pravnih akata, kao to mogu 3 ostale funkcije, pa ne postoji pravno mjerilo za odreivanje njenog sadraja. Ipak, kvadrijalistiko shvatanje se potvruje u stvarnom obavljanju osnovnih skupina poslova organa vlasti u savremenim dravama. Kriteriji razlikovanja zakonodavne, upravne i sudske funkcije Za razlikovanje zakonodavne, upravne i sudske funkcije prema osobinama pravnih akata koje ine njihov sadraj koriste se 2 kriterija: formalni i materijalni. Prema formalnom kriteriju funkcije se dijele prema organima koji donose pravne akte i prema postupku donoenja, a prema materijalnom kriteriju po sadraju pravnih akata karakteristinih za odreenu funkciju. Prema formalnom kriteriju, zakonodavnu funkciju obiljeava donoenje zakona, upravnu donoenje upravnih akata, a sudsku donoenje sudskih akata. Zakon u formalnom smislu je svaki pravni akt donesen od ustavom utvrenog zakonodavnog tijela prema propisanom zakonodavnom postupku, te koji nosi naziv zakona, bez obzira na njegov sadraj. Upravni akt u formalnom smislu je pravni akt donesen od upravnog organa prema upravnom postupku, te koji nosi naziv upravnog akta, bez obzira na njegov sadraj. Sudski akt u formalnom smislu je svaki akt donesen od sudskog organa prema propisanom sudskom postupku i koji nosi odgovarajui naziv sudskog akta, bez obzira na njegov sadraj. Uz formalni, zakonodavna, upravna i sudska funkcija razlikuju se i prema materijalnom kriteriju. Zakon u materijalnom smislu je svaki pravni akt koji sadri opi propis i koji je imperativan, bez obzira na to koji dravni organ ga je donio. Opi pravni akt je onaj pravni akt koji unaprijed odreuje odreeni drutveni odnos, odnosei se na neodreen broj istovrsnih sluajeva. Dakle, ne donosi se radi rjeenja jednog posebnog sluaja, ve da bi se prema njemu rjeavali svi sluajevi iste vrste koji e se javiti u budunosti. Ovdje je bitno naglasiti razliku izmeu sadraja i pravne snage opih akata. Pravna snaga zavisi od formalne strane zakona, dakle od toga ko je zakon donio i po kojoj proceduri. Npr. uredbe koje donosi Vlada su u materijalnom smislu zakoni, ali su u formalnom smislu podzakonski akti. Upravna funkcija prema materijalnom kriteriju sastoji se u odluivanju o primjeni opih propisa, odnosno zakona u materijalnom smislu, na konkretne sluajeve. U praksi se materijalni i formalni kriteriji

32

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
odreivanja upravne funkcije esto poklapaju. Ipak, upravni organi donose i zakone u materijalnom smislu, odnosno podzakonske ope akte koji se nazivaju uredbama. Sudska funkcija u materijalnom smislu sastoji se u konstataciji povrede opeg pravnog akta i u njenom odstranjivanju, te u rjeavanju sporova koji se javljaju oko postojanja ili primjene opih pravnih akata. Materijalni i formalni kriteriji odreivanja sudske funkcije se u praksi uglavnom podudaraju. Meutim, u nekim dravama (npr. u V.Britaniji i SAD) sudovi primjenjuju, ali i stvaraju pravo time to ih veu njihove ranije presude. Sadraj izvrne funkcije Poslovi dravnog poglavara i vlade mogu se podijeliti u 3 skupine: 1. Poslovi koji se odnose na organizaciju i usmjeravanje primjene zakona i p olitike utvrene od predstavnikog tijela, tj.poslovi podzakonodavstva. Ova skupina poslova potrebna je zbog toga to uopena naela koja se nalaze u zakonima valja razraditi i konkretizirati i pribliiti pojedinanim sluajevima za koje se donose upravni i sudski akti. Ta povezujua funkcija se sastoji u: a) omoguavanju primjene zakona njihovim prilagoavanjem upravnim i sudskim organima. Ovaj zadatak realizuje se donoenjem uredbi za primjenu ili izvravanje zakona . b) staranju da se zakoni primjenjuju na jedinstven i efikasan nain. Realizuje se donoenjem propisa o ustrojstvu i nainu rada upravnih organa, te koordinacijom i usmjeravanjem rada organa koji primjenjuju zakone, posebno organa uprave. To obuhvata nadzor nad ustavnou i zakonitou rada, kao i postavljanje slubenika na razne poloaje u upravi, osim u propisanim sluajevima, kada je imenovanje vodeih dunosnika u nadlenosti predstavnikog tijela. Bitno je naglasiti da se oba navedena zadatka realizuju kao kontinuiran i meusobno povezan proc es. 2. Poslovi zakonodavne i ope politike inicijative. Izvrni organi na osnovu stalnog praenja izvrenja politike i primjene zakona, ocjenjuju moguu potrebu za donoenje novih ili promjenu postojeih zakona. Nakon toga preko resornih upravnih organa izrauju prijedlog odgovarajueg zakona koji predlau predstavnikom tijelu. Na taj nain izvrni organi ostvaruju zakonodavnu inicijativu i stvarno planiraju opu politiku drave. 3. Voenje vanjske politike. Openito se smatra da ova funkcija obuhvata: a) Raspolaganje oruanim snagama i voenjem rata; b) Pravo poslanstva i diplomatskog saveza; c) Pregovaranje i potvrda meunarodnih ugovora. U obavljanju ovih funkcija, koje najee pripadaju dravnom poglavaru, izvrni organi su organieni djelokrugom predstavnikog tijela kao zakonodavca. Osim navedenih triju skupina poslova, izvrni organi odluuju o davanju pomilovanja i odlikovanja, te potvruju zakone, u skladu sa ustavnim normama odluuju o rasputanju parlamenta, imaju pravo suspenzivnog veta na zakone koje izglasa parlament itd. U obavljanju svojih poslova izvrni organi donose 2 vrste akata: pravni akti su oni kojima se prvenstveno ustrojava i usmjerava primjena zakona i politiki akti, koji se nazivaju i akti vlade. Njihova karakteristika je da nisu podrobnije ureeni pravom, te sudovi nemaju pravo kontrole njihove zakonitosti. Ti akti su:

a) akti koji proizilaze iz odnosa izvrnih i predstavnikih organa; b) akti kojima se daje pomilovanje ili dijele odlikovanja; c) akti kojima se poduzimaju mjere javne sigurnosti u sluajevima unutranjih kriza u dravi;

33

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) akti kojima se odvijaju diplomatski odnosi; e) akti koji se donose u ratnoj situaciji, a odnose se na raspolaganje oruanim snagama i voenje rata. 4. MIJEANJE IZVRNIH ORGANA U ZAKONODAVNU FUNKCIJU Pojam poremeaja djelokruga O mijeanju ili poremeaju djelokruga izmeu dravnih organa govorimo kada organ koji obavlja jednu od temeljnih dravnih funkcija u svom djelovanju preuzme dio djelokruga drugog dravnog organa. U praksi do poremeaja dolazi izmeu zakonodavnih i izvrnih organa i to na tetu zakon odavnih organa. Postoje 3 osnovna sluaja zadiranja izvrnih u djelokrug zakonodavnih organa: 1. u sluaju nude, kada se drava nae u pasnosti zbog vanjskih ili unutranjih razloga; 2. u sluaju neposrednog ustavnog ovlatenja izvrnim organima da svojim opim normativnim aktima reguliu odreene drutvene odnose; 3. u sluaju zakonodavne delegacije, dakle kada zakonodavni organ prenese odreeni obim svojih ovlatenja na izvrne organe.

Poremeaj djelokruga izmeu zakonodavnog i izvrnih organa u sluaju nude

Veliki broj ustava dozvoljava ovaj poremeaj djelokruga. Pravni akti kojima izvrni organi u sluaju nude zadiru u djelokrug zakonodavnih, nazivaju se uredbe iz nude. Neki ustavi dozvoljavaju zadiranje izvrnih tijela samo u djelokrug zakonodavca, a neki i u djelokrug ustavotvorca. Meutim, svi ustavi koji izriito doputaju ovaj poremeaj djelokruga propisuju da se uredbe iz nude moraju naknadno, kada prestane stanje nude, podnijeti na potvrdu zakonodavnom organu. Ukoliko ustav ne predvia izriito poremeaj djelokruga u sluaju nude, neki teoretiari smatraju da bi donoenje pomenutih uredbi bilo protivustavno, te da se ono moe opravdati politiki ali ne i ustavnopravno. Meutim, teoretiari klasinog ustavnog prava (npr.krajem 19.vijeka u Njemak oj Jelinek i Laband ), smatrali su da je teorija o stanju nude uvijek pravna teorija, jer se u sluaju nude radi o pravu drave na samoodbranu. Prema tome, izvrni organi mogu, pa i moraju donositi uredbe iz nude, bez obzira na ustavno ovlatenje.

Poremeaj djelokruga izmeu zakonodavnog i izvrnih organa na osnovu neposrednog ustavnog ovlatenja
Ako sam ustav ovlasti izvrne organe da svojim pravnim aktima ureuju odreene drutvene odnose, kaemo da se radi o poremeaju djelokruga na osnovu neposrednog ustavnog ovlatenja. Pravni akti koje izvrni organi donose u takvim sluajevima, a ije donoenje je naelno u nadlenosti zakonodavca, nazivaju se uredbe na osnovu neposrednog ustavnog ovlatenja. Te uredbe su zakoni u materijalnom smislu. Obzirom na naela demokratije (narodni suverenitet, podjela vlasti), ustavotvorac bi trebao ovakva ovlatenja izvrnim organima davati u to manjoj mjeri. Meutim, ustavna praksa, naroito poslije II svjetskog rata pokazuje drugaiju tendenciju. Izrazit primjer je U stav Francuske 5.Republike iz 1958. Taj Ustav je taksativno nabrojao pitanja koja su u zakonodavnom djelokrugu zakonodavnog organa, a naelno je izvrnim organima (vladi i predsjedniku) dao pravo da svojim uredbama ureuju sve ostale drutvene odnose. Na ovakav nain je zakonodavni djelokrug podijeljen izmeu zakonodavnog i izvrnih organa, ime je nainjen poremeaj djelokruga bez presedana u ustavnoj historiji.

34

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Poremeaj djelokruga izmeu zakonodavnog i izvrnih organa na osnovu ovlatenja samog zakonodavnog organa (zakonodavna delegacija)
Zakonodavni organ moe dati ovlatenje izvrnom organu da donese neki opi propis ili da svojim propisima uredi odreenu skupinu drutvenih odnosa. Pravni akti koje izvrni organ na tom osnovu donese nazivaju se uredbe na osnovu zakonskog ovlatenja . U ustavnopravnoj teoriji postavlja se pitanje kad je u skladu sa ustavom da zakonodavni organ prenosi dio svog djelokruga za izvrne organe. Situacija je jasna ukoliko to ustav izriito dozvoljava, odnosno zabranjuje. Problem je kada ustav o tom pitanju uti. U takvoj situaciji nema jedinstvenog stava ustavnopravnih teoretiara. Jedni smatraju da je kad ustav uti zakonodavna delegacija protivustavna, a kao argument navode da ustav odreuje ovlatenja najviih dravnih organa, ne dajui im pravo da bez direktnog ovlatenja njima slobodno raspolau kao svojim pravima. Prema tome, ovlatenja koja im daje ustav nisu njihova prava, ve obaveze. Drugi naprotiv smatraju da je, ukoliko ustav uti, ustavna delegacija u skladu sa ustavom, navodei kao temeljni argument ope pravno naelo da je dozvoljeno sve ono to nije izriito zabranjeno. Uredbe za primjenu ili izvrenje zakona nisu mijeanje izvrnih u djelokrug zakonodavnog organa Od svih uredaba, samo uredbe za primjenu ili izvrenje zakona ne predstavljaju mijeanje izvrnih u djelokrug zakonodavnih organa. Uredbe za primjenu zakona propisuju samo tehnike detalje i uslove primjene odreenog zakona. Obiljeja koja ove uredbe razlikuju od ostalih su slijedea: uredbe za primjenu zakona moraju biti vezane za odreeni zakon iju primjenu omoguavaju; stupaju na snagu i prestaju vaiti istovremeno sa zakonom na koji se odnose; po sadraju ne smiju protivrjeiti propisima zakona na ko ji se odnose, kao ni propisima drugih zakona; uredbom za primjenu zakona ne smiju se mijenjati niti dodavati naela, prava i obaveze u odnosu na one koje su propisane tim zakonom.

IX NAELO PODJELE I NAELO JEDINSTVA VLASTI I OBLICI NJIHOVE PRIMJENE

1. USTROJSTVO I PODJELA VLASTI Pojam ustrojstva (organizacije) vlasti Pod ustrojstvom vlasti podrazumijevaju se ustavno utvreni ili stvarni odnosi izmeu zakonodavnih, izvrnih i sudskih organa, kako na nivou drave kao cjeline, tako i na nivou lokalnih jedinica. Dakle, radi se o horizontalnom odnosu dravnih organa, na istom nivou vlasti. Oblikovanje naela (teorije) o podjeli vlasti Naelo podjele vlasti razvija se tokom borbe graanstva za osvajanje vlasti u XVII i XVIII vijeku, u uslovima postojanja apsolutne monarhije, kada su sve funkcije vlasti bile u rukama monarha. Naelo podjele vlasti je od trenutka oblikovanja do danas predstavljalo zahtjev za ogranienjem vlasti. Teoriju o podjeli vlasti oblikovao je Monteskje (1689.- 1755) u svom djelu O duhu zakona. Prema Monteskjeu, zakonodavnu vlast treba obavljati predstavniko tijelo zajedno sa kraljem, izvrnu vlast kralj, a sudsku osobe neposredno izabrane od naroda. Monteskje nastoji kompromisno rijeiti sukob izmeu graanstva i plemstva: zakone donosi predstavniko tijelo, ali kralj raspolae zakonodavnom sankcijom;

35

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
izvrna vlast pripada kralju, ali predstavniko tijelo ima pravo ispitivati nain provoenja zakona koje je ono donijelo. Ustav SAD iz 1787.godine i prvi francuski Ustav iz 1791.g odine primijenili su naelo podjele vlasti u krajnje otroj varijanti, a francuska Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789.godine sadri ak i odredbu prema kojoj drutvo koje ne primjenjuje podjelu vlasti, uope nema ustava i nije slobodno.

Savremena shvatanja o podjeli vlasti

Tokom XIX i XX vijeka ustavnopravna doktrina razvila je 2 osnovne koncepcije o sadraju naela podjele vlasti. Prema prvoj, naelo podjele vlasti trai potpunu organizacijsku i funkcionalnu neovisnost triju vlasti: zakonodavne, izvrne i sudske. Organizacijska neovisnost zahtijeva da organi jedne vlasti ne smiju biti birani ili postavljani od organa druge vlasti, ve da svaki od njih ima neovisnu osnovu oblikovanja. Osim toga, organi jedne vlasti ne smiju biti politi ki odgovorni prema organima druge vlasti. Ovakvu koncepciju je nemogue ostvariti. Druga osnovna koncepcija podjelu vlasti shvata kao dodjeljivanje osnovnih funkcija razliitim dravnim organima. Svi temeljni dravni organi su naelno ravnopravni, kako bi se vlast meusobno ograniavala i kako bi cjelovit sistem dravne vlasti bio ogranien. Prema tome, stvarni cilj naela podjele vlasti jeste organienje vlasti, a ne mehanika podjela vlasti na 3 odvojena dijela. 2. NAELO JEDINSTVA VLASTI I SASTAV SKUPTINSKE VLADE

Oblikovanje i obiljeja naela jedinstva vlasti

Naelo jedinstva vlasti prvi je potpunije razradio Ruso. Za njega su zakonodavna i izvrna funkcija elementi jedinstvene i nedjeljive vlasti. Prvu obiljeava volja, a drugu sila. Iako one moraju imati razliite nosioce, izvrna funkcija mora biti podreena zakonodavnoj, jer je opa volja iznad pojedinanih volja. Prema tome, za Rusoa su i zakonodavna i izvrna funkcija pod suverenom vlau naroda. Ruso je predlagao stalan sistem kontrole zakonodavca nad radom izvrnih organa sa mogunou mijenjanja njihovih vrilaca svake 2 godine, kao efikasnim oblikom njihove politike odgovornosti. Tako je on ve gotovo u potpunosti oblikovao sva bitna obiljeja naela jedinstva vlasti i svojevrstan model skuptinske vlade.

Obiljeja sistema skuptinske vlade

Meu teoretiarima koji se bave prouavanjem uporednih ustavnih i politikih sistema, postoje razlike u shvatanju bitnih obiljeja skuptinske vlade. Jedna skupina autora, posebno u Francuskoj u doba 3. Republike, smatrala je da sistem skuptinske vlade uope ne postoji kao autonomni oblik odnosa izmeu parlamenta i vlade. Za njih je skuptinska vlada bila samo jedna podvrsta sistema parlamentarne vlade. Drugo shvatanje smatra da je skuptinska vlada poseban ustavnopravni sistem odnosa izmeu parlamenta i vlade, zasnovan na naelima suprotnim podjeli vlasti. Bitno je napomenuti da se razliiti sistemi organizacije vlasti koji se smatraju preteno skuptinskim sistemima (npr.Parika komuna, sistem vicarske, sistem SSSR itd) meusobno toliko razlikuju da je gotovo nemogue pronai vei broj njihovih zajednikih osobina. Zbog toga se opi model sistema skuptinske vlade moe odrediti samo na osnovu jednog okvirnog obiljeja koje dolazi do izraaja unuta r svih njih. To je odreeni stepen funkcionalne i organizacijske nadmoi skuptine unutar cjelovitog sistema organizacije dravne vlasti.

36

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Primjena skuptinske vlade u vicarskoj
Prema Ustavu iz 1848. i Ustavu iz 1874.godine, a sve do I sv.rata i u stvarnosti, organizacija vlasti u vicarskoj ima obiljeja skuptinskog sistema. Od poetka I sv.rata on se u stvarnosti postepeno preobraava u prividnu skuptinsku vladu, zadravajui u cjelini stare ustavne okvire. Prema Ustavu, najvie tijelo vlasti u federaciji je Savezna skuptina. ini je Nacionalno vijee, kao predstavniki dom graana i Vijee kantona, u koje svaki kanton alje 2 predstavnika. Savezna skuptina prema Ustavu odluuje o svim pitanjima iz djelokruga federacija, a koja nisu izriito stavljena u djelokrug nekog drugog saveznog organa. Ustav posebno nabraja neka vanija ovlatenja Savezne skuptine: donoenje saveznih zakona, odluka, budeta, potvrda meunarodnih ugovora, raspolaganje vojskom, proglaenje rata i mira, izbor Saveznog vijea i Saveznog suda, nadzor nad upravom i federalnim pravosuem, rjeavanje sukoba djelokruga izmeu federalnih organa, te abolicija i amnestija. U donoenju odluka naelno se trai saglasnost oba doma. Savezno vijee je najvii izvrni organ federacije. Sastoji se od 7 lanova, koje bira Savezna skuptina na zajednikoj sjednici domova. Mandat lanova je 4 godine, ali je ustavni obiaj da Skuptina uvijek obnavlja njihov mandat, sve do smrti ili povlaenja zbog bolesti odreenog lana Saveznog vijea. lanovi Saveznog vijea ne mogu biti istovremeno zastupnici u Saveznoj skuptini, niti mogu biti dvojica iz istog kantona. Savezno vijee u donoenju odluka funkcionira kao kolektivno tijelo, mada unutar njega postoji odreena podjela rada. Sastoji se od 7 upravnih resora: za vanjske poslove, pravdu i policiju, potu i eljeznice, ekonomiju, finansije, unutranje poslove i vojne poslove. Vijeem predsjedava predsjednik Konfederacije, koje g na godinu dana bira Savezna skuptina, s tim da ni jedan lan vijea ne moe obavljati tu funkciju 2 puta uzastopno. Predsjednik realno nema nikakvu linu politiku vlast, ve je samo primus inter pares (prvi meu jednakima), a tokom obavljanja funkcije predsjednika, istovremeno ostaje i na elu svog resora. Ovlatenja Saveznog vijea vrlo su iroka i nisu tano definirana jer ih Ustav samo primjerice nabraja. Savezno vijee istovremeno obavlja funkciju vlade i dravnog poglavara. Skuptina ga bira na 4 godine, a tokom trajanja mandata ga ne moe opozvati. Prema tome, Savezno vijee je samo djelomino podreeno Skuptini, jer joj nije politiki odgovorno. Za ustavnopravnu primjenu skuptinske vlade zato je vrlo van pitanje funkcionalne ovisnosti Saveznog vijea prema Skuptini. U okviru tog pitanja, najvanije je da li Savezna skuptina moe vijeu odreivati nain obavljanja poslova u njegovom djelokrugu. Prema odredbama poslovnika svojih domova, Savezna skuptina raspolae tim pravom, odnosno smjernice ili uputstva skuptine su obavezujui za Savezno vijee, ukoliko su veinom glasova prihvaeni u oba doma. Pored toga, Savezno vijee ne moe raspustiti skuptinu u sluaju nesaglasnosti sa njom. Dovodei u vezu tu injenicu sa pravom davanja obaveznih smjernica i uputstava, moe se zakljuiti da je u vicarskoj ipak primijenjen sistem skuptinske vlade. Davanje obaveznih smjernica ili uputstava od strane Skuptine je bilo relativno esto tokom 19.vijeka, tako da je sistem skuptinske vlade funkcionisao i u stvarnosti. Meutim, takve smjernice postale su sve rjee, te su danas vie nego izuzetak. Osim toga, Savezna skuptina sve ee i sve ire prenosi zakonodavna ovlatenja na Savezno vijee. Obje ove tendencije rezultat su nunosti dravne intervenc ije u ekonomiji koja je i u drugim demokratijama dovela do proirenja ovlatenja izvrnih na raun predstavnikih organa. Zbog toga se moe zakljuiti da se danas, mada ustavno i dalje postoji, sistem skuptinske vlade u vicarskoj ne primjenjuje jer je Savezno vijee politiki najvaniji organ federacije. Dakle, radi se o prividnoj skuptinskoj vladi.

Naelo jedinstva vlasti i sistem skuptinske vlade u komunistikim dravama

37

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pretpostavke i obiljeja naela jedinstva vlasti i sistema skuptinske vlade u komunistikim dravama su:
u dravi postoji samo jedna vlast, koju je nemogue dijeliti; ta vlast pripada narodu, odnosno radnikoj klasi, bilo neposredno ili posredno preko izabranih lanova skuptine; svi ostali organi dravne vlasti, kako izvrni tako i sudski, moraju biti izabrani i opozivi od skuptine; u dravi postoje razliite funkcije (ali ne i vlasti), kao to su zakonodavna, izvrna i sudska funkcija, koje obavljaju razliiti organi.

U naelu, svi dravni organi moraju biti ovisni i odgovorni skuptini koja ujedno obavlja i zakonodavnu funkciju. Sama skuptina odgovorna je samo biraima, odnosno radnikoj klasi, koja mora imati mogunost opoziva njenih lanova. U stvarnosti je meutim, sva vlast bila koncentrisana u rukama izvrnih organa, to je bilo uslovljeno prvenstveno injenicom da je ukupnu mo imala jedino dozvoljena komunistika partija. 3. SISTEM PREDSJEDNIKE VLADE

Osnovna obiljeja
Sistem predsjednike vlade uspostavljen je Ustavom SAD iz 1787.godine kao prvi oblik ustavne republikanske vlade u svijetu. Osnovna ustavna obiljeja amerikog ustavnog modela organizacije vlasti su: 1. Neposredan izbor predsjednika od graana; 2. Jedinstvena izvrna vlast, gdje je funkcija predsjednika objedinjena sa funkcijom efa vlade; 3. Odustvo politike odgovornosti jedne vlasti prema drugoj; 4. Podjela vlasti, ustavom provedena ne samo kao odvajanje organa koji obavljaju 3 osnovne dravne funkcije, ve i putem podjele ovlatenja meu njima u pojedinim poslovima koji spadaju u te funkcije Osnovno politiko obiljeje amerikog sistema je mehanizam konica i ravnotea ( checks and balances), koji se sastoji u oblicima meusobnog uticaja na gotovo svim podrujima djelovanja dravnih organa. Najvii federalni organi predsjednik SAD, Kongres i Vrhovni sud su naelno Ustavom stavljeni u ravnopravan poloaj, svako sa svojim podrujem djelovanja, ali i sa predvienim mehanizma uticaja jednih na druge.

Izbor i ustavni poloaj triju vlasti

Kongres se sastoji od 2 doma: Zastupnikog doma ( House of Representatives ) i Senata. Zastupniki dom je predstavnitvo graana, a Senat predstavnitvo drava lanica federacije, u kome je svaka zastupljena sa po 2 senatora. Zastupnici se biraju na 2 godine, a senatori na 6. Svake 2 godine odravaju se izbori za treinu mjesta u senatu (tzv.parcijalno obnavljanje). Neposredni izbori za Senat uvedeni su 17.amandmanom 1913.godine. Do tada su senatore delegirali zakonodavni organi drava lanica. Senatori se biraju prema propisima drava lanica. Zastupnici se biraju na neposrednim izborima, po jedan u svakom izbornom okrugu. Okruzi meusobno trebaju biti podjednake veliine, a utvrivanje granica okruga je u nadlenosti drava lanica. Pojava krojenja izbornih okruga kao problem postoji sve do danas. Kandidati za zastupnike utvruju se na primarnim izborima , na kojima kandidat mora prikupiti odreeni broj glasova biraa. Zakonske akte i budet domovi donose ravnopravno. U sluaju nesaglasnosti, tekstovi se usklauju u zajednikom odboru oba doma. Zakonska incijativa pripada iskljuivo zastupnicima , a ostvaruje se preko pojedinih odbora domova. Domovi su naelno ravnopravni, ali Zastupniki dom ima prednost u finansijskim pitanjima , tako da svi zakoni finansijske prirode moraju potei iz Zastupnikog doma. Senat ima prednost u pitanjima vanjske politike i imenovanja saveznih dunosnika.

38

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zastupnikom domu predsjedava speaker, koji je voa veinske stranke u Domu i bira se za svako zasijedanje Kongresa. Predsjednik Senata je po Ustavu potpredsjednik SAD. Meutim, stvarno predsjedava privremeni predsjednik ( chairman pro tempore ) jer je sprijeenost potpredsjednika redovno stanje. Predsjedavajui pojedinih odbora se po pravilu biraju prema naelu senioriteta , tj. duini vremena koje su proveli u Kongresu. Predsjednik i potpredsjednik SAD . Za predsjednika SAD moe biti izabrana osoba roena kao dravljanin SAD, starosti najmanje 35 godina, koja je najmanje 14 godina boravila u SAD. Predsjednik se bira na 4 godine i moe najvie 2 puta obavljati funkciju. Isti uslovi su i za izbor potpredsjednika. Predsjednika biraju drugostepeni elektori, koji su izabrani neposredno od biraa u dravama lanicama federacije. Svaka drava bira broj elektora jednak broju zastupnika i senatora te drave, tj.najmanje 3. Za izbor predsjednika zahtijeva se apsolutna veina glasova svih elektora. Elektori uvijek daju svoje glasove u skladu sa odlukom biraa njihove drave, tako da je izborom elektora poznata odluka u pojedinoj dravi. Sluajevi nepotivanja tog pravila su krajnje rijetki. Na taj nain su formalno posredni izbori u praksi postali neposrednim. Predsjednik po Ustavu ima izvrnu vlast, vrhovno komandovanje oruanim snagama, poloaj dravnog pog lavara i voenje vanjske politike. U veini poslova na odreeni nain uestvuju i domovi Kongresa, u skladu sa utvrenom podjelom nadlenosti. Predsjednik nije politiki odgovoran, ali Ustav predvia ustanovu impeachment-a . Vrhovni sud SAD je najvii federalni sud, ali uz njega djeluje itav sistem federalne sudske vlasti. Organizaciju i nadlenosti federalnih sudova ureuje Kongres putem zakona. Federalne sudije imenuje predsjednik SAD, uz saglasnost Senata, a bez ogranienja trajanja sudsk e funkcije. Jedino sredstvo kojim se sudije mogu ukloniti sa poloaja je impeachment (impiment). Vrhovni sud SAD ima 9 lanova. U pravilu se kandidati imenuju iz reda sudija federalnih sudova ili univerzitetskih profesora pravnih nauka, ili pak drugih istaknutih pravnika. Prema Ustavu SAD, Vrhovni sud ima prvostepenu nadlenost u sporovima koji se odnose na diplomatske predstavnike, te sluajeve u kojima je stranka neka od drava ili strana drava. U svim drugim sluajevima Vrhovni sud djeluje kao apelacioni sud u sporovima koje su odluili federalni sudovi. Bitno je naglasiti sa Vrhovni sud sam odluuje koji e predmet uzeti u razmatranje. Znaaj uloge Vrhovnog suda prvenstveno izvire iz ovlatenja da ispituje ustavnost zakona. Na osnovu ovog ovlatenja Sud tumai Ustav i prilagoava ga promijenjenim i novim okolnostima. Odluke Sud donosi veinom glasova. Federalni sudovi. Organizacija federalnog pravosua ureena je Sudskim zakonikom ( Judical Code ) iz 1948.godine, te Zakonom o poboljanju federalnih sudova iz 1982.godine. Prvostepeni federalni sudovi su Okruni sudovi SAD ( US District Courts ), nadleni za pojedina teritorijalna podruja. Kao drugostepeni sudovi djeluje 11 regionalnih apelacionih sudova ( Courts of Appeals). Oni su nadleni i za pravnu zatitu protiv odluka saveznih upravnih agencija. Ne mogu odbiti nadlenost, kao to to moe uiniti Vrhovni sud SAD, te oni nose glavni teret drugostepene sudske djelatnosti na saveznom nivou. U djelatnosti okrunih sudova djeluje porota kao skup laika ko ji treba donijeti odluku o krivici u krivinim sluajevima, ili o odgovornosti u sluajevima graanskog prava. Bitno je naglasiti da uz federalni sudski sistem djeluje i sistem dravnog sudstva u svakoj od drava lanica federacije, u skladu sa podjelom nadlenosti koja je utvrena Ustavom, saveznim zakonom i odlukama Vrhovnog suda SAD.

Ustavna podjela ovlatenja i djelovanje sistema konica i ravnotea

Zakonodavna djelatnost. Predsjednik SAD prema Ustavu nema pravo zakonodavne incijative. Meutim, on tu inicijativu ostvaruje preko svojih zastupnika i senatora. U Poruci o stanju unije , kojom se u januaru svake godine obraa Kongresu i naciji, predsjednik izlae svoj zakonodavni program.

39

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Najznaajnije predsjednikovo Ustavno sredstvo uea u zakonodavstvu je pravo suspenzivnog veta . Postoje 2 vrste veta na prijedlog zakona izglasan u Kongresu: Poruka o vetu znai da se predsjednik suprotstavlja stupanju zakona na snagu. Bitno je naglasiti da predsjednik ne moe vetirati pojedine odredbe, ve samo zakon u cjelini. U ovakvom sluaju, prijedlog e i protiv zabrane predsjednika postati zakon ako ga ponovno usvoje oba doma, ali sada dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika. Meutim, ako proe 10 dana bez izriite odluke predsjednika, a u meuvremenu se zavri kongresno zasijedanje, zakon ostaje kod predsjednika u njegovom depu, te se u takvom sluaju radi o tzv.depnom vetu (pocket veto ). U takvom sluaju cijeli zakonodavni postupak mora poeti ispoetka. Dravni budet. Osnova uticaja Kongresa u politikim odlukama je pravo da odluuje o raspisivanju poreza i troenju sredstava dravnog budeta. Ve su osnivai pisali kako vlast novanika koju ima Kongres ograniava vlast maa koju ima predsjednik. Kongresni odbori ne odobravaju samo globa lni dravni proraun, ve odluuju i o koritenju sredstava u konkretno odreene svrhe ime su u situaciji da znaajno utiu na realizaciju politikih ciljeva administracije. Imenovanja i razrjeenja. Predsjednik imenuje dravne sekretare i elnike drugih organa savezne uprave, ali uz saglasnost Senata. Takoer mu je saglasnost Senata neophodna za imenovanje federalnih sudija. Amerika savezna uprava obuhvata 2 vrste organizacija: dravne resore savezne uprave , koje kontrolie predsjednik, a finansira kongres, te neovisne komisije ili regulatorne agencije , koje posebnim zakonima uspostavlja Kongres. efove ovih komisija imenuje predsjednik, a lanove (ili bar dio lanova) Kongresni odbori. Predsjednik ima neogranieno pravo razrjeavanja saveznih upravnih dunosnika, za to mu nije potrebno miljenje Senata. Meutim, lanove i rukovodioce neovisnih komisija predsjednik moe smjenjivati samo uz saglasnost Kongresa. Delegirano zakonodavstvo. Ustav SAD odreuje da sva zakonodavna ovlatenja pripadaju Kongresu. Na toj osnovi klasina ustavna doktrina zakljuuje da delegacija normativne nadlenosti nije dozvoljena. Meutim, veinu propisa kojima se ureuju svakodnevne djelatnosti graana i njih ovih organizacija u SAD donose upravni organi, posebno neovisne regulatorne agencije. Vrlo esto Kongres u pojedinim zakonima odreuje uspostavljanje posebnih agencija sa zadatkom da donose propise o izvravanju tih zakona, vode brigu o izvravanju i odreuju sankcije u sluaju prekraja. Delegirano zakonodavstvo je rezultat meudjelovanja upravnih agencija i nadlenih kongresnih odbora. Tako se trai da upravna agencija izvijesti nadleni kongresni odbor o namjeri donoenja odreenog propisa, te zatim eka 30-60 dana na prethodno izjanjavanje odbora o sadraju propisa. Budui da odbor znaajno utie na raspodjelu sredstava, takvi zahtjevi se obino potuju. Vanjska politika. Predsjednik SAD prema Ustavu vodi vanjsku politiku, uz saglasnost i savjet Senata. Uz savjet i pristanak Senata, predsjednik imenuje ambasadore i druge diplomatsko-konzularne predstavnike. Za ratifikaciju meunarodnih ugovora potrebna je dvotreinska saglasnost prisutnih senatora. Da bi izbjegli ovu obavezu, predsjednici su praksom razvili instituciju izvrnog sporazuma (executive agreement), za koji su tumaenjem izveli da se ne radi o meunarodnom ugovoru za koji bi trebala ratifikacija Kongresa. Meutim, i ovdje je Kongres zakonom ograniio slobodu djelovanja predsjednika, precizirajui u kojim podrujima nije mogue zakljuivati izvrne sporazume sa stranim dravama ( Chase Act, 1972). Na podruju odbrane i voenja rata, Ustavom su podijeljene nadlenosti izmeu predsjednika i Kongresa. Kongres objavljuje rat, oprema vojsku i odluuje o sredstvima za njeno koritenje. Presjednik, kao vrhovni komandant, nareuje neposredno angaovanje vojske. Impeachment. Impiment je ustavom predvieni postupak ostvarivanja posebne krivine odgovornosti predsjednika SAD, potpredsjednika SAD i drugih civilnih slubenika, koji se provodi zbog izdaje, podmiivanja i drugih tekih zloina i prijestupa, a sa ciljem da se dunosnik ukloni sa svog poloaja i time uini dostupnim redovnom sudu. Optubu podie Zastupniki dom, a sudi Senat. Prijedlog za podizanje optube mogu podnijeti zastupnici u Domu, zakonodavni organ neke od lanica federacije, Velika porota i sam predsjednik SAD. U sluaju da je optueni predsjednik SAD, predsjedavanje Senatom preuzima predsjednik Vrhovnog suda SAD. Za osudu je potreb na dvotreinska veina glasova svih senatora. Sankcija je uklanjanje osuenog dunosnika s poloaja. Impiment se rijetko primjenjuje,

40

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ali samim svojim postojanjem ima odreeno znaenje za uspostavljanje standarda ponaanja javnih slubenika. Kongresni nadzor nad administracijom. Za uspostavljanje razvijenog sistema kongresnog nadzora nad administrativnim agencijama znaajna su 2 zakona: Zakon o reorganizaciji zakonodavstva iz 1946.godine i Zakon o poboljanju zakonodavstva iz 1970.godine. Vrlo znaajan oblik politikog uticaja na administraciju su tzv. kongresne istrage. Istrage provode kongresni odbori, a mogu se osnovati i posebni ad hoc odbori sa zadatkom da istrae odreeno pitanje, djelovanje odreene agencije ili stanje na odreenom podruju. Ogranienja nema, pa se istrage vode o vrlo irokom krugu pitanja. Djelovanje Vrhovnog suda . Vrhovni sud SAD svojim odlukama o ustavnosti zakona znaajno utie na sistem odnosa izmeu najviih dravnih organa, na odnose iz oblasti primjene federalizma, a posebno na politiku provoenja ustavnih sloboda i prava ovjeka.

4. SISTEM PARLAMENTARNE VLADE

Osnovna obiljeja sistema parlamentarne vlade

Veina teoretiara klasinog ustavnog prava odreuju parlamentarizam kao sistem dualiteta vlasti (zakonodavne i izvrne) koji obiljeava primjena 3 osnovna naela: 1. Jednakost izmeu zakonodavne i izvrne vlasti; 2. Saradnja izmeu tih dvaju vlasti; 3. Postojanje mogunosti uzajamnog djelovanja jedne vlasti na drugu. Ustavnopravni mehanizam djelovanja parlamentarnog sistema odreen je sa 4 temeljna ustavna obiljeja: 1. Vlada proizilazi iz parlamenta i politiki mu je odgovorna. Ako veina u parlamentu izglasa nepovjerenje vladi, ona mora odstupiti. 2. U skladu sa naelom uzajamnog djelovanja vlasti jedne na drugu, u sluaju nesaglasnosti izmeu vlade i veine u parlamentu, izvrna vlast pod odreenim uslovima moe raspustiti parlament, odnosno njegov dom kome vlada odgovara. U tom sluaju spor izmeu vlade i parlamenta rjeava birako tijelo 3. Za razliku od vlade i parlamenta, dravni poglavar politiki nije odgovoran i on je stabilan element sistema. 4. Ni jedan akt iz djelokruga dravnog poglavara nema pravne snage bez supotpisa predsjednika vlade, ovlatenog ministra ili vlade u cjelini. Upravo zbog institucije supotpisa dravni poglavar u istom parlamentarnom sistemu u stvari nema nikakvih samostalnih ovlatenja, pa je njegova ustavnopolitika mo vrlo mala te je zato samo formalni predstavnik dravnog suvereniteta.

Pregled razvoja sistema parlamentarne vlade

Parlamentarni sistem je u svom razvoju proao kroz vie razdoblja i u svakom od njih imao je razliita realna institucionalna obiljeja. To su razdoblja ograniene monarhije, orleanskog ili izrazito dualistikog parlamentarizma, parlamentarizma poremeene ravnotee u korist zakonodavne vlasti, te parlamentarizma poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti.

Ograniena monarhija
Ograniena monarhija je institucionalni odraz poetne podjele vlasti izmeu plemstva i graanstva, u kojoj graanstvo kompromisno osvaja manji dio politike vlasti. Ona nastaje ustavnim aktima koje monarh formalno oktroira slobodnom voljom, ograniavajui tako svoju vlast. U stvari je na ograniavanje vlasti prisiljen zbog pritiska graanstva. Ograniena monarhija se u Velikoj Britaniji oblikovala i postojala u drugoj polovini XVII i poetkom XVIII vijeka, kada je pravno odreena posebno

41

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
putem Habeas Corpus Act-a i Bill of Rights. U Francuskoj je ustavno odreena Poveljom Luja XVIII oktroiranom 1814.godine i postojala je kao poseban sistem vlasti do 1830.godine. Ograniena monarhija je ipak ostavljala monarhu vrlo irok i odluujui dio vlasti. Tako je monarh bio iskljuivi neodgovorni nosilac izvrne vlasti, a uz parlament i stvarni faktor zakonodavne vlasti jer je imao pravo zakonodavne inicijative i zakonodavne sankcije.

Orleanski parlamentarizam
U orleanskom parlamentarizmu podjela vlasti izmeu graanstva i plemstva jo postoji, ali graanstvo sada raspolae znatno veim dijelom politike vlasti. Taj oblik parlamentarizma se u Velikoj Britaniji pojavio na poetku XVIII vijeka, a traje do poetka XIX vijeka. U Francuskoj se u potpunosti razvio u periodu Julske monarhije Luja-Filipa izmeu 1830. i 1848.godine, a u Italiji i Skandinaviji u drugoj polovini XIX vijeka. Uee u zakonodavnoj vlasti postepeno prestaje biti stvarno ovlatenje monarha, pa tako nestaje elemenata podjele u obavljanju te funkcije izmeu njega i predstavnikog tijela. Uporedo s tim, monarh prestaje biti iskljuivi stvarni nosilac izvrne vlasti. Razvija se ministarski kabinet, na elu sa prvim ministrom. Orleanski ili dualistiki parlamentarizam institucionalno je zaista bio sistem ravnotee dvaju tijela: monarha i predstavnikog tijela, koja sarauju posredstvom vlade. On je istovremeno bio i pretea polupredsjednikog sistema, zbog dvostruke odgovornosti vlade dravnom parlamentu i kralju.

Parlamentarizam poremeene ravnotee u korist zakonodavne vlasti

Parlamentarizam poremeene ravnotee u korist zakonodavne vlasti nastaje ili potpunim preuzimanjem politike vlasti od graanstva (npr. u Francuskoj 80. -ih godina XIX vijeka) ili uklapanjem plemstva u graanski sistem (npr. u Velikoj Britaniji 30.- ih godina XIX vijeka). Ustavni okviri koji su zadrali obiljeja prethodnog perioda, kao to je pravo dravnog poglavara da samostalno odreuje kandidata za premijera, a posebno ustavno pravo izvrne vlasti da rasputa parlament, vie se ne primjenjuju u politikoj stvarnosti. Tamo gdje se zadrao viestranaki sistem u kome ni jedna stranka nije mogla sama osvojiti veinu u predstavnikom tijelu, a koalicije se nisu mogle odrati dugo zbog slabe unutarstranake discipline, palramentarizam poremeene ravnotee u korist zakonodavne vlasti odrao se relativno dugo. S druge strane, tamo gdje se razvio dvostranaki sistem sa vrstom unutarstranakom disciplinom (V.Britanija, poev od 70.- ih godina XIX vijeka), parlamentarizam poremeene ravnotee u korist zakonodavne vlasti vrlo se brzo razvijao prema svojoj suprotnosti: parlamentarizmu poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti.

Parlamentarizam u Njemakoj (1871. - 1933) primjer posebnog razvitka parlamentarnog sistema

Preobraaj sistema ograniene monarhije Njemakog carstva prema parlamentarizmu orleanskog tipa u periodu 1871.-1918.godine praen je naglim rastom monopolnog kapitalizma, to je jedan od elemenata koji uzrokuju jaanje izvrne vlasti. Ovaj proces je prekinut njemakim porazom 1918.godine i proglaenjem republike, te je donesen Vajmarski ustav. Vajmarski ustav iz 1919.godine definirao je organizaciju odnosa osnovnih saveznih dravnih organa koja je sadravala poseban splet elemenata parlamentarizma poremeene ravnotee u korist zakonodavne vlasti, orleanskog parlamentarizma, kao i parlamentarizma poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti. Ovaj sistem esto je nazivan Vajmarskim parlamentarizmom, racionaliziranim parlamentarizmom ili mjeovitim sistemom parlamentarne i predsjednike vlade. Njegove specifinosti su bile slijedee:

42

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
predsjednika Rajha birali su neposredno birai, to mu je davalo istu predstavniku osnovicu kakvu je imao Rajhstag, ali vei politiki autoritet jer za razliku od zastupnika koji su biran i po izbornim jedinicama, njega je biralo ukupno birako tijelo; predsjednik Rajhstaga je prema Ustavu imenovao kancelara, koji mu je bio politiki odgovoran istovremeno kao i parlamentu; predsjednik je prema Ustavu imao i pravo rasputanja Rajhstaga, ali na prijedlog kancelara

Na ovaj nain je teite politike moi pomjereno ka izvrnoj vlasti. Vajmarski parlamentarizam se zbog toga moe smatrati preteom, pa ak i prvim primjerom polupredsjednikog sistema.

Savremeni parlamentarizam ili parlamentarizam poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti

Savremeni parlamentarizam funkcionie u okvirima dvostranakog ili u okvirima veinskog parlamentarizma. Postoji i trei oblik parlamentarizma poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti, gdje je izmijenjen i njegov ustavni model. Taj oblik je polupredsjedniki sistem. Kada je u pitanju dvostranaki sistem , njime je odreeno ustrojstvo vlasti u V.Britaniji. Osnovni uzroci njegovog postojanja su drutveno-ekonomske prirode, ali je na to znaajno uticao i britanski izborni sistem po kome se glasa u malim izbornim jedinicama gdje se relativnom veinom bira samo po jedan zastupnik. Sama linost kandidata je vie nego sekundarna, a birai stvarno glasaju za Konzervativnu, Laburistiku ili koaliciju Liberalne i Socijaldemokratske stranke. Stranka koja je dobila veinu na izborima ima u pravilu osiguranu apsolutnu veinu u Donjem domu. Ona formira vladu na elu sa svojim politikim voom, u koju ulaze vodei ljudi stranke. Na taj nain birai, birajui zastupnike ustvari biraju i predsjednika vlade. Vlada praktiki ne moe pasti u Donjem domu, jer e zastupnici veinske vladajue stranke, bez obzira na osobna uvjerenja, zbog stranake discipline uvijek glasati u prilog vladi. Meutim, Donji dom je istovremeno mjesto gdje opoziciona politika stranka, koja ima i svoj Kabinet u sjeni i svog vou, nastoji iznositi to uvjerljivije argumente protiv vladine politike kako bi na taj nain uticala na javno mnijenje i na narednim izborima pokuala doi na vla st. Prema svojim uincima, parlamentarizam dvostranakog tipa u V.Britaniji izraava najvii dostignuti stepen poremeaja ravnotee u korist izvrne vlasti. Veinski parlamentarizam se u zapadnoevropskim demokratijama ispoljava na 2 naina: ili u inje nici da uprkos veem broju stranaka jedna od njih itavo mandatno razdoblje ima veinu u predstavnikom tijelu, ili u postojanju relativno vrstih stranakih koalicija koje po pravilu ostaju na vlasti do narednih izbora. Za razliku od dvostranakog, veinski parlamentarizam je znatno sloeniji i nije jednoobrazan. Uzrok tome je injenica da su u razliitim dravama viestranaki sistemi razliiti s obzirom na broj i politiku snagu stranaka, kao i meusobne odnose stranaka u povezivanju na izborima i kreir anju koalicionih vlada. Uprkos svim tim razliitostima, ipak se u posljednjih 30-ak godina mogu uoiti 2 relativno vrste tendencije. Prva je smanjenje broja politikih stranaka, a druga njihova bipolarizacija koja se izraava u povezivanju stranaka u 2 koalicije, uslovno reeno ljevice i desnice. Veinski parlamentarizam, ak i u onim dravama (npr.Njemaka) gdje je najtpotpunije izraen, ne predstavlja takav poremeaj ravnotee u korist izvrne vlasti kao parlamentarizam dvostranakog tipa. U njemu uvijek postoji odreeni stepen ravnotee koji se izraava i u mogunosti da predstavniko tijelo neposredno politiki nadzire izvrnu vlast.

Polupredsjedniki sistem
Polupredsjedniki sistem je trei oblik parlamentarizma poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti. Od ranije pomenuta 4 osnovna ustavna obiljeja istog parlamentarnog sistema, polupredsjedniki sistem u

43

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
potpunosti ima 3, a djelimino i etvrto obiljeje. Jedina razlika jeste to se tie supotpisa predsjednikih akata od strane vlade. U polupredsjednikom sistemu, za razliku od parlamentarnog, institut supotpisa je samo iznimka. Meutim, razlika postoji u odnosima izmeu predsjednika republike i vlade. U polupredsjednikom sistemu ovlatenja predsjednika su vea i odluujua, to ga ini usta vno i politiki monijim od vlade. Historijski gledano, osnovne institucije polupredsjednikog sistema postepeno se oblikuju unutar doktrine parlamentarizma. B.Constant, francuski teoretiar je jo 1814.godine oblikovao ideju dravnog poglavara kao demokratskog arbitra izmeu zakonodavne i izvrne vlasti, koji raspolae samostalnim ustavnim ovlatenjima. Constantova doktrina kasnije je razraivana kroz orleanski, vajmarski i degolistiki parlamentarizam, sve do savremenog modela polupredsjednikog sistema u Ustavu francuske Pete Republike iz 1958.godine. Konstanta svih varijacija parlamentarizma ovog tipa je ustavno rjeenje da vlada, a preko nje izvrna vlast u cjelini, odgovara parlamentu. U Francuskoj se predsjednik republike od 1962.godine bira po sistemu neposrednih veinskih izbora u 2 kruga. Drugi element koji prema Ustavu predsjedniku daje znatno jai poloaj u odnosu na klasini model parlamentarne vlade jeste to za niz vanih ovlatenja njemu nije potreban supotpis vlade. Ta ovlatenja su: pravo rasputanja skuptine, iznoenje na referendum prijedloga zakona koji se odnosi na organizaciju javnih vlasti ili kojima se potvruju znaajniji meunarodni ugovori, te poduzimanje mjera u vanrednim okolnostima, odnosno donoenje uredaba iz nude. Predsjednik imenuje premijera koji, budui da vlada odgovara skuptini, mora imati skuptinsku veinu. Vlada prema Ustavu nije odgovorna predsjedniku. Meutim, obzirom da predsjednik supotpisuje odluke Ministarskog vijea, vlada mu u stvarnosti jeste polit iki odgovorna. Premijer, ministri i dravni sekretari zajedno ine kabinet. Sjednice kabineta su samo u funkciji pripremanja sjednica Ministarskog vijea koje je najvaniji kolektivni organ Vlade. Ministarsko vijee ini kabinet okupljen na sjednici kojom predsjedava predsjednik Republike. Ovakva organizacija izvrne vlasti pribliava poloaj predsjednika Francuske poloaju predsjednika SAD. Meutim, ipak postoje znaajne razlike. Vlada je politiki odgovorna skuptini,a za razliku od lanova kabineta predsjednika SAD, ministri su u Francuskoj punopravni lanovi kabineta, zajedno sa predsjednikom. Na ovaj nain u Francuskoj postoji dualizam izmeu predsjednika i vlade. Da bi predsjednik republike u polupredsjednikom sistemu mogao zaista biti moniji organ izvrne vlasti od vlade, neophodno je postojanje trostrukog politikog konsenzusa: 1. konsenzus izmeu vlade i veine u parlamentu; 2. konsenzus izmeu predsjednika republike i vlade jer je vlada odgovorna i predsjedniku i parlamentu; 3. konsenzus izmeu predsjednika i veine u parlamentu, koji je neophodan da se 2 prethodno navedena konsenzusa ne bi meusobno potirala. Ako nestane treeg konsenzusa, polupredsjedniki sistem se u stvarnosti mora preobraziti u isti parlamentarni sistem. XI SLOENE DRAVE I DRAVNE ZAJEDNICE RANI PRIMJERI Glavni razlog udruivanja drava u poetku je bila odbrana od zajednikog neprijatelja. Ve se u antikom razdoblju mogu nai razliiti oblici udruivanja drava. Grki polisi su se npr. udruivali u lige, simahije ili simpolitije. Krajem XIII vijeka, da b i sauvali svoju nezavisnost u odnosu na germanske susjede, povezuju se 3 alpska kantona, to je predstavljalo zaetak vicarske federacije. Na slian nain je u XVI vijeku nastala konfederacija Ujedinjenih holandskih provincija, sa ciljem zajednike odbra ne protiv panaca. AMERIKI MODEL I NJEGOV RAZVITAK Od nastanka SAD datira i razlikovanje federacije i konfederacije. Od poetka XIX vijeka u SAD tee proces postepenog jaanja funkcija federalne vlasti. Teorijska osnova takvog irenja je teorija o

44

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
podijeljenom suverenitetu, koji ne pripada u cjelini ni saveznoj dravi, niti dravama lanicama. Teoriju je stvorio Vrhovni sud SAD, da bi kasnije bila razraena u politikoj i pravnoj teoriji. Drugi primjer je Kanada, gdje je federalizam uveden u kombinaci ji sa britanskim naelom parlamentarne suverenosti. Meutim, u Kanadi je zbog postojanja jake francuske zajednice u Kvibeku, razvitak federalizma je iao putem suprotnim nego u SAD: Kvibek ve due vrijeme djeluje u pravcu razdruivanja iz Kanade. FEDERALISTIKA TEORIJA Federalistika teorija polazi od stanovita o mogunosti razumnog ureenja odnosa unutar svake politike zajednice i izmeu razliitih politikih zajednica. To je u zbirci Federalist izrazio Aleksandar Hamilton. Meutim, i izrazite pristalice federalistike teorije kao to su Elazar i Vinsent Ostrom, upozoravaju da postoje politike zajednice gdje su otvoreni ili latentni konflikti interesa toliko zaotreni, da se pitanje suvereniteta ne moe zaobii. Ako u federalnim dravama postoji stanje pritajenog ratovanja izmeu pojedinih sastavnih dijelova usljed nastojanja jednih da ostvare dominaciju nad drugima, onda se takve zajednice ne mogu odrati na federalistikim naelima. Najbolji primjer za to su komunistike federacije jer nisu uspjele osigurati nacionalnu ravnopravnost niti su se pokazale sposobnim razdruiti na miran nain. Izuzetak su eka i Slovaka. RAZLIKOVANJE FEDERACIJE I KONFEDERACIJE Razlikovanje se zasniva na 3 kriterija: pravni temelj zajednice, pravni odnos organa za jednice prema graanima i status udruenih drava u meunarodnom pravu. Pravni temelj zajednice je pravni akt kojim je uspostavljena odreena dravna zajednica. Kod konfederacije to je ugovor meunarodnog prava, dok je temeljni akt federacije njen ustav. Zbog toga, konfederacija je savez drava koje zadravaju svoj suverenitet, a federacija je savezna drava, zasnovana na podjeli nadlenosti izmeu centralnih i organa vlasti drava lanica. Odnos prema graanima . U konfederaciji nema pravnog odnosa izmeu organa konfederacije i graana, dravljana zemalja obuhvaenih savezom. Konfederacija nema izvrnih organa, a odluke konfederalnih organa ne obavezuju graane dok ne budu uneseni u zakonodavstvo drava lanica. Status u meunarodnom pravu. Konfederacija nije subjekt meunarodnog prava, za razliku od federacije. U konfederaciji su subjekti meunarodnog prava drave lanice. One meutim mogu na konfederaciju prenijeti razliita ovlatenja, pa tako i pravo meunarodnog zastupanja saveza. Istovremeno, neke federacije priznaju dravama lanicama pravo uea u meunarodnim odnosima, koje moe biti ogranieno, ali i potpuno. DRUGI OBLICI SLOENIH DRAVA I DRAVNIH ZAJEDNICA Klasina ustavnopravna teorija kao oblike sloenih dravnih zajednica navodi unije: Personalna unija je zajednica dvaju ili vie drava koje imaju zajednikog monarha. Izvan toga, one su meusobno odvojene i djeluju samostalno u meunarodnim odnosima. Realna unija je vri oblik povezivanja drava koji djeluje kao jedinstveni subjekt u meunarodnim odnosima. U realnoj uniji se i druge zajednike funkcije mogu ugovorom prenijeti na uniju, kao npr. zajednika vojska i najee zajedniki monarh. Primjer je Austro-Ugarska prema nagodbi iz 1867. Zakonodavna unija je sloena dravna zajednica u kojoj sastani dijelovi nalaze svoj ustavni poloaj prvenstveno preko zajednikih, a ne posebnih institucija. Primjer je Velika Britanija, odnosno Ujedinjeno kraljevstvo, koja se sastoji od Engleske, kotske, Velsa, Sjeverne Irske i Kanalskih ostrva.

45

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Asimetrine zajednice drava utemeljene su na asimetrinim oblicima ustavnog ureenja, obino izmeu manje i velike drave, koje onoj slabijoj omoguava ouvanje integriteta i autonomije u trajnoj vezi sa veim susjedom. Pravno ureenje takvih asimetrinih odnosa moe biti pridruene drave gdje odnos moe biti jednostrano raskinut i asimetrini savezi gdje jedna strana uiva poseban status autonomije, a za svaku promjenu meusobnog odnosa potrebna je saglasnost obje strane. EVROPSKA UNIJA Osnovana je ugovorom iz Mastrihta koji je stupio na snagu 1994.godine. Njeni poeci datiraju od Evropske zajednice za ugljen i elik koja je osnovana Parikim ugovorom iz 1951.godine. Evropska unija ima slijedee organe: Evropsko vijee, Komisiju Evropske unije, Ministarsko vijee, Parlament Evropske unije i Sud Evropske unije. Evropsko vijee ine dravni predsjednici, odnosno premijeri svake od drava lanica (zavisno od ureenja). Sastaje se 2 puta godinje, po potrebi i ee, na njemu se raspravljaju temeljna pitanja ciljeva Unije i orijentacije ka njihovoj realizaciji. Komisija Evropske unije sastavljena je od po 2 lana iz Francuske, Njemake, V.Britanije, Italije i panije, te po jednog iz ostalih drava lanica. Komisija je izvrni organ, ali nema nikakvih odluujuih ovlatenja, ve samo priprema i predlae odluke koje donosi Ministarsko vije e. Ministarsko vijee ine po jedan zastupnik svake lanice (naelno ministar vanjskih poslova). Vijeem predsjedava jedna od zemalja lanica prema unaprijed utvrenom redoslijedu, a na vrijeme od 6 mjeseci. Vijee zasijeda prema potrebi, a saziva ga predsjedavajui na prijedlog jednog od lanova ili na prijedlog Komisije. Ministarsko vijee donosi sve odluke u nadlenosti Unije, pa ga mediji esto zovu i evropskim zakonodavcem. Ministarsko vijee odluke donosi posebnim sistemom: 1. Odluke tehnike prirode donose se veinom glasova; 2. Odluke iz oblasti osnovne ekonomske i porezne politike uz uslov jednoglasnosti; 3. Sve ostale odluke donose se po posebnom sistemu ponderiranja glasova, tako da jae drave raspolau sa vie glasova, odnosno 2-3 zajedniki mogu sprijeiti svaku odluku. Broj glasova se kree od 10, koliko imaju Njemaka, Francuska, Italija i Britanija, pa do 2 sa koliko raspolae Luksemburg. Parlament Evropske unije biraju neposredno graani drava lanica na osnovu opeg i jednakog prava glasa, ali po izbornim propisima drava lanica. Parlament kao nadnacionalni organ nema nikakvih odluujuih ovlatenja. Odluke predlae Komisija, a donosi Ministarsko vijee, dok parlament djeluje samo kao savjetodavni organ. Osim toga, parlament moe apsolutnom veinom svih lanova izgla sati nepovjerenje Komisiji Evropske unije, a moe odbaciti prijedlog budeta EU koji utvruje Ministarsko vijee. Sud Evropske unije ini po jedan sudija iz svake drave lanice. Izbor sudija vri se konsenzusom drava lanica, a mandat traje 6 godina. Zadatak Suda je nadzor nad potivanjem pravnih normi EU. Pri tom je vano napomenuti da se pravo Unije direktno primjenjuje pred sudovima drava lanica. Zbog toga sud donosi i presude u pogledu direktnih tubi, koje su izvrne i na podruju drava lanica. Evropska unija nije klasina konfederacija, mada ima mnoge elemente konfederacije. Meutim, ona nije ni federacija, pa je najprikladniji zakljuak da je Evropska unija savez drava sui generis, ili specifina zajednica interesa dravla lanica koja je u nekim elementima (npr.struktura Parlamenta) i vie od federacije, dok je u drugim elementima i manje od klasine konfederacije. 13/06/01 2:29:56

46

WWW.BH-PRAVNICI.COM