Hrvoje pehar

391

PROTOTIPSKI SLUAJ FRANCUSKOG MODELA LAIKE REPUBLIKE. DA LI JE IZVOZIV UNUTAR EUROPSKE UNIJE?
Saetak: Autor se u tekstu bavi pitanjem naela lainosti republike, opisujui njegovu primjenu u Francuskoj i komparirajui ga s razliitim sustavima odnosa drave i religijskih zajednica u Velikoj Britaniji i Njemakoj. Francuski model lainosti republike ocijenjen je kao prototipski sluaj u istraivanjima komparativne politike, jer se njegova pravno-politika pozadina razlikuje od one u drugim europskim zemljama. Veoma vaan dio provedbe naela lainosti u javnim politikama odnosi se na obrazovne politike, posebno na vjersko obrazovanje u javnim kolama. S tim u vezi, francuski model je specifian u odnosu na britanski i njemaki sustav. Vanost kompariranja razliitih sluajeva lei u potrebi ispitivanja mogunosti zajednikih europskih politika u onim podrujima koja su jo uvijek preputena nacionalnim zakonodavstvima. Kljune rijei: lainost, Francuska, prototipski sluaj, javno obrazovanje, Europska unija P. Cabanel naslovio je jedan od svojih tekstova o lainosti, republici i religijskim zajednicama pitanjem da li je francuski laiki model izvoziv: le modle laque franais est-il exportable (Cabanel, 2006: 53). Promatrajui usklaivanje nacionalnih zakono davstava zemalja lanica Europske unije moe se primijetiti da je sfera odnosa drave i religijskih zajednica preputena nacionalnim zakonodavstvima. Unutar Europske unije stoga postoje zemlje koje posjeduju dravnu crkvu, postoje zemlje s veim ili manjim stupnjevima suradnje izmeu drave i religijskih zajednica (uz vee ili manje preferira nje najveih meu njima) i postoji model laike republike, prema H. Pea-Ruizu, je dino, iako ne do kraja, proveden u Francuskoj (usp. Pea-Ruiz, 2006). Od Francuske revolucije, 1789., pa tijekom cijelog 19. stoljea, do zakona o odvajanju crkve i drave u Francuskoj, 1905., Francuska je proivljavala vie prijelomnih momenata koje bismo na historijsko-institucionalistiki nain mogli interpretirati kao ovisnima o (odabra nom) putu. P. Cabanel istie da se esto Francuska doivljava kao pionirka, izvoznica

391 Znanstveni novak, Sveuilite u Zagrebu Fakultet politikih znanosti, Centar za europske studije.

UDC 321.01
FPN | Godinjak 2009 | I DEO: Politika teorija, politika sociologija, politiki sistem 274

i izuzetak, ne samo u institucionaliziranju politikih ideja, ve i u njihovom izvozu i prenoenju u druge sredine (usp. Cabanel, 2006: 53). G. Clemencau naziva Francusku borcem za ideal, to se esto historijski pokazuje tonim. Jedan od ideala suvremene Francuske jest i naelo lainosti, zapisano u Ustavu Pete republike, u kojemu stoji da je Francuska republika neeljiva, laika, demokratska i socijalna. Moe li ovo naelo la inosti postati zajednika europska steevina ili je osueno na francuski partikularizam i, moda, historijsko odumiranje, kao to zakljuuje P. Cabanel? STUDIJA SLUAJ MODELA LAIKE REPUBLIKE U FRANCUSKOJ: PROTOTIPSKI SLUAJ Metode komparativne politike na elementarnoj razini posjeduju studije sluaja. Odgovor zato se uope unutar komparativne politike istrauju studije sluaja nalazi se u kumulativnosti, a ne samo akumulativnosti istraivanja politike (usp. Hague i dr., 2001: 440). Studije sluaja pruaju mogunost da se pojedini aspekti npr. javnih po litika ili pojedini aspekti pravnih instrumenata ureenja pojedinih politikih sistema razumiju s obzirom na njihovu unutranju strukturu i da se na temelju relevantnosti koriste kao budue jedinice komparativne analize (u odnosu na druge sline ili razliite sluajeve, itd.). Moe se stoga rei da je studija sluaja jedna od elementarnih jedinica komparativnih istraivanja politike. Meutim, studije sluaja moraju odgovoriti na pitanje o kojem se tipu sluaja radi: o reprezentativnom, devijantnom, presudnom, arhetipskom ili prototipskom sluaju. Budui da se ovdje radi o veoma vanom momentu francuske politike, posebno s ob zirom na problem odnosa drave i religijskih zajednica, usuujemo se tvrditi da se radi o prototipskom sluaju. Vanost studija sluaja za komparativna istraivanja politike dijelom lei u mogu

nosti da se kroz takvo istraivanje dobiju vani uvidi od ireg znaenja, osim deskripcije pojedinog problema (usp. Hague i dr., 2001: 440). Studija sluaja pojedine zemlje, to je najei interes politologa, zauzima s obzirom na problemsko odreenje vano mjesto za budua komparativna istraivanja, sloenijih formi istraivanja. Reprezentativni sluaj opisuje politiki proces koji jo uvijek traje i koji ima veoma snane karakteristike s potencijalom da utjee na druge sluajeve. Studija sluaja lainosti u Francuskoj moe se svrstati dijelom u reprezentativan sluaj. Proces politike provedbe naela lainosti u Francuskoj i dalje traje, mijenja se, doivljava stanovite nove interpre tacije i izvor je stalnih prijedloga izmjena javnih politika. Reprezentativan sluaj moe se pronai u kooperacijskom modelu odnosa religijskih zajednica i drave u Njemakoj (Rambaud, 2004). Sustav ugovora (konkordata) izmeu crkava i drave u Njemakoj bio je na jednak nain podloan promjenama i izabiranju novih rjeenja javnih politika. To se poglavito moe vidjeti na primjerima primjene prava ne religijsko obrazovanje koje je u Njemakoj u nadlenosti zemaljskih vlasti. Stalno traenje novih rjeenja u pojedinim saveznim zemljama sasvim sigurno predstavlja reprezentativnost ukupnog modela od nosa religijskih zajednica i drave u Njemakoj. Reprezentativnost njemakog modela uvelike je utjecala na pravnu praksu velike veine srednjoeuropskih zemalja, ukljuujui
275 Hrvoje pehar | PROTOTIPSKI SLUAJ FRANCUSKOG MODELA LAIKE REPUBLIKE

i Hrvatsku. Th. Rambaud u nagraenoj disertaciji o principi separacije kulta i drave na primjerima Francuske i Njemake pokazuje svu snagu reprezentativnosti obaju modela i njihova utjecaja na praksu ostalih zemalja (usp. Rambaud, 2004.). Nadalje, devijantni sluaj je onaj koji sasvim odudara u pojedinom rjeenju javnih po litika naspram svih ostalih slinih sluajeva. Veoma se esto u suvremenoj francuskoj litera turi pojavljuje pitanje o radikalnoj razliitosti francuskog modela laike republike naspram gotovo svih ostalih zemalja Europske unije. Radikalno odvajanje religijskog i politikog provedeno je u npr. sekularnoj Turskoj. Ipak, esto se ini da je francuski primjer usamljen i da predstavlja devijantni sluaj. To se moe ogledati u radikalno drugaijoj praksi odno sa prema religijskom obrazovanju i konfesionalnom vjeronauku, problemu financiranja vjerskih zajednica iz javnih budeta, ureenjima koja omoguuju religijskim zajednicama sudjelovanje u javnom prostoru, itd. Odsustvo bilo kojeg oblika religijskog obrazovanja na

svim razinama obrazovanja u javnim kolama, predstavlja posve specifian sluaj unutar prakse europskih zemalja. Debata koja se esto vodi oko otvorene lainosti upravo ide za tim da smanji ovu otricu devijantnog sluaja koji Francusku esto konfrontira (u svojoj praksi) s ostalim zemljama u okruenju. Problem izoliranosti i, time, devijantnosti sluaja ogleda se i u praksi pokrajina Alsace-Moselle u kojima je ostao na snazi Napoleonov kon kordat iz 1801. godine, budui su se nalazile izvan Francuske u vrijeme donoenja Zakona o odvajanju crkve i drave iz 1905. godine. Budui da su poslije II. svjetskog rata ponovno postali dio francuskog pravnog poretka, ove istone francuske pokrajine nisu u pogledu zadranih odnosa izmeu religijskih zajednica i javne vlasti mijenjale praksu. Velika veina autora, kao npr. H. Pea-Ruiz, istiu da je takvo ureenje jo uvijek jedan od problema nekonzistentnosti provedbe naela lainosti unutar cijelog pravnog i politikog poretka u Francuskoj (Pea-Ruiz, 2004). Ipak, za svrstavanje francuskog modela odnosa drave i religijskih zajednica u devijantni sluaj bilo bi potrebno mno go vie specifinih pravno-politikih rjeenja. Naelo lainosti u Francuskoj ne afirmira npr. ateistiku republiku, niti je u svojoj praksi orijentirano propagiranju nereligioznog drutva. Prema tome, budui da doputa slobodu vjerskog okupljanja i izraavanja na ra zini privatnog prava, ne odstupa bitno od ostalih zemalja liberalnodemokratske tradicije. Razlika koja se postavlja u provedbi odreenih rjeenja javnih politika, iako snanija od drugih sluajeva, nije dovoljna da se nazove devijantnim sluajem. To ne znai da sluaj francuske lainosti ne moe biti budui devijantni sluaj. Opravdano se moe postaviti pitanje je li francuski model odnosa drave i religij skih zajednica presudni sluaj. To bi znailo da, sukladno miljenju H. Ecksteina, moe nokautirati neku teoriju. To je veoma teko ustanoviti na primjeru laike republike u Francuskoj. Kooperacijski model koji postoji u najveem dijelu zemalja u Europi nije usamljen a niti je nastao pod presudnim utjecajem francuskog modela. Prvo, nije usa mljen jer naspram kooperacijskog modela postoji veoma zastupljen model dravne crkve (u Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama).Drugo, nije nastao pod presudnim utje cajem francuskog modela, ime se misli da bi nastao kao kontrapozicija francuskoj prav no-politikoj praksi. Problem kod presudnog sluaja u studijama sluaja postoji i u nekim inherentnim ogranienjima: prvo, zdrav razum pokazuje da ne bismo smjeli odve va nosti pridavati samo jednom sluaju, koliko god presudan bio; drugo, presudni sluaj daje

FPN | Godinjak 2009 | I DEO: Politika teorija, politika sociologija, politiki sistem 276

studijama sluaja usku ulogu provjere teorija; tree, studije presudnih sluajeva podrazu mijevaju riskantno klaenje na rezultate (Hague i dr., 2001: 445). Za problem lainosti u Francuskoj moe se primijeniti prvo ogranienje. Budui da stjecajem okolnosti (historij sko naslijee, jedinstveni uvjeti nakon Francuske revolucije, Napoleonova restauracija od nosa Crkve i drave 1801., cijelo 19. stoljee stalnih izmjena i politikih rjeenja...) i razli itim javnim politikama koje su dovele do dananjeg francuskog modela laike republike nije pretpostavljen nuni slijed dogaaja, ve su proizvod razvoja sui generis , nije mogue govoriti o presudnosti. Isto tako, na razini politike teorije i utjecaja francuskog modela za druge sline sluajeve, ne pojavljuje se tendencija promjene paradigme odnosa izme u drave i religijskih zajednica, niti postoji presudni element promjene javnih politika u drugim europskim zemljama, niti u zajednikoj politici Europske unije. Nadalje, postavlja se pitanje je li francuski model laike republike (konstruiran nae lom lainosti) arhetipski sluaj. Arhetipski sluaj veoma je vana kategorija u studijama slu aja. On pokuava definirati one sluajeve u kojima postoji potencijal definiranja buduih dogaaja (slinih buduih sluajeva) izvorno potaknutih tim sluajem. esto se arhetipski oblik studija sluaja istie primjer istraivanja Francuske revolucije (usp. Hague i dr., 2001: 445). Rije je o sluaju koji je duboko izmijenio mogunosti prema kojima moemo proma trati sve naredne sluajeve, slinih karakteristika. Budui da se naslanja na veoma inovativ nu tradiciju francuskih pravnih ureenja, model laike republike dijelom se moe ubrojiti u arhetipske sluajeve. Njegova izvornost, jasno razgranienje spram ostalih modela ureenja

odnosa drave i religijskih zajednica, kao i potencijal kojim moe utjecati na razvoj drugih sluajeva ubrajaju ga u potencijalno arhetipski sluaj. Ipak, treba istaknuti problem da, iz raznih razloga, ovaj sluaj nije utjecao na brojne druge sluajeve (osim eventualno na turski model odnosa drave i religijskih zajednica ili u Masarykovoj i Benesovoj ehoslovakoj). Kad bi model francuske lainosti postao svojevrsna avangarda buduih rjeenja odnosa dr ave i religijskih zajednica u odreenom broju sluajeva, jasno bi ga se moglo svrstati u arhetipske sluajeve. Veoma je udno da ovaj potencijal nije iskoriten. Iako je nastao na radikalnom rjeenju, veoma inovativnom, ali i optereenom sukobima izmeu politikih aktera (npr. prekid diplomatskih odnosa izmeu Francuske republike i Svete stolice, nakon Zakona o odvajanju Crkve i drave, iz 1905. godine, itd.) model je pruao veoma mnogo inspiracije za rjeavanje drugih slinih i/ili razliitih problema diljem Europe. Ostaje ne razjanjeno zato nije utjecao posebno na one zemlje koje su izrazito multikonfesionalne i koje bi na taj nain mogle rjeavati probleme komunitarnih prava pojedinih religijskih zajednica. Naime, Francuska iz 1905. godine nije bila multikonfesionalna, ve izrazito katolika zemlja, s protestantskom i idovskom vjerskom manjinom. U to vrijeme najvie problema s pitanjem odnosa drave i Crkve imale su one drave i carstva koji su bili multi konfesionalni (npr. Habsburka monarhija). Iako je bilo stanovitih utjecaja federalistikih ureenja za Srednju Europu (Habsburka monarhija) slini modeli odnosa drave i religij skih zajednica nisu nikada bili podloni rjeavanju prema francuskom modelu laike repu blike, osim ako izuzmemo utjecaj koji je francuski model lainosti ostavio na ehoslovaku za vrijeme Masaryka. Dijelom to proizlazi iz injenice da je priroda monarhije i republike u legitimnosti poretka bitno razliita, kao i iz povijesne tradicije odnosa Svete stolice pre ma srednjoeuropskim zemljama. Odreena slinost koju ne treba zanemariti, ali ni previe
277 Hrvoje pehar | PROTOTIPSKI SLUAJ FRANCUSKOG MODELA LAIKE REPUBLIKE

naglaavati, moe se pronai u istonoeuropskim komunistikim i socijalistikim reimima, od 1945. do 1990. godine. U ovom razdoblju nakon II. svjetskog rata na europskom istoku

mogla bi se nai povezanost sa odreenim elementima francuske tradicije laike republike. Meutim, mnogo je vie razlika nego slinosti. Prije svega, nije se radilo o demokratskim ureenjima, pa se odnos prava pojedinaca, individualnih i komunitarnih prava nije mogao razvijati u smjeru ravnopravnosti i jednake zastupljenosti. Drugo, komunistiki i socijali stiki reimi razvijali su izrazito ateistika drutva u skladu sa sakraliziranom dravnom ideologijom, koja je u svakom drugom obliku religije vidjela dravnog neprijatelja. Pari pa ssu komunistiki i socijalistiki reimi do njihova sloma 1990. godine nisu preuzeli obaveze kakve je Francuska preuzimala Zakonom iz 1905. godine. Razlika izmeu kulture i kulta bila je selekcionistika, esto instrumentalizirana politikom praksom. Prema tome, arhe tipsku uzronost francuskog modela laike republike za povijesni period komunistikih i socijalistikih dravnih ureenja u istonoj Europi nije mogue pronai. Uzrok i inspiracija za razvoj ateistikih dravnih ureenja ne lee u ideologiji laike republike. Na koncu, ostaje ispitivanje veoma bliskog koncepta, prototipskog sluaja, koji je veoma povezan s arhetipskim i reprezentativnim tipovima sluaja. Kako istiu R. Hague, M. Harrop i Sh. Breslin, u prototipskom sluaju se neka tema ne bira zbog svoje repre zentativnosti, nego zato to se oekuje da e takvom postati (Hague i dr., 2004: 443). Cilj istraivanja prototipskog sluaja, i time njegova vanost, lei u pouci koju taj sluaj moe imati za sve ostale. Utjecaj prototipskog sluaja (kao npr. razvoj demokracije u Americi) moe postajati pozitivan ili negativan. Meutim, time to utjee na druge sline ili razlii te sluajeve u komparativnim politikim istraivanjima zauzima vano mjesto. Francuski model laike republike moe se svrstati u prototipski sluaj. Prije svega zbog potencijala kojeg posjeduje na sve druge sluajeve i, istovremeno, zbog toga to nije dosegnuo stu panj arhetipskog sluaja. Ve je naglaeno da je veoma teko objasniti zato nije dostigao stupanj arhetipskog sluaja, obzirom na tradiciju koja traje ve vie od stoljea. Ipak, to ne oduzima snagu njegovog prototipskog karaktera. Francuski model laike republike po sjeduje razvoj sui generis . Njegova se pravno-politika pozadina razlikuje od one u drugim zemljama. Rjeenje odnosa drave i religijskih zajednica u Francuskoj posve je drugai je negoli u drugim slinim zemljama (sline povijesti, tradicije, kulture, religije...). Ipak,

zbog velike vanosti francuske politike danas prije svega na europsku politiku ne treba oekivati da e ovaj model, ako se odri, biti usamljen u politikoj praksi europskih ze malja. Jedan dio autora smatra da je francuski model odnosa drave i religijskih zajednica avangarda za budua ureenja u Europi i svijetu (usp. Pea-Ruiz, 2004). Ostaje vidjeti to e se zadrati od njegova prototipskog karaktera, a to e postati arhetip. NAELO LAINOSTI I NJEGOVA PRIMJENA U FRANCUSKOJ Naelo lainosti se, prema J.-Ph. Schreiberu, razlikuje od drave do drave, neovi sno o sustavu vlasti (Schreiber, 2006: 9). Tako se, primjerice, naelo lainosti ne primje njuje jednako u Francuskoj i Portugalu, iako ustav Portugala poznaje isto naelo. Naelo lainosti, prema tome, ne znai samo provedbu odvajanja crkve (crkava, religija) od dr ave, nego, mnogo vie, afirmira sasvim posebnu ideju republike, ideju ravnopravnih
FPN | Godinjak 2009 | I DEO: Politika teorija, politika sociologija, politiki sistem 278

graana, nasuprot ideji jednakih komunitarnih prava. Upravo zato, kao to misli i H. Pea-Ruiz, model laike republike nije do kraja proveden niti u jednoj europskoj zemlji, a najvie mu se pribliila Francuska. Naelo lainosti u Francuskoj zaivjelo je zakoni ma o kolstvu osamdesetih godina 19. stoljea, a posebno zakonom o odvajanju crkve i drave iz 1905. godine. Uz mnoge druge aspekte provedbe naela lainosti, posebno se istie pitanje obrazovanja u javnim kolama, gdje se kao najvei problem istie religijsko obrazovanje kao najbolji primjer naruavanja naela lainosti. Obrazovanje kao aspekt socijalizacije ukljuuje stjecanje znanja i uenje vjetina, te utjee na stvaranje uvjerenja i moralnih vrijednosti (Haralambos i dr., 2002: 774). Unutar tako irokog shvaenog pojma obrazovanja jedan od kljunih momenata je i utje caj to ga ono ima na kreiranje moralnih vrijednosti, svojevrsnu deontologiju. Budui da se obrazovanje ne dogaa samo u javnim kolama niti samo unutar institucionaliziranog kolskog sustava, treba uzeti s panjom tvrdnje koje istiu njegovu kljunu ulogu u stva ranju deontologije kod pojedinaca i zajednica unutar drutva. Ipak, za veinu europskih zemalja javno kolstvo ima izuzetnu vanost i o njemu se unutar svake zemlje vodi po sebna briga u obliku raznih javnih politika obrazovanja. Etimoloki, rije lainost dolazi od grke rijei koja oznaava jedinicu sta

novnitva koja se smatra nedjeljivom cjelinom. Laik je, prema tome, onaj koji je jednak svima ostalima, u pretpostavljenoj situaciji izostanka svakog privilegija. Jedinstvo laosa je, dakle, ujedno i naelo slobode i naelo jednakosti. Svatko je slobodan ve po tome to je dio laosa kao cjeline slobodnih ljudi, a po ravnopravnosti s drugima izostankom privi legija ostvaruje se jednakost (Pea-Ruiz, 2004: 21-26). Rije laik koristi se i u drugim kontekstima, prije svega u crkvenom pravu gdje se za laike smatraju svi vjernici koji nisu dio crkvene hijerarhije ili klera. Crkveni rjenik razlikuje prema tome laikat i prezbiterat
392

: laikat su svi oni koji su krteni i, prema tome, lanovi Crkve za razliku od prezbiterata ili sveenstva. Isto tako, tijekom crkvene po vijesti kada nastaju razliiti samostanski i prosjaki redovi kao Red manje brae ( Ordo fratrum minorum, franjevci) ili Red propovjednika ( Ordo praedicatorum, dominikanci) za laike se smatraju one osobe posveenog ivota koje nemaju sakrament sv. reda, ali ine dio redovnike zajednice, pa se nazivaju braa laici. Moe se smatrati da je suvremena upotreba rijei laik ula u socioloki, politiki i pravni rjenik vie iz pravne tradicije Katolike crkve nego neposredno iz grkih i rimskih izvora, iako je sama rije uvelike promijenila svoje znaenje. Nadalje, rije lainost (lacit) nastala je u 19. st. kao izvedenica u francuskom jezi ku od pridjeva laique . Rijei lainost prethodi rije laicizam koja se prvi puta pojavljuje

1842. godine a njome se oznaava doktrina koja tei dati institucijama nereligijski ka rakter, kako istie G. Bedouelle (Bedouelle i Costa, 1998: 10). Rije lainost prvi puta
392 Prema Opem religijskom leksikonu rije prezbiterat , lat. presbyteratus (dolazi od gr , starjeina) oznaava u kranstvu stupanj sveenikog reda, sveenstvo. Tri stupnja sveenikog reda su akonat, prezbiterat i episkopat. Usp. AAVV, Opi religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2002., str. 753-754. 279 Hrvoje pehar | PROTOTIPSKI SLUAJ FRANCUSKOG MODELA LAIKE REPUBLIKE

se spominje 1871. godine kao neologizam, a ula je u upotrebu s raspravom o javnom obrazovanju. Svoju punu afirmaciju rije lainost je doivjela u Francuskoj zakonima o javnom obrazovanju Gobleta i Ferryja izmeu 1880. i 1886., a pogotovo Zakonom o od

vajanju crkve i drave od 9. prosinca 1905. godine koji je jo uvijek na snazi, a osnaen je primjerice zakonom o zabrani isticanja vjerskih simbola u javnim kolama iz 2004. godi ne (usp. Larkin, 2004; Airiau, 2005; Baubrot, 2004). Stotinu godina nakon Napoleonovog konkordata 1801. godine, i stotinu godina na kon Zakona o odvajanja crkve i drave iz 1905. godine ine ve vie od dva stoljea sna ne diskusije o idealu laike republike. Povijest odnosa izmeu Crkve, poglavito katolike, i drave u Francuskoj na koncu je zavrila u radikalnom odvajanju javne i privatne sfere, gdje je religiji ostavljeno mjesto u privatnom ivotu pojedinaca bilo da se radi o strogo osobnoj praksi ili kolektivnoj praksi. Odgovor Katolike crkve na ovakav radikalan nain odvajanja Crkve i drave bio je oekivan. Papa Pio X. je enciklikom Vehementer nos od 11. veljae 1906. godine, upuenoj nadbiskupima, biskupima i cijelom francuskom naro du uz ostalo odbacio i samo naelo separacije. Do pribliavanja izmeu Katolike crkve i Francuske doi e mnogo kasnije, a moe se rei da je tek II. vatikanski koncil zatvorio poglavlje netrpeljivosti prema naelu laike republike (usp. Larkin, 2004). Naelo lainosti afirmira ideju republike koja je zasnovana na ideji suverenih graana, koji uivaju potpunu jednakost, s jedne strane, te ideju da je svakom partiku larizmu mjesto u privatnoj sferi ne poriui injenicu da se izmeu pojedinca, graani na i republike nalaze mnoge formalne i neformalne zajednice (usp. Pea-Ruiz, 2004). Lainost je, prema tome, garancija javne sfere, univerzalnog prostora rezerviranog za ono zajedniko svima te je time preduvjet uspostavljanja jedinstvene politike zajed nice. Vjerska neutralnost drave je samo nalije lica koje je njena tenja za univer zalnim i vrijednostima zajednikim svima (Pea-Ruiz, 2004). Sukladno tome, laiki prostor niti je plurikonfesionalan niti monokonfesionalan, on je nekonfesionalan; a moe se kriti otvorenim ili prikrivenim privilegiranjem jedne ili vie konfesija (usp. Pea-Ruiz, 2004; Baubrot, 2004). Laika republika uzima u obzir da graani mogu imati najmanje tri osnovna, uvjet no reeno, duhovna uvjerenja. Oni mogu biti teisti (da po svojem uvjerenju ili vjerova nju pripadaju odreenoj konfesiji ili da svoj teizam ne dijele u vjerskim zajednicama), ateisti i agnostici. Laika republika ne eli utjecati niti na vjersku opredijeljenost niti na vjersku neopredijeljenost. Ona eli ostati neutralna od nametanja bilo kojeg duhovnog stava, osiguravajui time jedinstvo i jednaku ukljuenost svih u javnoj sferi. Naelom la

inosti republika pokuava ako ne smanjiti a onda barem ne poveavati konflikt izmeu razliitih, esto veoma sukobljenih vjerovanja, uspostavljanja dominacije koju pojedina skupina eli izvriti nad pojedincima i time se legitimirati kao jedini predstavnik njiho va miljenja ili privilegirati pojedine skupine naspram drugima. Suprotnost izvornom naelu lainost je naelo multikulturalizma kakvo, primjerice, formulira W. Kymlicka kada predlae osuvremenjivanje modela unitarnog republikanskog graanstva kako bi rijeio pitanje etnokulturne raznolikosti, to se obino naziva multikulturalizmom (usp. Berry, 2006). Multikulturalizam ima za posljedicu segmentiranje drutva i nastajanje razliitih oblika komunitarizama.
FPN | Godinjak 2009 | I DEO: Politika teorija, politika sociologija, politiki sistem 280

Otra suprotnost lainosti je i klerikalizam kao nalije politike upotrebe religije u rukama pojedine povlatene skupine. On se sastoji od negiranja naela jednakosti i unu tar samih vjerskih zajednica proizvodi odnose dominacije i podlonosti, a time i nede mokratske hijerarhije. Moe se rei da je svaki klerikalizam nespojiv s naelima demo kracije i republike. Isto tako, protivnik naela lainosti nije samo religijski partikularizam koji pretendira da utjee na javnu sferu i time postavlja komunitarna prava, ako ne iznad a onda barem u istoj ravnini s univerzalnim pravima, ve je protivnik naela lainosti i svaki drugi partikularizam koji iz bilo kojeg razloga eli zauzeti javnu sferu ili tei njezi noj podjeli. Laika republika ne priznaje drugi pravni subjekt do pojedinca koji je jedini sposoban birati duhovne uzore. Time ona omoguava svakom graaninu da slobodno odluuje o svojim interesima bez posrednika (usp. Pea-Ruiz, 2004). Po svojem podrijetlu lainost i proces laicizacije ne treba mijeati s procesima se kularizacije i, sukladno Bergerovim zaljucima, procesima desekularizacije (usp. Berger, 1999; Woodhead, 2001). P. Berger je, naime, revidirao svoju poznatu teoriju sekulari zacije i tvrdi da je svijet danas isto onako estoko religiozan kakav je oduvijek bio, a mjestimice i vie no ikad; to znai da je itav korpus literature historiara i drutvenih znanstvenika openito zvan teorija sekularizacije u biti pogrijeio (Berger, 1999: 2). S druge strane, R. Inglehart i P. Norris pokazali su u svojim istraivanjima da je mogue ponuditi alternativnu teoriju sekularizacije, zasnovanu na uvjetima egzistencijske sigur

nosti (usp. Inglehart i Norris, 2007). Naelo lainosti ne zahtijeva specifian nivo seku lariziranosti, iako je vrlo teko oekivati da se ideja jedne univerzalne javne sfere, oie ne od partikularizama moe ostvariti bez borbe protiv komunitarnih interesa pojedinih konfesija. Sekularizacija je moda samo privremeno ostavila vie prostora razmiljanju o tome da drutvo nije jednoobrazno u svojoj duhovnoj opredijeljenosti i da treba res pektirati injenicu slobodnog prijelaza iz teizma u ateizam ili agnosticizam i obrnuto. D. Pollack u istraivanju religijskih promjena u Europi nalazi da je neopravdano tvrditi da model sekularizacije ne nudi objanjenje. On smatra da je od tri teorijska pristupa (teo rija ekonomskog trita primijenjena na religijsko trite, teza o individualizaciji i teorija o sekularizaciji) za europske promjene u religioznosti mogue odgovarati s potonje dvije (usp. Pollack, 2008). Moe se pretpostaviti da je opadanje znaenja religije u europskim drutvima veoma pogodan i za procese laicizacije. S druge strane, proces sekularizacije moe govoriti i o tome da je religija koja je na pustila javnu sferu sada postala okrenuta duhovnom i manje zauzeta za ideoloko i fun damentalistiko upravljanje pojedincima i zajednicama. Za naelo lainosti religija ne predstavlja problem niti lainost ima za cilj borbeni ateizam i unitenje religije. Zapravo, upravo zato jer smatra da je i religija vaan dio ivota pojedinaca laika republika nema prava mijeati se u ta pitanja. Ovaj stav neuplitanja republike u privatnu sferu pojedinaca veoma je vaan i teoloki prihvatljiv. Afirmirajui sferu politikog odluivanja kao neo visnog od utjecaja pojedina vjerskog nauavanja naelo lainosti ujedno afirmira i sferu odluivanja pojedinca na privatnoj razini kada eli vjerovati ili ne vjerovati. Time se po tvruje sloboda savjesti koja je mnogo ira od pojma vjerskih sloboda i time njima pret hodi. Upravo zato jer je republika proizvod svih njezinih graana koji su ujedno i nosioci suverenosti, ako ovaj pojam ne treba kao to veli J. Maritain baciti u staro eljezo jer je
281 Hrvoje pehar | PROTOTIPSKI SLUAJ FRANCUSKOG MODELA LAIKE REPUBLIKE

skovan na istom nakovnju kao apsolutizam, ona mora zatiti slobodu i jednakost (usp. Maritain, 1992). Laika republika ne znai ateistiku republiku, niti ona afirmira ili pret postavlja ateizam drugim nainima vjerovanja. Jednako tako laika republika ne moe biti ni katolika ni islamska ni bilo ija druga, ako po definiciji pripada svima. Laika republika nema nita s moguom teolokom interpretacijom kakvu za

stupa D. Slle kada tvrdi da je autentino kranstvo ateistiko. Ne postoji nain da se laika republika bori protiv bilo kojeg vjerovanja sve dotle dok neko vjerovanje nije vie stvar pojedinaca i njihove privatnosti i kada eli zauzeti javnu sferu koja je rezer virana za sve lanove politike zajednice. S druge strane, to ne znai da je laika repu blika odustala od etike koja vlada u javnoj sferi i da etiko preputa ili privatnoj sferi ili smatra prihvatljivim jedino etiki relativizam. Naprotiv, u vrlo osjetljivoj situaciji po opavanja interesa svih lanova politike zajednice, laika republika posjeduje sasvim odreenu deontologiju (usp. Pea-Ruiz). U skladu s reenim, moemo govoriti o procesu laicizacije koji u sebi ukljuu je razliite etape i vane momente u ostvarivanju jedinstvene javne sfere. Sam po sebi proces laicizacije je ideal, time neostvaren i moda do kraja neostvariv u praksi, ali ideal koji ostavlja mogunost im veeg i snanijeg angamana za politiku zajednicu rav nopravnih graana. Stoga je veoma teko odrediti pojedinano koje su drave doista laike republike, tj. koje uz primjerice takvo definiranje u vlastitim ustavima provode stvarnu laicizaciju javne sfere u svim podrujima. Vjerojatno se moe zakljuiti kako je Francuska najvie odmakla u laicizaciji javne sfere iako je prema mnogim autorima i ondje ovaj proces jo uvijek nedovren. S praktike strane, javna kola i pitanje opeg obrazovanja moda je najosjetljivije pitanje za laiku republiku. Javna kola je otvorena svima, bez razlike. Ona je prostor slo bode i prostor stjecanja znanja oko kojih postoji javna suglasnost. esto se kae kako je kola svetite demokracije jer se u njoj formiraju slobodni graani, koji mogu slobodno birati i kritiki razmiljati. Funkcija javne kole je veoma vana jer osigurava buduu par ticipaciju u javnoj sferi na jednak nain svim graanima, obzirom da tei uspostavljanju jedinstvenog temeljnog obrazovanja za sve pripadnike politike zajednice. Kada se javna sfera prepusti utjecaju partikularizama najee su povrijeena prava ili osjeaji pripad nika drugih i drugaijih uvjerenja ili se pojavljuje getoizacija u pogledu prava, a koja se konzumiraju samo unutar sasvim specifine grupe. Kada se javna sfera preputa partiku larizmima onda se razbija jedinstvo i jednakost svih, obzirom da je nemogue uskladiti veoma razliite i esto sukobljene interese pojedinih interesnih skupina. Uspostavljanje takve javne kole u kojoj religiji nema mjesta nije cilj laike republi ke. Svrstavanjem na stranu borbenog ateizma ili raznih njemu srodnih ideologija laika republika bi izgubila neutralnost. Ali i kada poputa pred pritiskom pojedinih komu

nitarnih prava koja ulaze u javnu sferu preko javne kole, tada republika jednako po staje manje laika i naravno manje neutralna. Dosljedno proveden model javne kole u Francuskoj upravo tei prema ostvarenju ovog ideala. Teko je izolirati kulturu i religiju, to uostalom i nije zadaa obrazovanja u javnim kolama. Ali, kulturi i religiji laika kola ne prilazi tako da se preferira sasvim odreena kultura i sasvim odreena religija. Izmeu obrazovanja o kulturi i religiji i same kulture
FPN | Godinjak 2009 | I DEO: Politika teorija, politika sociologija, politiki sistem 282

i religije u laikoj republici ostaje sauvana kritika distanca. Neutralnost spram poje dinog vjerovanja ne znai odsustvo kritikog promiljanja o sadrajima toga vjerovanja. Inspiracija, primjerice, biblijskim tekstom ne smije biti liena niti kritikih primjedbi o patrijarhalnom modelu kojeg promiu pojedini biblijski tekstovi. Potivati islam i njego vo nauavanje ne znai nekritiki zauzeti stav kako je noenje burke unutarnja stvar po jedine zajednice vjernika (usp. Pea-Ruiz, 2004). Javno obrazovanje bitno je odreeno univerzalnim i kritikim stavom prema svijetu. Obzirom na stupnjeve primjene naela lainosti u zakonodavstvu i praksi mogu se razlikovati najmanje tri tipa drava u Europi: a) u prvi tip ili model mogu se ubrojiti one drave koje imaju dravnu religiju, koja esto nema veliki utjecaj na demokraciju, ali sadri neke formalne elemente preferiranja pojedine konfesije (najei primjer su Velika Britanija i skandinavske zemlje), b) u drugi tip ili model mogu se ubrojiti one drave koje imaju stanoviti model kooperacije izmeu drave i crkava (i ostalih religijskih zajednica), kao to je to sluaj u Njemakoj, Austriji, Hrvatskoj, Srbiji itd., c) u trei tip ili model ubrajaju se ureenja koja moemo nazvati modelom laike republike (Francuska i Turska). Francuska je od spomenutog zakona iz 1905. godine strogo odvojila javnu sferu od svakog uplitanja religije, a to je potvreno i u ustavima iz 1946. i 1958. godine. U Francuskoj stoga nema vjeronauka u javnim kolama, izuzev pokrajine Alsace-Moselle, niti postoji neki oblik financiranja vjerskih institucija iz dravnog budeta (usp. Willaime, 2000). Pokrajina Alsace-Moselle ima poseban status unutar Francuske zbog historijskih okolnosti tijekom 19. i 20. st. Budui da je odreeno vrijeme bila dio Njemake, posebno za vrijeme donoenja zakona o separaciji 1905. godine, njezin pravni poloaj je omoguio zadravanje Napoleonovog konkordata iz 1801. godine, kada se ponovno reintegrirala u

Francusku. Upravo stoga u ovom dijelu Francuske uzdu granice s Njemakom postoji vjeronauk u javnim kolama i to na veoma slian nain drugim zemljama koje imaju sklo pljene konkordate ili ugovore s vjerskim zajednicama. Kako istie J.-P. Willaime, budu i da je dolo do unutarnje laicizacije unutar religijskih zajednica i do otvaranja crkava i denominacija prema suvremenim gibanjima, religijsko obrazovanje u javnim kolama veoma stabilno funkcionira. Isti autor primjeuje kako je ovaj model veoma pouan za istraivae problema laike republike jer nas upuuje na laicizaciju lainosti, odnosno deideologiziranje naela lainosti u korist neutralnosti drave koja time odustaje od ideologizirane i, time, pristrane laicizacije javne sfere (usp. Willaime, 2000). U zakonodavstvu i politikoj praksi veoma se pazi na to da se odvaja kulturno od kultnog i da se javnim financiranjima na bilo koji nain ne privilegira pojedina konfesija. To proizlazi iz dosljedno provedenog naela laike republike koja prema spomenutom zakonu iz 1905. godine ne tretira religije kao dio javnog prostora otvorenog za ravno pravne graane, eliminirajui komunitarizme. Ipak, kako primjeuje B. Massignon, dr ava na indirektan nain prepoznaje religije u kolskom sustavu i u praksi na mnoge skri vene naine. To se odraava na pitanjima kao to su kolsko duobrinitvo, razne vjerske prakse vezane uz prehranu (to predstavlja poseban problem za kolske institucije), od sutnost s nastave iz vjerskih razloga (blagdana, religijski obredi i sl.) i noenje vjerskih
283 Hrvoje pehar | PROTOTIPSKI SLUAJ FRANCUSKOG MODELA LAIKE REPUBLIKE

simbola unutar kolskih institucija (usp. Massignon, 2000). Iz mnogo razloga vjerske se prakse ne mogu zaobii i javno-kolske institucije od sluaja do sluaja, a ponekad i za konski, moraju reagirati na vjerske potrebe svojih uenika i nastavnika. Moe se rei da je model laike republike doivio mnoge promjene: od borbe ne laicizacije (ili ideologizirane lainosti) do lainosti neutralnosti, u kojoj drava ni na koji nain ne eli nametati duhovna uvjerenja (bilo teistika, ateistika ili agnostika). Recentne rasprave pokazuju da je model laike republike u velikoj mjeri izloen kriti ci, pa se predlau razliiti oblici tzv. otvorene lainosti, koja bi prihvatili neke koncepte komunitaristiko-multikulturnih argumenata (usp. Matvejevi, 2004). U prilog tome govore odstupanja u pitanjima kao to su vojno duobrinitvo, religijska nastava u pri vatnim kolskim institucijama, tretiranje religijskih zajednica u radiotelevizijskim pro

gramima, pa ak do sudjelovanja dravnih vlasti u kreiranju nekih religijskih institucija (npr. osnivanje krovne organizacije francuskih muslimana). KOMPARACIJA S RAZLIITIM SLUAJEVIMA: VELIKA BRITANIJA I NJEMAKA Iako se teko moe rei da demokracija u dravama kao to je Velika Britanija nije razvijena, obzirom na naelo lainosti shvaeno kao ideal, moe se rei da je barem u odreenoj mjeri jedna konfesija u povoljnijem poloaju i da nije provedeno strogo od vajanje crkve i drave. Problem u ovakvom modelu ne mora nuno biti vei od simbo like razine na kojoj se preferira pojedina konfesija. Ipak, ako su javne politike takve da ne doputaju ravnopravno sudjelovanje manjinskih konfesija u istim oblicima kao to se doputa dominantnoj ili dravnoj religiji, tada se moe govoriti o stanovitoj diskrimina ciji. Sreom u Europi ne postoji takav oblik ureenja u kojem je dravna religija ujedno i jedina doputena, kao niti takav oblik dravne religije koja jedina posreduje javni moral kao izvor za pravni sistem. I unutar tzv. modela dravne crkve u Europi postoji politika tradicija odvajanja crkve od drave, tako da se vie ne moe govoriti o radikalnom modelu privilegiranja pojedine crkve ili konfesije. U Velikoj Britaniji Anglikanska crkva ima na temelju povijesnih okolnosti primat ispred drugih crkava i denominacija. Unato tome, u britanskim kolama koje financira drava religijsko obrazovanje ima za cilj favorizirati poznavanje i razumijevanje kran stva i glavnih religija prisutnih u britanskom drutvu (usp. Jackson, 2004: 38). Velika Britanija razlikuje (od 1998.) etiri tipa kolskih institucija: community schools (bive co unty schools ), foundation school, voluntary schools (subvencionirane od drave) i voluntary schools (pod javnom kontrolom). Program religijskog obrazovanja u community schools oblikuje se unutar lokalnog vijea kojeg ine etiri grupe: a) predstavnici nastavnika, b) Anglikanska crkva c) druge konfesije i religije

d) predstavnici lokalnih vlasti. Od 1994. razvio se unutar kolskog kurikuluma program koji obuhvaa est reli gija u Velikoj Britaniji: kranstvo, idovstvo, islam, hinduizam, budizam i sikhizam (usp. Jackson, 2004). Religijsko obrazovanje polazi od injenice da je Velika Britanija
FPN | Godinjak 2009 | I DEO: Politika teorija, politika sociologija, politiki sistem 284

multikulturno drutvo i da, unato tome to je Anglikanska crkva privilegirana na temelju specifine britanske povijesti, obrazovni sustav treba ravnopravno tretirati sve religijske za jednice i njihova uenja. Drava financira obrazovni sustav prema tome radi li se o javnim ili privatnim kolama (voluntary schools). Odgovornost za programe religijskog obrazovanja preputeni su lokalnim vijeima te se time Velika Britanija najvie pribliila decentralizi ranom modelu obrazovanja u podruju religijskog obrazovanja. Isto tako, Velika Britanija, sukladno svojoj politici multikulturnog drutva, nastoji suraivati s nizom aktera iz religij skih zajednica u pitanjima sigurnosti, komunikacije s useljenikim skupinama i razvoja lo kalnih sredina u kojima veliku veinu ine pripadnici neke od religijskih zajednica, kao to je to esto sluaj s muslimanskim zajednicama (usp. Fetzer i Soper, 2005). Drugi model su one drave koje imaju sustav konkordata ili ugovora s pojedinim dominantnim konfesijama i kojima razvijaju odreeni sustav kooperacije izmeu crkve i drave. Ovdje su primjeri Njemaka, Austrija, Italija, Hrvatska i veina drugih europskih zemalja. U takvom modelu kooperacije postoje vrlo razliiti aranmani javnih politika, od jedne zemlje do druge. Tako se primjerice financiranje crkvenih institucija u Njemakoj odvija transparentno preko dravnog budeta dok se primjerice u Hrvatskoj financiranje vjerskih institucija ne vri iskljuivo preko poreza graana koji se odlue financirati pojedi nu vjersku zajednicu nego iz vie izvora, donacijama, pa i iz dravnog budeta. Isto tako, u modelu kooperacije izmeu crkve i drave, postoje vrlo razliite politike vjerskog obrazovanja u javnim kolama. U pojedinim zemljama ne postoji konfesionalno

vjersko obrazovanje nego postoji jedinstvena religijska kultura, dok je u drugima u jav nim kolama, sukladno mogunostima, uvedena konfesionalna nastava vjeronauka koju odravaju nastavnici obrazovani na institucijama, vezanima uz pojedine konfesije. Unutar modela kooperacije valja razlikovati i one drave koje nemaju potpisane po sebne konkordate i ugovore sa vjerskim zajednicama, ali u praksi provode odreene po litike koje konfesijama daju mogunosti djelovanja u javnoj sferi. Primjer moemo nai u Sloveniji, Irskoj ili panjolskoj. Naime, razliiti oblici utjecaja na javnu sferu mogu se ostvarivati ne samo preko javnog obrazovanja nego i putem financiranja vjerskih institu cija iz dravnih budeta ili povremenim javnim donacijama vjerskim institucijama. U Njemakoj od ustava Weimarske republike (1918-1919) pa preko Temeljnog zakona iz 1949. postoji vrlo jasna orijentacija prema religijskom obrazovanju. Prije svega, njemaki model poznaje uz negativno odreenu vjersku slobodu (sloboda neprakticiranja vjere ili ateizma) i pozitivno odreenu vjersku slobodu prema kojoj graani imaju pravo birati odreenu religiju i imaju pravo da im se omogui prakticiranje religijskih sadraja, prema l. 4. Temeljnog zakona (usp. Schreiner, 2004: 27). Propisi i pitanje obrazovnih politika preputeno je na razinu saveznih zemalja. Time Njemaka dosljedno provodi naelo supsidijarnosti u obrazovanju. Isto tako, na temelju svojeg povijesnog iskustva njemako drutvo izrazito je senzibilizirano za vjersko obrazovanje. Religijska struktura u Njemakoj 2000. godine izgledala je ovako: a) krani 65,7 % (od toga katolika 42,9 %, protestanata 41,6 %) b) muslimani 2,7 % c) idovi 0,1 % d) druge konfesije 12,2 % (usp. Schreiner, 2004).
285 Hrvoje pehar | PROTOTIPSKI SLUAJ FRANCUSKOG MODELA LAIKE REPUBLIKE

Naspram bivoj zapadnoj Njemakoj, njemaki istok ima bitno drugaiju religijsku strukturu. U bivem DDR-u bilo je 2000. godine samo 28 % krana, dok su druge religije gotovo nepostojee, pa se moe govoriti o uznapredovalom procesu sekularizacije kakav je prisutan, primjerice, u ekoj republici (usp. Prudk, 2001). Vanost religijske orijentacije nalazimo prisutnu u dokumentima est njemakih zemalja: u Bavarskoj npr. obrazovni cilj je potivanje Boga ili u Baden-Wurtembergu, gdje se religijsko obrazovanje ini u svi jesti prema Bogu i u kranskoj ljubavi prema blinjemu, itd. (usp. Schreiner, 2004: 29).

Njemake privatne kole uglavnom su katolike (oko 1 146 institucija sa 370 000 uenika) i protestantske (oko 980 institucija sa 141 000 uenika). Privatno kolstvo proizlazi iz ustav ne garancije (l. 7. Temeljnog zakona) koja govori o tome da drava ne treba imati obrazov ni monopol, ve da treba financijski osigurati slobodu kolstva i drugim organizacijama. U njemakim javnim kolama religijsko obrazovanje je sastavni dio nastavnog programa. Ipak, od zemlje do zemlje oblik religijskog obrazovanja se razlikuje. Isto tako, u posljednje vrije me sve je vie zemalja koje umjesto konfesionalnog religijskog obrazovanja nude u javnim kolama predmete kao to su etika, vrijednosti i norme, praktika filozofija itd. Argumenti koji se najee koriste u prilog religijskom obrazovanju konfesionalnog tipa u javnim kolama su: a) povijesna i kulturalna vanost kranstva b) vanost religijskog obrazovanja za sadanje drutvo c) pozitivna religijska sloboda, itd. Same religijske zajednice pokrenule su niz inicijativa koje tee prema ekumen skom okupljanju, pa i u pogledu religijskog obrazovanja. Najbolji primjer su Katolika crkva i Evangelika crkva u Njemakoj. Najvei problemi s kojima se susrela Njemaka u pogledu odnosa izmeu drave i religijskih zajednica ogledaju se u postavljanju ras pela u kolske uionice u Bavarskoj, ime se bavio njemaki Ustavni sud 1995. godine, i u pitanju smiju li uiteljice muslimanske vjeroispovijesti nositi vela tijekom predavanja u javnim kolama. Primjer kooperacije izmeu drave i crkve (i drugih religijskih zajednica) u Njemakoj pokazuje da ovaj model funkcionira bez veih problema i da je utemeljen u njemakoj tradiciji odnosa drave i crkve. ZAKLJUAK Unutar Europske unije ne postoji zajedniki model odnosa izmeu politikih vlasti i vjerskih zajednica. Svaka pojedina drava lanica ureuje ove odnose prema vlastitim prav no-politikim tradicijama, pazei da se tite temeljna prava i slobode. Ipak, kritiari ideje laike republike primjeuju kako se stupanj integracije u pojedinim europskim drutvima

lake ostvaruje u dravama koje posjeduju stanovitu kooperaciju s vjerskim zajednicama. S druge strane, upozorava se na problem getoizacije kada pojedini pripadnici razliitih kul tura i religija na jednom podruju ive u prilino odvojenim uvjetima ivota i meusobne povezanosti, pa je time sauvan latentni konflikt. Sukobi u parikim predgraima pokazuju da je unutar laike republike, kakva je Francuska, dolo do stvaranja veoma jasno izraene vjerske manjine koja se nije ni izbliza dobro integrirala u francusko drutvo.
FPN | Godinjak 2009 | I DEO: Politika teorija, politika sociologija, politiki sistem 286

H. Pea-Ruiz istie da se kod konflikta u Francuskoj izmeu pripadnika islam ske mladei koji ive u loijim uvjetima nego drugi graani, ne radi toliko o izraenom problemu laike drave niti vjerske neutralnosti, ve o problemu socijalne nejednakosti koji se onda eli preobui u problem laike republike. On istie da se problem socijal ne nejednakosti ne rjeava s neutralnou drave prema partikularizmima u javnoj sferi nego striktnim provoenjem takvih javnih politika koje moraju biti izrazito senzibili zirane na socijalne probleme i okrenute su svima bez razlike i bez tendencije da o nji ma pregovaraju najee nedemokratski izabrani lideri pojedinih zajednica (usp. PeaRuiz, 2004). Moda je problem s imigrantima u Francuskoj vie potaknut eljom da se stvore geta u kojima bi pojedine grupe mogle ostvariti dominaciju i tako se predstaviti kao zatitnici kulture pojedinih skupina. S druge strane, kritika modela kooperacije izmeu crkve i drave polazi od toga da se takva politika zajednica nikada ne moe formirati na dosljedno provedenoj jed nakosti svih graana. Uplitanjem religijskog u javnu sferu i stvaranjem geotoiziranog drutva onemoguuje se postizanje jedinstvene javne sfere, otvorene prema svim lano vima politike zajednice. Ipak, kako politika mora poznavati odreenu stupnjevitost rjeenja, tako se i prema modelu laike republike ne treba unaprijed odnositi kao nedostinom i time neprihvat ljivom za sadanju politiku praksu. I unutar modela kooperacije izmeu crkve i drave postoji prostor za stupnjevitu laicizaciju, a ona sasvim sigurno mora poeti od javnog obrazovanja. Ako se ve eli imati konfesionalna nastava u javnim kolama i iako je time onemoguena potpuna laicizacija javne sfere, javne politike bi trebale voditi rauna o

programima nastave konfesionalnog vjeronauka, njihove povezanosti s drugim nastav nim sadrajima i ukazivati na eventualne nekritike momente koji se mogu razviti unutar provoenja takve nastave. Nadalje, konfesionalna nastava vjeronauka u javnim kolama treba imati vrlo stru an pedagoki nadzor koji nije iskljuivo povezan samo s vjerskim institucijama nego je mnogo iri. Sustav mandata koje pojedine vjerske institucije daju vjerouiteljima da pre daju konfesionalnu nastavu u javnim kolama moda je najproblematiniji. Time je kon fesionalna nastava vjeronauka u javnim kolama dovedena do izrazite ovisnosti o odluka ma koje donose predstavnici pojedinih konfesija, a da se istovremeno nastava financira iz dravnog budeta. Laicizacija bi mogla poeti ve od mogunosti kontrole ondje gdje se sustav i financira. Slian problem primjeuju i zagovornici laike republike u Francuskoj kada je u pitanju javno financiranje privatnih kola. To je upravo najvei prigovor kada je rije o do kraja neprovedenom naelu lainosti. Laicizacija se moe zapoeti i na simbolikoj razini koja nije iskljuivo vezana uz dravni budet. Isticanje vjerskih simbola u javnim institucijama sigurno nije korak pre ma potivanju jednakosti svih graana. Problem sa simbolima ne poinje onda kada su ona naprosto prisutna u javnosti, nego kada se kroz institucije koje moraju biti otvorene svima proklamira pojedina vjerovanja ili neki drugi partikularizam. Laicizacija nailazi ve na dovoljan problem s kulturom kada se mora ostvariti u pojedinom kulturnom naslije u, koje za sobom uvijek povlai dominantnu kulturu. Katedrala Notre-Dame u Parizu uvijek e biti simbol i kranstva koliko i kulture pojedinog razdoblja. Situacija u kojoj
287 Hrvoje pehar | PROTOTIPSKI SLUAJ FRANCUSKOG MODELA LAIKE REPUBLIKE

se nala Francuska kada je 1905. donijela zakon o odvajanju crkve i drave ipak je na kulturnoj razini ostala nedostinom. U tom smislu, ideal laike republike mora tolerirati kulturno i povijesno naslijee, ali ne smije ostati nekritian spram njega. Proces laicizacije mora zahvatiti javnu sferu tako da ostavlja prostor za partiku larizme na razini privatne sfere. Naelo lainosti stoga ne znai uniformiranje kultu re ili stvaranje nekakve sinkretistike religije koja bi sluila u svrhu kohezije politi ke zajednice. Ba suprotno, naelo lainosti ostavlja dovoljno prostora za adekvatno i, koliko je mogue, objektivno vrednovanje kulture i tradicije, te razvijanje kulture

unutar laike republike. Iako se Katolika crkva izrazito opirala francuskoj laicizaciji, veina utjecajnih katolikih teologa u Francuskoj prihvatila je lainost kao kvalitetno rjeenje odnosa crkve i drave. Neuplitanjem u javnu sferu religija si ostavlja dovoljno snage da djelu je na podruju duhovnog kod pojedinaca ili zajednica, a da time nije onemoguena ili sustavno zabranjivana. Nereligioznost javne sfere ne znai da je religija nestala ili da je zabranjena, ve samo da je ostvaren prostor slobode za sve unutar kojeg je mogue biti i teist, i ateist i agnostik, pa ako treba i istovremeno (ukoliko je mogue). Religija time nipoto ne mora izgubiti na utjecaju. Istraivanja sekularizacije i desekularizacije ne pokazuju uvijek iste trendove. U po jedinim podrujima dogaa se nagli porast interesa sa religiju i sveto. Stoga nije izvjesno da e procesi laicizacije proizvesti procese sekularizacije. Iako je izvjesno da e onaj dio vjernika koji samo uz pomo izvanjske dominacije pristaju uz odreenu konfesiju sasvim sigurno napustiti neke formalne okvire vjerskih institucija. LITERATURA
AAVV (2002): Opi religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb. AIRIAU, Paul (2005): 100 ans de lacit franaise, 1905-2005, Presses de la renaissance, Paris. BASDEVANT-GAUDEMET, Brigitte i MESSNER, Francis, ur. (1999): Les origines historiques du sta tut des confessions religieuses dans les pays de lUnion europenne, Presses Universitaires de France, Paris. BAUBROT, Jean (2004): Lacit 1905-2005, entre passion et raison, Seuil, Paris. BORNE, Dominique (2004): cole et religion. Introduction , u: Revue internationale dducation , 36, str. 21-25. BEDOUELLE, Guy i COSTA, Jean-Paul (1998): Les lacits la franaise, PUF, Paris. BERGER, Peter L, ur. (1999): The Desecularization of the World. Resurgent Religion and World Politics, Washington. BERRY, Brian (2006): Kultura i jednakost. Egalitarna kritika multikulturalizma, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb. CABANEL, Patrick (2004): Le modle laque franais est-il exportable?, u: DIERKENS, Alain i SCHREIBER, Jean-Philippe, ur.,

Lacit et scularisation dans lUnion europenne, Editions de lUniversit de Bruxelles, Bruxelles. COLEBATCH, Hal K. (2004): Policy, Politika misao, Zagreb. FPN | Godinjak 2009 | I DEO: Politika teorija, politika sociologija, politiki sistem 288 CROUCH, Colin (2000): The Quiet Continent: Religion and Politics in Europe, u: MARQUAND, David i NETTLER, Ronald L. (ur.), Religion and Democracy , Blackwell, Oxford. DIERKENS, Alain i SCHREIBER, Jean-Philippe, ur. (2006), Lacit et scularisation dans lUnion europe nne, Editions de lUniversit de Bruxelles, Bruxelles. FETZER, Joel S. i SOPER, J. Christopher (2005): Muslims and the State in Britain, France and Germany, Cambridge Univ. Press, Cambridge. HAGUE, Rod, HARROP, Martin i BRESLIN, Shaun (2001): Komparativna vladavina i politika, Politika misao, Zagreb. HAY, Colin (2002): Political Analysis, Palgrave, London. INGLEHART, Ronald i NORRIS, Pippa (2007): Sveto i svjetovno. Religija i politika u svijetu , Politika kultura, Zagreb. JACKSON, Robert (2004): La place de la religion dans lenseignement en Angleterre, u: Revue internati onale dducation, 2004, str. 37-48. LARKIN, Maurice (2004): Lglise et ltat en France. 1905 : La crise de la Sparation, Privat, Paris. MASSIGNON, Brengre (2000): Lacit et gestion de la diversit religieuse lcole publique en France, u: Social Compass, 47, str. 353-366. MARITAIN, Jacques (1992): ovjek i drava , Globus kolska knjiga, Zagreb. MATVEJEVI, Predrag (2004) : Evropa i lainost. Pogovor, u: PEA-RUIZ, Henri, to je lainost?, Politika kultura, Zagreb, str. 207-212.

MLY, Benot (2004): De la sparation des glises et de lcole mise en perspective historique. La question de la sparation des glises et de lcole dans quelques pays europens Allemagne, France, Grande-Bretagne, Italie 1789-1914, Editions Page deux, Lausanne. PARSONS, Wayne (1995): Public Policy. An Introduction to the Theory and Practice of Policy Analysis, Northampton. PEA-RUIZ, Henri (2004): to je lainost?, Politika kultura, Zagreb. POLLACK, Detlef (2008): Religious Change in Europe: Theoretical Considerations and Empirical Findings, u: Social Compass, 55, str. 168-186. PRUDK, Libor (2001): Die Kirche in der Tschechischen Republik ihre Situation und Entwicklung, u: Religion und Kirchen in Ost(Mittel)Europa: Tschechien, Kroatien, Polen, Schwabenverlag, Wien. RAMBAUD, Thierry (2004): Le principe de sparation des cultes et de ltat en droit public compar. Analyse comparative des rgimes franais et allemand, LGD, Paris. SCHREIBER, Jean-Phillipe (2004): La lacit dans tous ses Etats, u: DIERKENS, Alain i SCHREINER, Jean-Phillipe, ur., Lacit et scularisation dans lUnion europenne, Editions de lUniversit de Bruxelles, Bruxelles. SCHREINER, Peter (2004): La religion lcole en Allemagne, u: Revue internationale dducation , 36, str. 27-36. WILLAIME, Jean-Paul (2000): Lenseignement religieux lcole publique dans lEst de la France : une tradition entre dliquescence et recompostition, u: Social Compass, 47, str. 383-395. WOODHEAD, Linda , ur. (2001): Peter Berger and the Study of Religion, Routledge, London New York. 289 Hrvoje pehar | PROTOTIPSKI SLUAJ FRANCUSKOG MODELA LAIKE REPUBLIKE

Hrvoje pehar PROTOTYPE CASE OF THE FRENCH MODEL OF LAIC REPUBLIC. IS IT EXPORTABLE WITHIN THE EUROPEAN UNION? Summary: The author in this paper deals with the issue of principles of laity of republic, describing its implementation in France and comparing it to various systems of relations between the state and religious communities in Great Britain and

Germany. The French model of laic republic is taken as the prototype case in research of comparative politics, as its legal-political background differs from the one in other European countries. A very important part of implementation of the principle of laity in public policies pertains to educational policies, particularly religious education in public schools. In relation thereto, the French model is specific in comparison with British and German system. The importance of comparing different cases lays in the need for examining possibilities for common European policies in those fields which are still left to national legislations. Key words: laity, France, prototype case, public education, European Union