BI BLIOTEKA @

LEKT I RA
Urednik
Enes
,
Hasan i k i
PROVINCIJA
U POZADINI
Priredio
Enes
CIP . KMJ\clgizflCi]<l II publikfl(l]l
l i
Sarl1j.ov(l
UDK SS6A-'12
886,1.09 H.
Hasan
Pn ,vincija I I j l !aS<l 1l i prir <.:dio [n6 Dt]-
- l, il d. - 1997.
- 233 str. ; 20 (m. - (!l ]blm(cka Ars. L.ekti ra)
dobrot a biv<H'I ,1 / Midhat Begi":: str. 3-29. - l\'! ij el1c
i konstante pnpuvl jedJnl<J: st r. 223-233. - 13 tlj cka
o pis(u: s tr. 2:13
,
KIKlCEVA DOBROTA SrVANJA
Razmak od 32 godine od smrti
nam danas obavezu da se prisj etimo nj egove pojave II
cjelini, i da uz to na njegov prckmtki ivot
i smrt sagledamo njegovo knj ievno dj elo iz
tog razmaka sa i kao i sa
gledj la . Hasan j e
1926. obj avljivanjem pjesama koje je pisao i tampao
preteno tokom pet godina, a zatim urij etko i
ostavljao ih II rukopisu, a pred smrt II 1942. II
partizanima medu ostalim napi sao i dramsku nktovku
Partizani idu koj a j e navodno bi la tada i tampana pa
ipak zagublj ena, kao to su zagublj eni i nj egovi ostali
i, izgleda, obimni rukopisi. Tih esnaest godina stvaranj a
i borbe sa naglom i u NOB, Ki ki-
po mnogo Ivanu Goranu
Ali nam nije pred smrt ostavio dj elo kao to j e
Goranova Jama, koja j e nuno postala jedan od simbola
nae knjievne i opte istorij e. A vj erovatno se i
II borbi otvarala nova obzorja, nama zauvij ek
nepoznata. Samo Io se po nj cgovllU poslj ednjim spi -
sima, kao to je to i dosadanj a kriti ka nazirala
u toj poslj ednjoj nj egovoj fazi izvj esna promjena, gotovo
evolucija, koj a je ila ne moda toli ko za preokretom
koliko za nekom sintezom, za zaokruenj em njegova
dotadanjeg cjelokupnog stvaranja pa i za na
izvj esna polazna iskustva. Zbog loga, kao i zbog naglog
nj egova ivota, i gubi tka njegovih prcdsmn-
nih radova to njegovu smrt dvostmko
potreba je da se njegovo djelo razmatra cjelo-
vito. A to da se u tom dj elu ne trae samo, kao
to j e kritika dosada mahom preokreti i raskidi ,
nego i konstante, trajne oznake njegova knjievnog izra-
za da bi se kroz sva brojna preobraenja do-
segle i neke vezivne odredbe njegova ukupnog ljudskog
i i njegova identiteta.
Za taj posao anali ze i kritike danas, poslije prikaza
i ogleda, pa i studija, koji su o objavljeni
bilo bi potrebno podrobnije pisati Ci kritika taj posao
prije ili poslije sigurno preduzeti). Ono to je za ovu
priliku susreta" i podobno izvriti
bio bi pokuaj da se bar neke linije koje bi
vodile takvom zahvatu.
Za bih istakao jednu postavku. Ako bi smo
u samom dj ctu trail i neku njegovu izreku,
misao ili sliku, koja bi nas uputila na takav cjelovit
pristup njegovu i roman-
sij erskom djelu, onda bi to, mi se, moralo biti iz
njegove poezije. Takav mi se smisao njegovog stiha:
Svijet to ti ga moj a probudi. Kakav je to
svijet i koja i kakva je to nj egova iza koje se taj
nj egov svijet budi kao iz nekakva sna - to bi bilo pitanje
za suvremenog i na koje bi trebalo smi-
renom panjom potraiti odgovor. S obzirom na veliku
raznorodnost njegova stvaranja, te se vrlo dijelovi
tog stvaranja medusobno nesaglasni mogla bi se
ovdje navesti jo dva podatka iz ostavtine.
Prvi bi bio kratka pjesma Ljubav njegova sa stihom koji
govori o ljepote II ivotu koji
psovci j pobuni :
6
Nita ti nemam da dam,
dobroduna kpminko moja,
ni srca jer je satrto,
ni dobru i blagu,
jer psovci me ivot
i krv me u tijelu
pa duu ko kamen ...
A da te rukom zagrlim,
mi znoj u kaalji,
a da te mazno pogladim,
mi na dlanu,
uljem se ne miluje ljepota.
Izmedu ljepote i psovke raspon je i raskorak koji
prati knjievnu i ta njegova raspetost ima
dodira sa njegovom misli o htijenju i umijenju kao dva
pola u umjetnosti , kako je to on izrazio u jednom svom
posmrtno tampanom tekstu. I Ali psovka kao izraz dru-
tvene pobune samo je kao misao II nj egovim
pjesmama, a u prozi je sve od
Provincije u pozadini, a to je upravo
stvaranja u kome je jasno naglaeno njegovo program-
sko, drutveno usmjerenje. Da to htijenje i umi/ellje ozna-
s jedne strane, svjesnu usmjerenost a, s druge,
spontanost, neposrednost, vidi se iz primjera M. Gorkoga
koji tu navodi za njihovu ilustraciju: "Umjetnik
reprezentant svoje drutvene klase, izrazit a
moe i nesvjesno (tj. ne namjerno) biti nj en dm-
tveni predstavnik. M. Gorki je to ' bio u svim svojim
prvim stvarima, dok je Mati npr. primjer j edi-
nj enja htj eti i umjeti ." To traenje jedinstva, savlada-
vanje raspona izmedu dva pola, koji, kao i
kod Gorkoga, predstavljaju i dvije faze njegova stvaranja
sredinji j e problem moderne knjievnosti, a posebno
otro naglaen i presudan II dj elu.
o i stvaralIju, gdje stoj i na NZa
svaki posao pretpostavlj a se volja i umijenje, odnosno htjeti taj posao
obavljati i umjeti ga obavljati ." Iwbmnn djela, m. 1969, str. 316.
7
izraz je bitno moderan, iznjedren
u tj . iznutra II shke i oblike proj iciran,
sasvim i sebe i svoje ime on u pjesmu:
tako redom I kraj sviju kuca - eh, kako se je
sve to promijenilo I za ovo malo vremena Hasa/te, Ha-
sane ... (VrijeJ!1e) ih sc prisno, narodski ispovij eda: Kad
suh list na stazi zgazim I mu prolaznost u lirsku
love ti jeseni prtim, dobri drue, I dvadeset ...
(Zapisi).
Izraz osoben po svoj im slobodnim snano ritmova-
nim jarnbskim stihovima i sa velikom skalom emocija
od za slobodnim dalj inama,
ushita i snova i bolova, do burnih socij alnih
kletvi j protesta. Sva j e ta poezija pisana na narodskoj
osnovi , ali veoma preobraenoj, gdje je pot-
puno savladana ritamska tromost narodnog deseterca i
gdje je stih gotovo samo krik, kletva, uzdah,
oduak, jednom radana i kazivana na duak,
te bi se ponekad mogla dovesti u vezu sa stilom M.
Tu poeziju koj u je kritika dosad
zapostavi1a, treba imati stalno pred i kad se
njegovo prozno djelo i kad se trai njegova

Gotovo uporedo s pjesmama koji je bio i
nesudeni slikar, je pisat i i pripovij etke, i to nje-
govo pripovij edanje iz te prve faze svojom
se podudara sa jednim dijelom njegove poezije. Znatan
dio tih pripovjedaka obraduje slikovite teme iz starin-
skog, patrijarhalnog ivota po muslimanskim selima, u
planinama srednje Bosne ili u bosanskoj Posavini. S
izvanrednim poznavanjem tog svijeta i njegovih naravi,
on je prvi valjda u knjievnosti pruio obrasce tog ivota
s njegove unutarnje strane u manje-vie zatvorenim po-
oblicima njegova ispoljavanja. Taj svi-
jet on nije slikao spolja i izdaleka kao izvanj sku sliku
8
folklora, slikarski prisno izbliza i iznutra u svoj nje-
govoj primitivnosti i tradici-
jama. Ako je vidio i pokazivao njegovu zaostalost, po-
nekad i zaslij epljenost u vjerovanjima, i predrasudama,
on se istovremeno i saivlj avao sa nj egovom elemen-
tarnom divljinom i njenom osobenom izvornom poezi-
jom. Ipak je on tu sredinu, kao svoju, narodski, plebej ski
volio pa j e od nje veoma izdano, ponekad odvie i na
tetu svog teksta, pozajmljivao za svoj izraz koj i se tada
donekle bojio. Al i i tada on
otkriva mnogih navika i kao to j e glo-
enj e u seju oko starjeinskog muhura i biranj e muhtara
po snazi kao nekog junaka iz narodnih pjesama
ili suprostavljanje da se cesta kroz selo. Ili j e
to alom i humorom proarana slika hode koga selo
natjeruje da obavi kinu molitvu, a on smilja kako bi
pobj egao prije nego to se pokae da do mraka ki e
biti. "Amin kie nek j e ita vie!" taj refren koji
dj eca sasvim je stilski Izrazito po-
savska Dernek sa svojim ivopisnim rekvizitima,
bubnjarima, harmonikai corn, skakanjem na mij eh, pj e-
i konj skim tTkama preobraena je ne samo u
izvrsno, bumo platno boja i pokreta nego i jednu finu
psiholoku skicu ljudske mjeavine naroda, toliko svoj-
stvene Bosni , gdje se jednako a uvijek sa podsmijehom
i alom, pregone muh tar i knez (i njihovi ljudi) pozi-
se jedni na Marka i Miloa a drugi na Muju i
Halila dok se pokraj Bisere ne zagrljeni
se i Emin-efendija. Ali u
broju tih iza folklorne povrine otvara se unutarnja
dramska i problemska strana tog ivota. To je u
prvoj njegovoj toliko slikovitoj posavskoj Kraj pu-
nica, sukob oca koji za snahu gospojicu
i neradnicu, i sina koji slobodu da sebi bira djevoj-
ku, te poslije uzaludnog i bolnog da
9
izmiri mua i sina, naputa porodicu i odlazi da
lepove na Savi .
ena je, ustvari, prava, ponekad junakinja
najvanijih pripovijedaka iz ovog razdoblja.
Nij e ena bila zapostavljena samo II svijetu s kojim se
II svojim Ona ni danas kod
nas i kad govorimo o tim
nije dovoljno zapaena, nije sva njena knjievna
vanost i sudbina. U Omerdi-
koja bi se mogla nazvati i folklornom gdje
su Dudu oteli, ukrali i iznijeli na Prisoj, pa j e zatim
obiljeili kao ovcu jer se tako lake raspoznaj e u krdu,
mi O njenom ocu nije bilo ba
posve ni krivo, ali volio bi da su je zaprosili. On bi je
dao pa htjela ona ili ne htjela, ko bi je jo pitao! Zar
se jo i enskinje pita za neto?" A ta obiljeena Duda
koju su htjeli i da bez nje, bjei iz
koji se kao lavina stute za njom sve dok je ne stjeraju
II rijeku u kojoj se ona utapa, medu balvanima koje
negdje dolje capinai.junaci docnijeg
romana Ho-ruk. "Capin capne" - stoji na zavretku
No i socijalno i psiholoki jo je potresenija slika m1i-
nareve Mejre koja kao djevojka dijete i
kazuje to svom Hajdaru, a on Boga optuuje za njihovu
upravo kao to i pjeva II Bojim ljudima,
pjesmi izaloj u zap1ijenjenoj Knjizi drugova: "mi pro-
kleta djeca zemljina ... da ivot bezbriimo
poslati da i bogu psovku kaemo ... boji ljudi!" A
Mejra rodivi dijete u panici pred progonio-
cima juri s njime prema rij!!ci stalno grcaj "drago
moje" ga u i s djetetom i tim "drago moje"
baca se u vir.
Bez te oporosti i otrine, iz kasabe
i grada o enama nisu manje uzbudljive u svojoj lirskoj
sjeti. Takva je i mlada "bogobojazna" Hatema, udata .i
10
odmah oboljela od suice, pa se kloni i vlastitog mua
a pogotovu strana koji bi je i gdje
"Donese Ifetica i maca, a ona uroni licem i
Najvie boli kad se mladost pred smrt. tr A to je
upravo osnov prve pjesme pisane u dvije
varijante: Pjesma bolesne djevojke:
Majko,
put cvjetaju lipe
u avliji naoj
a mene jo uvijek gui
pjesma poderanih grudi ...
Ko da se ne sjeti Edgar Poove misli da je smrt
mlade ene najpoetskija tema u knjievnosti. Druga ne
manje tema se usidjelica to "Za
tarabama" (tako je i naslov to nije samo psi-
holoki nego i duboko ljudski, socijalni problem. Pisana
sa puno topline i neke smirene zapretane tuge, to je
jedna od rijetkih proznih balada kakvih je teko II
naoj knjievnosti. U izvamednoj njenoj knjievnoj
skladnosti opisa, i razgovora enama, gdje
se opet javlja mala Ifeta kao i u Bogobojazno}, dva su
lika ene tu nezaboravna: stara usidjelica Hafa, koja je
u djevojatvu preivjela potpuno svoje koljeno, ali nije
postala zla i pakosna toplo kao prema
svojoj djeci prema mladim drugaricama. A druga je Mi-
na, koja je jo u godinama za udaju, ali je sve zbog
privrenosti samohranoj majci odbila i izgubila svog Ah-
meta i, u dugim snovima o njemu, je i iznenadna
pronja nekog koga ona zbog na
svog Ahmu bezumno i kao nesvjesno ipak odbija, uprkos
savjetovanju stare Hafe: "De, draga Mino,
de, jazuk ti je, sestro da ovako ostane kao ja." Za dopu-
nu ove socijalno-psiholoke freske pripovijeda-
nja treba dodati da je on zahvatio i vrlo
11
pojavu odjeka II Bosni i Hercegovini Kemalovih refonni
II Turskoj kao i proces demoralisanja uporedo sa
perizacijom, gdje je II svojoj otrini zahvata iao sve
do slike prostitucije medu muslimanskim radnicama za-
odjenutim jo uvijek ne samo zarom no i starim vj ero-
vanjima. Treba samo uporediti Liberalac
na skretnicama sa Zgradom na ruevinama, romanom
H. Hume pa da se vidi snaga i Sva
ta problematika, kojoj bi se moda i vratio da ga
smrt nij e presjekla ostala je naalost, poslij e valj -
da i nedotaknuta pogotovu mladim knj i-
evnim i idej nim jednomiljenicima. Napokon, dodajmo
da jedan ogranak njegova odnosi se na
ivot u staroj Jugoslaviji , svu onu komediju lai i fraza
drutva, i u toj najslabijoj njegovoj temi ,
ipak, podvucimo smjelost da ukazuje na komu-
nizam kao izlaz, i, s druge strane, njegovu apsolutnu
istinitost jednakog slikanj a muslimanskih kao i srpskih
odnosno hrvatskih gradanskih malovarokih politikana-
ta, udruenih u interesima. Jasno je zato
je ta stranica djela najmanje uspjela: za od-
vratnu sliku tog stanj a li terarni odgovor bi bio pravi ,
ne mimo, pripovijedanje, surova satira
i parodija.
Nezamislivo je da onakav kakvog ga vidimo
iz njegovih pjesama kao i cjeline nj egovih prvih pri-
povijedaka, ne postane od 1930. prvenstveno knj ievni
i drutveni borac za revoluciju. Za njega kao marksistu
to vie nije bila nikakva ali je postala knji evna
dilema koju je on pokuao izraziti onim gorkijevskim
odnosom svjesne vo1j e i njegova zanat-
skog je, medutim, da je on poslije
prvih pet izrazito godina uglavnom preao
na modernu, prozu i drutveni roman.
Znamo, isto tako, da je iako je i ranije radio na
12
njima, za tri godine, od 1935. do 1938. objavio takva
tri krupna djela: ciklus iz rata" Provincija
u pozadini s crteima njegova dugotraj nog saradnika Kr-
ste zbirku koja je sasvim nov vid pi sa-
nja kod njega i dva romana, jedan iz ivota,
Ho-ruk, i drugi, Bukve, koji on sam naziva "roman iz
bosanskog sela." U j e, i sve do rata, pisao
i osvrte i oglede, a 1937. objavljuje brouru
"ta se u paniji"? i tada i tri godine
sasvim napredno i orij enti san
pis Putokaz, kao to, uostalom, svih tih godina
u gotovo svim vanijim lij evim od Savre-
mene stvarnosti, 1933, do i Izraza pred sam rat.
Sve to njegovo novo stvaranje II znaku je sistematskog
prema socijalnoj literaturi svoj stvenoj na-
prednim pi scima tih godina, koja je, uostalom, davala
i literarnu boju tom nevremenu, kako ga naziva M. Ri-
Ali i njegova tri zasebno tampana obimna dj ela
od kojih je roman Bukve bio policijski i plijenjen
se bitno razlikuju, ne idejom koja je ista,
zaista nego predmetom i knjievnim obli-
kom. Provincija u pozadini je vezana, i vremenski i
predmetno, za prvi svjetski rat, i njegov odjek i odraz
u bosanskoj Posavini, Ho-ruk je roman iz ivota umskih
i pilanskih radnika u centralnoj Bosni, a Bukve su so-
cijalni roman iz savremenog ivota posavskog, musli-
manskog seljatva. Svaka od te tri teme u ovakvom obi-
mu i obliku data i sa tolikom sadraja traila
bi duge, pa i decenijske godine priprema. Sjetimo se
samo koliki vremenski razmak dijeli dva jedina
djela M. olohova, Tihi Don i Uzoranu ledinu!
Razumljjvo je stoga da je Provincija u pozadini,
zbirka uglavnom slika i zapisa, sa vremenskim
razmakom pisana, i istodobno sa ivim uspo-
menama ("Ova je knjiga dokumenat o djetinj-
13
stvu mojih vrnjaka i mene" ... tako pisac kae na po-
kao i uz stvorene obrasce takvog pisanja kod
nas, posebno uz Krleino djelo, morala najvidniji
kvalitet knjievnog uspjeha. Moda je Krlea sa onim
slikovitim likom Muje II Hrvatskoj rapsodiji, dao i idejni
poticaj Provinciji, a treba imati u vidu i dje-
M. Gorkoga (koji je za bio strani
pisac broj jedan) kao i lik Mustafe iz sovjetskog filma,
davanog kod nas prije rata, Put u ivot, jer taj doslovni
izraz nalazimo u tekstu i kod Ako i nisu svi
odlomci Provincije u pozadini istog napona, mora se
priznati da se oni svi skladno uklapaju u mozaik slika
snimanih s i da se pred
odvija vrlo iva i cjelovita panorama ratne po-
zadine u bosanskoj Posavini . Urezuju se u pamet
slike tog posavskog svijeta, sa sela i iz varoica, sajavnih
skupova, sa regrutacije, iz sa rekvi-
zicija bakra i goveda, a iza svega toga slike onih
ena preputenih nemilosti vlasti u borbi za koru hljeba,
to drede po kii i psuju i proklinju pred aprovizacij-
skim uredima, a previjaju se od bola u pa prizori
one golotrbe to se izmedu
odsustava, uz odjeke sa dalekih frontova i vijesti o pogi-
nulima II BH-regimentama, i sa onim izvan-
rednim jezgrom djela to govori o malim car-
skih goveda koji po kaljavim posavskim cestama
i glavinjaju promrzli, dok
oko njih ponekad ne zapuca carskih an-
dara i logokih odmetnika. To jezgro djela, novela Car-
ska goveda, koja je dijelom izala 1934. uKrleinom
Danas, nije samo okosnica po vrijednosti nego
i glavnina djela, jer predstavlja vie od knjige
i II njoj je dolo do onog spoja hti-
jenja i umijenja, svijesti i doivljaja, i ostvarila se jedna
od gorkijevskih sinteza. U
14
ranijim uz ene se tu i tamo i djeca pojavljuju.
Ovdje su ona, posebno graditelji ljud-
skosti, mali matari koji se na igraju vojski i
ratova, a docnije prate i razgoljuju svojom
bezumne postupke odraslih, posebno gluposti slubenih
lica, sanjaju o razljevui sa sirutkom, bude se i
u prvim slutnjama polnih nagona, otkrivaju istinu o tom
svijetu vlasti , rata i ratne pozadine i odmetnika u njoj,
uz narodne pjesme vremena: Rado seljo ide u
soldate, tri ga tuku, oj rina, rina ... ova iroka
proza kazivana je u prvom licu, mata nesvo-
diva na i propise izbija gotovo svuda
u slikama susreta s majkom, sa u koli, sa
onim otupjelim kapetanom na putovanju, kao i sa onim
potanskim kolima, gdje se sretniji drugovi
iz osnovne kole sada gospodski voze u gimnaziju. Sve
su to iva kazivana upravo na duaK,
u kratkim povicima i brzim upadicama, kojih
se s vremena na vrijeme rastegne mi-
sao komentara i Samo jedno djelo iz nae
knjievnosti zalazilo je u tu psi-
hologiju sa iako manje uspjelim slikama, a to
je zbirka proza Reda mora da . bude od 1.
Ako stavimo na stranu prozu o zatvoru i ka- .
njenicima, koja ima u knj uzi poseban treba na-
glasiti da ene i djeca daju Provinciji u pozadini ono
ivo tkivo zbivanja II okvi m velikih vremena
i da i ovdje kao i II knjievnoj piozi ene j djeca
predstavljaju za knjievnost bitnu, intimnu stranu ljud-
skog ivota, koju je proeo jo i vlasti-
tim od kojih neka, koja smo is-
takli, idu II najljepe stranice knjievnosti naega jezika,
a kojima se moe dodati i susret sa lukavim i pohlepnim
handijom, grba na devu to se
svojom grbom hrani pa kae: "Njemu je lako trpiti rat
15
Svi bi ljudi trebali da dobiju grbe kad
nastane rat (ponova gdj e je psi-
hologij a majstorski
proza U K und K BH kaznioni jedinstvena
je svojom ivom i surovom gdj e grubost slika
i govora jedina pristaje istini, i mo-
derno, pisanu sliku kod nas
ni prije i za vremena. Njome je on proirio
"provincije", protegao domet slike na Bosnu i
Hercegovinu i sa izvrsnim kontrastnim
unutarnje gadosti i ljepote prirode napolju, te sa sve ljud-
skom simbolikom, koja ne zastarjeva s vremenom, a tu
BH sliku vidimo II prvim programski intoniranim
teksta: "uti trokut na zemljovidnoj karti , pede-
set i dva kotara sa pedeset i dva kotarska predstojnika,
pedeset i dva gospodina to pj u .. . "Jasno kao j svugdje,
se istinitosti, tu nisu samo iz jedne nacije
i tu se i Mrgud i Selen i Hamid i Sreten, sva
Bosna i Hercegovina. No slika kaznione
prevazilazi svoj vremenski, austrougarski okvir, i
gledno tu je ulo spoznanj e o jo modernijim
i usavrenijim kaznionama iz stare Jugosloslavije, a veo-
ma je da je prikupljao o
jugaslavenskim robijanicama o kojima smo tek u nae
doba dobili knjievna, istorijska i
stva (R. O. Vrlo vjerovatno, bilo
je to pod uticajem knjige H. Barbussea Bijeli teror na
Balkanu - Delati, koj a je ogromno uticala na ondanju
studentsku omladinu.
Ovdje nije potrebno opirnije govoriti o
romanima, koji su kao najupadnija djela i naj-
poznatiji. Oni su dj ela njegova idej nog "htijenja", pro-
grama, zadatka koji muje nametala savjest i svijest revo-
lucionara o kojima on govori i sam u njima. Kritika je
o njima dosta pisaJa i ne bi se reklo da im je
16
knjievnu vrijednost koju stvarno imaju, aji je dosta za-
postavila njihov knjievno-istorijski Pogledajmo
malo kako to izgleda i u svij etu i kod nas. Socij alnog
romana modernog tipa, pogotovu nema prij e
Emila Zole, a poslije njega usamljen stoji Maksim Gorki
sa romanom Mati uz rusku revoluciju 1905. T ma koliko
mi traili i mogli i uspjelih obrazaca docnije, naro-
dva rata, kao to je djelo Uptona Sinclaira,
koga spominje uz prethodnu dvojicu,
ostvarenja sa sociolokom dubinom svode se ipak na
Zol u i Gorkoga. Kod nas je bilo drutvenog romana
jo i prije Prvog svjetskog rata tipa kao to
je jedan od najboljih buna A. enoe,
ali modema ideologija pisca se mogla eventualno traiti
tek u godinama. Naalost, taj roman sa sli-
kom ivota i rada koji je sva tadanja napredna
tampa, pa i zagovarala, na naem jeziku
nije bio napisan. Najizrazitije ostvarenje u Bosni i Her-
cegovini jest Kaljuga Zvonimira ali je to daleko
od romana. Tek pred Drugi svjetski rat po-
javljuje se roman Slovenca Preihova Voranca (Poga-
nica, 1939), je prethodne pripovijetke vrlo vjero-
vatno poznavao. Sloenost toga pisanja, koj e je
trailo teko dosenu socioloku studiju i dokumenta-
ciju, a nad kojim je lebdj ela ona dobro
opasnost neusaglaenosti !lhtijenja" i
sa svim ivotnim tjeskobama godina kod
nas, pogotovu oko sve je to ta-
kve poduhvate. j e j Krlea,
ratne knjievnosti naega jezika, dao samo jednu dramu
Golgota iz ivota, ali nije napisao odgovara-
romana, iako su radnici i seljaci kod njeg uvijek
prisutni kao iva pozadina.
se prihvatio tog pretekog i nezahvalnog po-
sla, i nj egov Ho-ruk jedino je djelo te vrste li naim
17
knjievnostima. Pisac ga je II strahovitom
stisku vremena, II njemu poglavlja,
pa i naslov uz ko zna kakve sve nesigurnog
rada i budnog, opasnog ivota. U tom svjesnom
revolucij skom zadatku i vlastitom idejnom
uvjerenj u, ima ljudski potresnog, izraza neke go-
tovo naivne vjere i podatnosti duha, onoga to upravo
nalazimo u emotivnim i krikovima njegove
poezije. U pjesmi Java emomarna, vrijeme kao da se
uzvratno u nepromjenljivosti ivota:
Boga otkad gladujem
J nogu kad dignem i ruku kad pruim
ne zori ni tvojoj ni mojoj dui drue,
dan svane uvijek
U drugoj j ednoj imamo pokret slike izvana ka po-
etskom saznanju o pjesmi iznutra, neku vrstu
bilansa o stvaranja:
J trag na u ovoj zemlji
se i mjesec na njega laje)
neumiveno suncu
da zori dugim svitanjem,
tuba je to javljenoj javi -
pjesmom se u nas ne govori
bez mnogo rakije: ..
Sedmi je dan trnula radost -
za krv kapanu, za za tm II nozi,
u utoj koverti neto banknota -
ej, je li to pjesma da se glasi?
(pjesma da se glasi)
Ko da tu ne vidi jasno kazane "platne subote", kako
se prvobitno nazivao roman Ho-ruk, sa kovertama bi-
jedne zarade capinaa kojima je izdaleka
j o II i cijela ova, a i neke druge pjesme
18
k.uuju ne samo vlastitu "neumivenu nego i duboko
organsko jedinstvo cijelog djela kao to je,
uostalom, to redovan kod svih velikih stvaralaca.
Ne se na analizi ovog knjievno-
-i storij ski j edinstvenog romana kod nas, treba samo po-
vodom romana Buhe da relativno
uspjeh koji je njime postigao proizi lazi svakako
i iz bliskosti pisca toj temi, tom svij etu
u bosanskoj Posavini, i iz jednostavnijeg oblika ivota
i rada na selu nego na industrijskom radilitu. Misli m
da j e tu pojava spoja isku-
stva koje to iskustvo prenose u svojoj
elementarnoj pobuni i na selo, kao na zatvor-
skim zidovima, na bukvama svojih uma, u borbi s vla-
stima, znakove i izraze svoga revolta. koji se
oko sklapanja i Provincije u pozadini, a pogotovu
teko lomio oko romana Ho-mk vodio je borbu sa svo-
jom milj u i svojim perom j II Bukvama koje je tako
doslovno knjievno bradvao to se lahko
sagledanjem cjeline njegova djela, ovog i ostali h.
Zadri mo se samo na jednom primjeru, koji j e naj-
izrazitiji: jedan odjeljak Bukava, je bio obradio
i kao pa ju je II romanu proirio i vrlo karakte-
izmijenio. Ali j e devet godina prije toga, II svojoj
prvoj fazi, o istom predmetu ispjevao i jednu
pjesmu. Uporedenje ta tri teksta, pjesme,
i odlomka romana otkriva sutinu djela, nje-
govu genezu, nastaj anj e i preoblikovanje,
dramu stvaraoca raspetog izmedu svjesne elj e i vlastite
prirode, drutvene ideje i spontane slike. Iz
teksta pisac izostavlj a tako samoubistvo j unaka,
ostarjelog Kokina zbog bijede, na sam
dan, to je zahta kao pojava bar za taj svij et bilo sasvim
nevjerovatno, i u romanu on potencira klasnu sliku pra-
znika izmedu siroti nje i bogatih i uoptava tu misao
19
kao i sliku praznika koji treba da bude ogle-
dalo razlika i sukoba. U ovom pra-
va vrij ednost ostaje ona u pjesmi Bajram/uk
velikoj djeci, gdje je svijeta dalo
istoj socijalnoj ideji njenu ljudsku dubinu i emotivnu
podlogu j pozadinu. Kletva i psovka utonula j e iza
tl dnu ljudske svij est i, ali j e lj epota te pobune
u slovkama:
Imam i ja golemu druinu. 1 idemo mi, idemo.
a dug je na put i teak, tei nego Io je va, dragi
moji. Pa treba na ovome mome putu pomilovati
dobrotu due svoje ko De, dntillO,
isprui golemu ruku, da nam ne popucaju sljepo-
De da i nama bude jedanput Bajram. Bar
jedanput u vijeku. De, dobre majke, stare nae maj-
ke, sai/ie nam nove koulje, da se
de. De, dragi nai da vas toplo poljubimo
u ruke, u obje ruke - djeca smo i mi, djeca, velika
djeca. Pa da nam podijelite jo malo blagoslova
za leak put.
Imam i ja go/emu druinu. I idemo i mi idemo,
dobrotom se nae goleme due radujemo. Jedva i
nama Bajram.
Imao je pravo drug, Rizo
kada kae tl svom ogledu da su najljepe stranice Kiki-
djela "prelivene poezije" (u kojoj ima osobe-
ne poetske slikovitosti kao u naih
bi trebalo dodati da je, u stvari, bio j edin-
stvena dua, pa j e njegova poezija otuda i
njegov pravi izraz, iako ju j e on napustio, a
smrt nam je njegova zatvorila usta da bismo govorili
o tome ne bi li se on njoj upravo kao obliku vratio, a
takvih je bilo u prolosti i
pISCIma. Ili bi moda pisao drame za koje se spremao
20
i i neke dijelom i a nj egov knj ievni talenat
je bio dorastao i do te naj tee knjievne tvorevine, koja
bi ga sigurno, zbog svoje izloenosti
na sceni, pri siljavala na obuzdavanje im-
pulsa koji je, svakako, ozbiljno knjievno nje-
gov roman. Ali njegovo j e u prvom redu u nj egovoj
poeziji koja j e ne samo zacrtala nj egov svijet, obznani la
nj egovu nego i otkrila idejno-emotivnu i
podlogu za nj egovo djelo i ono koj e
bi eventualno stvarao da mu je bar mal o produio
vijek i poklonio jo koj u godinu. Ta bu-
poezija je poslije smrti A. B.
koju je Bosna i Hercegovina u vremenu
dal a, utoliko vie to joj idejnu razradu i
istinitosti, daje sve prozno djelo,
to je uvij ek kod vel ikih duhova, ka-
kav je bio i Hasan i u izvjesnim prvim
i u ciklusu Provincija u pozadini, koja j e ne samo idejno
- izuzetna II BH stvaranju, nego je, uz Krlein
Hrvatski bog Mars, jedinstvena i na cijelom naem srp-
skohrvatskom kao i u dva romana,
koji svojom o revolucionar-
nom
Treba dalje i govoriti i o ukupnoj idejnosti Kiki-
da i u svojim djelima
kao i kritikama i ogledima bez obzira na sve
slabosti iskazuje se kao dosljedni marksist II dva osnovna
vida: prvo, II klasnim presjecima sredina, i izrazito rad-
podlozi cjeline svog proznog dj ela, ni-
kada ne pristrasno nacionalnosti kao
polove drutva, a svoju klasnu kritiku II
prvom redu na svoj u najbliu, muslimansku sredinu, ne
samo u romanu Bukve nego i II pripovijetkama i u kri-
tikama. Takva je ona zavrna rugalica iz Bukava: Aga
begu poklonio klebu ... On iroko razmatra staru alhami-
21
jado-knjievnost i interpretira je klasno-socijalno
buntovnog Kaimiju, mudrog Ilhamiju i pisca Arzuhala
nasuprot islamistima. Na stranu njegove
ponekad velike greke u ocjeni pojedinih suvremenih
djela i pisaca, ali uvijek iz lijevog socijalnog
ugla, iz Zagreba, gdje ga je igra sudbine
odnijela, ne se da istakne, o BH knji-
evnosti, II prvi red pa kao pjesnika
O klasje moje i P. kao nacionalnog borca koji
je govorio "ustima revolucionarnog Bosanca" i koji je
"vidio Bosnu onakvu kakva je borbena, sirova i ve-
dra ... onu Bosnu koja je dala Principa, povod svjetskom
ratu". Napokon treba svesrdno i iroko govoriti o nje-
govoj poeziji, pogotovu s obzirom na neke njegove va-
ne pjesme, posmrtno objavljene, koje su potpuno ostale
izvan dometa interpretativne kritike a malu sintezu
"svijeta" i kao i neko
i koincidenciju sa njegovom sudbinom,
ljudskom i o ne-
dovrenosti kako u njegovu svijetu tako i u njegovu
djelu (spac. - M. B.):
22
N e d o g l e d a fl o ni u varavu snu
ni jednom jedinom suzom d o P j e van O
ostaje uvijek na dui,
to Jj smo mi toliko grijeni ...
To samo, pa j nisu u nas golema htijenja
- dan mironosan -
i sunce da nije kamen aran,
toplo pjevanu i drugarski prsI,
to samo, pa smo ti krotka jagnjad

N e d o k II e n o sunce, na naa
nece ni jutrom dobar prst pruili,
put je na u irok dali
odrezan vriskom sirene ...
J snom ne d o s n i van o
due d o v j e n o titati
mada je san varav ko
Udesno je nebo na naim stopama
stoga je tako eljena ruka drugova
nedoeljena
(Trpna)
Moljeno ti nikad ne bi d o m o lj e n o
- je sva, dobri moj,
trud u dlanu ...
Pa neka te mnogo ne boli - znaj, nisi pn!i,
a ni posljednji biti
mada je odavno dvadeseti vijek ...
Znaj JIe domoli toplu ...
i nisu tvoje ruke da se skrste,
nisu ti da ih die nebu ...
II
Sve se to jo potpunije vidi iz posmrtno objavljene
pjesme Put za jedan dan, bi leksiku i intonaciju
trehalo vezati za cijelo djelo i uz to za is-
povjednu prozu u albumu, subjektivnu, toplu i
intimnu, gdje otpada prigovor nepravedne kritike o se-
divljini slike ljubavi. Evo tri strukturne
svijeta: dobrota, ali sasvim
preobraena u estetsku, a nikako samo kategoriju,
majka, hola i ljudskog opstanka i napokon
drug u svima svoj im varijantama, koju je stvarno
bar II BH okviru gorkijevskom,
poezijom proeo, unio u BH liriku. Napokon,
kad je u pitanju njegov posavski i
svijet, kojemu je on do kraja knjievno i opstojno, vjeran
ostao, u svojoj odvojenosti od njega, onda je
23
to vezano za BH aru: aren, arenilo (kao ono na
dimijama i bluzama) ali tl pozitivnom estetskom ak-
ceptu, a s njime i zemlja koj om je proeta
njegova pjesma koju smo spomenuli:
Jdem -
gnjeh mi godina zemljo moja nosi
i ogrebotinu na licu
od ovih pakasnih stopa -
to ti je moja
to pjesma zato to trudanosno
i jer si dobra kao to jesi
kao to li takoj ruku volimo.
Neka mi te taku i grde j pljuju
ako je tvoje toplije !l a
i roka dobra kao
neka te i ne vole
te se moje mole
Idem -
sve su se staze na tvome licu,
dosmrlni putevi, ubrazdili,
pa i kad krvavo (zemljo moja!)
namdeno ti u lice stopu utisne,
ogrebolinom tekom ostavi trag -
grijeh do neba rad tebe
rad tvoje prevelike dobrote ...
(Put za jedan dan)
Ta d()hmta, koja se pod njegovo pero,
to je, ako smijem tako dua Hasana pjesnika
i revolucionara i njegova j edinstvenog dj ela.
24
DOPUNA
Za proteklu godinu dana neprestano zaokupljen Ki-
pojavom razmiljao sam o obradi nje-
gova lika II najpotpunijem obliku sWom samo-
prikaza kojim j e kod nas napravljen pokuaj do sada
samo sa Ivanom Goranom Izvjestan para-
Jc lizamje i II prologodi njem mom tekstu
nj ih na istaknut gdje je da
je II NOB pao, ali nije nam djelo kao Jamu
ostavio. Morao bi se taj rad - knjiga za koju bi se imala
traiti moralna i materijalna podrka drutva - nasloviti
Hasan samim sobom. Jasno, tu dolaze i oni ma-
terijali koji su se sudbinom i slijepili sa Ki-
pojavom, kao to su ilustracij e
Provincije II pozadini. Kao obrazac za ovu vrstu stilske
obrade uzeo bi se iz "Editions du Seuil" Rilke par lui-
meme. Nije opravdano kazati u tom naslovu njim
samim, jer se time nedovoljno podcrtava autonomnost
a taj pisac se bavio i slikarstvom, to
i njegova mala pjesma u rukopisu
sa crteom posavskog starca koj i pored stihova.
Jasno, morao bi se upotrijebiti sav fond Ki-
ostavtine, gdje su rukopisi, i zbog grafije,
dragocjeni. Iste su vrijednosti sve
publikacije, posebno njegova broura o panskoj repu-
blici. Mislim da je uz malo panje pokazati da
su crtei uz Provinciju imali naknadni gra-
diteljski i za tekst knjige kao i knjiga to j e iza-
zvala slikarevu viziju zemlje II toj burnoj epohi
prepl eta predrevolucijske knj it'jvnosti i likovne umjet-
nosti, od Podravskih motiva i Krleina predgo-
vora uz njih. Treba godine od
Danas do Putokaza i Posebno je II tom okviru
stranica koja bi bila slici
25
robijanja u stilu H. Barbusseove knjige Les Bourreaux
(la terreur blanche dans les Balkans), Delati (bijeli
teror na Balkanu) 1926, Flammarjon, gdj e je biva
jugoslavenska stvarnost okarakterisana (O
torne sam govorio i II svome II
H. Barbusse i H. avgusta 1974.)
U stvari, uz treba imati pri ruci sve ljudske
dokumente meduratne Bosne, ali to pisanj e ne smij e
biti u uoptavanjima, namaznim po-
tezima preko sl ikarij a, finim i crteima,
domijeovskim, kakve nalazimo u ilustraciji Ljudske ko-
medije koju su ukrasili Daumier, Gavami i drugi fran-
cuski slikari 60-tih godina XIX
Neto od tog stilskog pokuaja dato je i prole go-
dine na razgovorima II o pjesniku, gdje je
bilo i i ukrtanja pogleda. Naime,
pri kraju tog razgovora pokuao sam dati interpretaciju
proze iz albuma, tu prozu u strukturni ,
to jest, odnos sa pjesmom Rodoljubna.
je II pjesmi sva II slikovnim emocijama, sa
pjesnikovom o svome siromatvu, ali je-
dinstvena, apsolutna, kao Posavina i onaj izraz sa samog
Dobri moj. .. , koji intonira sva suglasj a medu
Produio sam, dakle, s tom "dobrotom" u Li-
i pj esnikovu koja je
bitno moderna, gradska, ne vie i folklorna, iz
kolskog ivota, ljubav i njena drutvena iza-
zvanost. Tu doznajemo kako se najprije "profesor srp-
skog" zalj ubio u svoju a kad su roditelji njega
odbili, on je nju obori o na maturi. A onda, u prvom
licu, dolo je ispovijedanje o tome grijehu
preko drutvenih zabrana, izmedu vjera i nacija, izmedu
suprotstavlj enih tradicija, koje gazi j rui snaga neo-
doljiva, slobodna ivota, dakle tema socijalnog
i iva dramatika ljubavi mladih protiv volje ro-
26
ditelja razdijeljenih religiozno-naciona.lnim pregradama,
tema slobodnog komunizma u Bosni, gdje
su ti odnosi biti najosjetljiviji. A estetski i duboki is-
konski smisao dobar izbija ovdje II svoj svojoj
raskoi:
"Nadjenu joj ime Dobra i napisa pjesmu osim to
mnogu kasnu stade pod prozor i violinom je iz sna
prenu. Javi mu se ona (dodaje pisac dalje u prvom licu
i kao za obrazloenje one dobrota u svim njenim
emotivnim konotacijama), na to uvijek i kutra-
vom glavicom u oknu, pa se on radostan." Ovdje
se moe potvrditi izraajna odlika da zaustavi
tok i talas bivanja tom dobrotom: "Tako im se
zapletoe ruke u ali, tako se vrlo dotakoe jedno
drugog i bi im iroko na srcu kao da putena ptica poleti
daleko. I da joj jednom ne kaza toplu svoju elju bi
presvisnuo. Njene se otvorie dobrotom na to - dragi,
gdje da se nademo sami, bojim se ja, zna moje kakvi
su! Zna moje, dragi ... Reci mi eto, ja sam plaljiva.
U vodu bih morala da Pa i tvoji, dragi, ne smiju
.. Zar ne vidi kako nas dijele! U kamen bi me
tvoji uzidali. I tebe bi , i tebe - Gospode Boe, to Ji
je to na nama grijeh, to smo mi krivi, ta ... " Ima II
ovom tekstu trag nekog sna, kao s prolaza lakokrilih
andela, II onom preletu s a iv govor: "Njene se
otvorie dobrotom na to - dragi , gdje da se
mo ... " A san koji je neprestana pjesnikova slabost i
snaga, ovdje. medutim, za razliku od mnogo drugih II
njegovim prozama, nije "komar" iz "drutvenih" tek-
stova, uznosna magija kao II Balzacovoj Serafiti,
nad snijenim fjordovi ma Norveke. kao II Zvijezdama
Daudetovim, kao II Kukavici, onaj ples
sa vilom na u oblacima: dragi, divna -
tako ona - zvijezde krupne i zlatne, pod naim
nogama more a mi zagrljeni"
27
To draganje je i bolno tjeskobno,
a istovremeno nj eno i draesno: "Zato joj tepa, kae
pisac, kao malom dj etetu - slatkice moja, dikice, tugice,
drlence, cico, ciciko - draga ... "
U toj poetskoj prozi iz 1929. ima o ljubavi,
neizrecivoj, koju je pjesnik i u poezij i nastojao da iskae:
"Ljubav, ciciko moja, nije - govori on ovdje -
nije ni je II pjesmi iz zaostavtine Ljubav
gdj e je, od naslova, sve saeto u neiskazivost,
izuzetnost:
Pjesnici, draga moja, ne vole ko drugi,
nije voljenje ni ni
ni pjesma Ilije voljenje -
srs to se II sretanjll,
kad se nenadano
i poslije ... poslije ...
ne, pa lO se ne moe ni
jer Ilije ni ni ni pjesma -
pjesnici, drago moje, ne vole kao drugi.
Kako se, medutim, izraz poetski gradio u
- al i po istoj ljestvici emocij a - kazuje nam
trenutak proze kad se obznanjuje intimna istorija:
"Proklij a Gradom sumnja", sva u intencio-
nalnosti slike, gdje je posebno iz njegova
Grad, koji je lokalni izraz za Ali kraj teksta
j e prava s dobrotom postvarenom balada
to na ostvarenja:
28
Ne usl/ie lopao san, ako obdan ne sjedoe ti-
jesno jedno uz drugo i ako se po hiljadu pUla ne
pripie drhtavo - tako se sretoe i tak 'om im do-
brotom ocvjetae i strahavahu ludo jedno nad
drugim, kao nad samim sobom, kao nad
zenicom II oku. (Ovdje je jedinstveno lIareiSIlO sa-
krajlIja otvorell ost - prim. M.B.) Bi im
sloga preteka svaka rijec, sumnja, i bolom
se privie jedno uz drugo: nikad, nikad se
rastaviti.
Primij etimo i u poslj ednjoj onu ranije na-
glaenu izmjenu perspektive u govornoj usmjerenosti,
bez ikakvog prijelaznog praga u vidicima:
l ednom kad joj tuda pritite srce kao kamen,
usni ona drag san:
Ravan drum i pun sunca kao prena srebra a dug
i mekan kao postelj a ...
Nebo svilen plat i miluje kao materina ruka.
Njegova desnica oko njena pasa i obraz uz obraz:
vrite, lete,
U dubokoj su svoj i, samo svoj i, i slobodni .
Tako mu drag san i kaza bez predaha pa ruke svoje
meke stee oko njegova vrata.
- ovako odavde.
-
Tak'im se oni voljenjem zavolili.
Sve to pokazuje da jedinstvena pojava,
kako II tako i jugoslavenskoj
knjievnosti , nije ni izdaleka iscrpena, i da se
II ovom 70-godinjice rodenja njena revalorizacija
ivo i neodlono postavlja.

Midhat
1975.
29
PROVINCIJA U POZADINI
ciklus iz rata)
Ova knjigaje dokument o djetinjstvu mojih vrnjaka
i mome, o gndiJtu devetsto i petom i devetsto
estom, o naoj dragoj prostranoj ravnoj i plodno} do-
movini, o majkama i naim i o tome kako se
u carsko beha-doba u toj nedavnoj historijskoj beha-
-prolosti, j ivjelo i umiralo, o tome kako su
prolazile jeseni i i u njima se pjevalo i plakalo,
j gladovalo i mrzilo i ljubilo, o tome kako se odrastala
j j kako SlI kie padale i magle se vukle i
suuca, topla i svilena sunca sjala.
je uspomeni mojih dobrih vrnjaka -
oni su kiridije, posluitelji, pismonoe i
i kamena, oni i sada nose bijele i
gace, sa velikim obavama, i teko i naporno otimaju
od ivota ono najnunije.
Pisac
CARSKA
Postoje prolosti , tugaljive i radosne, i vesele i a-
losne, sramne i besramne, postoje ivoti i smrti , postoje
sadanjice i sutranjice i preko svega toga j e sjao i sj a
topli sunca i pliva kao prazna tepsij a II dnu prolih
i sadanj ih voda, ljudi su se radali i umirali i zvali se
i djedovima i izmiljene i pripovi -
jesti :
Bila j ednom 1878. i bio Hadi Loja i okupacija,
bio Waldstadten i Szapary, bila Bosna -
- il onda su po toj Bosni fosforescirali oglodani
kosturi sedamdesetosmakih ustanika i nad njima sa-
blasno zavij ala psetad, po vjealitima se nj ihal i dugi
istegnuti i ucrvani leevi i od toga je zaudaralo nepod-
noljivo i avetinjski se vuklo kroz topl e i sparne be-ha
posavske abe su po adama zduno kreketal e,
Waldstadten i Szapary su svojim kavelerijskim
udarali bule i vlahinje u trudne trbuhe i hroktali kao
nerasti nad sanenim golokrakim enama, naI su
tada bili II beikama i prestravljeno se gicali noicama
i vritali i li , onda su podrasli i poenili se i djecu
izrodili, a po istim onim vjealitima i su
pucale prangije i muari, i slavile se godi nji ce i slikali
cesarolaaljevski inicij ali, i kritalo se i i deralo
ruku o ruku sa istim onim feldweblima koji su ih kao
waldstadtenovci i szaparij evci tl embriju udarali
33
u glavu, i koji su ponosni zato kao bogovi i idu kao
bogovi -
- onda su jednom po naim be-ha provincijama,
po istim onim stablima na kojima su visili nai
i i djedovi naih i dj edova, pozvali te iste
nae nai "da rodoljubivim oduevljenjem
proslave i ukau dostojnu potu i historij sku ljubav i
historijsku odanost i vjernost i nepokolebljivost" -
- i to je taj put II toj k. und k. okupiranoj prostranoj
Bosni i be-ha kiovitoj izgledalo ovako:
Na grad bijae toga dana pritisnut gustom neprovid-
nom maglom, koja se infekciozno II tijesne
kaldnnisane ulice i dvorita, II kojima su hrok-
tali krmci i se s dernjavom parile (bio je jedan
zimski mjesec), a s prvih katova i krovova visile su
omudene crno-ute zastave u znak te kojoj
gradani naega grada paliti po prozorima fijakerske
(na svaki se prozor postavljaju dvije), i kad prvi
mrak padne, se oduevljeno u dugoj neravnoj
povorci i klicati, pjevati , urlikati do iznemoglosti , nositi
arene (crveno-plave, crno-ute, zeleno-bijele) lampione
i smrdljive baklje, oponaati utegnute vojnike i blesavo
lupati potplatima po kaldnni, kako bi "odrali korak"
(e da i tako ta bude besprijekorna), onda se
istu tu od zanosa izopijati po
pospane i dremljive deklamovati zanosno neke
pjesme i psovati jedan dmgome boga i mater
zato to je manje klicao i lupao potplatima o tvrdu blatnu
kaldrmu. Tako taj dan u sivoj i kao tijesto gustoj magli
gorila su po plinska svjetla, pjevali
na bokovima da ne nagaze na koga, automobili tulili
neprekidnim signalima i palili blijedouta svjetla - vo-
34
dene koje su avetinjski nicale iza uglova i federirale
po neravnim izlokanim ulicama, hamali se zbijali po
uglovima sa objeenim konopcima o desnom ramenu
i velikim metalnim s pravilno ure-
zanim rednim brojevima.
Tako tu grad je ivio kao i moda
j e disao samo, ali sve je ostalo bilo kao i
uvijek: u limenim olucima se zelena kinica, koja
je sapirala liaj eve po krovovima i II mlazevima izlo-
kavala bijeli kamen koj i je podmetnut da je
odvodi. U toj gustoj kao tijesto magli su se stu-
dene kapi , koje se lij epe kao uzrnjeni svjetlosivi bobci
po licu i ramenima, plinske svjetiljke su u njima
na isplakana oka, uglovi o koje su se ipak pri-
slanjali hamali i besposlene slukinje, muzgavi, a ulice
prljavije no i tienje, kao neki podzemni prolazi
kroz koje se nelagodno u hodu. Sivo i blatno
mrtvilo, II kojem se ljudi kao izduene mrlje,
t10 to od razrijedene muljave koja se
uz neutopljene siromake cvotike penje kao leden gmaz,
to nesnoljivo sipljenj e i omudena krpa za-
stave, da ti se ljigavo zalij epi za zatiljak, to je pravi
koji ima u to mrtvo Jednokat-
nice, dvokatnice i trokatnice su kamene uglate mokre
stij ene sa avetinjskim u kojima
su zjenice uti fijakerskih debelih lojanih
nakit arena i mokra krpa (na nekoj ih je bilo po ne-
koliko); male prizemne nastrenice sa istruhlim hrasto-
vim i jelovim krovovima i sa zelenim bodlji-
kavih to je drugi rod, onaj nii II arhitek-
tonskoj familiji , koji je graden sebi , te
male bijedne potkrovnice sa zidovima i ras-
kvaenim iz kojih i mrtva ko-
priva, nisu one arenom dugom krpom pokisle
zastave niti Sll osvijetljene utim lojanice.
35
Istina koja jednu bitnu razl iku. Jer zastalno
je za nj ih to izl ino, mjesto njega bi zastalno
utroba njihova htjela neto posve drugo. su po-
sljednja naega grada.
Ulice su blatne zato jer kia pada.
A po tom crnom ljepljivom blatu, se jedna
duga povorka: slavi se ...
bezmj erno dug i zbijen, razno-
bojnim lampionima i konzervama, punjenim jelovom pi-
lotinom zali venorn petroleumom j objeenim na dugim
kracima ice o tapu, bakljama koje smrde i modro se
pue.
Jedan plavi glavonjica rumenih i prlj avih
nosi na debelom tapu crnu bundevu sa izrezanim no-
som, ustima i Iz nj e svijetli avetinjski kao iz
lubanje.
Veseli naega grada idu ukorak: lijeva -
desna, pljas - pljus! Lokve pod potplatima prskaju kao
mala vodena zrcala.
Lampioni se njiu kao areni mjehuri. Konzerve se
naginju i uarena pilotina ispada za vrat. Zato
drugari psuju jedan drugome i oca i majku, i zalo jedan
drugog udari konzervom.
Onda odjednom:
- ivii ii!
(prije toga je jedan kretavi glas rekao koga misle)
Jedan balonjica slini
- Slavaa!
(Prije toga je takoder jedan glas rekao koga
misle)
- ivio, ivio, iviooo!
Mali se potuku i jedan glasno zacvil i.
Stari sivi grad gleda stotinama Te su svi-
jetloute, grimiznocrvene, i naranda-
stoute sijalice koje sl ikovito jedna
36
do drugih, ocrtavaju cesarokralj evske inicijale. Nai su
gradani rodoljubi vi. Oni pobono podiu glave:
Schweigen heute, Majestatsbeleidigung bedeutet ...
al so.
- Lang lehe Seine kaiserli che und ...
- Hoch! Heil! Hoch!
iroko rastvorenih zaslinavljenib lista, nabreklih
vratnih ila i s vodenom ocaklinolll u
Jednom malom balonji Sll spale pantalone. Zato je
jedan dio povorke zastao. Nekom drugom su potpleli
nogu. Ipak se ide dalje. Dalje. Pod nogama blato kiselo
mljaska.
Trempe je marljivo:
Tramtararamta ...
Heil!
Potplati svojski pljaskaju.
Lampioni primamljivo mirkaju. Izmagli ca koja
sipi omotava se oko njih kao rumeni pamuk.
U njega bulje zasuene malih koji se dva
i dva vode za ruke i jedan drugome pomodrela
stopala. Njihove konzerve vie ne gore. Zato gore nj i-
hove tl koj ima se nji u areni lampioni ,
O kojima oni tako zduno sanjati pet
Neko ivio, nj ihova se malehna sli nava usta
nesvjesno otvaraju: ziv ilo-o. Neko ponovo slava
im, a oni poluotvorenim ustacima, ne po-
gleda s lampiona, nastavlaju: zivilo-o.
Pred jednom dvokatnicom povorka staje i pravi ob-
li k potkovice. Sa jednog prozora na drugom spratu visi
dugi crveni bosanski i izviruje jedna glazirana ok-
rugl a lubanja, nos, ikaiserbard:
- U ime Njegovog Apostolskog Carskog i Kra-
ljevskog II ime Njegove neustraivc i nc-
pobjedive Vojske, imam da Vas, dragi gradani ...
- ZiviJo-o.
37
Malim slinavim manifestantima je bilo nerazum-
ljivo da se tako dugo uti i oni jednoglasno zinuli.
- ... da vas, odani gradani ove prostrane, drage i
mile domaje ...
- ZiviJo-o.
Zato to su sada viknuli zaao je jedan
medu njih i rnunuo nekolicinu II glavu:
- utiti i
Oni se potuljeno zgledaju. U jednoga zasuze
- Zato ne da vikati?
- Ne znam, a rekli su da moramo vikati sve dok
se ne
- Ja onda vie ba nikako.
- Onda te opet II glavu.
Glas s drugog sprata kreti naporno.
Mrak gust i mokar dere halapljivo, izmaglica se
kiti o brkove i o gola modra koljena, negdje
se sablanjivo ruga uara i kestenov list (koji nekim
nije prije pao) se i spiralno krui nad
svjetlima.
ledna smrdljiva baklja
U jednom lampionu puckara
Tako tu grad je ivio posebnim tempom, srca
se uznosila, sanjala o tome kako bi se do-
mogla jednog, makar i nagorjelog, lampiona, neko se
ulicom tjeskobno provukao s nelagodnog
u tabanima, neko j e obmanut laima traio zvi-
jezde na gustom nebu. Na grad ima mnogo
sanjara.
Tu je gospodin komesar u jednoj sobi s tapeti-
ranim vratima obavljao svoj svakidanji posao:
Uao je s kratkim debelim gumenim tapom i po-
zvonio ustro pritisnuvi II jedno kotano dugme. Na
odkrinuta se vrata pomolila jedna suha votana donja
vilica.
38
- Den Verbrecher einbringen!
Zatim je etao. Mekahno kao panter. su mu
nervozno kuckali. Nekim daleki m gradskim uli-
cama je svirala fanfara i ori lo se klicanj e. On se radi
toga kao poneen. Njime je vladala samosvijest
onoj to ju valj an kolar spoznaje kad gleda kako
zvrndaju nova kola koja j e 011 napravio.
Onaj kojega su doveli imao je sitne sjajne II
modre kolobare nesanice i prouto li ce.
- Herr Ver..valter, er ist da!
- Bitte Rube! Seien Sie ruhig!
On sc nadnio nad prozor i ui. Ruke, koje
je drao na potitravale su, i gumeni crni debeli
je lupkao. naj ednom se on naglo okrenuo licem:
- In Kette hegen!
- Verstanden, Herr Vctwalter!
Posluno pseto koje j ednako prima i batinu i kost.
Za je dovedeni bio savij en u klupko: ruke oko koljena
i tap ispod koljena. On gwne nogom i klupko se otkotr-
lja.
- Hahaha! Kolossal.! Das ist kolossal!
I pan ter se baci na svoju rtvu.
Horst du? Es ist ein Totenmarsch! Dein Totenmarsch!
Kroz gornja krila prozora, koja su bila malo od-
krinuta, se fanfara. i urnebesno klicanj e.
- Achtzest du? Hahaha! Ja mein Lieber, das geht
nicht so! Hahaha! Das ist mutlos, elendiglich! Hah ...
Tak'u slast hijena kad se baci na iznemoglog
saharskog putnika. Tako sjajne ima vuk
kad se domogne zalogaja. S tak'om ubijanja baca
se gladni udav na koutu koja je zalutala ispod njegove
busije.
- Ertragen!
Le koji se osvijestiti nakon dvadeset i
sata.
39
No! Was sagt du? das gehl n-nah! Hahaha, nicht
wahr!
.
Ich habe Furcht, Herr Verwaiter, er werde wah
rend dieser Nacht sterben.
- Pha! Was gebi das mich an? Was verliere ich?
Na gornja kri la prozorska ponovo, piskutljivo, i
s drugog kraja grada, se manifestantski krici
- pjesma i uzvici , koji djeluju groteskno sa-
blasno.
je za prozorskim oknima mrko i teko nalegla.
Pod njom su dvooka svjetla kao
Psi lajati na njih mjesto na pun mjesec.
Negdje se II suhom bagremovom granju
studen vjetar i zaplitao zvizgom oko i drvenih
krovova potleuica, Zato je na sirotinj skom pro-
zom lupkao otvoren kanat.

Drue - govore dva prolaznika, a pod njihovim
tekim koracima mljaska prljavosiva bla-
ta - sluaj, ovo je refrain veseloj carskoj refrain
patriotskom oduevljenju lojainih gradana, koji su
ras povjeali na vatirana prsa ordene i zlatne krsto-
ve. Razumije li sc ti II taj patriotizam? i Bosna!
Der kaiserli che Hof i ova provincija, drue, u kojoj klep-
kanat smetljara, a on zastalno sanja da je
to ono trempe za kojim je morao da onako ble-
savo mljaska po ovom sluzavom blatu. Kuliji smo mi!
Mi srno kuliji koji poput kolica vuku taj takozvani pa-
trioti zam po ovim prljavim be-ha provincijama, a na
tog naeg von oben diktovanog patriotizma ovi
40
I
bl esavi feldwebl i sito se po u-
lj avim stranjicama, tpljih!
- Dragi moj - drugar nogama i hvata se
za stup fenjera koj i uto kilj i - ti pravo govori i nema
tu ta drugo nego to daj e sve zaista tako gadno i odvratno
tu pod takim prilikama. Ali zar ti ne vidi da od toga
ivi jedna cijela drutvena klasa. Patriotizam je njen re-
kvizit. A parola tih gut kaiserlich
sein. Je li ti jasno ko se zato oblizuje? la i ti svakako
ne. Mi smo II ovoj anektiranoj zoni ono to se zove ...
the ... llostaom, ono to je bezimeno i s oni barataju
kao s mrtvim stvarima. To je njihova snaga! Ali dme,
ivot se ide se naprijed, ivotne prili ke poprimaju
druga . . .
Na staroj sivoj zidini j e zapaljena jedna svjetlouta
raketa. U napornom itanj u ona se izvila u luku, visoko
nad ulicama naega grada, i osvijetlila mrko
blato gradsko. Drugovi ravnomjerno eveljaj u tim bla-
tom. Nad njima su visoko, u mrkom neprobojnogustom
tijestu zimske kaljave inicijali .
. .. Mi smo pozadina. Ova pozadina, istina, nij e raz-
bojite na kojemu se skidati maske, ali
To je moj Bog, drue, i ovo sve to se tu deava, j a
potpuno Ja dobro vonj ovog seruma
to se utrcava pod kou pozadini ... To da je svim mut-
nim godinama osobina svjetlost i buka carskih
raznih manifestacij a i baklj ada, demonstracija i provo-
kacij a, to je bila istina i istina je i danas, a
to isto' i sutra! Ja znam da ti sad misli: pa ta se tu
moe? Ali da ti reknem: moj Bog je vjera u ono to
neumitnim okretanjem velikog ivotnog dolazi ...
razumij e? .. - Mi ovdj e, drue, nismo jo ono to se
zove snaga i nemamo tog slavnog atributa nj i-
hovog, ali vj era j e tu, drue!
41
On je zatim koraknuo napJij ed. Drugar je eve ljao
zamiljeno za njim.
arulje u dogorijevanju odaju utisak: bespo-
Odnekle psi laju otuno.
Oduevljeni naeg grada su davno nestali
sa ulica i jedni su, se po i po-
drumima, psovali jedan drugome kojeta i pjevah ro-
doljubive pjesme, a drugi Sll sanjali sladak san o jednoj
drugoj povorci u kojoj i njihovi balavi i poderani
nose bojadisane lampione.
- Hajde, drue, hajde!
- Idem - odgovorio je on i zastao nesigurno_
Njegove mutne pijane buljile su II mrak uporno.
Daleko su tamo gorile sijalice uto, Svud
okolo je bio gust neprobojan mrak, mrko tijesto sablasne
Njemu se zavrtoglaval0 i on je pruio obje ruke
II kao da se osloniti na neto.
Jedan je pijevac zapjevao.
42
SINOVI PROSTRANE DOMOVINE
Onda su prolazili dani suhi i ledeni,
suhi i topli, mokri i sivi, dugi i kratki, toplo lj etno sunce
sa tekim smrdljivim vonjem oznojenih i koulja,
mlake s modrim, svilenim, mehkim lir-
skim nebom i abama II djevojke i ene
II tim slatko i strasno sanjaju i dave se II tom
sanjanj u, se do iznemoglosti sladostrasno,
i vice II toplom, tamnom zelenilu, vrbaci, joiei i bi stre
vode, a po tim se bi strim vodama mrijeste arani, i tu
odmah pored njih II iblju vrbovu agri sjajnim
II snau, goveda i obadaju se
i plaze zapjenjene jezike, ljeto gori, dani prolaze
Posavina je prostrana domovina, iroka, ravna
i plodna, nad njom je nebo pregolem modar krug i da-
leko, daleko tamo su ade sa visokim, otrim aavim
umama i gustim vrbacima. i kroz njih iroka mo-
drozelena traka Save.
Zeleni se ikara
seka brata vikala
nejdi brale
u soldate
j a za te
bedela.
Po toj su naoj dragoj prostranoj domovini pjevali
u to mimo doba proturatne pj esme, dj evojke i ene se
43
vajkale i po duge bogovjetne sanjale runo o
haranj u i iklou i Debrecinu, a nji hova i muevi
regrutovani jo pretprolog ljeta strasno se zaljubljivali
II putene Mad3rice i kitili se na koj ima je
bio lik Franje Josipa s kajzerbardom, izraden plavom,
utom, crvenom i roza boj om, i svakih dvanaest
mjeseci i na odsustvo naj fan-
o "zemlj i Hungriji" i o tome kako j e
"pravi ivot istom u vojsci" i kako se oni "ne bi mijenjali
nipoto s civilima" itd. , i kroz samosvijesno
zadizali glave visoko i hodali paradni m korakom, a od
toga se hoda tresle crvene lopte icgama i plavomasli-
nasta vunena kita udarala po iji. Ponosni sinovi ravne
i prostrane domovine Posavine postajali su tako gefraj -
teri , kapl ari i cugsfireri, i priivali pod svoj e posavske
ratarske vratove bijele kotane esterokrake zvijezde, po-
stajali hrabri i neustraivi k.u.k. infanteristi i i
tim su samosvijesnim ratarskim posavskim sinovima
svakodnevno o ratovima i kako u tim ratovima
treba biti hrabar i neustraiv, a u njih - koj i su se pri
torne redovno sijela i prela, i noeva i djevoj aka,
koje su oti mali od nj ihovih i drugova suparnika
- u njih su sjale kao eravice, i oni su postajali
nestrplji vi kao drij epci pred trku. Tako su oni postaj ali
ono to se i htjelo da od nj ih postane, tako su oni, II
toj trogodinj oj vojnoj obavezi koju su izleavali po ma-
darskim varoima tamo na sjeveru od svoje pitome i
prostrane domovine, zaboravljali na masnu plodnost
svojih oranica, po kojima mjesto njih zaoravaj u brazde
njihove ene i volove vode nj ihovi mali nerazvij eni sin-
i dani prolaze kao to su i doli , a ivot
se za nj ih ni za dlaku ne mijenja u toj jednostranoj sa-
mosvijesti u kojoj oni neto zapravo nikako
svjesni ni su; tako su oni, ti sinovi prostrane domovine,
s tim istim to su postali kao trogodinji aktivni kadrovci,
44
neustraivo srljali u ratu II zubima otre sturm-
messere a II rukama bajonete, zaslui vali verdienst Icre-
uze i kronenordene.
Tako su eto onda prolazili dani jedan za drugim,
neumorno se na svijetlu i mrku polovicu, i dolo
j e ljeto, vrelo j toplo i pranjava, i kukuruzi su sazri-
jevali, i trave se kosile, i od toga mirisala cijela naa
prostrana domovina.
Mi smo bili sedmogodinjaci i osmogodinjaci i
igrali smo se "topojahe" i soldata, pravili smo od dugih
kukuruznih stabljika puke, i privezivali na njih od daske
istesane bajonete, i redali se dva i dva. U koli su nam
pokazivali slike topova i oficira prvog razreda
Valerija lordan je imala dva brata u wienerneustadtskom
Kadetenschulu, i zato je pored rasporeda drala
zlatnouokvirenu sliku sviju pitomaca te kole), a mi smo
onda se priljepJjivaJi crvene lopte pod
vratove i ute latice suncokretova cvijeta na kape, pri-
ih gore i dolje rascvalim
crvenim loptama: gefreiter, korporal, zugsfUhrer, fahn-
rich je. i pod vratom imao pravokutno sun-
cokretove latice. Niko nije htio biti infanterist. A kada
je jedanput Meho iz nae mahale doao na pet-
naestodnevno odsustvo i mi vidjeli crvene lopte icgarna
na njegovim punim prsima, brzo smo da sa kol-
ske iz drugog razreda (da se kradi zametne
trag) treba ukrasti svih deset crvenobojadisanih kuglica
(na kojima se da je jedna jabuka i jo jedna jabuka
jednako dvije jabuke), i da onda od toga treba napraviti
to isto to ima i na susjed Meho i se on
jako, jako ponosi. Topove smo pravili od debelog ok-
ruglog drveta (to su nam drvo morali lijepo pre-
45
piliti), !Iotvor" topa bio je oblij epljen staniolom, koji
smo mi , za kradena kokoija jaja od naih matera, ku-
poval i kod Salomona na kokoij em placu: onda je taj
top bio postavljen na dvije i od petroleumskog
sanduka j e bio napravljen "teki gvozdeni tit", koji nije
mogla probiti nijedna topovska kugla, i za koji smo se
sakrivali i iza njega velikim loptama
od Top u top, a od toga je tutnjao petroleumski
sanduk, i mi smo kritali koliko se samo moe. Jedanput
je sa dna naeg sokaka dolo i jedno lijepo
dijete i donijelo pravu pravcatu puku od svijetlog pl eha
i utog kundaka. U cijevi je bio pravi pravcati i
kad bi puka opalila, bi odletio dvadeset metara
daleko. Hura! Postavili smo tog lijepo vrnj aka
da bude oficir i da vodi osam soldata. Mi smo naa
topa poredali u jednu liniju dva koraka jedan od
drugog. Neprij atelji su morali ba pet koraka ispred
dobro uvaljanih kugli od Onda se neprijatelj
pojavio. Bu, bu, buu! Mi smo i vritali A oni
nisu smjeli bjeati ni kriti se, nego koji je bio pogoden,
taj se je morao odmah strovaliti. I oni su padali. Bio
j e ugovor da najprije pobijemo vojnike, a onda tek oficir
ima da pogine. A on je stajao u raskorak i gadao nas
toboe posve precizno, dok su oko nj ega padali
nj egovi vojnici i daleko od sebe
svoje duge, od kukuruzovih zelenih stabljika napravlj ene.
puke. Onda je doao red i na njega. Sasuli smo jedan
plotun: tri su pogodila a jedan je promaio. On nij e
htio da padne. Mi saspemo jo jedan plotun i mislimo:
on je oficir i nije red da ga ubijemo otprve kao i svakog
prostog vojni ka. Ovaj puta smo pogodili svi. On ipak
ne pada. Zato jo j edanput, kad j e tako
oficir. I zakritali srno. Uzalud. On nije htio da padne.
Onda smo se mi na to uvrijedili: ga u glavu.
Svejedno!
46
- Padaj! - deremo se svi jednoglasno.
Deru se i njegovi mrtvi vojnici.
On ipak
Onda se mi svi razj arimo i
zajedno s nama i njegovi poginuli vojnici. Hura! mj se
mo na njega. Neko akom, neko kapom.
Padaj!
Padaj! sunce ti tvoje!
Oteli smo mu puku i skljokali ga. On se
derati koliko ga grio nosi. A mi smo ga zato zatrpali
svim onim preostalim kuglama od naih topova i po-
bje;:gli wjeduo sa njegovom pukom uz sokak.
Onda su prol azili dani, po ledinama su bile zelene
trave mehke i tople, i mi smo se po tom mekom i toplom
valj ali i vritali i zasnival i naj smionije provale
u tude za su plotovima dozrijevale jabuke
i kruke i rasle krastavice, duge, slatke i zelene, izmiljali
smo razne i j ezive i kleli se jedan
drugom svime na svijetu da je to iva istina, djeljali
sablje i pitolje, i vjeali ih o pojas iz
Bili smo glavni i redovni sviju bakljada
i manifestacija i carskih koje su II naem gradu
vrlo, vrlo pjevali smo i do iznemoglosti
vikali : ivio, ivio, ivio, i nosili zapaljenu petroleumom
zalivenu pilotinu u limenim konzervama obj eenim o
duge tapove, i rano sutradan poslije svake te do-
govorno okradali arene krasne lampione sa ica raza-
petih po fenjerskim stupovima (mi bi po cijelu tu
sanjali najzamamnije sne o tim krasnim lampionima),
bili smo "nevalj ala djeca", kojoj je gospodica
koncem svakog mjeseca davala plave i ute karte i "vla-
danje hrdavo", nosali smo II obavama od saku-
pljene opuke i za vrijeme odmora bjeali iz kolskog
dvorita i strastveno ih puili pod jednim drveni m mo-
stom nie kolskog plota. A onda su u tim danima do-
47
laziJi i takvi kad se j e gore II starom gradu obavljala
regrutacija: mi smo i tu bili prvi. I stajali Sl110 u grupi
uz okrugli kameni bunar i zategnutih glava zijali u otvo-
reni prozor na prvom spratu velike zidanice: za tim je
prozorom vren pregled, i Illi bi uvijek znali je li neko
"gutavlik" (gut tauglich) ilije nije "gutavlik"
i mi bi se onda dali u ludu trku. Daleko moda
ili pet kilometara je toga koji je i nije
"gutavlik", al i svejedno - mi jurimo kao strijel e: kad
do i
zato dobiti krajcar, dva, moda i petak, onda opet
natrag. Pa opet u trku. Pa opet natrag.
- Gutavlik Meho - nam s prozora.
- Gutavlik - mi se zgledamo i ponovimo. Ba to
nije pravo, mi slimo mi , kad j e tako posve
blizu, onda je gutavlik, to ba nije nikako pravo.
- Hajdar
- Hajdar Hajdar - mi ponavljamo i
zgledamo se napeti da sunemo kao strijele u trku.
- Sirotinja je, nita ne bi dobili, nita, kaem vam
- uvjerava jedan.
Drugi misli: ali kad bih ja sam otiao, moda bih
ipak dobio kraj car. Onda pogleda sve drugove ispod
oka j se. Ali mi to vidimo. Zato, trk za njim!
- Fadilbeg
Trk trk'
- Stojte! - j edan drugar. On je 1
lani , pa nismo nita dobili .
- Gutavlik Hamid
Nij e ni to pravo, mislim, evo ba mu je tu
samo sto koraka.
- Ba neka je gutavlik, lani su nam dali samo po
kraj car, i to dvoj ici prvih, a nije dobi o ni helera.
Topl o ljeto, veliko okruglo sunce na modrom nebu
i vunast j edan jedini na LOj modrini kao na svili,
48
naa gori II tom suncu i zrak vrelo titra po kaldrmi.
Bijele iroke i arene tkanice na momcima, teke
vunene s resama II kojima su upleteni bobci i
zakukuljene na krstima II iljak, zategnute lanene, kao
mlijeko bijele koulje i u nj ima primamljive
obline i znoj tih oblina i poseban vonj tog enskog se-
znoja, i smiju se te jedre posavske djevojke, a
zubi su im kao od porculana, sjajna vodena ocaklina II
i ta ocaklina klizi po irokim rameni ma
kim, crveni se na ...
alaj si mi gorka,
ostade mi zemlja i djevojka.
Drugar! uzeli te?
Jesu, a tebe?
Jesu.
I u tome ima posebnog ponosa. Taj se onda ispolji
u pJesmI:
- Drugar! hodi!
I zagrle se:
to me nisi oenio babo,
vec me sada oenio vabo
s dugom pukom,
s nemilom djevojkom,
tri godine dana,
da ga mila nana!
Po dugim, tamnim pletenicama svjetlu-
caju uti tombaci, u prorezu lanene koulj e rumenouta
boj a toplog mesa i golo koljeno nad arenicom
val posavskih sinova, taj kroz mjesec dana stupati
II uniformiranom sa manlicherkarabinima o
ramenu negdje gore daleko od svoje prostrane domovine,
i svaki pojedinac o pitomini svog ravnog
sela s onu stranu Save> iroke rogove svojih
49
volova i u snu miris mokre, masne posavske
oranice.
Tri godine dana,
luh, juh, juh.
U uima Markana iz Ledenica
umi glas debelog gospodina II svjetloplavom mundiru
i sa zlatnim trakama i zvjezdicama pod vratom, glas
rezak i piskutljiv, a taj reski i piskutljivi glas govorio
j e njemu i nj egovim drugovima da oni "ovim danom
postaju carski i kralj evski vojnici i ponos ove prostrane
domovine, su oni si novi" itd., i mnogo toga, njemu
j e najvie ostalo II to da j e on danas carski i
kraljevski vojnik, i to mu se posebno budilo u
nj emu posebna zadovolj stva i neke i ne-
kog ponosa, koji ga tako svojski obuzima i kojega on
nikad do sada jo nij e U njegovoj se svijesti
ni u predstave dugih, dugih redova tamnoplavo i svje-
tloplavo unifonnisanih voj nika, sjajne puke i novo uto
remenje, izunakrtano preko prsa i ramena, velika vu-
nena lupka ga po iji, i crvene sametaste lopte,
i medalja velika uta na lijevoj strani prsa, oh, divota,
divota, pa ako se je on, Markan iz
Ledenica, ba i samo zato rodio, vrij edi ! On i
vrisne: juh - juh - hu!
tri godine dana,
da ga mila nana!
juh - huh - hu
juh - huh - hu
Sinovi prostrane ravne i plodne domovine Posavine
postajali su tako tih toplih i vedrih dana posve jedno-
stavno carski i kraljevski vojnici i zaklinjali sc "sve-
Bogom", pri tome glave i
visokim glasom te dvije koje j e pred nj ima govorio
50
u lijepu uniformu debeli gospodin, nebo je bilo
modro i visoko nad trudnim, masnim orani-
cama po kojima su se obametala tamnozelena peraja
itarica i cvjetali kozjaci i grahorice i slatke djeteline
i siti i udarali usijanim glavama o tvrde ograde,
veseli sinovi bosanske Posavine (za koje su po gami-
sonsspitalima mjesec dana prij e njihova dolaska pri-
premali desinfekciona sredstva i salvarzane) bili su po-
nosni i zajapureni od posebnog zadovoljstva, koje im
je slatko i toplo leglo II svaku poru na tijelu.
Onda su opet prolazili dani , i jednog od njih, kad
je bilo vedro i lij epo i na jednom bunjitu je
jedan horoz gigan zadovoljno pjevao podne II dlaku istim
glasom kao i mujezin na minaretu, dakle ba tada upravo
(mi sedmogodinjaci i osmogodinjaci ili smo u kolu
i nosili pod pazusima tablice i bukvare) na visoku grad-
sku kulu su objesili tri duge crne zastave. A jer smo
mi tu u tim istim rupama da gledamo zataknute
samo arene zastave, bilo nam je to to vidimo.
Pokazali smo svima svojim drugovima pred kolom i
upirali prstima, i onda nam je odjednom to izgledalo
jako veselo, i smo i vritali i skakali.
Daleko tamo u drugom kraju naeg grada su udarala
crkvena zvona, i od toga su se plaila jata i zrak
je brujao.
Onda je zvonilo na nastave, i mi smo uli,
kao i zadnjih dana .. jer je konac godine
bio tu, danas - sutra. Za nama j e unila
Mi srno se po drugi put toga dana
II nje su bile crvene i nabubrene. Sjela je i nije nam
rekla nita, ni da se molimo. Onda je odjednom ustala
i nemirno hodala po razredu, zatim se odjednom okre-
nula zidu i zaklopila lice rukama. Tresla se. Mi smo
jecanje. A zatim je briznula. Mi smo sjedili
izvaljenih ta se to danas deava?
5 1
Gican se napeo i prasnuo. a od toga se preko nj egove
brade otegla dva mlaza prljavih bala.
Drago, jedan lijepo vrnjak iz prve klupe,
digne dva prsta i
- Mol im, molim ...
- Molim, Gican vam se smije!
Gospodica je zakritala.
Zovnuli su podvomika. Mi smo ta se to
sada desiti .
- Ti pokvarena dua, pokvarena dua! -
j e kr itala.
Gican j e stajao skrueno, a tako isto skrueno su
se ni z njegovu bradu otezala dva mlaza prlj avih slina.
Podvornik se uuljao na prstima.
- Vodi tu pokvarenu duu! Neka te akrepi jedu u
podrumu!
- Gican se objesio niz podvornikovu ruku i plazio
po podu. Ipak je bio
Dolj e pod nama, 180 basamaka duboko, ima jedna
podrumska soba. tij esna, i studena, i u nj u su
nas "nevalj alu djecu" i "pokvarene due" zatvarali kad
god bi neto "tee", za to bi bile batine ne-
dostatne. Plaili su nas da dolje u tom mraku imade
korpiona (akrepa), i mi smo kao izludeni vritali kad
bi nas vodili tamo. Gicanu jc to bilo moda pedeseti
put, i on j e znao da dolje nema akrepa, zato se nije ni
derao, nego se samo obj esio o podvomikovu ruku.
Mi smo sada instiktivno osjetili da vie nije pro-
sjediti neuplakan. Zato smo trljati
Tican je plj uvao u prste i Ja
sam ki sati. I odjednom je razred grajao. Mi smo
ki sali , mi smo jecah, i prave pravcate suze curile su
nam niz obraze. Gospodi ca je leala gornjom
polovicom tijela na stolu i tresla se kao u groznici.
52

Onda je uniao gospodin Nikola (on
je bio i upravitelj kole) i stao kod vrata. Mi srno jo
udarili II I II njega su se otisle dvij e suze
niz dva obraza. On je priao
- Krasna djeca, imate krasnu djecu, to
me tako dira 1
- Hura! mi smo svaku i zaurlikali smo
do neba.
Ili smo iz kole
- A zato SIllO mi plakali? - pitamo sc.
- Poginuo j e Ferdinand. - Mora se Njegovo
Carsko i Kraljevsko Prijestolonasljednik
Ferdinand - ispravio je Drago ustro.
To j e ono to je za nas II prvom razredu bi lo naj-
stranije. Nikad nismo mogli to tako tl dlaku na-
pamet Znali srno, istina, sve te to spadaju
da se reknu, ali red, red tih - ..
- Hvala Bogu da je poginuo, valjda sada
morati to znati Ticam.
Rat.
Mi smo ga zamiljali ovako: tamo negdje daleko,
moda i cio dan hoda, ima jedna visoka gusta ograda
kroz koju ne moe ni pile Onda odavde
naa vojska i popne se na tu tarabu, i puca tamo u tu
zemlj u, a odatl e iz te tude zemlje
opet vojnici, pa i oni pucaj u. Ba kao
to srno se i mi igrali! Samo dakako da je ta igra pravih
vojnika mnogo lj epa nego naa, se pucnji iz pravih
pravcatih puaka, i tu su pravi pravcati oficiri sa sjajnim
53
sabljama od kojih bljete I onda Sl110 po toj naoj
djetinjoj fantaziji crtali taj isti rat crvenom i plavom
olovkom: sve plavo, samo i puke crvene. I vie se
nismo po ledinama igrali soldata. Oni stariji od nas,
koji su kroz godinu--dvije imali da postanu pravi vojnici
i da idu II rat, oni su proglasili svojim vrnjacima iz
drugih mahala zabranu da dolaze u nau maha lu.
pored hendeka su velike hrpe kamenja, i oni ib tim
kamenjem pravo u glavu! Neka dobro upamte!
To je bio i rat god. 1914. i 191 5. za te e-
snaestgodinjake i sedamnaestgodinjake.
A onda je dolo jedno drugo saznanje o ratu: rano,
bi ustali , smo svi na ledinu i lijegali potrbuke,
jedno uho i ga zemlji,
opet drugo - topovi! topovi grme, muklo tutnje,
kao da se odnekle iza dalekih brda valja. Gican ustaje
i ruke povie gleda negdje daleko.
- Meni se da je sijevnulo - kae on.
I mi onda te neprekidno sanjamo topove, pu-
ke, noeve, neke strane vojnike koji su doli i
da nas kolju, i i kao u groznici,
i privijamo se uz pod, glave pod po-
nJave.
Kotarski prestojnik, gospodin pl. Bitto, je jednog
od tih dana bio kriomice pobj egao iz naeg grada, po-
slavi na dvije prije sve to je mogao za dva sata
popakovali.
uckori sa podlanicu irokim crno-utim trakama
oko lijevih miica kopali su u jednom ljiviku na
strani grada duboke icengrabene i redovno, svaki dan
ujutro i promarirali kroz dvaput. Mi
smo se na melodiju njihove limene ute trube, u koju
je duvao lbraga gradski telal, lupkali dlanovima
u gole i puckarali usnama.
54
Oni su bili jako uobraeni i ponosni na svoje duge
puke koj e su se punile samo sa jednim jedinim metkom.
tatara rafa tatara - ra
ratara tara ratara - ta
Nai nespokojni i demorali sani Sll
neku sigumost pored nj ih i redovno su se iza
svojih tezgi i izlazili pred da ih vide.
Mi smo oljana zvali: jer j e i njegov otac
bio uckor.
A rat je neumorno trajao gotovo dvije godine,
u na grad su dolazile vojne komisije svaka tri mjeseca
i obavlj ale regrutacije, regruti su bili ponosni i prepo-
nosni , i ispijali su naduak potoke eene posavske lji-
vovice, kri tah do iznemoglosti i drobili zeleno staklo
ispij enih poloka jakim ratarskim zubima, a iz desni im
je od toga curila tamnocrvena krv i cijedil a se niz gubi ce,
oni su pijano glave i prevrtali i psovali
"mater civilsku" svojim neregrutiranim vrnjacima ("za-
to niste kao i mi carski i kraljevski vojnici?"), onda
su revali i urlikali, onda su plakali i ljubili se krvavim
ustima sa svojim enama i djecom. i da
na prvo odsustvo sa temama pod vratom i zlatnim
medaljama na prsima, onda su sj edali u zelenilom za-
kola, i vozili se i bljuvali i hroktali . Opet su
tako kroz nepuna tri mjeseca odlazili drugi, pa opet za
drugima dmgi , i tako redom, naa mvn;!. i prostrana do-
movina ostajala je pod svojim nebom i suncem kao i
ljetos i proljetos, onda su II njoj da spoznaju da
rat dere njene sinove nenasita, da rat za nju, prostranu,
ravnu i plodnu, pustoenje i izjedanje, ikrepavanje
i nerodice, plodne zemlje jalovo drinjaju i zarastaju u
tom jalovom drinjanju u site i abljake i i
i gloginjino trnje, po kojemu se kote
gadni gmazovi i abe negdje dal eko na istom
55
lak'om trnju na lijevoj obali Pijave SlI visi la krvava cri-
jeva Markana iz Ledenica, i II razjap-
lj enim ustima sc legli krupni, gadni , bij eli i kao klipovi
debeli crvi, i od toga je strano zaudaralo, i jedan je
gavran graktao na vlas istim glasom kao i na hrastu
a tu II naoj dragoj rodnoj i plodnoj domovini
Posavini su obj avili ponovnu regrutaciju - a s tom spo-
znajom o ratu, sinovi prostrane ravne i plodne domovine
marljivo su dva mjeseca pred regrutaciju ispij ali mrku,
gustu, gorku pelinovu vodu od koje slabe
odsij ecali su kaiprste na desnim rukama i zalijevali ni -
kotinovom jetkom vodom kapke, da onda jo na
dan same regrutacij e zatisnu II debelo guzno crijevo na-
rezanu glavicu bijelog luka, i da tako to bjednije i ku-
kavnije izgledaju pred regrutnol11 komi sij om, koja u zad-
nj e vrijeme ne bira, nego kupi kao sa hrpe.
Onda je j edan proljetni dan ratne godine hilj adu
devetsto i esnaeste bio vedar i sivo blato se vjetrila,
a u taj isti rat su pozvali i pedesetgodinjake. ] ti pede-
setgodinj aci su slegli rameni ma: ta se tu moe? rat
j e rat, kome j e rat brat? nekome j est rat brat, a nama
on preglodati vrat, rat, da rat, the. Vj eali su o vratove
zapise i hamajlij e, i zavjetovali se da dnevno, mjesto
pet, petnaest puta moliti se gospodinu Bogu Allahu de-
lleanuhu, koji je bezuvjetno imao neto s tim ratom,
a u to su neto oni vjerovali kao II sudbinu, i uzdali se
u tu sudbinu, koja j e ipak, i pored svega toga,
svakog pojedinog tamo po icengrabenjma nakaena i
s vonj em crvlji vih duplj a regrutskih, i raznosi la
njihove i glave na
nim trijeskama kanonengranata na sve strane svi-
jeta. l ti su pedestgodi njaci, nai loj alni i caru i dravi
odani lj ubili nas, svoj u dj ecu, na rastanku,
tog ranog prolj etnog blatnog dana, nae su majke
to jecale i dral e se s nj ima za ruke i ile cestom, irokom
56
I
carskom cestom, uporedo s njima daleko, daleko izvan
grada, mi smo puzali i skakutali i vjeali se o njih, i
da treba mnogo, mnogo plakati, derali smo
se i urlikali, i svako je urlikao i derao se, i vjetar j e
suio sivo blato pod nai m nogama. Ne-
kakvi strani unifonnirani lj udi sprovodili su ih i rekli
su tu na toj pored jednog starog velikog
groblj a, da ne moemo dalje. Oni se ure. Da, oni se
ure, jer se je i rat neumorno urio i bio jako marlj iv
II svome nastoj anju. Mi Sl110 zakritali . Nae su se majke
vjeale o vrljike i Mi smo se yalj ali po blatu. I
jo je j edno pseto strano tugalj ivo zavijalo. Oni, nai
dragi ostavili su nas, svoju dragu sitnu djecu,
okrenuvi leda i krenuvi hrabro, hrabro. Onda su se
na kraju vidjeli samo vrci crvenih njihovih fesova i
baj onete, i u njima su krike utog
sunca proljetnog svjetlucale ocal no.
,
Rat.
Mi ga vie nismo zamilj ali kao igru, on nas je
sada odlaskom naih strano prepao.
Poginuo je Zejni I iz naeg komi luka!
ta to "poginuo"? - pitamo mi.
Ubilo ga iz puke, iz topa, eto, to je!
Onda zato su nai dragi onako spokojno otili
da ginu, zato - to mi nikako nismo a to ni
nae majke nikako nisu mogle da shvate.
Od straha, od nekog nepodnosivog straha smo pla-
kali taj dan za naim susjedom Zejniiom
Kad neko neto ne onda je redovno tu i
razlog tome Razlog zato mi nismo
nae jest u tome to nikako nismo vidjeli koristi
od toga rata II kojemu se toliko gine. A poginuti valj da
57
nije volio nij edan na otac. I zato su oni onda onako
spokojno otili , jednostavno okrenuvi leda i nama i na-
im majkama, kao kad su nekad ili na kopanje? To
mi nismo i imali smo razloga da to ne
Mei je odbio top obje noge vie koljena i
on sada lei negdje u Bukovini u jednoj voj noj bolnici ,
a najesen ("kad ozdravi, ako Bog da ") i
vie u rat.
Savi je odrezana desna ruka II ramenu - i
on takoder na jesen i kao ni Mea
vie nikad u rat. .
Rekli su: ta se tu moe: rat je ral, kome je rat
brat? nekome jest rat brat.
Da, nekome jest rat brat ! To j e shvatljivo, isto onako
je to shvatljivo kao to obrnuto nije bilo shvatljivo zato
su nai otili u rat . I ima razloga daje to shvatljivo:
jer nekome je rat zaista brat.
- Kako, kako, do sto kako su se ove gene-
racije izrodile i izmetnule i degeneri sale! Gdje je onaj
herojski duh djedova i pradjedova? Gdje je njihova krv?
Gdje je, do sto davola, nae rasno herojstvo? Neshvat-
lj ivo! Neshvatlj ivo danas kad bi ta naa omladina trebala
da se to moe biti carski i kraljevski vojnik, ein
kaiserlicher, wunderschoner, unerschrockener Soldat sein!
Bogati i pretili vrnjaci naih su se sito brinuli
za nau dragu prostranu domovinu, zahvalni njeni sinovi ,
kojima je ona neizmj erno prirasla za srce, nespokoj no
su se prevrtali po mehkim udobnim posteljama
od razbludnog nesna: nai i ti degenerici ,
oni su daleko, daleko II svjeoj karpatskih i er-
deljskih icengrabena na desnim koljenima,
spremno desne kaiprste na manlihe-
rica i mainskih puaka, i kiljili lij evim okom preko
cijevi. Od Markana iz Le-
denica ostala je samo lubanja velika i bijela i
58
I
razvijene vilice, a mjesto njegovih crijeva visila su (na
istome gnnu) crijeva Jankana iz Donjih Hrgova,
i zaudarala nepodnoljivo, i tim nepodnoljivim
vonj em mamila golovrate strvinare, koji su sablasno
graktali.
U naem se gradu obavljala regmtacija. Rano
komisijaje zasjela u vel ikom prostranom "enskom razre-
du" nae kole: i muhtari
i knezovi, biljenici, (jedan civilni i dva vojna),
Herr Oberlieutenant und Herr Rathsprotokolist als Fou-
rier i j edan k. und. k. gefreij ter, koji mjeri visine golo-
glavih i golokrakih sinova nae prostrane domovine:
- 168! - pukne on cokulama.
Stotinu esdeset i osam! Pii!
Dobar! Pii!
Mitar zovi!
- Mitar - zove seoski knez.
Ulazi u bijelim irokim i fennenu,
bosonog i tankovijast i poirokih ramena. Rekoe mu
da se skine.
- Ja nemam prsta kojim se puca - kae on i pma
desnu ruku, a mjesto kaiprsta na njoj stoji, kratki, posve
kratki crveni
- Samo se ti skini! - rekoe moda deseterica u
jedan glas.
Prsa 81/961 Kapacitet ]5! Pii!
- 173! - pukne g. k. u. k. gefreijter cokulama.
Stotinu sedamdeset i tri! Pii!
Dobar! Pii!
- A prst, gospodine, ja nemam prsta kojim se puca
- govori tankovijasti Mitar iz
59
- Ne boj se, mi tc da puca
nj im prstom. A ako to ne bi ilo, te da puca
tim do nj ega, ili tim malim, no?
On Regrurna komisija igra oko njega kolo.
Vrt i mu se. I neka mrkocrvena pl oha pred zato
ni sam, odsjekao cijelu aku - misli Mitar
grutovani osamnaestogodinji sin nae prostrane
vme.
Onda ulazi opet jedan, i kako ulazi , tako i izlazi,
da poslij e nj ega drugi , a poslij e drugog i tako
redom, remena Velikog Rata, koj i pune dvije
godine neumorno opasuj e nau dragu domovinu
sku Posavinu, pomakao j e opet za jednu rupu.
A kroz tri mj eseca opet. Jer po munizionslagerima
lee stomilionske rezerve zrnja i dumdum
trona, a sirene na munizions-fabrikama ne odmaraju se
ni nedjeljama, i to se mora ispucati i potroiti, roba se
ne zato da lei na .skladitima, nego da
lira. Ili zar onda moda jo nije jasno da se mora
grut:irati sve ono to je kadro bar da puca ili bar da
pogi ne?
Safet zovi!
- Safet Ulazi! - zove muhtar.
Ulazi sitni krljavi iz glava
u ramena, ni sko i nadneeno j ako nad
duplj e, a tu u tim dupljama zelene okrugle
i trabom i vodena ocaklina, nos kratak i irok sa
dlakavim nosnicama, nausnice, debele usne,
i u kutovima debel ih usana sirolika
i po bradi i obrazima mrke i pahuljice.
Onda se j e svukao.
Grudni ko 72124!
Kapacitet 2!.
i aka mrkih dlaka na njemu kao
jepljena, ipke rebara na pleter, otri kut ul eknutog
60
malog trbuha, prlj ava rupa pupka, ilj ati kukovi i ip-
kasta stegna u obliku nasadene el ipse, modre
krupne koljena priljubljene jedna uz drugu, i tanke
otre cjevanice. Stopala su iroka i tetive prsta su uko-
i jake.
- 145! - klapne g.k.u.k. gefreijter.
Stotinu i pet! Pii!
Herr Militararzt gleda II gospodina Oberlielltenanta
najprije a onda taj pogled poprima neku naro-
ovo je iznimno stanj e, a on, taj
kripi , ipak ne izgleda tako nesposoban da ne bi mogao
nositi puku sedam kg teku i k tome jo koju stotinu
rezervnih naboja ... uostalom, zagledajte se, Herr Ober-
lieutenant, u to i u te vili ce! ne li vam se da
one imaju izvjesno laiminaino obiljeje? ne li vam
se da bi taj kreten, to zaudara kao izmetina, ne li
vam se, Herr Oberlieutenant, da bi on sa i sa
ubijao? ne li vam se da je on za to apsolutno
sposoban? i onda, do sto davola, zar tu i treba nekakve
sposobnosti.
Herr Rathspriisident Idrizbej Ivan Szokolovich je do-
vitljiv gospodin i bistar grad anin, i valjda radi svega
toga on je nestrpljiv:
- Bi li ti rnogao ubiti - upire on prstom
II Safeta koji istee prste na desnoj
ruci i pipa se oko pupka.
On blene. Kako? Pa to se ne smije! Tu je Bog!
Tu su 3ndarmi ! Tu su zakoni! Tu je ...
No, no, no, da, da, da! i tu je rat, dragi na Safete
i u tome te mi u ime dragog gospodina
Boga Allaha delleanuhu od sviju zakona,
i treba da zna samo jedan zakon, a taj je da treba biti
hrabar i neustraiv carski i kraljevski voj nik, da, da, da!
Dobar! Pii!
61
IZVJETAJ O BAKRU
Bakar se II ivotu moe upotrijebiti na razne
Nai priprosti ljudi znaju da se od njega prave dobri
kotlovi, dobri sahani i tendere, koji traju beskrajno dugo
i slue izvanredno i vjerno, ne mogu se razbiti, ne mogu
progoriti itd. Oni ne znaju da se od bakrenog lima prave
patrone za manli cherice i koda-topove. Oni i ne
znaju nmogo o ratu. Znaju jedino to da tamo negdje II
nekim zemljama pet dana j pet daleko (tako
njihovi i stoje vojske jedna naprama
drugoj i niane, pucaju, ubijaju. Ti nai priprosti ljudi
piu opirna pi sma na front, j avljaju svojima kako se
prase i kobile kako ki a i zemlja
mirie kao razlomljen kruh, i kako ra ove godine
bolje baciti nego penica, jer penicu je "magla pojela".
I odlaze ta nj ihova pi sma adresirana zabaljenom tin-
tenom olovkom na K. u K. Feldpost N bogzna koji i
redovno dolaze II ruke gefreijterske, a ti siti uobraeni
gefreijteri, sa crvenim sicgamama na prsima otvaraju
ta pisma, skuplj aju oko sebe cijele kumpanije i
ih ... i smiju se da prsnu, i II tom smijehu psuju tome
adresatu, koji stoj i pred njima zajapuren kao krmez, da-
sinsku ili balinsku mater to mu je ena "tako nekultuma
i ne zna neto pametnije na front da javi ... to ne pie
kako joj je drago to smo to ne pie ... "
Tako prolaze dani II naoj provinciji , ovamo daleko
u pozadini, ene opirne odgovore na svoja
62
pisma, a u tim pismima, kad dodu, pie opet
samo to kako je "fala bogu dobro i zdravo" i "gadno
sam se zaelio, draga moja, li zna ja mislim", i
"pazi dobro amiju . .. ", "rat bi se, ja drim, morao svriti ,
i onda ti i da si zdravo, tako bilo pravo, i ja
te ba puno lj ubim, eh, to vidjeti. .. "
Tako prolaze dani , tako rat dvije godine,
tako ti nai priprosti ljudi znaju posve malo o njemu.
Medutim, tamo daleko zvidali su olovni i meci,
a iza njih su ostajale prazne patrone, koje se
ne mogu praviti bez bakra. A bakra ima po mnogim
mdnicima. l iz tih ga rudnika kopaju za to. No ipak
sve to to se iskopa premalo je. Premalo. Jer rat je nezasi-
tan. Patrona treba mnogo, mnogo. Zato je jednog dana
gradski bubnjar dobovao po i sazivao narod
na trg pred A kad su se tamo svi skupili, pojavio
se je gospodin biljenik. medu njih. Oni su postaJi
nestrpljivi. Slutili su, naime, da neto radosno
neto jako radosno, otprilike to da se rat zavriti danas
ili sutra - o, pa makar i kroz pet dana, oni mogu ba
i toliko Medutim, g. biljenikje najprij e napadno
dugo kaljucao, brisao zatim podue svoj tanki iljati
nos, i tek onda govoriti. J nije govorio ono to
su oni Nije, dakle, govorio o tome kako
se rat svriti, nije pominjao da se svriti. On
je neto stalno spominjao nekakvog "stranog neprija-
telia kojega treba unititi", i ako ga unite, da
onda "svi mi biti bogati", "jer imati vie zemlje"
itd. - oni ba nisu mogli mnogo toga da upamte, jer
im je nekako bilo dosadno, naime, sunce je peklo kao
za inat i muhe se bezobrazno piknj ale po nosovima.
No kad je g. biljenik govoriti o tome kako oni
treba da sutra i prekosutra donesu svo bakreno sude
koje imaju u jer da to treba za patrone i topove,
i da im se to plati ti kad rat prestane, a rat bi mogao
63
prestati kad neprijatelj bude uniten, a neprijatelj biti
uniten tek onda ako i oni dadu svoje bakrene kotlove
i sahane i tendere, onda su oni otro ui: ta
kae, ta? da kotlovima pobiti neprijatelje? oslobodi
Boe i majko Boija!
- Ja kaem da je to prevarancija, draga moja, neka
on to svome!
- Ma bila varancija ili ne bila, nekako ...
- Nema tu nekako! Sve ste vi babe, enetine, ta
vi znate o ratu! Kad sam ja iao na Moskova, onda su
se nosile i kape od bakra! Nemojte vi tu ... kad treba,
nema tu varancije! - to govori jedan sedamdesetgodi-
njak, guravi herojski potomak i u njemu
jo uvijek vrije raubriterska krv, koju je on nekada stia-
vao na mladim svojim kmeticama, a u damiju
opasivao se sabljom i zaticao male puke za pojas zavje-
!\e !\ultanu i Carigradu. On je mahalski muhtar.
I sutra on sakupljati taj bakar pred i zapisi-
one iz svoje mahale to su donijeli. Ime mu je
ahinbeg. I najvie mu se dopalo to to je g. biljenik
da "svi mi biti bogati". O, on bi zato sada
iao u rat. On bi otimao bakar od ena zato! On bi ih
tukao kao krave! Treba patrona, treba pobiti neprijatelja,
treba mu sve oteti to ima, treba bogato ivjeti - tako
se je on sada svojski zavjetovao ratu, ba
kao to je to nekad radio s malim pu$kama u
bogomolju. On sve kazati, on zna sve po mahali,
zna koliko ko kotlova ima, koliko tendera, sve ...
ene od svega toga nisu nita razumijeva1e. Bakreni
kotao je dobra posuda, dobro se u njemu pekmez,
dobro se otkuhavaju rubenine ... patrone ... the, zar to
nije ludo! Pokvariti kotao radi piivih patrona! Jesu li
oni pali na glavu! Nisam poludila davati
64
A taj sutranji danje bio lijep, sa suncem koje
Ljeto gospodnje 1916. U kasabi zatije. Po pekarskim
se lepinje i somuni. gladno
dijete bere po hendecima ogrizine i kore, i slatko ih
sisa. Jedan se pandur po stranjici irazjapljeno
zijeva. ledno se mravo pseto ispod
Negdje drijema kuljavi bakalin i zastalno sanja o
dukata i u tom se pustom sanjariju slatko iivljuje. Negdje
neki stari uzalojenom koporanu i s kitom koja
visi do za vrat oprauje ute tombake i nespokojno brii
to snae i u ovo ratno vrijeme nemaju novaca za njih.
Jedan vodonoa na uglu ulice i
punu studenu kantu Kasaba ivi. To
to u njoj predstavlja rat, zove se: pet ili pedeset kuljavih
i bakalina i pet ili petnaest
pandura, g. biljenik, g. Mnnak, lovanbeg, gla-
dovanje do iznemoglosti, krepavanje od tog gladovanja ...
- Dobro, a reci ti, li se to nama zaista platiti
- pitaju ene zabrinuto.
- za svaki komad tri ... i to ne od bakra,
nego od zlata ... kad vam kaem - odgovara g. biljenik.
One ga gledaju sumnjivo.
- A li se to vama isplatiti?
Zatim one govore jedna drugoj:
- Kaem li ja tebi da je varancija.
l zato ne donosi nijedna nita. Tako taj dan na vreloj
kaldrmi trga bijahu sloena samo tri kapka,
jedan mali proupljeni i jedan ne-
dogoreni sahan. Pred je vratima muhtar a-
hinbeg i njegovi drugovi iz drugih mahala. Pod
kad je gospodin biljenik napokon uvidio da zaista
vie niko nita donijeti, razbjesnio se je:
- Skotovi!
I nije mu nikako bilo jasno kako njegov zanosni
govor, kojim je on i u samome sebi raspalio izvjesno
65

kako da taj njegov zanosni govor nije ni trun-
ke djelovao. I je po svojoj pisarni .
Na telefon se j avio g. prestojnik pL Bitto. On trai referat
o akciji prikupljaoja.
- Gospodine Plemeniti, ja sam II neprilici, skotovi,
ja ... ja . .. pokazalo se, gospodine Plemeniti , da narod
nema pojma o patriotizmu . . . niti savjesti.
- Bagaa, bagaa! Ko je to rekao? Ko to kae?
La! La! Poaljite im andanne, pa vidjeti da imaju!
Kad je telefon zvrknuo, g. biljenik je jedan tren
tupo stajao, a zatim mu se razvukli obrazni
- Njemu je sad jasno ta je to patriotska savjest,
thahahaa. Do sada on o tome nije razmiljao.
Kad se andarska patrola pojavi II mahali, onda su-
sjetka pretrkuje susjetki pa, tako zajedno ta
ti andanni, vire bojaljivo na sokak kroz pukotine
na tarabama. Ovaj puta nije bilo potrebno po-
gotovo jer je i muhtar ahinbeg iao s njima. One su
mjesto toga bjeale svaka svojoj
- Sestro, u zakopaj, to je naj sigurnije -
govori jedna drugoj u trku.
l sve su marljive.
Muhtar je denuncijant. Razlika njega i poli-
cijskog psa je samo u tome to on ne ide
- Sakrile su! Ne vole one ni rat ni cara, zato su
sakrile! Treba ih prebijati dok ne kau.
l ide tako patrola od do
ene se kunu ivotom da nikad nisu imale bakrenog
I drsko gledaju andannima u ta bi one,
kau, kuhale II tom bakrenom sudu? Daj Boe da imaju
ta skuhati i u ovim zemljanim loncima. Budite pametni,
gospodo andanni, nemamo, nemamo!
66
- Lau, lau!
- Ima li ti Mimo, bakrenog - pitaju kad
su doli pred njenu
- Gospodo - odgovara ona - znate i sami ovo vri-
jeme, nema neto to je potrebnije . ..
- Sakrila je betija, sakrila - upada muhtar - ne
voli ona ni rat ni cara ...
andarmi je mudro gledaju. Jedan upita:
- Voli li ti cara?
Ona gleda
- Kako to: voli li ti cara ... - obnavlja ona polu-
glasno, a u njenim grahorastim sjajnim titra neto
drsko.
- Da! Ne mislimo mi valjda na ono na ta ti misli!
Njega mora voliti i muko, i ensko, i dijete, i .. .
- Pa kad mora, onda ... eto ... - slegne ona rame-
nima i privee ruke na trbuh.
- Da! to se zove rodoljubivost, i mi smo pozvani
da II ime te rodoljubivosti kupimo bakar - istrese se
on vano.
- A rat voli li? - uplete se drugi i unese joj se
u njedra.
- Nikad o tome nisam razmiljala - presamiti se
Mima, kao da ih potpuno u to uvjeri.
Oni se pogledaju:
- Narod je glup! Hajdemo dalje'
Mima gledae za njima dugo.
- ivotinje! ta oni pitaju - procijedi ona slog po
slog i, hraknuvi svoj ski, okrene se.
Tiku su tukli nogama u
Daa je zato pred njih i iznijela jednu malu
tepsijicu, se da bi jo dala da ima.
Traljarka se zaklinjala svojom Persom da nema nita.
- Ja nikad nisam ni vidjela bakrene posude.
67
Nju su andanni po preporuci gospodina biljenika
mimoili bez batina.
Te su se ene sastale uMirninoj

Ti, Dao, nisi smjela dati ni one tepsijice.
Bojala sam se.
I mene su tukli , pa evo me - izbacuje se Tika.
ivotinje, mene pitaju volim li rat - esti se Mi-
ma - volim kugu koja bi ih pomorila, zato to su ga
izmislili.
- Da, druge, onome se lopovu muhtaru moramo
oduiti! To sam ja mislila da se dogovorimo.
Njemu moemo ako drugome ne moemo ...
- Na njemu bi trebalo iskaliti sve!
- On je isto to i oni ...
I sve su ivo I ostale su tako
na koljenima. I su ivo sudjelovale u kovanju
urote. Kao da tom urotom oboriti sve to postoji.
Kao da sve one koji su "izmislili rat" ubiti u muhtaru
ahinbegu. I pljeskale su pri tome. I pljuvale. I zatezale
koulje da se svojski pljesnu, time kura i
prkos.
Dugo u se oteglo njihovo zasjedanje,
a kad su se razile plan je bio potpuno

Sutra.
}J toj i toj.
Kad se bude
ledna ovako, druga onako, ...
Bakar se kupio tih dana veoma marljivo. To zato
su oni Srdane mimoili onako jeftino bio je razlog to
su Srdani vaili kao naj siromanija gradska I nisu
68
ozbiljno ni mislili da bi hl ta nali. A da su
ipak zali u jedan je razlog i taj to se o
enama pronosile nevjerovatne ljubavne pustolovine. Sr-
su za na grad bili II kojoj ene i
nude se danju i po hendecima. Tika, Mimn, Persa,
Daa! Bomba, prijane, idemo A su Srdani
spavali snom, tihi, II poderanim
plotovima, parenje aba i kiseli vonj spirina, mala uli-
jepljena okanca i raspjevan popac II zemljanom duvaru
iznad raspuklog dovratka.
Gospodin andannski podnarednik je opet,
iz s jednom jedinom malom doderanorn bakre-
nom tepsijicom, nedoumio kako to da eto "ni-
jedna od tih prokletih betija" nije mi se ponudila. A
on je imao kolosalan merak na Tiku. Zato ju je idemuo
pet puta nogom u I dugo je kripao zubima od
bijesa.
Sutradan, kad je Sahinbeg jo uvijek s
nelagodnim u svojim ustima
i na krsta ruku kasno u polako i kao
zamiljeno gegao stazom jedne iznenada
mu se objesilo neto ivo o On se grozno stresao.
Onda ga je neko mlatnuo jednom granom, uhvatili su
ga za ruke i razvukli , zatim za noge i ... Sa
svih strana zaklepetalo je bakreno Djeca su urlikala
i lupala kapcima, tenderama i kotlovima i tepsijama.
On se proderao.
- Hajdee, hajd' , idemo u rat!
Daa mu nabila na glavu jedan plehnati plavi lavor,
proderan i bez dna.
_. Evo ti kapa od bakra, pa idi na Moskova!
- diha!
tako, s plavim plehnatim lavorom na
glavi i ustima, golokrak, a ruku
69
,
na dvije strane je na povampirenog vukodlaka iz

Djeca su veoma zduno lupala II kapke, II tepsije,
II tendere i kotlove!
Ha! Ha! Ha!
Ura! fura! ura! fura!
oljan ga je sa nekoliko puta maznuo kapkom
po stranjici. Onda su ga povukli niz On se polu-
klatio kao rasklimani automat.
Djeca se urnebesno derala:
- Jedan - dva
lijeva - desna!
I II taktu lupkala bakrom. A s tog bakra su se runili
komadi dubra i prionulog vlanog II kojem je
bio zakopan i odakle je

Lijeva, lijeva!
Derao se Bojan kretavo i izatrke mu na
On se zaljuljao
Tako su ga nadnijeli nad jedne duboke koprive.
Onda, kao po dogovoru, svi su se izmakli, a Mima
ga, izvukavi zabalavljenu suknju iz njegovih usta, gur-
nula.
- Nah!
On se onesvijeten skotrljao.
Jednog od dana, tog istog ljeta gospodnjeg
1916, kad je dan bio kao u paklu, a srdanske
ene i djeca gladno proklinjali rat i cara "koji ga je
izmislio", i kad su cijeli korpusi demoralisane k. u. k.
infanterije i artiljerije na dalekim frontovima naputali
svoje pozicije pred uasnom avetinjski zazinulom
70
lubanjom rata, jedan je dnevni list donio
na uvodnom mjestu krupno tampan ovaj izvjetaj:
Oduevljenje pozadine za rat!
Naoj hrabroj i neustraivoj vojsci, koja, ne
ni krvi ni mesa, probija frontove neprijateljske,
koja svoje ivote polae na oltar slave, a za cara
i pridruuje se i oduevljeno cijela
pozadina! Zene i djeca i starci donose i posljednju po-
sudicu bakrenu koja se je zatekla u i poru-
hrabrim vojnicima: Evo vam, hrabri nai muevi ,
i sinovi, jo patrona! Naprijed! Vorwarts!
Gut und Blut fUr Kaiser
und Vaterland!
To su bezuvjetno vojnicima na frontu, jer je
Meho pisao svojoj eni na feldpostkarti doslovce
ovo:
"eno, nebo ti i sunce, zato si dala bakar? Zar ti
da rat jo traje? Mi ovamo bacamo patrone u
vodu da ih to prije nestane, a ti daje i tepsije i lendere!
te kao dok se vratim".
7 1
IZVJETAJ O
Vojnik godinje dobije odsustvo.
ena sanjati o tome odsustvu pola godine una-
prijed. A kad se na avlij skim vratima poj avi zadriglo
lice njenog dragana, onda nju obu-
zme sladostrasan drhtaj .
- Slatki moj!
I klone od posebnog i sladak opo-
jan odljev to se punu godinu dana gomilalo neg-
dje u njenoj tajnoj nutrini. A zatim prode tih
dana kao kratak san. Poslije toga prolaze mjeseci. Onda
tamo koncem sedmog (rijetko kad koncem de-
vetog) rodi se: crvenomodra guta, klupko koje
se razmota II ivo - s glavom, s s noicama.
I odrasta tako o mravoj i suhoj lijezdi,
halapljivo mater za gladna prsa i se
po beici II neispranim pelenama, zatim potrbuke
ili po dvoritima imahalskim bunjitima, za-
repine otpatke kao poslasticu. Djeca su
ta krljava, i otomboljenih trbu-
Ali su razboritija od druge djece, kao da
se ba na njih protegao zakon neke nune uzajamnosti.
I imaju tu sudbinu da ih majke odmah sutradan po
nju prij avljuju biljeniku za upis u registar
ivih: ime, prezime, otac, mati, dan itd. , jer
odmah irna pravo na cedulju za 6 kg brana iz aprovi-
72
zacije, i na potporu od 10 kruna. Zato bi svaka
rodila trojke.
- Je li
- Jest, gospodine.
- to lae, gaduijo? Kad je dolazio? Da nije valer?
- Dolazio je, gospodine, evo ravno sedam mjeseci.
Tako ta ulaze na tijesna vrata ivotna.
Gospodin biljenik ih otvara s ceduljom za brano.
Pri tome se ljuti:
- Dokle ove potpore dotjerati.
ena gleda preda se.
- ... mu sunce, oni se po fronti samo tove kao
bikovi pa ... dri cedulju!
Zatim ena izlazi. Taj novi podanik prostrane do-
movine zove se Svi oni dobivaju imena po do-
govoru.
Tikinom nadjenue ime iako se i Daa
kunu nebom da nije
rekoe neka se zove Bojan.
Daa da svome - koje nosi pet mjeseci
- nadj enuti Gladan.
Bojan i dr., to su
Vjeaju se svakome vojniku prolazniku o injel i
zovu: tata, tata, tata. Veoma su bistra. Ali zato i veoma
krljava, i slabokrvna. Bojan je vrlo
oputena
Matere ih svakog prvog vode pred magaze da za-
jedno s njima u dugom redu. I da ako
im ne vjeruju da su gladna. Drue se uvijek sa starijim
od sebe - sa estogodinjacima, sedmogodinjacima i
osrnogodinjacima. Kod obdan gotovo nikad nisu,
tako nekud se smucaju, pa jednom pregJadnjeli
do mrtvila, drugi puta s modrom masnicom od policijske
puzdre.
73
U jednom sokaku su Mrmkove magaze.
ive po svim sokacima. Zato su u tom
kom sokaku posve lahko namirisali te magaze i u njima
suhe ljive. Imaju izvanredno otar njuh. Zato cunjaju
oko pukotina. Virkaju kroz njih. Evo ba ljive Sll se
zabile II same pukotine. Oni se dogovaraju: jedan neka
odmah donese drugi tim proiriti pu-
kotinu, zadjeljati kukicu .. . Tom se kukicom
vaditi ljive i7. proirene pukotine. Kapu treba skinuti
i podmetnuti pod pukotinu, a kukicu polahko
u pukotinu: ljivu po ljivu, dok ne bude puna kapa.
Jedan obavlja taj posao, a drugi svi po uglo-
vima sokaka. Ako ko naide, treba vrisnuti iz sveg glasa
i bjeati. Od ena ne treba bjeati! - sve ljiva po ljiva
na broj. Ni onaj koji je kopao nema vika, svi su jednaki.
Drugi put zato ide drugi, put i tako redom,
dok ne dode opet reda na prvog. Samo svi to moraju
posve strogo tajiti . Bojan je pljesnuo rukama:
- se cijelog rata!
- [dalje, i jo dalje - pruio je Srdan.
Pa punih eveljaju jedan za drugim kroz
sokake.
Pod se sastaju na srdanskom brijegu i pjevaju:
Care Karlo i carice Zita,
to ratuje kada nema ita.
To radi oni ne vole rat jest spoznaja da ba
radi njega nema kod kruha za da ga
biti ni sutra za niti prekosutra ... da ba radi
tog rata oni s majkama idu pred magaze s praznim vre-
gdje ih pandur tako svinjski psuje i
Neko im je jedanput rekao da se ne smije tako pje-
vati. Ne smije? Zato, zato?
74
Zato da ne pjevamo?
- Zar nije rat?
Zar nije glad? I
Hej tugo moja,
to ratuje kada nema ita.
- Kako su ta nerazdruiva samo - govorili
..
su za nJima.
Mrgud, zakoniti mu Traliarkin i otac Persin, bijae
zugsfiibrer negdje kod B. H. N 3, i osim toga, odlikovan
eljeznim krstom i kao dobar strijelac
crvenim sametastim icgamama. Dode takav na odsustvo.
Poradova mu se Traljarka mnogo, i sav se komiluk
sjati: da ga tota upitaju i da mu tota pripovijedaju.
- Pa kako ratujete? Imate li kruha?
- U nas ovdje nije nikako II redu! Mora da i II
vas ne ide po loju? Ja i ne znam kako vam se dade
ginuti?
- Ti kae da ste od protivnika, da ste zauzeli
zemlje i gradove? Pa dobro, a gdje je to bogatstvo iz
tih zemalja i gradova? to nam ga ne poaljete? Znate
li vi da se mi ovdje patimo kao ivotinje? Za koga vi
onda ratujete? Nama je gore po sto puta otkako ste vi
otili! Pitaj svoju Todu! Pitaj Persu!
Kae da ni vama nije lahko? A mi vas pitamo ko
vas goni na to? Puke su u vaim rukama! Da mi imamo
puke, oh! Ovako nas ove ivine deru skotski
- Jest, skotski nas glodu! A ja vidim, vi za njih
ratujete, njima je samo dobro!
- Bolje im je nego ikad, dragi Mrgude, da vidi
Jae, da vidi Mrmka! .
Potui se tako svaka, prokle gladnu godinu i zaeli
kugu na glavu ko se poradovao toj nemani.
75
Hrabrome k. u. k. zugsftihreru i odlikovanom stri-
jelcu Mrgudu se na tamna
na amorfna masa, prljavomrka vulkanska lava,
i po toj prljavomrkoj vulkanskoj lavi defi1uju njegovi
frontaki drugovi sa svojim vodovima, tegare teke mi-
traljeze i mainske puke s nabijenim okvirima, teke
u kojima su mjesto kruha patrone za manliche-
rice, gaze i sterilizirana platna i rezervni stunnmesseri ...
defiluju tako u tekom blatu zajedno s njime, uzbrdo,
nizbrdo, pucaju i padaju . .. On vidi krv: crvenocrnu, gu-
stu kao ilovo blato, i tak'a potocima, mjesto nje-
govih drugova zijevaju nakazne neke lubanje avetinj -
ski.. . Upravo evo prolazi tako i njegova glava, prava
pravcata Mrgudova glava avetinjski zijeva II
crvenocrnom ilovom blatu, a odnekle se smiju Mrmak
i Jaa Gibira, grohotom se smiju: Bravo, hrabri k. u.
k. zugsfUhreru Mrgude, bravo, to trai car i
otadbina! ti si rodu glas!
- To ti reci svojim drugovima, Mrgude, to, to da
ste vi budale kad uludo ginete.
- Jest, a nas ste pustili ovim betijama ovdje! po-
gledaj svaku redom! Zar moe ijednu poznati? Eto to
je ona rumena Mima, zna li da joj je neki dan umrlo
dijete od gladi? A tvoja Persa?
- A onu djecu vidi li , Mrgude? To su
to je od djece? evo, mu je godina, a zna
vie nego drugo od dvanaest! Pjevaju, psuju, kradu! Nije
ivot za nas, dragi Mrgude. ni prije bio dobar, ali sada
ne valja pogotovo! A onima kojima je prije bilo dobro,
dobro im je i sad, i dobro im biti sve do ...
- im dobro dokle god vi ratujete za njih, to
Ja znam.
Na Mrguda tamna i u njoj
se smiju bezobraznim grohotom.
76
On do sada nije nikada razmiljao o ratu. Njegovoj
snanoj gnnaljskoj iji su godi le kotane zvjezdice pod
vratom. Bio je starjeina u vojsci. Dobivao je odliko-
vanja. Pio je rum i, s nakrivljenim maslinasto-plavim
fesom s dugom jurio preko protiv-
rovova tri pune godine.
Sad mu se sve to brzinom ree po
I ne nalazi neto II tome ... Neto, da, neto!
I se ivinski u tome traenju. I opet nita, nita!
Samo tamna masa, krvave iskre, mutna praz-
nina, nita!
ene govore. Pitaju i pripovijedaju. Kao da usijane
iroke klinove u mozak maljevima zabijaju.
Mrgude, ti si ivotinja! zar tu ima nekog smisla?
To je sve tama, krv, smrt, krepavanje, crkavanje!
Mrgude, ivotinjo, za koga?
Govori tako II njemu nemanski. Kesi mu se na to
neka avetinjska maska: thaha, hrabri k. u. k. zugsftihreru!
ive nerazdvojno. oljan, peti drug, njihov,
desetgodinjak po starosti, donese jedan dan ovakav pri-
jedlog:
- Kod Mrmk:ovih su mnoga pilad, i ugojena su
da jedva gegaju, neka mali Mrdan ide s kapom po kuku-
ruzna zrna za Magazama, tako lako uhvatiti jedno
- i to se slua.
Uhvatili su dvoje za tren jedan, kao pravi iskusni
kradljivci. Zato pod kad se vratie u pje-
vahu obijesno iz svega grla.
Kada vlasti jednog pazarnog dana - one su to
pazarnim danom zato jer je tada najvie svijeta u naem
gradu - kada, dakle, jednog pazarnog dana vlasti pustie
tela1a da objavi da policija protjerati lopova
77
koji krade kokoi i tuke", iskupi e se
na uglu jednog sokaka. l zabaljeno i sa sjajem u
i oko iindrikane kraj svojih koulji-
ca, gledahu unezvijereno. Zatim poavi uz sokak, uhva-
tie se za ruke.
upita:
- Zato je krao?
oljan odgovori:
- Sigumo je bio gladan, zato bi?
- Jeo je.
dana na srdanskom brijegu pjesma:
krade kokoi i tuke,
policajci svezae mu ruke.
Haj tugo jadi,
da krepa od gladi.
Gut und Blut gegen Kaiser
fur Hinterland!
Mrgud je otiao zatim u logoe.
Logo je vojni deserter koji nakon nekog vremena
vojevanja nepravdu rata, pa rad toga u bjesnilu
opsuje carsku krunu i svjesno pogazi kokardu petom
ili je objesi mesarskom psu na vrat - i odbjegavi u
umu, nikad se vie ne vrati na front.
Jednom na Sultanu, mesarskom bjelovu, tri
sjajne kokarde, na kojima bjehu urezana po tri velika
slova: F. J. I. - to u Fraj Jesti
l - piti, i nasmijae se grohotom.
F-raj J-esti i-piti
F. J. I.
N a vratu mesarskog bjelova.
se radovala svome uspjehu. Bo-
jan pljeskao oljan se dugo da spjeva
pjesmu. Na koncu da je bolje II Mnnkove
Iskusio je, naime, da je duhovitiji kad se najede.
78

Daa je rodila curicu.
Gospodin biljenik se strano ljutio kad je ona dola
da prijavi
Je li
ensko je, gospodine.
A je? Je li Smoljanovo ili je valerovo?
Smoljanovo, neba mi!
- Ko ti je svjedok?
su joj donijela punu kapu ljiva na babinje.
- je s nama prohoda - rekao joj
je oljan.
Bojan je pljesnuo
Mrdan je sladokusno oblizao crveni trag slina na
.. .
gornjoj usU].
79
ZGODE O NASUNOM HLJEBU
Prva
Dabogda jednom dolo takvo vrijeme pod cijelim
nebom da svi otrpe ovo to mi sada, dabogda, mada
mi se kao II Mee PaljeLkina kad ga obori
goropad, dabogda! Tea je Gibiraeva nego kamen II
glavu, tea je nego ovo sunce - ne paluca ni II paklu
kao II njegovim hraljama, kosti mu se II kamenje izmet-
nule, cmokrug se II njima zaiegao, dabogda!
Stota da ih stigne, sestro, raspadaJi bi se svi do
cara.
Bi, draga, pogledaj ovu gomilu, pogledaj mene, pa
sebe pogledaj! Je li to volja Gospodova i Careva,
l
, ?1
1 se zato, zar ..
Laj, sestro, bolje je nego da kuka, laj, jezik ti bar
ne mogu uzeti, ni . cokulom te ne mogu II njega kao II
trbuh! A ta pod ovim nebom drugo - ovdje Gibira
kao bijenjak, a tamo fronta i car kao adahe! Poderae
nam, sestro, sve to imasmo. Ni iskrpljenu ti tepsiju ne
ostavie ni kaiku! Treba, kau, gore, gore daleko da
se prave kurumi i noevi! Hahaha! Kuni ovako, sestro,
mjesto jeda: dabogda jednom dolo vrijeme pod cijelim
nebom da svi otrpe, da i on otrpi ovo, da smota
pod pazuho, pa da odgorijeva na ovoj kaldnni kao i
mi, dabogda! Dabogda mu Gibira majku u
porodu kao i nama, dabogda mu Jovo cokulom pupak
razbio!
80
Hahaha!
Hahaha'
Hahaha!
Takim jedom od prvog do petog u svakom
mjesecu, tako odiu, plaze slinave j ezike preko
zamiljaju daljinu, front zamiljaju i nad njim cara -
kao okandijana svinjara koji zgoni krmke u dug jed-
nored - car nad njihovim unifonnisanim muevima, koji
pucaju, pucaju ... kurum ima koji su od nji-
hovih bakrenih tepsija i kaika.
Pa ne vole tako ubogi ni sunce, kao da ba grije
da im mozak uzavre, da da prsa rascijepi.
Kamen pod nogom, se, da gori. Mesare pod per-
dama, se, da je prilijepilo za kaldrmu, trbuhe im i
maljava prsa raspustilo kao balegu pod prozeblim gove-
da se muhe kupe na njih, da im se piknjaju po
nosovima. Zato se pljaskaju masnim zasukanim rukama,
i zato ni jednoj muhi ne potede mater ni Boga, a po
debelim vratinama svojim ostavljaju modre
maSnIce.
Tako zajedajunsko podne, pa se i previjaju,
kamoli ljudi. Grad na izmrcvareno steono i-
pa mu dah trom i mlitav, kao zakaljuan
nesaperivim. I to ogromno mnotvo to je prekrilo ka-
menu kaldnnu, ena do ene redom kao ujave
ovce, i u svake po bijel smotak u ruci i zguvana
pod pazuhom, pogleda se nijemo, ako ne i ako
svojim slinavim jezikom ne pjeva petodnevnu carevku:
dabogda jednom dolo tako vrijeme ...
O prokleto sunce! Mozak ono pri razdrIjena
opaljuje iskrpane kukove. A mrava
prsa (sirotinjska su samo po gjekoja nabubrena) ucr-
njuje. - Promekoije se time, natisne jedna na drugu
redom do magaza.
81
0, zalo su vrata jo uvijek zatvorena, zato? - iz-
vrate se i usta zinu nijemo. Tjeskoba neka to izjeda
ponu trinu, obuzme prvu, obuzme i drugu, i redom
sve. i smotuljana pod pazuhom. Ni elja
da laje ne moe dn se zaobli u jednu jedinu ni
rezak nagon da krikne, da nebo ugrize krikom. I opet
samo nijemo pogledanje i lice bez ijedne crte, sav izraz
sveden u zjenice.
0, to niko ne govori vie!
Zato niko ne laje!
Za tekim magaskim vratima spava (u debelu hladu
i na punim kukuruznim i dakovima) Jaa,
zvani Gibira. On izdaje od l -og - S-og u svakom mjesecu
hranu iz ovih magaza istim ovim enama kojt: i danas
evo Zna on svakoj i ime, svakoj se je unio,
je ugrizao svaku. Bluzu i kecelju zna svakoj . Pa
zato jer mu ulazi jedna po jedna, a za svakom se vrata
redovno zatvaraju, prui on i prste da utine ili dlanom
pljesne - tako bira i nadrauje se, dade svakoj koja mu
se podsmijehom i preko cedulja (na kojima je
krupno napisano: vrijedi za est kilograma). Tiku gricne
za jagodicu, Traljarku pljesne, Todu pokaklja ispod pa-
zuha ... One su utljive, brano svaku vie zagolica nego
njegovi prsti. A i ta bi one, ili oboril e glavu da
se zacrvene ili da mu se ponude jo po jedared. On je
nego ma ko u cijelom gradu.
On je Bog sviju ovih dakova kukuruza i penice, on
je ... o, pa ta on nije i ta on ne moe! Bog je negdje
gore, car tamo, a on, Jaa Gibira, je ovdje. T
je evo i od Boga i od cara. gdje Boga psuju
na svakom mjestu, to isto i za cara, a za Jau
to niko ne smije da vikne ni II po glasa. Ni da se koja
82
ljutne, oslobodi Boe! jer ako bi se ljutnula,
je napolje da najzadnja. Kako danas, tako sjutra,
tako svih pet dana. Pa i peti dan kad na red i
kao posljednja, joj: Nema nita vie, nestalo je
- ovo je drugo za me, za gospodina za Hadi-
-Stevu, za Mnnka, eto.
Pa uti svaka sinja da ne prokuka.
Jednog dana apnu Jaa Traljark.i da poalje
Persu. I ne posla ona nju Ger zna njegove prste), a 011
je zato otjera iza zadnje. Pa kad joj red dode, Nema
vie, ovo je za me, za Mnnka, za ... nema, hajd! Zajauka
ena, jer boli glad i nju, kamoli sitnu djecu, pa
svejedno, da ne posla Persu, ne bi se prokletnik na
ganuo. I vratila se Persa s punom (Traljarka
nije nikad toliko dobila ni na cedulje) i smrtno blijeda,
te zato za njom ene rekoe da ju je Gibira silovao
na kukuruznim dakovima i da joj je dao punu
samo da se ne vajka.
Hahaha! a tebe toboe ne opipa i desnom i lijevom,
hahaha!
Pa zato jer je i danas mjesto Traljarke dola Persa,
zagledaju se za njom redom i zajedaju je i rukama i
Mima je pljesnula akom po kuku, Toda joj
zadigla suknj u, Tika se podvirila - zar Gibirau nisu
te noge teke? hahaha!
Ujedaju i Tiku: e, bi se vie dopala Jai! Ona im
se zato plazi, im se i dlanom se pljesne: Crkni te,
paskuije!
A opet u svemu tome tuba.
- sestro, da iskapaju. Pa zar da pije
vodu kad se nadere mekinja i kopriva. to nam ih
odvedoe, pa da mi skapavamo, to, sestro, zna li?!
Da nas brane? A, od koga, od koga? ko nama ta
ovakim, kome smo mi krive i zato? car se svadi o? pa
ta se to mene Ne vodi ni on kad se ja
83
svadi m s tobom ... r.;ar se svadio, pa hajde ti sada gini
za njega ... pst! pst! ta pst? Jesmo li mi stoka ili smo ...
- i zato jer je neka unila umagazu promekolji se
cijela gomi la i pomakne za jedno mjesto naprijed i ti-
jelom i duom, koja je ovaj puta sva u velikim prstima
nonim, na koje se treba podignuti, e da bi bar ivnu-
le, kad crijeva moraju da umru. Pa svo to rezono-
vanje o pravu na ivot, o ratu, o gladovanju, kao da
neka golema ruka ukloni pred otvorenim magaskim vra-
tima, na zijev svaka mukotrpan lave crijeva,
koja, kao da imaju tako svaki pokret u gomili osjete.
I posve instiktivno, gonjena tim unutarnjim bunjenjem,
opsuje gomila krupnu kletvu. Ne vikom, ne ni zijevom,
nego pred kojima se magaska vrata
pritvaraju.
Pa vidi:
Ta arena gomila, pntlsnuta vrelim prstom nebe-
skim, zazinjuje na magazu kao gladna adaha. I najradije
bi je progutala, kao to pile guta male mrvice
kukuruze - da samo moe. Eto iz tih njihovih
zija jaz u koji bi stao svijet nabijenih dakova brana
i ita. Pa kad ih mala zguvana ispod pazuha opo-
mene, s kletvom se sjete da im ni nju (tako malu!)
napuniti. A mjesec dana, 28, 30, 31, svejedno, kao 30
gladnih godina u kojima pojede i deseti urodak kojemu
se nada, kao neka uasno istegnuta neman koja se po-
ispred tebe da joj ni ne primijeti gmizanje, a jede
te jede, Gospode, kao da ti ilice iz
Zato ta pomisao natjera leden srs kroz duu, ne
samo kroz tijelo - dokle, dokle, ooo!
Vajkaju se jadnice jedna drugoj otuno. Da bar ima
dosta te koprive ispod plotova.
Pa eto kad Jaa Gibira odjai magaska vrata, za-
ljulja to rrmotvo jak, krvav nagon da jurne stranom
snagom i na njega i na nabijene dakove, pa da sve
84
raznese i hip. Cuju psovku Jainu, Jovu pandura
i prepanu se ubogi njegove teke cokule. (Najvoli, kau,
tom cokulom udariti enu u trbuh). I umire se, utaje
kao krotka janjad. IzbuIje gladno i propinju se - e
da bi bar okom vidjeli. Otegne se dugi dvored i pritisne
kaldrmu kao glomazan gmaz. Promekolji se od vremena
na vrijeme i zaljulja, bi rekao kao da se budi na revanje.
Posrnu prvi stoga, pa Jovo pandur zato opsuje majku
i zvekne cokulom. I kao da ba tada II njima zadr-hli
nagon da zaurlaju, da zazinu, da isprue tvrde nokle -
da razbiju, da izgrebu, da raznesu ... I da samo neko
vikne, da bar pseto lane, se, lanu li bi i oni i jurnuli.
Ovako taj jaki gmaz samo titi kamenu kaldnnu, ljuljne
se s vremena na vrijeme, pretrpi kletvu ipandurovu
cokulu.
Gibira lijeno mjerka i biljei.
Ima, misli, II Boga dana, neka
Ali gladni su!
Neka trpe.
Oooo, kamo ti srce!
I dua, gade, gdje ti je!
Traljarkinoj Persi lazne podbradak i naspe punu vre-
Ne nego apne da pa neka
bude budna, neka ga
Omjeri gomila Persu.
krgutne mnoga zubima.
Mima joj nogom gume kuk.
Tika izbaci natrljane dojke.
Tebi Tiko, sjutra, veli Jaa, pa naspe punu
i ne
Psuju joj druge gadno. I kamenom se nabacuju. A
opet bi svaka za brano i Jau i Jovu i
Ne bi da imaju, ali bolje je j to, misle, nego
biti gladan.
85
Mnogi tako mrak. Tada ih Jovo pandur
razgoni da sjutra - "gospodin Jaa je umoran".
Graknu one kao vrane. Zajauknu. Previjaju
se .. . Svejedno, svejedno - ne moe gospodin Jaa vie,
umoran je. pokrepati do sjutra.
Onda se on sa Jovom pandurom probija kroz gomilu
- gume svaku laktom u prsa, koljenom u kuk. Ne
kletve, ne ni moljakanje. Kad ga povuku za rukav,
on opsuJe.
Zaredom tako po 5 dana uvijek. Jutrom se nabija
kaldrma ponovo. l da se iskrve ko prvi , kad
se sjete dana.
GaduIjo!
Gadulja si'
Natrljala si se kao Tika!
Drago mi je, ti kobajagi ne bi.
tako jedna drugoj aku kose, samo da bude
blia vratima.
Dan se javlja uvijek Kriv Ji je Bog ili Sotona
pa glad ni sunca ne trpi?
Srdani su ponad grada, uski i je
II njima fenjer kao ut cvijet, kao samilosno
oko. Uherene olupljene kao da mole pod
tekom rukom, da spane nesnosno breme koje im is-
krivljuje vratove i tipa ubogu snagu.
Nebo li je ovo vedro tako
Prst li je gnjevno oduprt o njih?
Mine hendekom lagahno sjena enska, to kae ut
fenjer Kao da povrijediti , se.
Zagrebe drsko na plotu.
86
Mjesec se nabo na bagremovo granj c kao golema
uta lopta. I da se do olupljenih
jedno, ne zaviri u sobe kroz ulijepijene kanale.
Mine sjena hendekom i opet.
Sjutra se neko uSrdanima vajkati da je pokraden.
Ukraden je, eto, i zadnji komad kruha.
0 , o, o!
ta ta draga kono, glad.
Glad, sestro draga, krade, glad.
tenad smo mi ... psetad smo mi! ni smo ljudi . ..
Kro, pasmandija da se iz
magaza nekud kolima voze nabijeni dakovi brana. Da
nekud ... Do Hadi-Stevine magaze, do Mrmkove, do
Jovanbegove, eto. A Jaa Gibira, kae, silne pare.
tenad smo mi, kaem, psetad smo mi gadna, eto
zato nam ne daju.
A biju nas i laktovima II prsa i cokulama II kukove.
Gone nas eto, ne daju nama da ostane njima. 000, ne-
maju oni za nas uboge ni srca ni due! Ko nas je volio,
taj sad gine daleko. ta nama rat? Brana vi nama
dajte! Kupite vi nama hljeba mjesto tih puaka i topova!
Tako se vajkaju ene muevi negdje
na dalekom frontu brane neto to ni sami ne znaju,
ginu za neto to ni vidjeli ni su, to ni opipali prstima
.. .
svoJlm nISU.
Ne ivi se od ubijanja, od hljeba - eto, znamo
mi to. A ni od potenja se evo ne moe ivjeti. Ne
gladuje onaj ko ukrade Mimi brano. Ne gladuje
ni Tika. Ne gladuje ni Traljarka sa svojom Persom. A
mii?
Zato poeli svaka i da se poda.
Jai Gibirau?
Da!
Jovi panduru?
Svejedno.
87
Mutapu?
Posve svejedno ... neka se samo ne skapao
Takav eto diu zrak iz dana u dan, otkako
ubie nekog princa, otkako im odvedoe mueve, otkako
dijt:liti braIlo na ct:tluljt:. Taj dah, eto, lo je opori
prst nekog Boga koji po svoj prilici ne voli ubogaIje,
taj dah, eto, to je nesnosan teret koji da-
ukrivi vratove i utinu jadnu snagu. Ne tu
tegobu samo iv stvor, tako jc ona golema. Pa radi toga
se da je bolji i kamen u glavu nego ovo junsko
sunce. Bolja je i kuga nego gladornora.
Svanu tako opet jedan vreo dan. Sjatie se
pred Mirninu
Umrlo, rekoe, Mirnino dijete od gladi. Bijae jad-
govore, kao zlatna jabuka. (Svako je dijete kad
umre zlatna jabuka.)
Mima svoja suhogrudna njedra i previja se
po avliji. Kune da kamen da bijeli zid pocrni -
grlo mu, dabogda, pretrglo nae brano
mu, dabogda, ovaj maksum izgrebo
njemu, Jai, mrskom, trblavom
osuio se, dabogda, k6 grana
u kulje se pretvorio
auuu, auuu, auuuu
Strepnjom se pogledaju druge, je
gladno ko Mimino, jo neka proku kati.
Kro je jedina muka glava u Srdanima, pa i
prvi u Neka pomognu da se dijete ukopa, neka
daju neto para ..
A Jaa bi crko da ne pljune j da ne opsuje prije
nego to dade.
88
Pocrkali svi, dabogda, veli on, i to gad na svi-
jetu? pocrkati jednom redom! treba bunjite, eno
mar, mar, mar, skote, tvoji su fenjeri , a ne
Mimina kopilad!
I da se ne zadro bi nosom II ciglu, tako
ga gurnu. I se kao marnuto pseto, rep da ima,
povio bi ga, tako je bojaljiv.
Graknu ene kad se on vrati -
koliko je dao
koliko je pruio
koliko udijelio
ta je opsovao
je li te gurnuo?
Nisu oni da ljepe pa tako i pitaju.
Kad su se pod s Grebena u
zloslutan im se crven oblak na zapadu. Rekoe
da to ne dobro, mora kau, nekakva harati.
Pa i hara evo, govore.
I hara.
Dabogda posve harala, jer je ovo gore, kae Mima.
U nje su crvene.
Da pomru i sva, vajka se ona, ne bi teko bilo ...
Ali kad glad umori, teko je. Zato ona i brizne.
Tako s Grebena sa enama i mrak u
Po tom mraku Kra pasmandija, jedina muka glava
u pali fenjere. Prvi upali uvijek u
hendeku, e da bi njime teinu olak-
ao, dosta je teka i gladomoma da ukrivi tanak vrat
gladnikov i da mu glavu pritisne.
89
Druga
I taj dan bijae een kao taljeno eljezo i
za gladnikove, koprive uz plotove bile su sprene
kao na plamenu, teka omora od koje se sa bunjita
die nepodnoljiv zadah i truhljenja kupusnih
ogrizaka i krepanih i stupicom zadavljenih ta-
kora (te je takore revnosni bakalin redovno svakog jutra
istresao, se nad "dobrom lovinom" i
se svome susjedu da mu ti "ogavni takori pojedu vie
nego familija" i da mu tako "cijela zarada ode
do neke stvari"), i izmedu propusta hrakotina
i od kojih satrunjuju drveni temelji bakalnica,
gnjilo mrtvilo u kojemu na niskoj drvenoj skamiji drje-
mucka hado i, saneno se lijevu
ruku u duboki nepostavljeni dep
se i pri tom posebnu slast. Mea Paljetkin,
prislonjen uz plot tupo zuri uzalomljeni
palac na desnoj ruci, i se da mu se to jutros
desilo u ob1igatnom nastupu epilepsije, koja ga ovih glad-
nih dana sve popada, ju ponovo
se plota, zrak vrelo titra, i na svjetlomodroj svili ka-
sabskog neba lee mrkocrveni krovovi kasabski kao tupi
zarezi, i u prijatnom blatnom hladu jednog kanala kre-
dvije abe. Bijae taj dan kao i svi ostali dani te
ratne godine, negdje daleko na granicama prostrane Au-
stro-Ugarske Monarhije zastalno su unifonnirani gradani
ovog naeg grada leali potrbuke i desnog
oka drali kaiprstom desne ruke za na man-
licherici ili na mainskoj puci, ovdje, u ovom vrelom
i arenom danu, njihove su se ene ivinski u
trpljenju, zavaravale su svoju sitnu malokrvnu i slabo-
krvnu utoliku i trblavu djecu da biti
kruha zato to ga nije bilo male gladnike,
sinove tih otaca koji nose modrozelene mundire infan-
terijske i hrumaju cvibake i vonjaju posebnim
90
vonjem, taj dan bijae posljednji II tome trpljenju, u
ivinskom gladovanju koje se je zatomljavalo mljevenim
paturicama, krunim mekinjama, koje je je-
dan bakalin prodavao najprij e po tri seksera, pa po krunu,
a onda i po dvije i po krune, ta je glad izjedala kao
kuga, ludilo koje boli i u stomaku i u debelom guznom
crijevu isto kao i u
Pod Srdanima je grad leao kao izlokan, kao po-
korito u kojemu je dno neravno i sa zaostacima
zelenog smrada i zelene, j etkozelene vode,
II kojoj milioni punoglavaca palacaju tankim ktiskim
ono to je njih vezalo za to kotilo mrskog
Jae i Jove pandura bilo je prouzrokovana samo
ovim ratom koji je njima odgnao njihove mueve, ono
to ih je izlagalo njihovim ivinskim poudama, ono
radi su one po pet nesnosnih dana od jutra do
mrklog mraka morale da prestaje pred magazama S pra-
znim pod pazusima i praznim, posve praznim
i gladnim crijevima u trbuhu, to je opet prouzrokovao
taj rat i onaj ko je taj rat "izmislio". Radi toga one su
spoznate da u ivotu imade toliko gadosti i nepravde,
o, toliko, da izgleda da i nema bar neto to j e
pravedno uredeno i dostoj no - Ljuto su iskusile
sve te nepravde i spoznaJe da izmedu njih i Mnnka i
hadi-Steve i Jovan-bega i Jae Gibiraa i Jove pandura
postoje tako strane i razlike, i da su one,
samo radi postojanja tih razlika, ovako ivinski oinute
nekom tvrdom petom u glavu. Spoznaja koja im prije
nije bila bliska prosto radi toga to nisu ni ulazil e II taj
grad (jer sve to je nj ihov jeftini i jednostavni ivot
zahtijevao, to su nabavi li ti njihovi muevi, kako-tako,
bezuvjetno mjesto njih ono to one sada spo-
znaju), a sada, kad jedva na potpore i cedulje
za aprovizaciju, to im j e gruba svakidanjica koja
i davi , beznadni dani koji se mukotrpno iivlj uju od
danas na sutra i od sutra na prekostura. tako jedan
91
za drugim, pa ili bio een, ili mrk i hladan do evo ko-
tanja, svejedno je, one mu teret svojski, kunu
gadno i steu kaiprste: Bog, to je samo jedno
izmiljeno strailo, car, to je kuga, i da te kuge nije,
ne bi bilo ni rata, tpJjah! - kripi ona u jedu
i trai vrata na svoje kominke.
- Dokle ovako, ako Boga!
Onda se nadugo i nairoko vajka jedna drugoj: ovo
nije ivot to ga mi ivimo, ovako ni psi ne bi trebali
da ive, kamoli ljudi, dijete mi, sestro, ima nekak' u bo-
lest od ovih paturica, pa mu se trbuh nadima kao mijeh,
dokle ovako, ako Boga!
Tako prolaze ti dani u neumornom svitanju i pada-
nju mraka mehkog i trpkog poput zavoja na rani, grad
ivi i umire, umire i ivi, dostojna pozadina Velikog
Rata, u kome se njeni sinovi "hrabro i neustraivo bore"
za udoban ivot i ginu noseve u svjeu
i piu pisma u kojima pitaju "je li moj
ponarastao, ja mislim da je
a taj isti njegov je i ima veliki otrom-
boljeni uti i usprkos svojih sedam ili osam
godina, teak je svega est i po kg "ive vage", jer jede
tek svaki ili moda peti dan komad kruha, zasla-
tako izdanu suhoparnost brana, koje,
kad jednom udobno sjede u stomak, bez velikog
napinjanja napolje, dani prolaze i u tom njihovom neu-
mornom prolaenju, ivot ena i djece, pored
svih mijena i promjena, ostaje uvijek ono to je bio i
prvog ratnog dana, mukotrpnost, u toj mu-
kotrpnosti, vajkanje do iznemoglosti, pa kad ono nita,
ba nita ne pomogne, onda u svijesti izrasta prisno i
surovo: treba oteti, ukrasti, ubiti, zubima zaklati ... i prsti
se a kroz svijest predstave: ivot je to, to,
to, i on se mora otkupiti, oteti se mora ivot, kad je
u svijetu toliko gadosti, i nepravednosti, i ponienja.
92
Bio je petak, nebo svileni plat razapet u obliku
kupole, a sunce teko da ta teina vrije u mozgu kao
voda. Srdanske su se ene, kao i dva
dana unaprijed spremale za subotu: jedna je krpila
druga jc prodala tri cedulje da za taj novac moe
na cedulju est kilograma Uer potpore nije primila
ravno pet mjeseci), se je strano briila to joj je
jedna cedulja malo nadrta, "pa gospodin Jaa psovati
i vikati koliko ga grlo nosi", i moe, tako da
se raljuti pa da je otjera na zadnje mjesto u redu, a
sve opet zajedno vodile su djecu sobom pred magaze,
i ta su djeca, se za suknje i dimije svojih
matera, stajala sate i sate tako na vrelom suncu, da
i zakrite ako vide da njihova mati ta ili da se
gura s drugom za bolje mjesto i blie vratima. A onda
je neko, ba tada II petak oko podne, rekao da II subotu
magaze biti otvorene,jerdaje hrane jo prije nestalo,
a da nova jo nije dola. One su prestravljeno traile
jedna drugu:
- Drugo, ta ako Boga!
Druga slegnu ramenima
- Jao, majko!
su se prokrtili.
Mravinjak u koji si grubo oinuo nogom. Sva su
usta jedno te isto govorila, sve su bile uko-
i kroz sve je svijesti prola jedna te ista spoznaja,
diktirana prazninom stomaka i crijeva, da se mora
jo danas, ba ovaj evo, dolje u "taj prokleti grad"
i se brana kako-tako.
Uva, uva-a-a.
Gomila pue kao stoglavi gmaz i ima jedna jedina
usta, koja razjapljena, i koje sjaju posebnim sja-
jem, moda u dlaku istim onim kao u vukova
kad prave pohod na seoske torove. Gomila se ljuljala
kao val. Gomila iti kao vjetar. - Klupko koje se od-
93
motaje i smotaje. Bijednici srdanski, tamuoute maske,
hendek II koji je gospodin Jaa naredio da se baca
ono to II naem gradu dno ivota,
intenzivnim trpljenjem II dvonoge ivine koje klin svi
jesti vodi ovako nasumce kao i utopljenika kad se hvata
za slamku. Valja se tako, i glasovi kojim odiu
su bijesnom priguenom laveu, i od toga lavea II zraku
titra mlaz, magla na i onda
II toj magli kao modrocrveni ,
tamnokrvavi zarezi otricom irokog noa, i svijest po-
nuno sviju pohoda koje preduzi-
maju bijednici.
Magaze stoje tajanstveno ut1jive i zakovano ni-
jeme. Kaldnna oko njih gori usijano. Mea Paljetkin je
zavitlao teki kamen II magaska vrata, i od toga je muklo
odjeknulo. Medu gomilom se prolomio grozomoran vri-
sak, palo je stotinu kamenova tekih i tvrdih. U zraku
je tutnjala muklo, u suhom, nepravodnom ljet-
nom zraku. To bubnjanje ima posebnu Ta
je u tome to ono budi krv, i ona udara II
kao podie trnce iz nonih palaca, i oni u
rojevima struje pod koom: elan, u kojemu
se raste i u kojemu se jo snagom izdie teki
kamen ponad glave.
Bub
Bub
Bub
J
,. "
- os, sestro, JOs.
ledna je daska napukla.
- Jo! Jo!
Katanac, teki okrugli katanac se je slupio.
Bub Bub Bub
- Pod svjetlomodrim ljetnim nebom tutnje potmuli
udarci i bez odjeka. Jedan je kamen i nekoj
je razbio glavu za desnim uhom: kai tamnocrvene krvi
94
joj se omotao oko vrata i na Djeca revu i
vjeaju se o suknje i o dimije. Neka se je objesila o
napuklu dasku magaskih vrata i dere se
Onda se o nju objesi rulja, i magaza zine od-
valjenom daskom, i iz njenog zijeva vonja teak zadah
brana i kukuruza, vonja opojno i probudi ivinsko re-
vanje II gomili, i die ona napete gole ruke i divovski
izmahuje, a teko tvrdo kamenje prolama, i od tog pro-
lamanja otpada debelo iverje.
U zraku vrije od sunca i dreke i tutnja kamenja i
cijepanja dasaka. Vrelo popodne kad siti trbusi ljekare
i zahtijevaju probavna sredstva da se po-
njih rasterete. Na grad je u toj popodnevnoj pri-
peci slatko sanjao: Mrmak o posljednjem vercu brana,
Hadi-Stevina Lela o pikantnom dekolteu, na svojoj naj-
novijoj Jaa Gibira sanja povorku posve no-
vih i mladih ena pred magaskim vratima i od tog udob-
nog divnog sna sladostrasno mljacka koja
mu se (uslijed toga to je previe zabacio glavu) cijedi
II debele dlakave nosnice, Jovo pandur o svojoj pretiloj
od koje mu se podriguje i radi koje on
miJenje tu u jednom tankom nervnom vlakaneu za uhom.
Tutanj i vrenje koje su donijele ene i djeca,
taj je u udobnom sanjanju Mrmkovom mijenjao sliku
. sna u ono to je njemu ovu
on je i gledao zapaljenu frontu za koju je pretprole
godine regrutovano sedam njegovih slugana, neishra-
njenih i nerazvijenih a on se zadovoljno i pre-
smijao "svojoj koja ga tako izdano slu-
i, pa ne mora u rat, sanjao je O fronti koja gori i
vidio je u tom sanjanju krv i isukana crijeva svojih slu-
gana, je grozno jaukanje i kriku, dreku, zavijanje,
i nije se stresao od jeze, svjestan da je ta tragikomedija
nuna za opstojanje njegovo i njegovih istovjetnjaka,
ah-partija u kojoj oni i onda kada pogube
95
sve figure, on je s preosjetlj i dobro hranjenog ras-
plodnog drijepca frkao, muhe su se igrale "topojahe"
po vrku njegovog debelog modrocrvenog nosa, i jedan
romboid sunca leao je nasred sobe.
A dan je bio nesnosno Vrelo popodne, i u
zraku su se prolamali vrisci i dernjava gomile omamljene
razvaljenim magaskim vratima, na koja je hlapio opojni
vonj brana, slatkog brana, kojeg oni nisu jeli mjesec
dana.
Onda se pojavio Jovo pandur. Oni su iskesili zube
i zareati i zavitlali kamenjem na njega:
Mar, skote!
Mar, krepa mrski!
- Kamenom, gada, II glavu!
Mea je divovski izmahnuo. Jovo se zavalio na uz-
nak, teki mu je kamen okrenuo desnu stranu.
Gomila je graknula i nasrnula:
- Crijeva mu
On se, kao obaljena zvijer koja vonj vlastite
krvi, podigao posljednjim naporom i nageo batrgaj
II bijeg. Oblak kamenja poleti za njim.
- Skote jedan'
On se zaljulja i poleti na nos, pa se u tom posrtanju
oduprije o jedan ugao i ivinskim naporom zapade desno
medu zgrade.
U zraku je vonjalo kao na svjeu krv, gomila je
razjapljenih usta udisala kanda taj vonj i halapljivo irila
nozdrve. Po kamenoj kaldnni bijelio se debeli
brana, ene su uranjale u bijele kamare kao opi-
jene, djeca su u natprirodnom naporu urlikala, od neke
li strane radosti ili od nekog uasnog straha. Grad je
bio budan i rastirao sanjivost i knneljive preplaeno.
Gomila je vrela, gomila je gomila je prskala,
divljih zvijeri koje su upale u tor podavivi
prethodno tome pse vijanje i uvakanje, onda
96
grobna tiina II kojoj na razjapljena magaska vrata kulja
bijeli opojni oblak brana, i kroz taj teki opojni oblak
sjene, bijele sjene i pogete, velikih
isplaenih jezika.
Meu Paljetkina je oborila bolest. Ou se skljokao
jauknuvi i udove, II zglobovima se nategle tetive
i vene nabrekle po rukama i kao konopi. Modro-
zelena prljava pjena u velikim mjehurima je navirala
na nozdrve i razjapljena usta. On sc upinjao,
nonim i prstima i stenjao
strahovito. Djeca su se razbjeala. Mima je do-
s jednim komadom i utisnula mu ga u
lijevu mku. On ga je stegao i prsti su mu
se upili jedan u drugi. Onda je strano zatresao nogama,
zatim trupom, i onda je omlohavio. Zjenice mu se iroko
razvukle i uti prsten mu postao
On se pridigao i preplaeno se obazro oko
sebe, niz iroko ilovo lice otezali su se konci modro-
zelenih prljavih slina, on se protegao i kao sumahnut
u velikim skokovima odjurio kraj magaza.
su ponad grada, uski i u
njima cvjeta uti cvijet fenjera, sjene rastu
kao aveti i po zakucima su debele i tamne.

Te iste godine jesen u grad s maglom, a u
ljivike unese 1imunovu utinu i ruj kao previnu.
i u duu Krinu kao teka omora. Pa osjeti on svu svoju
golotinju vie nego ikad prije. Kao preteko breme. Uprti
teke ljestve, rame mu je odrvenilo. A u lijevoj mu
se ruci ljulja limena kao izraslina. Svaku
valja ponalijevati fenjere po gradskim svaku
ubogu mora se on penjati uz ljestve bezbroj puta
97
- na svakom i uz svaki fenjer. Pa uprti on
tako teke lj estve na rame. I mljacne doderanom coku-
lom u lokvu, mljacne u blato kao maljem. Teka mu
je i kapa na glavi, kao daje siromatvo ba u nju sjelo ... ,
a na ove ljestve o desnom ramenu objesilo sc
petero njegove djece kao petero gladne sve-
Vidi im on oputene kao goleme to-
bolce . .. i zazinula kao - babo, babo, babo ...
daj , daj , da-aj. Mljacne on tekom cokulom - o Gospode
Boe, Gospode Boe! Zar to i ona tapa za njim, ej!
loko, eno, sestro, sestro, drue, oo, Gospode Boe! Gla-
dan sam i ja, gladan, teko mi je, tee nego vama, tee.
Nosim evo i ove goleme ljestve i vas. Sve s
na ... teko je, teko i meni kao i vama. Glavinja
siromah Kra.
Jesen je sjela na grad debelom maglom. Upali on
fenjer i batmja, a za njim ostaje u cilindru.
Na strane upire on utim prstima svojim da rastjera
strah II I ki lji II maglu kao vlano volujsko oko.
Mljacne siromah Kro i uprti preteke ljestve, mora se
dalje. Zalaju za njim gradska psetad iz mraka. Ne obazire
se on. Teka mu je i kapa i glava. Teke su mu njegove
baturave nourde idoderane cokule. Nek laju
laju i njegova djeca na koru hljeba, laju na njega kao
i ova ali nema, nema ... Ne iznosa on na ovim
ljestvama ni toliko da ne bude gladan. Pa kao da to ne
vidi niko i ne se na njega i njegovu
mirne i drugi fenjer kao prvi, kao vlano voluj sko
oko, mirne i upre ut prst u strane, mirne
da strah od ove debele rastjera.
tako na svakom po jedno vlano vo-
luj sko oko, kao da procvjeta. Kro batmja kao rid grbav
kolos i mljacka. Teke su te njegove doderane cokule,
teak je ovaj tovar na njegovom desnom ramenu ... -
babo, babo, baboo, laje petero njegove ku-
98
kao petero tenadi. Nek laj e, laju i gradska pse-
tad ... podie Kro tako svoje loparave nourde i gura
svoju izduenu sjenu po blatu. Objesila se ova jesenja
kao golema okisla zastava, pa davi. dobrog
Kru evo za guu ba ... pa da ima kuda i ne.
Bolje je i ovako - nek neka davi, i nije ivot
za svakog, neka! I da crknem pod ovim prvim
bolje je. - Pa tresne glavom kao tovarom .. . Zna, kod
je ena s djecom kao bojaci i gladni i goli su
oni. . . A ta bi im on, ta? zar se i moe bolje na ova-
kvom vremenu - misli on baturavo i mljacka. Ne znam,
zato nas ovaj Bog ovako stvara, ne znam ... Ne trpe
me ni psetad . .. a djeca - babo, babo, baboo ... ! Oo,
Boe, Gospode Boe, pa ni ne govore ta moja djeca
kao druga, i ne zovu me, laju na me kao na skota ...
kao i ova Dao sam, dao sam, moja,
sve to sam imao - nema vi e, ne daju na ove ljestve
nita vie ... a rame ovo rnoje odrveni ...
I pali on opet jedan fenjer da rasvijetli I
da se pred zoru pijan drug nasloni na njega.
Fenjer na posljednjem - karl Kro upali i
njega, ostavi ljestve pod zid i se prazan. Naslonio
je on i ove ljestve na stup ... I podupro se . . . Evo
jo samo ovaj fenjer ovdje, jo samo ovaj , kao i svaku
A onda, njegovo petero djece na njega
kao gladna - I - zajaukati,
jer njegova djeca laju, se njemu. Laju kao tenad
- babo, babo, baaboo! A ona, Joka, ena nj egova, siknu-
kao guja, kao kuja ... kao kuja, mu se ... - to
si se, enio, to? to si me vezao, to? .. Eto
ti ih sad, od mene je dosta to sam ih nakoti1a! ... Jest...
Kupi svoju tenad, kupi, pa nosi, ... a ja? ja mogu i bez
tebe.
Joko, eno, sestro, sestro!. .. Ne, ne sestro, ne eno ...
drue ... nema, gladan sam i ja, crijeva me bole. Ni ja
99
nisam jeo od sutra ... rekao je dati sutra,
danas nema, kae da nema ... eto ne da. - Ahha-hah-
-haa ... ... vie da to trpim, crkoh evo
krepah ... krepae i oni ... nosi ih, nosi kud zna!. .. A
ja? ... vie, ne mogu da gladujem, hej! - Joko .. .
- babo, babo, baaboo! Au-uh, Gospoda vam Boga .. .
Progovore Krina crijeva kvrkom. Drmne mu to
teku glavu. Potrese kapom kao trnkom. Ta se teka
magla i u duu. Kako bi Kro i Boga
zgrabio za guu! Laju evo 1 psetad na njega, to ne bi
on. Najedu se bar kostiju ... najedu, pa laju. Kad laju
siti, to ne bi lajali gladni .. .
Potegne Kro tu maglu tekim dahom. I miris
suhih ljiva iz Hadi -Stevine magaze. Potegne ...
i miris brana. Eh, kako je lake njegovim
crijevima. Da se bar kad se ne moe najesti.
za magazu. Miriu, miriu ljive ... se bje-
lina, kao - Dahne siromah Kro duboko.
J nagne se daskama ... kvrknu njegova crijeva bjeso-
On posrne na koljena. Opaja gladnika miris suhih
ljiva, omamljuje i ova bjelina ... evo dobro
nju siromah Kra vidi i kroz ove daske. Potegne duboko,
kvrknu njegova prazna crijeva mahnito.
- Kro, ta ti je, to si legao, bolan? ... Vidim ja
tvoje ljestve i a tebe nema ... I ne gori ti ni
fenjer ... ta je, to si legao? ...
Izvrati Kro To stoji nad njim Manda pokojnog
Kolete.
- Evo noa ... ja sam donijela no, ustani, razvali-
katanac ... hajde ...
Bulji Kro. ta-a?
- ta - ah?! Zar ti krade!?
- Ne kradem, Kro, ne kradem ... Ja samo jedem ...
Jedem, pa kad se najedem, onda pobjegnem ...
Bulji Kra.
100
- Hajde!
I zabija ona no II Pa vrti, vrti...
- Hajde ... Hajde, evo, otvoreno je ...
Upa'ne on za njom. I spotakne se. Obeznani ga
svjei miris ljiva. On posrne. I zabija nos, zabija
lice II ljive. J davi se. Hrsne tvrda kotica pod njegovim
zubima. K vrknu crijeva pomamno. Hrakne on kao kr-
mak. I jede, jede pomamno. Zario obje ruke irom pa
da se ugui. Drobi tvrde kotice ... ne
dere. I goropadno. Goropadno .. .
Lanu pseto negdje II magli.
- Kra, ja se naj ela ...
On zavrne glavom. I izvrati
- Zar se jo nisi najeo?
- Nisam ... i se najesti, dok sve ne pojedem ...
.. .
- Nisi ... up,diu ftmjt:ra, Kra ...
On opet zabija nos, zabije i lice. Pa se zagrne. I
drobi svojim jakim zubima kao klijetima.
Lanu pseto u magli.
Lanu i drugo.
I ...
J ... To laje kucanja. Laje to petero K.rine
djece, petero gladnika ... i ena laka - to Kra.
Dmme mu glavom kao munjina. Pa dipi pomamno - i
grabi objema rukama, pa trpa u njedra ... I evo prska
stara iznoena koulja na Kri... Svejedno, on grabi ha-
lapljivo. I se ... pane preko punih Udari
dah bijelog brana. Zavrti mu glavom.
opet. I prti nabijeni dak pa bjei kroz maglu.
kevte gradska psetad kao na strvinu ...
Laje petero njegove
ena laka kao mamena kuja.
Kev, kev, kevo
Babo, babo, baaboo.
101
Oaj , daj , daj.
Zar se nisi najeo, Kra.
Ne gori ti fenjer na bolan, bolan.
Mljacka on ioparavim nogama kao maljt!Vima. [
kasa ko prebijeno kljuse.
- Jedanput, dvaput, triput. ..
Oo, to mi taj Gospod Bog nije dao snagu da po-
dignem Hadi-Stevinu magazu!
Kasa on - peti put... esti put...
Kasa kao kljuse.
- Evo, donio vam babo ... jedite, jedite. jedite, ku-
moja!
- Joko, eno, jedi, jedi, ne bulji ...
Pa kasa opet, kasa mahnito, bezglavo.
A za njim ostaje trag kao kumav put na
nebu.
- Nek ostaje, ne kradem ja, ne kradem ... sa-
mo da se najedem ... da ne krepam samo .. .
Laju za njim psetad zloslutno - ne laju njegova
djeca vie ... dave se ona branom ... gue se.
Ne sikti ni ena Joka, ona bulji kao sovuljaga.
Zatrpa siromah Kro dak ovima.
I pade bezglavo pa zahropta. Poli mu ena Joka
glavu studenom vodom i metnu sebi u krilo.
Kad ga u rano jutro okovae debelim lancima, on
pomodri kao
\02
K. UND K. GOVEDA
I.
I tako su prolazili mjeseci i godine, II naoj pro-
stranoj i ravnoj domovini leale su plodne zemlje neora-
ne i po njima su nicali bodljikavi i
i divlje rue (a njihovi surovi mirisi su ostavljali utisak
pustoi), po zaseocima su se provaljivali ilo-
vi putevi i plugovi hrdali po zaraslim suama, po dimnja-
cima se gnijezdile trkljaste rode i tugaljivo klepe-
tale dugim jakim kljunovima kao dugim drvenim klep-
kama, ene su se do sita isplakivale za svojim nedoraslim
i nerazvijenim sinovima osamnaestgodinjacima i se-
damnaestgodinjacima (ovima poslj ednjim su, po voj--
nim evidencijama, su efovi bili zugsffih-
feri , krivotvorili datume i promicali ih II starija godita
rodenja), koje je posljednja vojna komisija pokupila i
odaslala negdje na daleki feldpost, da izginu kao neuka
telad. Tako su tih godina po naoj dragoj plodnoj do-
movini, zemlje obremenjene miriu, tekim opojnim
mirisom i zrelosti, zadrigli vojni deserteri, silo-
vali ceste su obrastale u
paprat i bujad, a iz te bujadi iskakivale neke vu-
krabulje i zasretale s golim noevima i puka-
ma uperenim pravo u trbuh, djeca wnirala od trbunih
tifusa i tuberkuloza, po zavijala ugava psetad
i a panduri profesionalnom sigur-
obijali bakalinske a sutradan na-
103
mrtvo prebijali srdansku i ene, "mater
i boga lopovskog kad ste se taki nako ti Ii. "
Ono to se zvalo ivot gui lo je u duniku, dj eca
i majke bili presretni ako se na deset litara mljevenih
kukumznih klipova mogla sasuti tri kilograma brana
ili bar mekinja, susretali tl putu svakog prolaznika i sa
ispruenom rukom prosili , skitali se dane i dane po seli-
ma od do po koprivama, pili
vranj ina jaja i jeli ive punoglnvce, prvu razvoj nu fazu
aba i kreketua. Ono to se zvalo ivot to je
saznanje djece da moraju ili bestijalno krepavati od gladi
ili krasti - u komije jaja ispod bez obzira koliko
ona lei, kmh ispod peke, bez obzira je li ili ne,
u hakali na suhe kruke, koje on prodaje, s u
pekara popljesnivljelu lepinju, od pseta neoglodanu kost
ili ispred snae tuhok graha, koji ona pazarnim danom
pohlepno j ede hendeka. Ono to se kod istom pro-
kljuvane plovke, kad je baci na vodu i ona pli va, zove
instinkt, kod dj ece se je javljalo za kradom kad su bila
gladna. Kao i kod svake ivotinj e. To je
bio nepatvoreni ivot, kojim smo se mi i nae majke
tih godina u naoj "dragoj prostranoj i plodnoj domo-
vini", bosanskoj Posavini , iivljavali, a u to isto vrijeme
su nai disciplinovani k. u. k. infanteristi i
sa modrozelenim fesovima i kitama do za vrat, hrabri
regimentarci BH N 1, 2, 3, ispijali naduak satljike
rumova, hrumali cvibake i trijebili krupne, gladne, crne
ui, koje su se napajale njihove
krvi.
Mi smo bili desetgodinjaci, jedanaestgodinjaci,
dvanaestgodinjaci i trinaestgodinjaci. Imali smo i svoje
vrnjake koji su holje ivjeli od nas. Mi smo nosili bij ele
104
iroke iskrpane od i iste take koulje.
Bez obzira je li ljeto ili zima. Zimi , istina, nosili srno
na nogama stare iskrpane i pagom izutezane cipele,
na gradskom bunjitu za kasapnicom, a ljeti srno
ili bosi. Oni, ti nai bogati vrnjaci , imali su na sebi
lijepa tofana marinerska portska odijela, lijepe ute i
crvene duboke i plitke cipelice i kape sa zastavicama
i natpisima: "Viribus unitis". Ili smo zajedno u
kolu. Neki su se od njih dovozili prcd kolsku zgradu
u krasnim lakiranim fijakerima. Oni sujeli na odmorima
velike krike bijelog hljeba namazanog maslacem i pek-
mezom. Mi nismo jeli nita. A ipak nismo otimali ni
od njih. Nastojali smo da na fm ukrademo jo
pod satom, da se to ne vidi. Onda je ukradena krika
ila ispod klupa od jednog do drugog (mi smo sjedili
u zadnjim klupama, od druge i a oni u
prednjim) i svaki od nas je imao pravo da zagrizejedanput
u taj gospodski kruh. Jedanput kad se je meni
da sam zagrizao posve malo, prinio sam kriku ponovo
ustima, ali u to me je Gican, koji je ljubomorno
svoj red, tako zveknuo po zatiljku da sam izbacio i prvi
zalogaj. - Zato sam se od bola i alosti zacenuo, koliko
me je grlo nosilo. je Djeca su se uzvrtila.
Gican je halapljivo grizao kriku i okrenuvi se rekao
drugu:
- Nema za te! Ne moe te dopasti!
Pri torne mu je s brade curio rastopljeni maslac.
'0 je vidio i Drago, okradeni vrnjak. I poto se je to
deavalo, brzo je zavirio u klupu.
- Jao, jao!
- ta je? No ta je? - izvalio je gospodin
i izletio nasred razreda sa tapom.
- Pokrali me, jao, jao! Jauzn mi ukrali!
Nastao je urnebes.
105
se razmahao po nama. od druge klu-
pe pa sve po redu. Nije, naravski, ni pitao: ko je? ta
je? Znalo se. Mi smo to obligatno radili. I tako vjeto
da se je gospodin zgraao. Zato je sada navalio
stostrukim bijesom. Mi smo se pod klupe
kao mii.
A i nai vrnjaci iz prvih klupa su se slatko i veselo
smijali i lupali nogama od radosti. Pa kad gospodin
telj nije nikoga povratio se 7.flpuh,m :ul
sto. Mi smo najprije pomolili nosove, a onda cijelu glavu.
- Noh, dii se! dii se, prokletinjo! Gadovi pro-
drljivi!
Mi srno bili bolji daci od naih vrnjaka iz prvih
klupa. Svaki geometrijski zadatak smo znali usmeno i
naduak Znali srno vie nego oni. Mi
srno strane jezive o hajducima i razboj-
nicima, o pandurima, o pismima naih
i o ratu, a oni su se jeili i pokrivali rukama. Drago
je kroz prste navaljivao s o nekoj kraljevni, koja
je spavala u orakovoj komuici. Giean se kesio.
Be, ba su to prave
- Pih, sve sama la!
- Ovo je prava istina, ovo! Ja sam to vidio svojim
- prisizao je oljan kad je o
panduru kako je obio Mijin
Pa svejedno, gospodin nam je na kraju mje-
seca davao zelene i plave karte, a oni su dobivali crvene,
kao pravi odlikai. Oh, ala smo ih mrzili! Kad sam ja
jedanput plakao od jeda, gospodin je rekao:
- Dragi moji, vi ste raskalaena djeca! Vi ste po-
kvarena djeca!
Ali mi vie znamo nego oni - balio sam kroz
rukav.
Nevaljalci! utiti!
106
Zimi smo bili redovni bez izostanaka, jer
se je II koli bogato loilo. Ali bi se ukazali lijepi
proljetni dani sa zaguljivorniriljivirn bijelim cvjetovi-
ma glogova po ivicama i sitnim rodnim
po ledinama, mi smo svoje knjige briljivo umotane II
krpu sakrivali po potocima II pukotine zidova i pod na-
truhle grede mostova, i sastajali se II lukama, gdje pasu
puteni konji. Mi nismo znali za kovboje, a bili srno
pravi pravcati divlji na golim konjima, objeeni
o njihove grive, jurili smo poljima, dok
su nai bogati vrnjaci iz prvih klupa marljivo nastojali
da dostignu ono to smo mi tako lahko i sigurno
za obligatnog kolskog vremena. Ni smo volili
kolskog podvornika. jer nas je ganjao i hvatao da vodi
u kolu u ruke gospodinu upravitelju, koji nas je (pova-
preko stolica, a glavu kroz naslon
stolice) ivotinjski tukao nekim tapom po
zategnutim na stranjicama. Zato smo se po-
dvorniku pljuce po ra-
zredu.
Bili smo dobri i pjevali carevku na ariju
sevdalinke "ta se sjaji nasred Sarajeva", znali naizust
sve proturatne pjesme koje su nicale u "naoj ravnoj
dragoj domovini" danomice. Kad smo jednog dana urne-
besno sricali jednu taku pjesmu koju smo u ma-
hali, gospodin je (tako se dobro njegove
prestravljene blijede fizionomije) uletio u razred, sav
i u napadu zaletio se medu nas,
nas i nogama i rukama. Mi smo jaukali do iznemoglosti
sakriveni pod klupama, a on nas je onda
odjednom ispod klupa i milovati. je poslao
jednog da kupi bombona i dijelio nam
- Vidite, vi ste prava tenad, ja vas volim, a vi
tako. Ne smije se svata pjevati! Za to vas moe policija,
l
" " h ? I
znate l Vl , a . .
107
Zato kad smo odmakli od kole, pjevali
smo koliko nas je grlo nosilo:
Ko je reko lahko je
Zar ne vidi kako je
Dok se Bosna regrutira
Tu ti nema mira
alaj!
I tako su prolazili mj eseci i godine, a mi smo u
njima iivljavali svoje djetinjstvo, majke su se nae neu-
morno nadale da rat prestati i da jedanput
da ivot biti laki , da se zemlje orati i sij ati,
da biti kao i davno prije rata: brana i masla i mlijeka,
te da se vie jesti mljeveni kukuruzni klipovi, od
kojih postaje tvrdo u crijevima kao kamen. Zato smo
mi svi bez razlike blj edoliki i slabokrvni imalokrvni.
Mnogi je i mogu mu se prebrojati svi kraljenjaci
kroz koulju.
Ako se izuzmu dva-tri i pet-
naestgodinjaka, onda smo mi bili naj stariji mukarci
u naem rodu. Ono neto sedamnaestgodi njaka i e-
snaestgodinjaka regrutovano je zajedno sa osamnaest-
godinjacima, poto imje prethodno u "registru
popravljen dan, mjesec i godina, i time dopunjen valjda
nuni broj k. u. k. regruta koje je naa "pitoma i ravnali
domovina Be-Ha posavina morala da prinese na rtvenik
Velikog Rata. Dobrom i mudrom Caru, koji je naim
jo augusta mjeseca pisao "dass er
alles gut erwogen hat", da je dakle sve dobro promozgao . ..
Tako je u jesen 1917. kad su nae IIhrabre i neu-
stra ive" negdje na obalama Pijave napajali ru-
mom i snadbijevali rezervnim sturmmesserima i
im masne o putenim Talijankama raspaljivali
ih za jurie preko pontonskih mostova, u naoj domovini
su ovamo, daleko od rata nekoliko stotina kilometara,
108
svakog vrili rekviziciju stoke, krupnih iroko-
rogih posavskih volova i krava s tekim vimenima, iz
kojih se je dnevno izmuzalo po 35 litara mlijeka, i jedrih
i neto sitnijih brdske pasmine s prvih obrijeja koja
vise nad Posavinom kao plazovi. Goveda su beukala
otuno, a marljivi neki gospodin je u plehanoj
crnoj oblika zagrijavao do topivosti
eljezne brojke na dugim drcima i ih lijepio u
glatku koru roga, od se je nadaleko irio nepodno-
ljivi vonj roine i mladi bikovi nervozno radi njega
irili nozdrve. Iz nabreklih vimena muzara curkom je
kapalo masno mlijeko. Jedan garasti brdnjak se
blaeno nogu o stablo kestenovo, a
s toga stabla su padali krupni smedesjajni divlji kesteno-
vi i se zabijali u balegu, koja se puila.
Jedna snaa je s vodenom ocaklinom u pocrvenjelim
zurila u plavu cedulju, koju su joj dali
za njenu mladu junicu. A na toj plavoj cedulji
je pisalo ime te njene mlade junice, koju je ona zvala
Vezava, boja njene dlake, njenih rogova, pori-
jeklo, teina ...
Tu cedulju ti se! - rekli su joj.
- A ja u to ne vjerujem - odgovorila je.
- Bolje ti je vjeruj, lake preboljeti - nakesio
JOJ se neko.
Zato su u nje zasuzile Znala je da je sve ono
to se uzima za rat potpuno izgubljeno. Tako oni rade
evo tri pune godine, pa Bog zna dokle jo ovako -
mis1i u sebi, a joj suza kanu na cedulju.
- Jesi li svezala? - gurne je jedan andann.
- Da, vam ne bojte se - odgovara
ona gorko.
109
II.
A toga rane jeseni 1917-te ratne godine
popodne je bilo vlano s nekom ljepljivom studeni II
vazduhu, II jednom su bukviku povie marvenog trga
vrane nabrajale: kvar - kvar - kvar, voda je II razbijenom
badnju klokotala i II mlazevima se razbijala o masnosive
kaike kojim su raepireni rakovi
strigli ticalima. Naherene krovinjarice, obje-
ene jedna do druge o plaz brda, mrtvo su zurile i iz
jednog dvorita se dreka a dolje
daleko niz taj neravni potok preko hrpa kamenja i razlu-
panog stakla, kiselih spirina i zaguljivih izmetina, koje
su se II gustim mlazevima II zelenoutu kiselu
vodu potoka, jedna se je mat j sa svojim spo-
se onalupane hrdale plehnatc kante,
oprezno ispod mostova, za sobom malu mravu
kozu suhog velikog vimena i dviju modrih
smreuranih sisa. Bojaljivo i pogureno, a koza je skaku-
tala sa hrpe na hrpu zategnutom konopljastom
priuzom i uvijek oprezno i paljivo udarala tu mater u
krsta. A kad se je ta mati sa svojim
ostavivi svoju briljivo privezanu o granu
jedne zovike, pred su stajali panduri i
gospodin biljenik. Ona je protrnula: Zbilja su doli kako
sam slutila. I rekla je uvjerljivo:
-- Gospodine, ja sam moju kozu prodala jo prije
mjesec dana, tako mi neba!
110
Oni su se sva trojica nasmijali grohotom:
Thahahaa
Phahaha
Bhahaha
Ona zacvili:
Jesam, sunce me ne grijalo ako nisam.
I u su postale vodene:
Jest, bogami, jest - kae on.
- Njemu je dvanaest godina, je li? - upita gospodin
biljenik.
- Skoro - zastanu suze u njenim Zato
to pita? - pomisli u sebi.
- Po sa najvieg mjesta on mora danas
goniti goveda - kae gospodin biljenik.
- Da, podaj mu komad hljeba u ruku, pa neka ide
S nama - dodaje jedan pandur.
ena gleda dugo Onda odjednom progovori
sa
A zar ste i na djecu spali? crna li sam kukavica!
- se svakom po dvije petice, razumije li?
- Da, i za moga kojega ste odveli
evo ravne tri godine! jadne mene!
- Treba da se ponosi, gaduro jedna, to ti
slui caru - gospodin biljenik se raestio. U njega je
nabrekla jedna vena na
stoji utke. Kroz njegovu svijest prolazi bez-
broj rogatih krava i volova zbijenih jedno do drugog,
i u tom zbijanju najahuju jedno na drugo i se,
a od toga beukanja evo zvoni opna na njegovim
uima, on razmahuje velikim vitkim grabovim tapom:
hoja - ho! O, slatko je sanjao on toliko puta kako bi
mjesto one male mrave koze (koju su onako ljubomorno
sakrili, se i za nju rekvizicije) tako radosno volio
goniti stotinu krava i biti pravi pravcati s punom
torbom bijelog masnog sira i debelim komadom ute
miriljave hoja - ho! O, tada mu se ne
bi rugali kao to mu redovno plaze jezike i za
njegovom mravom ajnom tegle je za plosnati .kratki
koza - jarac - jare - prdac - tebi smrdac,
be-e-e, me-e-e!
Onda najednom progovori . A mu se zacakle:
- Mati, ja
l II
Dijete!
Mi ne pitamo! Mora se ...
Ali, gospodine, daleko je! dijete je! i osta-
i devet kilometara tamo, i devet
natrag, zaboga!
- Za cara je, da je stotinu i devet!
- Njemu moraju sluiti i djeca, da! - go-
spodin biljenik otro.
- Ali, gospodine .. .
- Ku ...
Uz potok kroz uto zovikovo pojavi se ajna
- Be-e-e
- Mati, ja volim!
Trgne se mali dvanaestgodinjak ponovo.
Koza mu za i oblie ruku.
- Be-e-e
- Mati, pusti me!
Tako se toga rane jeseni 1917. ratne godine
po podne regrutirali nas dvanaestgodi-
njaka i trinaestgodinjaka, nae majke zeble u srcu za
nama i proklinjale do neba, a mi u svojim mo-
zamamne pustolovine i pritezali
pa za njih zadijevali visoko obave od i
zasukivali se do vie koljena: hoja-ho! Imamo i vitke
prutove, hoja-ho! i devet kilometara, ta je
to? Dvije petice, a to je neto! Dvije plave, glatke du-
petice - za jednu kupiti pantale, kaput i cipe-
le . .. a za drugu? 0, koliko je to samo novca! Roja-ho!
A uto prozirno bagremovo padalo je po cesti
i mekahno se ljutilo pod bosim nogama. Nebo je po-
primalo neke masnije boje. Jesen je dolazila mekahnim
korakom. u ovoj naoj "dragoj ravnoj i plodnoj
domovini Posavini" otkako su po frontovima zvidale
dum-dum patrone, a topovske cijevi po opaljenom metku
automatski se trzale za 50 centimetara unazad, naim
11 2
dragim prskali avovi na lubanjama, i rastezale
se tetive u zglobovima i crijeva se sa smradom isukivala
po stogodinjim panjevima karpatskih praumskih omo-
rika, a divlji kesteni po gradskoj aleji ipak spokojno
pupali i listali i cvjetali i utili i opadali kao i svake
druge jeseni. Seljanke u bijelim kouljama i u nedoumici
prolazile pognutih glava, po hiljaditi se puta
u svojim upornim nadama da se rat svriti ba
upravo na jt:sl!ni kad se II selu momci ene, a
uto suho kestenovo i bagremovo mekahno se lju-
tilo pod njihovim bosim irokim i tvrdim stopalima.
Jesen stie
boj se die
druga pade
boj ne stade

boj ne
A joj-joj-jojoo
Otuno po putevima rav-
nih posavskih sela, a ivicama meknu crveni
ipci i modre trnjine, mali dvogodac ilavo se
upinje sa svojom sluzavom isukanom ilom oko krave
irave, putevi spokojno vijugaju kroz polja,
sunce izlazi na istoku a zalazi na zapadu,
se macaju, vode teku slatke i bistre, mutne i
kaljave, teku kao to ivot i mijenja se neumorno
i ilavo pored svih ratova i pokolja. i pokoja i spokoja.
Jedan srcolik lipov list hrdine boje zmijski se
osluzavom vlakancu pauka krstaa.
113
III.
Ja nisam ni sanjao o bjekstvu. Naprotiv, sanjao sam
o dvjema plavim peticama koje nam Svakog
dvije petice! 0, mene vie trebati traiti
ni dogoniti, ja sam Mati je rekla:
- Ako moe, sine, nemamo zato ni na
cedulje dignuti brana, i bila je uta od brige.
- 'Mogu, mati, ja mogu kao veliki! - uvjeravao
sam a mala solna mi je visila
preko leda i II njoj komad tvrda kruha od kukuruznih
paturica i mekinja.
Mi stojimo II grupi. Dvanaest sa dugim
vitkim grabovim prutovima. I pravimo se jako vani.
Ne znam ta smo sebi uobraava1i. A pet koraka od
nas, naslonjen na glatko stablo jednog kestenika, stajao
je andannski gefreijter.
- na onog ko htjedne kao na zeca
- rekao je strogo i skinuo karabin s ramena i postavio
ga uz desni but.
Zapitali smo gospodina gefreijtera, mu po
disciplinskim propisima ponizno u
- Gospodin gefreijter. kada krenuti?
On je nakosio
Nalijevokrug!
- Kada?
- ... vam materina! - poao je na nas.
Jedan se drug od straha pomokrio u
Naiao je iznenada gospodin andannski zugsflih-
rer. Mi smo gledali u njega kao u Boga, a on je
pemo prilazio lijevom rukom debeli uti brk.
Gospodin gefreijter j e digao puku o desno rame. Jedna
je krava alostivo mukala. Iz njenog nabreklog vimena
je kapalo masno mlijeko i rosilo jednu suhu isparenu
balegu.
114
Vi ste sada zapravo postati vojnici - rekao je gospo-
din andarmski zugsfiihrer stavi pred nas.
caru i zato treba da budete hrabri! Goveda
vas moraju sluati, jer imate velike prutove.
Vi ste jedini vojnici koji dobivaju A tebi
kako je ime?
On je pokazivao na jednog, ali mi nismo znali na
koga?
- Ti veliki, ti to blehne! - pribliio se i upro
prstom u Mustu. To je bio jedini petnaestgodinjak
nama. Neto nesrazmjerne glave, plosnata, iro-
ka, uta lica i s visokim crvenim nakalupljenim fesom,
on nas je natkrivljivao za cijelu glavu! Gospodin an-
dannski zugsflihrer je upro prstom u njegovu glavu.
- Zovem se Musto s Kozarice.
Tako se tamo i danas zove cio rod
Jo nekad u vremena doli su neki pode-
rani i gladni ljudi dva kilometra juno od naeg grada
na jednu ikaru kraj druma i podigli tu sebi od pletera
i ulijepih ih blatom, i se u njima, i ivili,
i umirali bez iluzija o nekom zagrobnom ivotu i rajskim
ljepotama, kojima se iskupljuje ovozemaljska bijeda. Sin
jedne od bezbrojnih njihovih generacija je Musto. Njega
su uhvatili ba tu na marvenoj pijaci i pridruili nama.
Mi smo gledali II njegove krupne, izbuljene, pepeljaste
i iroke nosnice, u kojima je bio skoren
cm sloj bala, s nekim nelagodnim Vidjeli
smo da je imao daleko dulje ruke nego drug Gican,
koji nije nita zaostajao za njim u visinu. Imao je samo
sitnije lice ...
- Ti onda biti kapetan njihov - rekao je gospo-
din andarmski zugsflihrer Musti.

A zna li ti ta je to? - upitao ga je.
Ne znam.
115
- Ti njima zapovijedat, a oni te sluati , razu-
mije? To ti je to: vas je dvanaest, i se u
tri grupe: jedni pred govedima, drugi usred goveda,
a za govedima. I da vam ne bjee. Za
sve to se izgubi Zato budite hrabri, jer
ste vi zapravo vojnici, sluite caru i otadbini. On trai
od vas da budete hrabri. Naprijed!
On je otro odsjekao kaiprstom iroku kret-
nju. Mi smo staj'1li i gledali. Zato kae: naprijed?
- Ja sam izdao zapovij ed - okrene se on nama
ponovo.
Mi jo uvijek ne razumijemo nita. A ako jo jed-
nom vikne, na drug Tican se istovariti II
- Kad 'ja kaem: naprijed, to odvezujte go-
veda i polazite! Ti odmah mora prenijeti komandu na
njih.
Mi nismo smo veselo i poslovno me-
goveda.
- Natrag! - dreknuo je ponovo gospodin andarrn-
ski zugsfUhrer. - Mi idemo uvijek za vama, a vi nas
vidjeti, upamtite!
Mi srno ponovo goveda.
Musto je odrjeivao red do mene. Radio je to veoma
vjeto, a pri tom su njegove pepeljaste sjale kao
ike i niz laloke mu se cijedila bijela sirolika
Onda smo krenuli.
Hoja-ho!
Grabovi prutovi zvide po
Kas-kas-kas.
Jedan pomamni garonjica, nabijeni brdnjak s ro-
govima kao otrim noevima pomamno put.
116
Hoja-ho!
Sada treba skrenuti lijevo. Ali cijelo stado juri desno.
Lijevo!
ivi rogati zid se desno.
kio.
Pomamna lava pod kojom kamena cesta zvoni mu-
Sad smo poli zaobilazno ravno kilometra vie.
Hoja-ho!
Ja sam razbio nokat na palcu desne noge o jedan
iljati bijeli kamen u jarku. Instiktivno sam i
uhvatio se za palac rukom. Mali garonjica je
prednjim nogama jahao na jednoj utoj kravi.
Ona je pod teretom posrtala pravo na me. Jo korak.
Jedna je ena vrisnula. Ja sam se otkotrljao niz jarak.
Hoja-ho!
Sada idemo uz brdo.
Prutovi zvide.
Desno je sokak. Sada znamo ta treba raditi. Zato
dvojica od prve grupe i postavljaju se
i mau prutovima. Zviz jednu kravu po nosu. Ona za-
miri. I zavrti glavom uokrug.
Zato si srljala na me? - misli drugar i naprijed.
Sada je sokak lijevo. Onda opet desno. Ali mi smo
sad posve iskusni
Hoja-ho!
Idemo niz brdo.
Kas-kas-kas.
Dolazi jedna velika okuka ulijevo. Za takav
nemamo iskustva. Ipak se trojica iz prve grupe posta-
vljaju u obliku potkovice: zviz, zviz, zviz.
Goveda otresaju glavama.
Proli smo.
Srednja grupa naprijed, jer je neko rekao da
su oni u prvoj grupi umorni.
117
IV.
esnaest kilometara daleko. Naloili smo velike va-
tre od granja i grijemo se. Tri velike crvenoute vatre
od suhog granja. Visoko nad nama izvijaju se jata ua
renih iskara. Neko se Sto mi ti
je nenu gonenu? Poletite zlatne patke, susrele ih crne
- kud letite zlatne patke - kud letimo da letimo,
nikom nita ne - ta je to?
Tri koraka od nas je gusti Kroz njega
se nita ne vidi. A na tom crnom gustom je
veliki tamnomodri poklopac neba. Na njemu su zvijezde
poredane II svim geometrijskim oblicma. Mi
znamo kako izgleda Veliki Medvjed: sjajne zvi-
jezde II obliku izvrnute prednje strane krova na gospo-
dina strasmajstera pred kolom (tako nam je to g.
slikovito Zvijezde su kao
- dva prednja i dva zadnja. Razmak zadnjih
treba u produenju prenijeti pet puta i na
jednu sjajnu i krupnu zvijezdu: to je Sjever-
A pravo pod njom je sjever. Ako gleda licem
prema sjeveru, za ti je jug, desno istok, a lijevo
zapad. Kad sam sve to u sebi obnovio, potraim na tam-
nomodrom poklopcu neba izvrnutu stranu krova na
gospodina strasmajstera. sam zamislio njenu sliku
i opet nema. Crtam u lugu i na uglove uarene
ike. Onda opet traim. Nema, nema. da je negdje
za brdom - mislim - nije nas valjda gospodin
varao. Ja se da se je on estio kad smo se
mi smijali: izvrnut krov gospodina strasmajstera
na nebu? Ahahaha ...
Njiva II koju srno stjerali goveda nalazi se odmah
pod cestom i je visokom ivicom. Na donju
stranu je gusta mrka grabova uma. Bio je mrak
kad smo se zaustavili, pa nismo ni upamtili okolinu.
118
Sada ona u izgleda u ovom mrkom gustom
kao neka strana Zato se mi sve briljivije sti-
vatri. Ja glavu medu koljena. U cjevani-
cama me kao da se kosti tale.
Goveda se oglasie pucketanjem ivice.
- Trebalo bi vidjeti ta je to - kae kapetan Musto.
Ja se m da spavam. On se sagne nada me,
pa kad se uvjerio da spavam, gurne Tkana.
Hajdemo.
On se strese:
- Ne smijem ja u mrak, - kae.
Ustaje Gican:
- Hajde ja
Onda se je neko na cesti povie nas. Koraci
potkovanih cipela.
- Hop, hop!
Mi premiremo.
Poznamo glas gospodina zugsfiihrera i Sa-
da smo kur3niji. Raspoznajemo tri sjene na cesti.
- Evo vam jo jednoga - kae on - pa budite hrabri.
Zbogom!
Od njih se odvoji mekahnim korakom jedna visoka
sjena i vatri. Mi je zagledamo: cijeli - mi-
slimo u sebi. On uz vatru i mi ga poznajemo.
- Arselja, Arselja ...
- Ubili su boga u meni, majku im - kae i okrene
se prema cesti.
- Otili su.
I onda utimo.
Jedna krava balega.
Arselja je devetnaestgodinjak, i zna o ratu,
jer je bio dvije godine u Galiciji. A onda jednog dana,
kad su ili uz neku stranu stnninu, on je okilavio.
119
- A zna li ti , Arselja, gdje je Veliki Medvj ed?
pitam ja, jer me jo uvijek lik izvrnutog krova
strasmaj sterove pred kolom.
On najprije uti. Onda odgovori:
- Ovdje nema ni mali h medvjeda. Nisu ovo Kar-
pati.
- Ali ja sam u koli da na nebu ima Veliki
Medvjed od zvijezda ...
- He, to si ti u koli! sam i ja koj eta,
pa ne vai! - pljune on u vreli lug i cvrkne.
Ti si s Kozarice - obrati se Arselj a Musti.
- Jesam.
- Znam te, bili smo zajedno II kod kome-
sara radi onih kokoiju.
- 1 ja sam bio - kae oljan.
umi tajanstveno. Jedna je kukuvija dola neg-
dje blizu naih vatara: kuvi, kuvi, kuvi.
- neko - kae Musto. - Njen glas ne
sluti na dobro.
Arselj a grije pete:
- Ja vie ne vjerujem u smrt - kae on. Kad neko
iv iz rata, taj neka se vie ne boji smrti.
- Zar je rat tako straan? - pitamo.
U dnu njive jedan bako Ja bih se zakleo da
je garonjica sa iljatim rogovima. .
A negdje daleko i potmulo, kao u kakvoj provaliji ,
zaurla toma psina. Kao da potrese
- Joj , to je lav - brecne se Tican - joj, ja umrijeti
od straha!
Lave gromoran i ponovi se opet dolje
negdje u umi, pa kroz ume II tom mrkom
tijestu zaista odjekivae
Desno ukraj ivice, valjda je neki polno preosjetljivi
bik zaganjivao jednu kravu i podizao stado njom,
goveda su se zbijala
120
Mi smo utjeli .
- Joj, jest, majko moja! - kisao je Tican.
I meni je postalo tij esno oko srca.
Arselja se zahohotao.
- Lavovi ive na drugom kraju svijeta.
- Pa gdje smo mi? I mi smo daleko.
Arselja se ponovo zahohotao.
Hohohoo!
Hohohoo!
- U pie da se selo potrese kad
lav dolazi i da tutnji kad on zine, kao da gnni, da, i
da se goveda zbijaj u u hrpe i da on moe nositi
vola u zubima.
Jedno se pobalega. balege
se Jasno.
- Eno vidi da nije lav kad ono onako mir-
no balega - kaem ja.
Onda je poslije daleko negdje i tanko kao pisak
od vlati zapjevao jedan pijevac. A onda drugi .
Mi smo drijemali. Kad bi samo bio kakav topli
da pokrijem krsta - mi slim ja, j er mi je zaista s
nesnoljivo studeno. I Gican se tui na to. Zato se mi
sporazumno vatri i oslanjamo se jedan
drugome o leda.
- Zato to nismo prije smislili, - kae Gican i strese
se od zime.
Onda SlUO udobno prebacili jedan drugome glavu
preko ramena i zahrkali.
V.
Kas-kas-kas.
Sputali smo se nizbrdo. Cesta je tvrda l bijela.
Papci zvone.
121
Lijevo je jedan veliki goli predjel hrastovih panjeva.
Debljina njihova da je to do bila stoljetna
uma. Sunce se tamo za jednim brijegom pomalja, kao
narandast kolut.
Po nama ono sija kao naa vatra, koju smo zatrnu1i
kad smo krenuli. Onda se pojavljuje jedna zidana jed-
nokatnica surog izgleda i u ovoj pustoi. U
staklima njenih prozora sunce se razlilo kao
- Vidi li tc rupe po zidu? - pita Arselja - to su
logoi izbuili svojim metcima. To je andannska ka-
sarna. Neki dan je tu bilo kao na frontu.
Kas-kas-kas.
Cesta se jo uvijek sputa. Onda najednom okuka.
I mi zalazimo, kao u tunel, u gustu, crnu, visoku hrastovu
i bukovu umu. Glasovi nai dobivaju odjek.
Hoja-ho!
Hoja-ho
l
goveda ne u stranu.
Sad srno preli preko jednog mosta i uz-
brdo. uma je ostala za nama.
- Nisam htio da govorim, ali ta je uma puna 10-
goa - kae Arselja.
- Meni pada na um pjesma: "Oj, logoi, logoi,
ta je vama u dui" ... Onda ja kaem:
- A to si i sada govorio? mene je jako strah.
- ta bi te bilo strah? oni nama ne bi nita. Oteli
bi nam goveda i zbogom diko.
- Ti nisi onda ta je rekao gospodin zugsfUhrer,
da smo mi odgovorni.
Za nama se oglasie cipele. Obazremo se: patrola
andannska.
- Samo naprijed - kau oni tiho i opet propadoe
lijevo u
122
Ja postajem lagahan. vanost svoje uloge:
zbilja. mi smo zapravo vojnici, kako je rekao gospodin
zugsftihrer.
Roja-ho'
Desno gore u brijegu su neke
Za nama dolazi jedna ena.
- Mali - zove ona - ima li jednu priuzu, ti
komad kruha.
- Nemam - kaem - a otkuda bih imao?
- Pa skini s krave. eto svaka ima!
Kas-kas-kas.
Opet jurimo niz brdo.
ena ostade daleko za nama. Ja se Ona
stoji.
Kas-kas.
U mojoj torbi nema vie ni mrvice kruha. Sada
kad je ta ena spomenula kruh. ja sam odmah osjetio
da sam strano gladan.
- Sada, kada uzbrdo, deset
trangi - kae mi Arselja. - Ja nisam ni znao kako
se spasiti od gladi. Crijeva mi strano ...
- I u mene - dodajem ja.
- Ja teko Drob mi po trbuhu kao
sveanj krpa - odgovara Arselja.
papci ubrzano zvone.
Lijevo je jedna ledina. l jedan irok bistar brdski
potok preko nje. Goveda se u njega pomamno.
Ja i Arselja iskoristimo tu priliku: jedna, dvije, tri ...
deset priuza. Strpamo ih u moju torbu. Sada ja,
se pojavi kakva i nuditi priuze za kruh.
Sunce se diglo za nekoliko konopaca vi-
sine. Mlako jesenje sunce od koga ute bjelogorice i
neorane zemlje, objeene o strane bregova, dobivaju suri
jzgled sagorjelih haluga i bujadi.
123
Arselja Ille zadrl.ava, 1 mi idemo posljednji . On go-
vori neto tie.
- Htio sam i ja u logoe, zna? i ba kad sam
okilavim.
Onda se nekom tugaljivom crtom na licu cvrkne i
kae:
- Hj a
l
- A zato vojnici idu u logoe, to ja ne znam pravo?
- pi tam.
Zato jer ne vole rat, eto.
- Ni ti ga ne voli?
- Ne!
Ja navalj ujem neprestano:
- A zato?
- Ti i ne zna ta rat
Onda smo ili dalj e, a onje utio. Zatim je najednom
brzo naduak izgovorio:
- ubijanje ljudi kao pasa. Tamo gdje sam
ja bio! A ovdje?
Onda smo opet ili bez jer je on zautio kao
da ga je neko presjekao. Ja sam paljivo motrio
li se negdje pojaviti kakva
- A ovdje to to su ove zemlje gole kao
glave, to si i ti i j a i Gican i tvoja mati iGicanova
i Mustina gladni kao ...
- Eno tamo jedne - plahnem se ja.
- Tamo - kae on, prekinuvi isto tako kao
to je i nenadano i naduak.
- Podaj svih deset trangi za dva komada,
- doviknuo je dok sam se ja pentrao preko ograde.
Pred je sjedila jedna ena s djetetom na krilu.
- Donio sam ti deset priuza, ako mi dati dva
komada hljeba, gladan sam - kaem joj ja i zaista u
isti taj momenat osjetim uasnu glad II stomaku.
124
- UzeJn sam, sinko, od onih to idu pred govedima,
evo - i ona podigne hrpu trangi iza sebe.
- I vie? - meni se j e zavrtoglavi Jo.
Nemam vie kruha, sinko!
Vratio sam se. U grlu mi se zbila suha tvrda guta.
sam, jer su drugi daleko izmakli. Kad sam pre-
lazio preko plota, Arselja se digne iz jarka.
- ta j e?
- Nema! Uzela je od prve grupe.
On zastane. A onda rekne:
- Tu j e gore okuka, a mi ovuda prijeko.
smo preko j edne njive. Desno daleko od
nas na ubavitnji ceste zvidali su prutovi i se: hoja-ho.
- Sada dospjeti li prvu grupu pred goveda
- govori Arselja li kasu - i onda, se ukae kakva

- Ja zbilja vie ne mogu - ovdje mi je suho, a
ovdje mi j e - dodajem.
Na cesti smo. Pa poto jo nije prva grupa stigla,
mi sjedamo u hendek. Ja da me medu kracima
neto boli . Pipam i kaem Arselji.
- lij ezde - veli on - to tek sutra da boli.
Onda se diemo, j er pristiu prvi. l Musto je
njima. On
- Trojica u zadnju grupu.
Sada ostajemo nas troj ica i Tican.
- Mi traiti kruha - kae Arselja - zato smo
i doli naprijed.
- I j a sam zato doao.
- Ticane - zovnem ja - ima li ti kruha?
- Nemam. otkud mi! ievelja.
- A jesi li gladan?
sam j eo i vie ne. Gladan sam - kae on
prostoduno.
125
Jo uvijek idemo korakom. Strana je sedam
kilometara. Zove se Bukva.
Vidite li ovu obavitnju ovdje? - pita Arselja.
- Vidimo - odgovaramo.
- Potar je vozio uzbrdo i sjedio mimo na boku,
a evo ba odavde su ga napali !ogoi. I kao to su pred-
vidjeli, nije ni njega ni konja nijedan pogodio. Konji
su pojurili, a pojurili su i oni, i hop, eno tamo na drugu
stranu pred njega. Nije im mogao da su ga vile
nosile. Oni su to Kad je on vidio da nema
kuda, je iz kola, izvadio revolver i zaklonio se
za lijevog konja pa pucao. A pucali su i oni, i pobili
i konje i njega. Evo tu dolje su se skotrljali ::;vt: lrujt:.
Tu su ih ljudi poslije i zakopali. Eno vidite svjeu zem-
lju.
Ili srno zatim utke.
- To je bilo nema petnaest dana - nadoda Arselja.
- Tako ti logoi ne vole nita to je dravno. Novac
su dodue odnijeli. I pravo su imali .
I idemo dalje, a ja mi slim: logoi su vojnici i bili
su u ratu i omrznuli ga, onda zbilja da rat ne
valja ni tamo, Arselja pravo govori.
Sad srno odjednom krenuli niz stranu.
Kas-kas-kas.
Roja-ho!
Roja-ho!
Odjek. Lijevo je tamna borova uma. I rnlflse na
smolu. U nas se zato ire nosnice. Goveda alovito
To se desno pojavilo selo. Providan modrikast pramen
dima, stari crni drveni krovovi i tele Sve krave II
naem stadu su zaustile i zovu.
126
Roja-ho!
Hoja-ho!
Arselja me tegli za torbu:
- Hajde, hajdel
- -_. ---------
Ja stisnem ramena i torba spane.
- Idi ti sam, ta oba - kaem mu i on
i Musto za njim za smo tkom priuza pod pazu-
hom. Ja zviznem prutom.
Boja-ho!
Hoja-ho!
Kas-kas-kas.
U crnoj borovj umi odjekuje zvek govedih papaka.
Obazrem sc.
Tican je ostao i gleda prema selu. Odjednom desno
II hendeku za visokom habduikom u tarabama. l
jedna djevojka
- Ima li priuzu, mali - pita i dri komad
kruha.
Ja se uz cestu i iz petnih ila
- Arselja, Arselja. ponesi jednu priuzu ovamo!
lona gleda onamo kuda ja
- Hop - se odziv.
- Eto taj to sam ga zvao ti - kaem joj
bjeim.
Kas-kas-kas ...
Ona i gleda uz cestu.
Ja prijatan vonj ognjita i dima koji ostaje
za mnom.
Boja-ho!
Hoja-ho
l
Desno dolje pukla je prostrana breuljasta krajina.
Izmedu brijegova voda. Sunce je u njoj kao ras-
topljeno srebro. Cesta vijuga niz stranu kao bezmjerno
duga pepeljasta zmija. Goveda se ljuljaju u kukovima.
- Hop! Stie Arselja irokog lica. U objema ruka-
ma nosi veliki okrugli kruh. za njim Musto
i Tican. Ja u zrak metar.
127
- Ti , Tkane, idi za govedima, dobio si svoje -
kae mu Arselja - a nas trojica sjesti ovdje da
podijelimo.
I mi sjedamo. Arselja zapara paljivo jednim klipom
na tri strane i pita:
- Jesam li pravo na troje?
Musto popravlja jednu crtu i kae:
- Sada lomi!
Ja sladak vonj kruha i guim se u dobive-
nom komadu.
- A jesi li dao jednu priuzu i onoj etui to je
- pitam Arseiju.
- Nisam imao, sve sam gore dao.
- A je li
- Da, je. Ja sam je pipnuo, a ona se smijala
i dala mi onaj komad to je drala, eno ga kod Ticana.
Ona je kao bomba.
Ja se smijem tome.
Onda smo ustali i pokasali . A veliki komadi pe-
kruha u naim rukama postajali naglo sve manji
. . .
l manJJ.
128
Musto kasa pred nama.
Arselja kasa uza me i pita:
- A zna li ti ta je to sifilis?
- Ne znam - kaem.
- To ti je gospodska za ljubav.
Kas-kas-kas.
Sustiemo goveda.
Hoja-ho!
Hoja-ho!
Nad krajinom zvoni na zov.
Hoja-ho!
Kas-kas-kas.
Ova nizbrdica je jedanaest kilometara.
Kad smo prelazili preko jednog drvenog
mosta, pod kojim se je voda modroplavi la i crveno joi-
kovo i vrbovo ilje lo na viline kose iz rekao
je Arselja da imamo samo tri i po kilometra do
logora. Kruza me je prostrujao Ono to
sam do sada iskusio i o ratu, ostavilo je svoj trag.
Vl.
Uli smo na velika irom otvorena vrata. Dva voj-
nika su stala pred nas i pomogli nam. Goveda su mimo
i posluno zala u prostrano dvorite, kao slu-
valjda, da se tu u tom prostranom dvoritu, u dubo-
koj crnoj zaguljivoj praini zavrava put. Mali garonjica
je prema bunaru, koji se nalazio nasred dvorita.
I halapljivo je priljubio gubice za dno korita. Srkanje
nj egovo privuklo je sva goveda bunaru. Onda je najed-
nom izletio odnekle jedan brkati zugsfUhrer i naredio
onim istim vojnicima koji su izali pred nas da sipaju
vodu za goveda.
I voda ima miri s. Primamljivi miris,jer kadje veliki
plehani kotao o stij ene bunara, goveda su di-
zala glave i udisanjem irila nozdrve.
Mi, nas dvanaest drugova stajali smo uo-
krug oko goveda s naim vitkim grabovim prutovima.
Tican je sjeo na tle opruenim nogama:
- Joj, mene boli ovdje i ovdje i ovdje - rekao je
on, a lice mu je bilo blijedo.
Sunce je bilo negdj e na naim t jemen ima. Ja sam
gledao daleko u jedan modri vrh pl aninski i sjetio se
gospodina kako nam je o visokim plani-
nama, i o snij egu, i o vrij esku i duici
kojom se hrane divokoze, i da im je mlijeko od toga
kao tijesto ... da, i nas je da na svakom planinskom
129
vrhu ima napisana visina u metrima. Te SiliO Illi visine
nalazili na kartama zemljopisnim: - 2387, Tre-
skavica 2088, 1919. Ja bih htio da je vidim i
na ovom vrhu preda mnom. Zato stavljam dlanove povie
i napreem zjenice. Nema. Onda kaem poluglasno:
- Ja mislim da je on nama to slagao.
Tican se naglo digne.
- Joj, majko moja, nije slagao! Ja plakati ako
bude Meni je mati rekla da dobro evo
dala mi je i ovu krpu da sveem u nju, pa onda za
obavu. Rekla je, brana dode. I pravi-
razljevuu sa sirutkom II velikoj tepsiji! Joj, majko
moja, je l' de da nije slagao?
- Ja sam mislio o drugom, nisam o tome
- kaem.
- Onda dobro.
U garonjice su se cijedili konci slina niz gubice.
Bjelava s velikim vimenom lizala je kuk.
- Ja mnogo volim razljevuu sa siru tkom - kae
Tican i opet sjedne na tle.
Garonjica je na bjelavu.
- A nisam je jeo otkako je otac otiao u rat - na-
doda Tican, a lice mu se snudi.
Ona dva vojnika to su pojili goveda hodali su sada
njih. Jedan je pipkao krave ispod trbuha i izmu-
zao na dlan mlijeko, pa ga rastirao objema rukama. Za
bjelavu je rekao:
- Dobra muzara, teta.
Drugi je snano gurnuo garonjicu, naslonivi mu
se na kuk:
- Alaj bi ovaj orao u mojoj strani. kao kre-
men.
Garonjica je otresao glavom.
vojnik je donio j edan plehnati i sjeo
pod bjelavu. Ona je podatljivo zadnjim nogama stala u
raskorak. Onda je doao jo jedan vojnik s
130
Kravu boli kad joj jc prepuno virne, a vojnika
boli kad mu je preprazan stomak - rekao je poslovno.
- Masno mlijeko, sami kajmak - oblizao je on prst
i traio drugu kravu. Na njegovoj je stranjici visio od-
valjen kapak zakrpe, koja se je drala jo o tri bijela,
debela lanena konca. Noge je imao savijene. Ramena
iroka i za vratom plavosiva debela kita sa
fesa. je pod jednu mrkuiju.
- ovu boli ,
Ja mislim: zato mi ne muzemo krave kad ih gonimo
i da drugi puta ponijeti jedan Ka-
em to Arselj i, a on odobri.
Onda su nas odveli daleko preko prostranog dvorita
II jedan sjenik, i mi smo nosili velike naramke sijena.
Goveda su se silno obradovala. A od te radosti su beu-
kala i rikala isto kao i kad su alosna. Na me je odmah
naletio garonjica. Mi smo slagali bremena pored tarabe,
jedno do drugog. Goveda su se poredala i griskanje se
kao um nekakvog marljivog trenja. Dug, bezmjer-
no dug red goveda. Ja tek sada vidim koliko smo mi
goveda dotjerali. Jedan, dva, tri ... dvadeset. .. pedeset...
- Dolazi gospodin kapetan - jedan vojnik. Oni
se svi i digoe ruke ba isto onako kako je nas
na gospodin da pozdravljamo. I mi se in-
stiktivno brecnemo i sastavimo noge. Ja gledam gospo-
dina kapetana i mislim: dakle, to je kapetan.
On prilazi
- Vi ste dotjerali? - gleda u nas.
- Oni su dotjerali? - gleda u gospodina zugsfti.h-
rera.
Meni pada na um i prvo lice mnoine prolog vre-
mena od glagola dotjerati i ja u sebi mi smo
dotjerali. gospodin kapetan govori u pro-
lom vremenu, prolo vrijeme je sastavljeno od skra-
oblika sadanjeg vremena glagola biti:
131
sam, si,je, smo, ste, su i tvornog oblika glagola
(tako smo mi u koli pred gospodinom anali-
zirali govor) i gledam u sjajne mamuze na nje-
govim u crvene ispuste na plavim izpegJanim
r.ajthoznama, u sjajnu dugmad na vatiranoj bluzi i u zlat-
ne zvjezdice pod vratom - Musto je dakle to nama to
je on ovim vojnicima, samo se oni, kanda, njega boje,
a mi se Muste ne bojimo, iako smo i mi, zapravo, vojnici,
kako je rekao gospodin andarmski zugsftihrer.
Jest, gospodine kapetane, oni su dotjerali.
- Vi ste dotjerali - kae on.
- Mi smo dotjrali - kaemo mi.
To se zove gramatika. Ja sada potpuno
zato se ona u koli: da zna odrediti u kojem vre-
menu neko govori.
Gospodin kapetan nas gleda.
Sunce u njegovim zlatnim zvjezdicama gori kao ika.
U mene od toga suze
- Gospodine kapetane, mi smo najstariji u naem
kraju, drugih nema, zato smo mi dotjerali goveda i rekli
su nam da vi platiti svakome po dvije petice
kurano i razborito je izdeklamirao drug Gican.
Meni je dvanaest godina - kae oljan.
- Meni je manje - rekne Ticai1.
- A tebi? 0, ti bi mogao biti vojnik - upre
on prstom u Arseiju.
- Ja sam bio vojnik dvije godine, gospodine kape-
tane - kae on i propisno pozdravi.
- A zato sada nisi?
- Okilavio sam, gospodine kapetane.
Ja ne razumijem zato to Zato da
ga pitati kasnije.
- To je bilo na Karpatima, gospodine kapetane.
- Jesi li bio hrabar? Jesi li volio rat? - pita gospodin
kapetan.
132
- Rat je straan, gospodine kapetane, ko bi ga volio
- kaem ja.
On se okrene i sagne prema meni:
- O, nije Ko te je to Gdje si to
Ha?
On je bio nasmijeen, i ja se nisam nita prepao.
Rekao sam:
- sam, ljudi se ubijaju.
On se okrenuo vojnicima koji su stajali za njim i
uprijevi prst ba u onoga to je muzao mrkuiju, resko
upita:
- ta je to rat.
- Gospodine kapetane, pokorno javljam, rat je obra-
na i spas drage domovine od mrskog i krvoednog nepri-
jatelja koji kao gladan vuk sjedi s naperenom pukom
za granicom. Svaki vojnik koji voli dragu domovinu
mora biti hrabar i braniti je do posljednje kapi svoje
krvi. Svaki vojnik mora voliti svoj u domovinu!
kao daska i podignute glave neprirodno visoko, s me-
haniziranim tempom pokreta spojnica, i nadu-
ak, kao da pije vode, izdeklamirao je vojnik
svaku i uporno u gospo-
dina kapetana. Ja se sjetim pjesme "U ranama na bojitu
lei ranjenik, ne plai ga grom puaka ni topova rik".
sam je znao napamet i deklamirao pred gospo-
dinom -Tako, tako, iv bio, lijepu pjesmu
treba lijepo znati napamet, iv bio - ja glas gospo-
dina kao da je on tu mjesto gospodina kapetana.
Zato diem dva prsta prema gospodinu kapetanu:
Molim ja, molim ja ...
- No ta?
- Mi znamo jednu lijepu pjesmu lijepo pjevati.
I svi se zduno pretvorimo u jedan glas:
U ranama na bojitu
lei ranjenik!
133
ne plai ga grom puaka
ni topova rikI
NDh, bravo, bravo! Vi ste dobra djeca! Vi ste
krasna djeca! Noh, bravo, hravo! Rat, rat, draga djeco,
rat je boanstvena stvar, oh, vi to ne znate, vi ne znate
to je to rat! Vi ne znate ... reci reci! - on se
je tresao od nekog i od tog istog
na njegovim se je vatrenim prsima tresao jedan gvozdeni
krst, jedna srebrna medalja i dva cifrasta or-
dena. I u njima je ovo jesenje sunce gorilo kao eravica.
Vojnik sa otvorenom zakrpom na stranjici
i neprirodno visoko podignutim nosom ponovio je ru-
tinirano ono isto to i malo prije: gospodine kapetane,
pokorno javljam, rat je .. . itd.
- No-h, also gut, ganz gut, dobro sasvim! A vi
sada jo jedanput zapjevajte vau lijepu pjesmu!
I mi smo pjevali.
Jo tri puta.
Meni se da je vojnik gledao alostivo
II n::.s.
Onda je gospodin kapetan sasvim razdragan brojao
goveda. Stotinu i dvadeset. I bio je zadovoljan, jer smo
mi svoj u slubu potpuno savjesno obavili. Zatim je go
spodin kapetan po put dugi red goveda,
koja su marljivo grizla uto miriljivo cvijetno sijeno,
i snano jedno po jedno za oputene
repove i u kukove pljesnuo
moga garonjicu i rekao:
- Zugsfiihrer ove za oficirsku ku
hinju - i otiao preko dvori ta.
134
Zugsfiihrer je sastavio pete i pozdravio.
Ja sam alostivo gledao u garonjicu.
Onaj je vojnik ponovo priao:
Dobar teta - rekao je.
Arselja je sastavio pete i pozdravio gospodina zugs-
fiihrera.
Gospodin zugsfiihrer, li odmah dobiti pla-
- pitao je.
- Da-h - odgovorio je on mahnuvi rukom, a zati m
je otiao. .
Mi smo se obradovali.
Bilo je toplo jesenje podne i mi smo bili gladni.
Iz nekih drugih dvorita su dopirali trubni znaci i u zraku
su gorili glasovi se tupi topoti. Teki taktovi.
Jedna je lokomotiva negdje pitala i se klopot i
dahtanje. Jedan je pijevac pjevao podne. Moje su se
nosnice rairile od tekog vonja loja - to su za tarabama,
tamo u drugom dvoritu, pronijeli jedan veliki bakreni
kotao iz kojeg se puilo.
Desno su, po nekom smiljenom redu, bile poredane
barake. Na njima su bili napisani, crno i krupno, redni
brojevi, i pored njih isto tako, crno i krupno, velika
slova: l A, l B, 2 A, 2 B, 3 A, 3 B itd. Mi smo cunjali
jedan za drugim: eno tamo je kaldrma, ondje je tvrdo
utabano klincima s potplata, ovdje smrdi, tu je opalo
s jednog bagrema.
Sja toplo jesenje sunce, i u toj prijatnoj toplini sjede
tri vojnika uz zid jedne barake: jedan je sjeo
glava mu lei na prsima, drugi u
bluzi i koulji i kaiprstom i palcem po crnom
rutavom trbuhu briljivo zirka, obojke i otiru-
mrko blato izmedu nonih prsta strastveno iri nozdrve
i njui vonj prsta.
Mali, jesi li ikad vidio u?
- Ne.
- E, onda da ti kaem - ona je crna, duguljasta,
plosnata, gladna, zarije se u kou kao krpelj , mora je
noktom ako da je ubije, zna?
135
Lake ti je na fronti ubiti nego ovdje
u - kae drugi.
Da, ne treba samo naniani
i okine.
Mlako jesenje sunce mehko pue po njegovom cr-
nom dlakavom trbuhu.
Evo ti jedna pa je ponesi civilima mahnuo je
on i istresao prste na me.
Ja sam se stresao.
Arselja je izvratio obavu.
- U nas su bijele, kratke i masne, evo ti jedna
civilska rekao mu je i istresao nad njim prste.
On se je marljivo dalje trijebio:
Ja osobito zadovoljstvo kad ona pukne
pod mojim noktom. nego kad na fronti
kak'og
Ja ga tamo i ne rekao je drugi
i svojski potegao s palca desne ruke vonj mrkog blata.
U kokardu na njegovom visokom sivoplavom k.
u. k. infanterijskom fesu urezano je veliko slovo K.
smo se bez prutova.
Ja sam se briljivo drao desnom rukom za obavu.
Dvije .plave petice! Ja ne ni umor ni
glad. Cetrdeset i devet kilometara natrag! ta je to? ta
je to kad ja u obavi od nosim dvije plave
petice! Deset forinti! Dvadeset kruna! Stotinu seksera!
Dvije stotine petaka! Hiljadu krajcara! Dvije hiljade he-
lera! Ja kao I moja mati skakati. Ona
je rekla da nemarno zato kupiti brano, svejedno to
imamo cedulje.
136
VII.
Dohorovci.
Prevalili smo dvadeset i devet kilome-
tara. Kad smo se sputali II selo, nebo je na zapadu
imalo hrdinu boju kesetnovog koje je opadalo i
ljutilo se pod naim nogama. ArseJja je rekao da tu II
hanu Mehe treba i mi smo unili.
Vas dvanaest, svako po krajcar, dvanaest kraj -
cera, pa onda lezite rekao je Meho mali
s ogromnom grbom za vratom, i kao
vjetica, podignutih prekrtenih nogu na drvenoj
klupi pored
Platili smo.
Ja sam koliko sam potroio: dva krajcara
hljeba i jedan krajcar za konak. Sutra
o podne, zato vie ne treba jesti.
U grljak jedne boce zataknuta je debela lojana svi-
i paluca utim jezikom, a od toga palucanja se sa-
blasno iskrivljuju noge dugog stola i ocrtavaju sjene po
duvarovima. Za ma1im okancima prozor-
lijegala je debela jesenja sa vedrim nebom, po
kojem su tinj ale ute zvijezde, seoski su psi lajali krupno
i njihov je lave odjekivao po potocima, a u tim potocima
su drijemale prazne vodenice i u njima mievi krepava1i
od gladi, u je podrumu mukalo tele j je
tako gustim lijeganjem oivjela nad krajinom, a ovdje
u naem itu u pukotinama duvarova su
popci i "bube vabe" stri gle ticalima oko naih nogu,
j stjenice krvoedno vrebale iz pucija kad se lojanica
ugasiti. su po zemljanoj na duplje
u lubanjino.m kosturu. A handije Mehe su
bile krupne i okrugle, sa velikim i sablasno
svijetlim i se da te bjelo-
rotiraju i se steu oko tamne
137
arenice. Ja sam pomislio: takve ima vukodlak, i
prilijepio sam se uz Arselju. Grba Mehe mi je
izazivala predodbu deve jednogrbe, i ja sam odmah
zamislio da se handija Meho hrani iz te
grbe ... njemu je onda lahko trpiti rat, Svi
bi ljudi trebali da dobiju grbe kad nastane rat, ponovo

- Pa koliko su vam platili? - pitaju te njegove ok-
rugle, velike, izvaljene a donja se vilica neprimjetno
kao da trza.
- Po dvije petice - odgovori nas nekoliko u isti
mah.
Njegove zamire. On nekoliko puta zaklima gla-
vom oborenom nisko na prsa, kao da neto
Njegova mi se grba za vratom tri puta
- Vas dvanaest po deset forinti to je stotinu i dvade-
set forinti - kae on zatim poluglasno - toliko novaca
ja nisam nikad ni vidio u hrpi. Dosta, dosta, to je bogat-
stvo ...
On je zatim i dalje mirio.
Ja sam gledao u njegovu okruglu grbu, koja je u
svjetlu lojane iz grljaka na glatko cmosjajno
tjeme lubanje, i to cmosjajno tjeme
lubanje kao da izrasta.
Negdje je u dubokoj jesenjoj vedroj zavijalo
jedno pseto.
- Ja spavati - apnuo mi je Arselja na uho.
Meni su uz uzali trnci i stresao sam se.
- Zato? - apnuo sam mu natrag.
On je metnuo kaiprst desne ruke na usta i na-
mignuo s oba oka .
. - uti! - sageo se OTI.
Ja sam sastavio trepavice.
Tican je opuhnuo pod stolom pod i se
savivi ruku pod glavu.
ll8
Musto je legao uz njega.
Gican je klupu i svezao ruke ispod nje.
oljan je metnuo glavu na njegove noge.
Da1ija, Ramo, Brajko, Toso, Ibro i Joja posavijali
su se po podu.
Handija Meho je utrnuo
Ja sam uhvatio Arseiju za miicu i prislonio se gla-
vom uz njega. Kroz trepavice, II gustom mraku kafanske
sobe, ja sam vidio guru za vratom Mehe han-
dije. Ona je sada imala pravi oblik crne sablasne mrt-
lubanje. Dva sa zemljane povie njena
tjemena bila su dvije nakazne avetinjske duplje
koje su zijale prijetnjom. Pripio sam se uz Arseiju.
- Ja spavati - apnuo mi je on ponovo - ne
boj se!
Neko je zahrkao.
Zatim opet neko.
Pa opet.
U jednog su crijeva glasno.
Mi smo bili strano umorni i spavali smo tvrdim
snom.
Ja sam sanjao da me mati dri na krilu i bilo mi
je toplo i mehko.
- Vie nikad kod Mehe -
rekao je Arselja kad smo ujutro ostavili Doborovce za
sobom. - Meho je razbojnik. Ja nisam cijelu
oka stisnuo. On je to vidio, jer nije ni on spavao.
Tican je plaljivo otpjevao:
- Joj, majko moja, mene je jako, jako strah od
razbojnika.
Jutro je bilo puno sunca i mraza. u ivicama
je imalo svijetlu boju bakrenog lima.
139
Mi SlilO kaskali
I tuili smo se jedan drugome na krupne nabrekle
lijezde kracima.
Vlll.
Za cijelo to vrijeme, daleko tamo II naoj "dragoj
ravnoj i plodnoj domovini" Posavini, kod nae
su majke neumorno svotu od deset forinti :
za brano, za so, za malo krumpira, za nekoliko glavica
crvenog luka, 7.a jedno klupko konca, da se otporene
zakrpe ponovo priiju, i (ako ikako mogne) za jedan
loja, jer krumpir je ipak neto kad se
zacvrlji grudicom loja - tri forinte tamo, dvije ondje,
jednu i po ovdje, krunu za ono ili za ovo, sekser ili
dva piljaru, eh, ako to sve ispa' ne tako, divota jedna!
Ali ako ne mogne? Onda nanovo treba rasporediti: bra-
na na cedulju i po, to je devet kg - po jednu
krunu, devet kruna. Ostaje jo jedna petica i jedna kruna.
A ako gospodin biljenik. zagalami, rekne da nema bra
na i zato se nije dolo jo prve subote, onda ... onda
kupiti dva kilograma mekinja, i patu-
rica - dva kg mekinja, forinta i
paturica jedna forinta, ravno jedna petica, vie se i ne
smije potroiti za to - a brano, pravo brano od kojega
se pravi istinski kruh, koji irna donju i gornju koru i
mekahnu sredinu, to je brano pet forinti na kilogram,
petica cijela! Dva kilograma, dvije petice. i
devet kilometara tamo, i devet kilometara na-
trag - jedna petica prvih i devet kilometara,
druga petica drugih i devet kilometara, jedan
kilogram brana tamo, drugi kilogram ... ne, ne, ne, to
ne ide! Uostalom, stomaci su se potpupno prilagodili
140
branu, u koji se bar slatkih
mekinja.
,
Prolazi tako popodne prolazi i dopodne i
popodne petka i dolazi subota. Nae majke nestrpljivo
nas, svojc mali koji uporno gegaju neg-
dje na devedesetom ili devedeset i osmom kilometru s
velikim krupnonabreklim lijezdama medu kracima, s
izubijanim tabanima i noktima na noni m
palcima) iz kojih lipti cmocPlena gusta i usirena venozna
krv, S nepodoJjivim klopkanjem II cjevanicama, sa zasu-
kanim i prevrnutim stomakom, su nam tupe i uko-
od umora, srce naprasno udara u grudni ko, u
uima zvoni, iti , pi ti, u zatiljku nekakav
uaren
kilometra do
Ostavili smo Ticana i oljana u jednom jarku, jer
su plakali_
- Noge, noge, noge - plakao je Tican.
oljan se hvatao za srce.
- da - rekao je.
- Ja bih nosio jednoga - kae Arselja - ali m: mugu
obojicu. Bolje oba, vam matere po
vas.
Jo samo niz ovo brdo. Zove se
Grad jc pod nama kao u velikom bakrenom kotlu: ljivici
s rumenoutim kronjama i utanjem pada u iz-
mrzle trave, zbijene i s nakrivljenim kapama sa-
trulih naslaga, opljesnivljenih mrkocrvenih cri-
jepova i slikovito poredanih kriljev-
ca, sokaci i tijesne staze izmedu taraba, kapidici, sive
zidine, smedezelenim hvojama divljeg hmelja,
iljci na kamenim karaulama, iljak na sahat-kuli, iljak
na Sejniji, koju je po usmenoj tradiciji naih matera
"Zmaj od Bosne" bez zatrkivanja na svojoj
bedeviji, Svirac, Bukva, Luka, Varo,
141
kaldnnc nabijene bijelim kamenom, Ciganluk
ili Karanfilmahala, Kruke pod kojima je godine 1878.
Njegovo Apostolsko Carsko i Kraljevsko Fra-
njo Josip I podigao vjeala da "upokori divlji narod bo-
sanski" i da ga. mu navotenu petlju konopljane
uvjeri" da je poslan od Boga i Evrope" (a oni,
ti "divlji Bosanci", ne nikako to bogoposlan-
stvo, zamiljali su pod pojmom Evrope neku veliku be-
tiju), i tamo preko tih nakrivljenih krovova i taraba i
preko rurnenoutih kroanja ljivika, "nepregledna ravna
rodna i plodna draga" Posavina, masna paleta ultrama-
rina, kobalta, okera i cinobera, zemlja i nebo, nebo i
zemlja, slatka naa plodna domovina, od koje srno mi
bili daleko i devet kilometara.
Pao sam na pod kao mrtav. U srcu sam oSJecao
neke ubode kao od igala. Noge nisam
nikako. Bile su utrnute.
Mati je zaplakala.
- Sine, vie nikad nikad!
Onda je donijela lavor studene vode i u
njemu krpe. Jednom mije stegla glavu a drugom i
obavila noge. Pokrila me je ponjavom i jorganom.
Osjetio sam sada da trnem sav. A kapci na
su mi gorili kao Sklopio sam ih i neku
vrtoglavost.
Kad sam se prenuo, u sobi je kiljila mala petroleum-
ska lampa - bila je Mati me je poljubila u oko.
- li malo sirutke, donijela sam ti iz mahale!
I malo sam ti somuna kupila, bijelog somuna, mekahan
je kao pamuk.
142
Mene su boljela krsta. Pokuao sam da sjednem i
jauknuo sam. Zato je mati jo jednu krpu i
metla mi je na krsta. Krpe na nogama bile su potpuno
suhe. Noge do vie bile su nabubrene, okrugle,
koa je bila zategnuta kao II utopljenika. Mati je ponovo
pokvasila krpe i omotala ih oko nogu.
- Evo ovdje mi je tvrdo kao orah i boli me strano
- rekao sam joj na lijezde kracima.
- To samo od sebe - rekla je - ne boj
se, vidi, sad ti vie ne gori glava. Bio si umoran posve.
daleko je, daleko bilo, vie nikad zna! ta
Dobro bi bilo svake subote zaraditi po dvije petice,
ali kad se ne moe ta ja? Ja volim tebe nego stotinu
petica. Valjda pokrepati od gladi.
Onda me je poljubila u oha oka.
Pojeo sam somun i popio sirutku. Od toga sam os-
jetio ugodno mi knj e u stomaku.
- A jesi li kupila i djeci somuna? - pitao sam.
- Oni spavaju, ta im, sutra praviti razljevuu.
Razljevua je dobra, oni je vole.
Imao sam jo sedmero Kae se: bili su jedno
drugom do uha. Ja sam bio najstariji. Dvanaestgodinjak.
Najmanji brat je bio
Zatim je mati utrnula lampu.
Ja sam ponovo zaspao, kao zaklan.
Sutradan sam se sna:
Malog nabijenog garonjicu brdnjaka su vezali za
noge i zaklali. Krv je bila crvena kao makovo
i trcala je u mlazovima irokim dva prsta. Gospodin
kapetan je stajao u raskorak i gledao. Krv ga je uprskala
i on se zaljuljao ... A onda odjednom kao mu-
143
kanje, pa kao pjesmu, i zemlja je mirisala, a ja sam
vidio moga garonjicu kako plug i ravnomjerno klati
kitnjastim svojim repom, a iz gubice mu visi
slaka sline. Onaj vojnik to ga je ogledao upravljao je
plugom, a su mu nabrekli i zaokruili se.
Zemlja je bila masna.
IX.

peti po redu.
Jesen je lijepa i praina se po cestama die u obla-

Hoja-ho!
Hoja-ho!
Goveda idu kuda mi
Gospodin andarmski zugsfLihrer nas je puta
pohvalio.
- Vi svoju dunost obavljate upravo - re-
kao je - samo nastavite, samo nastavite!
Mi smo mu
Ovaj put smo ranije krenuli, zato ranije
na Sunce je bilo toplo kao topao kruh i po
hendecima se je trava ponovo obarnetala, uti svatovac
je cvjetao i vrapci se prpili II izdrobljenim suhim fuki-
jama konjskim.
Gonimo stotinu dvadeset i osam komada goveda.
Primijetio sam jo kod odvezivanja da junaca imade
mnogo, mnogo. Vie nego ikada do sada. Brojao sam
ih do i tri, i onda mi se zagubio red. Mi ne
volimo kad njih ima mnogo. Imamo iskustvo s
njima. Zato smo ovaj puta odsjekli dulje i prutove.
Hoja-ho!
144
Jedan etvenijunac pomamno zajahuje na krave. Ima
ilu, crvenu i sluzavu. Eto, to je to
iskustvo to smo ga mi stekli s juncima. Kad
jedan junac zajae na jednu kravu, odmah, kao po do-
govoru, zajahuje i drugi na drugu, na a
ako mu se ne na dohvatu krava, na jednog
od junaca, koji je na kravi. Onda nastaje lom: krava
pod teretom tij ela i isukane ile, koja je
puta zabodena i u krivu rupu, i u tom posrtanju
poti sne tri drugarice pred sobom, a od toga nastaje klup-
ko, koje se kotrlja, ivo, mesnato, strano klupko, pred
kojim mi bjeimo kao pred kakvom aveti. Ako j e tu
kakova okuka ili sokak, onda tek ono to mi ne
volimo goveda se sva pod kotrljanjem tog ivog me-
snatog klupka u taj sokak i zadignuvi repove,
pritisnutim bokovima o ivice, jure kao pomamna. Onda
mi moramo vikati, skakati, derati se, juriti
kroz ume, kroz potoke, dok ne stignemo pred njih. A
tada nastaje strana i borba: mi mlataramo naim
vitkim, grabovim prutovima, goveda srljaju
glavama i bijesno se i propinju.
Z viz, zviz, zviz.
Mu-mu-mu.
Zviz, zviz, zviz.
Buu.
Mi tekom mukom Ali samo zato jer
moramo
Onda jurimo na cestu, a tamo na cesti moramo izvr-
iti prebrojavanje, i tek onda dalje. Pa, jer smo izgubili
mnogo vremena, gledamo na sunce. Musto skida svoj
svijetlocrvene boje fes i gleda.
Sjena je poklopila dno i prela dva prsta - kae
on - to su do zalaska nepuna dva sata.
Mi se razmaemo.
Prutevi zvide.
145
Kas-kas-kas.
U kasu junci nemaju vremena da na krave.
Zato mi neumorno zvidimo tapovima.
Fiju!
Zviz!
Fiju!
Kas-kas-kas.
Sjene se izduuju i sunce tamo na zapadu postaje
rumenouto kao velika naranda.
Hoja-ho!
Hoja-ho!
Ja ovaj puta nosim limeni Arselja je
odabrao koje krave nas dvojica musti. Nama jo
pripada i Tican. Trojka. Njega smo dodue uzeli samo
zato jer sam nije kadar nita. A kad mi pijemo, on gleda
alostivo i kae da bi volio mlijeka nego kruha. Zato
ga mi pribrajamo sebi, a zato i on mora nositi jedan

- odmah i priuze pokupiti - kae
Arselja - i Ticao ima da ih nosi u svojoj torbi.
- A ja u svojoj nositi kruh - kaem - je l' de?
- 000 to ne pojedemo - odgovori Arselja.
Kad idemo uzbrdo, onda se po naim ohla-
znoj, koji nas je oblio II kasu. daje jesenje
studenije to je preko daoa sunce toplije. Zato ka-
em:
- loiti veliku vatru.
- Najprije musti krave i pokupiti priuze, a
onda to Tican dok mi nakupimo debelog suhog
granja - odreduje Arselja.
Naa trojka je jednoduna.
Svanulo je onako kao to jesenja jutra, mraz
u bijelim cvijetnim naslagama kao svilen, nebo daleko
tamo na obodu, sunce crveno i toplo i po vrikama uma
i gajeva kao razlivena bojadisana cesta bijela
146
kao kredom nacrtana i jedan utokljuni garavi kos pre-
sa grane na granu.
Mi smo drhtali .
Za nama II cvijetnim mrazovnim naslagama ostajao
je trag naih nonih palaca. Skakutali srno s prsta na
prst.
Pet nas se postavilo preko ceste, okrenutih leda ona-
mo odakle smo doli , i maemo kao kosci. je
pametno i sentimentalno - ono 1a(;00 zna put natrag do
i jako ali za njom. Mi , kao iskusni ne
doputamo ni jedno ni drugo to se zove ispravna slu-
ba, i mi za nju svake subote dobijemo dvije
plave masne petice.
Z
. . I
VIZ, ZVIZ.
Put odmah nizbrdo.
Zato:
Kas-kas-kas.
Mi se zagrijavamo. Najprije zahride tabani od ka-
skanja, a onda se osjeti znoj medu kracima. Zatim po
grake. To je ugodno kad II trku
ostavlja s obje strane bezmjerne bijele poloene, obje-
ene i plohe mrazovih naslaga. Zato
kas i ravnom cestom. Goveda uspore hod sama od sebe
i mi moramo da se razmahujemo.
Hoja-ho!
Hoja-ho!
Ovaj drugi hoja-ho odzvanja II jednoj strani iz bre-
zova iblja.
Hoja-ho!
Maemo, i opet svejedno.
- ta je tamo u sredini, je li? - Musto i istee
vrat.
Jedan se sivonja preko ceste i pretvara
stado II kolonu po jedan, strogo prolaznike.
Nailazi jedan bak, on srdito mahne glavom: prolazi -
147
nailazi jedan on frkne: mar - nailazi jedna muza-
ra, on je omj eri: samo za nudu bi tebe -
prolazi opet jedna, on gleda - onda nailazi jedna
vitka i tankonoga plavuljica, glatka kao on ra-
iri sluzave nozdrve i sladostrasno mrkne. Onda ga pro-
srsi i cijela mu koa zatreperi od Propne
se drhtavo na stranje noge i je. tre-
pavice na njegovim vlanim se spletu, on spo-
kojno i blaeno zamiri i oprui vrat i na nozdrvama
mu se otegnu dvije slake. Mljacnuo je dvaput gubicama
i opet zadrhturio.
Mi smo stajali.
Goveda su stajala,
Arselja se slatko i pohotljivo smijao.
Musto se negdje u depu drpao i pjenio u usnim
kutevima. Onda je ostao daleko iza nas za jednom oku-
kom.
Onda je nastalo skakanje. Velika teka go-
vedska trupla se Bakovi su strastveno palu-
cali i rnrkali iroko rastvorenim nozdrvama.
Hoja-ho!
sam neku ugodnu dra u
Arselja je dreknuo:
- Sunce mu, ovako ne stigosmo za pet dana!
Udri!
I mi smo se razmahali .
Fiju, fiju, fiju!
Nije pomoglo nita.
Onda je neko predloio da po ilama, de-
belim krajem pruta.
Mi smo posluali.
Bakovi su se stresali. Na trbusima se nabirala koa
i drhturila. Jurili su.
148
Trag od tapova bio je modar i debeo kao
ile su visile modre. su volovske otuno gledale.
Ja sam se stresao. Mali aronjiea je imao mokre
i bjeao pred prutom.
- Sad je dosta! rekao sam ja - dosta, dosta, kako
bi vama bilo da vas neko tako, makar
Onda srno doli na vodu. Istu onu gdje i prvi put.
Ja prskam aronjicu da se rashladi.
Poslije idemo dalje.
srno nas trojica popili deset mlijeka.
Arselja mi je pokazao kako se krava muze, i ja sam
odmah shvatio. Istina, boli me palac desne ruke jo i
sada. Arselja kae da je ona krava koju sam ja muzao
imala mesnato virne i da je to od toga.
- Ali ima - kae - i mekahnih vimena, pa i ne
kad muze, mlijeko curi, bi rekao samo od sebe.
Onda smo se sjetili priuza i Arselja je odveo Iieana
da trae kruha.
x.
- neko zadovoljstvo kad to
gleda. Milo mu je to svukud, po svakom dobije
i ti volju - govori nam Arselja kad smo
dobiveni kruh zaostali i zato skrenuli jednim
da prije stignemo - prosto dobijem i ja volju.
Vidim: u Muste curi sirolika niz donju
vilicu i su mu sjajne.
Ja od toga malo razumijem.
Onda srno sustigli goveda i drugove.
Dan se je pribliio polovici. Mi smo bili na trideset
i osmom kilometru. Sada dolazi nizbrdica.
Kas-kas-kas.
Za nepun sat i po u logoru.
smo se. Bili srno ustri i lahki. Niko se
vie nije tuio na otekline. Pet puta po i osam
149
kilometara jest stotine i devedeset. Kad se toliko
prevali u jednom mjesecu dana, onda noge potpuno na-
viknu na napor i postane neumorni pjeak. Mi srno
bili neumorni pjeaci. I pjevali smo, Arselja je bio na
pjevanja. Od njega smo mnogo, mnogo
pjesama.
smo se Po stazama je bio prostrt
rumenoutog grabovog Bili smo ustri. Sun-
ce je bilo mlako i milovalo nas je po zatiljcima svojim
mekahnim dlanovima.
Arselja nam povjerljivo
- Djevojci koja je prvi puta izala preda me iza
taraba pod putem, i traila bilo je ime Raska.
Arselja je tada dobio komad hljeba. Dva puta je
sjedio s njom u haluzi. i puta mu je dolazila
u brezov umarak pod jednim Mi sada
na taj a desno pod nama zmijoliki savijuci
bijele kamene ceste.
Arselja nam odreduje:
- Ja ostati iza vas, a vi brzo izmaknuti. I
onda, me na istom mjestu ...
- Ne, i mi sada da gledamo - kae Musto
i sjaji svojim pepeljastim licem.
Arselja se zagledao II njega uporno.
- - kaemo svi.
- Onda dobro - slegne Arselja - ja idem naprijed,
a vi na prstima, i izvirujte iza ivice, ali ko
bube, zna.
I odjurio je.
Mi smo se privukli . Musto je bio prvi. se je
ljutilo pod naim tabanima. Tican je sjeo na put.
Dolje pod nama se razmi caIa i valjala bujad,
se kao neko aptanje, kao slipanje i mrkanje. Mi smo
se uporno propinjali na none palce. Musto se sakrio
za jedan grm.
150
- Musto ima padavicu - apnem ja Gicanu u uhu
i u Mustu kako se trese za grmom.
Gican se nasmije glasno:
- Dobio je i on volju, zna? Nije to padavica. Sad
ja opet ne razumijem to to dobiti volju.
- Musto ima padavicu - kaem ja poslije Arselji,
uporno da saznam ta je on radio tamo okre-
nuvi nam leda.
Gican se smije.
Onda smo ili uiju. Arselja je
- Ja sam bio na Feldpostu N 313 infanterieregi-
menta k. u. k. BH N 3. Rat nisam nikad volio, ali ima
lijepih stvari na tom FeJdpostu - mljacne on - Lizika
iz manafsburdelja, joj, kad se je sjetim. Raska je ista
kao i ona. ...
- Ja trnce kroz sred leda - kae Uican
mem.
Tamo u ratu pribave oni vojnicima svakakovih ra-
zonoda, da se zaboravi kad si besposlen. A kad
jedanput krene snataknutom bajunetom preko protiv-
onda je kasno sve. Onda vie nisi u
stanju ni da misli o ratu, nego mora da pada, da puca,
da se krije, da juri. Onda nema govora o mozgu i
razmiljanju. Ja znam po sebi: pred tobom tamo iza gru-
dobrana zija hiljadu nabijenih puaka, a za tobom re-
volver gospodina kapetana, lajtnanta, obr1ajtnanta, cugs-
firera ... ti onda puca, bode, juri ... U ratu je to sve
majstorski udeeno, kao u kakvoj trgovini gdje se dobro
profitira ... rum, muzika, Lizika - srkne on sladostrasno.
Arselja govori zadignute glave i velikim voj-
koracima. Mi kaskamo za njim i pored njega
kao
biti jako hladno - brine se Tican.
151
Nas trojica imamo jo tri prillze II njegovoj torbi,
pa tim prillzama platiti Hajdaru
handiji
Xl.
Sedamnaesti
Kad smo poslije kretali dalje, nebo je bilo
debelo j mrko. Oblaci su bili naSLrti kao teka crna
j edno preko drugog. Zrak je bio gust i topao. Pretpro-
ljema martovsko vrijeme ljeta gospodnjeg 1918, kad su
po ivicama progledavali uti svatovci u kitama j kroz
koru bijelog gloga probijala masna, modrozelena boja
sokova, a vrapci se mitarili perje po jarcima,
zemlje debelim naslagama otopljenog sni-
jega isparava1c sc ljepljivo i prhko zijale ukupolastu
peku bosanskog neba, pod kojim su se pjevale proturame
logoke pjesme, i neumorni iberi i treberi klicali "Hoch
Seine K. u. K. Majestat Karl von Habsburg", urlikalo
se, psovalo, duga i u srokovima pisana pi sma,
koja su dolazila sa frontova i II kojima je pisalo o tome
kako se rat vie ni svriti, kako to "po svemu
tako izgleda", i kako "svaki dan stiu sve nova
i nova" itd., mart je pod tom pretproljetnom pekom bo-
sanskog neba isto ono to i lani, preklani, i onom-
lani : logoi se radovali zelenilu uma i grmova, nae
su majke naricale nad poginulim i djecom, po
bogomoljama se sluili parastasi i zadunice, drali na-
pamet austropatriotski govori, proslavlja!i carski
i palile hiljade sijalica po gradu
i gradskim bedemima, se bakljade neumorno,
se biljenici i do iznemoglosti izdo-
voljavali. se sputale vedre i jutra osvitala
mlaka i bez sunca, ili sa suncem iprohladnim vjetro-
152
vi ma, koji su donoslli miris neolopljenih snjegova sa
planinskih glavica. Mart je toga jutra bio mlak i gust,
a u zraku su visile krupne kaplje kia, koje se
svom silinom na naa tjemena.
Hoja - ho!
Ili smo korak po korak, polahko uz brdo. Kao da
nas je pritiskivala teina neba. Po sapranoj nabijenoj
bijeloj cesti zvonili su papci.
Arselja, Tican, Musto i ja bili smo u zadnjuj grupi.
Hoja - ho!
Repovi su bezvolj no visi li .
Ovaj puta imamo u stadu pravog pravcatog garo-
njicu, kojega smo proli puta gonili: isti iljati rogovi,
isti okrugli gusti kukovi, nozdrve, prsa. On je jedini
ustar. Mi svi smo mlitavi. On se uporno gura
krupnih posavki.
Onda smo krenuli nizbrdo.
Hoja - ho!
Hoha - ho!
U umi odzvanja zov.
Maemo prutovima.
Zviz, zviz, zviz.
Stado se zaljulja.
Kas-kas-kas.
U tamnoj goloj martovoskoj umi miriu sokovi i
vonja satrulo i papci kao od
oraha.
Jedna je krava alostivo mukala.
Dvije su me kapi kie poprskale po nosu.
- padati - kae neko.
Kas-kas.
Zviz, zviz.
Papci pljute.
U naem utanju se strah.
153
Zatim smo proli tijesnu okuku. Na jednom
su panju sjedila andarma. Jedan njima bio
je gospodin andarmski zugsftihrer. Mi se na njega smi-
jeimo. On nam mahne glavom.
Ja se sjetim !ogoa tek kada primijetim andarme
u blizini ove okuke. Sada se vie i ne plaim. Naprotiv,
neku radoznalost, htio bih da ih vidim, htio
bih da pred nas, pa da nam otmu sva goveda.
- Zato oni ne pred nas? - pitam Arseiju
i ga za ruku.
- Dok zazeleni - kae on.
Po cesti prskati prve kaplje.
Poli smo neto urnije, iako je bilo uzbrdo. Zvi-
dali smo tapovima neumorno.
Arselja je tu desno odveo Ticana po kruh.
Kia je postepeno pljutala
Ja sam svoj komad raspolovio j jednu polovicu met-
nuo u i okrenuo ga dnu torbe, da ne pokisne.
Drugu sam polovicu halapljivo grizao.
Onda je nenadano strano zasvijetlilo.
Goveda su popostaia kao zabazeknuta.
Mi smo brojali: jedan, dva tr ...
Tican je pomodrio i suze mu navrle curkom niz
lice.
smo utanje kapljica u zraku prije nego su
se na cestu i na nas. Bile su mlake i odmah su
nas Bilo je ugodno pod njihovim mla-
zovima. Ali kad je ponovo sijevati i praskati: i
za nama, i pred nama, i nad nama, i pod nama, mi smo
izgubili sva ugodna Kia se je poslije svakog
praska stranije prolila. U valovima, i ne vie u kapljama,
nego u nekim debelim vodenim ipkama, koje dube i
izlokavaju.
154
Mi smo zvidali tapovima, a pod svakim tapom
je prskala voda i zalijevala ponovo trag na

Niz nas se slijevalo.
Onda je opet sijevnulo uto i
Goveda su se i pogela glave, ih
jedno drugom pod trbuhe. Vie nije padalo, nego se
izlijevalo. Niz je curilo kao niz lijeb. Iz nogavica
je liptalo kao iz Pod nama je tckao
potok, dubok do Na je umilo. Sta-
jali smo u lopti nekog gustog tijesta. Zraka je bilo posve
malo. Voda je navirala na usta. Guili smo se kao na
dnu strane vodene provalije.
Goveda su tegobno i plaljivo beukala.
Ramo se proderao od
Tican se drao za rep malog ga-
ronJIce.
Ja sam napravio od dlanova tit vie Preda
mnom su visili repovi, kao u maglu,
kao
Zacvi1ili smo svi jednoglasno.
Goveda su beukala.
Prolamalo se. A mi smo stajali i kao uko-
pani i zijali koliko nas je grlo nosilo.
Meni se je da nas nosi niz mutnu utu stranu,
i sam vidio ogromnu iroku blatnu i duboku.
Zarevao sam jo i prikrpio se uz jednu go-
nogu.
Kad sam doao svijesti, vido sam da leim pored
Ticana i oljana, kraj jednog ognjita. Nad nama je bio
slamni krov. Pored nas je staj ao Arselja. Jedna je se-
ljanka gledala u nas kravljim pogledom. Vani
je sjalo divno veliko toplo sunce.
- Nisu daleko - rekao je Arselja -
ih brzo stignuti. Moete li ?
155
- Moemo - rekli smo jednoglasno. On je pomi-
lovao seljanku po podbratku.
Zatim smo a pod naim nogama se bijelila
tvrda, izlokana kamena cesta.
Zatim smo kaskali, a pod naim tabanima je prskalo
uto, razbueno ilovo blato po
Krajina je bila kao nageta sva udesno. Tamo su
visile zemljine plohe kao raznobojne nepravilne
Jedan je potok daleko dolje vijugao, ut i kaljav. Sunce
se nije odraavalo u njemu. Cesta je ovaj put na
bijelu, glatku, svilenu, zmijoliku traku. A dolje na toj
svilenoj glatkoj traci pod nama puilo se u suncu i kas-
kalo nae rogato stado. Ja sam bio silno radostan,
Hoja - ho!
Hoja - ho!
Stigli smo i maemo prutovima.
Kas-kas-kas.
Fiju, fiju, fiju'
Mustin svijetlocrveni fes je pustio boju i iarao mu
iroko pepeljasto lice. On na utvaru: lice od pepela,
kmpne i bezizrazno tupe, mrea krvavih sa
do na bradu.
- Ja sam mislio da je sudnji dan - kae Tican.
- Vi ste bili kao zadavljeni kad je prestalo padati,
leali ste u vodi na cesti - govori nam Arselja. - Ticana
je lizala jedna krava.
Kao tele ...
Haha - haa
Haha - haa
Haha - haa
Mi smo se smijali grohotom. I kaskali smo. Arselja
je govorio dalje:
- Ja sam vas prenio kad je seljanka rekla da vas
treba malo ogrijati. je bila odmah pokraj nas, a
nI Ja nisam znao ... nije se nita vidjelo. Puilo se je
156
neto, magla, para, zemlja se topila i kao da je ila II
zrak.
Mi kaskamo.
Zrak je sladak i kao staklo zvonak.
Papci
Da ne kaskamo, zapjevali bi iz sveg grla.
Garonjica se II trku ispinj e na jednu aruIju i zbija
goveda II klupko. Ja ne dam da ga tuku.
Prokaskali smo kroz jednu borovu umu. Smola je
mirisala opojno. Onda je lijevo pukla jedna kosa ledina.
Na njoj je cvjetao svatovac i kukurijek i paprat se utila
u smotuljcima u mrke naslage satruhlog pro-
logodinjeg Garonjica je gonio jednu bijelu junicu
uz tu ledinu. Musto je pomamno za njima. Mi
smo odkaskali, i lij evo nad nama dizala se nekoliko
stotina metara visoka rasjelinasta strana. Garo-
njica je bijesno progonio mladu junicu. Odjednom je
Arselja pojurio ukoso po rasjelini, da pretekne. Mi smo
u zadnjoj grupi stali da Onda srno vidjeli
Mustu kako je pred garonjicu i razmahao se pru-
tom. Njihovi su likovi, visoko gore na golom nebu,
na crtee ispunjene mrkim tuom. Prut je oporo zvidao
i omotavao se oko garonjinih nozdrva. On se uporno
odhrvavao udarcima i srljao na Mustu. Ali Musto je
istrajno i divlje mlatarao, mi smo vidjeli njegove du-
ruke kako ilavo vitlaju povie glave: jedan za-
mah, drugi, bezbroj ... Odjednom se garonjica pro-
peo na stranje noge, strahovito frknuo i u stranu.
Pod njim se raskvaeni odronuo i njegove se
noge razletile. On se upeo ilavo da se odri, ali bilo
je kasno i uzalud. Mokre i ilove naslage su se
otiskivale njegovim papcima, i on se izvrnuo na i
poletio niza stranu kao lopta. Mi srno zavritali. Garo-
njica se prebacivao u stranim zamasima i preko glave,
pravo preko Arseije, na nas na cesti. Arselja je divljim
157
skokom zapao pod jednu otpuklinu, i Illi smo jo samo
vidjeli kako je garonjica, odbacivan preko glave u ve-
likom luku, preletio tu otpuklinu i ostao tako iza nas
u zraku. Goropadnim vritanjem smo odjurili niz cestu.
Za nama je jeknulo okruglo truplo garonjice i rogovi
se tupo zabili u tvrdo kamenje.
Onda je Arselja zvao, i mi smo stali. Rekao je da
se vratimo, i mi smo se vratili.
Garonjica je zadnji puta trgnuo jednom nogom i
papke i rep. Mlaz crne krvi je tekao preko izpla-
enog jezika, a usta su strano zijala u toplo martovsko
nebo. su mu bile krupne i mokre.
Mene je guilo u grlu.
Tican je zaplakao.
- Musto, ti i ga dok mi reknemo
u logoru - rekao je Arselja.
Mi srno odjurili. Ja sam se jo jednom obazreo na
garonjicu. Sunce je davno bilo skrenulo k zalasku.
Nebo je bilo tanko i kao izatkano od svjetlomodrih svi-
lenih konaca.
- biti studena kao zimska - kae Arselja.
Zatim smo stigli goveda.
Hoja - ho!
Kas-kas-kas.
Hoja - ho!
trbusi su spljoteni kao daske.
ili, ja sam osjetio glad i izvadio ostatak kruha iz
i jeo ga slatko II kasu.
XII.
Mi smo Arseljini Arselja je na On
je pametan i, kad o govori, mi otvaramo
usta i paljivo sluamo. Mi smo od njega vie
158
ncgo od ikoga. On zna o ratu, o logoima, o
kim zemljama i o ljudima, zna mnogo pjesama, koje
mi naizust pamtimo i pjevati. Ono to je nas
kuranijirn u naoj slubi, to je on, ono na to
se mi uvijek oslanjamo i u to se uvijek uzdamo, to je
opet on. Pored razloga radi kojeg dvije duge,
plave petice i radi kojega uporno snosimo sve tegobe
naih i Arselja je to to nam u naim na-
pornim danima i od do subote svake
sedmice put nego to on uistinu jest.
Mi s izvjesnim nestrpljenjem. Mi
sanjamo po cijele o govedima i pje-
vamo pjesme, zamiljamo pilje u kojima sta-
nuju logoi, puke i vidimo frontu. nam
se Musto, drug sa Kozarica, koji pet ne
dolazi da goni goveda, golokraka Raska i gospodin kape-
tan, koji svakog petka prebrojava ono to mi dotjeramo,
a kad nam isplati, mi mu redovno moramo otpjevati:
U ranama na bojitu
lei ranjenik
ne plai ga grom puaka
ni topova rik.
I u tome tako dolaze i prolaze petci i subote,
a mi se savjesno odgajamo, svojski u ivo-
tu ono to ga gadnim i nepravednim, a to je ujedno
i njegova nepatvorena sutina iz koje smo izrasli i mi
i nai i radi koje srno ovo to jesmo i to su bili
i nai djedovi i pradjedovi, deset ili milion i deset koljena
tamo unatrag.
Prolaze i ponovo dolaze tako petei i subote,
a nae nas majke radosno i u tom
neumorno hvale gospodina Boga koji im je dao nas,
"ovako valjanu i dobru djecu", i kako eto ipak "Bog
gleda na sirotinju i ne zaboravlja je", i utjeene tom
159
dobrom Boijom voljom i ljubavlju, one nam ovlacnih
i sa sentimentalnim prizvukom u glasu govore slat-
ke i miluju nas po glavi.
Dolaze i prolaze i opet dolaze petci i subo-
te, i kako dolaze, tako i prolaze, a rat negdje u dalekim
zemljama i domovinama (zastalno iste ovakve djece i
sinova kao to smo i mi) traje neprestano, nai
u mondure od modrosivih tkanina, otre ba-
jonete i stunnmessere i podmazuju cijevi u manlicherica
i koda-topova i pune okvire za pukomitralj eze i du-
redenike Schwarzlose-a, Saint-Etienne-a i Hotsch-
kisse-a, popravljaju grudobrane na i monti-
raju na trombionskim bombama, ispijaju duple
porcije ruma i smiljaju kako bi najlake desertirali, a
zemlje lee ovamo daleko iza njih neorane inekopane,
i po tim istim neoranim i nekopanim zemljama obavljaju
vojni liferanti rekvizicije, andanne na nae
majke i sestre, i mjesto novca zelene, ute i crvene
cedulje, mi dvanaestogodinji i trinaestogodinji
pregonimo ta rekvirirana goveda i devet kilo-
metara daleko do logora za dvije plave petice,
rat jede, rat dere, rat nau "dragu, ravnu,
rodnu i plodnu domovinu" Posavinu, rat od toga ivi i
tako samo moe da traje, sve to u naoj dragoj, ravnoj
domovini ivi, sve ivi za njega, sve slui njemu, sve
je kao jedan sloeni stroj su neu-
morni i daleko, daleko razmjeteni, i za opsto-
janje toga rata.
Sjedili smo pored vatre.
je bila mlaka i u ivici povie nas je tam-
nozeleno glogovo aputalo. Mi smo naloili vatre,
da njima rastjeramo strah od mraka.
160
Jedna je krava tri koraka od nas ravnoduno bale-
gala.
Druga pogledala velikim sjajnim u nau vatru
i nemamo preivala.
Ticanov lav je gromorno lajao i potresao iz
mlakog julskog mrtvila.
Zvijezde su tinjale daleko gore na tamnomodrom
julskom ljetnom nebu.
Jedna je kukuvija sricala:
Kuvi, kuvi , kuvi ...
- Musto ima sui cu - kae Arselja - a
lijeu s a umiru u jesen, ili, ako lijeu
u jesen, umiru u Musto je legao II
XlU.
pjesmu. Arselja govori pred nama, a mi za
njim. Mi brzo pamtimo i radosni smo radi
toga. Samo Perko ne moe nikako da zapamti koje je
red, a koje drugi. Perko je novi drugar, koji je
doao na mjesto Muste. Iz je i ima
razvijena stopala i none palce.
Mi i
tri ga tuku
a vuku
Bhahaha
Thahahaa
Arselja upita:
Kako seljo ide u soldate?
Mi odgovor:
161
Rado selja ide u soldate
tri ga tuku
a vuku
Onda svi II dlanove:
Ooj rina
rina rina
strina li im
materina
- Jo jedanput! jo jedanput! - Arselja. - Ti,
Perko, pazi. Kako si glup, sunce ti! Zar to nije jasno?
Najprije ga istuku, pa ga onda vuku! Sada pazite, ja
pitati, a vi u jedan glas odgovarajte!
Arselja:
Hor:
Kako seljo ide u soldate?
Tri ga tuku
a vuku
Oooj rina
rina rina
oca li im
materina
Onda dolazi melodija.
Mi imamo jako sluhove. Zato lahko shva-
melodiju. I onda od naih tankih glasova
odzvanja topla ljetna
Jedan slae s nama.
Arselja se ali:
- To on sigurno Ticanov i misli da je
enka.
Hahahaa'
162
Obilazi nas jcdna andarmska patrola. Pripale ci-
garete i uzmu od nas namueno mlijeko, a zatim odlaze
u Njihovi koraci nestanu u travi.
Ooaj rina
rina rina
da im
... materina
Poslije spavamo II travama i slatko proteemo
u snu, udobnu mehkotu njihovu.
XIV.
Musto je umro zagrcnuvi se, j niz obraze mu se
prolila dva svijetlocrvena mlaza krvi. Tako umiru svi
Rod ljudi koji od ivota imaju tek toliko
to kroz njega i to se u svom kratkom vijeku
ivinski uporno odre u samoodbrani od prostog ska-
pavanja, kojim svravaju stari, slijepi i ugavi
pSI.
Umiru s trijeznom spoznajom da poslije smrti dolazi
jo samo truhljenje i raspadanje i da ono to se zove
ivot za njih umire i kao takav kakav su izdano tavorili
u svojim potleuicama od svoga davnog kome
se ni njihovi prisni roditelji nisu obradovali.
se u ivotu i prolaze kroz njega, umiru i nestaju iz njega,
neprimjetno i a on silan i
beskrajno i ne zaustavlja se, oni nemaju ni toliko snage
da uzmu bar neto od njega, tako su obespravljeni i
malim, tako su skotski unieni.
Sunce je bilo nasred neba kad su ga pokopali. Trava
je sagorijevala od pripeke. Njegove su noge virile, ute
i vlane, iz bijelog kratkog Na noktima je bilo
raskvaena mrko blato, zaostalo moda jo od prole
163
jeseni kad smo prvi puta okisli za govedima.
Prenijeli su ga ne suha trnova kolca, koj a su
pali iz susjedne ivice. Hoda je tupo preko nje-
gove glave gledao u svjeu groba i naizust go-
vorio poluglasno neke molitve. Onda je neko siao II
grob do ramena i spustili su ga. Zatim su postavi li , koso
nad njim, bukove kvrgave cjepanice i sasuli zemlju i
zavri li je u vidu oblog slamnog krova.
Tako je Musto umro, i tako je Muste nestllJo izmedu
nas, i tako je mjesto Muste postao naim drugom Perko
j z Brdana, po dobi, grahorastih
i sa izraslim pepeljaste kose kroz razdrti i
oborenog oboda eir.
- Rezerva - rekao je Arselja kad su Perka doveli
na govedu pijacu.
Poslije sam ja jedne sanjao na vlas isto ono
to sam vidio kad se je Musto borio s malehnim tustim
garonjicom nad stranom.
xv.
Kretali smo, a jo se nije ni rumen na istoku ukazala.
Tako je htio Arselja. Jutro je bilo pohladno i mi smo
cvokotali, zato smo odmah, po izlasku na cestu, krenuli
kasom.
Hoja - ho!
Hoja - ho!
Gonimo stotinu i trideset i osmero goveda. Pola je
goveda pred nama, pola za nama. Pred nama su posavke
i nekoliko irokorogih posavaca. Oni se tromo ljuljaju,
zato nas druga polovica sustie i gura u leda. Mene je
jedan okrugli potegao za torbu. Arselja se
i mlatara prutom po nosovima, zato prvi ustuknu i skIup-
svoje drugove koji su u kasu. Nastaje guva. ivice
164
pucaju. Jer se ivo mesnato klupko napinje i trai odu-
ka. Arselja to ponavlja, kao da izvodi nekakve pokuse.
Jurimo.
Nikad nismo ovako jurili.
Prutovi zvide.
- Mene boli pod pojasom - kaem Arselji - zato
ovako jurimo?
Kas-kas-kas.
U prohladnom jutarnjem sumraku muklo go-
papci.
Zviz, zviz, zviz.
Arselja je neumoran u svojim pokusima. labavija
ih kao da se trese. Onda dalje jurimo isteg-
nutim koracima, a on podie glavu daleko naprijed.
Jedna je posavka posrnula i odrla kou na koljenu.
- Zato ovako jurimo?
- uti - kae mi Arselja strogu.
Ja zaostajem jedan korak iza njega. Za mnom frkne
onaj isti i ja ponovo projurim pred Arselju. On
se i obavlja svoj pokus. ivica puca.
Lijevo ostaje jednn predjel panjeva. Onda
drugi, savijen i kao somun.
Mi kaskamo neumorno.
Desno je velika zidanica. U njenim prozorima ne
vidimo sunca, kao to smo ga ostalih jutara gledali. Oni
su tamni, i mene od te njihove utljive tame popada
jeza. Rupe na zidovima mi na iskopane
- Zato smo ovako rano krenuli? - hvatam ja Arse-
Iju za ruku.
- Mar, boga ti tvog! - krikne on.
Ja odem od njega pet koraka u stranu i ni da
ga pogledam. ao mi je i da
Cesta se jo uvijek sputa.
Jo trista koraka i u gustu tamnu i visoku
umu. Cesta propada u nju kao u
165
- Hoja bo! Arselja, iako on to do sada nikada
nije
Hoja - ho! - odzvanja gusta, tamna, visoka wna.
Kas-kas-kas.
Kas-kas-kas.
U pljute papci i taj pljusak odzvanja od sta-
bala kao amor.
Arselja je neumoran.
Hoja - ho!
Hoja - bo!
Nas zajahuju goveda.
Ja za vratom paru iz nozdrva jedne
junice. Zato se da ih stuknem. Arselja se pro-
dere na me:
- Udri pred sobom!
Ja pomislim: zato se je on izuzeo na me.
Maemo uporno. Po se nadic dla-
ka II prugama, i mi ne kasarno, nego Teki
trbusi posavki kao mijehovi. Iz nozdrva cure
sline, i krpe pjene padaju u oroeni prah na cesti.
Najednom okuka. Jedan most tutnji pod papcima.
Na nas najuri zadnja polovica goveda. Desno je lakat
okuke i mrka uma sa stazama. Arselja se naglo okrene
i stane zvidati vitkim graboveem. Klupko se smota.
- Udrite! - drekne on.
Giean, ja i Tiean se okrenemo.
Zviz, zviz, zviz, zviz!
Goveda otresaju glavama i mau uokrug.
Zviz, zviz!
Klupko se odmota udesno. uma zaprata pod pap-
etma.
- Udri naprijed! - drekne Arselja opet.
Mi sluamo.
Lijevo iz umske na cestu pet jakih
surih vojnika s pukama i debelim tapovima.
166
Odjednom pored njih zazvida u zraku. Oni pro-
padoe desno. Zrak je zvidao i sa svih je strana praskalo.
Tican je zajaukao. Po cesti se kamenje i dim se
od tog dizao. je opadalo kao zrelo Jedna
je posavka strano muknula i posrnula niz jarak. Mi
smo II stravi mlatarali naim prutovima i bjeali
uz cestu. U uima nam je pucalo kao da se
razdiru.
Gican je bio modar kao kad smo izbili na
zavoj na brdu, odakle je cesta kretala ponovo niza stranu.
U mene je bio nos leden. Tican je pridravao obavu
svojih Nismo mogli da progovorimo nijedne.
Niz brdo smo okrenuli ponovo kasom. Daleko za
nama je ostala uma i u njoj su meci i goveda
beukala.
U mene je srce tuklo u vratu.
Najednom se za nama beukanje. Instiktivno
smo zavrtili glave u kasu: okrugli nabijeni kasa
krvavih nozdrva.
Tican iz svega glasa.
- N e boj se - progovori napokon Arselj a i propusti
ga medu goveda.
On se ustraeno progura oputenih trbuha
krupnih posavki. Za njim je ostajao trag krvavih kapi.
Dalje jurimo opet bez A daleko pred nama
na jutarnjem nebu pojavila se rumen i sunce pro-
virilo crvenoutim iza brijega.
Hoj a - ho!
To je Arselja opet progovorio.
I ja sam htio da viknem pa mi je ostalo u grlu,
koje je bilo kao istrugano.
Lijevo je ledina i preko nje bistra voda s ru-
menim odsjajem sunca. Goveda kao po navici
i halapljivo Tican skida i zagazi u vodu.
- Usro se od straha - kae Arselja.
167
Nas je osam. druga smo izgubili.
Perko se kesi.
se i mi kuraimo .
.
To su bili (ogai - kae ponovo Arselja.
- Strani su - odgovori Gican.
- Oni nama nita - kae Arselja.
Meni lebdi pred jedno kosmato lice, crnih
sjajnib To je lice prvo iz ceste.
Mali okrugli prislonjenim nozdrvama II
vodu. Sukrvica nie njega II mlazu irokom po-
dlanicu. ArseJja pravi smotuljak bujadikina i za-
jedno s Perkom raskrvavijenu nozdrvu
On vrti glavom i
- A zato su pucali? - pita J?ia.
- andarmi su pucati. Zandanni su bili sa-
kriveni negdje - govori Arselja - mora da je neko po-
grnuo.
- Jedna je posavka poginula - kaem ja.
Onda mi brojimo goveda.
Od stotinu trideset i osam komada esdeset i pet.
- Desno tamo od one ume vodi put ravno u plani-
nu - kae Arselja - a u planini je veliki logor logoki.
Oni ive kao bogovi. Oni znaju ta rade. I nikoga se
ne boje. andarmi im ne mogu nita, ne smiju ni pri-
smrditi.
oljan je pomagao Ticanu da izcijedi Uz nje-
gove se mrave modre gole noge dizala para. Sunce se
je pomolilo i cijelim nas kolutom zagrijava.
Onda smo poli dalje. Korakom.
- Sada nam i ne treba srednja grupa - kae Arselja.
Tican ide pored mene i
- Mene strano bole noge. Odjenom me tamo kad
logoi zaboli. Ja sam htio umrijeti od straha.
Ja sam se kao trgnut iz sna u kome sam
strano sanjao.
,
168
Idemo tromo.
Goveda zapinju po hendecima. Jedan Sironja slatko
odgriza rukovijet divlje djeteline i ona puca u
njegovim gubicama. U meni se svrnu crijeva: ja osj etim
prazninu u stomaku. Tican ide preda mnom i ja vidim
da on nema priuza u torbi . Govorim Arselji:
- Kako dobiti kruha?
On me za ruku i mi se guramo kroz stado.
Goveda su mima, zato mi brzo dolazimo do
.
pnuza.
- Tri ostaviti za a tri dati Raski .
Ona iznijeti cijel i kruh - kae Arselja.
Niz Ticanove se nogavice cijedi voda.
Ramo predloi da zaustavimo i sjednemo, jer, kae,
umor kao nikad do sada. Mi se svi saglaavamo
s njim. I ispruimo se po hendecima, a mokra trava
tanke lanene koulje na naim
Ovo je prvi put otkako smo postali
XVI.
Vratili smo se.
I sjedimo na velikom krinom
ovom posljednjom
cestom. Jo dvanaest kilometara.
Gospodin kapetan nije bio ljut na nas. Mi smo mu
pjevali: "U ranama na bojitu lei ranjenik" ... i on nam
je vikao: bravo, bravo. Jo je rekao, kad smo mu
o logoima, da smo mi hrabra djeca, i da tek mi
biti pravi pravcati i prekaljeni vojnici, i da znati
sluiti neustraivo, jer da mi prolazimo kroz pravu kolu,
169
kroz koju trebaju svi narataji. Rekao je da bi
rat trebao samo zato da traje pedeset godina da se odgoje
pokoljenja, koja smjelo i s prezirom gledati
smrti u Mi smo bili zadovoljni, presretni to tako
olahko prolazimo kroz njegove ruke, i ja sam
stiskao dvije plave petice zataknute u obavu od
A onda smo mi ponovo gromoglasno otpjevali: "U
ranamall (u Arselje se napinjale vratne ile kao palci,
a Tican se derao do iznemoglosti) i otili.
- Ja nikako voliti rat - reko je Ticao
- Da, ti se posrati na sve to, kao i na svoje
- dodao je ArseIja, i mi smo svi ili utke.
A onda sutradan, poto smo u Srnicama,
krenuli smo opet dalje, i sada sjedimo na velikom kri-
nom u hendeku.
Perko razbacuje tri karte i kec - pop - cura.
Kad ja ove tri karte pomijeam i ispreturam, jedan, dva,
tri, ti pogoditi gdje je kec. Evo ovo nije, ni ovo
nije, gdje je?
Ramo kartu:
- Evo ga.
- Dobro, pogodio si, onda iznova. Jedan,
dva, tri, ovo nije, ni ovo nije, a gdje je, ali sada u opkladu,
po petak, bajde!
Ramo se lakomi:
- Evo petak!
I pop.
- Petak je moj! Jo jedanput! Evo jedan, dva, tri,
ja je i pokazati, ovo nije, ni ovo nije, onda je ovo!
No sad je vidi, sad je ne vidi, ovo nije, ni ovo nije,
a gdje je?
Ramo vadi petak. Mi bi se zakleli da znamo koje
je kec. Ba onu na koju mi mislimo i Ramo:
cura!
170
- Petak je moj! Jo jedanput! Jedan, dva, tri ... pje-
va Perko, a mu sjaje kao II
Arselja se smije.
Ramo je izgubio pet petaka.
- A sada mu sve to vratiti - kae ArseIja Perku
- a ja mu mjesto gubitka dati dobitak.
I pljusnu Ramu dvaput svojski iza uiju.
Perko nagne u bijeg.
Arselja naredi da ga stignemo i mi diemo oblak
praine na cesti. Perko jaukati pred nama. A kad
je Gkan bio zamahnuo da ga pograbi , on prosu po
cesti i
Pjevamo.
Sunce ide uporedo s nama.
II naem gradu da smo vidjeli prave prav-
cate logoe, bradate i sjajnih i da smo bili II pravom
pravcatom ratu, i da je bilo krvi, i da je zvidalo i pra-
talo ...
Za nama II praini ostaju bosa stopala i po pet ba-
gavih prsta na svakome. Nai noni palci tvrdi su kao
papci i svaki se tm zalomi o nae none pete.
Pjevamo:
-
Oj [agai [oga;
ta je vama u dui
- T reba dodati i ovo - govori Arselj a:
Oj junaci [oga;
Mi u dlanove.
Du hendeka zriju sitne modre turgu1je.
Ljetni se dan smije toplim suncem.
171
Stiemo u nau domovinu Posavinu. Pod nama, u
rodnim ljivicima i modrom prahu ljivina zrenja lei
na grad. Daleko, daleko ovamo iza frontova, po kojima
automatske puke pasijim laveom, na grad, gle-
dan odavde sa s vrelim podnevnim sun-
cem u prozorskim oknima, nam se kao da l ne
zna o ratu i logoima ono to mi znamo.
XVII.
Dan je bio jesenji, u kome se mi do sitosti
izdovoljavalllo slatkim ljivinim mesom po drumu, go-
veda su se umorno gegala pred nama korakom,
jer je bila uzbrdica, a ja sam u svojoj maloj
glavici obnavljao nedavnu prolost pretprologodinju,
u kojoj sam se tako udobno kad sam se s drugom
Gicanom mogao namazane krike bijelog
mirisnog somuna, kojega su nai vrnjaci iz prvih klupa
imali u izobilju!
Dan je bio lijep i pepeljasta se praina za
papcima dizala u oblacima i lijepila na nau zajapurena
vrela lica, jer smo tu do pod brdo kasali ravno sedam
kilometara bez predaha, sunce je bilo na polovici neba,
prvi dani zreloga septembra, ja sam se drao za rep
velikog posavskog rogonje, a on me je vu-
kao za sobom.
Bio je dan lijep i zvonak a mi smo gonili stotinu
i goveda.
Pedeset i prvi puta.
Jesen, ljeta gospodnjeg 1918.
Tada je moj otac negdje s onu stranu Pij ave leao
u ancu, ili za zidom neke izgorjele i vonjao po
bezdimnom barutu, i na to da se
godine dana paski prebija od fronta do fronta, predano
172
nianio na odstaj anju od moda dvadeset i pel mt:lara
u golo moja je mati brala gazdinske ljive
za nadnicu od pet seksera, a moja su mala preivala
na pragu od jutra do mraka, se s
jednom jedinom malom koricom tvrde koju
smo kupili za moju zaradu.
Septembra ljeta gospodnjeg 1918.
Lijepo jesenje popodne.
Za nama idu crno-uta bojadisana teka inatkri vena
potanska kola.
Truturu.
Truturu.
Mi moramo razdvojiti nae stado na dvije uzdune
polovice. Zato zalazimo goveda
Truturu.
Truturu.
Teka potanska kola zalaze goveda, j iz tih
tekih potanskih zatvorenih kole izviruju lica
naih vrnjaka iz ptvih klupa:
- Joj , ta je goveda!
Mi drimo poslovno nae vitke grabove prutove pre-
ko ramena i znatieljno piljimo u sjajne snnene trake
i kokarde na njihovim fesovima i kapama.
Truturu.
Truturu.
Pod tekim potanskim kolima kripi kamena bijela
cesta, a nai vrnjaci iz ptvih klupa veselo protrkuju s
jedne strane na drugu, i proturaj u svoja zadovoljna lica.
- Joj, ta je goveda!
- Joj , koliki su im rogovi!
Moj rogonja je muknuo.
- Zdravo, Drago, zdravo - mahnuo je drug Gican
prema kolima.
- Ti si krao moj kruh S buterom! - odgovorio mu
je Drago.
173
je puknuo nad konjskim sapima, i za
potanskih zatvorenih kola digla se siva praina.
Mi srno nastavili put dalje, po tragu krupnih papaka
posavskih volova i krava i uspeli se na vrh
brda.
Desno na zmijolikim zavojima ceste, daleko neko-
liko stotina metara, kripala je tvrda kamena cesta pod
naim vrnjacima iz prvih klupa. Oni su pjevali carevku.
Njihovi piskutljivi glasovi su me sjetili trkIjastog
stasa gospodina Nikole
- Krasna djeca, krasna.
Zvonki jesenji dan je ostajao za naim Go-
veda se ljuljala irokim kukovima ikaskala.
Hoja - ho'
Hoja - ho!
- Oni odoe u gimnaziju - kae Gican.
Da, drugu godinu.
gospoda - kae Tican.
Kas-kas-kas.
Ja sam razbio tri prsta na desnoj nozi i poskakujem
na peti .
Drugovi, to se zove nae djetinjstvo! Pedeset puta
po devedeset i osam kilometara sa dugim grabovim pruto-
vima, sa praznim torbicama na u tankim lanenim
kouljicama i koparanima na tvrdim kamenim cestama
i po debelim jesenjim mrazovima, pedeset puta po stotinu
i ne znam koliko komada goveda, j devet kilo-
metara tamo i devet natrag, hiljade i devet
stotina kilometara za nae tanke nerazvijene udove u
jednoj godini dana! Mi umirati veoma rano! Naj-
prije bolovati od proirenja vena, onda od slabosti
srca, lahko sve katare, od trbunog
174
pa do katara kapaka, od neuralgija, ane-
mija, aneurizama, ankyloza, apopleksija, imati
predrasuda niti vjerovati u Boga i njegove
koji nagovaraju na "dobra djela", u tom kratkom ivotu
kroz koji utvrdi to da je on prljav i
gadan, i da smo mi, ovakvi kakvi smo, iznikli iz njegovih
gadosti i nepravednosti, tako nepravedno pod nje-
gove noge samo radi njega samoga, radi
toga u njegovo mrcrnsko lice, se
s naim vrnjacima iz prvih klupa, a oni biti fina,
elegantna ugojena, sita gospoda .. .
Djetinjstvo!
Ja sam u njemu ipak snio jedan san. Ali kad mali
u poderanom i zakrpljenim
dorbeznim ima jedan san, on ga lahko i izgubi.
Tako sam i ja svoj san gubio bezbroj puta i ponovo ga
nalazio. Bio sam uporan u tom sanjanju. No najvie
me je zabolilo taj dan kad su nai vrnjaci iz prvih klupa
proli kraj nas u potanskim kolima. Gican je rekao:
oni odoe u gimnaziju, i II mojim je uima pitao taj
glas kao pisak od bio sam malo dvanaestgo-
dinje dijete i plakao sam.
Iz prsta moje desne noge kapala je crvenocrna gusta
krv.
Kas-kas-kas.
Hoj. - ho!
XVIII.
Onda su doli kini i blatni kasnojesenji dani, magl e
su se vukle po potocima, mi smo se u
kaljevima, i prolo je pet petaka i subota, a
mi nismo odgonili goveda. Dolazili smo redovno sa na-
im torbama na marvenu pijacu svakog ali su
175
nam uvijek rekli da u Mi smo
bili posluni, i opet smo dolazili, i opet su nam isto to
rekli, i mi smo opet to isto posluali i opet do
Nae su majke izgubile svaku nadu
u nae zarade. Ono neto novaca (onc su ih
tako da su kupovale samo brano i nita vie)
potroilo se i nastala su stara vremena potpune neima-
tine, jele se suhe divljake kuhane sa suhim ljivama,
koje su nae majke uzele mjesto dnevnica kao
i te su suhe ljive davale divljakama sladunjav
okus, koji nas je zavaravao. Dani su bili mokri, i po
ulicama je teklo razbueno svijetlosivo blato, su
bile hladne i dolazile su svakim danom sve ranije i ranije,
po mrkim umama posavskim seljanke su za tih tamnih
dugih jesenjih sakrivale posljednje krave i telad,
koju su vojni liferanti, andannskim patrolama,
otimali, .na svakom pragu "krv ma-
terinu i antidravnog boga", nebo je obdan
bilo naslonjeno na vlane i liajevirna obrasle posavske
hrastove, a po ibljarima su golokraka seoska djeca loila
vatre i balila, paljivo svuda unaokolo kilo-
metrima daleko preko mokrih ravni da ih ne iznenade
andanni i ne otjeraju to posljednje to je jo ostalo. I
ti mokri magloviti dani su se mrtvo, kie i
izmaglice su izdano sipiJe, studene i u
zrncima, a od tih su se zrnaca modrile ui i nosovi. U
krhkom bagremovom granju se je jo tu i tamo svrtao
po jedan ut list oblika nagriene elipse, i po divljakama
jabukama su se tamnozelenile kite imela i vrane su otu-
no istezale vratove i se po vrljikama.
Onda je ponovo doao i mi smo se skupili
na marvenoj pijaci s praznim objeenim trobama o le-
i dugim vitkim grabovim prutovima.
- Usni la sam, sine, da ste gonili goveda - rekla
je moja mati kad sam se spremao.
176
l mi smo nervozno
Dan je bio poodmakao i nije jo nita bil o.
Ali mi smo se tjeili , jer je pod izneenim krovom crvene
pisarne gorilo u maloj plehnatoj i eljezni
se brojevi arili. Jedva jednom nakon pet Mi
smo se i radovali i strepili. Tican je cvokotao. Za njim
je dola i njegova mati. Ona se alila jednom pi saru
da j e krajnje vrijeme da opet goniti goveda,
jer se nema, "dragi gospodine, ta zagri sti", i "prokleti
ti nai ljudi , to jednom ne prestanu ratovati" i da
ilove zime, ako rat jo potraj e, krepati svako drugo
dij ete od gladi i golotinje" . A gospodin pisar je pravio
lice objesivi donju gubicu kao o klin, II niz
tu njegovu objeenu donju gubi cu se je, od nepatvorenog
i otezalo vlakno slina, i on je kli-
mao glavom.
- Sad bi mu trebalo hraknuti u gubicu gadljivo
j e rekao Arselja okrenuvi se.
Uduguljastoj limenoj je tinjala e-
ravica i brojevi se crveno arili , jedan je golub iskrivlj ene
glave gledao jednim okom ispod krova, i u cinkanom
j e lijebu klokotala studena kinica, od koje su naa
koljena modrila i se.
Onda je odnekle muknulo jedno Mi smo
se instinktivno trgli i digli glave. Uz cestu su dvij e se-
ljanke gonile troje goveda - dva irokoroga posavska
vola i jednu junicu.
- Dolaze - rekao je pisar.
Zatim j e pregledao brojeve: deset gvo-
zdenih ipaka.
- Koliko? .
Iz prozorskog okna pisarne pomoli se debeli nos
gospodina biljenika Jae:
- 6891.
177
- est hiljada osamsto devedeset i prvi - ponovila
su pi sareva usta
Priveli su jednog vola.
- est, osam, devet, jedan.
On je estoko frknuo i omlatio seljanke, koje su
ga pridravale za rogove. oko sebe.
- 6892!
- est hiljada osamsto devedeset i drugi - ponovio
j e pisar - privedi!
Pri veli smo drugog vola.
- est, osam, devet, dva.
Opaljena je roina smrdila.
- Ja sam gladan - rekao je Arselja - pa me ovaj
smrad drai na
- prvu kravu koja dode, ja sam ponio
. ..
- Onda dobro - odgovorio je.
Junica, privezana na kariku o jednom direku, ner-
vozno se trzala i, se savijenim vratom, otresala
uima i irila nozdrve.
- 6893!
Nju je morao pridrati i Arselja,jer se i frkala
goropadno.
Mi smo sada bili posve sigurni da zaraditi
po dvij e petice. Ipak, nakon pet nepodnoljivih sedmica,
u kojima smo se nagladovali, bez nade da se jo
nekada najesti. Ja sam po cijele sanjao velike
okrugle somune, razIornIjeni i pue se, a od njih
se iri sladak, opojan miris tijesta.
Uz cestu se ponovo ukazali najprije rogovi, a onda
velike, volovske glave: jedna, dvije, deset. ..
devetnaest. .. Mi smo se silno radovali.
- Sada valjda biti i koja muzara - rekao je Arse-
Ij a - ti odmah spremi svoj
178
Za grupom seljanki i dvanaestgodiluaka
i trinaestgodinjaka (oni su po rastu i izgledu bili nai
vrnjaci), koji su dogonili goveda, ilo je pet andanna.
ledna je seljanka pridravala desnu ruku lijevom, i
je imala mokre i crvene. su bili modri.
- Tukli su ih - kae Arselja.
- Tu ima pet muzara, odmah ih - uhvatim
Arselja za ruku.
gospodin Jaa:
- Mater vam boiju, ta ste vi naumili s tim bjea-
njem! Znate li vi ta je to ratno stanje i prijeki sud?!
Mjesec dana vi izbjegavate! Gdje ste se u boijoj materi
sakrivali? Kazna, kazna!! - strano se on izderao. Oni
su gledali u njega velikim i tunim
- Svi ste odreda zasluili kaznu! Prijeki sud! To
to ste vi uradili, to je protiv otadbine! To je izdajstvo!
To je hulenje na zakon!
Jedna je muzara muknula alostivo. Ja sam pro-
matrao njeno vime: da li dati dva
- Majku mu kurvu, trebalo bi ga objesiti na prvi
kesten - kripne Arselja.
U jednog starog seljaka drhtala je brada.
Mi stojimo podalje.
Pisar ogleda brojeve.
A kad se je gospodin biljenik svojski istresao, ne-
stalo ga je ponovo u pisarni. Zatim su se kroz prozrosko
odkrinuto okno redali brojevi:
6894
6895
6896
itd.
Otro je vonjalo po opaljenoj roini, dan se otezao
kao ljepljiv, studen i tur, na jednu je granu pala vraka
i otresla s golih crnih studenu kiu. Onda su
andannske patrole ponovo dogo nile goveda i seljake,
179
gospodin biljenik Jaa ponovo se je estio i resko i
zajedljivo cijedio: "znate li vi, ivine proklete, ta je to
prijeki sud?" i mi srno poslovno prebrojavali igosane
komade.
Arselja jc namuzao pet puta po pun lonac mlijeka.
Ja sam popio dva, -a on tri, njegov je stomak
Jedna mlada seljanka je opsovala "svetog Iliju gro-
movnika" i poderala dobivenu cedulju.
ezdeset i osam komada.
Gospodin andannski zugsfiihrer je rekao da nas
ne bi trebalo dvanaest kao do sada, jer da je to ot-
prilike samo polovica od onoga to srno do sada gonili.
- Nemojte, gospodine - graknuli srno mi
- Evo, ovaj bi mali mogao da ne ide - upro je
on prstom uTicana.
Ticanova je mati zakukala:
- Nemojte ga, ako Boga znate, joj, crna li sam
kukavica, ja se nemam li to drugo pouzdati!
Gospodin andannski zugsfuhrer je napravio veli-
koduno lice:
- Pa dobro, dobro, neka bude.
Onda se pohotljivo zagledao u Ticanovu mater:
- O, pa ti si mlada - priao joj je posve blizu.
Mi srno vratolomno i odrjeivali goveda,
samo da se to prije krenemo, da ne bi gospo-
dinu andarrnskom zugsfiihreru palo na um ponovo to
da nas ne bi trebalo da ide ba dvanaest.
Hoja - ho'
Bilo je davno popodne. se to i na
magli. Ona je postajala i uzlazila je uz hendeke.
- Hoja - ho!
Na nama zebe svaki tijela i mi goveda.
180

Zviz, zviz!
Na to dolazi kasanje:
Kas-kas-kas.
Papci ne nego mljaskaju.
Kas-kas-kas.
Svejedno.
Mi se i s noge na nogu. Mokro,
razbueno sivo blato ljepljivo pue uz cvoHke. Koljena
su nabrana i se kao da su, mjesto
ledene kore na njima. Zato neumorno kasarno i uzbrdo
i nizbrdo: Humke, Kerep, Tinja, Na trinaestom
smo kilometru poli korakom. Tu mala uzbrdica
i penje se II zavijucima pored jednog dubokog potoka
kroz hrastovu umu. Magla je bila teka, i mi smo od
nje mukotrpno kaljali. - Dlaka se goveda isparavala,
i ta je para imala drugu boju nego magla.
- Ovaj puta imamo petnaest priuza - kae mi Arse-
lja - mogli bi i ovdje gore II Srnicama traiti kruha.
- Mogli bi, jer i ja bih ga mogao jesti - odgovorim
ozbiljno.
Desno je bio jedan stnni sokak i Perko je iz prve
grupe stajao na njemu i mlatarao na jednu garu, koja
je tvrdoglavo nadirala da skrene. Pomogao mu je Ramo
i ilo se dalje. Odjednom je za nama dokasao jedan
kotunjav i surov seljak. Bez je zaao goveda
i uhvatio onu istu garu za rogove. Ona je mimo i pitomo
stala.
- Ovo je moja krava - rekao je.
Arselja je gledao u njega.
On je gledao u Arseiju.
Mi smo gledali u Arseiju.
Arselja je bio tri pedlja vii od njega, ml smo
da je za ta tri pedlja i
- Znam te - priao mu je Arselja - ti Sl VOJlll
dezerter, goni!
181

On se nasmijao na Arseiju:
- Ti si pravi , rat dugo.
- Sluaj , reci svima kojima je oduzeto neka dodu!
- ustavio ga je Arselja kad je on odlazio sa svojom
kravom.
Mi smo gledali zabezeknuto II njega. Onda smo
ili dalje utke. Pred nas su dojurili njivama jo dva
seljaka i ne nita zali medu goveda. Jedan je
dva vola, a drugi jednu junicu i jednu kravu.
Ja sam prebrojavao II sebi: petero manje, ostaje ezdeset
i tri komada, do pola smijemo izgObiti -
sam, jer II tome imamo jedno iskustvo.
Mrak je pao kroz maglu neprimjetno. Mi nismo
vidjeli dalje od jaraka, ali poznavali smo svaki i najmanji
te toliko puta ceste i znali smo
gdje se nalazimo.
Tu desno je skrenuo Gican po vatru.
loiti velike vatre, jer je zaista strano
studeno.
je magla bila gusta kao tijesto, i u toj kao
tijesto gustoj magli su zavijali vukovi kao da su odirani,
a mi smo uasno cvokotali zubima i okretali se
bokovima vatri.
Tican je sjedio pred Arseljom.
Ja i Oican izmjenjivali smo bokove,
se jedan drugom o i se od ledenog tmjenja
koe.
Magle su avetinjski leale pored nas.
Onda je odjednom postalo i magle su
se pokretale. Jedan je pijevac negdje zapjevao. Arselja
je rekao da
182
Vie nas se je ukazala svjetlosiva traka ceste. -
Otvorili smo vratnice i izgonili goveda.
i jedna glava.
- Jo malo pa pola - kaem, i gledam tl Arseljn
- a gdje su nam sada nestala tolika goveda?
- Magla je bila i je crna kao katran i vukovi
su zavijali, zar ti ne zna da magla i mogu pojesti
dvadesetoro goveda.
Magla je ujedala u koljenima! u ramenima, u kr-
stima.
Ili smo se.
Da moemo biti bez naih prutova, pobacali bi ih.
Ili smo niz brdo. Dolje daleko pred nama propada
cesta u gustu, crnu, ogoljenu umu. Ja se !ogoa.
Mislim: da bar po ovo goveda to gonimo,
samo da ne dodu i andanni.
Onda tekom mukom kaskati ; nae ro-
nate debele tabane ipak je probadao kamen izlokane ce-
ste. To je bolilo. Ja sam bio ljut sam na se: kako sam
odjednom postao tako osjetljiv.
- Kad je vojska gladna, sa ratom je svreno - be
Arselja poluglasno, ne ni II jednoga.
Kas-kas-kas.
T o su bili dani kad su po svim frontovima izdane
jesenje kie marljivo izlokavale po cik-cak trasama sa-
vjesno i precizno kopane dekunge i betonirane kaverne,
a magle se svojom ljepljivom gustinom u je-
love dueme i slamne da podave gladne sol-
buhe i stjenice, i iz tih ljepljivih tekih oblaka
maglinih graktati gavrani igolovrati strvinari
kiseli vonj ljeina konjskih i a nai neustraivi
hrabri k. u. k. infanteristi i tobdije, s potpunom
i ratnika, raz-
bijali orahove kundake na manlichericama, i vadili za-
iz mainskih puaka i topova, i bacali ih u vodu,
183
i front, daleko na zatiljak mo-
drozelenih fesova s dugim vunenim i
kama krcate vozove drugova i zaustavljali
ih gomilama kamenja naslaganim preko tovarili
se na krovove i vjeali o prozore, daleko za njima su
eksplodirali rapneli i demontirane defanzivne i trom-
blonske bombe, koje su jo prije tri dana prilikom
posljednje odbrane, lokomotive su stenjale i vode rasle
mutno zelene, a po tim mutnozelenim i zelenomutnim
vodama su alosne vrbe saginjale svoje kronje
i mlatale tankim crvenim ogoljenim mladicama, ono to
se zove rat bilo je i ostao je jo samo
vonj baruta i krvi.
Pod nama je bio jedan grad, i u njemu su se
puke.
To su bili dani mutni i blatni, tijesni izdavljeni
u blatne gvalje, desno je leala ugeta krajina u
nosivim mokrim maglama radi kojih smo mi naporno
iskaljiva1i svijetlocrvene ispljuvke i drali se pri torne
objema rukama za uska mrava i golim rebrima ok-
lopljena prsa, zemlje su meknule i topile se pod tim
izdanim studenim kiama, novembar se vukao nad na-
om "dragom ravnom prostranom" i opustoenom do-
movinom bosanskom Posavinom kao prebijen, po mo-
zaseocima se provaljivali iroki ilovi putevi,
jedan je pas podvijena repa i krvavih laloka grizao no-
gostup, jedan se jasikov gnn crvenio u goloj ivici, a
u malim niskim i slamom pokrivenim krovinjaricama
su umirala tuberkulozna djeca, za su ba
javili da su se "hrabro i neustraivo borili i da su kao
pravi heroji poginuli dugo i veliko i posljednje
zbogom svojim dobrim i dragim enama i svojoj miloj
maloj djeci".
184
OTAC SE VRATIO
i I i
SJAJNI DANI
Otac se vratio iz rata. Zejnil se nij e vratio i
se nikada ni vratiti. Njegova ena ga je bila
prealila, tri godine su od tada kako se je jedna
trijeska kanonengranata zarila upravo II njegovu iju i .
kad su ga nali, on je leao potrbuice i nos mu je bio
pun i usirene krvi. Ali kad se je rat svrio
j kad su doli oni to su ostali ivi II njemu, ona ponovo
I pita svakog vojnika je li vidio kad je poginuo
njen Zejnil. Ne, niko nije vidio, jer svi oni koji su bili
blizu izginuli su od istog onog granata od kojeg i Zejnil

A je li onda sigurno da je moj Zejnil poginuo?
- Jest, sasvim sigurno - kae moj otac. I on
kako je ba upravo bio na strai kada su ga donijeli , i
on je, kae, vidio njegov crni mlade vie desnog oka.
- Posve sam ga poznao, posve! Nema ti tu tamo-
amo, rat je rat, moja draga, kad jedanput pogine II nje-
mu, onda je sigurno da vie nema ivota.
- I to vam je onda pametno! Zato ste ili II rat;
zato?
Otac ne odgovara. On je donio jedan veliki no i
jednu bajonetu. Po nou se poznaju velike mrlje krvi.
Ali on kae da ga dobro i da je to dobro
185
gvode, samo je pogano ako Bajoneta visiti
na klincu u sobi.
Onda otac ide u Turi obje ruke duboko u
plavomaslinaste infanterijske zaturi fes na za-
tiljak i velika se klati po
- Haso, tu kokardu odmah da si skinuo - kau
mu u
- Pljujem ti na kokardu, nije mi ni na um pala.
Jedan drugar mu je surovo odere s fesa i nasadi
je na jedan tap i gada iz revolvera.
Kia curi. U lokvama je odraz dana kao prljava
smrdljiva krpa.
Tik, tik, tik.
Meci zvide.
Alkohol irna opojan vonj.
Na grad je veseo i slobodan i oduevljen.
Definicija svakog oduevljenja glasi: alkohol, pje-
. .
srna I mecI.
Kloklokloo.
Doo vabo sve do
A od ...
Tik, tik. tik.
Veseliti se mora svako! Ko je taj to da pije
i da puca? Austrofil! Udrite psa! Svako mora pjevati!
Ko je taj to kae da ne umije? Ubi ga!
Pjesma. Zagluna da od nje pucaju Meci.
Od njih se olupljuju duvarovi i pucaju stropovi.
186
Otac ide u da trai Nema se od
ivjeti. Preko ljeta se nije nita uradilo, jer je rat jo
trajao, a sada je jesen, kasna jesen, kad s kiom propadaju
solike i negdje tamo na jugu po visovima planinskim
glavice se bijele pod snjegovima. Aprovizacije vie nema.
Otac nije donio ni prebijene pare iz rata, kae da ratom
drugi, a ne oni koji lee po ieengrabenima.
Jaa je po starom svom profesionalnom ljut
i psuje gadno, dere se i mlatara rukama. Ko je to vidio
odmah iskati Zar se ni tamo u ratu niste opa-
metili? To je strano, to je svinjarija!
Otac gleda II Jau razroko:
A zato sam ja onda ratovao i branio ovu zemlju
i vas zajedno s njome, zato?
- Ti si ratovao za vabu i za Austriju, a ovo je
sada drugo, posve drugo! I nemoj da laje! Razumije
li? ...
Otac se Ali dobro, kako to onda stoji s tim
ratom i sa dravom? ta je onda drava ratu? A ta je
rat dravi? A ta srno mi onda tome obadvome?
Onda se otac kasnije razbolio. Mati je plakala i
ila ponovo u Ila je poslije i u
Ila je i nekim bogatim ljudima. Gladovalo se do izne-
moglosti.
- Da se bar i sada gone goveda - alila se mati.
Ja sam s bratom iao u po divlje
kruke. O, kako je to bilo slatko
U mjesecu novembru i decembru lee po umama,
juno od naega grada, cijeli slojevi gnjilih, umeklih,
crnih divljaka kruaka u bukovu Mi smo ih nosili
u velikim torbama.
Onda je po cijelom gradu zavladao tifus. Po
su izlijepili zelene listove, u kojima je pisalo da se ne
smije u ulaziti ni iz njih kuda izlaziti. Otac je
buncao. Po cijele se valjao po podu i sakrivao u
187
ponjavu. Onda je jednom kao mahnit i skinuo
bajonetu sa klinca i se opasivati. I traio je no.
Mi smo jaukali. Onje zgrabio no i onda uasno zarevao.
Mi srno On se onda smirio i poslije toga tvrdo
zaspao. Rekli su da umrij eti, jer je bio pun uiju,
velikih, bijelih, gadnih uiju, koje su sablasno
gmizale po njegovom infanterij skom p1avomas1inastom
mundiru. on nij e umro, i mi smo bili silno
radosni kad je ponovo mogao u
Mati je nezadovoljna s. ocem.
Ti nisi vie onakav nisi ono prijanje muko,
sav si kao krpa! ta je taj rat uradio od vas?
Otac gleda razroko:
- Eto to. Satro me kao psa .. .
- Psi ste i bili! Mi smo jaukali za vama, mi smo
se derali i urlikali, a vi ste kao kakvi zadigli glavurde
i odmarirali! Niste se ni obazreli!
- Gonili su nas .. .
- Vas dvije stotine, a njih Vi ste kuka-
vice! Ko je to vidio!
Iz dana se u dan tako u te dane u naoj
kie su izdano sipile i zrnasto se kitile po jo neopalom
bakrenocrvenom kupinovom i po golim mrkim gran-
ljiva, i a po golim njivama puzila u
mutnim i kaljavim, mi djeca smo bili gladni,
mati je ljubomorno jo neto kruaka li sanduku
i davala nam kruha samo dva puta na dan i samo po
tri zalogaja.
Otac nije imao gdje da radi. Htio je da cijepa drva
- svako je sam sebi cijepao. Htio je da zahode -
bili su ili nije niko htio da budu Htio je da
bude pasrnandija - ne, ne treba toga sada,
188
kau mu, sada su svi zadovoljni i se krasti ni paliti.
Da bude fenjerdija, jer je Kro odavno na robiji
- ne, fenjere pali Mutap.
ta onda da se radj ?
ta da se jede?
Otac turi ruke u depove i zabaci svoj infanterij ski
fes na zatiljak.
- Djeca jutros nisu jela - kae mati ocu.
On slegne rarmmima.
Bio je u ratu godine, i od toga nema nita
do to to je izmrcvaren kao ivotinja koja je teglila stra-
no teke terete i koju su hranili ogrizinama. Sada je
u miru i da radi, sve da radi, samo da se
jede i da se ne krepa - nema, ne, kau, poslova sada
nema, ljudi su zadovoljni! Do vraga poslovi!
- li mi, gazda, dati samo dvadeset kilograma
kukuruza na veresiju - stoji on pred Mnnkovim du-
i pita - ja bih radio i tako bih ti platio.
- Ne, ja ne znam kako je to, sad bar irna svako
novaca - kae Mnnak sni shodljivo - pa ti si bar
doao sa fronta, to nisi donio ...
Otac ga gleda razroko. Onda se okrene i
A onda opet stane i okrene se Mnnku
- Mi smo ratovali, a vi ste od toga profitirali, ti
mater prokletu!
I pljune svojski.
Vukosava (Vuka), uglednog Dane Kor-

Slatka, zlatna, svileni i od cvijeta do
cvijeta, rastvori mala usta, zamiri, isplete mreu du-
trepavica na plavim svijetlim i porculanskim
cama. Svijet je lij ep, svijet je divan, ivot je tako sladak,
189
ivOl jt: krasan, juh radosti, ona treperi, ona silnu
dra ivota, ona cepti, ona svisnuti od nekog zanosa.
Pri tako taj mamina maza i zlato, slatko
tatino, zanesene i kosa plava, svilena kosa
lepra.
Vuko, diko!
Zlato moje!
Vuko, zlato!
Kai majci to te boli.
Jaa dri pozdravnu na koju je na
grad priredio u mjesnom hotelu. On je
on krui podlanicama po pozornici s koje go-
vori: njegov su san ovi dani , on voli narod narod voli
dane, dani volt: njega, dani vole narod ivio narod, bravo
Jao - intonirajll tu.
Mrmak mu ruku, Stevo Garina ga tape po
ramenu, Dane zahvaljuje na ukazanoj mu
u zdravici i tako dalje.
Kooolo kolo vodi
Vaso.
Trajraj litarata
Vaso
Kloklokloo.
Svi uglednici naeg grada imaju razdragana, vesela
lica. I hrabro I urnebesno pjevaju. I svojski, svojski
piju i igraju. I na rukama nose jedan drugoga. Njihovo
oduevljenje nema granica.
190
Malelma je Herceg-Bosna,
al' je dika rodu svom,
rodu svom.
Vuka, zlatna slatka tatina i mamina Vuka, igra kolo
- areni leptir svija i razvija krilaca. Do arenog leptira
igra modri vodeni I savija se taj modri vodeni
i rastvara dva porculanska reda i tetoi
je. Vuka je razdragana. Njen modri vodeni je
zlatan. Ona neobuzdanu elju za njim, zato mu
se podatljivo povija, zato i hlad u
toj zato dugo dri svoju malu, mekahnu, rui-
u njegovoj. Onda joj on kuca svaku
u prozorsko okno, mama i tata i spa-
vaju u to doba, i oni su sami, posve sami. Vlatko
dobrovoljac, opasuje njen vitki struk svojim
snanim mukim rukama, ona cepti, ona plete
slatku mreu trepavica po vlanim opojenim
cama, ona opasuje lijepe oble mike oko njegova vrata
i tamnocrvene usne, dva topla zareza Onda u aleji
II ogoljenom kestenovu granju visi pun mjesec kao zlatna
velika medalja, i njihQ.ve se glave pripijaju jedna uz
drugu, on prste II duge njene kose, ona i
zanosi se. Onda sjede na staroj klimavoj jelovoj klupi
kao u i on o frontovima, ra-
tovima, ljubavima, o ivotinjama, o pobjedama, ona pita,
on on dugo i mnogo a ona slua, i dri
svoje ruke u njegovim i zaljubljeno i poluotvorenih usta
gleda II njega kao u nekog boga koji joj se prividjo.
Umro je Mea kolski podvornik i otac je
doao na njegovo mjesto. Ispravlja klupe na bok i mete.
Oblaci sive zaguljive praine diu se i omataju biveg
neustraivog k.u.k. infanteristu s Pijave. On se
kroz te oblake kao to se nedavno pomicao kroz oblake
barutova dima i zemlje, podizane kanonengranatama i
trombionskim bombama, korak po korak s metlom u
191
ruci , a pred njim titraju i po njemu lijeu milioni kochovih
bacila, niu se po njegovim oputenirn brkovima. Iz-
vjesno zadovoljstvo je tu, Haso otac osmero
djece radi i kukuruze koliko-toliko.
U velikim ispravljcnim otvorenih pro-
zora cure plohe kinih zrna, studenih decembarskih, i
krajina je siva, lj ivici su mrki i plodna posavska zemlja
lei i itka. Dolje negdje za Hase
sviraj u muzike j pucaju puke, pred
njim visi na zidu razreda kole kartonirana
slika cirkuskog majmuna na lancu i u ruci dreserovoj
vitka kandija. Siva praina se u rairene nozdrve,
jedna gladna vrana mlatara krilima po plotu,
sloni koraci na blatnoj ulici i komanda, jedna
se u zarije u vratnu slabinu, Haso
naslonjen na metlu ne moe
da se otrese intenzivnog s dresi-
ranim majmunom cirkuskim kojega na
slici vodi dreser o lancu i s vitkom kan-
dijom u ruci. Svi majmuni slue novac svoj im gospo-
darima. Za tu revnosnu i besprijekornu slubu dobijaju
tek toliko da prosto ne crknu od gladi. A kad takav
majmun vie ne moe da igra i da zasluuje, onda ga
oinu nogom u trbuh i bace u kanal. Haso
nije prije rata imao ni ta, Haso nije imao ni
za vrijeme rata nita, Haso nikad ni imati
nita. Ti si cirkuski majmun, Haso razumije
li? Ti nikad nita ni imati, jer si radio i jer radi
i jer raditi za druge, za dresere raditi , za maj-
munske dresere! l kao majmun tek tako da ne
crkne, zna!
On se od toga svoga unutarnjeg glasa strese.
U otvorenim prozorima je curila kasnojesenja kia
u snopovima, po ulicama se mutilo blato, lugasto blato
koje gamie i raste kao tijesto. Haso Mu-
ponovo razmae metlom.
192
Vuka slatka, zlatna, svil eni u zelenom svjeliu
svjetlobrana na petrolejki. u mehkom vunenom dueku
kreveta, zaneenih ruku nad glavom, u mli-
golotinji, u oblini netaknutih stegana i okruglog
i malih nedorazvijenih sisica i poluskloplj enih
ovlaenih usnica sa sladostrasnim udisanj em kroz stisnute
slatko je sanjala. ivot je bio u nj enim rukama.
ivot je slatko strujao kroz nj eno srce, ivot juje opij ao,
ona se u njemu kao zaliven cvijet.
Vlatko j e odjahao na doratu.
Vrak njegove sablje je bio sj ajan. U njegov su zatiljak
gledale Vukine zalj ubljeno. On se okrenuo nekoliko
puta i uvijek se osmjehnuo i pozdravio j e sablj om. Ona
mu je odgovarala svojim otunim sentimentalnim ve-
likim
Tatara-ta
tarata-ra
Trempe je davalo korak.
Jen - dva - tri - - tap
Alaj bije! srpski top
Alaj gazi! vod
Tatara-ta!
Ti si Austriju
tri puta
preko Save pregonio
Srbin e
SrbiIle
opanak.
Kloklokloo.
tik, lik, lik.
Ti su dani bili izdani u pjesmi i veselju, za nekoga
se oni nisu ni dijelili na svijetlu i mrku polovicu, sve
je bilo svijetlo i sjajno. Meci su se cikom zabijali u
193
pod, II strop, u zid, u sliku nekog brkatog umskog
vara s kajzerbardom, u desno oko kosmatog
Tirolca, u Buanove Ciganke ili u kokardu F. 1. r. o
vratu velikog mesarskog bjelova.
194
U K. UND K. BE-HA KAZNIONI
tuti trokut na zemljovidnoj karti, pedeset
i dva kotara sa pedeset i dva kotarska prestoj-
nika, pedeset i dva gospodina koji piu
imena i prezimena veliko ili malo pl., Jean Jau-
resav predratni objekat, Prasentsstiick
carske Rusije II XVII vijeku, Austro-Ugarska,
k. u. k Senegalijo II od crne, plave
i crvene i s turovima do tala,Jeldwebelska
Kalayeva i Burijanova, II kojoj su se
po k. und. k. kaznionama "progresivnim siste-
mom kanjavanja" odgajali "heilige und besse-
re Elemente", posestrima Trojednice,
koju je uzoriti j gospodin i pjesnik i
stoernik i povelitelj i "velekerstnik" carskih i
apostolskih redova, ban
pripojiti, potican prijatelji i domoljubi
mi, htio, zemlja, "ta se sjaji nasred
Sarajeva", taj uti trokut zemljovidnih
mapa, ta divlja k. u. k. Senegalija, su sinovi
hrabri kao kurjaci i neustraivi kao bogovi, ta
nepoznata regia coloniarum i colonia
regiarum, zona sviju okupacija i perturbacija
ima i jednu svoju intimnu historiju, zabiljeenu
do sada samo u biljenicama isluenih robi-
. .
Jasa.
195
Jednu takvu biljenicu objavljujem ano-
nimnom dozvolom vlasnika i autora njenoga
a u svrhu historije koja jo nije
napisana:

Politisch verdachtig
p. v.
also ein Verdammte N 5
Vernuchtcr Vcrdammtc
prokleta robijaka svinja.
iroka koulja,
iroke
zemljina boja
veliki crni N 5
Ovoj historiji imam predhistoriju:
Teak vonj vlage koji omata lice kao
moje desno uho razbijeno policijskom mi
se da mjesto njega nosim objeenu lopatu na desnoj
strani glave. je debeo kao i smrdi kao
kao natruhla podrumska Ima rnale svinjske
zelene ima okruglo debelo sito i pijano
lice pantale i ogroman sveanj
- ... Mater inteligentsku, ne primam, th verd' ni't
zu spem, svinjo nita ne priznaje. pork-a.
I onda teak udarac pesnicom u moje razbijeno de-
sno uho.
- Fuj, bagaa! Lie to, Verfluchte!
I ja imam kao da gnjuram nos u neto lji-
gavo, mrtvo, u ljeinu koja jo ima toplu usirenu krv.
I za stalno s takim nosom i ustima na ljudodera.
- Nah, nah!
On je moju iju stiskao svojim kratkim debelim
prstima i pritiskivao lice na svoju okrvavljenu pesnicu.
Ja sam se bezvoljno pustio.
Sechse!
196
Negdje vie glave II mrkom zaguljivom tijestu te-
kog vonja visi uta sijaliea. Mrak ili polumrak. Napi-
pam jedno koljeno i jedan nos. Nisam sam. Imaju
jo tri sjene. Studeno razbueno blato pod rukama.
- Drue, ko si?
Ja jo pipam.
nas. lednom je ime Petar, jednome Ha-
mid, a Voji slav, Voja. On lei potrbuke na
duemi:
Ubijen sam.
Kriminalce ne tuku, samo
- Petra sue svaki drugi dan.
- Famozna sekserica . .
- Sekserica, drue, sekserica, ovdje je ivot za sek-
ser, ni toliko!
l sjednem na duemu.
- Noge, drue, digni , ovo ti je tamnica iz narodnog
deseterca. Tu bi i Marka ubila memla. Zar
ne blato?
Bio sam do mrtvila umoran, zato sam se
I zaseao.
Cekam sasluanja pet dana. Uho mi se gnoji
i curi sukrvica po desnom ramenu i miici.
Na vratima je reetka, kvadratni decimetar. Kroz
tu reetku vidim jo jednu, i u toj drugoj odrezak nekog
polusvjetla, turog i kao zalivenog nekom izmaglicom.
Zapravo ja i ne znam da Jj je to pet dana prolo ili
moda deset ili samo dva. Drugovi kau da je kad
se sa dna hodnika, iz samica, cvilenje i dernjava.
- Tuku - kae Voja - samo po tuku.
On je otprilike dva dana miran. Ja sam privikao
na utu sijalicu sekserice i dobro raspoznajem
drugove.
Voja skida Njegovo debelo meso je crno kao
On ne sjedi. On samo lei potrbuke.
197
,
Onda je doao red na me. Vezali su me u klupko.
- Je li ti, majku ti prokletu, misli da mi nemamo
ivaca?
Ja gledam bezazleno ili blesavo.
- li govoriti?
Ja utim. ulja me tap koji su provukli ispod kolje-
na i kroz laktove. Miice mi, naglo trnu.
Onda se na me. Gospodin Lieutenant Sturm
udara me prvi nogom II usta.
Onda kad se je jedne razlijegalo ensko
zapomaganje iz Sturmove sobe, doli su po Petra ponovo.
Mi smo naslutili kasnije da je on u samici dolje u dnu
hodnika. jer smo njegovo vlastito uasno jaukanje,
kojim je jaukao poslije svakog suenja.
To je sablasno odjekivalo.
je obilazio od vrata do vrata i udarao
zmom u svaka. I psovao, bogarao. Valjda da se budimo,
kako bi
- Tebi je, drue, moda - kau mi u sek-
serici - ali privikni se. Ne daj se demoralisati.
Hamid je potpisao odluku o "predavanju sudu" i
otiao sutradan.
namje mjesec il i dva kasnije
da je Hamid osuden na dvanaest godina. Samica osam-
naest mjeseci. No ja, zw61f Jahre verdammt, Verfluchte,
also verstehen sie was bedeutet das? Verstehen sie was
ftir eine Strafe, n-nah
Gebacken Brod ist leicht zu essen
doch bis zum Ofen ist schwer zu zu ...
n-nach fukara, baga! Ovo mi spekli izmesili.
To je bila obligatna prodika o tome kako je lahko
jesti onaj kruh to su ga oni ispekli i zamijesili, i kako
198
smo mi prokleta bagaa i fukara. Austro-
ugarski k.u.k. politisch-verdachtig, fukara
i bagaa!
- To se ne slae, protestira Voja.
Ja i on sada u sekserici dvojku.
- U dvojki su, drue, kriminalci i djeca. I ti krimi-
nalci buzeriraju djecu, a djeca se dem kao da ih gule.
Dugi, bezmjerno dugi j u jednu stranu zasvodeni ,
i vlaan i sa pet utih sijalica protee se, kao
sablasni scherlockholmesovski tunel, na hodnik, na kri-
ni put, koji mi od tapeciranih Stunnovih vrata do naih
duerna prelazimo na koljenima i laktovima i
nosom po cimentu. Pet utih sija1ica, pet ivanj skih kri-
jesnica i nos gospodina Istresam kiblu u koju
smo vrili nudu osam dana.
- - dreknu u taj gospodin Lieutenant
Stunn.
- Hir, Herr Lieutenant - odazove se i pogra-
bi mene za obje miice i ugura zajedno s kantom u
njegovu sobu.
- Natakni mu je na glavu ako govoriti!
Ja gledam preda se.
Kibla je zadrla u moje bolesno, poderano, gnojavo
uho.
- da govorim, vrisnem
Skljokaju me u i gaze. Kibla se ulupi na mojoj
glavi, i ja kako gnoj iz mog desnog uha gamie
niz vrat kao zmija.
199
"Prizdravio" nakon nekog vremena donijeli
su mi odluku O predavanju sudu na potpis.
- - dreknuo sam.
- Ostaje onda jo tu, to se mora potpisati , kako
bi znali zato!
- Mar!
On me pljusnu po nosu i za sobom vrata.
Ja sam postao bio silno razdraljiv, namjeravao sam
da mu se onako vezanih ruku zarijem zubima pod vrat.
A onda je doao dan kad se je u reetkastom kvad-
ratu vidio komad sunca. Mene su odveli. Voja nije ostao
sam, jer su jo ujutro ubacili petericu novih. Crni ogrom-
ni 5 - od podbratka do pupka. se postrance.
I.
26. maj
Samica dvanaest mjeseci. Jedna puna godina. U
tvrtom mjesecu krug i etnja u krugu.
Sive kao zemlja siva kao zemlja koulja.
Poloena reetke gleda u visoko ogra-
dvorite. To je zastalno krug. Kino je. Ja sam
prizemno i zato vidim zidove. Oni nadvisuju moju
tvorinastu reetku. ja kroz nju ne mogu gledati,
jer je visoko nada mnom, upravo pod stropom.
Ova je moja biljenica privilegij. On je
ordinarna svinja. Zove se gospodin Selen.
200
28. maj
Na koricama biljeim datume.
Tutu iznosim kad se napuni.
Nemam s kim izmijeniti Gosp. Selena in-
stinktivno mrzim i zbog toga ne govorim s njim ni
Ne znam, uostalom, da li bi on to dopustio.
30. maj
neku Obuzima me bezvoljnost. Ne-
rado leim, nerado sjedim, nerado hodam. Tri dana ni-
sam bio u stanju da mislim. A tek sam tu nekoliko
sedmica.
9. juni
Pjesma. Pjesma kao neko kao da
se sapirem ugodnim mlazom svjee vode. Pjevaju negdje
u daleko negdje, valjda na spratu.
Ja sam lud od nekog O, jo jedanaest
mjeseci! se kao buba, kao buba biti miran
i posluan, samo da me prije puste u
samo izmijeniti s nekim ko je kao ti! Samo jednu jedinu

i ja za njima. Pjesma je ravna i iroka
kao stepa.
Raj raamta
tirarara raj-haj
10. juni
Sjedim na slamarici i mislim: kad sedam go-
dina, slobodan. To jest - iz tamnice, a
201

sloboda, the: ,'"Iao sam do da je sloboda re-
lativan pojam. 5jdam se Voje.
Onda hoo.. iz II
U krugu kanda neko takoder hoda: odmjerene
korake i pijesak pod njima jetko rkipi - tra tra. Sluam.
Po prilici II krugu se ne smiju drugovi razgovarati. Onda
i ja ponovo hodam. I nervozan sam, nervozan sam na
momente toliko da da vritim i da se II
glavu.
ll. juni
Jutros me strano svrbi desno uho. Odro bih ga,
ali moram biti strpljiv kad se sjetim onog gnoja i su-
krvice. Zamladuje. na njemu zauvijek velika cr-
veno-modra rasjeklina.
13. juni
Vidim II svoga prozora svileni komad
neba. I slutim toplo sunce i hladovine pod kronjama
i bistre vode, i proteem se zadignutih ruku za
iju i kripim zubima. Od toga II lednim mi -
trnjenje i mi se lijeva strana debelog mesa:
uboji. ih dok sam iv.
Onda se Dane. Njene krupne tople
Dano, slatko
15. juni
Duan je trgovac i moj idejni istovjetnjak.
On prodaje mome ocu raznu robu i na njoj
202
kao i sva njegova brana: u najmanju ruku 30% i 50%.
Olako, naravski, jer nekakav napor kakav
drugi manuelci on ne Sjediti, lijeno mjerkati,
varati na vagi, zaradivati 30 do 100% na robi ,
se po monjama i podrigivati se poslije to je trgo-
Kad jednom moji ideali i ideali Duana
budu ostvareni, Duan i dalje zakidati na vagi
i banbadava na mome ocu 30 do 100%, recimo
ba od ivotnih namimica. Moj otac, naravski, i dalje
biti ono to i jeste, kao i
za stipendijicama, da ikola ili da djecu zanatu.
Gospoda mu Boga, tu neto nije u redu.
A to biti onda sa mnom? Ja zastalno biti
neki A zadovoljstvo, kakvo biti moje za-
dovoljstvo, u se ono sastojati? U tom to sam
bio robija sedam godina? The. U tome moda to
kao gospodin svako jutro u osam sati u
ured i ... No-h! sam nervozan, sam ne-
i ne snalazim se.
se Voje.
I zadovoljstvo je, bez sumnje, relativan pojam. lli
taj pojam ja nikad spoznati? Ne, tu ipak neto
nije u redu.
Tri dana nisam nita zabi ljeio. Ja ne znam
i zato ovo biljeim. Nadomjeta mi , istina, razgovor,
koji nisam vodio toliko, ali ...
Danas je napolju tmurno. Nebo je kao prljavo
i
Izgriza me neki crv. Grebem noktima u zidu, gre-
bem da sve rkipi. A onda koljeno na vra-
tima. Okrenem se i vidim gosp. Selena u kulj i reetke.
Thahahaa
Prsnem u smijeh kao ludak. Opasnost, dabome,
opasnost su moji nokti.
Thahahaa
203
- Po podne rcc nokte, - kae on strogo.
- Ide u redu, po podne reem nokte - kaem ja i
onda sjedam na slamaricu i revnosno obgrizam svih de-
set nokata.
Protest, godpodine Selene, protest! Protiv vas treba
tvrdoglavo protestovati!
Vie da vodim o datumima. da
me iznenade. Uostalom, ja ne vidim ni svrhu tome
nanju. Ne vidim svrhu Ja ne vidim svrhu samom
sebi. Zato sam ja tu? Zato sam ja bio vani? Zato
opet biti vani, u slobodi, u svijetu, u ... zato? Bez-
izlazno zato!
neku tupu strepnju od te bezglavosti, osje-
... th ... ne nita.
Kako taka individua moe da egzistira? Ka-
ko? Odgovor odgovor! th ...
I danas je valjda tmurno. Ja leim i ne ustajem.
Lijenost, neko mrtvilo, bezvoljnost j e tu u meni cijelom.
Ipak me u tome obuzela pasija pisanja i aram na ko-
ljenu.
Nada mnom je kljocnuo moj prozor, moja
kasta Ona se otvara za negdje iz
vana. Onda je gospodin Selen zakripao i klju-
i uniao.
- Sada ribati. po kantu i
- Angenotigung, Herr Sch1iesser, nicht war? Also
heute bin ich die Ausreiberin? danke Herr, danke, tpljah!
Onda ja, k. u. k. v. sarajevski
realac i student tehnike etc. , ribam itrljam
i pjevam zadovoljno. Gospodin Selen me obilazi l sa-
ginje njuku nad podom.
204
Also, Frauiein, wie geht es Ihnen, phaha! ta
vam vrijedi ta budete
Danke, danke, Sie sind dankenswert, hojla,
tpljah
l
Onda ja sam sebe malo poznajem. Odjedared sam
postao tako brbljiv i raspoloen.
Ponovo pjevam.
Ponovo pjevam.
0, davno nisam drugove sa sprata.
Krug.
Raj-raara
titarara raajhaj
Il.
Poloena Ja sam
nervozan. Tu su sve same Prozor. Vrata.
Samica. Krug. l gospodin Selen je Glupa,
gruba, gadna, ogromna I ja sam
ljunak je surov. On kripi surovo, on ima boju
surovu.
Najprije kaskamo:
en-cva, en-cva, en-cvao Onda smo strano zapuhani,
toboe strano, tako se drugarski sporazumijemo.
Kad bi bar smio jo da govori! Ili da je bar onaj
broj 3 blie preda mnom! (Tek sad vidim da mi imamo
brojeve i na
Korakom se ide lake. Ruke vise niz nas, a moe
ih turiti i u depove. Okretati se ne smije. U nebo, u
zemlju i preda se pravo, tako smije gledati. Ali.ja vjeto
daleko lijevo u luku vidim broj 7, broj
8, broj II, s Preda mnom je broj 3. gospo-
din Selen na njega lednom se toliko zanio
205
da ga je viknuo i imenom: Kro! Jedro neko ime, pomi-
slim.
- Trk: en-cva, en-cvao
I mi opet kaskamo.
A malo zatim, posve malo, strano smo zapuhani.
0, II tome ima neke drugarske svijesti.
- Ko-rak! Broj 5! Ti boga poganog!
Ne znamo zato je tako dreknuo, nije valjda primi-
jetio da
Ljuljamo se mi tako kao teak mlinski jedan-
-dva, lijeni teki mlinski - promjer moda 20 m,
centar ili rupa gospodin Selen. Rupa oko koje se vr-
timo ...
0, drago, modru, bistro, sjaj no, svileno nebo! kako
si mi blisko! da to znaju, zabranili bi mi da te gledam!
Gospodin Selen misli da molitvu pa me be-
zobrazno zajeda. Zato gledam preda se - zato sam mu
pao u ivotinji? Zato? Ja tako marljivo
Istresli smo tute, a straar je stajao pred gospodinom
Selenom.
Ja se s brojem 9: Hamid.
Drue!
Drue!
Neka silna elja, neko prekomjerno, lu-
vrtoglavost. Zagrlim ga lijevom rukom.
Drue!
- Broj 5, ti majku boiju!
Za sjevernim zidom je jo jedan krug. To
po glasu nekog koji je po svoj prilici tamo. On
se esti na nekoga.
206
da su to cnc. Bez sumnje, to svi
Jer eto tako imamo neki njuh, neko osje-
da se tamo u istom redu, nalik na mlinsko kolo,
ene.
Danas sam dobio dvadeset decigrama perja preko
mjere, ne znam zato i da ne
mora postojati neki razlog za to. Moda je to
jednostavno zadovoljstvo gospodina Selena. Me-
u tome nema napora. Jagodice su mi
poneto zatvrdle, a nokte ne mislim nikada vie rezati.
Nokat na palcu je od osobite vanosti , njime se obavlja
sav posao. Perka se okrene drkom gore i nokat
se zabija uz samo rebro. U tome sam toliki vjetak
da bih posve komotno mogao rekordi rati na nekom me-
Nikada ni sanjao nisam da je i to
vjetina.
Gospodin Selen neto marljivije zabada nos II moju
kulju. To je kontrolisanje. Za svaki mali zastoj dobiva
se poviica. dakle: mora vie raditi. Do vraga, to su
ipak ozbiljne mjere.
Perje se predaje na mjeru. Ovako:
Pahulje se mjere posebno, badrljice posebno, a oba-
dvoje zajedno mora iznositi onoliko koliko si jutros do-
bio. Dakle, sakriti se ne moe ba nijedna perka, zato
ja tako ljubomorno svaku badrljicu.
Svejedno, gospodin Selen kae da nije sve II redu.
Ja utim.
Onda lijeem na slamaricu i psujem.
Imam proljev. Zato evo petnaest puta idem iz
II l namjerno bataru po podu, da me Onda
zovem.
207
- Gospodine Selene, ne mogu da sjedim, Imam
proljev.
-
- Tuta je puna, molim van! - ja se derem.
- U kapu,
Ne, zbilja se ne moe me odnio
ako ne bih pola prosuo.
- Gospodine Selene, zlo mi je!
- Gospodine Selene, tuta ...
On 0, boga mu bezobraznog, mislim, to
me zajeda!
poslije ozbiljno mislim da upotrij ebim kapu.
Ali gospodin Selen se je smilovao:
- Trk, gade!
Danas jedna novost. Od te smo novosti blehnuli
.
svI.
Okivaju nas po dvojicu i od dvojice do
dvojice lanac redom od prvih do zadnjih, kao kad upreg-
nu osam volova, samo nas je mnogo vie. Postrojavaju
nas tako u krugu u dug dvored. I niko od nas ne zna
to sve ovo kud vodi, na to li - da nije
gospodin Selen pronaao neki novi patent za nae tje-
lesne vjebe? Moda nas ovako goniti da kaskamo?
Moda je ovako tee? ta li?
Sa mnom je broj ll, ogromni crni broj 11.
- drue? - pitam potiho kad je gospodin
Selen bio negdje naprijed.
- Kriminalac - odgovara on
Onda se ja jer gospodin Selen nervozno
oko nas. Tu su pozadi i neke oruane patrole.
Svakako neto posve novo, nov datum u naem ivo-
vanju, posve nov datum.
208
Slutim da vie nijt;: :.:: imsko doba. Tako govori Ovo
malo neba nada mnom, ovaj kao topla ruka, kao
dobra li je ovo, ta li?
Gospodin Selen neprestano - i tamo i amo,
pa onda kao da s nekim pozadi povjerljivo, tako
nekako, j zatim nosi neki i zove:
- Jovan Daut, zvani Joca
- Broj l ! Hrista ti poganog I
Ne znamo mi, gospodine Selene, niko svoga imena,
ne znamo i nismo krivi zato! Tako, zovi nas brojem.
Otkad mi nismo svoje ime, o, o! Mi i nemamo
imena, mi smo brojevi, gospodine Selene, veliki crni
brojevi. Zato se Joca i ne zna odazvati dok ga
ne vikne: broj l!
Bajto zvani
- O, nebo ti prljavo!
- Broj 21
Tako, gospodine Selene, vidi, eto vidi da niko
ne zna svoga imena!
Broj 3!
- Broj 3! Ti si !(ro Mando. je li?
- Broj 4! Mitru Surd!
Mene to se ja se odazvati tek na
poziv: broj 5! Ne da nisam siguran da se zovem
nego sam nekako srastao sa svojim novim
imenom, i da pod tim novim svojim imenom
postati neto posve drugo, neto to nisam bio do sada ...
Broj 5!
- Ja sam taj!
Zaljuljamo se. Ne znate vi to, dragi moji, ta
biti iv zakopan. To ja znam, to znaju ovi moji drugovi
na lancu. Zato smo ovako radosni to izlazimo na Veliku
209
kapiju i to idemo izvan zidova, zato smo ovako oblesavili
od prevelike radosti!
O, drue moj! O broje ll! sad bih te poljubio'
- Ja sam Mrgud, drue - mi broj ll.
Ja sam Sreten, ja sam ja sam
drue! Ja sam ti neto vie nego neto
ja sam danas blesav od radosti , od neke silne, puste
radosti!
Pred nama je grad u suncu i u Mi idemo
u taj grad. i u to sunce. i u Negdje mirie
jorgovan. negdje miri e zemlja, kao kruh zemlja miri e.
Ja irim nosnice kao bik. Onda od tog silno kaljem.
Od toga istoga kalju jo neki drugovi. Ne volim kaalj
i Jagodice mi na obrazima gore i mekahno
meso na uima me svrbi. Lanac sa moje desne ruke
ide na lijevu nogu Mrgudu. a lanac sa njegove lijeve
ruke vee moju desnu nogu.
J idemo tako, dug dvored. u korak, u stopu, kao
carski vojnici - samo mjesto puaka mi nosimo velike
crne brojeve i sprijeda i straga.
A grad nas takove na svakoj ulici, na svakom
zavoju i na svakom Okrugle bucmaste
glavice. kose ena i djevojaka,
bakalinski turovi i trbusi i dugi nosovi. i kiljave prozirne
zJemce.
Onda govori nekoliko usta. Mi glasove:
Ovo su novi.
- Novaci su.
- Prvi puta izlaze.
Imam najednom mlohavosti i sam
tur i nezadovoljan, kao da mi je neko pljunuo
oba oka. ta je sa mnom? Sageo sam glavu i strano
mi je nesnosno tu kroz taj palir, htio bih da
projurim, da se u toj jurnjavi kao bijesan pas
i da mi curi krvava pjena na usta, samo da mi niko ne
210
gleda u lice, samo da niko ne vidi u meni Do-

Ne a vidim velike podrugljive bez-
brojne usta, gadna usta i jezike isplaene
i balave i pune hrakotine i vidim ... jaoh,
- Drue i ja sam kao lud od radosti!
Dnnnem se. Grad je daleko za nama. pjeva
pored nas. Ptice govore svojim cvrkutavim jezikom.
Mlado toplo sunce smije se kao mog druga Mrguda.
Nas dvojica imamo aove i uporedo ma-
snu crnu zemlju. Gospodin Selen je rekao da je ovaj
komad za krumpir.
Drue Mrgude, zna li kako se sada zovemo?
- Seljaci, teaci, neto tako, neki radnici.
- Jest, dragi moj drue, mi smo ti sad pravi pravcati
zemljoradnici.
Na je lanac neto rastegnut. Tako da ba ne mo-
ramo posve jedan do drugoga stajati.
Ja sam razdragan kao dijete. Ja bih pjevao, ja bih
vriskao od razdraenosti. Ja sam postao strano
razdraljiv. Sad me je razdraila ova neizmjerna irina,
ovaj daleki modri i kao svila-prozirni topli krug neba.
- Jesi li drue Mrgude, pjesmu to pjevaju
negdje II Jesi li i ti moda iz
- Ne, iz idu negdje na drugu stranu.
Ja II kroz dva i po mjeseca. A ti drue,
kada
- Kroz oko tako ...
Onda ja
gori u mome srcu, II mome robijakom
srcu.
se.
2\1
Lanci
Cilin-ci-can

nekoliko strogo utegnutih vojnika. Nji-
hovi oficiri nose na visokim tvrdim kragnama zlatne
zvijezde i psuju gadnije nego gospodin Selen. Zato ja
vojnike s naim dvoredom. U njih je samo
neto skrojena unifonna i oni mjesto brojeva
nose puke i fieklije. Istina, ne smiju gledati postrance
kao ni mi, nego ravno u zatiljak svaki svome prethodniku.
Mi mjesto toga gledamo preda se i ne stupamo ukorak.
Zatim, razlikujemo se i po zanimanju - mi koparno, a
oni, tamo, pukaraju i mnogo stupaju.
Cilinci can

III.
Sada smo velika familija - desetero velika
zadruga. I tek smo tu neko vrijeme, a smo jedan
s drugim i bliski smo jedan drugom kao Sjedimo
na velikoj duemi i svako ima svoju slamaricu. One su
poredane jedna do druge. Po njima stererno svoje teke

Onda imademo dva prozora, dvije reetkaste
tvorine pod stropom. Kojadin podie Peru i on izvjetava
kroz reetke: krug je duboko dolje, imamo krasan vidik,
nebo veliko i prostrano, polja, panjaci, ptice i jedna
tvornica s dimnjacima - tri visoka crvena dimnjaka da-
leko lijevo u prostranstvu.
212
- To je poezija, drue, za site trbuhe, reci ti moe
li se taj prozor otvoriti, da dobijemo zrak - kae
Vojo. On sjedi podvijenih nogu otkako je doao.
Otac familije, ove ovako i slone zajednice
je Mrgud. Dobri broj II. Mi to odredujemo, jer on je
krupniji i vii od svakoga u
Ostala u familiji su: Kro, Mitru, Hamid,
Joca, Pero, Voja, Arselja, Kojadin i ja. Ili ovako:
Broj 3, broj 4, broj I, broj 2, broj 8, broj 18, broj 9,
broj 6 i broj 5.
Rekli su nam da dobivati knjige, jer kad je
kiovito ili kad je ma kakva nepogoda vremenska, ne
idemo na rad. Voja, Hamid i Pero jednoglasno trae
da Voja vri izbor knjiga. Voja se meni.
- Ja sam, drue, tipograf, a ti si kolarac. Uvje-
ravam te da izbor biri lo. Vie profitirati nego
to si u tvojoj gimnaziji.
. - kola, the - pljucne Arselja.
Ja sam razdragan. nema u meni
nimalo zavisti. Predajem se, drue Vojo, potpuno se pre-
dajem, ti si mi imponirao jo u sekserici.
Danas smo kamenolomei.
Sunce ima topao prst.
Imam nekog saaljenja prema ovom bagrenju, koje
tako alostivo opusti kad mu dinamit potrga
korijenje.
Kau: ovo valja sruiti, da se nazida neto novo.
mi se neto u tome. Ovo valja sruiti, da se
nazida neto novo.
Poetska metafora.
Naredie da se razgolitimo do pasa. Gledam, boe,
jedrih li miica u ovim mojih drugova! (petar je jedini
213
mrav i ut.) Snanih li ljudi! Da si ovdje, gospodine.::
Selene, pa da vidi! Sad nemamo vie nikakvih brojeva.
sad smo pravi l
Dinamit ima veoma razornu snagu. Zato kamen
i kao lopovska granata. Dinamit je dakle
I mi smo jer udaramo krampama i jer moji
drugovi imaju snane miice. pune debelih vena. Mi
svi na ovome obronku smo radnici koji gaze nogama
sve ono to su sruili i koji rue jedno da nazidaju drugo.
O, to mi biti arhitekti! Gospodine Selene. mi
biti arhitekti! A zna li ti ta su to arhitekti?
- Kad fitilj zasikti, glavu - tako pada ko-
manda se lagumi potpaljivati. Zato se tako
ustro utrkujemo i tako oprezno u rupe. Mi-
tJU na noja, on zabija samo glavu.
Zatim se opet i svako svoje krampe.
Dinamit je na na On tako ub-
jedljivo o naoj
Mi vie nismo novaci. Zato II gradu nema toliko
radoznalih glavica da se kupe po ulicama i zavojima
kad prolazimo.
Ja sam posve Ne me vie onaj
i nepojmljivi ponienosti. se rado za
enama. Svi se mi rado za njima i uznemirimo
se u susretu s nj ima.
Proljetno irna rumen obraz na zapadu.
je kao oko, svijetla i krupna.
Ja imam smisla za ovakovu poeziju, ona ima za
me intimnu seksualnu dra.
214

Cilin-d-can
Mi se
Naa ducma zauzima otprilike dvije nae
je niska i iroka, kao neko predhistorijsko
topovsko tane.
Mitru, Mrgud, Kojadin, Kro i Joca su
minalei.
Ako Zita rodi, oni dobiti rok. Mi ostali
srno i za nas nema milosti. Mi odsluujemo
pun rok.
Mi sluamo.
Kro se ispovijeda:
I1Drugovi, ja sam dijete. I kad je jednog
dana nestalo u naoj zadnje bundeve, kojima smo
se hranili i od kojih smo odrastali, onda je otac dreknuo
na nas: Napolje! Kud ko! Mi smo se derali, kao
prenemagali se tih dana od neimatine. Onda sam ja
doao u na grad, pa sam se i tu probijao od nemila
do nedraga, bio sam momak Hadi-Stevin, a i bio sam
poslije fenjerdija, palio sam po gradu fenj ere, na sva-
kom po jedan. Dali su mi tada za enu Joku
Krcanovu, slukinju Hadi-Stevinu. I rodio sam s njom
petero djece i ivili smo uSrdanskom Hendeku. Radilo
se kao to rob radi, radilo se i dan i a se
posve malo. Onda jo dole gladne godine, a ja sam
uvidio da su one samo za nas u Srdanima bile gladne,
a u Magazinima je bilo brana kao neba, bilo je i brdo
suhih ljiva. I miriu one sa branom, a moja djeca
i od gladi, i ja sam palio fenjere, i neto me je
evo odavde kao glas nekakav nagovorilo, i ja sam ukrao
i pomahnitao od toga, i prosuo, i uhvatili me, i ubili
do mrtva, i ja sam onda jednt pobjegao, potrgao
sam sve reetke na zatvoru i zaklao, evo ovim zubima
215
sam ja zaklao pandura jer me je tukao coku-
lom u trbuh. tl
Onda je Kro razvukao i gledao u
nas redom irokim zjenicama, a njegovi jaki bijeli zubi
su se caklili.
Mi sluamo.
Kojadin se ispovijeda:
"Ja sam ja sam za trideset i pet
provalnih ja sam kao meni policijske batine
ne mogu nakoditi, ja opet razbijati, ja imam strast
da razbijam i da istresam bakalinske ladice u
svoje depove, ja vam se svega i ne kako se
deavalo, ali sigurno znam da sam provalio stotinu tride-
set i pet i ja sam posve malo, ta su
to godine?tI
On je imao sjajne ive i vesele on je naduak
i on zastalno nije nikakav efekat od
toga. A onda je podigao ramena i stisnuo pesnice, a na
njima su se zapinjale tetive kao konopci, i onda je na-
stavio ispovijed:
"Prvi puta, to nikada zaboraviti bio je petak
i tada je u naem gradu pazami dan, ja sam doao u
grad da neto zaradim. da se najedem,
da popuim, da rajthozne od truksa, i
jake potkovane debele cipele od koe, i I
tvrdu lanenu koulju. Gledaju za Kojadinom u selu,
a Kojadin posljednja ua i guzica mu se gola vidi i
kroz ubaru, a u Kojadina miice kao cjepanice.
velim ja samom sebi, velim ja, Kojadine,
vie tako, nego na posao! I dodem u grad i
drva - krajcar - nosim vodu - krajcar, i pojedem te
krajcare u hlejbu i opet gladan, a o rajthoznama nema
216
ni govora. Vuku me djeca za tur i tapovima
me bodu u golo debelo meso: be-e ... I ja opet cijepam
i opet nosim vodu, i nita, a tada je bio petak kad sam
opet siao u grad, i cijepam ja kod nekog gazda-Gaje
za i sve vidim kroz brvna kako gazda-Gajo
mjeri i kako satresa novac u ladicu, i taj mene zvek
sve mami. I sada vi da ja isto
govorim kao drug Kro, ati ja vam kaem da u nama
uvijek irna jedan glas koji nas nagovori: uzmi,
ukradi, otmi, ubij! Tako ja gledam kroz brvna i cijepam,
a srebro, teke srebrene krune i petaci i
sekseri, mislim, sunce jarko, ja nikada nisam mogao
zaraditi ni jednog jedincatog petaka, a vidi, tu
brajle, kao da pada u kii. A glas onaj iz mene veli,
Kojadine, tom istom sjekirom moe razmaknuti brvna
i hop, evo tvoje ruke u gazda-Gajinoj ladici, i cjepkam
ja, a tu me oko srca steglo, ih, mislim ja i premislim,
i otarem ti ja ovako svom akom, a ja, to jest,
jest, ja ti tu pokupim sve to sam naao, i bogovski
se najedem suhih kruaka, koje su stajale u pred
tezgom, a onda sutra lanci i kundaci, iKojadin odlei
SVOje.
I Kojadin opet kad odlea, opet svoj glas, i
onda ne odlea, nekad odlea, nekad ne odlea, a sada
sam ravno za trideset i pet provalnih
Mi sluamo.
Mrgud se ispovijeda:
"Ja sam bio na Si1berbergovoj pilani partifirer. I
radilo se, pile itale a sirene svirale na i na
svretak rada. Mi smo prevrtali, podmetali, prebacivali,
otiskivali, prevozili, slagali i subotama dobivali svoje
A onda jedan se loser vrzati izmedu nas
217
i nagovarati nas da se organiziramo, da tako organizirani
zahtijevamo druge nego do tada, da radno
vrijeme smanjimo na osam sati, da se tako u dvadeset
i sata mogu izmijeniti tri partije, onda kako su
ta naa gosPO(irt Si lherhranti i Silherberzi izra-
kako stvarno mi sav posao obavljamo, a oni
ga i njegovim se plodom koriste ... Onda ti
mi zaista sve po njegovim uputama i dri danas, dri
sutra, jedanput trajk zato to nam nisu do-
zvolili unositi satove u pilanu. Ali se cijela
trajkbrehera, koji u ponedjeljak na rad, Zato
mi uzmemo nae capine i ih na glavnom ulazu:
natrag! i pukne jedan capin u glavu, a ja sam
stajao ba do vrata, i kad se je jedan htio da progura
pokraj mene, ja ga malo vie ije ... on se ras-
u blatu kao kreppna aba."
- A ta organizirati se? - pita Kro.
- To ti drue, drati zajedno, zatiti se, boriti
se protiv onog ko te gnjavi, A trajkovati
gotovo to isto, takoder borbu protiv poslo-
davca koji ti da udovolji zahtjevima. A trajkbreheri
su svinje u ljudskoj spodobi, to je tvoj drug koji te izda
u toj borbi. - Mrgud je bio crven i nabrekao, u svakom
njegovom je igralo i odavalo volju i snagu.
- Bravo, drue Mrgude, ti si lav, primamo te za
oca! Vi drugovi, biti u svim tim stvarima
- lupne Voja Mrguda po irokim
- li, drue Kro, da bude pametan kao drug
Mrgud?
- ako je to - odgovori
se drug Kro.
218
Ti, drue Kojadine?

- Vi, dmgovi Mitrue i Joca?
- ...
Ja sam se oSJecao posramljen. Neka nelagodnost
mi se ispod koe II vidu nepodnoljivih trnaca.
Mi sluamo.
Mitru pripovijeda:
"Ja imam sedamnaest rali zemlje, ja sam ratar iz
Ljudi su gramzivi pa sam ja radi te ljudske gram-
zivosti morao ubiti i zato sam evo tu na robiji.
Malua se zvala njivica velika samo stotine hvati,
i za nju sam vodio parnicu dvanaest punih godina, mr-
cvario se po sudovima, a sjenokoe trunule, troio na
odluke i utoke, a djeca mi hodala golokraka igologuza
kao I izgubio sam i tu njivicu, a Blagota
I se smijao kao drijebac. Ja uzavreo i zategao, a kubura
kao top.
Pet godina Mitru Surd, teak iz rekoe na
"
Mi jo sluamo.
Joca pripovijeda:
(Najprije on sjede prekrstivi noge jednu po drugoj.)
"Razbacivao sam tri karte: as, anto i aco, sad je
vidi, sad je ne vidi, ovo nije ni ovo nije, a gdje je?
- gustirao sam na ajncu i fajeru, igrao sam ustera i
andara, i poklape i tablaneta velikog i malog, dobivao
sam telad i krave, i gubio sam i i kapu s glave,
bio sam i sit i pijan, a i gladovao sam kao Joca,
kaem ja sam sebi, ne voli te Joca oca kad nema 'no-
vaca. Joca, ti mora imati, ti mora dobiti . I sjedao sam
onda poslije toga samo da dobijem, pa igramo mi , uhva-
tim ja kakvog blesavog selju, a selja zabije no u klupu:
mu, kae, ko ukrade kartu! - a ja prevmi tamo,
prevrni amo, lijepi se za moje prste, a selja
i ne igra, nego i sinu za no, i evo ovdje mi ga
219
kao ba u miicu, a ja ne hudi lijen, nego
ga i zataknem ga njemu, ali po njegovoj
u i on samo to zijevnu i tre nogom.
okolnost, rekoe na to ti je
to jo nisi do sada bio kanjavan!
Joca star dvadeset godina, jedan mjesec i
sedam dana, iz sela pet godina robije i gubitak

Petar je u zadnje vr,ijeme potpuno obolio. Ne moe
ni da jede. ut je kao limunova kora. I napopale su
ga silne ui: krupne i crne. Onda je jedno jutro ispljunuo
tri gvalje sukrvice, tamnocrvene sukrvice, i
stiskao grudni ko tankim prstima.
Hamid je izbacio nekoliko gadnih kletvi i rkipao
zubima. Voja je na to s njime dugo aputao i Hamid
je poslije bio sasvim miran. Onda je Voja nama poli-
ponapose svakome objasnio: kodilo bi obradi
kriminalaca kad bi im se saoptio pravi razlog Petrove
bolesti, svaki borac II ovakvim prilikama neto
ali ovo su novaci.
Ni Petar nije nita objanjavao. Ostalo je pri tome:
suica je bolest koja dolazi usljed slabe ishrane. Petar
je ivio u stranoj neimatini itd., Voja je onda komen-
tarisao to na svrsishodan Knjige koje su dolazile
on je kontrolisao i koje se imaju Onda
smo zato imali svi malehne biljenice i u njih su se
pisali diktati: njih treba znati napamet.
Meni se razbistravalo pred Stajao sam na
tlo i onaj strah koji me je uasno popadao i mla-
tarao od silne nesigurnosti i bezglavosti moga intelekta
je polahko i posve sigurno Ja sam se
sada sa jednim posebnim elanom uputao u rasprave i
220
i redovno sam sc tako zadovoljan i
sretan.
Kro je pohlepan.
Kojadin je vrlo inteligentan.
Joca je kapirao kao da ispija vode.
Mrgud je bio poglup i tvrdoglav.
Pretvarao se tako Kalayev "progresivni sistem ka-
njavanja" u progresivni sistem kanjavanja.
Petra su odnijeli jednog jutra na visokim kolicima.
On je sumorno gledao s tih kolica po nama.
Mi nismo bili nimalo ravnoduni.
Ovaj puta da prestati s biljekama.
ih tek poslije kad se usavrim. I
ove do satla.
- Zdravo, drugovi! - stisnuli smo jedni dru-
gima ruke kad su odlazili.
- su - kae Voja kad su izali.
Mitru, Kro i Mrgud imaju jo samo po est mje-
secI.
Onda je jo prolo i to, i mi smo ostali sami.
- Ti si kremen - lupnuo me je jednog dana Voja
po iji.
Ja sam se sijao od zadovoljstva.
Jednoga se dana naa cvajerica otvorila
iroko:
Kojadin.
Vojo zamuri i poblijedi. Onda se prisloni uza zid
kao iiban. l(ojadin se kad je brava kljocnula
i proara po nama. Kad poznade Voju, pride mu:
- Zdravo! Nisam kriminalac.
S Voje kao da spade teak, preteak tovar. On od-
mahnu:
- Zadovoljan sam!
- I Joca je radin kao crv.
221
Prepisano s posljednjeg lista:
Postoje prolosti tugaljive i radosne i vesele i a-
losne i sramne i besramne, postoje sadanjice i sutra-
njice i kroz njih teku vode i sijaj u sunca i i
ivoti i istorije tih ivota i nebo nad njima i zemlja
desno i lij evo, sprijeda i straga, oranke i kosanice, kan-
toni, dominioni, divlje senegalije i patagonije i nema
boanstva koje nije besmisleno i nema raja ni pakla,
sve je ivot tugaljiv i veseo i alostan i skotski i radostan,
sve nose vode koje teku deformi sanom bundevom ze-
mljine kugle, sve se vrti suludo i neludo, sve putuje i
pjeva i i krevelji se i sve je u svemu i
nita nije u samoj ari biblijskog i mitskog neba, konji
hru, pjevaju nakrivljena fesa, tru-
be trube, sirene signaliziraj u i kloparaju teki
eljezni Krupp-Zoell yjevih turbolokomotiva, a
u zamagljenim oknima i pejzai desno
i lijevo, gore i dolje, mi smo sinovi te drage i blage,
rodne i plodne, obostrane i prostrane domovine.
222
Vozimo se, a za nama ostaje prolost.
Amin.
MIJENE [ KONSTANTE
,
KIKICEVOG PRIPOVIJEDANJA
,
Pijetetna prigodnost razgovora o knjievniku i revo-
lucionaru savremenici jo uvijek ivo i prisno nose
II njegov humani lik znatno oteava nae napore
da nunost objektivnog suda razlu-
od, ljudski shvatljivog, emotivnog odnosa spram
ivotnog udesa i izuzetnosti duhovne biogra-
fije Hasana Otud i svako nae nje-
govom knjievnom djelu redovito prati konstatacija o
nedovrenosti opusa i sudbinom prekinutog,
a tako snano najavljenog preobraajnog puta zrenja i
sinteza njihovih raznovrsnih i zamanih lit-
erarnih htijenja.
Gotovo svi se koji su se bavili
djelom slau II podjeli njegovog knjievnog opusa na
dvije faze: ranu, tzv. koja traje do 1930.
godine, i na zrelu fazu od 1930. godine, kada se
u pokret socijalne literature. Nesumnjivo
ova se periodizacija javljala otrinom
podjele, pa su se i vrednosna (ponekad) neo-
pravdano izvodila bez nune svijesti o cjelovitosti Kiki-
djela i imanentne logike njegovog rasta i preo-
braaja. U tom smislu se danas dragocjenim prilo-
gom referat Midhata dobrota bivanja,
u kojem je autor vrlo sugestivno iznalazio bitne kon-
stante i, rekli bismo, duhovni supstrat cjelokupne Ki-
223
umjetnosti. Zato nam sc da svaka interpre-
tacija nuno zahtijeva integralni pristup koji podrazu-
mijeva i traganje za preobraajima i ali
i konstanti i nazivnika, koji su
bez obzira na krivulju geneze uvijek prisutni
kod svakog istinsld vrijednog knjievnog djela.
U prvim pjesmama i pripovijetkama rani
doivljaj svijeta sav se saeo u toplini jo ne-
obzora svijeta, u kojem se jo
uvijek ututkan i uukan i spokojem
avlijskih tiina i ljepotom obeharalih
Ova slika miljea, gotovo to-
ponimsld prepoznatljivog, jo uvijek se ne otkriva u pa-
norami kolektivne sudbine koja bi se ukazala cjelovi-
deskripcije klasno-soci-
jalnih i povijesnih htijenja etnosa o kojem pie. Njegove
prve pripovijetke nose, naime, sve hitne oznake tradi-
cionalne muslimanske pripovijetke, strukturalno zasno-
vane na sieima i motivima za sevda-
linku i baladu, to je ovaj tip
pripovijetke kao prvijence odredilo, s jedne
strane lirskom intonacijom prosedea, a
s druge strane izrazito erotskim doivljajem svijeta i fol-
koloraturorn i atmosferom II slikanju zavi-
etnosa. Tu se, upravo, i dodiruju pripo-
putevi i svjetovi Hasana i Hamze Hume,
o kojem kasnije, pisati vrlo otro, to je u
osnovi bila neka vrsta u trenucima kada
se pred njim problem literature ukazao ne samo este-
dimenzijom, nego i i ideolokom odgo-
i smislom.
Mada su tematikom i psiholoko-emotivnom struk-
turom doivljaja svijeta i Humo u prvim pripovi-
jetkama veoma bliski , oni se istodobno i bitno razlikuju,
posmatramo li njihov postupak i
224
sublimacije istorodnog tematsko-idejnog
kompleksa. Hamza Humo je, naime, se
panerotski misticizam knjievno impresio-
postupkom eterizacije slike
pejsaa. Poput Rabindranata
Tagore Hamza Humo na taj erotizira atmosferu,
to je egzemplarno u pripovijeci Sevdalijina
ljubav, iz koje navesti odlomak.
pade, oivjee sjene, a bijela i gola minareta,
otri i zaljubljeni jablanovi, kao dinovi s dje-
vojkama, valovitim gradom i odnose sobom
u volebne strane. A kad se mjesec izdie,
pa se pun, zlatan i tih zaustavi nad tamnom konturom
brda, neki i smijeh preli sva srca,
a na grad zasta i preobrazi se u svjetlu njegovu. Sve
se pritaji i zanijemi. skide haljinu i bljesnu i rodi
se sevdah, teak i neprebolan, pun derta za bezdano
opojnim i nedostinim."
Nasuprot Hamzi Humi kod Hasana se,
taj panerotski vitalizam knjiev-
no u ekspresivnoj naraciji koja je zagrcnula
materijom, i i slobod-
bosansko-posavskog pejzaa.
i razlike Huminog i postupka
lako ako s navedenim odlomkom iz Humine
pripovijetke usporedimo jedan opis iz pripovi-
jetke rodica, u kojoj je kao i kod Hume obra-
isti motiv sevdalije-neenje.
"Kao golem grozd vise oDelinijom
osoju. kao krupne bijele bobe, a ljivici kao me-
snati zeleni listovi utamljeni debelim hladom. I diu svje-
inom njedralih modrih ljiva. U vrhu
i otiskuje mlaz pa sapire i ubjeljuje ga kao
grudu snijega. Pa radi te bjeline je kao ulje,
225
tako se i U luci se razlije kroz Pal i natopi
pjeskulju, pa ita rode krupnim klasom.
Opusti ljivik grane kao krupnogruda djevojka nje-
dra. I odupre se svojom tekom zrelinom, da se ne po-
lomi. "
U ovom kratkom odlomku, kakvih je niz u
pripovijetkama, sve se i slama od
neke nezatomljive unutarnje snage, zreline i
priroda je u nekom jedinstvenom po-
kretu vitalnih sila bujanja i oplodenja. Upravo, sve to
postoji ustremljeno je tom jedinstvenom cilju radanja i
oplodenja, a tu su opet bitne izmedu Hasana
i Skendera Otud nije da
je upravo o Grozdaninom kikotu Ham-
ze Hume Ci u sredini
i njenom ivljenja i stvaranja bitnu crtu pomam-
noerotskog, doivljaja svijeta) s
denjem konstatovao da u ovom romanu "slike ovog svi-
jeta, paradoksno na prvi pogled nema". U ovom
stoji, zapravo, i puna razlika Hume s jedne strane
i i s druge strane. Kod Hasana
i Skendera taj vitalizam i
punu sublimaciju u pejzano-deskriptivnoj raskonosti
bosanskog krajolika, koji je gustinom materijalne na-
naselio svaki pasa njihovog pisanja, dok
se kod Hume taj svijet obznanjivati u jarkim i jarosno
treperavim isijavanjima morfoloki krtog
kog pejsaa. Takav doivljaj prirode trajna je karakte-
ristika pripovijedanja, ali u fa-
zama imati svaki put funkcionalni smisao u cje-
lini koncepcijske i idejne zamisli. U ovoj prvoj fazi on
samo upotpunjuje dojam o i spokojnosti ivota
njegovih junaka koji ive istom tom silinom nezatolTI-
ljivog vitaliteta. No, II prvim pripovijetkama taj os-
ivota i kruniti snani unu-
226
tamji impulsi realizma, pa i
izraz sve vie
naseljavati i prvi prodomiji zahvati dramski potenciranih
sudara patrijarhalne etike i individualnih htijenja i sud-
bina. To je bio organski uvjetovan nagovjetaj snanijih
preobraaja pripovijedanja, makar se impulsi
javljali slijedom ljubavnih motiva odranije prisut-
nih u naim starim baladama. Takva je prva
pripovijetka Kraj punica, u kojoj se sredinj i zaplet
gradi na sukobu oca i sina. U pripovijetkama Kopile i
objavljenim godinu dana kasnije, nosilac po-
bune protiv patrijarhalnih i tabua ene,
su sudbine jo potresnije. Duda i Humija rtve su istih
drutvenih nazora i oblika i-
vljenja. Na sasvim drugom je polu pripovijetka Mladi
petak, u kojoj se ali zbog raspada normi , uvje-
tovanog ekonomskim propadanjem.
Koliko se Hasan snano i brzo preobraavao
vidljivo je uzgrednom usporedbom navedenih pri-
povijetki spripovijetkom Jamakov naseljak, u kojoj sin
bespogovorno i radosno ispunjava elju bintjuc.:i
na veselju nevjestu. I dok mukarac ovdje ima pravo
izbora, izabranica za razliku od Dude iz pripovijetke
pristaje na udaju i ne o
nosti otpora.
"A i to bi - rezonira Ne moe
jer nije nikad nijedna djevojka u njihovom selu
to uradila! A pogotovo na naseljku! Mora pa da
te crni ciganin eh!
Hajd', Fatka, hajd'!
Huan je iz kola. Ona se opusti i pode."
U ovom kratkom odlomku koji se sjetnom, rezig-
nantnom intonacijom potpuno izdvaja iz at-
mosfere seoskog derneka, zatvorena je arhetipska sud-
bina Hasanovog patrijarhalnog svijeta, kojeg
227
je kako vidimo, slikao pastoralnim osvjetlje-
njima seoske idi le, otrim zasjekom drutvene kritike
i osude.
Do punog preobrdaja djela u smislu so-
cijalnog aktivizma u punoj mjeri od 1930. go-
dine. r r pred rat za vrijeme
teljevanja u HaidarevIcima i Rogatici , te slubovanja u
Vrgi.r: i Pisarovini, ostvariti svoja
djela: niz pripovijetki, zbirku proturatnih novela
Provincija u pozadini, te romana Ho-ruk i Bukve. Na-
ravno, pripovijetka se II drugom periodu nije
izmijenila samo idejno, nego se obogatila modernim stil-
skim i postupkom.
Za razliku od pripovijetki iz prve faze II kojima se
cjelina gradila, uglavnom, folklorno-dekorativnom
naracijom jednosmjernog i hronoloki fabula-
tivnog slijeda, ovdje i ekstenzivnije za-
snovanu strukturu mnogostrukih narativnih
smjerova koji se u cjelinu novele ili romana i sabiru
u panoptikum ljudskih sudbina, ali
i nabujalih unutarnjih snaga otpora. do kraja
vjeran tematici bosanskog sela, je II drugoj fazi
svojim pripovijetkama i romanima otkrio jedan
svijet ponienih i svijet seoske fukare, lola
i hrsuza, pilanskih radnika i ratnih koji jz vje-
kovnih povijesnih i zindana iz inertnosti fata-
doivljaja svijeta, preko iracionalno-stihijskog
otpora, dospijevaju do prvih proplamsaj a klasno-revolu-
cionarne svijesti i pobune.
djelo - ciklus
Provincija u pozadini - predstavlja jedinstveno izvedenu
zbirku proturatnih novela, zasnovanu na idejnim,
koncepcijskim i kompozicijsk.im principima kao i Krle-
ina zbirka Hrvatski bog Mars. Novele sabrane II ovoj
knjizi odrive su i kao zasebne cjeline,
228
ali se tek II cjelini zbirke otkrivaju i saimlju svi idejni
tokovi, procesi i zamisli, tako peku vrstu pano-
rame bosansko-posavske ratne provincije i pozadine, kao
to je i Miroslav Krlea u Hrvatskom bogu Marsu os-
tvario sliku hrvatske stvarnosti za vri-
jeme I svjetskog rata.
Ove dvije knjige vezuje i analogan po-
stupak u kojem se prati put naeg
svijeta koji ratuje po tudim zastavama i za tude interese,
se usudnosti svoje vjekovne sud-
bine. Ista strukturna osnova prisutna je i u
romanima Ho-ruk i Bukve, to svakako nije
jer ih je pisao gotovo istovremeno. Uvodna novela
Carska nUL: slika je bosanske kasabe u rata.
I umjesto dekorativne Osten-razglednice, je taj svi-
jet utonuo II glib neimatine, gladi i apatije lumpen-
proleterske posavske
izraza i
vezivanjem fragmenata evociranih u gro-
tesknim i osvjetljenjima cesaro-kraljevske
bakljade, je u Carskoj ostvario sugestivnu
sliku o nedavnoj istorijskoj beha prolosti."
zbilja predratnih, ratnih i poratnih godina oivljena je
u narednim novelama kontrapunktaInim zasnovom pri-
toka u kojem se smjenjuju i prelivaju, su-
protstavljaju i sjedinjuju sentiment evociranog djetinj-
stva izraen emocijom natopljenim lirskim tonom kojeg
je Midhat lijepo i nazvao do-
brotom bivanja", sa i surovom
slikom svakodnevice. Takvim kontrastnim zasnovom
doivljajne potke ostvaruje svojevrsnu atmosferu
teksta, ponekad, istina prenapregnutu, gotovo
osobito u trenucima kada pisac rezonira tempera-
mentom, mimo same pripovijedne stvarnosti
i likova, kao u noveli Zgode o nasunom hljebu. Mnogo
229
snanije djeluju novele u kojima se ne iz-
janjava direktno, nego snagom izraza otkriva
surovost jednog svijeta u kojem su horizonti
zatamnjeni infernalnim mrakovima animalnih sila povi-
jesti. U spoju izraza i socijalnog an-
gamana je razarao pastorainu idilu prisutnu u
prvim pripovijetkama, ali je u njegovom pripovijedanju
i dalje ostajala gustina i magma elementarnog doivljaja
svijeta prirode, se apstraktnost socijalnih
konkretizirala i I mada se
sada putovi djetinjstva javiti udesom
izgladnjelih K. und K. goveda, priroda
se opet javiti silinom vizije, ali se ti
raskoni pejzai ivoInog obilja pojavljuju sada tek zalo
da bi snagom kontrasta sliku bijede, neimatine
i gladi. U romanu Bukve, u vanredno ostvarenoj per-
soniftkaciji rodne kokinske jeseni, polo7.ena je gradivna
osnova postupka u drugoj
fazi. S jedne strane naslikana je nezatom-
ljiva erupcija ivotnih snaga i a sa
druge strane slika socijalne nepravde koja razara tu is-
konsku ravnoteu i prirode.
"Ona dolazi polahko, na prstima uzlazi uz bregove,
pored ivica, prua kroz potoke, polahko, po-
lahko, i niko je ne vidi, obide kukuruzita, penje se na
narumeni svaku jabuku redom, a ljive oboji u
plavo kao nebo ...
Onda vie ne ide na prstima, nego se razigra, ras-
pjeva, i vriti, vrisak se klie niza strane i lepra
prostranim ku.kuruzitima i nepreglednim modrim ljivi-
cima, pjesma i procik, i pjesma i uj)Jk, dopiru mirisi ,
dopire sladunjav vonj ljiva, vriju ire i mo-
tovi, vriju slatki sokovi ljiva po kazan ima i miriu
pekroezi.
230
Jesen i ljepota. Ona se smije ko djevojka. ona je
raskona. ona je obilata kao jedra enska njedra, ona
je rumena i vesela, sita razdragana, sita pijana, ona se
rakali , ona je rasipna i Ljudi je vole kao
to se voli obilje. Ljudi je eljno cijelo ljeto.
oni je edno raire!1ih mku, oni u njenom
obilju plivaju, dave se, grcaju.
Jesen i obilje. Jesen prenese obilje preko kokinskih
mrkih slamnih krovova i pravo gore uz brijeg pa ga
istrese na Tahirbegove zemlje. Onda se rakoli po njima,
pjeva, pjeva pije i jede s njime,
mu sve na velike hrpe, od kokinskih
Ovi kratki odlomci iz desetog poglavlja Bukava ivo
dozivaju u poemu eva Skendera
pa se na trenutak da je ova razigrana i pomamna
zemlja-djevojka svoju vritavu igru obilja i radosti na-
stavila u stihovima prijatelja isaborca:
To je ona u jeseni

porodilja
izobilja.
Ispod srca prsne
odvali se plod preneseni,
s grana zapljuti
s loza zalomi
sa strukova utih zarska
jedar brektav
porod jeseni.
Hropcem bran ja, trganja, tresenja,
zagrca
porodilja izobilja.
23t
Slatknputa, prelila, jesenja.
nakrca
pregrti, njedra, usta, sepe/e.
Kao i kod Hasana u "Bukvama", i kod
se iza ove ekslali6m: vizije plodne jeseni
ukazati gluvi i bezuvi prostori polja nevolje, prostori
gladi i smrti poemi "Stojanka majk..a- Kneopoljka".
kod obojice se kao nosilac pobune u
odbrani ivola javili ene - majke. Za razliku od gro-
tesknog "sinova prostrane domovine" u istoime-
noj pripovijeci, u noveli Izvjetaj o bakm, ene su te
koje pred licem smrti otkrivaju i apsurd rata.
Zn razliku od Dude i Humije koje se'u ranim
pripovijetkama opiru despotizmu mukaraca, ne prista-
na oblike patrijarhalnih ivljenja,
ovdje je ta pobuna izraz klasne svijesti, makar se ona
javila mutno i kao rezultat stihijskog otpora
prema silama koje ugroavaju i sam bioloki ivot nji-
hove djece.
U godinama pred rat Hasan je novim pri-
povijetkama, osobito ciklusom Lole i hrsuzi, najavio no-
vi preobraaj postupka. Umjesto direk-
tnog, stoga ponekad literarno neubjedljivog izraza, u Ki-
pripovijetki sada neku vrstu kose pri-
perspektive, je, unekoliko, stiana pa-
tetika, izraza, pa se idejna ne daju vie tran-
plakatskog eksponiranja naratora, nego iz
doivljajnog rakursa koje se vie ne pojavljuju
kao direktni rezoneri j eksponenti ideologije.
Time je jednovremeno i dokumentamo-feljto-
stil koji je u ranijim ostvarenjima, osobito u
romanu "Ho-ruk", naruavao jedrinu pripovi-
jedne fraze. U ovoj posljednjoj fazi , od sa-
djela osobito je zanimljiva pripovijetka Dedija,
koja na da je Hasan tada
232
razmi ljao da klasno-povijesnu dramu bosansko-musli-
manskog ivlja sagleda i literarno oivi ne samo kao
sliku neposrednog drutvenog trenutka, nego u historij -
skoj slici kolektivne sudbine.
Ova posljednja literarna ostvarenja Hasana
padaju u godine kada je zajedno sa Skenderom Kule-
i Safetom u Zagrebu
sopis Putokaz, II njemu napredne komuni-
orijentirane pisce od kojih je izgubila ivot
u prvim danima rata i Revolucije. Ni oni, kao ni Hasan
nisu dospjeli da napiu svoja najbolja djela. I
ako se iznova vratimo konstataciji o nedovre-
nosti opusa, shvatimo li tradiciju
u vezi nastavljanja, ali i preobraaja, onda
valja istaknuti da je Hasan sve to je
vrijedno u tradiciji koja mu je prethodila, ispisao nove
i snane stranice knji-
evnosti. A sve one neispi sane stranice ili stranice iz-
gubljenog romana, to ih je neopozivo zatanmila smrt
pred ako dijelom nije. ispi-
sala, sadanja, II mnogo sretnija generacija. To
je, mali dio duga prema piscu koji nije ostao
duan ni svome, ni naem, ni nekom vremenu.
Enes
2JJ
Biljeka o pISCU
IIasan se rodio 20. augusta 1905. godine II
gdje je zavrio osnovnu kolu, a Viu dje-
II Derventi gdje nastavlja kolovanje II
koli koju dovrava 1927. godine II Zagrebu. Potom kao
radi II kod Rogatici
i G. kod Vrginmosta, te II Pisarovini. 1937.
godine II vrijeme studija prava (Pravni fakultet zavrio
II Beogradu) sa Skenderom i Safetom Kru-
II Zagrehu muslimanski napredni
"Putokaz". Neposredno pred fat slubuje II Zagrebu. U
februaru 1942. godine odlazi II partizane i kao komesar
I krajikog proleterskog bataljona gine od za-
sjede 6 .. maja 1942. godine kod sela Rapta na planini
CememlcJ.
235
SADRAJ
Midhat dobrota bivanja ........... 5
Carska ................................. 33
Sinovi prostrane domovine ........ .. .... ... .... 43
Izvjetaj o bakru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 62
Izvjetaj o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 72
Zgode o nasunom hljebu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 80
K. und K. goveda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 103
Otac se vratio ili sjajni dani ............. .. .... 185
U K. und K. Be-Ha kaznioni . . . . . . . . . . . . . . . . .. 195
Enes
Mijene i konstante pripovijedanja 223
Biljeka o piscu ............................. 235
Hal'an
PROVlNCJJA U POZADlNI
I izdanje
1998.

"Sarajevo-Publishing"
Sarajevo
za
Salko
Lektor
Behija
Korektor
Suada Spica
Stampa
0"0
z."l tamparij u:
Rasim Rllpa
Tira: 3.000 primjeraka