Karlo tajner

7000 dana u Sibiru

Ovu knjigu posveujem svojoj eni Sonji koja me vjerno ekala.

PREDGOVOR
U tamnicama NKVD-a, u ledenoj pustinji Dalekog sjevera, svugdje gdje su moje patnje prelazile ljudsku granicu i mjeru, nosio sam u sebi jednu jedinu elju: da sve to preivim i da itavom svijetu, a prije svega partijskim drugovima i prijateljima ispriam kakve smo strahote prepatili. Onog trenutka kad vie nisam bio na dohvatu NKVD-a, stao sam se pripremati da ostvarim tu svoju zamisao. Znao sam da e moj zadatak biti veoma teak prije svega zato to sam se plaio da e moja knjiga, poput tolikih drugih, ui u spisak antisovjetske literature i da e se sve to to sam doivio mnogima uiniti nevjerojatnim i tendencioznim. Bojao sam se i toga da e moju knjigu zlonamjernici iskoristiti kao oruje protiv socijalizma. Zbog toga sam nastojao dokazati da sve ono to se dogodilo u Sovjetskom Savezu nije posljedica socijalizma, nego izdaje socijalistike ideje, kontrarevolucionarnog prevrata. To dokazuje likvidiranje stare partijske garde u godinama izmeu 1936. i 1939. To dokazuje godina 1939. kada je Staljin sklopio s Hitlerom pakt koji je bio uperen protiv socijalizma i demokracije. To dokazuje i izruenje njemakih komunista Gestapou, hapenja i ubijanja inozemnih komunista u SSSR-u. Staljin je poslije rata pruio jo jedan dokaz takvog izvrtavanja socijalizma: kada je pod rmom Kominforma napao Jugoslaviju zaprijetivi njezinoj slobodi i specinom smjeru socijalistike izgradnje. Ono to sam rekao u ovoj knjizi ne treba shvatiti kao sumiranje svega to sam proivio, nego samo kao mali odlomak onoga 3

to se zaista dogodilo. Kad bih htio ispriati sve to sam s desecima tisua ljudi doivio za tih dvadeset godina u sovjetskim tamnicama i logorima, trebalo bi da imam nadljudsko pamenje. Imena osoba u knjizi nisu izmiljena. Ako sam neko ime promijenio, uinio sam to zato da te ljude ne dovedem u opasnost od policijskih represalija. Rijetko sam se uputao u analize i komentare dogaaja. Htio sam prije svega opisati gole injenice. A italac e sam stvoriti svoj sud. Autor

AUTOROVO OBJANJENJE
Radi lakeg razumijevanja objanjavam neke pojmove koji se u knjizi ponavljaju: 1. GPU - Dravna politika uprava 2. NKVD - Narodni komesarijat unutranjih poslova 3. MVD - Ministarstvo unutranjih poslova SSSR-a 4. MGB - Ministarstvo dravne sigurnosti 5. OSO - Poseban kolegij od tri visoka ocira NKVD-a, koji je sudio optuenom bez njegove prisutnosti 6. Schutzbund - poluvojnika formacija Socijalistike partije Austrije 7. Stolipinski vagoni - u carskoj Rusiji za vrijeme vladavine predsjednika vlade Stolipina koristili su se za prijevoz zatvorenika

I. HAPENJE, ISTRAGA I RATNI SUD

MOSKVA, 1936. Poelo je to 4. studenog 1936. godine u Moskvi, u Ulici Novoslobodskaja 67-69, u stanu broj 44. Bila je no. Spavao sam dubokim snom. Odjednom me probudi zvonjava na vratima. Osjetio sam eninu ruku na ramenu. - Karlo, Karlo - ree mi priguenim glasom. Uspravio sam se u postelji. Netko je luaki zvonio. Tko to moe biti u ovo doba noi? Pogledao sam na sat. Bilo je dva sata etrdeset i pet minuta. Zvonjava se ponovi, ali sada mnogo upornije. Odjednom me obuze strah pred neim nepoznatim. Polako sam ustao. Zvonjava nije prestajala. - Tko je? - upitao sam neodluno. - Tovari tajner, otvorite! Ja sam, kuepazitelj! Odkrinuo sam vrata i ugledao kuepaziteljevo lice. - U vaoj je kuhinji, ini se, poplava, voda prodire na donji kat. Moram pogledati - ree brzo i nekako smueno. - Kod nas je sve u redu - odgovorio sam. - Ipak otvorite moram se uvjeriti - kuepazitelj je bio uporan. U istom asu kad sam otvorio vrata ugledao sam ocira i dva vojnika. Ocir i vojnik uoe zajedno s kuepaziteljem u stan, dok je jedan vojnik ostao u hodniku. Pokretom ruke ocir rastvori kabanicu. Ugledao sam oznake natporunika NKVD-a. - Imate li oruja? - upita. To je bilo prvo to je rekao. - Nemam - odgovorio sam i iznenadio se koliko sam miran. Vie nisam osjeao strah pred nepoznatim. Opasnost je bila ovdje i sada je bila poznata. Ocir me pretraivao rutiniranim pokretima. Bio je to plavokos i vitak ovjek tridesetih godina. Njegovo seljako lice nije 7

odavalo nikakva osjeaja. Pruio mi je komadi papira i promatrao me kao to lovac promatra ivotinju koju je ulovio, samo s mnogo manje zanimanja. Oito se navikao, pomislio sam. - Nalog za hapenje - ree grubo. Vratio sam mu papir, a on mi zapovjedi da sjednem i uputi se u drugu sobu. - Tko je to? - upita pokazajui rukom na moju enu koja je leala u postelji. - Moja ena. - Ustanite! - naredi ocir. - Znate, moja je ena u posljednjim mjesecima trudnoe - rekao sam ociru. - Molim vas, budite tako ljubazni i dopustite joj da ostane u postelji. Ona se ne smije uzrujavati. - Ustanite! - ponovi ocir. Moja je ena ustala. Pokuao sam joj pomoi. - Sjednite i ne miite se! - prodere se ocir. Ali ja sam se pravio kao da ga nisam uo, priao sam krevetu i pomogao eni da se obue. Ocir istovremeno prie krevetu i stade pretresati svaki jastuk, svaku ponjavu i pokriva, sve to baci na pod, a meni i eni ponovno zapovjedi da se ne miemo. Ispreturao je cijelu sobu. Dok je ocir pretraivao, vojnik nas je paljivo promatrao. Pokuavao sam utjeiti uplaenu i zdvojnu enu, ali ocir mi zapovjedi da utim. Pretres je trajao dva sata. Sve je paljivo pregledao. Knjige na stranim jezicima stavio je u stranu. Kad je zavrio, naredi mi da se obuem. ena je plakala, a ja sam je pokuavao utjeiti. - to e ponijeti? - upitala me. - Nita, to bih ponio? To je oita zabuna, odmah u se vratiti kui - umirivao sam je. 8

- Naprijed! - povie ocir i uputi se prema vratima. Poao sam za njim. Vojnik me slijedio. Nisam se stigao oprostiti od ene. uo sam je kako plae. U hodniku nam se prikljui drugi vojnik. Pred vratima je stajao automobil. Ugurali su me unutra. S moje lijeve i desne strane sjeli su vojnici, a ocir se zavali kraj ofera. - Vozi! - zapovjedi. Auto je jurio ulicama Moskve koja je jo spavala. Pokuavao sam shvatiti to se dogaa, ali u uima mi je jo uvijek odjekivao enin pla. Bilo mi je kao da se opratam od ivota.

LUBJANKA - GLAVNI TAB NKVD-a Nakon deset minuta vonje kola se zaustave pred glavnom zgradom NKVD-a na Lubjanki. Otvore se velika vrata i auto zaokrene u dvorite. Iz automobila iskoi vojnik i naredi mi da iziem. Pogledao sam oko sebe. Nalazili smo se u uzanom dvoritu okruenom petorokatnicama. Prozori su bili okovani reetkama. Ugurali su me kroz otvorena vrata u prostoriju veliku pedesetak kvadratnih metara. Du zidova su stajale klupe na kojima su sjedili mukarci i ene, bilo ih je tridesetak. Pred njima su leali svenjevi sa stvarima. Gledali su u prazno, neki su sjedili zatvorenih oiju. U prostoriji je vladala tiina koju je prekidalo jecanje mlade djevojke. Ponovo sam pomislio na svoju enu. Svakih dvadeset minuta otvarala bi se vrata i vojnik bi nas prozivao po imenu. Nakon dva sata i ja sam doao na red. Odveli su me u susjednu prostoriju. Naokolo su stajale police, na njima poredani zamotuljci, koferi, koare i paketi. Za pultom je stajalo nekoliko uniformiranih enkavedeovaca, mukaraca i ena, u bijelim bluzama. Priao sam pultu, a jedan podocir izvadi list papira i upita me kako se zovem. Odgovorio sam. - Imate li novaca? Imate li kakvih vrijednih predmeta? - upita. Izvadio sam lisnicu i sat, prebrojio novac i pruio mu sve to. Nakon nekoliko minuta dao mi je dvije potvrde. Zatim su mi naredili da se svuem dogola. Kad su me pretraili, vratili su mi odjeu. Vojnik me odvede kroz nekoliko hodnika i stubita u koridor s itavim nizom vrata. uvar, koji je u ruci drao snop kljueva, otvori jedna i gurne me unutra. Naao sam se u zaguljivoj i smradnoj prostoriji. Na podu je lealo tridesetak mukaraca, 10

prostorija nije bila ira od tri metra i pet do est metara dugaka. Neki su leali zavijeni u svoje kabanice, neki su kabanice prebacili preko sebe da im se lice nije vidjelo. Podiglo se nekoliko glava umorna izgleda. ovjek s dugakom plavom bradom napravio mi je malo mjesta i pozvao me da legnem kraj njega. Morao sam oprezno prilaziti da nekog ne zgazim. Jedva sam uspio doi do svog leaja. - Vi ste sigurno inostranac, to se vidi na vama, nai su nekako mnogo odluniji - rekao mi je plavobradi. Nita nisam odgovorio. Vidio je da sam jako zbunjen i nadodao: - Odmorite se, ujutro emo razgovarati. Upitao me koliko je sati. Slegao sam ramenima. Zautio je i zaklopio oi. Pogledao sam oko sebe. Neki su spavali, a neki su me ispod oka promatrali. Leao sam na golom podu u odijelu i kabanici. Bilo mi je hladno iako je u sobi bilo zaguljivo i vrue, tresao sam se. Pokuavao sam razmiljati. to se to sa mnom dogaa, to ele od mene, dokle u ostati ovdje, to e biti sa enom, ona je u tekom poloaju. Zar me netko prijavio? Koloplet misli bez odreene polazne toke kruio je glavom kao vrtuljak. Zaklopio sam oi, pokuao sam zadrijemati, zaspati. Uzalud. Opet ista pitanja, naravno bez odgovora. Ono nekoliko sati do svanua inilo mi se kao vrijeme koje vjeno traje i ne moe mu sagledati svretak. Najednom se napola otvore vrata i uvar se prodere: - U zahod! Zajedno sa svima izaao sam u hodnik, u prostoriju koja je imala nekoliko predjela. Jedni su uali, drugi su se prali iz lime11

nog umivaonika. Polio sam lice ledenom vodom. To mi je prijalo. Poslije nekoliko minuta uvar nas je potjerao u eliju. Oko mene skupili su se uhapenici. Poelo je ispitivanje. Odgovarao sam nevoljko, u pola reenice. Kad su vidjeli da neu govoriti, neki su me poeli tjeiti: - Niste vi sami, zatvori su prepuni, i mi ne znamo zato sjedimo, strpite se, doi ete na red... Ponovno su se otvorila vrata i uvar je na jednoj dasci unio trideset i etiri porcije crnog kruha, svaka porcija imala je pola kilograma, i dvije kofe vrue vode. Uhapenici su izvukli svoje aluminijske posude i bokalom napunili svoje posude vruom vodom. Posudu nisam imao. Nije mi bilo ni do jela ni do pila. Svaki ovjek podijelio je svoj kruh u dva-tri dijela, a kako noeva nije bilo, radili su to koncem. Primijetio sam kako poudno jedu kruh i zalijevaju vruom vodom, a mrvice koje bi pale na pod briljivo skupljaju i paze da im nijedna ne padne iz usta. Jeli su u tiini. Kao da je to obred. Preostali kruh ceremonijalno bi zamotali u krpicu ili kesicu, to su bile porcije za ruak i veeru. Moj bradati susjed upitao me zato ne jedem. - Nemam apetita - odgovorio sam. Moj kruh leao je nedirnut, jele su ga gladne oi. Ponudio sam ga svom susjedu, ali on mi je savjetovao da ga sauvam jer u zatvoru vlada velika glad. Jedva sam ga nagovorio da uzme polovicu. Zahvalio mi je i odmah ga pojeo. Priao mi je da su ga ovamo doveli iz Vladivostoka i da ve etvrti mjesec eka u sabaniku (psetarnik, izba za pse) da ga pozove istrani sudac. Uhapsili su ga prije devet mjeseci. Za revolucije 1917. do 1920. vodio je partizansku grupu protivu Japanaca na Dalekom istoku. Poslije toga radio je u upravi industrije ribljih konzervi. A sad su ga optuili da sprema oruani ustanak protiv sovjetske vla12

sti i da je namjeravao dalekoistona podruja Sovjetskog Saveza prikljuiti Japanu. Prestraio sam se kad sam uo kakve je strane stvari spremao ovaj ovjek, a eto, ja sad moram pored njega leati i s njim razgovarati. Upitao sam ga kako se to moglo dogoditi da bivi revolucionar radi takve stvari. Nasmijao se glasno i rekao mi da on to ni u snu nije sanjao i da su optube izmiljotina NKVD. Njegova velika plava brada i iroka plea tresla su se od smijeha. inilo mi se kao da se sama dalekoistona divlja priroda smije mojem pitanju. Gledao sam ga u udu. Bradonja upita zato me optuuju. Odgovorio sam mu da nita ne znam i da jo nikoga nisam vidio osim ljudi koji su me uhapsili. Priblii nam se jo nekoliko zatvorenika. Pitali su me odakle sam i tko sam. Odgovorio sam da sam politiki emigrant i da sam u Sovjetskom Savezu od 1932. godine. Moji odgovori bili su krti i nepovezani. I dalje me muilo samo jedno pitanje: zato sam ovdje? Moda je sve to samo ruan san. Razgovore nisam pravo ni uo. O podne smo dobili pola litre juhe s kupusom i malu licu graka. Juhu nisam mogao jesti. Oko est sati ponovno smo dobili licu graka. U deset sati uvee tri puta se ugasilo i upalilo svjetlo. To je bio znak da je vrijeme spavanju. Zatvorenici su prostrli kabanice na pod i legli. Legao sam i ja. Bio sam umoran, ubrzo sam zadrijemao. Nisam dugo spavao, otvorila su se vrata i uo sam kako jednog zatvorenika zovu na presluavanje. Trebalo je dugo dok sam ponovno zaspao. A onda me netko probudio. - Hajde na sasluanje - rekao je uvar koji je stajao na vratima. Ustao sam, obuo cipele i izaao u hodnik gdje me ekala ena u enkavedeovskoj uniformi, bila je to mlada plavua s baskijskom 13

kapom na glavi i sovjetskom kokardom. U ruci je drala cedulju. - Kako se zovete? - upita me. Odgovorio sam. - Naprijed. Nekoliko puta otvarale su se eljezne reetke, poli smo najprije u drugi kat, onda se spustili u dvorite, potom smo uli u veliku zgradu i liftom se popeli u peti kat. Uvela me u veliku sobu. Za pisaim stolom sjedio je prosijed ovjek, osrednje visine, podrezanih crnih brkova, mogao je imati oko etrdeset godina. Nosio je uniformu kapetana NKVD. Moja pratilja prui mu cedulju. Dok je potpisivao, ja sam stajao pored vrata. Pratilja je izala iz sobe. Kapetan me nehajno pogleda, pokaza rukom na stolicu i ree: - Sjednite. Zovem se Revzin, bit u va istrani sudac. Kako elite da govorimo, njemaki ili ruski? - Svejedno mi je - odgovorio sam. Pruio mi je papir. - Proitajte to i potpiite. Uzeo sam papir i proitao: 1. optueni ste da pripadate kontrarevolucionarnoj organizaciji koja je ubila sekretara Centralnog komiteta Komunistike partije Sovjetskog Saveza i sekretara Lenjingradskog oblasnog komiteta S. M. Kirova. 2. optueni ste kao agent Gestapoa. Smijao sam se itajui. - Nemojte se smijati, to je ozbiljna optuba - rekao je Revzin. Osjeao sam se dobro. Bio sam raspoloen. - Pa stvar je potpuno jasna, posrijedi je zabuna, s tim nemam nikakve veze - rekao sam samouvjereno i prirodno. 14

- Varate se, nije rije ni o kakvoj zabuni. Imamo dokaze i vi sve to morate iskreno priznati - rekao je Revzin. - to vi to govorite, zaboga miloga, ja sam potpuno nevin, uvijek sam bio dobar komunist, a svoje partijske dunosti ispunjavao sam bez posljednje misli - rekao sam odluno s namjerom da me shvati i da uvidi zabunu. - Danas vie neemo o tome razgovarati, idite u eliju, razmislite o svemu, sutra emo nastaviti. Ustao je. U istom trenutku pojavila se moja pratilja i odvela me natrag u eliju. im su se zatvorila vrata elije, zatvorenici su mi prili zapitkujui me gdje sam bio. Rekao sam im da me Revzin optuio. - Nevjerojatno, sve je izmiljeno - rekao sam povienim glasom. - Vi ste inostranac, znai pijun - rekoe mi neki. - Ali ja s time nemam ama ba nikakve veze. - A to mislite da mi imamo veze s onim zbog ega nas optuuju. Vraga, o tome nikad nismo ni sanjali - uo sam nervozne i ljutite glasove. uvar je nekoliko puta udario kljuevima po vratima, a to je znailo da prestanemo razgovarati. Legli smo na svoja mjesta. Nisam mogao spavati, stalno sam razmiljao o optubi. Kako je to uope mogue da sam upleten u takvu aferu? to sve to znai? Tjeio sam se da e se sve to ipak razjasniti, da e uvidjeti oiglednu zabunu i uskoro me pustiti kui. Poeo je novi dan: Podijelili su kruh, zatim juhu i graak za ruak, uvee kau. Cijeli dan smo razgovarali o mom nonom sasluanju. Neki su iznosili svoje sluajeve i fantastine optube, a polovina uhapenika nije uope znala zato je uhapena. Mladi seoski momak optuen je kao terorist jer je u svai s 15

predsjednikom kolhoza zaprijetio da e ga ubiti. Samo je jedan bio s nama koji je optuen da je vodio kontrarevolucionarne razgovore. Protiv njega je svjedoio njegov vlastiti brat, koji je na suoenju izjavio da on drugaije ne moe da radi jer NKVD od njega trai istinu. Poslije sam doznao da je tog ovjeka, zvao se Smirnov, osudila trojka na osam godina logora. Trojka je bila komisija NKVD koja je osuivala administrativnim putem one koji nisu dolazili pred sud. Dani su prolazili. Nitko me nije zvao na sasluanje. Premjestili su me u drugu eliju, u peti kat, koja se razlikovala od sabanika utoliko to su u njoj bili eljezni kreveti, slamarice, jastuk i krevetsko rublje. To je bila samica, ali u nju su smjestili tri kreveta, pod su obojili tako da je bio neugodno ist. etiri dana bio sam potpuno sam, peti dan dola su jo dvojica. Napokon, etrnaestog dana pozvali su me na drugo presluavanje. Istrani sudac Revzin ispriao se to me ranije nije pozvao, ali neka oprostim, on ima mnogo posla i sigurno e me sutra presluati. To je bilo sve to mi je rekao. Nikakvo pitanje nije postavio. Sjetio sam se to su mi priali stari zatvorenici u sabaniku. To je uobiajena praksa NKVD-a. Pozovu te i obeaju da e te sutra presluati, ali to, naravno, ne urade, nego te puste da eka. Tako dre u napetosti i iekivanju. Upoznao sam se sa svojim novim drugovima u eliji. Larionov, visok, krupan ovjek, upravljao je kemijskom tvornicom u Kemerovu na Uralu. Stari lan partije. Optuili su ga zbog tetoinstva u poduzeu kojim je upravljao. Kleo mi se da je sve to izmiljeno i da nikakav protokol nee potpisati. Jedne noi Larionova su odveli, da bi ga tek nakon pet dana vratili. Pet dana i pet noi morao je stajati u kutu i samo je jedanput dnevno dobio malo juhe i kruha. Taj snani ovjek, koji je za graanskog rata bio na strani crvenih i proao sve ratne nevolje i tekoe, nije 16

mogao izdrati te muke i potpisao je sve to su od njega traili. Nakon tri tjedna izveli su ga iz elije i ja ga vie nikada nisamvidio. Ljude bi obino sasluavali nou. Jedne noi izveli su i Goldmana. Vratio se u eliju u etiri sata ujutro. Slomljenih rebara. Goldman je bio lini sekretar Rikova kada je bio predsjednik Sovjeta narodnih komesara. Traili su od njega da prizna kako ga je njegov ef Rikov zavrbovao kao agenta Gestapoa. Nita nije htio priznati niti potpisati. Leao je i stenjao od subote do ponedjeljka. Tek je u ponedjeljak ujutro doao lijenik i upitao ga to mu je. Prostenjao je: - Ti psi... prokleti psi... Nakon dva sata doli su uvari s nosiljkom i odnijeli ga. Ostao sam sam u tijesnom prostoru sa svojim mislima i pitanjima: kako, zato, dokle e to trajati, to radi onja, znade li zato me optuuju? Kao vrtuljak okretale su se uvijek iste misli. Slijedeih dana dola su u moju eliju trojica. Jedan znanac iz sabanika, a druga dvojica bili su tek uhapeni. ab je bio porijeklom Nijemac, Moskovljanin, radio je pedeset godina u istoj trgovini oruja na Kuznjeckom mostu. Sada je imao ezdeset i pet. Dva dana poslije hapenja doznao je da je agent Gestapoa. Zdvojan i nesretan starac uope nije mogao shvatiti optubu, nije mogao srediti misli. Zaklinjao mi se da je potpuno nevin, molio me da ga savjetujem to da radi kako bi opovrgao ovu udovinu optubu. ta sam mogao uraditi, kakav savjet da mu dam? I samom mi je bio potreban savjet. Starog aba presluavali su jednom prilikom etrdeset i osam sati. Istrani sudac, mlad, golobrad i ambiciozan deran, psovao je starca na najodvratniji nain: - Ti stara kurvo, stara betijo, gade odvratni, znamo mi takve koji ve pedeset godina slue kapitalistima, pokazat emo mi tebi 17

tko je NKVD ako u roku od dvadeset i etiri sata ne potpie protokol, napravit emo iz tebe virle, staro pseto, podlace vapski... Plakao je stari ab kada mi je to govorio. Jedne noi probudio me i zamolio da odem do njegove ene, ako me puste prije njega, i da joj kaem kako je potpuno nevin. ena stanuje u Moskvi u Ulici Bauman. Starac je odluio trajkati glau. Leao je u eliji pet dana gotovo bez svijesti. estog dana su ga iznijeli! Poslije mnogo godina sreo sam u Norilsku logoraa Nehamkina koji je zajedno sa abom leao u zatvorskoj bolnici. Nehamkin mi je priao da je stari ab umro a da se nije osvijestio. Na alost, nisam mogao izvriti posljednju molbu druga aba. Dok sam sa starim abom uspostavio vrlo brzo prisan dodir, s drugim zatvorenikom nije mi to nikakvo uspijevalo. Nije htio razgovarati. - S kontrarevolucionarnim elementima neu imati nikakvog posla. - To je bio odgovor na sve nae pokuaje. Bio je to ovjek ezdesetih godina, direktor Industrijske akademije u Moskvi. Zvao se Vinjakov. Jednog dana priao sam mu o sebi, da sam komunist i lan Partije od 1919, da sam zbog komunistike djelatnosti bio u inim zatvorima Europe i da sam, eto, sada optuen kao pijun, terorist i iverzant. - NKVD ne hapsi nevine ljude - odgovorio mi je stari Vinjakov. - Pa dobro, a zato su vas uhapsili? - upitao sam ga. - To je zabuna, nesporazum - odgovorio je kratko i okrenuo mi lea. Jednog dana posjetio nas je zatvorski inovnik u bijelom mantilu. - Tko ima novaca, u zatvorskom duanu moe kupiti kruh, eer, marmeladu, haringe i cigarete. 18

Dao nam je tri komada papira na koje je trebalo napisati to elimo kupiti. Iako nisam pua, naruio sam tri kutije cigareta i komad sapuna. Slijedeeg dana dobili smo naruene stvari. Cigarete i komad sapuna ponudio sam Vinjakovu. Stari nije imao novaca, a bio je strastven pua. - Kako vi dolazite do toga da mi neto nudite, narodni neprijatelj, a usuuje se da mi neto nudi - razljutio se na mene. Nisam odgovorio, cigarete i sapun ostavio sam na stolu. Nou me probudilo kljocanje brave. Podigao sam glavu i na vratacima elije ugledao enkavedeovca deurnog u hodniku. Zvao me prstom da doem do vrata. - Je li tu onaj sa slovom V? - aptao je enkavedeovac. Tako su uvijek radili kad nisu bili sigurni da su pogodili eliju u kojoj je uhapenik. Nisu htjeli da u susjednoj eliji saznaju tko se kraj njih nalazi. Probudio sam Vinjakova. - Obucite se, bez stvari - naredio je enkavedeovac. U osam sati ujutro Vinjakov se vratio sa presluavanja. - Ah, ah, to se dogaa. Rekli su mi da sam bandit, tetoina, neprijatelj naroda, trockist, da e me smlaviti, smrviti ako sve ne priznam, ah, ah, kako je to mogue... - stenjao je stari Vinjakov vrtei se po eliji i hvatajui se za glavu. Pokuao sam ga umiriti. - Uzmite jednu cigaretu, to e vas umiriti - pruio sam mu kutiju cigareta. Stari je uzeo cigaretu i zaplakao. Zatim je poao prema vratima i stao da udara po njima. Doao je uvar. - Dajte mi papir i tinte, moram pisati drugu Staljinu, neka zna to se ovdje dogaa. - Papir traite od istranog suca, ovdje nema nikakvog papira - podviknuo je uvar i otiao. Nemoni Vinjakov sjeo je na krevet, ponovno zapalio ciga19

retu i buljio preda se kao duhom odsutan. Kad je dolo vrijeme za etnju, stari se nije ni pomakao. Svaki dan etali smo petnaest do dvadeset minuta u tijesnom dvoritu ili na ravnom krovu zatvora. etnja je bila u krugu, jedan iza drugoga, s rukama na leima, pogledom u zemlju, glavu ne smije okrenuti ni nalijevo ni nadesno, bez razgovora. Kanjavalo se za svaku sitnicu. Obino pet dana nisi smio izai na etnju ili nisi imao pravo kupovati u zatvorskom duanu. Naroito su pazili da netko ne bi sakrio komadi papira koji je svatko dobio ujutro i uvee kad je iao na zahod. uvar je svakog kontrolirao kroz rupu na vratima da li je upotrijebio papir. Poslije dulje pauze ponovno su me pozvali na presluavanje. Sada su me gotovo svaku no odvodili oko 23 sata a procedura je trajala dva do tri sata. Poslije me nisu vraali u eliju ak ni po etrdeset i osam sati. Prvih dana presluavao me Revzin. Bio je uljudan i korektan. Nagovarao me da sve priznam, obeavao da u ponovno biti primljen u Partiju. A moda u dobiti i orden. Zapitao sam istraitelja to konkretno imaju protiv mene. - Mi znamo da ste agent Gestapoa, a znamo da ste i lan kontrarevolucionarne organizacije koja je ubila Kirova - rekao je Revzin. - Sve su to izmiljotine, nemogue je da NKVD ima dokaze o mojoj krivici jer ja nikad u svom ivotu nisam imao posla ni s takvim ljudima, ni s takvim organizacijama - odgovorio sam. - Nikada ne biste bili uhapeni da NKVD nema dokaze o vaoj krivici. Dokazi su predoeni najprije Izvrnom komitetu Komunistike internacionale, jer ste njihov namjetenik, i Izvrni komitet odobrio je hapenje. Zatim je optuni materijal dostavljen dravnom tuiocu Sovjetskog Saveza Visinskom, i on je odobrio vae 20

hapenje - polako i hladnokrvno govorio je Revzin. Zatraio sam da mi pokau nalog za hapenje. S jedne police izvukao je nalog i pokazao mi ga. Na njemu je pisalo Arest odobrjaju. Visinski. - Nita ne shvaam, mogu samo da vam ponovim: da nikakve veze nemam s tim stvarima, a NKVD e doi do istoga zakljuka - odgovorio sam Revzinu. Jedne subote ponovno su me pozvali na presluavanje. Rijetko kada su presluavali subotom i nedjeljom. Zato sam se iznenadio. Opet me doekao Revzin izvjetaenom ljubaznou: - Vidite, tajner, zbog vas sam se odrekao svog nedjeljnog poinka. Htio bih tu vau stvar to prije okonati, sve to ovisi samo o vama! - to se mene tie, ja sam spreman da uinim sve to mogu da me to prije pustite kui - odgovorio sam. - Dobro, onda bismo mogli ozbiljno razgovarati - izjavio je istrani sudac Revzin i izvukao nekakve tiskanice na kojima je bilo napisano: Protokol presluanja. Nakon stereotipnih pitanja o imenu, prezimenu i mjestu roenja, upitao je: - Priznajete li da ste bili lan kontrarevolucionarne organizacije koja je ubila sekretara Centralnog komiteta Sovjetskog Saveza i sekretara Lenjingradskog oblasnog komiteta S. M. Kirova? - Mogu da kaem samo to to sam ve nekoliko puta izjavio, naime, da s tim stvarima nemam nikakve veze i da sam potpuno nevin. Revzin je odloio pero i rekao mi: - Na taj nain neemo nita uraditi, vi morate sve priznati. - Nemam to priznati, ja sam neduan - odgovorio sam. Tako je ilo cijelu no. Revzin me nagovarao da budem pametan, da sve priznam, a ja sam ga po ne znam koji put uvjeravao 21

kako sam savreno nevin. Revzin je pogledao na sat i pritisnuo na dugme. Kad se pojavio vojnik, rekao mi je: - Idite u eliju i dobro razmislite, sutra u vas opet pozvati. Ali jedno vam mogu jo danas rei: ako ovako nastavite, ako i dalje budete tvrdoglavo negirali, zlo ete proi, razumijete, zlo! U ponedjeljak su me ponovno pozvali. Kad sam uao u sobu, pored Revzina se nalazio jo jedan ocir NKVD. - Ovo ti je ovjek koji misli da e nas vui za nos. Ja vie s njim nemam strpljenja, pokuaj ti. Bude li i dalje tvrdoglav, jednostavno ga stavi uza zid. Tako me predstavio novom istraitelju i izaao. - Sjednite - rekao je novi istraitelj, izvukao kutiju cigareta iz depa i ponudio me. - Hvala, ne puim. Novi istraitelj pripali cigaretu i pone listati po nekakvim papirima. Promatrao sam ga. Bio je visok, etrdesetih godina, crne zaeljane kose, obrijan, lijepa lica. Nije nosio uniformu ve partijsku rubaku. Kad je popuio cigaretu, upitao me: - Jeste li gladni? - Nisam. - Onda emo poslije popiti au aja. utio sam. Poeo je sa mnom vrlo prijazno, zapitao me tko sam i kako sam doao u Sovjetski Savez. Priao sam mu o sebi, da sam porijeklom Austrijanac, da sam iz Jugoslavije morao bjeati zbog policijskih progona, da sam jedno vrijeme bio u Francuskoj, odakle sam morao emigrirati zbog komunistike djelatnosti. Sluao me vrlo paljivo. Pozvonio je. Ula je djevojka. - Donesite dvije ae aja i dva puta po sto grama kobasica rekao je djevojci. 22

Poslije nekoliko minuta djevojka je donijela aj i kobasice. - Jedite, sigurno ste gladni - ponudio me. Pili smo i jeli. Poslije jela zapalio je cigaretu. Otresajui pepeo rekao mi je: - Priali ste mi o svom ivotu. Lijepo. Sad se ja pitam kako je mogao takav ovjek kao to ste vi, koji je od svoje najranije mladosti bio funkcionar komunistikog pokreta, kako je takav ovjek mogao postati agent jedne strane sile? Gledao sam ga zaueno. - Vi ste pametan ovjek, sluajte to u vam savjetovati. Priznajte mi sve lijepo i recite tko vas je zavrbovao, kakve ste zadatke dobili, koga ste vi zavrbovali, kakve ste zadatke tim ljudima dali. - Potpuno sam nevin, nitko me nije zavrbovao, niti sam ja bilo koga zavrbovao - odgovorio sam. Na te moje rijei istraitelj je skoio i dreknuo: - Poznajete li Eimikea? - Da - odgovorio sam. - Priajte mi gdje ste upoznali Eimikea. - Sjedio sam sa znancem u moskovskoj kavani Metropol - poeo sam se prisjeati poznanstva s Eimikeom. - To je bilo 1934. godine. K naem stolu priao je ovjek i pozdravio se s mojim poznanikom. Poto smo se upoznali, sjeo je k nama. Iz razgovora kod stola doznao sam da Eimike ima u Berlinu radnju sa ivotinjama i u Sovjetski Savez alje divlje ivotinje iz tropskih zemalja, a u zamjenu dobiva ivotinje iz Dalekog sjevera. Poslije sam ga na ulici vidio dva puta, pozdravili smo se, ali nita nismo razgovarali. To je sve. - Laete. Dokazat u vam da ste s Eimikeom bili nekoliko puta u istoj hotelskoj sobi i on vam je tamo davao pijunske zadatke. - Sad mi je jasno da je sve izmiljeno. Meni je poznato da sve hotelske goste u Metropolu nadzire NKVD, prema tome 23

NKVD-u je sigurno poznato da ja s Eimikeom nikada nisam bio u hotelskoj sobi. Istraitelj je pobijesnio, skoio, lupio akom o stol, prevrnuo tintarnicu i razbio au od aja. - Tek sada vidim s kime imam posla. Pa vi ste opasan ovjek. to vi mislite, pred kime stojite? Mislite da stojite pred austrijskom policijom? Brzo e vas NKVD nauiti pameti - urlao je. - Molim vas, naredite da me odmah odvedu u eliju. Ne doputam da me tretirate kao psa i da me muite - odgovorio sam i ustao. Istraitelj je pomahnitao: - Sjednite na svoje mjesto i da se niste pomakli bez moje zapovijedi. Uostalom, to ja s vama raspravljam! Stanite licem prema zidu. Ustao sam i postavio se licem prema zidu. Tako sam stajao dva sata. Zatim mi je naredio da sjednem. Uzeo je papir i poeo pisati protokol sasluanja. U zapisniku je bilo sve to sam ve rekao, ista pitanja, isti odgovori, s tom razlikom to je ovaj istraitelj pokuao netono interpretirati moje odgovore. Poslije dugog natezanja ipak je pristao da napie onako kako sam zahtijevao. itava dva tjedna, gotovo svakoga dana, zvali su me i presluavali, ali u osnovi nita se nije izmijenilo: ista pitanja, isti odgovori. Prilikom jednog presluavanja inilo mi se da je moj istraitelj Gruevski malo bolje volje, zato sam ga zapitao kako je mojoj eni. - Mi pratimo svaki korak vae ene i mogu vam rei da se ona vrlo dobro osjea. Odmah poslije vaeg hapenja nala je druge i s njima je spavala - odgovorio mi je cinino. Bio sam izvan sebe kad sam to uo. Toliko sam se razbjesnio da sam zaboravio gdje se nalazim. Derao sam se na njega i psovao ga. 24

- Kojim pravom govorite tako o mojoj eni? To su faistike metode. Danas neu progovoriti ni jednu jedinu rije. Toliko sam se derao da je iz susjedne sobe doao drugi ocir da vidi to se dogaa. Kad sam se umirio, rekao sam mu: - Moja ena nalazi se pred porodom i vjerojatno je u rodilitu. Razumljivo je to sam uzbuen i to elim saznati kako joj je. Vjerovao sam da imam posla s ovjekom, ali bio sam tako glup pa sam mislio da ete barem na trenutak zaboraviti da sam uhapenik i da ete mi ljudski odgovoriti na pitanje. Sada vidim da sam se prevario. Gruevski se ponaao tako kao da se nita nije dogodilo. Obeao mi je da e se interesirati kako je mojoj eni i da e mi to sutra saopiti. Vratio me u eliju. Kad su se zatvorila vrata elije zaplakao sam kao dijete. Bio je to grevit pla, prvi u mom ivotu. Ostali zatvorenici nisu bili iznenaeni kad sam im priao to se dogodilo. Oni su vrlo dobro poznavali metode NKVD-a koji nije prezao ni od kakvih sredstava da demoralizira. Poslije osam dana pozvali su me u zatvorsku kancelariju i saopili mi da je moja ena rodila kerku i da se obje dobro osjeaju. Bio sam sretan. Pogotovo zato to sam na taj nain doznao da ena nije uhapena. U veini sluajeva NKVD bi obino zatvarao i ene uhapenih mueva, bez obzira na to jesu li trudne, bolesne ili doje dijete na prsima. U zatvoru Butirka bilo je tri stotine ena s dojenadi i djecom do jedne godine. Poslije godine dana NKVD je silom otimao djecu majkama i smjetao ih u djeji dom kojim je rukovodio NKVD. Scene koje su se odigravale kad bi otimali djecu majkama bile su uasne!

25

TVRAVA BUTIRKA Sredinom prosinca 1936. godine doao je nadglednik zatvora i naredio mi da spremim sve svoje stvari. ta to znai, pitao sam se i nervozan spremao stvari. Srce mi je poelo udarati. Hoe li me pustiti? Oprostio sam se na brzinu od svojih drugova u eliji. Odveli su me jedan kat nie, uveli u neku potpuno praznu prostoriju, svukli dogola i temeljito pretraili. Morao sam izvoditi razne pokrete tijelom kako bi uvar mogao zagledati u sve rupe. Kad je procedura bila gotova, naredili su mi da se obuem. Odveli su me u isto dvorite u kome sam ve bio kad su me uhapsili. Tamo je stajao zatvoren auto, neka vrst kamioneta, na kome je na etiri jezika pisalo: BROT - HLJEB - PAINE - BREAD. Enkavedeovac je otvorio vrata i naredio mi da uem. Unutranjost kola bila je konstruirana kao zatvor. Kola su bila razdijeljena u pregrade kao elije, u jednu takvu ugurali su mene. Nisam se mogao ni pomaknuti, zraka je bilo vrlo malo, osjetio sam da su drugi dijelovi takoer zaposjednuti. Pokuao sam upozoriti svoje susjede kaljem, ali straa koja je bila s nama naredila nam je da ne smijemo ni pisnuti. Auto je jurio ulicama Moskve, a Moskovljani nisu ni slutili da ovaj etvorojezini prijevoznik kruha skriva rtve NKVD-a. Nakon dvadesetak minuta vonje stigli smo u najvei zatvor NKVD u Moskvi Butirku. Otvorila su se dvoja reetkasta vrata, istovarili su me, a vojnici su psovali i gurali nas svakom prilikom. Sve se moralo raditi vrlo brzo. - Bistro, bistro, ruke na lea - derali su se vojnici. Otvorila su se velika masivna vrata, zatim druga eljezna, tada smo se nali u velikom predvorju kao na eljeznikoj stanici. Desno i lijevo bila su vrata bez kvake. Otvore jedna i gurnu me unutra. Prostor u koji sam uao izgledao je kao kutija od betona. 26

Samo jedna klupa privrena uza zid. Pusto i prazno. Bez prozora. Sjeo sam na klupu i sluao kako se otvaraju jedna vrata, druga, pa trea, i kako kroz njih ulaze uhapenici. Neki su pokuali da neto pitaju uvara. Meutim, uli su samo jedan odgovor: - Tiina. Bez rijei. Dugo sam ekao dok su me odveli u parno, zaguljivo kupatilo i dali mi komadi sapuna. Oprao sam se. Poslije dvadeset minuta uvar je lupnuo na vrata i dreknuo: - Oblai se! Obukao sam se i ekao. U tom prokletom kupatilu bilo je tako vrue da ni disati nisam mogao. ekao sam jedan sat. Napokon je doao uvar i odveo me preko dvorita u trokatnu zgradu. U prvom katu zaustavili smo se pred elijom broj 61. uvar mi je naredio da se skinem dogola. - ovjee, zar ne vidite da sam mokar, kako u se svui na ovoj hladnoi? - rekao sam mu. - Skidaj se i ne laj - dreknuo je i poeo s mene trgati odjeu. Detaljno je pretraio i odijelo i rublje. Sve to trajalo je 25 minuta. Stajao sam potpuno gol u hodniku. Kamen je bio strahovito hladan. Bio sam uvjeren da u na toj temperaturi od -25 stupnjeva, bio je prosinac, sigurno dobiti upalu plua. Sreom nije mi bilo nita, dobio sam samo hunjavicu. uvar je otvorio eliju i gurnuo me unutra. Nisam vjerovao svojim oima. Je li to pakao, koji je to avo? Spilja je bila oko osam metara dugaka, pet metara iroka i krcata polugolim ljudima. Neki su sjedili u gaama, drugi su leali na prinama koje su bile privrene uza zid. Oni koji nisu uspjeli ugrabiti mjesto na prini, uali su na golom podu. Bilo je nemogue napraviti ma i jedan jedini korak od vrata prema unutranjosti elije. Stotinu oiju buljilo je u mene. Stajao sam 27

kao prikovan. Bez rijei! Onda je iz sredine gomile jedan ovjek pokuao da mi se priblii. Uspio je. - Morat ete se privremeno smjestiti ovdje - rekao je i pokazao mjesto pored kible koju su zvali paraa. - Sutra ili prekosutra nai u vam bolje mjesto - utjeio me sobni starjeina. Pogledao sam lijevo i desno, nisam znao gdje u sjesti. Na jednoj i drugoj strani stajale su dvije goleme kible pokrivene zaralim poklopcima. U zahod smo mogli ii samo dva puta dnevno u pratnji straara. A nou i preko dana, kada su vrata bila zatvorena, sluili smo se paraom. unuo sam pored parae. Nije prolo mnogo vremena, uhapenici me okrue postavljajui pitanja kad sam uhapen, zato, odakle sam, itd. Kad su doznali da sam inostranac, rekli su mi da i meu njima ima takvih. Za kratko vrijeme upoznao sam neke od njih. Rupetina u koju su nas strpali imala je oko 45 kvadratnih metara i u nju je moglo stati 24 zatvorenika. Sad je u njoj bilo dvije stotine, a bilo je dana kad su u nju strpali 260 ljudi. Zaudaralo je. Uas! Nikad se nije zraila, vruina je bila tako nesnosna da se jedva disalo. Ljudi su padali u nesvijest. ivot u eliji poinjao bi oko 5 sati ujutro. Otvarala su se vrata pred kojima su stajali nestrpljivi zatvorenici, tapkali nogama i ekali da ih puste u zahod. Paraa se nou napunila do vrha. etiri ovjeka trebalo je da je iznesu. Oni su ujedno bili zadueni za red u eliji i ienje. Svaki dan bila su druga etvorica na redu. U zahod se ilo u tri grupe, tamo je bio i umivaonik oko kojeg smo se uvijek gurali. U osam sati ujutro donosili su kruh u sanducima, svaki je dobio 400 grama za cijeli dan. Kruh je preuzimao starjeina elije, 28

takozvani starosta. Osim kruha za doruak su nam davali nekakvu vruu vodu, ili nekakve kavine splaine. Za ruak smo dobili pola litre juhe od zelja i 150 grama prosene kae, a ako nije bila prosena, onda je bila od jo neega goreg. Uvee smo dobivali pola litre juhe. Hrane je bilo premalo za normalna ovjeka, bila je i neukusna. U poetku mi se gadilo da jedem. Zatvorenici koji su imali novaca mogli su u zatvorskom duanu kupiti svakih 10 do 12 dana kruh, haringe, margarin, a ponekad maslac, eer i cigarete. U Staljinovim zatvorima postojala je neka vrst solidarnosti koja se morala dobro konspirirati. U veini elija postojali su komiteti sirotinje, takozvani kombedi, koji su se brinuli da oni koji nisu imali novaca dobiju poneto za jelo i puenje. Svakih deset dana zatvorenik je mogao dobiti po 50 rubalja od svoje porodice. Prilikom kupovanja, 10% davalo se onima koji nisu imali nikakvih sredstava. U zatvorski duan odlazio je starosta elije i jo 5 do 6 ljudi s vreama i plahtama. Najprije se sastavila lista svih poruilaca. Duan se nalazio u susjednoj zgradi. Plaalo se prema teini kupljenih stvari, a u eliji se dijelilo na male kupice. Svaki je uzimao po prilici onoliko koliko je naruio. Dok je trajala zaliha, etiri do pet dana vladalo je dobro raspoloenje. A onda smo ekali novu lavoku, tako se zvao duan. Uvee je bio problem gdje da ovjek nae nekakvo mjestance. Leali smo gotovo jedan na drugome. Jedva smo mogli disati. Okrenuti na drugu stranu moglo se samo ako su se svi u tom redu okrenuli istovremeno. Najvea srea bila je komadi mjesta na prini. Najtee je bilo kad je nou trebalo prokriti put do parae. Valjalo je hodati po tuim glavama. Svaki dan odlazili smo na 15 minutnu etnju. Zatvori su bili prepuni pa se etalo po grupama. Zatvorska uprava odredila je i none etnje. Tako su nas budili u dva ili tri sata nou i tjerali na etnju. Mjeseno je29

danput najurili bi nas iz jedne elije i smjestili u drugu. Tu bi nas svukli dogola, pretraili i sve to je bilo zabranjeno zaplijenili. A to nije bilo zabranjeno? Komadi lima, eljeza, avao, igla, svaki tvrdi predmet, sve je to bilo zabranjeno. Pretraga je trajala pet sati. Nou su nas tjerali da se kupamo, za to vrijeme dezincirali bi stvari koje su ostale u eliji. Prvi inostranac kojeg sam u ovoj rupetini upoznao bio je maarski komunist Lanto. Sjedio je u kutu, sam, ni s kim nije progovorio ni rijei. Tip intelektualca, suhonjav, gledao je uvijek ispod naoala nekud u daljinu, njegov izraz lica nije bio nimalo simpatian. Jednog dana priao sam mu i pozdravio ga ruski. Nita mi nije odgovorio. Nisam se htio nametati. Slijedeeg dana dolo je sasvim sluajno do razgovora izmeu nas dvojice. Lanto nije znao nijedne rijei ruski. Razgovarali smo njemaki o obinim stvarima. Doznao sam samo to da je iz Budimpete. Tada nita drugo nisam saznao o njegovoj linosti. Poslije nekoliko dana pozvali su ga na sasluanje. Poveli su ga nou, a vratio se drugi dan poslijepodne. Nikom nita nije govorio. U eliji su znali da ga enkavedeovci tuku. Na svako moje pitanje izbjegao je odgovor. Jedne noi oko 23 sata pozvali su i mene. U sobi istraitelja sjedili su Revzin, Gruevski i dva mladia. Gruevski je poeo pisati protokol, postavljao je pitanja, ja sam odgovarao. Nisu mu se svidjeli moji odgovori. Opet me poeo nagovarati da priznam kako sam agent Gestapoa itd. Ja sam ponovo odgovarao da sam nevin i da nita neu potpisati. Mladii koji su mirno sjedili, kao po komandi sruili su na mene najodvratnije psovke: da mi majku faistiku, faistiko smee, izdajnika kurva itd. Tko bi sve te psovke nabrojio. Istovremeno su poeli trgati odjeu s mene. Slutei to mi se sprema, obratio sam se Revzinu: - Dopustite mi da jo jedan dan razmislim. 30

Revzin je naredio golobradim krvnicima da me ostave na miru. I Gruevski i Revzin poeli su me ponovo nagovarati da priznam, da budem pametan, jer s NKVD-om nema ale. Vratili su me u eliju. Kad su me slijedee noi ponovno pozvali, rekao sam uvaru da ne idem iz elije. uvar se zaprepastio. Postajao je malo kao da se zamislio, a onda se najedanput poeo derati kao mahnit. Ja sam se zavukao u kut. Tada se okrenuo i otiao. Nakon 10 minuta vratio se s nadzornikom. - Doi ovamo, pasji sine - derao se nadzornik s praga. Nisam se ni pomakao. Nadzornik je prijetio i psovao. - Na sasluanje ne idem tako dugo dok ovamo ne doe dravni tuilac. Nadzornik je pokuao da me izvue obeavajui mi med i mlijeko. Meutim, ja se nisam micao s mjesta. Kad su vidjeli da mi nita ne mogu, otili su. Nakon jednog sata otvorila su se vrata i pred nama je stajao upravnik zatvora i gomila enkavedeovaca. - Odmah da ste doli ovamo. Mislite da emo se s vama igrati - urlao je upravnik. - Ne idem. Pozovite dravnog tuioca - odgovarao sam iz svog kuta. Nisu mi mogli prii jer je elija bila prepuna. Tada upravnik zatvora naredi da se elija isprazni. Nastala je guva. Poslije deset minuta elija je bila prazna. A ja sam ostao u svom kutu. Rulja enkavedeovaca skoila je na mene, epala me i navukla mi luaku koulju. Zatim su me odvukli u podrum, kao vreu, i bacili u samicu tzv. karcer. Dolje duboko pod zemljom bilo je 12 elija karcera razliitih veliina, samice i skupne elije. Bacili su me u samicu, ali kako su zatvori bili prepuni, u njoj su ve bila etiri ovjeka. Na jednoj uskoj prini, koja je bila prikovana uza 31

zid, tekom mukom spavala su dvojica, ostali su morali leati na podu. Iznad vrata gorjela je dan i no elektrina sijalica. U usporedbi s onom spiljom, ovdje je bilo sasvim ugodno. Ako nita drugo, ovjek se mogao okrenuti i zakoraknuti dva metra. Do parae u kutu, pa natrag. Jedan lonac tople vode i 300 grama kruha. Glad i strana hladnoa. Poslije pet dana odveli su me u eliju broj 61. Kad sam se vratio u svoju staru eliju, Lanto me upitao zato ja kao komunist prireujem tekoe zatvorskoj upravi. Rekao mi je da se u komunistikoj Rusiji ovjek i u zatvoru mora vladati kao komunist. - Kad netko prema meni upotrebljava faistike metode, ja u se braniti, koliko je to u zatvoru uope mogue - odgovorio sam. Na te rijei Lanto je poeo raspredati teoriju kako komunisti treba da se rtvuju kad to od njih trai Partija. Nita nisam razumio od te njegove teorije. Kakve bi koristi imao radniki pokret od toga to bih ja priznao neto to nisam uradio, to nije istina. Ako pak ne bih priznao, onda bih, po njegovu miljenju, trebao da dopustim da me namrtvo isprebijaju. Lantoevu besmislicu nisam mogao prihvatiti. Napokon je poeo govoriti o sebi. Bio je sekretar zabranjene Komunistike partije Maarske. Dvije godine ivio je ilegalno u Budimpeti i rukovodio maarskim komunistikim pokretom. U rukovodstvu se formirala opoziciona grupa koja se nije slagala s Lantoevim radom. Umjesto da rade meu ljudima i da ih organiziraju, oni su dane i noi proveli u ilegalnim stanovima diskutirajui i citirajui Marxa i Lenjina. Kad se nikako nisu mogli sloiti, zatraili su pomo od najvie instance, Izvrnog komiteta 32

Komunistike internacionale u Moskvi. Predstavnik Maarske u Komunistikoj internacionali bio je Bela Kun, nekadanji predsjednik Sovjeta narodnih komesara u vrijeme Maarske Sovjetske Republike. Bela Kun proglasi Lantoa frakcionaem i naredi mu da doe u Moskvu. Lanto je posluno doputovao u Moskvu. U tamnicu. Batinali su ga, bacali u karcer, psovali, nagovarali. Napokon je potpisao da se po nalogu Hortvjeve vlade uvukao u Komunistiku partiju, da je pijunirao, da je organizirao tetoinski rad u Partiji, da je potene komuniste predavao Hortvjevoj policiji. Sve je to Lanto priznao i potpisao. Pitao sam ga ima li barem zrno istine u svemu tome to je potpisao. - Sve je to la to sam izjavio i potpisao. Ona druga grupa, koja me optuila u Budimpeti, u slubi je policije i Hortvja. Ali komunisti se moraju rtvovati. Nisam prihvatio takvu rtvujuu disciplinu. Nikako nisam mogao izai nakraj s Lantoevim neljudskim lanokomunistikim teorijama. Dosadio mi je. Zanimljiv sluaj bio je mesar Mika kome nikako nisam mogao ustanoviti nacionalnost. Govorio je vrlo dobro rumunjski, maarski, ukrajinski i jidi. Bio je jedini ovjek u eliji koji je nekog avola skrivio. Mika nam je priao (zaboravio sam prezime) da je bio lan Komunistike partije u Karpatskoj Rusiji, koja je tada pripadala ehoslovakoj. U organizaciju se uvukao pijun. Policija je saznavala sve to se govorilo u organizaciji. Sumnja je pala na jednu djevojku, Jevrejku, koja je pobjegla iz Poljske jer ju je policija progonila zbog komunistike djelatnosti. Djevojka je bila tek nekoliko mjeseci lan Komunistike partije u Munkaevu. Sekretar u Munkaevu traio je da se dje33

vojka likvidira. Drugim rijeima, trebalo ju je ubiti. Zadatak je dobio Mika. Jednog dana Mika ju je pozvao, ona nije nita slutila, da pou do neke rijeke gdje e po nalogu Partije obaviti neki posao. Mika je odveo djevojku na to osamljeno mjesto, uguio je i bacio u rijeku. Meutim, posao je slabo izveo. Djevojka je bila samo oamuena. U hladnoj vodi se osvijestila. Mika je u strahu i panici gledao kako pliva prema drugoj obali. Pojurio je prema eljeznikom mostu da se prebaci na drugu stranu. Uhvatio ju je. Nesretnica ga je stala zaklinjati da je ne ubije. Mika je obeao da e je potedjeti ako prizna da je policijski pijun. Djevojka ga je uvjeravala da je potpuno nevina i da to ne moe priznati. Mika je dugo razmiljao. Zatim je izvukao no, ubio djevojku i ponovo je bacio u rijeku. Poslije nekog vremena pronali su njen le, ali policija nije mogla ustanoviti ni tko je djevojka, niti tko ju je ubio. Meutim, tada se dokazalo da je ubijena djevojka potpuno nevina, a pijun je bio partijski sekretar. Napokon je policija ipak uspjela otkriti ubojicu i Mika je morao bjeati u Sovjetski Savez, gdje je neko vrijeme ivio u miru. Kad je otkriven pravi pijun u Munkaevu i kad se pokazalo da je ubijena djevojka nevina, Miku su uhapsili. Mika se branio da je ubio po partijskom zadatku. Doznali smo da je u Butirku dola grupa iz provincijskog zatvora da bi se suoila s nekim zatvorenicima koji su ve bili ovdje. Jedan iz te grupe, mladi inenjer Mia Levikinov, strpan je u nau eliju. Kad je inenjer shvatio da se nalazi u eliji s politikim uhapenicima, strahovito se prestraio. Kako su ga mogli ubaciti u takvu eliju kad se on nikad u ivotu nije bavio politikom? Njega zanima samo njegov posao i njegova obitelj. Ima mladu enu i malog sinia. Satima je priao o svojoj eni i dvogodinjem dje34

aku. Njegova ena ne zna da je uhapen jer je bio na slubenom putovanju i trebao se za pet dana vratiti na posao. Pisao je da e se vratiti u subotu. Sada ga ekaju na stanici, a njega nema! ta e ena misliti? ena ga strano voli. Mia se nada da e se stvar do subote potpuno razjasniti i da e na vrijeme stii kui. Prolo je nekoliko dana i, naravno, Miu nitko ne zove, niti ga tko ta pita. Dola je i subota, kad je trebao biti kod kue, a on jo uvijek ne zna zato su ga uope uhapsili. Upitao sam ga je li moda s nekim razgovarao i neto opsovao. Dugo je razmiljao, ali niega se nije mogao sjetiti. U nedjelju ujutro prie mi i ree: - Znate, cijelu no nisam spavao, stalno sam razmiljao, znate, i sjetio sam se. Jedanput sam opsovao zato to su mi poslali lo izolacioni materijal. Moda su me zato uhapsili? Moe li se zato uhapsiti? Gledao me oekujui da u mu neto odgovoriti. - A to ja znam zato se sve hapsi! - slegao sam ramenima. Napokon su ga pozvali na sasluanje. Nakon dva sata vratio se u eliju. Bio je blijed. Nije progovorio ni rijei. Vrtio se po eliji. Zatim je sjeo u kut i zaplakao. Priao sam mu da ga umirim. Poeo je ridati. uli su se povici: - Baba, to cmizdri, ne budi slabi. Kad se umirio, ispriao je kako ga je doekao istraitelj: - Ti si lukava i podmukla trockistika zmija. Priznaj trockistiku djelatnost, podlace, nitkove, pasji sine, huljo. Poslije bujice psovki istraitelj mu je rekao neka se predomisli i sve prizna. Ako bude poricao, uhapsit e njegovu enu, a njegov djeak e postati besprizorni. 35

Oajanje Miino bilo je bezgranino, nije jeo, nou je jecao, za etrnaest dana izgledao je kao haringa. Prosto je okopnio. Stalno je razmiljao, ali nita nije shvaao. Jedne noi, bilo je vrijeme spavanju i ve smo polijegali, otvorila su se vrataca na vratima elije i uvar je tiho pozvao: - Levikinov. Blijed i prestraen, Mia je skoio sa svog mjesta. - ta je, ta je, o emu se radi? - povikao je. - Pripremite se za sasluanje - rekao je uvar. Mia se obukao i poao prema vratima. Vojnik ga je otpratio. Vratio se rano ujutro. Na stolu ga je ekao kruh i kipjatok, vrua voda. Mia nije htio jesti, popio je samo dvije olje kipjatoka. Nitko se nije usudio da ga bilo to upita. Poslije izvjesnog vremena sam je poeo priati to je sve doivio na sasluanju. - Sad nam ispriajte sve o svom kontrarevolucionarnom trockistikom radu. - Tim rijeima doekao me istraitelj. Priao sam mu kako sam ivio i to sam sve radio za slobodnog vremena. Istraitelj me sluao i nije me prekidao. Kad sam zavrio, upitao me: - Jeste li vi bili lan Komsomola? Odgovorio sam mu da sam kao sasvim mlad ovjek bio lan komunistike omladine. E, kad je tako, rekao je istraitelj, kaite vi nama tko su lanovi trockistike organizacije. Ja sam se zaudio i rekao mu da to nije bila trockistika organizacija i da je ve deset godina prolo i da se ne mogu sjetiti nijednog imena i nijednog komsomolca. - ta, ti trockistiko pseto, proderao se istraitelj na mene, ili e odmah rei imena tih bandita, ili u od tebe napraviti kau! Kleo sam se svime na svijetu da nikada nisam bio trockist i da se ne mogu sjetiti nijednog imena. Istraitelj je onda uzeo nekakvu 36

cedulju i proitao mi nekoliko imena. Tek tada sam se sjetio ljudi u organizaciji. - A, vidi, pasji sine, sjea se imena, a sada e se sjetiti i kako ste hvalili Trockog. Nikako se nisam mogao sjetiti. Onda je istraitelj pozvao u sobu nekakve ljude, njih etvoricu, koji su mi u lice rekli da sam glasao za nekakvu rezoluciju u obranu Trockoga. Rekao sam mu da sam ja tada, kao i veina mojih drugova, glasao za nekakvu rezoluciju, ali da nemam nikakve veze s trockistima. Istraitelj je sastavio zapisnik, koji sam potpisao, da sam bio lan trockistike organizacije. Eto, tako je bilo na mom sasluanju - prostenjao je Mia. Poslije est tjedana, odveli su ga iz elije. Nakon nekoliko dana, kad su nas odveli u kupaonicu, naili smo na zapis: Mia Levikinov, 10 godina logora. Kada su me ponovno jednog dana pozvali na sasluanje, u kancelariji sam zatekao samo Gruevskog. Doekao me smijeei se. Upitao me zato sam odbio da doem na sasluanje. Uvjeravao me kako nitko nije imao namjeru da mi uini neto naao. Pitao sam ga zato su me onda poeli svlaiti. Na to je on odgovorio da su ta dva mladia lijenici i da su me htjeli svui i pregledati. Kad je to govorio nije mi gledao u oi, ve je toboe prelistavao nekakve spise. Onda je ustao, proetao sobom i ponovno poeo dokazivati kako je glupo to neu priznati i da e to moje tvrdokorno odbijanje da potpiem zapisnik svriti vrlo loe. - Moete vi mene sjei u komade, ali laan zapisnik ja potpisati neu - odbrusio sam. - To vam nee pomoi. Hoete li potpisati ili neete, iz zatvora se izvui ne moete. Ako potpiete, bit e vam lake, a ako ne potpiete, eka vas teak ivot u logoru - uvjeravao me Gruevski. 37

(Gruevski je u tome bio u pravu. To to nisam htio potpisati laan zapisnik teko mi se osvetilo u zatvorima i u logorima.) - Savjetujem vam da se predomislite, vi i ne znate to vas eka - ponovio je nekoliko puta. Znao sam da NKVD nema skrupula i nikakvih obzira i da upotrebljava najstranije i najsvirepije metode kako bi rtva priznala i potpisala. Vano je da se potpie. Moskovski inenjer Vorobjev, s kojim sam leao na istoj prini u eliji br 61, priao mi je na kakav su ga nain prisilili da potpie zapisnik. Vorobjev partijac, slubeno je otputovao u Englesku kao lan komisije koja je kupovala tvornike strojeve. Kada se vratio, uhapsili su ga kao tetoinu. Traili su da prizna kako je namjerno kupovao takve strojeve koji nisu odgovarali postrojenjima, pa je na taj nain htio sprijeiti izgradnju socijalizma. Naravno, on je sve to radio za raun engleske buroazije koja eli po svaku cijenu sprijeit industrijalizaciju SSSR-a. Vorobjev je energino odbio da prizna i potpie takvu glupost. Jedne noi, kao i obino, odveli su ga na sasluanje. Poslije dva sata vratio se slomljen : oajan. ovjek ga nije mogao prepoznati. U tome asu od njega se nije mogle nita doznati. Odgovorio je: - Sve sam priznao i potpisao. Tek slijedeeg dana ispriao nam je kako je dolo do priznanja. - Kao i obino, uveli su me u sobu istraitelja. Postavio mi je pitanje jesam li se odluio da priznam, a ja sam mu odgovorio da nikakav zloin nisam poinio te prema tome nemam to priznati. Istraitelj mi je savjetovao da smjesta sve priznam jer moj sluaj moraju jo noas zakljuiti, odlaganja vie nema. Ponovno sam odbio da priznam i potpiem la. Istraitelj je na to uzeo telefon i nekome naredio: - Dovedite svjedoke protiv Vorobjeva. Narav38

no, bio sam iznenaen, nikako mi nije ilo u glavu kakvi su to svjedoci. Poslije nekoliko minuta uo sam kako netko plae. Prepoznao sam glas svoje ene. Otvorila su se vrata i u sobu je ula moja ena, devetogodinja kerka i dvanaestogodinji sin. Kada su me ugledali, stali su tako grevito plakati, zagrlili me i stali ljubiti i vikati: - Papa, papa, potpii, nemoj nas gurati u nesreu, kada potpie doi e kui, ako ne potpie, i nas e zatvoriti. Bio sam oajan, nisam znao to da radim, poeo sam objanjavati djeci da sam nevin i da nemam to da potpiem. Onda se upleo istraitelj: - Zar se ne sramite? Vlastita ena i djeca vas mole, a vi ste i dalje tvrdoglavi. Za tri dana mogli biste biti kod kue. Djeca i ena plau, a ja to nisam mogao izdrati. Uzeo sam pero i potpisao. Vorobjev je osuen na 10 godina logora, a njegova ena na progonstvo.

39

VOJNI ZATVOR LEFORTOVO Opet je prolo nekoliko mjeseci bez sasluanja. Tek u kolovozu 1937. uo sam ve uobiajeni poziv: - Hajde, tajner. Kada su me izveli u dvorite ugledao sam poznati auto NKVD-a za prijevoz kruha. Pomislio sam da me odvode na sasluanje u Lubjanku. Meutim, prevario sam se. Vonja je trajala mnogo due. Kad su kola stala i kad sam izaao, primijetio sam da su me dopremili u drugi zatvor. Nalazio sam se u velikom dvoritu, naokolo zgrade s reetkama. Poveli su me prema nekim vratima gdje me primio ocir NKVD-a, zapitao kako se zovem, kada sam roen, a onda naredio vojniku da me pretrai. Svukli su me dogola i temeljito pregledali odjeu. Kada je sve bilo gotovo i kada sam se ponovno obukao, navukli su mi na ruke i noge lisice i okove. - Naprijed - naredio je vojnik. Tekom mukom uspinjao sam se uza stepenice i jedva vukao noge. Vojnik je otvorio teka eljezna vrata i ugurao me unutra. Naao sam se u kvadratu, u eliji koja je bila metar dugaka i metar iroka. Kamen. U jednom kutu klupica uzidana u pod. Sjeo sam i razmiljao gdje se ja to zapravo nalazim. Prolazili su sati, muila me glad. Znai, iz Butirke sam otiao u podne, sad bi ve mogla biti veer. ekao sam veeru, ali uzalud. Poao sam prema vratima i zakucao. Straar me upitao to elim. Rekao sam mu da nisam dobio veeru. - to je tebi, kakva veera, pa sad je jedan sat nou - dobacio mi je straar. Sjeo sam. ta sve to znai, to namjeravaju sa mnom? Umorio sam se i legao na goli beton. Probudio sam se nakon izvjesnog 40

vremena, ali vie nisam mogao ustati. Tada se otvore vrata i vojnik mi zapovjedi da izaem. Skupio sam svu snagu i pokuao se dignuti, ali nisam mogao ni da se pomaknem. Napokon me dva vojnika zgrabe i odvedu ispod ruke u drugo dvorite i u drugu zgradu. Uvedu me u jako osvijetljenu prostoriju na drugom katu. Lijevo i desno tapecirana vrata. ekao sam. Na zidovima slike Staljina, Molotova, Berije i Kaganovia, na jednom zidu sat. Dva sata i deset minuta. Napokon me uvedu u sobu. Za pisaim stolom sjedio je ovjek u civilu, pokraj njega stajala su dva enkavedeovca u uniformi. Desno, pored zida, sjedio je ovjek koji mi je izgledao poznat. Lice obraslo, vidi se da se dugo nije brijao. Onaj za pisaim stolom ree: - Bit ete suoeni. Upozoravam vas da svjedoku ne postavljate nikakva pitanja. Poznajete li ovjeka koji ovdje sjedi? - ini mi se nekako poznat. - Tko je to? - Ne mogu se sjetiti. - Razmislite! Razmiljao sam, ali nikako se nisam mogao sjetiti otkuda poznajem tog ovjeka. Onda se istraitelj obrati svjedoku: - A vi, poznajete li vi ovog ovjeka? - Da. - Tko je to? - To je tajner. - Odakle poznajete tajnera? - Sa tajnerom me upoznao Eimike. - Tko je Eimike? - zapitao je istraitelj udnovatog svjedoka. - Eimike je glavni agent Gestapoa u SSSR-u. - ta znate o tajneru? 41

- Eimike mi je priao da je i tajner agent Gestapoa. - ta kaete na to, tajner? - Ovaj ovjek ili je luak ili je provokator, eto to mislim - odgovorio sam, a istraitelj je na to skoio i navalio na mene bujicom najodvratnijih psovki udarajui me svom snagom pesnicama po licu. Iz nosa mi je potekla krv, pred oima mi se zacrnilo. Kada sam se osvijestio, pored mene je stajao vojnik s aom vode i runikom. Vojnik je izlio malo vode na runik i brisao mi krv s lica. Netko je donio au aja i silom mi je sipao u usta. Istraitelj je naredio da mi skinu okove. Primijetio sam da svjedoka vie nije bilo u sobi. Tada istraitelj naredi da ga ponovno dovedu. - Schtz, vi potvrujete izjavu koju ste maloas dali? - rekao je istraitelj. Kada sam uo ime Schtz, prisjetio sam se tko bi to mogao biti. Pa da, to je bio ovjek s kojim sam sjedio u kavani Metropol kada je Eimike priao naem stolu. Schtz mi je predstavio Eimikea. Schtza sam poznavao vrlo malo, to je bilo kavansko poznanstvo. U zatvoru se toliko promijenio da ga se nisam mogao sjetiti. Na pitanje istraitelja, Schtz nije odmah odgovorio, zato je istraitelj skoio, izderao se na nj i zapitao ga da li bi on moda opet elio u karcer. Schtz je sasvim tiho odgovorio: - Da, potvrujem. - Poao je prema stolu i potpisao izjavu. Istraitelj je pokuao da me prisili na priznanje. Prostaki me psovao, ali ja sam ostao uporan. Ocir koji je stajao pored nas poao je prema vratima, pozvao vojnika i rekao mu pokazujui na mene prstom: - Vodite ovu stoku do avola! Ponovno su me odveli u onu kvadratnu kamenu grobnicu. Samoa me umirila. Poslije jednog sata izveli su me iz karcera i bacili u obinu eliju. Bila je to samica s jednim eljeznim krevetom, koji se preko dana prislanjao uza zid. Ujutro su mi dali 42

komadi kruha i vrue vode. Odmah sam ivnuo i proetao se elijom. Ali ubrzo sam se umorio. Sjeo sam na klupu, naslonio glavu na stoli i zadrijemao. - Ne spavaj! - proderao se uvar kroz rupu. etvrtog dana ubace mi u eliju nekog ovjeka. Vie se ne sjeam njegova imena. Znam samo da je bio sekretar akademika Gubkina, da je doao iz zatvora Butirke i da su ga optuili zbog trockizma. Pitao sam ga kakav je to zatvor u kome se nalazimo. - To je vojni zatvor Lefortovo - odgovorio mi je. Uvee su ga odveli na sasluanje. Vie nikada nije se vratio u eliju. U Lefortovu sam proveo dva tjedna. To je bio pakao. Svake noi uli su se jezivi jauci i uasna dernjava. Na jednoj strani hodnika bile su kancelarije za istraitelje, na drugoj elije. Samo u ovom zatvoru vidio sam takav raspored: i elije i prostorije za istraitelje u istom hodniku. ovjek nije imao ni sekunde mira. Ako nije bio sam muen, onda je morao sluati kako druge mue, kako ih tuku i psuju. To su bile neizrecive patnje. Pogotovo je to bilo teko kada su sasluavali ene. A one su obino bile zatvorene zato to su supruge svojih zatvorenih mueva. ta sve nisu upotrebljavali? I batine i najodvratnije psovke i odvratna muenja, kako bi ih prisilili da terete svoje mueve. ene koje su ivjele dvadeset godina sa svojim muevima hapsili su zato to su podravale vezu s narodnim neprijateljima. Za te veze osuivane su na 10 i 15 godina logora u Sibiru. Njihova djeca obino bi svravala u domovima NKVD-a. Ni roaci, ni bilo tko drugi nije se usudio prihvatiti tu djecu jer je prijetila opasnost da budu uhapeni zbog veze s narodnim neprijateljem. Opet su me odveli istom istraitelju koji mi je postavio isto pitanje: jesam li se odluio potpisati zapisnik. Na to njegovo pi43

tanje odgovorio sam da sam nevin. Istraitelju je dosadilo da sa mnom dalje razgovara. Rekao mi je da mi daje petnaest minuta vremena. Ako za petnaest minuta ne potpiem zapisnik, strijeljat e me. Odvedu me u eliju koja se nalazila preko puta istraiteljeve kancelarije. Prolo je petnaest minuta. Dovedu me pred istraitelja. - ta je, hoete li potpisati? - Razmislio sam. Bolje je da umrem nego da potpiem la odgovorio sam. Istraitelj je izvadio sat i pogledao me. - Dajem vam jo pet minuta vremena. utio sam. Istraitelj je pritisnuo na dugme. Uao je vojnik. - Recite poruniku neka doe. Uao je ocir. - Evo vam ovog ovdje. Likvidirajte ga. Porunik mi je priao, svukao me dogola, odjeu bacio u kut, podigao telefonsku slualicu i naredio: - Neka dou dva ovjeka s punom spremom, trei kat, soba 314. Dola su dva vojnika s bajunetama. Poeo sam drhtati. Niz elo mi je potekao hladan znoj. Vojnici me postave u sredinu. Porunik naredi: - Naprijed! Nisam se mogao ni pomaknuti. Gurali su me kroz hodnike u podrum. U susret je iao neki ocir i toboe zapitao kamo me vode. Porunik je stao i raportirao: - Na strijeljanje. - Vratite ga. Jo emo jedanput pokuati - zapovjedi ocir. 44

Vrate me u eliju. Moja odjea ve je bila unutra. Legao sam na krevet pokrio se, ali nikako se nisam mogao ugrijati. Cvokotao sam zubima i drhtao kao u groznici. Dugo sam se tresao. Napokon sam zaspao. Poslije tri dana pozvao me upravnik zatvora, predao mi nekakvu tiskanicu otkucanu m pisaem stroju i pozvao me da proitam i potpiem. itam: Optunica. Iz pouzdanih izvora, NKVD SSSR-a je saznao da je politikog emigranta Karla tajnera zavrbovao Gestapo, da se bavio pijunaom i da je spremao diverzantske akcije. U tu svrhu okrivljeni Karlo tajner povezao se s mnogim inostranim i sovjetskim graanima. Karlo tajner pripadao je organizaciji koja je ubila S. M. Kirova. Unato upornom negiranju okrivljenog, njegov je zloin dokazan izjavama svjedoka. Na osnovu citiranog, okrivljeni se optuuje po paragrafu 58, toka 6, 8 i 9. Na osnovu zakona od 1. prosinca 1935. okrivljeni se predaje Vojnom kolegijumu Vrhovnog suda SSSR-a. Vrhovni dravni tuilac: Visinski.

45

PRED VOJNIM SUDOM Dakle, rijeio sam se svih iluzija da u biti puten na slobodu. Primio sam optunicu. Sada mi je bilo jasno: onaj koji je uhapen unaprijed je kriv. To je glavni i neopozivi princip NKVD-a. Suenje je formalnost. Obmana i nita vie. Nou estog rujna 1937. ponovno su me bacili u kamenu grobnicu u kojoj sam ostao dva dana. Dvaput dnevno dobivao sam po 400 grama kruha i lonac vrue vode. U 23 sata nou doli su po mene vojnici i odveli me u prostoriju od 30 kvadratnih metara. Stol je bio presvuen zelenom ohom. U sobi nije bilo nikoga osim vojnika i mene. Narede mi da sjednem. Tada upadne ocir i izdere se: - Ustajte, dolazi sud. U sobu su uli vii ociri i sjeli za zeleni stol. Za jednim stoliem sjedio je mladi ovjek u uniformi, sekretar suda. Poelo je suenje. Ocir koji je sjedio u sredini rekao je: - Poinje pretres Vojnog kolegijuma SSSR protiv Karla tajnera, koji je optuen zbog zloina koji se prema Krivinom zakoniku kanjavaju paragrafom 58, toka 6, 8 i 9. Optueni, ustanite! Osjeate li se krivim? - Ne. Ja sam potpuno nevin. - Kako ste doli u Rusiju? - zapita me predsjednik suda. Nisam progovorio ni dvadeset rijei, a predsjednik me prekine: - Budite krai. Pokuao sam nastaviti, ali predsjednik me ponovno prekine: - elite li pri kraju rasprave neto rei? Tek to sam poeo govoriti, predsjednik me opet prekine: 46

- To sve znamo, dosta. Predsjednik je okrenuo glavu nalijevo i nadesno, apnuo neto desnom i lijevom ociru, oni su ustali i izali. Vojnik mi je naredio da ponovno sjednem. Nije prolo mnogo vremena a suci su se vratili. Odjekne zapovijed ustaj! Predsjednik je s nekakve ceduljice itao neto od ega sam razumio jedino osudu. Glasila je: deset godina strogog zatvora. Suenje nije trajalo ni dvadeset minuta. Nije bilo ni dravnog tuioca, niti obrane. U istom hodniku gdje je bila sudnica vojnik je otvorio vrata jedne elije i gurnuo me unutra. Naao sam se u eliji osuenih koji su istog dana istom procedurom osueni kao i ja. Bilo je tu osamnaestoro ljudi. Njihovo suenje trajalo je neto manje od 4 sata. Bilo je radnika, seljaka, tehnike inteligencije, partijskih funkcionara. Naao se tu i direktor cirkusa. Kada sam uao u eliju, nitko me nije pitao na koliko sam godina osuen. To su svi znali. Nitko me nije pitao kako je tekla rasprava i kakvo je obrazloenje presude. To je kod svih bilo na dlaku jednako. Osude su bile unaprijed napisane na pisaem stroju. Ostao je samo prazan prostor da se ispie ime. Nitko nije traio da dobije osudu napismeno. To nije imalo nikakvog smisla. U osudi je jasno pisalo da pravo albe ne postoji. Nitko se nikome ne moe aliti. O pomilovanju ni govora. Takvo je bilo zakonodavstvo Staljina i njegovih najbliih suradnika Visinskog, Smirnova, Urliha, Matuljevia i slinih. 47

PUT U SIBIR U ETAPAMA Uvee, oko 20 sati, 7. rujna 1937. izveli su nas u dvorite zatvora u kojem su stajala zatvorenika kola. Ve su bila napola puna. Istog dana osudili su jo etrnaestoricu. Ukupno trideset i dvojicu. Odveli su nas u etapnu stanicu zatvora Butirka i iskrcali u sredini velikog dvorita u kome se nalazila crkva. Za cara sluila je zatvorenicima. Sada su je pregradili. To je bila trokatna zgrada s mnogo velikih i malih elija. U svakoj eliji dvokatne ili trokatne prine. Sve elije bile su pune, svaka je mogla primiti 30 do 40 ljudi. Meutim, sada je svaka elija imala deset puta vie zatvorenika. Higijenski uvjeti bili su nemogui. Umjesto zahoda, velike drvene parae. Ujutro osamnaest ljudi dobija jedan kabli vode za umivanje. Naa elija nije imala ak ni prinu. U njoj se nalazio samo veliki stol. Bio sam presretan to me dopao komadi stola. Tako nisam morao spavati na golom betonskom podu. U eliji je poslije presude vladao mir, nije bilo velike napetosti ni uzrujavanja. Nikoga nisu izvodili na sasluanje. Razgovarali smo o svemu i svaemu. Pored mene sjedio je Vasilij Mihajlovi uprakov, glavni inenjer moskovske tvornice kompresora. Visok i snaan ovjek, plave kose i plavih oiju, roen u Kotlasu, bio je tip pravog Rusa sa sjevera. Nikad nije sjedio besposlen. Uvijek je neto radio, sada je krpao naa odijela. Gotovo svaki od nas ispriao je svoj ivotopis. Jedino je Jem Morozov, direktor cirkusa, bio potiten. Uzdisao je i jecao. Jednog dana ispriao sam kako sam doao u Moskvu, to sam sve radio i kako sam ivio do hapenja. 48

U Moskvu sam stigao 14. rujna 1932. iz Berlina preko Litve. Pljutala je kia. Brzo sam utrao u auto koji me ekao. Bio sam sretan to se nalazim u gradu o kome sam toliko matao. Odmah drugi dan javio sam se, prema instrukcijama predstavnika Izvrnog komiteta Kominterne u Berlinu, rukovodiocu OMS (Odjel meunarodnoj svjazi). Moj prvi susret s Abramovom bio je vrlo kratak. Abramov je pozvao ernomordika, rukovodioca ekonomata, i naredio mu da mi nae stan i osigura ishranu. Dali su mi 500 rubalja. - Odmorite se nekoliko dana, onda mi se javite - rekao mi je Abramov. Mjesec dana etao sam Moskvom. Kada su mi etnje dojadile, odluio sam da ponovno posjetim Abramova. Otputio sam se u zgradu Izvrnog komiteta Kominterne i javio se slubujuem enkavedeovcu. Gledao me sumnjiavo. Onda je nekome telefonirao. ekao sam petnaest minuta. Tada su mi dali papir, propusku, za Abramova. Uz put su me jo tri puta kontrolirali. Traili su da im pokaem propusku. U predsoblju Abramova doekala me njegova sekretarica. Kod nje sam sjedio itav sat. Tada sam bio primljen. Neugledna gura Abramova utopila se u velikom naslonjau. Preko naoara promatrale su me prodorne oi. Abramov mi je postavio nekoliko kurtoaznih pitanja. Na kraju me zapitao, naglaujui svaku rije: - Da li biste bili sposobni da upravljate velikom tamparijom i izdavakim poduzeem specijalne vrsti? Rekao sam mu da imam iskustva u takvim poslovima. - Onda je sve u redu. Javite se Kolarovu, ja u s njim razgovarati. Kolarov je upravljao Balkanskim odjeljenjem Kominterne. Njegovo sjedite bilo je u nekadanjoj palai ruskog industrijalca 49

Morozova u Vozdvizenki 14. Danas ta ulica nosi ime Kalinjina. Javio sam se vrataru, enkavedeovcu, koji je, kad je uo moje ime, pogledao u nekakav spisak. Rekao mi je: - Adnu minutoku! Nisam pravo ni sjeo, a ve je doao ef Kolarova sekretarijata Stjepan Adamovi Bergman i odveo me Kolarovu. Kolarov je sjedio u naslonjau. Pruio mi je ruku. Bio je ljubazan, za razliku od Abramova. To je bio ovjek srednje visine, jak, njegova elava glava sjedila je na kratkom vratu, sliio je trgovcu a ne konspiratoru koji je 1922. bacio u zrak sojsku katedralu. Tom je prilikom poginulo stotinu ljudi, meu njima ministri, generali i visoki dravni funkcionari. Kolarov je pozvonio, u sobu je ula mlada djevojka. - Naruite tri ae aja. Dok smo pili aj pitao me kako sam putovao, kako izgleda Berlin, kako ivi drug Dimitrov u Berlinu i to mislim kakva je politika situacija u Njemakoj. Rekao sam mu da veina smatra da e Hitler preuzeti vlast za nekoliko tjedana, najvie za mjesec dana. - Ali mi neemo dopustiti da on doe na vlast - leerno je rekao Kolarov i obratio se Bergmanu: - Uredite sve to treba s drugom tajnerom. Oprostio sam se s Kolarovom i poao za Bergmanom u njegov ured. Tamo sam razgovarao dva sata o tome to treba da radim. Bergman me vodio od odjeljenja do odjeljenja i predstavljao pojedinim rukovodiocima odjeljenja. Upoznao me s Bugarima Gorevom, Zeljesovom, Bojkikevom, s Rumunjima Paukerovom i Mironeskuom, zatim s Jugoslavenima Filipoviem - Bokoviem, Radom Vujoviem (Licht), opiem (Senkom) i Grgurom Vujoviem (Gregorom). Upoznao sam i dva Poljaka, Verskog i Mi50

haljula. Veini to nisu bila prava prezimena. Balkansko odjeljenje, koje je zaposjelo cijelu palau Morozova, imalo je jo jednu trokatnu novogradnju u dvoritu u kojoj se nalazila tamparija i izdavako poduzee MAI (Meunarodni agrarni institut). Nastupio sam. Dva tjedna trajala je primopredaja tamparije i izdavakog poduzea MAI. Upoznao sam se s veinom personala raznih narodnosti. Ve je prvog dana vrlo neugodno djelovala injenica da je blagovaonica imala dvije razliite prostorije. Vea prostorija bila je za obine radnike i namjetenike, a druga, manja, za rukovodei kadar. U manjoj prostoriji stolovi su bili pokriveni, mogla su se dobiti bolja jela, kao u restoranima, a kod stola je posluivao natkonobar. Odmah sam pokuao izjednaiti obje prostorije na taj nain to sam naredio da se servira isto jelo uz iste cijene. Zbog toga sam se sukobio s trojkom Balkanskog odjeljenja. Trojka se sastojala od predstavnika uprave, partijskog sekretara i sindikalnog sekretara. Rekli su mi da je moje stanovite pogreno, da znai uvoenje uravnilovke. Morao sam povui nareenje. Nije prolo mnogo vremena, dolo je do drugog sukoba s trojkom. Htio sam se sporazumjeti s moskovskim mesokombinatom da nam svake subote isporuuje tri tone iznutrice, a ja se obavezujem da u im tampati tiskanice na otpacima papira. Oni su pristali. Radnici i njihove obitelji dobijali su dvije subote dva do tri kilograma mesa. To je primijetio Bergman i odmah se zainteresirao odakle to meso i kako se dijeli. Natkuhar ga je izvijestio da je to moj aranman s mesokombinatom. Naravno, o tome je odmah bio obavijeten Kolarov. Pozvao me i savjetovao mi da obustavim davanje mesa radnicima. Svi moji pokuaji da to nekako provedem propali su. Kolarov je smatrao da ne moe postojati nikakva grupa privilegiranih radnika. Ipak sam pokuao da neto uinim za radnike. Na moskovskoj periferiji Vsjesvjatskoje imali 51

smo radniku stambenu zgradu u kojoj su uglavnom stanovali neenje i male obitelji. Stanovi su bili jako primitivni, godinama nisu odravani, sa zidova je padala buka, podovi su bili truli. Jedva sam uvjerio Kolarova i Bergmana da kuu valja temeljito popraviti. Moj prethodnik, Maar Ferenz, koga je namjestio Bela Kun, potpuno je zapustio poduzee i ja sam imao muke da ga dotjeram u red. Za kratko vrijeme postalo je aktivno. Stekao sam autoritet kod radnika. Kad je 1936. dolo do istke u naoj partijskoj organizaciji i kad sam se pojavio na tribini da govorim i odgovaram pred partijskom komisijom, radnici i namjetenici tamparije pozdravili su me snanim aplauzom. Bio sam iznenaen. Predstavnik Komunistike partije Jugoslavije Grgur Vujovi i predstavnik Komunistike partije Austrije Grosman govorili su o meni kao o hrabrom revolucionaru. Svi su me hvalili. Predsjednik komisije za ienje general Crvene armije rekao je da e dati rije samo onome koji ima da kae neto protiv mene. Nitko se nije javio. Nekoliko dana poslije toga predsjednik komisije je objavio da sam jednoglasno preveden u SKP. Morao sam sudjelovati i u drutvenom ivotu. Vodili su me na razne konferencije i skuptine na kojima sam ruskim radnicima i namjetenicima, kao predstavnik inostranog proletarijata, govorio o tekom ivotu radnika u kapitalistikim dravama. Jedanput sam govorio na skuptini studenata Instituta za strane jezike. Tu sam upoznao djevojku koja je sada moja ena. Oenio sam se, dobio sam stan i ivio zadovoljno sa svojom enom. Krug naih poznanika sastojao se od emigranata iz raznih zemalja Europe koji su ivjeli u Moskvi. Mnogi emigranti bili su razoarani s Rusijom, ali su uvijek traili i pronalazili objanjenja: sve to je nezgodno nasljee je caristike tiranije. Rijetko kada sam uo vrlo blagu kritiku. Kada sam se u kolovozu 1935. vratio s dopusta na Kavkazu, iznenadila su me dva dogaaja. Moj zamjenik u izdavakom 52

poduzeu Nikolaj Markovi Ljubarski bio je uhapen. Na partijskom sastanku reeno je da je uhapen zbog trockizma. Drugo neugodno iznenaenje bilo je da sam u tampariji zatekao jo jednoga zamjenika. Nikad nisam ni pomislio na to da bi u tampariji trebalo postaviti jo jednog zamjenika. Otiao sam kod Kolarova da mi objasni kako se to moglo dogoditi u mojem odsustvu i bez moje privole. I Kolarov i Bergman umirivali su me da sam pretrpan poslom i da e se poduzee proiriti pa mi je prema tome potreban jo jedan zamjenik. Uskoro se pokazalo da je moj zamjenik povjerenik NKVD-a i da NKVD ne moe dopustiti da u tako velikom i vanom poduzeu nema svog informatora. U prvo vrijeme zamjenik Smirnov bio je vrlo skroman. Meutim, poslije je pokuao uvesti neke mjere koje nisam odobravao i koje sam ponitio. Smirnov je postajao sve agresivniji. Oslanjajui se na svoje naredbodavce, poeo je kritizirati moje mjere. Na partijskom sastanku govorio je kako u naem poduzeu vlada buroaski duh. Nisam mu odgovarao jer su ga radnici demantirali. Povodom majske proslave 1936. dobio sam veliku novanu nagradu za uspjean rad u interesu izgradnje socijalizma u Sovjetskom Savezu. I ena i ja radovali smo se, pogotovo zato to je ena oekivala dijete. Koliko je bio razliit moj ivot ovdje u Moskvi od onog u inostranstvu. Redovno sam posjeivao monotone partijske sastanke. Predavanja su imala samo razliite naslove, a sadraj je bio uvijek isti. Na sastancima se hvalila Staljinova mudra politika. Rijetko kada ula se dublja misao. U diskusijama se nije ulo nita stvarno, svatko je morao barem jedanput spomenuti Staljinovo ime. esto sam nastupao na sastancima u poduzeu. U poetku nisam znao da koncept govora valja pokazati partijskom sekretaru, koji bi ubacivao aktualna pitanja koja je u tom trenutku postavljala 53

Partija. Imao sam vrlo malo privatnih veza s ljudima s kojima sam radio. Teko je bilo nai Rusa koji bi se usudio da s inostrancem odrava privatne veze. Inostrani komunisti i ruski komunisti sastajali bi se samo na partijskim sastancima. Roake svoje ene gotovo nisam poznavao. Nitko se nije usudio da nas posjeuje. Kada su roaci moje ene saznali da se udaje za inostranca, savjetovali su joj da to ne ini. Jedini razlog protiv bio je: Pa on je inostranac. Ni onda kada ih je moja ena upozorila da sam lan Partije, oni nisu promijenili miljenje. Jednom sam sjedio u parku na Tverskom bulevaru. Kraj mene je sjeo neki ovjek. Razgovarali smo o obinim stvarima. Kad je primijetio da sam inostranac, ustao je i ispriao se: - Vi ste sasvim simpatian ovjek, ali bolje je da idem. Sjeo je na udaljenu klupu. U naem poduzeu radila je Tanja, sekretarica Komsomola. Njoj je palo na pamet da me pozove u svoju kuu i predstavi svojim roditeljima. Njeni roditelji i njena udata sestra radovali su se kada sam doao. Pozvali su me da ih ponovno posjetim. Poslije nekoliko tjedana zatekao sam u njihovoj kui pomorskog ocira, mua Tanjine sestre. Raspoloenje je bilo vrlo uzdrljivo, gotovo neugodno. Ja sam brzo popio au aja, izgovorio se da imam posla i otiao. Slijedeeg dana ula je u moju kancelariju komsomolka Tanja toboe da me neto slubeno pita, a rekla mi da joj je ao to sam morao tako brzo otii, ali da je ipak pametno to sam to uradio. Njezin urjak ne eli da u stan dolazi inostranac. Tako sam se morao druiti s inostrancima. Radovao sam se kada su od vremena na vrijeme iz inostranstva dolazili moji poznanici i priali mi novosti. Malo-pomalo osjeao sam udnu prazninu, raslo je moje neraspoloenje. 54

Jednom zgodom sjedio sam u kavani Metropol, bilo je to 1934, s predstavnikom OMS-a u Beu Rusom Baralom i direktorom najvee robne kue u Moskvi Mostorg. Razgovarali smo i o prilikama u Sovjetskom Savezu. Ja sam rekao po prilici ovo: - Beki socijaldemokrati uvjeravali su me petnaest godina da ovdje neke stvari nisu dobre. Meni je bilo potreban samo jedan dan pa da uvidim da su govorili istinu. Nije prolo ni mjesec dana, pozvali su me u Kominternu. ernomordik, naelnik kadrovskog odjeljenja, rekao mi je: - ta ti misli gdje si? Valjda ne misli da si u Beu i da moe slobodno brbljati kao u bekoj kavani? Pribliavala se proslava oktobarske revolucije. Htjeli smo pozvati neke prijatelje da je sveano proslavimo. etvrti studenog 1936. poao sam, kao obino, na posao. ef planskog odjeljenja izvijestio me da smo plan u listopadu premaili za 29%. Pozvao sam efove odjeljenja da se s njima dogovorim koje emo radnike nagraditi. Kada je bilo vrijeme ruku, poao sam s Filipom Filipoviem (alijas Bokoviem) u novootvoreni restoran za visoke funkcionare koji je bio smjeten u krilu Kremaljske bolnice. - Restoran Kempinski u Berlinu nije nita prema ovome, zar ne? - upitao me Bokovi. Nisam mu odgovorio jer u restoranu Kempinski nisam bio. Poslijepodne sam se odvezao u upravu poligrake industrije na Taganki da naruim neke stvari za potrebe poduzea u slijedeoj godini. Tu sam imao nekih tekoa i morao sam se obratiti Pjatnickom, koji je posredstvom ruskog Centralnog komiteta uredio da se moje narudbe uvae. Kada sam se vratio posjetila me upraviteljica kole iji smo bili pokrovitelji i zamolila da joj dam neto novaca za kolu i da 6. prosinca prisustvujem sveanoj akademiji. 55

Knjigovoa u naem poduzeu primijetio mi je da sam dao suvie veliku sumu za poklone djeci naih namjetenika povodom proslave. Dugo smo se natezali, napokon se sloio. Bilo je 18 sati. Otiao sam zubaru. U 20 sati bio sam kod kue. Poslije veere izaao sam sa enom u etnju. U 23 sata smo legli.

56

SADA SAM OVDJE! Kada sam svrio svoju priu svi su utjeli. Onda je Nemirovski, elektroinenjer iz Ukrajine, da razbije neugodnu tiinu ispriao tragikomian doivljaj kada je poao na lijeenje u Kislovodsk na Kavkaz. - Kada sam se prijavio u upravi kupalita u Kislovodsku rekli su mi da u, na alost, morati spavati u sobi s jo jednim ovjekom. Ali neka se nita ne plaim, to je vrlo dobar i uljudan ovjek. Umoran od puta, legao sam prilino rano i odmah zaspao. Probudio me udan san. Osjetio sam nekakvu moru. Kad sam se sasvim razbudio vidio sam da moj sustanar stoji na podnoju kreveta, uporno me promatra u namjeri da poe prema meni, tada je ispruio ruke i kao u transu sruio se na mene. Njegove ruke traile su moj vrat. Ja sam skoio i zbacio ga sa sebe. Nastalo je rvanje i galama. Probudili smo ljude u susjednim sobama. Napokon je doao bolniar i razdvojio nas. Smjesta sam zatraio da razgovaram s nekim iz uprave. Objasnio sam im sluaj. Slijedeeg dana poveli su istragu i ustanovili da je taj dobar i uljudan ovjek duevni bolesnik koji je patio od manije proganjanja i koji me htio zadaviti. Prisjeo mi je i odmor i lijeenje. Tako je prolo punih deset dana u prianju doivljaja i prepriavanju proitane beletristike. Kad bi se ponovno poveli razgovori o svemu onome to smo doivjeli u istrazi, onda bi Saa Veber, bivi narodni komesar za prosvjetu Autonomne Republike Povolkih Nijemaca, branio i Staljina i njegov reim i opravdavao odvratne metode NKVD-a. Govorio bi kako je sve to prolazno, a komunisti su duni to shvatiti, iako je on sam, Veber, bio strahovito muen. Izbili su mu gotovo sve zube.

57

Sedamnaesti rujna 1937. Naredili su nam da se spremimo za put. Pod vrlo jakom straom otpremili su nas na Kursku stanicu. Na sporednom kolosijeku bila su dva osobna vagona treeg razreda. Umjesto prozora reetke. Na auto zaustavio se pred vagonom. Jedan po jedan izlazili smo iz automobila i ulazili u vagon. U ova dva vagona strpano je oko 80 robijaa. Naredili su nam da mirno sjedimo. Mogli smo razgovarati samo aptom. Pokuali smo saznati od vojnika kamo putujemo, ali nai pokuaji bili su uzaludni. Straa se nije usudila prozboriti nijednu rije. Stajali smo na stanici dva sata i promatrali teretne vlakove kako manevriraju. Vlakovoe, loai i ostali eljezniari prolazili su pored nas i znatieljno nas promatrali. Grimasama su dali do znanja koliko nas ale. I neki prolaznici gledali su u nae prozore. Vidjelo se da su to ljudi koji trae nekoga svog meu nama. Dogaalo bi se da ene, koje su sluajno saznale da su njihovi muevi osueni, tjednima lutaju po kolosijecima moskovskih stanica ne bi li barem izdaleka vidjele svoje mueve. Mislio sam na onju. Kako bi bilo lijepo kad bi se meu ovim prolaznicima i ona pojavila. Kako izgleda? Je li zdrava? Kako je s djetetom? Nita nisam znao. Sigurno je obilazila zatvore, ali to su bili beznadni pokuaji. Nitko nije mogao doznati gdje se uhapenik nalazi ni to se s njim dogaa. Napokon su nas prikaili za osobni vlak na prvom kolosijeku. Tuno smo gledali u ljude koji su se slobodno kretali peronom, sjedili u restoranu i pili. Onda je vlak krenuo. Steglo me oko srca. Kamo? Kada u se vratiti? Svi smo utjeli. Vlak je prolazio kroz predgrae Moskve prema jugoistoku. S obje strane vagona, umjesto vrata, bile su eljezne reetke kroz koje su nas promatrali vojnici i stalno nas upozoravali da ne razgovaramo. Malo-pomalo, uz apat smo, razvezivali poputbinu. U Butirki su nam dali hrane za dva dana. Taj etapni pajok 58

sastojao se od jedne kile i dvjesta grama kruha, slane ribe i dvije kocke eera. Pored mene sjedili su uprakov i Marejev. Marejev je upravljao velikim trustom nafte u Moskvi. Tipian Rus iz ruskog sela: malen rastom, irokih ramena, plav, nos krumpirast. Ali je vrlo brzo mislio i radio. Marejev je vakao svoj dio pajoka i kao da se smijeio. Pogledao sam ga. - Ah, nita. Sjetio sam se svog naelnika u komesarijatu. To je bio pravi linija koji je svakom prilikom na sastancima drao prodike o tome kako treba svakoga svim sredstvima natjerati na partijsku liniju, ili, kako bi se on sono izrazio, svakome treba stranjicu poskipidariti, to je znailo: namazati je terpentinom, opei. Meutim, i mog naelnika poskipidarili su kao i nas. Uhapsili su ga. Na suoenju je tvrdio da sam ga vrbovao za kontrarevolucionarnu organizaciju. I tako su nas sve poskipidarili, pa sad putuj igumane za manastir. Dok smo se ovako apatom raspriali, osjetili smo da se neto dogaa. Netko je pod klupom pronaao Izvjestiju. Vjerojatno ju je zaboravio straar. itali smo poudno. Morali smo biti oprezni jer je straa mogla otkriti to radimo. Zbog uzbuenja koje je zavladalo u vagonu, straari su nas iznenadili i oduzeli novine.

59

U ETAPNOM ZATVORU VLADIMIR Nakon dvanaest sati vlak se zaustavio na nekoj stanici, poeo manevrirati i na sporednom kolosijeku ostavio vagone s robijaima. Proitali smo ime stanice: Vladimir. Dola su tri teretna automobila, u svaki su ukrcali po 25 ljudi. Bilo je pet sati ujutro, vozili smo se periferijom prema vladimirskom zatvoru izvan grada. Vojnici su nas upozorili da e pucati ako netko pokua bjeati. U kamionu nitko nije smio mrdnuti glavom. Vladimirski zatvor nalazi se na breuljku. Iskrcali su nas i ostavili pred tamnikim vratima da uimo dva sata. Vladimirska stanica, koja je udaljena od Moskve oko 300 km, stara je vie od sto godina. Prije sto i pedeset godina bila je ovdje etapna stanica za nesretnike koji su ili na katorgu u Sibir. U tri zgrade nalazio se skupni zatvor, u jednoj samice. Zgrada samica bila je relativno nova, sagraena je 1912. godine. Pored ovih zgrada nalazila se bolnica, kupaonica i kuhinja. Napokon su otvorili velika vrata. Odjeknu komanda: - Pozor! Osuenici, ustajte! Digli smo se iz blata, prostrojili u pet redova i uli u veliko dvorite. Poela je prozivka. Trebalo je rei svoje ime, prezime, oevo ime, dan roenja, mjesto roenja, na osnovu kojeg paragrafa je donijeta osuda i na koje vrijeme. Poslije prozivke odveli su nas u prostoriju u kojoj nismo smjeli ni govoriti ni puiti ni jesti. Dugo smo ekali. Kada sam doao na red da izaem, odveli su me u jednu sobu, svukli me dogola, oduzeli mi sve: odjeu, rublje, osobne stvari. Vojnik je prstom zavirio u svaku rupu na tijelu. Kada mi je turio prst u usta, duboko u grlo, odgurnuo sam mu ruku, a on je dreknuo: - Faist! 60

Poslije pretrage odveli su nas u kupatilo. Dali su nam robijaku odjeu i obuu, oiali do gole koe, zatim nas otpremili u eliju. Smijeno i bijedno izgledali smo u novom odijelu. Tamnoplava pamuna odjea, zakrpljena smeim krpama na laktovima i koljenima, ruska kapa sa titnikom, cipele s gumenim onom, kombinirane sa svinjskom koom i loim suknom, kratak ogrta, takozvani bulat, sve je to visjelo na nama i bilo nam je ili preiroko ili pretijesno. Jedva smo se meusobno prepoznavali. Smjestili su nas u eliju u prizemlju, prozori su bili napola u zemlji, sunce nije ulazilo jer su bili okrenuti prema sjeveru. Kreveti u dva reda: u jednom sedam kreveta, u drugom est, veliki stol. To je bilo sve. Na svakom krevetu slamarica, jastuk od slame i ebe. Bilo je hladno. Parno grijanje nije funkcioniralo. elija je bila preuska da bi se ovjek mogao slobodnije kretati. Kreveti i stol bili su ugraeni u beton. U kutu je stajala limena paraa. Osjeali smo se neugodno. Sve nade da emo proivjeti u miru i da e se s nama ljudski postupati nestajale su. Dva put dnevno izvodili su nas na zahod i zahtijevali da nas trinaestorica za pet minuta obavimo nudu. uvar nas je odvlaio s postolja tako da nismo imali vremena ni da navuemo hlae. Uvijek smo bili gladni. Pet stotina grama kruha dnevno, ujutro malo aja, u podne i uvee tanjur juhe od zelja ili krumpira, zdjelicu kae. To je bilo slabo i malo. Prostor u koji su nas vodili toboe da etamo bio je pregraen drvenim paravanima. Kako su sve elije istovremeno etale, to se u svakom odjeljenju vrtjelo 15 minuta trinaest ljudi u koloni po jedan, s rukama na stranjici, pogleda prikovanog o zemlju. Teko onom tko bi podigao glavu! - Ruke na lea! Majku ti faistiku, kamo zvjera, gledaj u zemlju, ne kaljaj, kurvin sine, kuka ti mati - to je bila svakidanja 61

porcija izraza uvara prilikom etnje. Iako nam je bio potreban svjei zrak, bili smo sretni kada je prolo tih petnaest minuta takozvane etnje. Preko dana nismo smjeli lei. Rekli su nam da moemo pisati dva put mjeseno. Dali su nam dopisnice da javimo adrese i traimo novac. Nakon sedam dana primio sam pismo od ene i fotograju kerke. Kad su mi donijeli pismo bio sam uzbuen. Kada sam ga otvorio, zaplakao sam. Poslije nekoliko dana primio sam 50 rubalja. U tamnikom duanu kupio sam neto kruha, soljene ribe, eera, luka i komad kobasice. Kupljenu hranu jeli smo zajedniki, bez obzira da li je netko imao novaca ili nije. Vladimirski zatvor imao je zaudo lijepu biblioteku. Svakih deset dana mogli smo prema katalogu izabrati jednu knjigu. Balzac, Dostojevski, Tolstoj, raznovrsna tehnika i nauna literatura! Poslije mjesec dana posjetio nas je naelnik zatvora, krupan, jak i crnomanjast ovjek s punim brkovima. Brutalan. (Naelnik Vladimirskog zatvora, nakon likvidacije efa GPU Jeova, uhapen je i strijeljan samo zato to ga je na to mjesto postavio Jeov.) Na svako nae pitanje odgovarao bi uvredom. Kada ga je staljingradski inenjer-zavariva ilenko, mrzovoljna isposnikog izgleda, zamolio da nam da nekakav posao kako ne bismo sjedili besposleni, grubo je odgovorio: - Sve emo mi i bez vas uraditi. Zbog hladnoe i loe ishrane obolio sam i dobio proljev. Mislio sam da e bolest proi sama od sebe, ali bilo mi je sve loije. Zatraio sam lijeniku pomo. Lijenik je ordinirao u istom hodniku. Rekao sam mu to mi je, ali on uope nije odgovarao. Ponovno sam ga zamolio da mi pomogne. Opet nije bilo odgovora. uvar se poeo derati na mene. To je bio jedan od najgorih uvara. A ja sam dreknuo na njega neka me ostavi na miru. Ja 62

ovdje ne traim nita drugo nego lijeniku pomo. uvar se zaprepastio. Nisu navikli da im se netko suprotstavlja. Bez rijei me odveo natrag u eliju. Priao sam to drugovima i svi su jednoglasno zakljuili da e me baciti u karcer. Prolo je nekoliko dana i nita se nije dogodilo. Bolniarka mi je donijela lijek i rekla da mi je propisana dijeta: bijeli kruh, juha i kompot. Bolniarka je bila jedini ovjek u zatvoru koji se ljudski ponaao. Svi su se njoj obraali raznim molbama. Imala je prijazno lice i uvijek se smijeila pokazujui lijepe zube. Nijedan robija u Vladimiru nije zaboravio tu plemenitu osobu. Dijetna ishrana bila je prvog dana dobra ali slijedeeg dana nije bilo bijelog kruha, ostalo je samo malo vodene juhe i malo kompota. Pitao sam uvara zato m nije donio bijeli kruh. - Jedi i uti - odbrusio mi je. Lupao sam nekoliko puta na vrata da doe nadglednik. Kada je doao prituio sam se na lou dijetnu hranu. - Lijenik mi je propisao dijetnu hranu, a umjesto juhe dobivam pomije. Nadglednik nije odgovorio, zgrabio me za ruku i izvukao u hodnik. Prihvatio me drugi uvar, zavrnuo drugu ruku na lea, viknuo sam od bola. Nadglednik mi je zaepio usta, a kad sam uspio da se oslobodim, vikao sam iz sveg glasa. Pustili su me, otvorili eliju i gurnuli unutra. Drugovi su me savjetovali da budem pametan. Nema smisla boriti se sa zvijerima! I sam sam to znao. Ali to sam mogao raditi? Slijedeeg dana umjesto kazne dobio sam pun tanjur juhe, pun lonac kompota i krasan komad bijelog kruha. Kako da objasnim taj postupak? Po svoj prilici teror direktora i enkavedeovaca dozlogrdio je uvarima. 63

Bolest me iscrpila. Nisam mogao stajati pa sam prilegao na krevet, iako je bilo zabranjeno. uvar je to primijetio i naredio mi da ustanem. Objasnio sam mu da sam strahovito slab i zamolio ga da bude tako dobar i da mi dopusti da legnem bar deset minuta. Nita nije odgovorio. Pozvao je nadglednika i saopio mu da sam bezobrazan i da nisam htio ustati kada mi je naredio. - Pa vidite da sam slab, ja ne mogu esnaest sati neprekidno stajati - rekao sam nadgledniku. Ovaj me zgrabio za ruku, odveo na drugi kraj hodnika, otvorio teka eljezna vrata i gurnuo me unutra. Bio je to karcer slian kavezu za divlje zvijeri u cirkusu. Na betonskom podu klupica i posuda za nudu, nita vie. Oko dvanaest sati nou, uvar, koji je stalno etao ispred elije, bacio mi je nekakvu prinu na kojoj sam mogao leati do est ujutro. Bilo je hladno. Nisam mogao zaspati. Ustao sam, pokuao sam se kretanjem malo ugrijati. uvar koji je te noi bio deuran doao je do reetke i tiho me upitao zato sam u karceru. Bio je to postariji ovjek, srednje visine, sijedih plavih brkova i dobroduna izgleda. aptao je: - Sluaj, ovjee, najbolje je da uti. Ovo je straan zatvor. Ti i ne zna gdje se nalazi, poginut e, sinko. Otiao je i donio mi komadi kruha i slane ribe. Pojeo sam to i pokuao zaspati. Osjeao sam se vrlo rdavo, sve sam povratio. Ujutro su mi donijeli 300 grama kruha i lonac vrue vode. uvaru sam rekao da sam teko bolestan. Dobriina me odveo lijeniku, a ovaj je naredio da me vrate u eliju. Jednog dana oko dvije stotine robijaa satjerae u jednu prostoriju. Mislili smo da je to uobiajen pretres. Meutim, dou vojnici s naim zaveljajima i vrate nam odijela u kojima smo doli u Vladimir. Bilo je jasno da odlazimo iz Vladimira. 64

Iz muionice! Bilo je tu mnogo poznanika iz Butirke i Lubjanke. Opet kontrola i prozivka. Kad se procedura zavrila, zapovjednik strae, koja nas je pratila, naredio je da se ukrcamo na kamione, koji su nas odvezli na stanicu. Ve su nas ekali dobro poznati vagoni. Straa je bila pristojna, nitko nije psovao, nitko nas nije muio, razgovarali smo normalno, ak smo potiho pjevali. Kad smo upitali zapovjednika strae kamo nas vodi, odgovorio je: - Bit e vam bolje nego u Vladimiru. Ovamo dolaze oni koji su dobili 25 godina. A vi ete u logor. udili smo se novim presudama od 25 godina. Ocir nam je objasnio da je u listopadu stupio na snagu novi zakon i da je sad najvea kazna 25 godina. Znai, dobro smo proli, dobili smo samo 10 godina. Drugi su za isti zloin dobivali 25. Tako smo se rastali s Vladimirom nakon dva i po mjeseca. Putovali smo dva dana i dvije noi. Za put smo dobili dvije riblje konzerve, dvije kile kruha i pedeset grama eera. Kad bi vlak dulje vremena stajao, vojnici bi nam donosili kipjatok, vruu vodu. Stigli smo u Moskvu na Kursku stanicu. Nae vagone postave na lenjingradski kolosijek. Bilo nam je jasno da putujemo prema sjeveru. Kamo nas vode? U Kareliju? Tamo su veliki logori, izgrauje se Bjelomorski kanal. U umama Karelije stotine hiljada logoraa obaraju stabla. Vlak se zaustavio na pola puta izmeu Lenjingrada i Murmanska, na stanici Kem. Opet su nas bacili na mrtvi kolosijek. Bilo je rano ujutro, gledali smo kroz prozore tunu sivu okolicu. S jedne strane uma, s druge Bijelo more, pored tranica nekoliko kua, prolaze koze. Ljude i ne vidi. Nedaleko od nas 65

ugledali smo grupu robijaa pod straom. To su bili prvi logorai koje smo vidjeli. Kad su proli kraj naeg vagona i zagledali unutra, vojnik je zaurlao. To i nas eka. Nad sivim morem preletio bi galeb, velika stabla plivala su pored obale. Svuda udna tiina. Daleko na moru pojavila se tamna toka, postajala je sve vea, dolazila je sve blie. Netko je opsovao. Pria se da je car Petar Veliki naredio da nekoga njegova dvorjanina poalju u progonstvo. Kad su ga upitali kamo ga alje car Petar, odgovorio je: K jebenij materi. Od toga je nastala kratica kem. Brod koji je plovio prema nama bio je ve blizu obale. Uzbudili smo se. Mogli smo proitati njegovo ime: S.L.O.N., to je znailo: Solovjetski lager osobogo naznaenija. Znai, alju nas na Solovjetske otoke, u straan logor. Zapovjednik strae iao je od vagona do vagona i vikao: - Pozor, zatvorenici, spremite sve svoje stvari i budite spremni. Upozoravam vas, nikakav pokret, ni lijevo ni desno. Pucat emo u svakoga tko prekri nareenje. Jedan po jedan izlazili smo iz vagona i prolazili kroz dvored vojnika koji su na rukama drali mainke na gotovo. U koloni po jedan sputali smo se niz strminu prema obali. Pojedinano smo se ukrcavali. Bio je to teretni brodi. Smjestili su nas u potpalublje gdje je obino teret. Kad smo uli doao je zapovjednik strae i prozvao nas poimenino. Bilo nas je oko dvije stotine. Ocir i vojnici ostave nas same. Sjeli smo na pod jedan kraj drugoga, stisnut kao u kutiji sardina. Meu logoraima vladalo je muno raspoloenje. U toj atmosferi neizvjesnosti i straha progovorio je Glukov, nekada je bio sekretar Oblasnog komiteta u Murmansku. 66

- Momci, sve e nas pobacati u more, kaem vam. Potopit e nas zajedno s ovom starom krntijom. Nije to prvi put da NKVD obraunava na taj nain. To ti je najlaka stvar. Bace te i kvit posla. Neki su bijesni od straha poli prema Glukovu da ga tuku. Pametniji su uspjeli da ih umire. Bio sam sklon da povjerujem Glukovu. uli smo kako izvlae sidro. Osjetili smo ljuljanje broda. Mnogi su poblijedjeli, uo se pla, utroba nam se prevrtala. ta e biti s nama? Bio je 2. prosinca 1937. godine. Brodi se polako kretao. Obala je ve bila zamrznuta, morao je manevrirati i uzimati zalet kako bi se probio kroz led. Vonja je trajala osam sati. Pojedinano su nas iskrcavali. Penjali smo se uz strmu obalu, bio je mrak, ve je gorjelo elektrino svjetlo. Pred nekom kuicom stajao je zapovjednik otoka, koji je istovremeno bio i upravnik zatvora, okruen svojim pomonicima. Preuzimali su nas jednoga po jednog i mjerili od pete do glave. Ponaali su se korektno. Nitko nije psovao. Naprezao sam oi ne bih li kroz gusti mrak mogao bar neto vidjeti. Uspio sam nazreti velike zidine Solovjetskog Kremlja. Bili smo na glavnom otoku arhipelaga. Kad se procedura zavrila, poredali su nas u peteroredove, otvorili velika vrata, i mi smo u dubokoj utnji uli.

67

II. U TAMNICAMA NA SOLOVJETSKIM OTOCIMA

68

KREMLJ Solovjetski otoci, u jugozapadnom dijelu Bijelog mora, 30 milja istono od Kema, imaju 266 kvadratnih kilometara povrine. Najvee naselje, Solovjetsk, osnovali su monasi u XV stoljeu, podigli prvu crkvu i razvili veliku kulturnu i ekonomsku djelatnost. Tako je Solovjetsk postao znaajna baza moskovskog kraljevstva. Godine 1584. naselje je bilo jako utvreno jer se moralo braniti od raznih najezda. Tokom vremena samostan se proirio na velike posjede i razvio preradu ribe, solanu i stoarsku farmu. Drevni manastir i zidovi Kremlja postali su za sovjetskog reima prvi i najstraniji koncentracioni logor. Prvi politiki logorai i teki zloinci dolazili su na ovaj glavni otok. Bilo je i mnogo bivih kaluera koji su radili teke poslove i robijali u onim istim elijama u kojima su nekada ivjeli kao boji ljudi. Na otoku je bilo oko 50.000 logoraa. Samo mali dio ivio je zatvoren u elijama. Veina je obavljala teke zike poslove na velikoj stoarskoj farmi, kosili su sijeno, koje je na otoku bilo izvanredno kvalitetno, sjekli guste ume, uvenu karelijsku brezu, lovili ribu za svjetsko trite poznatu pod imenom bjelomorska haringa, a neki su radili na velikoj ciglani. Na otoku 1937. g. prestaju iskoritavati prirodna bogatstva, logor se rasputa, kriminalci odlaze u druge logore, ostaju samo politiki osuenici koji su sjedili po elijama bez posla. Kad smo stigli, u prosincu 1937. godine, bilo je na Solovjetskim otocima 4800 logoraa. Ta vojno-politika tamnica bila je pod direktnom upravom NKVD-a. Smjestili su nas u elije kaluera u dvokatnu zgradu koja je pripadala drugom korpusu. Obine sobe s drvenim podom, umjesto prozora reetke, velika zemljana pe. U naoj eliji bilo je deset logoraa. Bili smo sretni to smo se rijeili vladimirske tamnice. Dali su nam limene zdjelice, vruu krumpirovu juhu i komadi kruha, zatim 69

jednu porciju zamaene kae. Kad je odjeknuo poziv spremaj se na spavanje, legli smo na slamarice koje su mirisale na sijeno, pokrili se toplim dekama i zaspali. U est sati ujutro uli smo poziv: - Ustaj! Izveli su nas u hodnik u kojem su bili umivaonici, prali smo se mirno, nitko nas nije gonio. Dali su nam 600 grama kruha, aja i 9 grama eera. U 10 sati poli smo u etnju na staro groblje. etali smo pola sata izmeu stoljetnih nadgrobnih ploa na kojima su bili zapisani datumi smrti kaluera. U velikom dvoritu Kremlja bilo je jo est dvokatnih i trokatnih zgrada pretvorenih u zatvor. U sredini dvorita stajala je velika crkva, koju su sad pretvorili u skladite ivenih namirnica. Gdje su nekada skrueno kleali kalueri, stajali su sanduci, bave i vree brana. Kraj naeg zatvora bila je stara kupaonica, prava ruska parna kupaonica. Hrana nije bila loa: za ruak smo imali dva jela: juhu i kau, uvee jedno jelo, tri puta tjedno veliki komad usoljene ribe. Reim nije bio naroito strog. U Kremlju smo ostali sedam dana. Tada su nas otpremili na otok Muksulma, koji je od glavnog otoka bio daleko 10 km i s Kremljom povezan nasipom. Na Muksulmu smo poli pjeice, prolazili smo pored jezera koja su ve bila zamrznuta, kroz lijepu brezovu umu pored naputene farme u kojoj su se nekada uzgajale srebrne lisice. Unosnu farmu su napustili, trebalo je napraviti mjesta za zatvore. Na Muksulmu stigosmo poslijepodne. Tu je bila samo velika dvokatna zatvorska zgrada, a u tri kuice smjestili su kuhinju, kupaonicu i kancelariju. 70

Bilo je 12 takvih otoka. Na svakom otoku tamnica. im smo uli u tamniko dvorite, vidjeli smo da ovdje reim nije tako liberalan kao u Kremlju. Pored upravnika stajao je predstavnik NKVD-a Bardin. Odmah smo vidjeli s kakvim ovjekom imamo posla. Kao da mu se na licu itala sva svirepost staljinistikog reima. Ledene srsi prolazile su nas kad smo promatrali tu kreaturu. Odveli su nas u veliku praznu prostoriju, svukli dogola, a vojnici su se bacili na nas aparatima za ianje. Kako nisu imali pojma o ianju, upali su nas kao da e nam oderati kou. Onako gole na hladnoi od -40 stupnjeva otjerali su nas preko dvorita u kupaonicu. Du zida stajali su na stalcima veliki eljezni kazani, ispod njih gorjela je vatra, dizala se para, bilo je vrue kao u paklu. U susjednoj prostoriji zbilo se 60 ljudi, svaki je dobio drveni kabli s vruom vodom, morao se brzo nasapunati i oprati. Kad smo zatraili jo malo vode da operemo sapunicu uvari su se izderali i nareivali da izaemo neoprani. Svaki je dobio robijako odijelo i rublje. Odveli su nas u eliju u kojoj je bilo 18 drvenih kreveta sa slamaricama, jastucima i dekama. Bilo je hladno. Dugo nismo mogli zaspati.

71

NA OTOKU MUKSULMA Tako je poeo logoraki ivot na Solovjetskom otoku Muksulma. Osamnaest razliitih ljudi stvarali su iz dana u dan posebnu atmosferu koja je ponekad bila nabijena elektricitetom. Dolazilo je do unih diskusija koje su ponekad uvari prekidali. Svaki je u sebi nosio svoje misli, svoje nade i svoju raunicu, a sve nas je povezivala ista uasna sudbina. Moj stari znanac Vasilije uprakov znao je svojom mirnoom, strpljivou i dobrotom savladati atmosferu nervoze i netrpeljivosti. Djelovao je blago i pomirljivo. Marejev je govorio o tome kako e poslije izdrane kazne vjerojatno ponovno stupiti u Partiju, a moda i nee, a inenjer Njemirovski koji je, zato to je primao pakete ivenih namirnica od jevrejskih amerikih organizacija, optuen da podrava veze s inostranom buroazijom - priao je o svom djetinjstvu u Odesi. ivio je u najsiromanijoj etvrti. Kao da je predosjeao da nee preivjeti. Cirkuski direktor Jem Morozov gledao je u svoj trbuh. Nije tu vie bilo debelog sala, ve samo namrekana koa to alosno visi. Zato je dobio deset godina zatvora major Crvene armije Sorokin? Hvalio je Trockoga, eto zato! Slomljen, odsutan, utljiv, sjedio je u kutu bivi sekretar ukrajinskog Komsomola elenij. amoida, vanjsko-politiki urednik ukrajinskih novina Komunist, kojeg smo tek sada upoznali, bio je izaziva najeih diskusija. Uporno je branio partijsku liniju i po svaku cijenu htio dokazati da je u ovoj dravi sve u najboljem redu. Okupio je nekoliko ljudi i stalno je govorio da svaki logora treba da ostane vjeran Partiji pa ak i onda ako je nevino osuen. Tvrdio je da je Staljin genije i da u to ne smije nitko posumnjati. Bio je sklon da svakog koji ne dijeli njegovo miljenje prijavi NKVD-u. 72

U jednoj diskusiji amoida je poeo da se udara akama u prsa, da urla kako je on bio taj koji je namagario onu buroasku budalu Edouarda Herriota, vou francuskih radnika. Priao je kako je Herriot 1934. godine posjetio Sovjetski Savez i kako se tom prilikom zanimao da li postoji sloboda vjeroispovijesti. Da bi Herriotu pokazali kako u Rusiji postoji sloboda vjeroispovijesti, otvorili su na brzinu nekoliko crkava, koje su ve davno bile pretvorene u kina ili skladita. Jednu od najveih kijevskih crkava koja je postala pivara, ispraznili su i dvije stotine radnika uposlili da je dotjeraju. Na dan dolaska Herriota u Kijev odrala se sluba boja. Agenti NKVD-a i njihove ene izigravali su vjernike. amoida je dobio ulogu sveenika koji e odrati propovijed. Za tu svrhu trebala mu je brada. Odveli su ga kazalinom frizeru koji mu je namjestio krasnu bradu. Sve je prolo u najboljem redu Herriot je bio oduevljen. Kad se vratio u Francusku izvijestio je kako je na svoje oi vidio da u Sovjetskom Savezu postoji sloboda vjeroispovijesti i svake ima mogunost da ide u crkvu. Kad je Zamoida zavrio svoju priu, upitao sam ga: - Smatra li da je pravilno izvoditi takvu komediju? - Pravilno! - Pa, ovjee boji, to je prevara - viknuo sam. - A zato ne bi bila prevara? Mi komunisti prevarili smo predstavnik inostrane buroazije. - Molim te lijepo, Herriot nije nikakav predstavnik buroazije, za njega su glasali mnogi francuski radnici. - To nita ne znai. Oni koji su glasali za Herriota potpomau buroaziju, - Pa kad bi i bilo tako, to se ipak ne radi. Protiv religije ne moe; nastupati prevarom, ve prosvjeivanjem, nikako drugaije. 73

- Do vraga, s tobom se ne moe razgovarati. To je bio posljednji argument amoide, diskusija je bila zavrena. Svi oni koji nisu dijelili njegovo miljenje druili su se sa mnom. Nikada nisam mogao razumjeti da ljudi koji su proli kroz torture enkavedeovskih zatvora, koji su nevino osueni na robiju i ije su obitelji stradale, a nevine ene natjerane u logore, da takvi ljudi brane reim. Razgovarao sam o tome s bivim gradonaelnikom Staljingrada Jegorovom i molio ga da mi objasni to se to dogaa u tim ljudima. Jegorov je smatrao da oni to govore samo zato to se boje da e uhapsiti njihove blie i dalje roake koji su ostali na slobodi. Unutranji mir zavladao je u nama kada bismo uzeli u ruke knjigu i zaboravili na sve to nas okruuje. I ovdje je postojala knjinica. Svakih deset dana dali bi svakom po jednu knjigu. Kataloga nije bilo, prema tome ni izbora. Bacili bi u eliju 18 knjiga svakih deset dana. I sad biraj! Nita nije unosilo vee promjene u na monotoni ivot. Jedini dogaaj bila su pisma, ali ona su rijetko stizala jer se rodbina bojala pisati, uvijek je prijetila opasnost da ovjek doe u zatvor zbog veze s narodnim neprijateljem. I oni rijetki koji su se usudili pisati javljali su obino tune vijesti, ezopovskim jezikom, da je netko uhapen ili ubijen. Enkavedeovski porunik Bardin uljao se kao sjena hodnicima, otvarao okanca i promatrao nas ne bi li nekoga uhvatio na kakvom djelu zbog kojeg bi ga mogao kazniti. Za toga tridesetogodinjeg visokog i snanog krvnika plave kose sve je bilo zabranjeno: nije se smjelo smijati, naglas itati, etati u eliji u cipelama. Sve su to bili teki prijestupi koje bi on kanjavao na razne naine. Ili je oduzeo pravo na etnju, ili je zabranio pisanje 74

pisama, ili kupovanje u tamnikom duanu, ili nas je bacao u karcer. U oujku 1938. prebacili su me u eliju u kojoj su bili samo inostranci. elija je bila malena, s osmoro ljudi. Tu sam upoznao njemakog komunistu Wernera Hirscha, desnu ruku Ernsta Thalmana. Bilo je poznato da je Ernst Thalman, voa njemakih komunista, posluno i vjerno slijedio moskovsku politiku. Njemu je nedostajalo teoretskog znanja, a pomogli su mu na taj nain to su mu dodijelili marksistini obrazovana Wernera Hirscha kao desnu ruku. Werner nam je esto priao kako je on to radio. Imao je sobu pored Thalmana. Ovaj bi kucnuo o zid, i Werner je primao nareenja ili je morao napisati rezoluciju za neku skuptinu, ili teze za partijski kongres, ili bi formulirao kakvu izjavu. Sve to obavljao je Werner na veliko zadovoljstvo Thalmana i Moskve. Kada je Hitler doao na vlast, Werner Hirsch emigrirao je u SSSR, a 4. studenog 1936. uhapsili su ga u Moskvi i osudili na 10 godina. Bilo je mnogo neslaganja meu nama dvojicom, a naroito se nismo mogli sloiti u gledanju na politiku njemakih komunista prije dolaska Hitlera na vlast. Unato tome bili smo dobri prijatelji. To je bio hrabar ovjek, protiv teroristikog reima na Solovjetskim otocima borio se herojski. Ni od koga nije dobivao pomo. Pomagao sam mu koliko god sam mogao. Svaki mjesec kupio sam mu 10 paketia cigareta, bio je strastven pua. Nije bio zdrav, ziki je naglo propadao. Obratio se upravniku s molbom da mu se dade vie hrane jer novaca za zatvorski duan nema. Nita mu nisu odgovorili. Odluio je da trajka glau, ali je nakon pet dana prestao jer sam mu savjetovao da to nema nikakvog smisla. 75

Takvo sredstvo borbe moe koristiti u civiliziranoj sredini, ovdje je potpuno neekasno. - Ti zna vrlo dobro to e ti rei lijenik. Crkni, eto to e biti odgovor na tvoj trajk glau - govorio sam mu. I doista, trajk glau imao je neugodnih posljedica. Stalno su ga bacali u karcer; za godinu dana, koliko smo bili zajedno u eliji, Werner je u karceru odsjedio 105 dana. To ga je toliko iscrpilo da se jedva micao. Rijetko je kada izlazio na etnju. Iako je jo uvijek bio privren Staljinovu socijalizmu, sanjao je o ivotu u nekom tihom kutiu Europe, u svojoj kuici i daleko od politike. Volio je priati o svojoj eni i djetetu, iako o njihovoj sudbini nije nita znao. Rastali smo se u prosincu 1938. godine. Poslije sam u svim zatvorima i logorima nastojao doznati kako je zavrio, ali nisam uspio. Netko mi je priao da ga je vidio u zatvoru u Orelu neposredno prije njemako-ruskog rata. Promatrao sam svoga starog poznanika Sau Webera. Sjedio je u kutu, rijetko kada je govorio, stalno je itao i na sve moje pokuaje da mu nekako pomognem, jer mi je ena slala neto novaca, on je odgovarao: - Ja ne mogu primati nikakvu pomo od ljudi koji se sa mnom politiki ne slau. Vrijeme je polako razjedalo njegove ortodoksne stavove. Bio je dobar i osjeajan ovjek. ena mu je umrla, o osmogodinjem sinu nita nije znao. Zanimao sam se za mladog Irca Goulda Verskojlsa koji je volio lozorati o sebi, ivotu, o dobru i zlu i naem poloaju. Kad je izbio graanski rat u panjolskoj javio se kao dobrovoljac u republikansku armiju. U Barceloni je radio kao strunjak na radio-stanici. Primijetio je kako se NKVD inltrira u republikansku armiju i nastoji prigrabiti komandne poloaje. To mu se nije 76

svidjelo i on se svom komandiru javio na raport i rekao mu da je on, dodue, republikanac i da se javio kao dobrovoljac, ali da komunist nije. Doao se boriti za republikansku panjolsku, a ne za staljinistiku, zato moli da ga otpusti. Komandir mu je rekao da se strpi nekoliko dana dok mu nau zamjenu. Poslije nekoliko dana pojavio se jedan vojnik i rekao Gouldu da je u luci brod na kome ne funkcionira radio-stanica, zamolio ga da je popravi. Gould Verskojls uzeo je svoj alat i otiao u luku. Bio je to sovjetski parobrod. Tek to je prekoraio prag kabine u kojoj je navodno bila radio-stanica, za njim su se zatvorila vrata. Pored njega stajala su dva ruska komsomolca. Brod je odmah digao sidra i krenuo, zaustavio se tek u Sevastopolju. Komsomolc su itavo vrijeme uvali Goulda. Kad su stigli u sovjetsku luku, na brod su si popeli enkavedeovci, uhapsili Goulda Verskojlsa i njegove uvare komsomolce, otpremili ih u Moskvu, optuili da su engleski pijuni i osudili svi trojicu, svakog na osam godina zatvora. Bio je s nama jo jedan povuen i tih ovjek, Pfeifer, bivi suradnik dnevnika za Nijemce u Rusiji Deutsche Central Zeitunga. U Wupertalu i Njemakoj bio je poznati komunistiki partijski funkcionar, vrlo aktivan borben, a sad je sjedio u kutu utuen i bez volje. Bio je dobar drug. S nama u eliji bila su jo tri njemaka komunista koji su doli u Sovjetski Savez kao strunjaci, a uhapsili su ih kao agente Gestapoa i osudili svakog m 10 godina robije. Zatvorski reim provodio je strogu izolaciju. Htjeli su po svaku cijeni; osujetiti svaku vezu meu elijama. Nadzirali su nas danonono. Ipak smo uspjeli razbiti tu izolaciju. U zahodu je visjela petrolejka. Jednog smo dana primijetili da visi ukrivo. Kada se uvar udaljio, pretraio sam je i pronaao ceduljicu. Brzo sam 77

je strpao u usta. Kad smo izlazili iz zahoda, esto su nas pretresali i oduzimali nam papirie koji su mogli biti upotrijebljeni u drugu svrhu. Kad sam se vratio u eliju otiao sam u jedan kut da me uvar ne bi vidio, izvadio sam ceduljicu i proitao: Dragi drugovi, u eliji broj 102 ima dvadeset ljudi, tu se nalaze... slijedio je spisak imena te dvadesetorice. Odgovorili smo im i pisamce sakrili u petrolejku. Na taj nain doli smo u vezu s jo dvije elije. Obavjetavali smo jedni druge o novim procesima i hapenjima i slali smo vijesti. To je bila jedina mogunost da nekako doznamo to se u svijetu zbiva. Uspjeli smo se domoi jednog komada novina, koji je bio uprljan, vjerojatno ga je uvar bacio u zahod. Iz tog komadia novina vidjeli smo da se Rusi i Japanci tuku kod jezera Hasan. Veza je dobro funkcionirala. Ali jednog dana, poslije izlaska iz zahoda, svukli su nas dogola i temeljito pretraili. Naravno, kod mene su nali redovitu potu iz susjedne elije. Odveli su me Bardinu. Ovaj je htio saznati kako sam doao do cedulje. - Naao sam je u zahodu - odgovorio sam. Bardin mi nije vjerovao. Kaznio me sa deset dana karcera u dva maha. Nijedan enkavedeovac nije mogao kazniti karcerom vie od pet dana, morao je traiti odobrenje odozgo, ali ovaj je to izigrao na taj nain to me kaznio sa pet dana, onda me na jedan dan povukao u eliju, zatim me ponovno poslao na pet dana. ivotinja! Tako se prekinula naa veza sa susjednim elijama. Po povratku iz karcera drugovi su me obavijestili da sam dobio 100 rubalja. Dulje vremena nisam imao nikakve vijesti od ene, i to me sad jako obradovalo. Bio je to jedini dokaz da je ena na slobodi. Kad se u naoj eliji pojavio nadglednik, upitao sam ga imade li doznanicu na 100 rubalja koji su stigli za vrijeme mog odsustva. - Za vas nije stigao nikakav novac - odgovorio mi je. 78

Bilo mi je jasno da su novac vratili eni i da mi je tu poparu spremio Bardin. Nakon duljeg vremena stiglo je pismo od ene i fotograja kerke. ena je pisala da je dijete oboljelo i umrlo. Sjeo sam u kut bez ijedne misli. Ovo pismo uruili su mi vrlo brzo, niti jednu minutu nije stajalo na cenzuri. Za to se pobrinuo Bardin. Poslije toga na Solovjetskim otocima vie nikad nisam primio pismo od svoje ene. Bardin je svakog dana izmiljao nove pakosti. Vie nije znao ime bi nas muio! Jednog je dana naredio da se elija moe zraiti samo dva puta dnevno po 15 minuta u prisutnosti uvara. Logora nije smio sam otvoriti prozor. U eliji je bilo nesnosno vrue, odijelo se nije moglo skinuti, kupali smo se u znoju, bili smo mokri do koe. Odbijali su sve nae molbe da produlje zraenje. Zrak je ve bio tako zaguljiv da su ljudi padali u nesvijest. Rijeio sam da neto uradim. Kad je dolo vrijeme za etnju, rekao sam uvaru da sam bolestan i zamolio ga da ostanem u sobi. Kad su svi izali u dvorite, zgrabio sam lonac koji je sluio za pie i bacio ga u prozorsko staklo. Dva stakla bila su razlupana. Na otoku, na kojem je bila savrena tiina, to je bila prava eksplozija. U eliju je upalo 15 vojnika. Sruili se na mene, svaki me uhvatio za jedan dio tijela, tako su me odvukli u karcer. Tek nakon dva sata odveli su me k Bardinu. Sjedio je ispred pisaeg stola, raskreio noge, podupro se o koljena rukama i zaurlao kad sam uao: - A to vi to, ha, ustanak? Zaueno sam ga pogledao. - Govorite, priznajte, ja znam sve! - to vi to, molim vas, kakav ustanak? - Kakav ustanak? Pa vi ste dali signal za ustanak. Odmah da ste sve priznali, inae ete jo danas biti na otoku Sekirnaja Gora - prijetio je Bardin. 79

Svakom prilikom kad smo bili u sukobu s uvarima, prijetili su nam da e nas poslati u Sekirnaju Goru. Bio je to udaljen otoi na kome je bio samo svjetionik s jednim uvarom. Tamo su logorae ubijali, a leeve bacali u more. - Moete vi sa mnom raditi to hoete, vi imate vlast. Ali ja vam kaem da nikakav signal ni za kakav ustanak nisam dao, jednostavno nisam se htio uguiti u eliji, htio sam zraka, a vi nam ga ne date - odgovorio sam Bardinu. Dugo smo se natezali, on je htio da priznam signal za ustanak. Kad su mu dojadila nagovaranja, napisao je protokol o tome to se dogodilo i ponovno me zatvorio u karcer. Poslije pet dana vratio sam se u eliju. Svi su bili sretni to sam tako dobro proao. Oekivali su gore. Poslije mog incidenta dozvolili su nam da otvaramo gornje prozore prema svom nahoenju. Weber je doao k meni i snano mi stisnuo ruku. Prola su tri mjeseca. Jedne noi uvar me probudi i naredi da se obuem. Svi su se zaprepastili kad me odveo iz elije. Pomislio sam da je doao posljednji as. Bilo je to vrijeme procesa protiv Buharina, Rikova i Pjatakova. Masovni teror imao je strahovite razmjere. U zatvorima i logorima strijeljali su na desetine hiljada ljudi. Izveli su me u dvorite: tamo je stajao kamion, pored njega upravnik zatvora i nekoliko vojnika. Naredili su da se popnem na kamion. Sa mnom su pola etiri vojnika s mainkama, naredili su mi da legnem na pod i pokrili me ceradom. Putem sam mislio na svoju enu koja mora toliko da pati. Ki nam je umrla, a sad e jo morati da uje i o mojoj smrti. Naravno, javit e joj da sam obolio i umro. Svejedno je to joj kau, glavno je da se svre muke. Pokuao sam biti ravnoduan prema svemu, ali te nije bilo lako. Volja za ivotom bila je jaa. 80

Razmiljao sam kako je dalek put do Sekirnaje Gore i da emo morati proi pored Kremlja, a onda se ukrcati na motorni amac. Ali kako e me po takvoj tami prevoziti morem? To je nemogue. A mogu me jednostavno baciti u more, zato da me tako daleko vode? Dok sam tako razmiljao, stigli smo u Kremlj. Vojnik je podigao ceradu i dreknuo: - Ustaj! Nisam se ni pomakao. - Ustaj, pasji sine! Nisam mogao ustati. - Hej, ti? ta ti je? Jesi li krepao? - derao se vojnik. utio sam. Onda su me vojnici zgrabili za noge i glavu i skinuli s kamiona. Jedan me zgrabio za okovratnik i kao vreu odvukao u nekakvu prostoriju i bacio na pod. Leao sam nepomino, zatvorenih oiju, ni na to nisam mislio, nastojao sam zaspati. Bio je ve dan kad su me probudili. Preda mnom je bio upravnik zatvora koji nas je prihvatio kad smo doli 1937. godine. U ruci je imao arak papira. Proitao mi je odluku Glavne uprave zatvora u Moskvi kojom me osuuje zbog huliganstva zato to sam razbio dva prozorska stakla i vrijeao predstavnika NKVD-a. Osuen sam na 20 dana karcera i novanu kaznu od 44 rublje za razbijene prozore. To to mi je proitao morao sam potpisati. Onda su me odveli u prizemlje IV korpusa, u hodnik sa 20 elija. Svukli su mi sve osim donjeg rublja. Umjesto cipela dali su mi lapti, to su pletene cipele od drvene kore, i bacili me u karcer. Morao sam ui etveronoke kroz donji otvor eljezne reetke. Tu je bio kameni pod, tijesna elija nije imala prozora, iznad reetke gorjela je mala elektrina sijalica danonono. U eliji je bilo jako vlano i hladno, morao sam se stalno kretati, gimnasticirao sam rukama. Ali dugo nisam mogao izdrati, brzo sam se umorio. 81

Ujutro mi je uvar donio obrok za cijeli dan: 300 grama kruha i vr vrue vode. Voda me toliko ugrijala da su mi lea bila mokra. Svaki peti dan dobivao sam litru juhe. Nou se ovjek nije mogao ugrijati na uskoj prini. Da bi se ugrijao vlastitim dahom, navlaio sam koulju preko glave. - Kakvo je to strailo? - uo sam Bardina pred vratima karcera. - Hladno je i navukao sam koulju preko glave da se malo ugrijem - odgovorio sam. - Pa zato ste u karceru. Skidajte tu koulju s glave, inae u vas svui dogola - derao se. Bio sam ve jedanaest dana u karceru. Dobio sam posjetu: upravnika zatvora, pukovnike i generale NKVD-a. Bila je to nekakva komisija. Pitali su me zato sam uhapen. Sve sam im rekao, iskalio sam duu. Rekao sam im da sam inostrani komunist, da sam i u inostranstvu sjedio u zatvorima zbog komunistike djelatnosti, ali da nigdje nisam nita slino doivio, da u ovom zatvoru vlada neuven teror. - Dobro, dobro, sve emo mi vidjeti - govorio je neki general i savjetovao mi da ne krim zatvorski kuni red. Bilo mi je lake kad su otili. Iskalio sam svoj bijes i rekao im istinu u lice. Poslije nekoliko sati prebacili su me u drugu eliju u istom hodniku, elija je imala mali prozor, drveni pod, bila je dva put vea. Tu sam proveo ostatak kazne. Ipak je koristilo to sam im sve rekao. Prolo je dvadeset dana. Nitko me ne izvodi iz karcera. Pokucao sam. U slubi je bio najgori uvar. Kad mi je donosio lonac vrue vode, nije znao kako da mi napakosti pa bi puhao u vodu da je ohladi. Pitao me zato lupam. Objasnio sam mu da je istekao moj rok. - Dobro, nemojte lupati - rekao je. To me toliko razbjesnilo da sam poeo vikati. 82

- Ne deri se, navui u ti luaku koulju. Poeo sam jo jae vikati i lupati zahtijevajui da me puste napolje. To je uo deurni ocir i upitao o emu se radi. Objasnio sam mu. - Strpite se malo, vidjet u to se moe uiniti. Ocir se uskoro vratio i donio mi porciju juhe i komad kruha. - Jedite, u upravi nema nikoga, poslije u vidjeti zato mi nisu naredili da vas jo danas pustim - rekao je. Tek u noi izvadio me iz karcera i odveo na drugi kat iste zgrade u eliju sa osam kreveta. Pokazao mi je krevet koji je bio namjeten i pokriven jednom dekom. - Lezite tu i spavajte. Osjetio sam u snu kako me netko gura. Pogledao sam, kraj mene je stajao isti ocir. Naredio mi je da se obuem. Pogledao sam kroz prozor i vidio da je jo uvijek mrano. Upitao sam ga zato me ne pusti da spavam. - Imat ete vremena da se naspavate - odgovorio mi je i odveo me u istu zgradu gdje mi je bila saopena kazna zbog razbijenih prozora. Predao me jednom vojniku. - Evo ti, to je tvoj, vodi ga. Objasnilo se zato me nisu pravovremeno pustili iz karcera. U karceru Kremlja bio sam stranac i tu se ni avo nije starao o meni, a na otoku Muksulmi zaboravili su da postojim. Da nisam energino zatraio da me puste, ostao bih u karceru tko zna kako dugo. - Pa to je to s tobom? Ti vie ne izgleda kao ovjek, obrastao si, sav si prljav - udio se vojnik koji me preuzeo. utio sam. - Dobro, hajdemo. U dvoritu nas je ekala konjska zaprega. Morao sam lei, vojnik me pokrio nekakvom ponjavom. udilo me da me prati 83

vojnik bez oruja. Vozili smo se polagano. Stali smo na pola puta, vojnik je skinuo ponjavu s moje glave i prijazno me upitao kako se osjeam i jesam li gladan. Nisam smogao rijei, iznenadilo me njegovo ljudsko ponaanje. - Evo ti, jedi - pruio mi je velik komad kruha. Jeo sam. Suze su mi kapale na kruh. Sjedio sam tako sve dok nismo ugledali Muksulmu. Onda me vojnik upozori: - Bratac, sad mora lei, vidjet e nas, a onda e po mojoj glavi. Doao sam u staru eliju. Moji drugovi bili su upravo na zahodu. Kad su se vratili udili su se novajliji. Poto je uvar zatvorio vrata i kad su htjeli da mi postave uobiajena pitanja kakva se obino postavljaju novajliji, prepoznali su me. Bili su zaprepateni. Lice mi je bilo upalo, obraslo u dlaku, bio sam prljav od glave do pete. U karceru nisam dobio ni kap vode za umivanje, noge su mi otekle, postale su slonovske. Upravo se dijelio doruak, svaki je otkinuo komadi svog dijela i pruio mi. Nisam htio uzeti. Ispriao sam im kako sam se namjerio na neobino dobra vojnika koji mi je dao kruha. Kad su uli da sam bio u karceru rekli su mi kako su svata nagaali gdje bih mogao biti. Veina je mislila da su me odvukli na Sekirnaju Goru i tamo ucmekali, drugi su opet pretpostavljali da su me pustili da se vratim u svoju domovinu. Njihove pretpostavke nisu me nimalo zaudile. Svaki je logora sklon da misli ekstremno: u pitanju je ili smrt ili sloboda.

84

SMRT STANKA DRAGIA Jo istog dana prebacili su me u Kremlj. Prije toga odveli su me da se okupam, obrijem i oiam. Naao sam se u maloj eliji sa tri ovjeka. Moji drugovi bili su Jugoslaveni. Stanka Dragia poznavao sam vrlo dobro. Upoznao sam ga 1923. godine u Zagrebu kad je bio poslovoa u tvornici cipela na Zavrtnici. U njegovim poslovnim prostorijama okupljala se ilegalna komunistika omladina. Bio je fanatian revolucionar. Porijeklom iz Bosne, iz epe, neobuzdana temperamenta, brz u govoru, sav u pokretu, uvijek je poticao na akcije i radovao se i najmanjem uspjehu. Bio je to ovjek koji nije imao linog ivota i koji je sve svoje vrijeme posvetio revolucionarnom radnikom pokretu. Pred policijskim progonima morao je pobjei iz Jugoslavije 1927. godine. Dugo vremena ivio je u Moskvi i studirao na Sveuilitu zapadnih naroda. To je bila kola za izobrazbu komunistikih funkcionara koji su radili na Zapadu. Mnogi studenti bili su uhapeni, meu njima i Dragi. Osuen je na tri godine zatvora. Istog dana kada je trebao da izae na slobodu, saopili su mu da ga je ista enkavedeovska trojka ponovno osudila na tri godine. Dragi je neprekidno protestirao protivi te uasne nezakonitosti i, naravno, izvlaio neprekidno nove teke disciplinske kazne. Bio je to ovjek otporan i jak. Sada su njegove crne uarene oi bile ugaene. Gotovo ga nisam prepoznao. Neprekidno se tuio na bolove u utrobi, gotovo nita nije mogao jesti, popio bi malo juhe i aja i zaloio neto kruha. Zbog njegova dranja u zatvoru ociri su mu prijetili da e zavriti na otoku Sekirnaja Gora. Iako je bio ziki izmrcvaren, nije se dao slomiti. Njegov nemirni duh ostao je aktivan. Pokuao sam ga urazumiti na sve mogue naine. 85

- Ubit e te. - Svejedno mi je. Bolje je da asno umrem nego da ivim kao pas - procijedio je kroz zube. U prosincu 1938. saopili su mu da je ponovno dobio tri godine. Ocira koji mu je itao presudu ispsovao je na pasja kola. To je platio sa deset dana karcera. Vratio se bijesan, popeo se na prozor i poeo vikati iz sveg glasa: - Drugovi, ako netko ikada doe na slobodu, neka kae da je jugoslavenski komunist Dragi stradao nevin i da su ga nevinog muili. Dotrali su upravnik zatvora Korkov, Bardin i dva vojnika. Dragia su okovali i odveli. - "Zdravo, drugovi - bile su njegove posljednje rijei. Odveli su ga na otok Sekirnaja Gora, ubili i bacili u more. Drugi Jugoslaven, Antun (zaboravio sam prezime), morao je kao komunist pobjei iz Jugoslavije 1920. godine. Rodio se u Sloveniji, bio je mrav, prosijed, srednje visine, crnomanjast, imao je oko 50 godina. Uhapsili su ga u Harkovu 1937. i osudili na 10 godina zbog kontrarevolucionarne agitacije Sreli smo se u Norilsku. Ne znam kako su ga ubili. Bio je odvaan ovjek. Poslije odlaska Dragia, u nau eliju doao je Amerikanac Laitala. Radio je kao strunjak u velikom poduzeu za metalnu robu u Petrozavodsk glavnom gradu Karelije, oko dvije godine. Jednom prilikom poao je prema rusko-nskoj granici i tamo ga je uhapsila ruska pogranina policija. Optuili su ga da je pijun. Za istrage traio je da obavijeste ameriku ambasadu o njegovu sluaju. Naravno, samo su mu obeali. Osudili su ga na pet godina logora i odveli na Solovjetske otoke. Nakon dvije godine tamnovanja pokuao je pobjei zajedno s jo dva robijaa. Uspjeli su se doepati ribarskog amca. Kada je pala no, zaveslali su pre86

ma obali. More je bilo jako nemirno, morali su dugo veslati. Tek pred svitanje stigli su na obalu. Mislili da su se doepali slobode. Sjeli su u grmlje da se malo odmore i dogovore kome e pravcu krenuti da to prije dou do nske granice, kad ih najednom iznenadi lave pasa. Poeli su bjeati u umu. Jednog su odmah uhvati, ostala dvojica stigli su dva kilometra do nske granice. Htjeli su je prijei nou. Puzali su dvije stotine metara, uli kako ubori potok i mislili da je druge strane Finska. Ali na 100 metara spaze dva ruska vojnika sa psom kko im idu u susret. Vojnici su osvjetljavali put. Bjegunci su poeli trati u prave potoka, vojnici su ih primijetili i pustili psa. Preskoili su potok. Bili su u nskom teritoriju. Pas je uhvatio Laitalu koji nije mogao da mu se otme, dok je onaj drugi pobjegao. Laitalu su svezali i predali najblioj strai. Pogranina straa bila je obavijetena o njihovu bjegu i postavila im je zasjedu. Slijedeeg dana Laitalu su odveli u pogranino zapovjednitvo. Vojnici su ga strahovito izubijali. Laitala mi je pokazao usta. Nije imao prednjih zuba. Istog dana odvezli su ga u zatvor u gradu Kemu, zatim ga prebacili parobrodom na otok. Zatvorili su ga u Kremlj. Jednog dana izveli su ga nasred kremaljske dvorita i okupili sve osuenike. Osuda je glasila: smrt zbog pokuaja bijega. Ta osuda trebala je zastraiti osuenike. U cijelom logoru objavili su da je smrtna kazna izvrena. Meutim, obojica su dobili 10 godina zatvora.

87

STRIJELJANJE KALUERICA Laitala je mnogo toga znao. Sreo je nekoga ukrajinskog seljaka Gnjiteckog, koji je kao logora sjekao umu u Kareliji. Logorai su radili pod tako svirepim okolnostima da su u svojem oajanju neki od njih rezali prste i stavljali ih u deblo da ih se spasi od uasa. Drvo je bilo namijenjeno za izvoz u Englesku. - Straan prizor promatrao sam 1935. godine na Solovjetskom otoku - poeo je Laitala. - Oko 300 kaluerica, koje su pripadale raznim religioznim sektama, bile su zatvorene na otoku. Htjeli su ih prisiliti da rade. One su uporno odbijale bilo kakav posao osim da budu bolniarke u logorskoj bolnici. Uprava nije htjela pristati na njihov prijedlog i kanjavala ih je karcerom. Svakih deset dana izvlaili su ih iz karcera i postavljali pitanje jesu li spremne da idu na rad. Kad bi ponovno odbile, ponovno bi ih bacili u karcer. Jednog dana prebacili su ih na Muksulmu da rade na stoarskoj farmi. - Za antikrista neemo raditi - odgovorile su kaluerice. Onda su ih izveli u dvorite, postrojili i doveli sve logorae. Naelnik logora izvukao je revolver i priao kaluerici koja je stajala u prvom redu. - Hoe li radili? - upitao je. - Za antikrista neu raditi - odgovorila je kaluerica. Odjekne pucanj! Kaluerica padne mrtva. Ostale kaluerice klekle su i poele se moliti Bogu. Naelnik je priao slijedeoj. Postavio je isto pitanje. Dobio je isti odgovor. Ponovno odjekne pucanj, kaluerica padne mrtva. Tako se ponavljalo dok nije istroio sve metke. - Proklete kurve, sve u vas otpremiti k vaem bogu - derao se naelnik. 88

Kaluerice su i dalje kleale i molile se u sav glas. Tada naelnik naredi grupi enkavedeovaca da spreme puke na gotovo. Ponovi pitanje: - Kuje smrdljive, hoete li raditi? Kaluerice su se i dalje molile. Sve glasnije. Tada odjekne zapovijed: - Pali! Odjekne salva. Kad su ubili i posljednju kaluericu, naelnik prie osuenicima i odri im govor. - U sovjetskoj zemlji nema mjesta parazitima. Onaj tko nee da radi provest e se kao ove ovdje - zavrio je. Grupi osuenika narede da iskopaju nekoliko jama i u njih bace leeve kaluerica. Od ove Laitaline prie nismo mogli zaspati. Sve se to odigravalo ovdje istom krugu u kojem mi sada ivimo. U naoj maloj eliji morali smo napraviti mjesta za jo dvojicu koji trebali doi iz bolnice. Ula su dva oniska, plava i jaka momka. Odmah smo zaokupili pitanjima tko su. Bila su to dva brata, Finci i drvosjee. U Finskoj su bili lanovi ilegalne omladinske komunistike organizacije, uz pristanak svi rukovodstva pobjegli su u Rusiju. Sretno su proli nsku granicu, ali tada pali u ruke ruskoj pograninoj policiji. Na pograninoj postaji optuili su da su pijuni i diverzanti. Oni su pokazali tajno pismo pisano na platnu kome je stajalo da odlaze u Rusiju po nalogu komunistike omladinske organizacije Finske. To nije koristilo. Tukli su ih dan i no dok nisu priznali da su u Sovjetski Savez doli po nalogu nske vojne pijunae u cilju diverzantskih akcija. Zatim su bili otpremljeni u Petrozavodsk u zatvor NKVD-a. Traili su od njih da ispriaju kakve su zadatke dobili od nskog generaltaba. 89

Momci su izjavili da je priznanje iznueno batinama i da o nisu nikakvi diverzanti. Na to je slijedilo batinanje tako dugo dok nisu potpisali da je njihov prvi iskaz na pograninoj stanici istinit i dobrovoljan. Osudili su ih na osam godina. Izmueni i gladni oboljeli su tako teko da su i morali smjestiti u bolnicu. Postupak lijenika bio je neljudski. Nekoliko puta pokuali su dobiti dozvolu da izau iz bolnice. Ali nikako nisu uspijevali Leali su tri tjedna. Za to vrijeme, u jednoj prostoriji koja je imala 30 kreveta umrla su 84 ovjeka. Rijetko bi se dogaalo da se zatvorenik zdrav vrati eliju. To je bila bolnica bez lijekova, imala je samo sredstva za ublaavanje bolova. Da se ne bi ula vika bolesnika. Lijenici su bili brutalni. Sestre su bile bolje. Simpatinim mladiima dali smo neto eera jer su vrlo malo jeli. Obino bi pojeli malo vodene juhe i koricu kruha. Uporno su odbija lijenika. Bojali su se bolnice. Mlaem bratu bilo je svakog dana gore. Onda je doao lijenik, sasluao mladia, koji je vrlo slabo govorio ruski, uope ga nije pregledao, samo je rekao: - Dobit ete praak. Slijedeeg dana bolniarka mu je donijela praak, ali kako nije smjela ui i eliju, gurnula ga je kroz vrataca. Finac je bio toliko slab da je jedva dopuzao do vrata, legao se, a sestra mu je sipala praak u usta kroz vrataca. Morali si ga otpremiti u bolnicu. Vie se nikad nije vratio. Mjeseci su prolazili monotono i sivo. Sluali smo krikove galebova. Za nas su to bili znakovi slobodnog ivota. Jednog dana i galebovi su zanijemili. Nestali su netragom. U prvi mah nismo znali to se dogodilo. Iz Moskve je dola nekakva komisija i jednom lanu palo je na pamet da bi logorai pomou galebova mogli slati pisma. Komisija je naredila da se galebovi koji su ovdje ivjeli hiljadama godina jednostavno pobiju. Tek 90

tada smo se sjetili pucnjave koja je trajala nekoliko dana. Pomislili smo da su to manevri. Meutim, enkavedeovci su ubijali kontrarevolucionarne galebove. U proljee 1939. dolo je do pregrupacije u elijama. Tom prilikom upoznao sam biveg sekretara zapadnoukrajinske Komunistike partije Josipa Krvlika. Krvlik je morao pobjei iz Poljske 1930. Nastanio se u Harkovu i Kijevu i odande rukovodio radom zapadnoukrajinske Komunistike partije koja je u Poljskoj bila ilegalna. Kada je 1934. voa ukrajinskih komunista Skrvpnik izvrio samoubojstvo, jer je trebao da bude uhapen zbog nacionalistikog skretanja, Ukrajina je doivjela strane dane. Masovna hapenja bila su na dnevnom redu. Najvie su stradali Ukrajinci iz onih podruja koja su pripadala Poljskoj. Tako su uhapsili i Krvlika. U zatvoru ga je udarila kap i cijela lijeva strana tijela bila mu je paralizirana. Taj je ovjek mnogo patio, bio je vrlo nervozan i stalno je dolazio u sukob sa zatvorskom upravom. Primijetili smo da u kruhu ima ivih crva. Krvlik je estoko protestirao. Izvukli su ga iz elije i vie ga nikada nismo vidjeli. Ostavio je nekoliko cigareta i etkicu za zube. U svibnju 1939. predvedeni smo pred lijeniku komisiju i temeljno ispitani. ta se dogaa? Prvi put smo doivjeli da lijenici nisu krvnici. Ponaaju se ljudski. Promijenilo se i dranje uprave zatvora. ikaniranja su prestala. etnje su dulje trajale, mogli smo potiho razgovarati. Bardina vie nismo vidjeli. Neto se sprema. Ali to? Svako jutro uli smo kako dvoritem stupaju velike grupe logoraa, a naveer se vraaju. Promatrali smo kroz prozor i ustanovili da se jedna takva grupa od stotinu ljudi, koja je ujutro promarirala dvoritem, naveer vratila. Vjerojatno negdje neto 91

rade. Ali zato nas ne vode na rad? Poslije smo saznali da inostrance nisu htjeli voditi na radove. Nakon tri mjeseca, poetkom kolovoza 1939, otvorili su nae elije i rekli nam da moemo izai u dvorite. Prosto nismo vjerovali. U dvoritu smo sreli stare drugove iz moskovskih zatvora, iz Vladimira i Solovjetskog Kremlja. Opet sam sreo uprakova, Marajeva, Morozova, Webera i druge. Tom prilikom doivio sam veliko iznenaenje. Sreo sam dvojicu starih poznanika, Josefa Bergera, koga sam upoznao u Beu 1926. godine, tada je bio visoki funkcionar Kominterne, i Rudolfa Ondraeka, poznatog austrijskog komunistu. Od naih starih znanaca doznali smo to znai to kretanje logoraa i te lijenike komisije. Svi smo morali proi lijeniku komisiju zbog radova na otoku: gradila se kasarna, aerodrom, elektrina centrala, bolnica i drugi objekti. Bilo je jasno da ti objekti treba da slue u ratne svrhe. Sovjetska vlada spremala se za rat sa svojim susjedom Finskom. Prema tome, sve vladine izjave kad je poeo rusko-nski rat da su bili izazvani i da su rusku patrolu gaali nski topovi, bile su prie za malu djecu. U Solovjetskom Kremlju ivot se promijenio. Mogli smo se slobodno kretati. Zatvarali su nas tek naveer. Cijeli dan smo uivali na svjeem zraku. Neprestano su dolazile nove grupe s ostalih otoka. - Odakle dolazite, drugovi? - Mi smo s otoka Zajiki, a mi iz Lisina!... - uli su se odgovori. Ali nitko se nije javio da je doao s otoka Sekirnaja Gora. Skupilo se o 4000 logoraa. Iz skladita su vadili naa civilna odijela. Vladao je mete. Jedan je nosio svoj koveg, drugi neki zaveljaj, svaki je gledao da to prije skine svoje robijako odijelo i navue 92

civilno. Logorai su stajali u grupicam priali jedni drugima to su sve doivjeli. Svi su ivnuli, iako su osjeali da predah kratkog vijeka. Osjeali su da e na dalek put. Ali kamo? U zatvor? logor?

93

EVAKUACIJA SA SOLOVJETSKIH OTOKA U tri sata nou, 3. kolovoza 1939, odjekne zapovijed: - Ustaj! Osuenici su izali iz svojih elija i skupili se u velikom dvoritu Kremlja. Tu su ve bili ociri NKVD-a na elu s upravnikom zatvora Korkovom. - Pozor! - zaviknuo je Korkov. - Osuenici, sada ete napustiti otok. Bit ete prebaeni na drugo mjesto. Skreem vam panju da na putu za luku i za vrijeme transporta budete disciplinirani. Sva nareenja strae treba bez pogovora sluati. Straa je dobila nareenje da puca ako netko pokua bjeati. Jeste razumjeli? Mrtva tiina. - Pozor, stvari u ruke, postroj se u pet redova! - Naprijed mar. etiri hiljade i osam stotina ljudi krenulo je u pratnji dobro naoruanih vojnika. uli su se koraci logoraa, tupi i neujednaeni, i lave enkavedeovskih pasa na uzici. Netko je pokuao okrenuti glavu i baciti posljednji pogled na otok na kojem je proveo tolike teke godine. Ali vojnici bi se odmah izdirali i prijetili. U luci smo sjeli, ne naputajui redove. Pojavio se ocir s velikim snopom spisa. Drugi je pored njega poimenino prozivao. Prozvani bi izaao, odgovorio na nekoliko pitanja i postavio se nekoliko metara u stranu. Kada se tako skupila grupa od dvije stotine prozvanih, ukrcali su ih u barku i brodi ih je odvukao na puinu do velikog teretnog broda. Prekrcavanje je trajalo nekoliko sati. Na kraju su ukrcali i grupu ena koje su takoer bile na jednom Solovjetskom otoku. Moglo ih je biti sedam stotina. Prekooceanski teretni brod, koji je inae prevozio drvo s Dalekog sjevera na zapad, nosio je ime sovjetskog marala 94

Buonija. Sad je trebalo da ponese drugi teret. Unutranjost parobroda bila je pregraena u est galerija koje su bile meusobno povezane drvenim stepenicama. U ovim galerijama, koje su bile vrlo niske, smjestili su prine do kojih je trebalo puzati. U svakoj galeriji, u istom prolazu, bile su smjetene kible. U kabinama su bili vojnici, a u drugim prostorijama nalazila se kuhinja. Na sredini gornje palube bio je veliki toranj u kome je bila straa s mitraljezom. Doao sam na red u osmoj grupi. Kad sam se sputao pod palubu, uo sam kako me zovu da zauzmem mjesto. Bili su to moji stari drugovi. Smjestio sam se pored Rudolfa Ondraeka i razgledao unutranjost broda. Priinio mi si neobino velik. Nismo htjeli lei, gledali smo kako dolaze nove grupe. Prostor se ispunjavao ljudskim tjelesima. inilo se da moe progutati golemu ljudski masu, a onda se najednom ispostavilo da je premalen za sve nas. Posljednje grupe morale su satima ekati dok smo se stisnuli. Zujalo je kao u konici, Ljudi su se pokuavali kretati. Svaki je traio poznanika ili bolje mjesto. Duge je trebalo dok se utroba broda umirila. Drugog dana brod je digao sidro. Kamo kreemo? U nepoznato! Dosad nitko nije mislio na jelo. Sada su ljudi poeli odvezivati zaveljaje, koji su im sluili i kao jastuci, izvlaili pajok, obrok koji su dobili na Solovjetskim otocima, zatim suhi kruh i kocku, dvije eera. Rekli su nam da emo tek slijedeeg dana dobiti toplo jelo. Okupili smo se nas nekolicina: Josef Berger, Rudolf Ondraek, Vasilij uprakov i Glazunov (danas poznati ziar), da razgovaramo o svemu to smo doivjeli posljednjih nekoliko godina i nagaamo to nas oekuje. 95

Vidjeli smo da se sprema duga vonja. Znai da imamo vremena. Za te dvije godine ivjeli smo u raznim odjeljenjima, po raznim elijama i dosta smo se izmijenili. Mnogi su ziki oslabili, omravjeli, ali najzanimljivije su bile promjene u ljudskim glavama. Za vrijeme istrage veina se nije odnosila nimalo neprijateljski prema Staljinovu reimu. Neki su mislili da je hapenje milijuna ljudi posljedica nekakvih intriga neprijatelja sovjetske vlasti, drugi su vjerovali da su to privremene mjere, da je to ltriranje kroz koje treba da prou i nevini. A bilo je i onih koji su vjerovali da se sve to radi u interesu naroda pa je zato svaka rtva opravdana i korisna. Razliita su bila tumaenja apsurdnih i svirepih Staljinovih mjera, ali svi su bili jedinstveni u jednome: - Nee proi ni nekoliko mjeseci i mi emo biti kod svojih kua! Vrlo mali broj je znao da je svaka nada uzaludna. Sada, poslije nekoliko godina, kada vie nije bilo nikakvih izgleda da e se izai na slobodu i kad se krenulo preko ledene morske puine u nepoznatom pravcu, sve je izgledalo drugaije. Mnogi su tek sada uspjeli sagledati svu strahotu svega to su preivjeli. inilo im se da su sanjali izopaen, paklenski, luaki san. Ovdje je bio i Sergej Jegorov, bivi predsjednik Staljingradskog mjesnog sovjeta. Dok smo bili zajedno u zatvoru u Lefortovu, Jegorov je mislio da je sve to to se s nama dogaa prijeko potrebno. Pa ak i sve ono to se s njim dogodilo. Predsjednik Staljingradskog oblasnog izvrnog komiteta bio je Kuznjecov. Prije nego to su ga ustoliili predsjednikom oblasnog sovjeta obavljao je dunost generalnog direktora Mandurskih eljeznica. Kad je ta eljeznica prodana Japanu, Kuznjecova su premjestili u Staljingrad. Zajedno s njim suraivao je i Jegorov. Kuznjecova su uhap96

sili i osudili na smrt kao japanskog pijuna. Jegorov je mislio da je sasvim normalno to su posumnjali i na njega jer je bio najblii suradnik Kuznjecova. Ali je u isto vrijeme bio uvjeren da e ga uskoro pustiti na slobodu i da e tada uivati jo vee asti. Jegorov se neobino razveselio kad me ugledao, iako prije nije volio ni sa kim razgovarati. Smatrao me narodnim neprijateljem. - No, zdravo, Jegorov. Ti si jo uvijek tu? - upitao sam ga. - Kao to vidi. - Pa ti si vjerovao da e te uskoro pustiti na slobodu! - Karlo, ti si bio u pravu a ne ja. - A kako si doao do takvog zakljuka? - upitao sam ga znatieljno. - Sve mi se ini da nas je pohapsila kontrarevolucija na elu sa Staljinom. - Bravo, estitam - razveselio me njegov zakljuak. - Za ove dvije godine u Vladimiru i na Solovjetskim otocima imao sam vremena da razmiljam. - Nadam se da sad shvaa da je Staljinov socijalizam prokleto slian Hitlerovu nacionalsocijalizmu. - Slaem se da to nije socijalizam, ali objasni ti meni kakav je to poredak kad kod nas nema privatnog kapitala? - pogledao me Jegorov oekujui to u odgovoriti. - Zna, slino pitanje postavili su voe ruskih menjevika Danu koji je poslije oktobarske revolucije ivio u Berlinu. A Dan im je odgovorio: avo bi znao to je to! Na brodu sam upoznao ovjeka koji se, za razliku od svih ostalih, deklarirao kao neprijatelj sovjetske vlasti. Takvi ljudi bili su zaista vrlo rijetki. Bio je to nekadanji kapetan carske armije Savenko. Bio je jedan od rijetkih carskih ocira koji je ostao 97

na ivotu. Osuivali su ga na zatvore i logore od 1927. godine. Godine 1937. izdrao je posljednju kaznu od pet godina logora, i kad se vraao kui u Ukrajinu, izvukli su ga iz vlaka i u zatvoru u Kotlasu ponovno osudili na 10 godina tamnice. Meutim, Savenko je uvijek bio dobre volje. Stalno je ponavljao kako ga neobino veseli i kako je poaen to u zatvoru moe sjediti s tolikim komunistima. Vonja brodom postajala je svakim danom sve nesnosnija. Ni ivotinje se tako ne transportiraju. Leali smo na golim, vlanim daskama, nudu smo obavljali u kible. Na brodu su bila dva zahoda za nas, ali da do njih doe trebalo je est sati ekati u redu. Jednom sam uspio da se probijem na gornju palubu. Preda mnom je bila nepregledna siva vodena masa, a brod je izgledao kao ljuska koja se ljulja na toj bezgraninoj povrini. Veliku muku muili smo zbog opskrbe vodom. Brod nije bio graen da primi velike koliine vode. Nekoliko cisterni sluilo je da bar jednom dnevno dobijemo neto toplo. Straa je upotrebljavala mnogo vode, za nas je ostalo vrlo malo. A e je bila uasna. Kad bi nam kroz otvor spustili veliko limeno bure s vodom, dolo bi do tunjave. I voda bi se prosula. Najjai su uspjeli ugrabiti neto vode. Strahovito smo eali jer su nas hranili soljenom ribom i suhim kruhom. Izbila je dizenterija. Kad su nam napokon ipak dali nekakvu toplu hranu, pokazalo se da je ta juha od kiselog zelja i graha u limenoj zaraloj zdjeli. Bila je vodena i slabo prireena. Takvu jednu zdjelu dobivali smo na deset osoba. Naravno, neto bolje proli su oni koji su jeli brzo. Mnogi su dobili morsku bolest i danima nisu nita jeli. Kible se nisu praznile po nekoliko dana. Njihov je sadraj curio po podu. Zaudaralo je nepodnoljivo. 98

Jedva smo protestima i vikanjem uspjeli da se te smrdljive kible ispranjuji svaki dan. Uasni uvjeti prouzroili su da je jedan dio logoraa teko obolio. Ve su prvih dana leevi tonuli u sivo more. Kad je brod pristao u Murmansku, u njegovu prepunu utrobu ukrcalo se jo tri stotine kriminalaca. Kriminalci nisu jo pravo ni stupiti na brod, a ve su poeli pljakati i otimati. Malo tko se bunio i opirao. Ljudi su bili toliko izmoreni i bolesni da im je bilo svejedno to rade od njih. Neki su se ipak suprotstavili. Dolazilo je do tunjava. Banditi bi vadili noeve, bilo je teko ranjenih. Ipak smo uspjeli umiriti tu bandu. Straari su bili sasvim pasivni, kao da se to njih ne tie. Kriminalci su se brzo snali. Otkrili su da na dnu lae ima prostor u kome su smjetene ne ivene namirnice za Daleki sjever. Provalili su u tu prostoriju i izvukli mlijene konzerve, kekse i okoladu. Sjedili su u grupama i jeli. estog dana puta zahvatila nas je takva oluja te smo pomislili da e nas avo odnijeti. Valovi su bili golemi, voda je tekla po svim prostorijama broda. Oni koji su bili kraj otvora morali su traiti nova mjesta jer su bili sasvim mokri. Nevrijeme je bjenjelo dva dana. Brod se jedva probijao. Za to vrijeme nita se nije kuhalo. Ostali smo bez toplog jela. A nikome i nije bilo do jela. Udarci vjetra bili su tako snani da su izmetine iz kibla letjele prostorijama kao odvratne ptice i padale po ljudima. Svakim danom bilo je sve gore i kritinije. Veina se nije mogla kretati, ljudi su leali nepomino u izmetinama, povraajui, stenjui i proklinjui. Dok smo prolazili Bijelim, Barensovim i Karskim morem, preko palube bacili su 150 leeva. Sigurno ih je bilo mnogo vie. Nismo mogli brojiti. esnaestoga kolovoza brod je upao u led. Pokuao je manevrima zaobii ledene mase, ali nije uspio. Zatraio je pomo. Osamnaestoga kolovoza doli su ledolomci. 99

Meu njima i ledolomac Lenjin! Brod je pristao na otoku Novaja Zemlja, ukrcao vodu i svjei kruh. Toplo jelo se poboljalo, ponekad smo ga dobili i dvaput dnevno. Voa transporta kao da se uplaio da e biti odvie mrtvih. Dvadeset prvoga kolovoza zaokrenuli smo u veliku sibirsku rijeku Jenisej, koja izvire negdje u Mongoliji a utjee u Karsko more. Dvadeset drugog brod je bacio sidro u luci Dudinka.

100

III. NA DALEKOM SJEVERU

101

POTUJ OCA I MAJKU Niski oblaci visjeli su nad naim glavama kad se brod usidrio nedaleko od obale. Pred nama je leala ledena i snjena pustinja. Nigdje drveta! Tu i tamo bunje. U duu nam se uvlaio osjeaj da je sve izgubljeno, da nema nade, nema spasa. Primijetili smo nekakve drvene kuice i nekakvu stanicu uskotranog kolosijeka. Poelo je iskrcavanje. Morali smo sjesti u snijeg da bi nas prozvali. Polako su nas ukrcavali u uskotranu eljeznicu Dudinka-Norilsk. U tom malom naselju prvi ljudi s kojima smo doli u dodir bili su kriminalci koji su radili na ovoj eljeznikoj stanici. Obrati nam se kriminalac s lopatom u ruci: - Hej, brao, otkuda vi? - Sa Solovjetskih otoka - odgovori netko od nas. - Zar tako, s magarca na jarca, a! - dovikne kriminalac rusku poslovicu. - Kako ivite ovdje? - Pa, vidjet ete. - Kako se jede? - Nekako se ivi. enske vam nee trebati. - Zato ste u logoru? - zapitao sam ga. - Zato, bratac, to nisam potovao oca i majku. - A vi ste svi osuenici na dvadeset pet, a? - zapitao me drugi kriminalac. - Kako si doao do te brojke? - Pa faistima daju po dvadeset pet. - Mi nismo faisti, ovdje je veina bivih lanova Partije. 102

- Aha, nije vam se svidio Staljinov brk - podsmjeljivo nam dobaci kriminalac. U vagonie se ukrcalo pet stotina ljudi. Dola je mala lokomotiva i mi smo krenuli. Na 105. kilometru uskotrane pruge Dudinka-Norilsk morali smo se iskrcati i poi pjeice prema ugljenokopu Nadeda koji je bio udaljen deset kilometara. Put je vodio kroz movarno podruje koje na mjestima nije bilo sasvim zamrznuto. Do koljena smo upadali u vodu. Tekom mukom izvlaili smo noge. Jedva smo se uzverali uz jednu strminu. U naoj grupi bilo je dosta bolesnih koji se nisu mogli kretati bez tue pomoi. Mnogi su bacili kovege i zaveljaje jer nisu imali snage da ih nose. Straari nisu dopustili da se odmaramo jer su se bojali da nas no ne zatekne na putu.

103

KAKO SMO GRADILI ELJEZNIKU PRUGU Kad smo stigli u logor Nadeda bio je jo dan. Ugledali smo pet baraka i pet atora. U jednu baraku sa zidovima od perploa uveli su 151 ljudi. Meu njima bio sam ja i moji drugovi Rudolf Ondraek, Josef Berger Jem Morozov. Baraka je imala trokatne prine. Josef Berger smjestio se dolje, a Ondraek, Morozov i ja potraili smo mjesto na treem katu. U sredini barake stajala je eljezna pe naloena ugljenom. Okupili smo se oke uarene pei duboko potiteni. Odavde nema izlaza, ni spasa. Doli su prvi logorski inovnici. To su bili kriminalci kojima je bik povjereno da nas preodgoje da iz kontrarevolucionara stvore sovjetske ljude. Rekli su nam da ujutro rano treba da ustanemo i poemo na rad, zato je najbolje da to ranije legnemo. Pitali su nas hoemo li prodati odjeu. - Bolje je za vas da prodate, sigurno e vam je ukrasti - upozorio nas je jedan kriminalac. Bio sam umoran i odmah sam zaspao. U est sati ujutro odjekne zapovijed: - Ustajte! Poslije 15 minuta upali su u nau baraku zapovjednici viui i s drvenim toljagama. To je bila logorska policija sastavljena od uvenih kriminalaca koji su se trebali starati da nitko ne izostane s posla. Ako bi netko zakasnio da ustane na vrijeme, skinuli su ga s prine silom. Za pola sata trebalo je pojesti doruak. Poli smo po doruak u kuhinju, koja je bila udaljena trideset metara. Nekakva mala drvena baraka pokrivena ljepenkom. Kroz prozor kuhinje promatrao nas je elavi, postariji ovjek. Kraj njega je stajao mlai sa zaimaom u ruci. Ispred njega bila je drvena bava iz koje se puila para. Na stolu je bila usoljena riba. Pruio 104

sam mu talon koji sam dobio od brigadira zajedno sa 600 grama kruha. - Gdje ti je porcija? - upitao me elavac. - Nemam je. - Hoe li da ti juhu nalijem u kapu? Uzeo sam usoljenu ribu i poao da potraim neku porciju. Nisam je mogao nai. U drugim barakama, u kojima su bili starosjedioci, bilo je dosta tog posua, veinom kutija od konzervi, ali oni ih nisu htjeli dati. Ali ve je odjeknuo signal koji je pozivao na rad. Zatvorili su kuhinjski prozor. Veina je otila na posao bez toplog jela. Jedan dio nas odreen je na rad u rudniku, a drugi su trebali da izgrauju uskotranu eljezniku liniju Dudinka-Norilsk. Mene su dodijelili u drugu grupu. U ovom logoru nije bilo ograde. Svakih pedeset metara stajao je toranj, u njemu vojnik s mainkom. Nitko nije mogao napustiti prostor logora. U est etrdeset i pet skupili su se svi osuenici na jednom mjestu, odakle je trebalo krenuti na rad. Postrojili su nas u peteroredove. Bili smo podijeljeni u brigade, svaka brigada imala je pedeset ljudi, na njenom elu bio je brigadir, koga je odredila logorska uprava. Kad smo se postrojili, istupio je brigadir pred komandira logorskog odjeljenja i reportirao: - Peta brigada u jaini od pedeset ljudi spremna je da poe na rad. Deurni zapovjednik strae brojao je: - Prva, druga, trea... Malo podalje preuzela nas je straa i ponovno prebrojala brigade. Onda je zapovjednik povikao: - Pozor, osuenici! Za vrijeme mara zabranjeno je razgovarati, prelaziti iz jednog reda u drugi i uiniti jedan korak lijevo ili 105

desno izvan reda. Ako netko prekri ova nareenja, straar e bez upozorenja upotrijebiti oruje. Jeste li razumjeli? - Jesmo - povikali smo. - Straa, oruje na gotovo. Naprijed mar! Pokrenulo se nekoliko stotina ljudi. Vojnici su drali oruje na gotovo. Lijevo i desno i na kraju kolone pratili su nas policijski psi. Psi su lajali, i otimali se da ugrizu najblieg logoraa. Nae radno mjesto nije bilo daleko, oko petnaest minuta od logora. Podijelili su nas u grupe, svaku brigadu posebno, a jedan graevni inenjer objasnio je brigadiru to treba da radimo. Na posao sastojao se u tome da takama odvozimo ljunak iz jedne ljunare na eljezniki nasip. Trojica su dobila jedne take, dvojica su lopatama sipala pijesak, a trei je vozio. Dok su jedne take bile na putu, valjalo je napuniti druge. Radilo se jedanaest sati i za to vrijeme trebalo je ispuniti normu: tri ovjeka dvanaest kubinih metara. Izraunali smo da bi take u jednom danu, prema normi, trebale proi dvadeset i pet kilometara. Ako je norma ispunjena, svaki je dobio 700 grama kruha, ujutro i uvee litru juhe i 250 grama prosene kae, ili neke druge. Osim toga, triput tjedno dobivali smo dvije stotine grama usoljene ribe. Svakog mjeseca dobivali smo 700 grama eera i 50 grama sapuna za pranje. Oni koji bi normu ispunili do 120% dobijali su premije u jelu koje su se sastojale od dvije stotine grama usoljene ribe, a onaj koji ne bi ispunio normu dobivao je manje kruha i manje kae. Oni koji su ispunjavali normu sa 60% kanjavani su na taj nain to su dobivali samo 300 grama kruha i jedanput dnevno pola litre juhe. eer, aj i sapun dobivali su samo oni koji su ispunjavali normu. Budui da su ljudi bili slabi i bolesni, nitko nije mogao ispuniti normu. 106

U osam sati naveer vratili smo se u logor. Bio sam tako umoran da nita nisam osjeao. Nisam mogao jesti. Popeo sam se na prinu i zaspao. Poslije dva sata probudila me glad. Ondraek mi je donio jelo i stavio ga na moju prinu iza glave, donio mi je i juhu i kau s komadiem kruha u nekakvim velikim kutijama od konzervi koje je negdje posudio. Tek kad sam se najeo, primijetio sam kako su mi ruke prljave. U baraci nije bilo vode, zato sam poao u dvorite da ih snijegom operem. Tek to sam stupio na prag, zaurla straar s tornja da se smjesta vratim u baraku. Poslije deset sati uvee nitko nije smio izai. Svi su spavali, u baraci je vladao mir, deurao je samo jedan ovjek koji je loio pe. Radio je to vrlo savjesno i u baraci je bilo toplo. Nije ba bilo lako popeti se na prinu i pronai svoje mjesto za spavanje. Leali smo jedan pored drugoga tako nabijeni da sam se morao uvlaiti izmeu onih ko su spavali. Nitko nije primijetio da se netko, izmeu njih gura, svi su spava tvrdim snom. Slijedeeg jutra ponovilo se isto: u potrazi za posuem ostao sam bez toplog jela. Morao sam se zadovoljiti slanom ribom i sa est stotina gram kruha. Savjetovao sam se s prijateljima kako bih doao do nekakve limenke. Rekli su mi da je najpametnije da prodam odijelo i da za taj novac kupim limenku od tri litre punu graha. To e nam svima sluiti. Kad smo se vratili posla potraili smo kriminalce koji su nas prilikom dolaska pitali imamo li to za prodaju. Uskoro smo ih pronali i ja sam prodao odijelo za osamdeset rubalja, ali morao sam jo dodati i jednu kravatu. Nisam se teko rastao s ton kravatom jer sam znao da je neu trebati. U logoru je bio mali tand u kome je kriminalac prodavao sapun, pastu i etkice za zube i druge sitnice. Bio san sretan kad sam uspio kupiti veliku limenku. Uskoro smo nas etvorica Ondraek, Berger, Morozov i ja, jeli grah iz konzerve drvenim licama koje smo sami napravili. Bili smo veseli jer emo sada svako jutro jesti 107

toplo jelo. Slijedeeg dana nismo se radovali. Kad smo ujutro ustali, rekao mi je Ondraek da se osjea vrlo slabo i da ne moe na rad. Otiao sam u susjedni baraku da pitam stare logorae to da radim. Rekli su mi da se kraj kancelarije logorske uprave nalazi ambulanta i da se bolesnik treba da javi lijeniku. Ako lijenik ustanovi bolest, bit e osloboen rada. Upozorili su me: ako bolesnik nema 38 stupnjeva Celzijusa nee biti osloboen rada pa makar je bolest ne znam kako teka. Jedino ako slomi nogu, ili se na poslu teko ozlijedi. Onda temperatura nije vana. Odveo sam Ondraeka u ambulantu. Tamo je sjedilo ve dvadeset bolesnika. Svake dvije minute doao bi novi bolesnik na red. Veinom bi psovali. Malo ih je izlazilo zadovoljna lica. Ti sretnici nisu morali ii na rad. Kad smo uli, lijenik me upitao zato ulazimo dvojica. Objasnio sam da je moj drug veoma slab i da sam ne moe hodati. - Sad emo mi to odmah vidjeti - odgovorio je lijenik i stavio Ondraeku termometar pod pazuho. Dok su Rudolfu mjerili temperaturu, razgledao sam ambulantu. Nekakav sto skalupljen od obinih dasaka, na zidu kutija s lijekovima, u kutu prina sa slamaricom i ebetom. istoa osrednja. Lijenik je pogledao termometar, klimnuo glavom i iz kutije na zidu izvadio tri praka i pruio ih Rudolfu. - Tri puta dnevno, naveer doite opet, na rad danas ne morate ii. Bili smo veseli to se sve tako svrilo. Bilo je to iznad oekivanja. Rudolfa sam odveo u baraku, smjestio na prinu i otrao u kuhinju po doruak. Kad smo se uveer vratili, najprije sam upitao Rudolfa kako mu je. Prozborio je u bekom dijalektu: - Kori, hait hob i a echtes Wena gobelfriihstuck gesa! (Karl, danas sam pojeo pravi beki doruak.) 108

- Kruh sa svinjskom masti? - Pogodio si, Karl. Radovao sam se to je Rudolf dobre volje, znai da mu je bolje. Upitao sam ga odakle mu to jelo: ispriao je da je u nau baraku doao stari logora koji radi u rudniku i kojega je zanimalo ima li meu pridolicama zemljaka. Kad je uo da je Rudolf Austrijanac i da je bolestan, donio mu komad kruha sa svinjskom masti. Ondraek je sjao od sree. U Beu kruh sa svinjskom masti jede samo sirotinja. Razveselio sam se kad mi je Rudolf pokazao komadi. Nisam htio uzeti, ali da ne naljutim Rudolfa ipak sam ga pojeo. Na alost, moja radost da Ondraekova bolest kree nabolje bila je preuranjena. Svakog dana bilo mu je sve loije. Pored visoke temperature dobio je i jak proljev. Onaj praak koji je dobio u ambulanti jo vie mu je nakodio. Jer taj doktor zapravo nije bio lijenik ve samo bolniar. Otiao sam tome vajnom doktoru i zamolio sam ga da bolesnika preveze u bolnicu. - alim, ovdje bolnice nema, najblia je deset kilometara daleko i prepuna je. Zaista, ja ne mogu riskirati da ga poaljem u bolnicu. Ako nije teko bolestan, vratit e ga. Prolo je sedam dana, Ondraeku je svakog dana bilo sve tee. Napokon je Josef Berger doao na pomisao da e biti najpametnije da svake veeri trimo u ambulantu i u panici viemo kako je Ondraek na umoru. To je pokrenulo doktora da doe u baraku i vidi to je. Dojadilo mu to tranje u baraku, a pomalo se ustraio da e Rudolf zaista umrijeti u baraci, to bi za njega bilo neugodno. NKVD je volio red. Logora je mogao umrijeti, to ih nije mnogo boljelo, ali teko lijeniku ako bolesnik umre na prini, on treba da umre u bolnici. I doktor se odluio da poalje Rudolfa u bolnicu. Ali nije mogao pronai nikakvo prijevozno sredstvo osim konjske ili pasje zaprege. Kad smo mu opet doli s 109

alarmantnom vijeu da je Rudolf u agoniji, upitao nas je da li bi Ondraek mogao odjahati u bolnicu. Gledao sam ga zapanjeno i zapitao kako e bolesnik koji ne moe hodati sad najednom jahati. Slegao je ramenima. Slijedeeg dana prije nego to sam poao na rad, oprostio sam se od Ondraeka i dao mu petnaest rubalja od prodaje odijela. Teko smo se rastali. Nedaleko naeg radilita vidjeli smo kako Rudolfa otpremaju u bolnicu. Strpali su ga u nekakav sanduk, pola tijela virilo je napolje, noge su mu visjele izvana. U taj sanduk upregli su konja koji ga je vukao po snijegu. Sanduk je ostavljao irok trag za sobom. Pozdravljali smo ga i mahali mu, ali on nije bio u stanju odgovoriti na nae pozdrave. Pokuavali smo neto saznati o sudbini Ondraeka, ali nita nismo mogli doznati. Tek nakon dva mjeseca, kad su me premjestili u drugo odjeljenje logora u Norilsku, saznao sam pojedinosti. Uprava logora forsirala je izgradnju eljeznike pruge. Produili su radno vrijeme. Veina logoraa bila je due vrijeme po raznim zatvorima, i njihovi organizmi zbog slabe ishrane i tekog reima bili su potpuno iscrpljeni. Osim toga, ti ljudi nisu navikli ni na kakav ziki rad. Bilo ih je vrlo malo koji su nekada manualno radili. U zatvoru na Solovjetskim otocima bili su uglavnom vii partijski funkcionari, upravnici trustova, ministri, lijenici, profesori i sline profesije. Nije udo to su mnogi od tih ljudi u kratko vrijeme ziki uniteni. ivotni uvjeti u logoru Nadeda postajali su svakoga dana sve loiji. Kad je doao s posla, logora se nije mogao oprati jer se voda donosila u bavama a to je jedva bilo za kuhinju. Mogli smo se oprati jedino snijegom, ali taj je bio pokriven ugljenom prainom. Prine na kojima smo spavali nisu imale slamarice, ni jastuka, ni ebadi. Pokrivali smo se odjeom u kojoj smo radi Ako se odjeom pokrije, onda lei na goloj prini. Barake su 110

bile pune stjenica. Slobodnim danom vodili bi nas na kupanje. Kupaonica je bila daleko osam kilometara i put do nje vodio je preko movare. Prava tortura! Osim toga, kupaonica je bila malena i mogla je odjednom primiti svega sedamdest ljudi, a ostalih 300 moralo je ekati vani na cesti. Jedno takvo kupanje trajalo je dvanaest sati. Svi oni koji su bili slabi, a takvih je bilo mnogo, nisu htjeli ii na kupanje. Budui da je bilo obavezno, ljudi su i sakrivali po drugim barakama samo da ne idu na to muenje. Ljudi su: zauljivili poslije tolikih dana nekupanja. Pritube logoraa ostajale su bez odgovora. Logorom je upravljao kriminalac koji je oko sebe okupio opasnu bandu, a ta je gospodarila kako joj se svidjelo. Ishrana je bila vrlo loa, ali za neke grupe bilo je svega. Budui da nije bilo sklonita, ivene namirnice stajale su u blizini kuhinje pod vedrim nebom: bave s mesom, ribe i ostalo. Gledali smo kako kriminalci razbijaju burad i odnose velike komade mesa i kuhaju ga u barakama. Rijetko je kad koji politiki dobio komad mesa. Logoraima je pripadalo mjeseno sedam stotina grama eera. Za ova dva mjeseca dobili smo svega jedanput malo eera. Kad smo upravi logora postavili pitanje zato ne dobivamo eer odgovorili su nam: - Vie radite pa ete ga dobiti! Malo je bilo dana kada se moglo poivati. I nedjeljom smo morali raditi. ovjek se mogao odmoriti jedino onda kad je bjenjela tzv. purga, snjen vijavica. Nekad je purga bila tako estoka da nisi vidio ni dva metra. Tad smo se mogli malo odmoriti. Leali smo na prinama, spavali ili priali. Knjiga nije bilo, ali bilo je ljudi koji su imali odlino pamenje. Umjeli su tono ispriati proitane romane kao da su ih upravo sada pred nama itali. Kui 111

se moglo pisati. U poetku nisam vjerovao da bi iz ove pustinje bilo kakvo pismo stiglo adresatu, ali stari logorai su mi priali da primaju potu od svoj rodbine. To me ohrabrilo. Napisao sam pismo svojoj eni. Prolo je dvije godine kako sam od nje dobio posljednje pismo. Nisam vjerovao da e mi odgovoriti. Prolo je mjesec dana a ja sam dobio enin telegram i neto novaca. Bio sam neobino sretan. Novac mi nisu dali. U logoru je vladali pravilo da samo onaj moe dobivati pedeset rubalja mjeseno koji se dobro vlada i ispunjava normu najmanje sto posto. Budui da ja tu normu nisam mogao ispuniti, nisam imao pravo na svoj vlastiti novac. Purga je opet zavijala. Izleavali smo se po prinama, kad je u baraku uao logorski inovnik i proitao oko stotinu imena, izmeu ostalih i moje, saopio nam da emo biti prebaeni u drugi logor im se vrijeme pobolja. I Norilsk. Radovali smo se jer su se o Norilsku priala uda: kako se tamo ivi pristojno. Nisam vjerovao tim priama, ali kad sam uo da tamo ima vode pomislio sam da putujem u raj. Snjena vijavica, kao za inat, nikako da prestane. Bili smo nestrpljivi! Iako nismo ili na rad, eljeli smo da nas to prije premjeste. Napokon se vrijeme smirilo i zapovjednik strae predao nas je grupi vojnika. Oni koji su ostali u logoru rudnika Nadeda sa zaviu su gledali kada smo odlazili. Marirali smo pod straom i ledenom sunanom loptom kroz klanac. Izali smo na jednu cestu koja je vodila prema Norilsku. Minus dvadeset stupnjeva. Proli smo kraj enskog logora. Svi smo okrenuli glave prema logoru da nam ostane u sjeanju neiji enski lik, ene su nas gledale ljubazno i prijateljski, sa smijekom na licu. Cestom prema Norilsku sretali smo teretne automobile, poljsku zapregu, pred kuom je stajao sob zapregnut u saonice. Pribliavali smo se Norilsku. 112

KAKO SMO GRADILI NORILSK Norilsk je grad u Krasnojarskom kraju SSSR-a, povezan eljeznikom prugom s lukom Dudinkom na Jeniseju. Norilsk je pretvoren u grad 1953. godine. Godini 1954. bilo je sedam srednjih, pet sedmogodinjih, etiri osnovne kole, tri doma kulture, dom pionira, dramsko kazalite, kino i tri biblioteke. Godine 1954 gradi se dvorac kulture, bazen za plivanje, kino, muzika kola. Neka se italac ne zbunjuje razliitim godinama. One su tono prenijete iz Velike sovjetske enciklopedije (primjedba autora). Doli smo do primitivnih baraka zbijenih od dasaka koje su sluile kao spremite za orue i kao male radionice. Ispred njih mnotvo razbacanih pragova za izgradnju eljeznike pruge koja e vezati glavnu prugu s rudnikom ugljena. Kada sam promatrao ove barake i taj nered, sjetio sam se razgovora koji smo vodili u ugljenokopu Nadeda o Norilsku. Norilsk se nalazi 120 kilometara od Dudinke, centra Tajmirskog poluotoka. Bio je poznat ezdesetih godina prolog stoljea. Poznati trgovac Morozov pokuao je iskoristiti velika prirodna bogatstva u toj divljini. Njegov je pokuaj propao jer za taj pothvat nije imao radne snage. Morozov se obratio tadanjem gubernatoru Jenisejske gubernije i zamolio ga za pomo. Gubernator je poslao u Petrograd izvjetaj o vrlo skupocjenim metalima u Norilsku i njegovoj okolici. Poslije nekoliko godina dola je komisija u Jenisejsk. U pratnji viceguvernera i trgovca Morozova uputila se prema Norilsku i jo dalje na sjever. Komisija je poslala caru izvjetaj u kome je navela da u Norilsku postoje golema nalazita prirodnih bogatstava, ali smatra da ih nije mogue iskoritavati jer ljetno vrijeme traje svega dva mjeseca. Za ostalih deset mjeseci tako su velike hladnoe i snjene vijavice da je nemogue 113

naseliti ljude. Prema tome, projekt trgovca Morozova ne moe se ostvariti. I dok su carski inovnici smatrali da je u Norilsku nemogue naseliti ljude, Staljinovi birokrate bili su dinaminiji. Godine 1935. Staljin je naredio da NKVD pronae specijaliste i radnu snagu i otvori logor u Norilsku. To se dogodilo zimi 1935-36. Zatim su pohapsili stotine rudarskih inenjera i nekoliko lijenika. Uhapeni su bili optueni kao tetoine i osueni od trojke na deset godina logora. Istovremeno je u raznim zatvorima NKVD-a pet hiljada radnika, seljaka i intelektualaca ekalo da se otvori put rijekom Jenisej. Prvih dana ljeta ukrcani su na brod ljudi, orue, ivene namirnice i atori. Ljeta gospodnjeg 1936. nastao je Norilski logor NKVD. Prvi uhapenici koji su stigli u Norilsk bili su mladi i zdravi ljudi. NKVD je izvrio temeljit izbor. Teka klima, teki poslovi i potpuno nenastanjeno podruje zahtijevali su otporne ljude. Lijenika komisija pregledala je svakog detaljno i strogo pazila na zdrave zube. Na Dalekom sjeveru vlada skorbut. Kad je prvi veliki transport stigao ljeti 1936, nomadi su se uskomeali. Oni su pasli velika stada sobova i postavljali zamke za srebrne lisice. Nomadska plemena Samojeda, sobovi i lisice, povukli su se dalje prema sjeveroistoku. Od rijeke Jenisej do jezera Pjasina, to znai na razdaljini od 40 km, postavljeni su atori na svakih pet do est kilometara. U atoru su bile drvene prine, u sredini eljezna pe. Dva atora kuhinja. ivene namirnice pod otvorenim nebom. Ishrana i opskrba logoraa obilne. Dobivali su ak i limun te razliite preparate protiv skorbuta. U prvoj godini izgradili su samo barake za stanovanje i uredske prostorije. Ovdje drveta nema. A graevni materijal morao se dopremati rijenim putem. Najprije je sve trebalo oistiti od visokoga i zamrznutoga snijega. Radilo se vrlo primitivnim oruem: eljeznim polugama, lopatama, pi114

jucima. istilo se zamrznuto tlo i postavljali se temelji za barake. Trebalo je mnogo muke da se iskopa rupa u zemlji. Vie od polovine tih mladih ljudi umrlo je zbog tekog rada, hladnoe i bolesti. Dok su jedni gradili barake, grupa geologa ila je u potragu za prirodnim bogatstvima. Za kratko vrijeme poslali su u Moskvu kositar, bakar, kobalt i druge vrijedne metale. Pronaene su i velike zalihe ugljena. Godine 1937. dolazi u Norilsk 20.000 logoraa. Samo jedan dio mogao se smjestiti u barake, ostali su morali stanovati u atorima. Polovina logoraa gradila je uskotranu eljezniku prugu Dudinka-Norilsk. Godine 1938. dolo je novih 35.000 logoraa. Transporti su dolazili jedan za drugim, ali broj se nije poveavao jer je smrtnost bila strahovita. Umirali su masovno, a rezultat njihova trogodinjeg rada bio je gotovo nikakav. Staljin je traio da se po svaku cijenu prijee na eksploataciju plemenitih metala. Spremao se za rat. Cijene tih metala poveavale su se na svjetskom tritu iz dana u dan. Naroito poslije dolaska Hitlera na vlast. A Rusija nije imala novaca da kupuje te metale. Staljin je pozvao u svoj kabinet upravnika postrojenja u Norilsku Matvejeva i odredio mu rok: ili e do 1939. godine Norilsk isporuivati kositar i bakar, ili e on, Matvejev, ostati bez glave. Matvejev je obeao da e izvriti staljinski zadatak. Dola je 1939. godina. Metala nema. Matvejeva i njegova etiri pomonika sprovedu na Kolvmu i strijeljaju. Na mjesto Matvejeva dolazi Abraham Zavenjagin. Zavenjagin preuzima upravu Norilska, osamdeset baraka i veliko groblje. Norilsk je bio star tek tri godine, a imao je groblje kao gradovi stari nekoliko stotina godina. Zavenjagin je bio pametniji: traio je kvalicirane kadrove: inenjere, tehniare, ekonomiste. Sa Solovjetskih otoka stigla je partija od etiri hiljade ljudi koja je u povijesti Norilska poznata kao solovjetska etapa. Za115

venjaginu i njegovu pomonik Volohovu trebali su upravo takvi ljudi. Znali su i to da se tako veliko poduzee ne moe podii teroristikim mjerama. Da bi privukli inenjere i tehniare na rad, davali su im sitne privilegije, bolje stanove i bolju ishranu. Ali NKVD je drugaije mislio: politike robijae treba slati na najtee radove, a lake poslove valja dati kriminalcima. Zavenjagin i Volohov stalno su se sukobljavali s tzv. treim odjeljenjem. Kako bi uspjeli da inenjeri tehniari rade svoj projektantski posao u toplim prostorijama, a ne da krampaju smrznutu zemlju, morali su se suprotstaviti NKVD-u. Zaudo, Zavenjaginu i Volohovu ostale su glave na ramenu. Zavenjagin je dobio jo jednoga pomonika Jeremejeva koji je trebao dobro paziti da politikim logoraima ne bi bilo previe lijepo. Nije prola ni godina dana, u Norilsku si se zadimili dimnjaci i prvi kositar ukrcan je u luci Dudinka.

116

SMRT RUDOLFA ONDRAEKA Kad smo stigli u Norilsk iz ugljenokopa Nadeda, moji drugovi i ja odreeni smo u II logorsko odjeljenje. Bio je mrak kad nas je preuzeo ef odjeljenja Leman. Radovali smo se kad su nas odveli u kupaonicu. Ne samo to smo se tamo kupali nego smo i prenoili. Slijedeeg dana odveli su nas u zidanu baraku. U II logorskom odjeljenju bilo je u to vrijeme oko osam hiljada logoraa, politikih i kriminalaca. Bilo je tu i osam stotina ena u posebnim barakama koje su bile opasane bodljikavom icom. Drugo jutro poli smo na rad. Kao i obino, postrojili su nas pred barakom, zatim smo krenuli prema logorskim vratima. Bilo je hladno. Minus 45 stupnjeva Celzijusa. Kad smo doli blizu vrata, uinilo mi se da sanjam: pola metra od zemlje, vezan icom visio je goli le. icom su mu bile vezane noge i prsa, glava mu je visjela, staklenaste oi bile su poluotvorene, kosti mu strile, usta kao da nemaju ni komadia mesa. A nad njegovom glavom pribijena tabla na kojoj je pisalo: Ovakva sudbina oekuje svakoga tko pokua bjeati iz Norilska. Crte lica kao da su mi bile poznate. Tko bi to mogao biti? Za mara neprekidno me muila mislio tko je taj ovjek. Najednom sam se uasnuo! To je bio Rudolf Ondraek. Zar je on pokuao pobjei? Nikada mi nije govorio o bijegu. Danima sam bio opsjednut smrznutim leom svog druga Rudolfa. Neprekidno me kopkalo da saznam zato su njegov skelet objesili na logorska vrata. Jednog smo dana poli na kupanje. U kupaonici je bio deuran lijenik. U razgovoru s njim doznao sam da je iz Leipziga, 117

zvao se Georg Bilecki. Pitao sam ga da li je vidio objeeni skelet. - to se udite, vidi se da ste tek doli. Imat ete prilike jo tota da vidite - odgovorio mi je. Priao sam lijeniku Bileckomu zato se toliko zanimam za Rudolfa Ondraeka. Bilecki mi je savjetovao da o tome ne razgovaram i obeao mi da e se kod svojih kolega raspitati to se dogodilo. U nedjelju me posjetio u baraci i pozvao da poem s njim. Otili smo u njegovu baraku gdje me upoznao s lenjingradskim lijenikom Rajvierom. Rajvier je radio kao kirurg u bolnici I logorskog odjeljenja. Priao mi je da se sjea kada su iz ugljenokopa dopremili u bolnicu Rudolfa Ondraeka. Ondraek je bio u vrlo tekom stanju: ustanovili su zanemarenu dizenteriju, srce mu je sasvim oslabilo i ziki je bio potpuno iznuren. Malo je bilo nade da e ozdraviti. Ipak s poslije dva mjeseca neto malo oporavio. - Bio sam deuran - priao je Rajvier - u bolnici kad je Ondraek doao u moju sobu i zamolio me da mu dam praak za spavanje. Zahvalio mi je otiao. Najednom sam uo pad, bolniarka je istrala, pred vratima je leao Ondraek. Pregledao sam ga i ustanovio da je mrtav. Upitao sam kako je mogue da su Ondraeka proglasili bjeguncem. Rekao mi je da ne zna i da nije u njegovoj kompetenciji da to zna. Bilecki se mnogo zainteresirao za Ondraeka i zamolio me da mu kaem sve to znam. - Ondraek je roen u Znojmu, sada je to ehoslovaka. Bio je funkcionar Komunistike partije Austrije. Dolazak Hitlera na vlast 1933. zatekao ga je u Berlinu i nacisti su ga bacili u koncentracioni logor. Kada je puten iz logora, Ondraek je otputovao i istupio na internacionalnom forumu i enevi. Govorio je 118

o svemu to je proivio u nacistikom logoru. Nakon toga otiao je zajedno sa enom i djetetom u Sovjetski Savez. Nekoliko je godina radio u Sindikalnoj internacionali (Prontern). Kad je Staljin odluio da likvidira staru gardu komunista, meu prvima su uhapsili njega i osnivaa Komunistike partije Austrije Koritschonera. Koritschoner je bio bankovni inovnik i publicist. Uhapsili su ga u Harkovu 1936. godine i osudili na tri godine zatvora. A kada se alio na presudu, Vrhovni sud Ukrajine osudio ga je na deset godina. Godine 1940. NKVD je izruio Franza Koritschoners Gestapou, koji ga je likvidirao. Ondraekova ena s djetetom, na savjet nekih prijatelja i uz pomo austrijskog konzulata u Moskvi, vratila se u svoju domovinu. Ne mogu prealiti Ondraeka. Bio je divan ovjek. Ne znam hoe li ena ikada saznati kako je umro. Radio sam u brigadi koja je preraivala kositar i bakar. To je bilo prvo postrojenje koje je radilo na toj preradi. Pretovarivao sam rudau koja je dolazila iz rudnika u vagonima i kamionima. Radno vrijeme od osam ujutro do osam uveer. Za to vrijeme svaki je logora morao istovariti esnaest tona rude. Za taj posao dobio je 600 grama kruha, dva puta toplo jelo, tj. pola litre juhe, dvije stotine grama kae i jednu haringu. Tko nije ispunio normu dobio je manje. Bilo ih je mnogo koji nisu mogli ispuniti normu. Sve one koji nisu ispunjavali normu pokupili bi iz raznih brigada i oni su nastavljali posao sve dotle dok norma ne bi bila ispunjena. Svaka dva sata vraali bi u logor one koji su ispunili normu. Neki su ostajali na radilitu preko cijele noi, a ujutro bi nastavljali raditi sa svojom brigadom. Ljudi su padali od iscrpljenosti. U logor se nisu mogli vraati na vlastitim nogama. Bilo ih je koje su u besvjesnom stanju otpremali u bolnicu. Naravno, 119

lijenik nije mogao ustanoviti nikakvo povienje temperature jer su logorai bili toliko iscrpljeni da vie nisu ni imali normalnu temperaturu. Da bi takve vratili u ivot bacali su ih u hladnu vodu. Ali mnogi se vie nisu probudili. Smrtnih sluajeva zbog prekomjernog rada bilo je sve vie i uprava logora morala je narediti da oni koji nisu ispunili normu ne smiju raditi vie od dva sata prekovremeno. Ipak je ivot u Norilsku bio bolji negoli u rudniku Nadeda. U barakama je bilo vie prostora, stjenica je bilo manje, moglo se kupati i nije trebalo pjeaiti deset kilometara. Lijenika pomo bila je bolja, bilo je kvaliciranih lijenika koji su nastojali olakati sudbinu logoraa. Lijenici-logorai iz lenjingradske Vojne akademije: Nikiin, Bajev, Rosenblum te moskovski lijenik Suhorukov zaista su se trudili da nam olakaju ivot. Lijenike su stalno nadzirali efovi sanitetskog odjeljenja i esto ih kanjavali bacajui ih na najtee radove. Ali oni su radije krampali nego da bolesne ljude alju na radilite. Doktor Suhorukov bio je lijenik sportskog kluba u Moskvi. Ljeti 1936. godine jedna grupa nogometaa otputovala je u vedsku na utakmicu. S njima je bio i dr. Suhorukov. Vrativi se priali su da u inostranstvu nije ba takva bijeda kao to tvrdi slubena propaganda. Uhapena je cijela momad i osuena na deset godina logora. ef sanitetskog u II logorskom odjeljenju bila je Aleksandra Sljepcova. U Norilsk je dola zajedno sa svojim muem rudarskim inenjerom. Sljepcov je upravljao jednim rudnikom i u Norilsk ga je poslala Partija da pazi kako logorai ne bi sabotirali. O sabotai nije moglo biti ni govora. Logorai su savjesno radili, a slobodnjaci su primali plau. Znalo se da veina onih koji ive u slobodi veu brigu vode o votki negoli o radu. Ovi mladi ljudi znali su da se mogu pouzdati u inenjere i tehniare-logorae. 120

ena Sljepcova bila je mlada i zgodna, dobra srca i vrlo savjestan ovjek. Njen princip je bio: Postoje samo bolesni ljudi, i mene ne zanima da li je bolesnik logora ili slobodnjak. Prema lijenicima-logoraima, od kojih je mnogo nauila, bila je ne samo korektna ve se odnosila drugarski i kolegijalno. Naravno, morala je paziti da to ne primijeti NKVD. Uspjela je da za bolesne zatvorenike uredi posebnu kuhinju. Pod njenim nadzorom, prema propisima lijenika, spremala se hrana za bolesnike. Bolesnici nisu osjeali da su logorai. Starala se o svakom tko bi izaao iz bolnice da ga odmah ne alju na teki ziki rad. Ujutro rano stajala je pred logorskim vratima i pazila da nijedan bolesnik ne bude otjeran na rad. Zbog toga se esto sukobljavala sa efom logorskog odjeljenja. Teko komandiru kad bi Sljepcova vidjela da tue logoraa. Pobrinula bi se da takav neovjek, koji je isto tako bio logora, odleti s poloaja na tei posao. efovima NKVD-a nije se svidjelo dranje Sljepcove, ali nisu mogli nita poduzeti jer je njen mu bio jedan od vodeih partijskih ljudi u Norilsku. Mnogi logorai zahvaljuju toj hrabroj eni to su ostali na ivotu. Nekoliko mjeseci bio sam na tekom radu u tvornici koja je preraivala kositar. Kositar je trebalo prenijeti u bave i tovariti u vagone koji su ili u Dudinku i Krasnojarsk. Teak posao i slaba ishrana iscrpili su mi organizam te vie nisam mogao raditi. Razgovarao sam o tome s prijateljem Georgom Bileckim. Obeao je da e mi pomoi. Za kratko vrijeme lijenik Nikiin predloi da me se zbog loega zdravstvenog stanja uputi na laki rad. Doao sam pred lijeniku komisiju koja je predloila laki posao iako je predstavnik NKVD-a protestirao. Rekao je da sam ja teak zloinac. Ipak su me odredili da budem bolniar u ambulanti. U logoru je izbio trbuni tifus. Valjalo je urediti provizornu bolnicu. 121

Postavili su me da upravljam tom bolnicom. Radio sam etiri mjeseca i bili su zadovoljni i bolesnici i upravnica sanitetskog odjeljenja. Kad je epidemija prestala i bolnica je bila rasputena, ponovno sam morao na teak rad. No, bilo mi je lake jer sam se oporavio. U logoru je bilo mnogo inostranaca, izvanrednih ljudi s velikom inteligencijom i jakim moralom. Isticao je Josef Berger, neobian ovjek, suta dobrota. Njegova spremnost da uini neto za drugoga i da se rtvuje nije imala granica. Fiziki je bio vrlo slab, ali uvijek se brinuo kako bi drugome olakao ivot i spasio ga od tekog rada. Svu svoju energiju iskoritavao je da olaka sudbinu drugih. Naroito se brinuo o ljudima koji su tek doli u logor, koji se jo nisu mogli snai i bili su izloeni samovolji logorske uprave i teroru kriminalaca. On ih je opskrbljivao kruhom, duhanom i toplim rubljem. Berger je u ranoj mladosti pripadao komunistikom pokretu. Izvanredan um stavio je u slubu radnikog pokreta. Prije hapenja bio je jedan od vodeih funkcionara u Izvrnom komitetu Kominterne. Niz godina vodio je sekretarijat za Bliski istok. Godine 1935. uhapsili su ga kao trockistu i osudili na pet godina. Kad god bi mu kazna istekla, obnovili bi proces i ponovo ga osudili.

122

TRAGEDIJA LOGORA GORNAJA ORA Berger mi je ispriao tragediju logora Gornaja ora. Bio je meu malobrojnima koji su ostali ivi. Ljeta 1935. Bergera su s grupom od etiri stotine osuenika iz Butirke ukrcali na moskovskom Sjevernom kolodvoru u teretne vagone i preko Volge i Urala dopremili u Staljinsk (za cara Novokuznjeck). Tu su ih istovarili i zadrali dvadeset i etiri sata. Dali su im hrane za tri dana. Tada su krenuli u praumu. Prolazili su puteljkom i tu i tamo nailazili na atore kirgiskih nomada. Kosooki Kirgizi znatieljno su gledali neobinu povorku. Ponekad bi kirgiski vojnici izmijenili nekoliko rijei sa svojim zemljacima. Probijali su se u koloni po jedan. Izali su u kamenjar i nekoliko kilometara gazili kamenom pustinjom, a onda su opet uli u praumu. Tako od zore do smiraja. Samo je u podne bio mali odmor. Nou bi razapinjali atore i spavali na goloj zemlji. etrdeset malih sibirskih konja nosilo je ivene namirnice za vojnike i logorae. Nou se oko atora palila vatra zbog divljih zvijeri. Vukovi i akali zavijali su po cijele noi. Zavijanje zvijeri i njisku prestraenih konja sluali su itava tri tjedna. Tada su se zaustavili na velikoj planinskoj visoravni. Dvadesetoricu oboljelih ostavili su kraj puta. Poslije nekoliko dana vojnici su nali samo odijela i kosti. Tu su postavili logor i razapeli atore. Veliki ator sluio je kao kuhinja, druge su uredili kao bolnicu. Posvravali su najvanije poslove, a onda je upravnik logora naredio tri dana odmora. Jeli su riblje i mesne konzerve, sueno povre i brzo se oporavili. Rad nije bio teak, norme jo nisu postojale. Pristizale su nove grupe logoraa, najprije svakog tjedna, a onda svakog dana. Skupilo se dvanaest hiljada logoraa. Zapao je snijeg visok dva metra. Logor je bio odrezan od svijeta. Enkavedeovci su zaboravili samo jednu sitnicu: da ljudi i konji moraju jesti. ivene namirnice mogle su trajati najvie dva 123

mjeseca. Upravitelj logora naredio je da se logoraima prepolovi obrok. Reeno je da su to privremene mjere i da je o situaciji putem radija obavijetena Glavna uprava logora u Moskvi (Gulag) i da su obeali pomo avionima. Radna norma bila je skraena, nitko nije osjeao glad, svi su ekali avione. Jednog dana podigli su cijeli logor da se oisti snijeg kako bi se avioni mogli spustiti. Ljudi su radili kao sumanuti. Oko oienog terena postavili su gomile drva koje je trebalo zapaliti. Avioni se nisu pojavljivali. Ponovno je zapao snijeg. Opet su oistili prostor. Oi su bile uprte u nebo. Prolo je mjesec dana. Aviona nema. Obrok je opet prepolovljen. Logorai su utjeli, konji su gladovali. Konje su klali da bi nahranili logorae i sauvali zob. Napokon se pojave avioni. Svi su izjurili iz nastambi. Oduevljeni! Uzvikivali su i mahali kapama i krpama. Avioni su dugo kruili nad logorom, ali nisi se sputali; samo su bacili teret. Tuceti sanduka i vrea visjeli su u zraku. Malo ih je stiglo na cilj. Vei dio je propao u umi u visokom snijegu. Logorai vojnici pokupili su neto sanduka i vrea u kojima je bilo tople odjee i suhi kruh. Raspoloenje je bilo bolje. Prola su dva tjedna. Jedan avion donio je kruh i konzerve. Obrok su povisili za nekoliko grama. Logorai su dnevno umirali od gladi. Upravitelj logora smanjio je logorsku strau i svu slobodnu momad poslao u lov na divlja. Nekad bi vojnici donosili i medvjede. Ali ni to nije bilo dovoljno da se preivi. Logorai su umirali svakodnevno. Leeve nisu pokapali. Zasipali su ih snijegom. U proljee kad se snijeg rastopio, irio se straan smrad od raspadnutih tijela. Preivjeli nisu imali snage da pokopaju svoje mrtve drugove. Pojavio se i tifus. Lijekova nije bilo. Lijenici su bili nemoni. Kad su putovi postali prohodni, poslali su hranu na konjima. Ali od dvanaest hiljada logoraa ostalo je tri stotine ivih. 124

MAARSKI ADVOKAT KEROI Mnogi se sjeaju procesa protiv maarskih komunista Salaja i Fursta koje je Hortvjev reim osudio na smrt i objesio. U logoru sam 1939. godine upoznao njihova advokata Keroi Molnara. Baraka broj 14 imala je svoj dan kupanja. Dvije stotine ljudi svukli su se u nekom predsoblju i kad su htjeli da svoju odjeu odnesu u prostoriju za dezinfekciju, jedan logora ustanovi da mu manjka donje rublje. Bilo je jasno da ga je netko ukrao, netko tko radi u kupaonici, a to su bili sami kriminalci. Bez donjeg rublja bilo je nemogue ivjeti u strahovitoj hladnoi. Osim toga, kad bi uprava logora doznala da zatvoreniku manjka jedan komad odjee, teko bi ga kanjavala. Morao bi platiti peterostruku vrijednost. Uprava bi oduzimala novac koji su osuenici primali od rodbine. Okradeni je bio oajan. Obratio se starjeini kupaonice, kriminalcu, na to je ovaj okradenog logoraa poeo nemilosrdno udarati. Uto se pojavi jak, atletski razvijen ovjek, zgrabi kriminalca i zavrne mu ruke na lea. Iz susjedne prostorije nahrupi svo osoblje koje je radilo u kupaonici da pomogne svome efu. Dolo je do tunjave koja je svrila pobjedom politikih zatvorenika. Logorska policija bacila je u karcer nekoliko politikih logaraa, meu njima atletu Keroija i mene. U karceru sam poblie upoznao Keroija. Poslije osude Salaja i Fursta morao je bjeati u Rusiju jer su ga traili Hortvjevi policajci. Kad je dolo vrijeme velike istke, uhapsili su ga. Vojni sud osudio ga je kao agenta Hortvjeve policije na deset godina logora. Nakon izlaska iz karcera Keroi i ja doli smo u istu brigadu koja je gradila veliku metalurku tvornicu na tzv. Promplotatki. Posao je bio vrlo teak. Pijucima i eljeznim polugama probijali smo zamrznutu zemlju i pripremali temelje. Unato strahovitoj 125

hladnoi morali smo svlaiti svoje bulate, vatirane kapute, jer smo se znojili kao u parnom kotlu. Keroi je bio ziki neobino snaan, rad ga nije umarao kao ostale. Uvijek je bio dobre volje. Uvee bi sjedio u baraci na prini i prevodio Pukina na maarski. Nikada ga nisam uo da jadikuje, da se tui na glad. Uvijek je bio vedar, uvijek je sanjao o tome kako e se vratiti u svoju Budimpetu i ponovno otvoriti advokatsku kancelariju.

126

SUDBINA SCHUTZBUNDLERA Kada su klerofaisti u veljai 1934. suzbili ustanak u Beu, veina Schutzbundlera pobjegla je u ehoslovaku. Smjestili su ih u Brnu i drugim mjestima. Sredstva za njihovo uzdravanje dale su socijaldemokratske partije i sindikati. Uskoro je meu Schutzbtindlerima otpoela agitacija koja ih je trebala odvojiti od njihova vodstva, od socijaldemokratske partije i prisajediniti komunistikom pokretu. Agitacija je pala na plodno tlo jer je openito poznato da su ljudi u emigraciji uvijek nezadovoljni. Ubrzo je dolo do istupa protiv vodstva, to je dovelo do otvorenog loma. Schutzbundleri su na grudi stavili sovjetske zvijezde, a na krovovima baraka mogle su se vidjeti crvene zastave sa sovjetskom petokrakom. Tada su Schutzbundlere poeli izbacivati iz logora i oni su potraili utoite kod komunistikih organizacija. Kad se njihov broj popeo na stotine, Komunistika partija Austrije obratila se sovjetskom vodstvu i izborila pristanak da se Schutzbundleri prebace u Sovjetski Savez. Kad je na Bjelorusku eljezniku stanicu u Moskvi stigao prvi transport, doekan je muzikom. Na trgu je odran miting, govorili su austrijski komunisti Koplenig i Grossmann, kao i predstavnici sovjetske Komunistike partije. Schutzbundlere su slavili kao junake i revolucionare. U zatvorenim redovima stupali su ulicama Moskve do hotela Europa. U hotelu su ih doekali postavljeni stolovi. Uz glazbu i najbolja jela pjevali su revolucionarne pjesme. Prvih tjedana etali su gradom i svraali na sebe panju svojom odjeom koja se sastojala od pumperica i baskijske kape. No, onda su pomalo nestajali s moskovskih ulica. Moglo ih se nai jo u stambenim etvrtima velikih industrijskih pogona u Moskvi, Harkovu, Lenjingradu, Rostovu itd. 127

U to vrijeme u Sovjetskom Savezu ukinute su karte za kruh. Ruski su radnici bili sretni. Ali austrijski radnici poeli su mrmljati to se dobiva samo crni kruh i veoma malo eera. Voe austrijskih komunista, koji su se nalazili u Moskvi, otrali su u tvornice i pokuavali umiriti Schutzbundlere. Ali tamo su uli samo neprijatne stvari. - Vi ste nas prevarili. - Pustite nas da se vratimo u Austriju. Uskoro su se cijele grupe obraale austrijskom poslanstvu u Moskvi traei da im se omogui povratak u domovinu. Ali austrijskom poslanstvu nije se urilo. Dok su u Beu vijeali da li da Schutzbundlere puste u Austriju, u Moskvi su ih na izlazu iz austrijskog poslanstva hapsili enkavedeovci i kao kontrarevolucionare otpremali u logore. OSO ih je sudio na deset godina. Godine 1939. u Norilsku sam sreo nekoliko Schutzbundlera. Na alost, nisam im upamtio imena. S jednim sam se sprijateljio. Fritz Koppensteiner bio je iz Bea i s roditeljima je stanovao u X rajonu. Koppensteiner je bio veoma snaan mladi. Da bi se spasio od gladi, prodavao je svoju krv. Sanitetsko odjeljenje u Norilsku plaalo je za svako davanje deset komada jaja, kilogram eera, pola kilograma maslaca, kilogram suenog voa i dva kilograma svjeeg povra. Koppensteiner je davao krv svaka dva mjeseca. Kad sam ga jednom upozorio da ne pretjeruje, on me uvjeravao da se dobro osjea. Ali jednog dana oboli sasvim iznenada tuei se na srce i bubrege. Njegovo je stanje postajalo sve gore. Morali su ga otpremiti u bolnicu. Nakon nekoliko tjedana otpustili su ga. inilo se da mu je bolje. Ali uoi rata iznenada su ga prebacili iz Norilska u okruni centar Krasnojarsk. Nikada nisam mogao saznati kakvu je sudbinu doivio.

128

SVI AVOLI OVOG SVIJETA Izgradnja norilskog metalurkog kombinata poprimila je velike dimenzije. Pristizale su gomile novih logoraa, radilo se nou i danju bez obzira na vrijeme. Rijetko je kada bio dan odmora. Hladnoa je bila tako strana te je ovjek imao osjeaj da mu se mozak smrzava. Ali nije samo hladnoa bila strana. Mnogo gore bile su snjene oluje. Kad je bjenjela purga, ovjek nita nije vidio. A kad se polazilo na rad, petorica su se hvatala ispod ruke da ih vjetar ne odnese. Nekada ni to nije pomagalo; ljudi su padali kao snoplje, bili su prosto pometeni. Kad je purga pomahnitala inilo nam se da je doao smak svijeta. Bilo je mrano, uo se samo urlik vjetra, itanje i pitanje. Oko nas plesali su i urlali svi avoli. Nekada je taj bijesni snjeni kovitlac trajao bez prestanka tri-etiri tjedna. Zameo je i barake i putove. Trebalo je uloiti straan napor da se proe onih 50 metara do kuhinje po jelo. Uvijek je prijetila opasnost da nas vijavica pomete i odnese dragocjeno posue. Kad bi nas purga iznenadila na putu za radilite, obino bi nastao mete. Male grupice vraale bi se bez straara. Mnogi zatvorenici izgubili bi se u oluji, snijeg bi ih zameo. Poslije bi ih pronalazili mrtve ili smrznute nedaleko od logora. Na radilitu je bilo vrlo malo mogunosti da se ovjek ugrije, pogotovo prvih godina kad nije bilo izgraenog objekta gdje bi se logorai mogli skloniti. Ponekad bi dopustili da se naloe velike vatre. Nismo patili samo od velikih hladnoa i bjesomunih purga. U Norilsku etiri mjeseca u godini nije bilo sunca, vladala je potpuna tama. Onih etiri mjeseca neprekidnog dana djelovalo je na organizam mnogo razornije negoli etiri mjeseca potpune tame. Kad je vladala no, logorai su manje radili. Razumije se da je u okolnostima velikih hladnoa, snijega, leda, vijavice i vlage 129

odjea bila neobino vana. Sva odjea bila je vatirana, i hlae i kaput (tzv. telogrejka), zatim kratka kabanica, bulat, a isto tako i pustene izme, valjenke. Politiki osuenici gotovo nikad nisu dobivali novu odjeu. Dobivali su je logorski inovnici. Stara odjea politikih osuenika, zakrpljena i poderana, nije bila topla. Zato su se logorai zamatali u svakojake krpe. ovjek je izgledao kao strailo! Provirivala su usta, dva otvora za oi i malo nosa. esto se ni najbolji prijatelji nisu prepoznavali. U logorima je bilo brigada koje su imale slabe i iscrpljene ljude, zvali su ih Indijci. Ljudi su od tekog posla i gladi bili mravi kosturi. Oni su mnogo patili od hladnoe. Te brigade upotrebljavane su za pomone radove, obino bi istile snijeg ili u logorskom krugu neto raskrivale. Naravno, ti ljudi dobivali su najgoru odjeu, bili su puni arenih krpa, a umjesto valjenki dobivali su obuu od krpa i sa donom od starih automobilskih guma. Takva obua zvala se burki. Stoga su im neprekidno oticali zglobovi, imali su stalno ozebline, esto bi im se smrzla ruka ili noga. Amputacije su bile na dnevnom redu. Svake godine stotine bogalja odlazilo je iz Norilska u druge logore NKVD-a. Uprava logora ivotinjski se odnosila prema onima koji su izgubili zdravlje. U principu nije poznavala ni slabe ni bolesne. Logora je morao imati ili visoku temperaturu, ili je morao postati bogalj da bi bio osloboen rada. Iznureni ljudi morali su ii na rad tako dugo dok su se mogli kretati. Kad bi se vraali s posla u svoje barake, uvijek je jai vodio ispod ruke slabije i iscrpljene. To je bila svakodnevna slika. Logorae su maltretirali i neki lijenici, npr. evuk, Harenko i drugi. Bili su to pokvarenjaci u rukama NKVD-a.

130

SUDBINA PANJOLSKIH BORACA Nakon pobjede generala Franka, vei dio republikanskih vojnika prebjegao je u Francusku, gdje su ih smjestili u prihvatne logore. Nepanjolci, ako nisu bili rodom iz zemalja u kojima je vladao faizam, vratili su se svojim domovima. Jedan dio panjolaca otiao je u Junu Ameriku, neki su ostali u Francuskoj, a ostali su provodili tuan ivot po logorima. Nijedna drava nije htjela primiti ove revolucionare. Ni Sovjetski Savez nije htio pruiti utoite borcima koji su veim dijelom bili lanovi Komunistike partije panjolske. Smjetaj ovih ljudi postajao je sve vei problem za francusku vladu. U graanskim novinama poelo se postavljati pitanje zato se sovjetska vlada ogluuje? Staljin je napokon pristao da primi djecu republikanaca. U Sovjetski Savez dolo je nekoliko transporta s pet hiljada panjolske djece. MOPR (Internacionalna crvena pomo) smjestio ih je u djeje domove. Borce nisu primali, dok su Dolores Ibaruri i neki lanovi CK Komunistike partije panjolske srdano doekani. Zauzvrat su pljeskali Staljinu kad je stare Lenjinove suradnike stavio pred zid. Jednom je prilikom Manuilski zamolio Staljina da primi nekoliko hiljada republikanskih boraca. Staljin je znao biti i velikoduan. Pristao je i rekao: - Pazite da i sa panjolcima ne bude svinjarija kao s austrijskim Schutzbundlerima. panjolci su se u Parizu obukli na raun Sovjetskog Saveza. Zatim su ih ukrcali na sovjetski brod. U Odesi su ih, kao nekada Schutzbundlere u Moskvi, sveano doekali. Privremeno su ih smjestili u hotele. panjolci su se nekoliko tjedana odmarali. Potom su ih poslali u razliite gradove Ukrajine i Rusije. Kvalicirani su radili u tvornicama, a nekvalicirane su poslali u nauk. 131

Na nalog CK, tvornice su ih plaale kao najbolje plaene ruske radnike. Osim toga, nisu morali ispunjavati normu. To je trajalo tri mjeseca. Onda su im rekli da, poput ruskih radnika, moraju ispunjavati normu. panjolci to nisu shvatili ozbiljno i nastavili su raditi prijanjim tempom. Kad je mjesec zavrio i kad su primili plau, vidjeli su da su dobili samo nekoliko stotina rubalja, to nije bilo dovoljno ni za osam dana ivota. Poeli su se buniti. Kad su ih pokuali umiriti, temperamentni panjolci postali su jo buniji. Da bi se izbjegao skandal, sindikati su iz svojih sredstava platili razliku. Mjesec dana vladao je mir. Kvalicirani radnici jedva su zaraivali toliko da mogu skromno ivjeti, ali nekvalicirani su dobivali tako malo da nisu mogli nabaviti ni najnunije. panjolci su postajali sve nemirniji. Mnogi su napustili posao, otputovali u Moskvu i stali obilaziti panjolsku sekciju Kominterne. Tamo su ih pomagali novcem i slali ih natrag na radna mjesta. U Tvornici lokomotiva u Harkovu, gdje je radilo etrdeset panjolaca, dolo je do otvorenog trajka. Tada se umijeao NKVD. Kao na dogovoreni znak, u svim gradovima stali su hapsiti panjolce. OSO ih je zbog kontrarevolucionarnog rada osuivao na osam do deset godina logora. Grupa od dvije stotine i pedeset panjolaca dola je 1940. u Norilsk. Djeca juga morala su na Dalekom sjeveru odsluiti sovjetsku kaznu. Veina je oboljela ve za transporta. Oni koji su stigli priali su da ih je iz Moskve krenulo vie od tri stotine. U Norilsku je jedan dio otpremljen u bolnice, a ostale su lijenici proglasili nesposobnima za rad. Od dvije stotine i pedeset panjolaca u Norilsku je pokopano stotinu i osamdeset, ostale su 1941. godine otpremili u Karagandu.

132

KAZNENI LOGOR KOLARGON U Norilsku je bilo nekoliko kaznenih odjeljenja za one koji bi prekrili disciplinu ili izvrili neki zloin. U takvim odjeljenjima ostajali bi od jedan do est mjeseci. Bilo je i takvih koji nikada nisu izili iz kaznenih odjeljenja. Kolargon na periferiji Norilska bilo je najstranije kazneno odjeljenje. Onaj koji bi tamo dospio izgubio je svaku nadu da e ostati u ivotu. U Kolargonu su vladala dva reima, logorski i zatvorski. Upravitelj odjela svrstavao je logorae prema vrsti kazne. Svi su morali odlaziti na rad bez obzira na kategoriju. Razlika je bila samo u tome to su u odjeljenju sa zatvorskim reimom zatvorenici poslije rada zatvarani u elije, dok su se drugi, kao u logoru, do odreenog sata mogli slobodno kretati. U Kolargon su dolazili oni koji su odbijali da pou na rad, a takvih je meu kriminalcima bilo mnogo. Za pravog zloinca rad je bio sramota. Oni su taj princip dosljedno provodili, a to nije bilo teko jer im je logorska uprava gledala kroz prste. Ali jao politikom zatvoreniku ako bi iz bilo kojeg razloga odbio da poe na rad! Meu politikim zatvorenicima odbijali su da pou na rad samo oni kojima je to nalagalo vjersko uvjerenje. Bilo je svakakvih sekti, najrazliitijih vjeroispovijesti, a najraireniji bijahu tzv. subotari. Ali svi subotari nisu odbijali rad, iako su mogli odbijati da rade za antikrista Staljina. Kada uobiajena disciplinska sredstva, kao to su karcer, kazneni obrok itd., ne bi pomagala, slali bi ih u Kolargon, gdje su morali ivjeti i raditi meu najteim zloincima. Logorai su na najrazliitije naine izbjegavali teak rad. Logora bi se obino negdje sakrio, neki su dizali daske s poda i uvlaili se ispod barake, drugi su dugo sjedili na zahodu, trei 133

su se sakrivali u mrtvanici. No, kako je uprava i tamo njukala, zavlaili bi se izmeu leeva. Neki se nisu skrivali ve su otvoreno izjavljivali da ne mogu ii na rad. Pri tom su navodili razliite razloge, kao to je bolest, nedostatak tople odjee, cipela. U takvim bi sluajevima brigadir obavijestio upravitelja radnog odjeljenja ili nekog od njegovih mnogobrojnih pomonika. Pomonik bi pozvao jednog ili vie policajaca, koji bi naoruani pendrecima doli u baraku i zahtijevali od logoraa da poe na rad. Ako bi ovaj i dalje odbijao, poeli su ga batinati. Obino je to svravalo tako da su zatvorenika odvukli u karcer i tamo ga premlatili. Dogaalo se da logoraa ni nagovaranjem ni silom nisu mogli potjerati na rad. Logora bi se skinuo dogola, popeo na prinu, sakrivi odjeu, a logorski policajac nije znao kako da ga tako gola otjera na veliku hladnou. No, poslije je taj problem rijeen tako da je uvijek bila spremna rezervna odjea. Kako je veina odbijala da obue rezervnu odjeu, silom su ih skidali, odvlaili napolje i bacali na saonice u koje je bio upregnut konj. Pokrili bi ih krznom i vezali uem. Tako su ih odvozili na radilite. Tada su bili prisiljeni da se obuku. Ali raditi ipak nisu mogli: veini bi se smrzli udovi. Time je logorska uprava postigla da se nije poveavao broj onih koji su odbijali da rade. Ako bi zatvorenik nekoliko puta odbijao da poe na rad, bacili bi ga u Kolargon. Veina iz Kolargona radila je u kamenolomu, ali radili su i seoske poslove. Rad u Kolargonu nije bio mnogo tei negoli u logoru, ali su prilike bile tako strahovite i vladala je takva samovolja da normalan ovjek to nije mogao dugo izdrati. U logorima je morao vladati stanovit red jer je bilo potrebno da se izgladnjeli i iscrpljeni ljudi potpuno ne onesposobe za rad. 134

Tada plan ne bi bio izvren. U Kolargonu takvog obzira nije bilo i uprava je mogla raditi to je htjela, bez posljedica. Namirnice su uveliko krali, a viak su dobivali oni koji to svojim radom nisu ni najmanje zasluili. Meu kriminalcima je vladao stalan rat. Postojale su dvije grupe: tzv. poteni zloinci i kurve. Potenima su pripadali oni koji su se vrsto pridravali principa da ne prave kompromisa s logorskom upravom. To je znailo da nee raditi ni prihvatiti namjetenje u logorskoj policiji, vodit e samo parazitski ivot. Takvi su samo ekali pogodan trenutak da pobjegnu iz logora da bi u slobodi opet neko vrijeme krali, pljakali, ubijali, ve prema tome kojoj su kategoriji pripadali. Bijeg iz Norilska bio je gotovo nemogu, ali neki su bjeali iz logora da bi u samom Norilsku, meu ono malo slobodnog stanovnitva, krali i ubijali. Takve bi ubrzo uhvatili i ponovno osuivali. A ovima je to bilo svejedno. Kurve meu zloincima bili su oni koji su s logorskom upravom bili u dobrim odnosima i u logoru najee radili kao inovnici, logorski policajci i dounici. Rat meu zloincima ponekad je poprimao okrutne oblike. Ubojstva, teke povrede, premlaivanja, to su bile svakodnevne pojave. Na radilitima je esto dolazilo do pravih bitaka. Alat je sluio umjesto oruja. Da nisu intervenirali straari, zloinci bi se meusobno istrijebili. Potenom je ovjeku bilo strahovito teko ivjeti u Kolargonu. Ali ni kriminalci se nisu osjeali ugodno. Izai se nije moglo prije isteka kazne, stoga bi pronalazili najrazliitija sredstva, od kojih je najuobiajenije bilo sakaenje samog sebe. Mnogi nisu imali hrabrosti da to izvedu sami, pa su se sakatili meusobno. Obino su to radili na slijedei nain: dovukli bi panj, krvnik bi stao pored njega sa sjekirom u ruci, a onda bi jedan za drugim pristupali 135

hrabri i stavljali na panj dva ili tri prsta. Time su postizali to da vie nisu morali raditi teke poslove. Kad je sakaenje stalo uzimati sve vee razmjere, uprava je odredila da se takvi logorai ne alju u bolnicu, ve da ih lijenik na licu mjesta previja. Tako su morali ostati na radilitu. Mnogi su od tih povreda umirali jer je zbog nehigijenskih prilika dolazilo do trovanja. Zloinci su traili i nalazili nove putove da pobjegnu iz Kolargona. Poinjali bi nove teke zloine, zbog kojih su ih otpremali u zatvor. Meutim, to se moglo postii samo onda ako se nekog ubilo. Tako se dogaalo da logora sjedi kraj vatre, a kriminalac mirno ustane i smrska mu glavu. Samo godine 1939-40. na taj je nain ubijeno vie od 400 ljudi. Istraga je obino trajala tri do etiri mjeseca. Za to vrijeme zloinac nije morao raditi. Leao je u zatvoru na prini. Kada je i ta vrsta izbjegavanja rada poprimila masovne razmjere, ef NKVD-a je naredio da se zloinac ne odvodi u zatvor, nego da se istraga vodi u Kolargonu.

136

PROVOKATORI NKVD se nije zadovoljavao samo time da hapsi nevine ljudi, da ih baca u stotine tamnica i hiljade logora koji su razasuti po itavom Dalekom sjeveru, ve je robijae i logorae neprekidno pijunirao. Meu osuenicima zavrbovali su razne ljudi koji su imali zadatak da stalno motre i prislukuju to se govori. Naravno, nije bilo nimalo teko da se iz ovjeka, koji je nevino osuen, izmami rije nezadovoljstva, neka psovka, neka poruga na raun reima i NKVD-a. Posebnu panju posvetio je NKVD ljudima koje su smatrali opasnima. NKVD je stvorio itavu mreu provokatora, pijuna i dostavljaa kojima su obeavali laki posao ili putanje iz logora. Jednog dana doao je k meni osuenik Roankovski i upitao me odakle sam. Odgovorio sam mu da sam iz Bea. inilo mi se da ga je to veoma obradovalo. Govorio je da je u Beu studirao, oduevljavao se Beankama. Bilo mi je drago to sam naao zemljaka. Tako smo poeli razgovor o svemu i svaemu. Roankovskog je zanimalo da li teko radim i imam li dovoljno hrane. Ispriao sam mu sve tono kako je bilo. Roankovski mi je obeao da e razgovarati s nekim svojim prijateljem u kuhinji koji e mi dati neto da pojedem, a pokuat e da me tamo i namjesti. Bio sam vrlo zahvalan Roankovskom. Poslije izvjesnog vremena ponovno je doao i saopio mi da je razgovarao sa efom kuhinje koji je spreman da uini neto za mene. Kad sam napokon doao do efa kuhinje Larionova, zapitao me jesam li ikada radio u kuhinji. Odgovorio sam da nemam pojma o kuhanju. - No, dobro. Vidjet u to mogu za vas uiniti - rekao je Larionov. Ali njega je zanimala i moja prolost. Ukratko sam mu rekao tko sam, da sam Austrijanac i funkcionar KP Austrije, da 137

sam mnogo godina radio u jugoslavenskoj Komunistikoj partiji, da sam neko vrijeme ivio u Parizu, a 1932. godine doao sam u Moskvu. Larionov me paljivo sluao. Da bi me potakao da jo vie priam, pozvao je kuhara da mi spremi pristojno jelo. Za nekoliko minuta dobio sam u aluminijskoj zdjeli komad mesa i valjuke s velikim komadom kruha. - tajner, najprije jedite, onda emo razgovarati. Jelo mi je neobino prijalo, u sobi je bilo toplo, ak sam se i oznojio. Kad sam pojeo, Larionov me upitao elim li jo neto. Zahvalio sam mu. Komad kruha koji je ostao zavio je u papir, donio veliki komad eera i pruio mi sve to osmjehujui mi se. - tajner, kad ste etali ulicama europskih gradova, recite mi po dui, jeste li zamiljali da e socijalizam ovako izgledati? - Ne, nisam - odgovorio sam kratko. Ali Larionova nije zadovoljio ovaj moj kratki odgovor. Svakako je htio uti dalji tok moga razmiljanja. Tako smo nastavili razgovor. Govorio sam mu o tome kako milijuni ljudi, koji i dandanas vjeruju u socijalizam, imaju sasvim drugaiju predodbu o njemu. Oni su vrsto uvjereni, kao to sam i ja bio, da u Rusiji nastaje novi svijet, da to nije samo srea za ruski narod, ve da e sloboda i blagostanje zavladati itavim svijetom. A to je ispalo iz toga: reim nasilja i terora, milijuni nevinih sjede po logorima i tamnicama. Jednom rijeju, prevara i obmana. Larionov me oduevljeno sluao i zamolio me da opet doem. - Samo vi doite kad god budete gladni, takvi ljudi kao to ste vi ne smiju gladovati, ja u razgovarati sa starjeinom logorskog odjeljenja da vas namjestim u kuhinji.

138

UPOZNAO SAM SESTRU HENRIKA JAGODE Istog dana doao mi je ovjek iz kuhinje i saopio da me zove Larionov. Oigledno zadovoljan, Larionov mi je rekao da je uspio nagovoriti starjeinu Lehmana da me premjesti u kuhinju, a on, Larionov, postarat e se da za mene pronae lagan posao. U kuhinji je bio nekakav mlin na kome se mljela zob. Mlin su konstruirali sami logorai. Larionov me odveo u malu prostoriju, pokazao mi taj mlin, objasnio kako se njime rukuje i poslije pola sata ja sam ve mljeo. Bio sam presretan. Posao nije bio teak, bilo je toplo, jelo se dobro. Mlin je radio dan i no. Zamjenjivala me sestra biveg efa NKVD-a Taisa Grigorijevna Jagoda. Henrik Jagoda, njezin brat, po zanimanju drogerist, radio je esnaest godina u GPU, 1933. Staljin ga je odlikovao Lenjinovim ordenom, 1935. postavio za komesara Uprave dravne sigurnosti, 1938. optuio kao agenta inostranih sila. Jagoda je osuen na smrt i strijeljan. Taisa Jagoda imala je oko 32 godina, bila je visoka, vitka, imala je crnu, neto prosijedu kosu. Uhapena je samo zato to je bila Henrikova sestra. Dobila je deset godina logora. Mnogo je neugodnosti imala zato to je sestra stranog efa NKVD-a. I inovnici i straa i kriminalci, svi su joj pakostili gdje god su mogli. Bila je sretna kad sam postao njen partner. Dosad je to bio kriminalac koji ju je stalno muio. Od kuhara sam donosio toliko jela da je bilo dosta za oboje. Kad su jedanput kuhari primijetili da dijelim jelo s Taisom, rekli su mi da mi vie nita nee dati. Pokuao sam im objasnitida siromana ena nije nita kriva. To nije pomoglo. Sada su poeli mrziti i mene. U poetku je Taisa bila krta na rijeima. Poslije mi se povjerila. Priala mi je pojedinosti iz svoga ivota i ivota svog brata. 139

Jedne nedjelje sjedili smo zajedno u prostoriji u kojoj su se preraivale ribe. Bili smo sami. Taisa je govorila kako sam joj jako simpatian i kako ve dugo ezne za prijateljem. Naslonila je glavu na moja prsa. Prolo je mnogo godina kako nisam vidio enu iz takve blizine. Iako sam sada ivio u manje-vie boljim okolnostima i osjeao se u dobroj kondiciji, ipak me Taisa, iz meni nepoznatih razloga, nije privlaila. Polako sam se izvukao iz toga intimnog poloaja. Tog dana bio sam u nonoj smjeni i Taisa je ostala kraj mene do jedanaest sati nou. Imao sam dosta rezerve brana pa smo se mogli odmarati tri sata. Razgovarali smo o njoj i njenom bratu. Pitao sam je kako je dolo do toga da su ga strijeljali a bio je blizak Staljinov suradnik. U poetku nije htjela govoriti, a onda se raspriala o svom bratu kao o vrlo dobrom ovjeku. - Da je bio zao, danas bi sigurno bio na visokom poloaju. Moj brat je morao umrijeti. Ono to je Staljin od njega traio, to su bila takva zvjerstva koja on nije mogao izvriti. Mnogo toga je uradio to se sukobljavalo s njegovom savjeu. ivio je u stalnoj duevnoj borbi, u krizama koje su svakim danom postajale sve tee. A onog dana kad je Staljin ubio svoju vlastitu enu, Alelujevu, poela je dramatska borba. Staljin je naredio mom bratu da pronae pouzdana lijenika koji e izdati uvjerenje da je njegova ena poinila samoubojstvo. Moj brat je pozvao poznatog lijenika za srane bolesti Levina i objasnio mu situaciju i to Staljin trai od njega. Levin se zgrozio. Na to je moj brat rekao Levinu da nee izai iz zgrade NKVD-a ako ne uradi ono to se od njega trai. Levin je to energino odbio. Poslije nekoliko dana sovjetske novine objavile su da je dr Levin uhapen zbog stranih zloina, da je svjesno davao krive dijagnoze, da je namjerno pogreno lijeio vodee partijske funkcionare i tako prouzroio njihovu smrt, da je zavodio maloljetne djevojice, itd. 140

Levina su sasluavali i muili nekoliko tjedana danju i nou. Uhapsili su njegovu obitelj. Levin je napokon popustio i potpisao uvjerenje u kome je stajalo da je Staljinova ena poinila samoubojstvo. A Levin je bio veliki autoritet u lijenikim krugovima. U Moskvi se mnogo prialo o smrti Staljinove ene, ukalo se da nije sve u redu. Autoritet Levinov trebao je govorkanja uutkati. Levina su pustili. U novinama je izala kratka biljeka da su optube protiv Levina bile klevete i da e biti strogo kanjeni svi oni koji su potenog sovjetskog lijenika oklevetali. Poslije su Levina ponovno uhapsili. Umro je u zatvoru. Sve je to strano djelovalo na mog brata i on se stalno kolebao to da uradi. Kad mu je Staljin naredio da smakne Maksima Gorkog, vie nije imao kuda. Poznato je da je Maksim Gorki godinama opravdavao Staljinove zloine, pa je smatrao da ima pravo da Staljinu oita i lekciju. Neko je vrijeme Staljin to trpio, ali kad je Gorki prevrio mjeru i Staljinu je sve to dozlogrdilo, rijeio je da ga likvidira. Naravno, moj brat je to morao izvriti. Moj brat je esto dolazio u kuu Gorkog i bio je dobar prijatelj s njegovom snahom. A sada je trebao da ubije ovjeka s kojim je prijateljevao. To je prevrilo svaku mjeru. Jednoga dana upitao ga je Staljin kako e dugo Gorki jo smrdjeti. Moj brat se zgrozio. Otiao je kui i poduzeo sve kako bi svoje najblie roake otpremio u inostranstvo. Na alost, povjerio se svom prijatelju Besjedovskom koji je rukovodio inostranim odjeljenjem NKVD-a. Besjedovski je obeao da e mu pomoi. A onda se najavio Staljinu i otkrio planove svog efa. Brata su odmah uhapsili i prikljuili onoj grupi boljevika kojoj je on sam spremao hapenje: Buharinu, Rikovu, Pjatakovu i ostalima. I tako je strijeljan kao kontrarevolucionar i imperijalistiki agent - zavrila je Taisa. Nisam dugo radio u kuhinji. Svega nekoliko tjedana. Razlog zato su me otjerali doznao sam kasnije. 141

POSLIJE PAKTA HITLER - STALJIN Potkraj 1939. godine potpisan je pakt Hitler - Staljin. Znaio je neku vrstu podjele svijeta. Kod nas u logoru pakt je pogodio i Austrijance i Nijemce. U II logorsko odjeljenje, u baraku N-ll, skupili su sve Nijemce i Austrijance. Nitko nije znao zato. Ljudi su najprije pomislili da e ih zajedno postrijeljati. Bilo je poznato da su odnosi izmeu Hitlera i Staljina prilino zategnuti, ali nitko nije znao da su sklopili pakt. Mnogi su se prema tome odnosili sasvim ravnoduno, malo ih je bilo koji su jadikovali. Meutim, raspoloenje se promijenilo onog dana kad je pred baraku stao kamion krcat zaveljajima i kad su naredili da sve to istovarimo. Doao je ocir, prozvao svakog pojedinano i naredio da poderanu odjeu i obuu skinemo i obuemo novo rublje, novu odjeu, nove valjenke. Osim toga, svaki je dobio jednu naprtnjau u kojoj je bilo slanine, kruha i eera. Pitali smo se to sve to znai. Pokuavali smo neto doznati od ocira NKVD-a koji su bili s nama ljubazni, ali oni su izbjegavali da odgovore. Tada je u nau baraku doao ef NKVD-a u Norilsku i saopio nam da putujemo u Moskvu. Meutim, put u Moskvu morao je biti odgoen. Na Norilsk se sruila vijavica i nijedan avion iz Krasnojarska nije se mogao spustiti. Jedan je ipak uspio i povezao sa sobom osamnaest Nijemaca. Ali oni su se nakon dvosatnog leta vratili. Valjalo je ekati da se vrijeme stia. U to doba nikakvo drugo saobraajno sredstvo nije se moglo upotrijebiti osim aviona. Ispraznili smo naprtnjae ekajui. Jedva smo doekali ove poslastice. Mnogi su dobili proljev. eludac nije bio navikao na dobra jela. Ponovno su nam napunili naprtnjae. Bili su vrlo iz142

dane ruke. Sjedili smo u grupama i razgovarali o posljednjim dogaajima i nagaali to spremaju, zato smo im potrebni. Moj prijatelj Roankovski bio je stalno uz nas. Sve ga je zanimalo. Paljivo je sluao i neumorno postavljao pitanja putnicima kako e se drati kada dou u Njemaku? Kada se vrijeme umirilo, ponovno su pokupili 18 Nijemaca i odvezli ih. Slijedeeg dana trebala je poletjeti nova grupa od etrdeset logoraa. Vrijeme se opet pogoralo, opet je trebalo ekati. Prolo je deset dana. Mi koji smo ostali vraeni smo u brigade i u baraku. Nitko nam nijednom rijeju nije objasnio zato ne putujemo. Tek 1941. godine, kad je poeo rat izmeu Njemake i SSSR-a, objanjena je tajna transporta. Ljeti 1941. sreo sam u Norilsku grupu novo pridolih logoraa, meu njima i ovjeka koji je onda uspio odletjeti avionom iz Norilska za Moskvu. Zvao se Otto Raabe. - Prevezeli su nas iz Norilska u Krasnojarsk - priao mi je Raabe. - Tamo smo zatekli grupu od 180 Nijemaca, koje su pokupili iz raznih logora krasnojarskog podruja. Poletjeli smo za Moskvu. S nama su dobro postupali. Na etapnim aerodromima bilo je sve u redu: ishrana, spavanje i sve ostalo. Vodili su nas u eljeznike restorane, mogli smo naruiti i vino. Sjedili smo za stolovima prekrivenim stolnjacima. U Moskvi su nas otpremili u zatvor Butirku, dali nam poseban odio i elije su zakljuavali samo preko noi. Danju smo mogli etati, jeli smo obilato. Svaki je imao svoj krevet sa strunjaom, bijelo krevetsko rublje i jastuk od perja. U zatvorskoj radionici ivali su nam odjeu i obuu po mjeri. Spremali su nas za Njemaku. Nita odreeno nismo mogli doznati od zatvorske uprave. Bili smo lanovi Komunistike partije, emigrirali smo iz Njemake kada je Hitler doao na vlast. Izruiti nas nacionalsocijalistikoj Njemakoj znailo je gurnuti nas u sigurnu smrt. Bili smo zaprepateni. A zatim neobino razdraljivi. Mnogi su vjerovali da e nas ipak pitati hoemo li 143

se vratiti. Unato zatvorima i logorima, mnogi su ostali vrsti u svom komunistikom uvjerenju da e se vremenom sve rijeiti. Jednog dana visoki ocir NKVD-a zvao je svakog pojedinano u svoju kancelariju i saopio mu da ga je Vrhovni sovjet pomilovao i kaznu pretvorio u izgon iz Sovjetskog Saveza. Svaki je morao potpisati da je to primio na znanje. Neki su odbili da potpiu i pokuali su objasniti policajcu da su oni komunisti i da se nee vratiti u faistiku Njemaku. Policajac im je rekao da se njega ne tie to oni ele a to ne ele, oni moraju putovati i toka! Bilo je meu nama i takvih koji su se obradovali to idu u Njemaku. Pjevali su faistike pjesme i grdili sve one koji su sumnjali u nacizam. Transport je jedanput tjedno odlazio u Njemaku. Meutim, najedanput je sve obustavljeno. Jednog dana, za doruak umjesto bijelog kruha, maslaca i kakaa dobili smo obian kipjatok i komadi crnog kruha. Zatim su nas vratili u logore. Eto, tako je izgledalo to nae putovanje - zavrio je Otto Raabe.

144

LOGORSKA EPIZODA RUSKO-FINSKOG RATA Godina 1940. donijela je velikih iznenaenja. Sovjetske trupe napale su Finsku. Za nas, koji smo bili na Solovjetskim otocima i vidjeli to se tamo radi, to nije bilo iznenaenje. Uskoro smo ugledali prve rtve rata. U Norilsk je transportirano est hiljada sovjetskih vojnika koji su pali u nsko zarobljenitvo. Kada je zakljuen mir, sovjetski vojnici nali su se u logoru i ne slutei da e za to to su ih Finci zarobili dobiti od pet do deset godina. Naivno su vjerovali da je rije o privremenoj izolaciji. U prvo vrijeme ili su na rad bez strae, nisu bili podijeljeni u brigade, ve u bataljone i ete. Nikako nismo uspijevali s njima porazgovarati, a oni pak nisu htjeli s nama razgovarati zato to su nas smatrali kontrarevolucionarima. Prolo je nekoliko tjedana. Jednog dana vojnike sakupe ispred kuhinje. Bili su uvjereni da e ii svojim kuama, bili su dobro raspoloeni. Pojavio se ocir NKVD-a. Iznijeli su stol. Ocir je odloio sveanj papira, koje je nosio pod rukom, a naelnik logora je viknuo: - Pozor! Oni koji e biti proitani neka stupe naprijed i neka kau svoje ime i prezime. Vojnici su istupali pojedinano. Poto bi ustanovili identitet prozvanog, naredili su mu da stupi ili na desnu stranu ili na lijevu, ili u sredinu dvorita. Poslije prozivke ocir je priao grupi i proitao odluku Specijalne komisije NKVD-a, da se svi zbog nedostojnog dranja pred neprijateljem osuuju na pet godina logora. Onda je priao slijedeoj grupi i proitao da se osuuju na osam godina, trea grupa dobila je deset godina logora. Vojnici su bili zaprepateni. Izmeu tih est hiljada vojnika veina je bila lake i tee ranjena. Neki su dovedeni direktno iz bolnica u domovinu. Sada su se kajali to nisu ostali u Finskoj. 145

Snjene oluje bile su zimi 1940. tako snane da su potpuno zatrpale eljezniku liniju izmeu Dudinke i Norilska. Iz Dudinke smo dobivali ivene namirnice. Nastalo je pitanje kako da se dopreme u Norilsk. Hiljade logoraa istili su dan i no prugu, ali sve je bilo uzalud. Visoki nanosi snijega, koje bi odstranili, zaas bi ponovno narasli. Nisu pomogle ni tri snjene ralice. Uskoro su bile zatrpane snijegom. etiri mjeseca bio je prekinut saobraaj izmeu Dudinke i Norilska. Za to vrijeme stanovali smo u atorima du eljeznike pruge. Bilo je nepodnoljivo. Prine na kojima smo spavali bile su poredane u krugu, u sredini je stajala eljezna pe, a oko prina bio je snijeg i zemlja je bila smrznuta. Samo u sredini oko pei bilo je toplo. Kad smo se vraali sa ienja pruge u smrznutoj odjei, nabili bismo se oko pei da malo odmrznemo odijelo jer nam je sluilo i kao pokriva. Svi se nisu mogli ugrijati. Ispred pei dolazilo je do tunjave. Nitko nije htio ustupiti mjesto koje je ugrabio. Naroito drsko ponaali su se kriminalci. Oni su se osjeali gospodarima i nitko im nita nije mogao. I logorska policija sastojala se od kriminalaca. Politiki zatvorenik nije u miru mogao pojesti ni svoj kruh. Kriminalci su otimali iz ruku. ivene namirnice u Norilsku bile su na izmaku. Ostalo je jo samo bijelo brano, ali ono nije bilo namijenjeno logoraima. Da bi sprijeila glad, uprava logora bila je prisiljena narediti da se pee kruh iz bijelog brana i kuhaju valjuci. Nekoliko tjedana jeli smo samo bijele valjuke. Brigade, koje su se morale brinuti da pruga bude slobodna, esto su se nalazile u klopki izmeu vlaka koji bi nailazio i visokih gomila snijega. Vlak bi ih jednostavno pregazio. Jedne noi stotinu metara ispred stanice Norilsk-2 istila je snijeg enska brigada. Naiao je vlak. Od pedeset ena etrdeset i est bilo je 146

usmreno ili teko ranjeno. Napokon je dolo proljee 1941. godine. Snjene vijavice su jenjavale, eljeznika je pruga bila oiena, a ja sam se vratio s ostalim logoraima u Norilsk. Radovao sam se kad sam ponovno ugledao stare prijatelje. Prije poetka rusko-njemakog rata u Norilsk je stigao veliki transport ocira iz baltikih zemalja: Letonaca, Estonaca i Litvanaca. Bilo ih je 2600 i s ovim ocirima postupali su slino kao i s ruskim zarobljenicima. Nisu odlazili na rad, dobivali su bolju hranu, nosili su uniformu, inovnici iz logorske uprave oslovljavali su ih sa tovari. Ociri nisu ni slutili to im se sprema. Teko je bilo s njima uspostaviti dodir jer veina nije htjela razgovarati s logoraima. Iz njihovih krtih odgovora doznali smo da su ih poetkom 1941. godine pozvali u jedno mjesto blizu Gorkog na Volgi, navodno radi vojne izobrazbe, a onda su ih otpremili u Norilsk.

147

IV. NJEMAKO-RUSKI RAT IVOT U NEIZVJESNOSTI

148

U NORILSKOJ TAMNICI NKVD-a Dvadeset i drugi lipnja 1941. godine, u nedjelju, otiao sam u kupaonicu. Moj prijatelj Vasilij uprakov poznavao je starjeinu. Ponekad nam je dopustio da se kupamo ee nego to je bilo propisano. Poslije kupanja Vasilij i ja otili bismo u njegovu baraku. Vasilij uprakov bio je dobar inenjer i njegove sposobnosti uprava je cijenila. Zbog toga je uivao male privilegije. Pa i baraka u kojoj je stanovao bila je ista, svaki je imao svoju strunjau, pokriva i jastuk. U njegovoj baraci bio je zvunik povezan s kulturnim odjeljenjem logora, sluali smo glazbu s ploa, katkada i s radio-stanica. I ovog puta bilo je tako. Kad smo uli u baraku prijenos je najednom prestao. uli smo kako Molotov govori o podmuklom napadu nacista. Tek to je Molotov izgovorio nekoliko rijei, prijenos je bio prekinut. U baraci je bilo oko stotinu ljudi, svi su zautjeli i pogledali se. Nastala je neugodna tiina. uo sam kako je susjed Vasilija uprakova procijedio kroz zube: - Sad smo gotovi... Poslije izvjesnog vremena baraka je oivjela, ali nitko nije govorio o poetku rata. Vasilij je donio vrue vode i bijelog kruha. Pili smo aj. Kruh nitko nije ni dirnuo. - to misli, Karlo, kako e s nama? - aptao je Vasilij. - Svejedno mi je, bolje je da se svre ove svireposti kojima nema kraja. Doao je logorski policajac i objavio da svi oni koji ne stanuju u baraci smjesta izau i vrate se u svoje brigade. Proao sam dvoritem. U slobodne dane obino bih sretao grupe logoraa kako razgovaraju, ili se sunaju. Danas u dvoritu nije bilo ni ive due. U mojoj baraci bilo je slino. Svuda tiina. 149

Neki su potiho razgovarali. Svatko je znao: kad se u zemlji ili izvan nje dogodi neto krupno, osuenici prvi stradaju. Tako e biti i sada! U ponedjeljak ujutro, kad je odjeknuo gong, logorai su se skupili na tzv. linejki, na cesti koja je vodila prema logorskim vratima. Primijetili smo da su promjene u toku. Obino su logorski policajci postrojavali peteroredove. Meutim, sada su doli i naoruani straari. Vikali su i gurali nas. Kada su se vrata otvorila, vidjeli smo pojaanu strau i vei broj ocira. Na putu za radilite, zapovjednik strae zaustavljao je kolonu i prebrojavao ljude nekoliko puta. Drugog dana kako je izbio rat racionirali su ivene namirnice. eer vie nismo dobivali. Kruha je bilo sve manje. Male komadie sapuna rezali smo na polovicu. Iz svih logorskih odjeljenja 25. lipnja izdvojili su inostrance i sabili ih u IX logorsko odjeljenje. U II logorskom odjeljenju ostala su samo dva inostranca: moj prijatelj Josef Berger i ja. - Zato i nas nisu otpremili u Kirpini zavod? U ciglani nam je mjesto - rekao sam Bergeru. - Za nas imaju neto bolje - nasmijao se. Kasno sam se vratio s rada. Poao sam u kuhinju da uzmem veeru, i ba kad sam prolazio pored altera sreo sam Larionova. Mahnuo mi je rukom, to je znailo da uem. - Sigurno ste gladni. Dao mi je komad kruha i hladnog mesa. - Ne mogu vas ponuditi ajem, znate, nije zgodno da idem u kuhinju, primijetit e da imam posjetu. Larionov se sagnuo prema meni i tajanstveno mi apnuo: Njemaka armija brzo napreduje, kau da je Kijev bombardiran nekoliko puta. 150

- Za sve one koji su nekada bili lanovi Partije, pobjeda Hitlera znai smrt - odgovorio sam Larionovu. - Ali vi ste Austrijanac. Ako pobijedi Hitler, bit ete slobodni - opet e Larionov. - Ni govora. Poznato vam je da je Hitler i njemake i austrijske komuniste ubijao i otpremao u koncentracione logore. uo se gong. Bilo mi je drago to se razgovor prekinuo. Kad sam se vratio u baraku, ponudio sam svog susjeda kruhom, a on se zaudio zato ne jedem. Priao sam mu da me Larionov poastio. - uvaj se Larionova - opomenuo me susjed. Tek sada mi je sinulo zato Larionov sa mnom razgovara o ratnoj situaciji. U tom trenutku u baraku uu dva ocira NKVD-a, jedan civil i tri logorska policajca. Ljudi su bili prestraeni, zavukli su se pod pokrivae, samo smo nas dvojica ostali sjediti. - Doli su po moju duu - rekao sam prestraenom susjedu. Ocir je upitao deurnog: - Ima li ovdje nekoga iz brigade Matvejeva? Iako sam sjedio na drugom kraju barake, dobro sam uo njegove rijei. - Ima - odgovorio je deurni. - Kako se zove? - tajner. - Ba njega trebam. Grupa ocira i policajaca okrenula se prema meni i ne pitajui kako se zovem. Jedan od njih je dreknuo: - Ruke uvis. Digao sam ruke uvis. - Pretraite ga - naredio je ocir policajcima. Policajci su me temeljito pretraili i sve to su nali kod mene stavili su na stranu. Naredili su mi da poem s njima. U dvoritu 151

je bilo svjetlo kao po danu iako je bila pono. Stavio sam ruke na lea i polako krenuo prema logorskim vratima. Bergera su vodili. Samo je klimnuo glavom u znak pozdrava, ja sam mu isto tako odgovorio. Vojnik nas propusti bez rijei. Poli smo ulicom koja je vodila prema zgradi NKVD-a. Pokuao sam razgovarati s Bergerom, ali jo nisam pravo ni otvorio usta, a ocir je dreknuo na mene. Duboko sam disao, znao sam da uskoro neu imati prilike da etam po svjeem zraku. Uli smo u zgradu NKVD-a. Jedan ocir uzeo je Bergera ispod ruke. U dnu hodnika uveli su me u sobu u kojoj sam ostao sam s civilom. Sjeo je za pisai stol i pokazao mi stolicu. Zapalio je cigaretu. Dok je puio, promatrao me bez rijei. Kad je popuio, izvukao je nekakvu tiskanicu i zapitao me: - Kako se zovete? - Karlo tajner. - Kada ste uhapeni prvi put? - etvrti studenoga 1936. - Zato? - Optuen sam kao agent Gestapoa i lan teroristike organizacije. - Jeste li priznali? - Nisam imao to priznati, niti sam agent Gestapoa, niti sam poinio zloin protiv Sovjetskog Saveza. - Jeste li se alili protiv osude? - Jesam. albu su odbili. - Sluajte, tajner, vi ste poinili teak zloin protiv Sovjetskog Saveza i vaa kazna bila je preblaga, dobili ste deset godina, a trebalo vas je strijeljati. Trebalo bi da budete zahvalni sovjetskoj vladi. A to vi sad radite? I dalje tjerate kontrarevolucionarnu agitaciju. 152

- Nikakav ja zloin protiv Sovjetskog Saveza nisam poinio, a niti sada u logoru ne tjeram nikakvu agitaciju. - Vi, dakle, nastavljate starom taktikom, sve negirate? - To nije nikakva taktika, to je istina, ja se ne bavim agitacijom. - Mogu vam rei da ovog puta neete tako jeftino proi. Potpiite! - Prui mi protokol o kratkom sasluanju. Nisam htio potpisati. Zaueno me pogledao. - Zato neete potpisati? - Na papir NKVD-a ja ne stavljam svoj potpis. - Zato? - Kad sam 1936. godine uhapen u Moskvi i osuen na deset godina zatvora na osnovu potpuno izmiljenih optubi, bio sam uvjeren da e se ta nepravda kad-tad ispraviti. Tu vjeru nisam ni danas izgubio. Umjesto toga, vi ponovno pokreete istragu protiv mene. Znam da niti istraga NKVD-a, niti osuda nemaju nikakvu zakonsku osnovu. Rijeio sam da vie nikada ne potpisujem nikakve zapisnike. - Tako... - rekao je istraitelj i pritisnuo na dugme. Utrao je vojnik. Istraitelj je ustao i izaao. Za nekoliko minuta vratio se sa efom norilskog NKVD-a Polikarpovom. Ustao sam kada je uao Polikarpov. - to vi to radite, kakvo je to kazalite? - uzviknuo je Polikarpov. - Nije to kazalite, to je istina. Ja neu sudjelovati u vaoj predstavi. - ta? - dreknuo je Polikarpov. Zgrabio me objema rukama za vrat, pritisnuo uza zid i poeo daviti. Nisam se branio, bilo mi je sasvim svejedno. Pustio me. Ostao sam pored zida. 153

- Preplaio si se, a? - rekao je i sjeo. - Sluajte, znate li vi u kakvom vremenu ivimo? Ja imam pravo da vas bez ikakve istrage postavim uza zid. Ali ja to neu uraditi. Lijepo emo provesti urednu istragu. Umjesto da nam budete zahvalni, vi ovdje izvodite lakrdije. Ja vas lijepo pitam: hoete li s ponaati kako treba, ili neete? - Radite sa mnom to god hoete, ja nita ne potpisujem. Polikarpov je ustao i okrenuo se istraitelju. - Bacite ga u podrum, neka crkne. Vojnik me vukao kroz mraan hodnik, udarao me, satjerao u kut i psovao. - Ti faistiko smee, odbit u ja tebi bubrege. - Nisam ja faist, to si ti - vikao sam na vojnika i rukama sam se pokuao braniti. Doao mu je u pomo jo jedan vojnik. Odveli su me kroz dvorite i centralni zatvor norilskog NKVD-a. Pojavio se dugajlija sa svenjem kljueva u ruci i pogledao me kroz reetkasta vrata. - Opet jedan faist! Hajde ovamo. Pokazat emo mi tebi kako se potuje sovjetska vlast. Poveo me u suteren u kome su lijevo i desno bile elije. Naravno, opet svlaenje dogola, pretraga itd. ak su i komadi kruha rasjekli na komadie temeljito ih pretraili. Ubacili su me u eliju. Tek kad su se vrata zatvorila opkolili su me zatvorenici postavljajui mi pitanja iz kojeg sam odjeljenja, to ima nova, imam li duhana? Kad su uli da nemam duhana i da sam nepua bili su razoarani. Jedan s gornje prine dovikne: - Pustite ovjeka na miru, neka malo otpoine. Veina se povukla, jedan me primio za ruku. Priao mi je drugi, ceremonijalno mi pruio ruku i predstavio se: 154

- Inenjer Brilov. Iz okrugloga obraslog lica, koje je jo vie zaobljavala crna, prosijeda kosa, gledala su me dva otra plava oka. Prigne se k meni i proape mi na uho: - Ovdje ima mnogo urka, vi znate, to su kriminalci, uvajte ih se. Imate li neto za jelo? Okrenuo sam se htijui da iz svoje vreice izvadim kruh, ali vreice je nestalo. Bilo bi uzaludno da je traim. Rekao sam svom novom poznaniku da je vreica ovog asa nestala, a on je samo pogledao na gornje prine i nije odgovorio niti rijei. Potraio sam mjesto na prini. elija nije bila prepuna. Na gornjim prinama leali su teki zloinci, tzv. blatnije, na donjim prinama politiki, koje su zvali frajeri, na najgornjim prinama, gdje je bilo svega etiri mjesta uz strop, izleavali su se mali lopovi koje su zvali kusoniki. Moj susjed na prini bio je inenjer Zemskij iz Tvera (Kalinjina), 70 km udaljenog od Moskve. Suen je na deset godina logora zbog tetoinskog rada. Kada je izbio rat strpali su ga u zatvor zato to je u razgovoru sa svojim kolegom pohvalio njemaku tehniku. Zemskij to nije negirao jer ju je vidio. Smatrao je da u tome nema savreno niega ako se govori o dobroj njemakoj tehnici. Dva tjedna bili smo zajedno. Toga simpatinog i sloenog ovjeka upoznao sam poblie. Tvrdio je da je tehnika velika nesrea za ovjeanstvo, da ovjek postaje njen rob, da e ga odvui u katastrofu. Nije prolo ni dva mjeseca, Zemskog su osudili na smrt i strijeljali. Upoznao sam i ostale stanovnike elije. Bilo je to areno drutvo. Najstariji meu kriminalcima tzv. pahan, bio je neki Ivanov, izleavao se posebno i uvijek izabirao poloaj da lei s rukom naslonjen na prinu, a da gornji dio tijela malo istakne, a oko 155

njega plesali bi kusoniki i sluali sva njegova nareenja. Pa i ostali kriminalci gledali su ga sa strahopotovanjem i izvravali svako njegovo nareenje. - Bijeli, daj mi vode, Karsubi, runik, Bijeli, podloi pe ulo se kako Ivanov podanicima izdaje nareenja. Teko onom koji ne bi posluao. Bio bi nasmrt isprebijan. Nikada Ivanovu nije uzmanjkalo kruha, a pribavljali su ga kriminalci otimajui pridolicama, kao to su to meni uinili. S vanjskim svijetom nije bilo nikakve veze i kruh se nije mogao izvana dobaviti. Kriminalci su stalno igrali karata. Izrezali bi novinski papir na komadie, od mekanog kruha napravili bi ljepilo, tada bi nekoliko slojeva papira zajedno slijepili, iz neke rupe izvadili bi tintenu olovku i obojili karte. Igralo se za kruh, za juhu, pa i za odjeu. Poneki kriminalac znao je da proigra svoje sledovanje hrane za nekoliko dana, onda je morao gladovati. Ali kriminalci nisu igrali samo za svoju odjeu, ve i za odjeu drugih zatvorenika. Naroito asna stvar bila je kad je trebalo oteti stvari nekom frajeru. rtva je sjedila mirno na svom mjestu nita ne slutei. Priao je kriminalac i rekao: - Skini to - i pokazao na komad odjee koji je malo prije proigrao. Nitko se nije usudio suprotstaviti. Igralo se i za ivote drugih ljudi. Kad su izbili sukobi meu kriminalcima i kad je iz neke grupe trebalo nekog likvidirati, onda bi onaj koji je igru izgubio morao likvidirati osuenog. Ako je osueni bio tu, na licu mjesta, ubojica bi to uradio vrlo brzo, kamenom ili kojim drugim predmetom. Ako je rtva bila u drugom logorskom odjeljenju, onda je ubojica bio duan da po svaku cijenu pronae onoga kojeg je trebalo ubiti. Bilo je sluajeva da je irova bila unaprijed obavijetena, onda je nastala potjera. Nekada je trajalo godinama da se ubojica doepa svoje rtve. Onoga pak koji bi se usprotivio da izvri ubojstvo, 156

ili bi ga odgaao izgovorima, osudili bi na smrt zbog izdajstva. Iako je bilo zabranjeno kartanje, kriminalci su kartali dan i no. Igrai su obino sjedili na prini, oko njih bi se napravio zid, tako da uvar nije mogao vidjeti kroz okno. I igrai i kibici bili su toliko zaneseni igrom da nisu ni uli ni vidjeli to se oko njih dogaa. Odjekivalo je samo potmulo nabijanje karata i ule su se teke psovke. Poslije dva dana istraitelj me ponovo pozvao na sasluanje i upitao jesam li se opametio. Ponovio sam mu da ne dajem nikakve izjave. Umjesto u eliju, bacili su me u karcer. Bila je to prostorija metar iroka i tri metra dugaka, betonski pod, bez prozora, za cijelo vrijeme gorjela je mala svjetiljka. unuo sam, ali nisam mogao dugo izdrati jer su mi obamrle noge. Onda sam pokuao etati. Kad sam se umorio, opet sam unuo, tako naizmjenino. Ujutro mi je uvar donio dvije stotine grama kruha, koji je bio posipan grubom soli, i lonac vrue vode. Nisam htio primiti dvije stotine grama kruha. Pozvali su me efu zatvora koji me zapitao zato trajkam glau. - Ja ne trajkam glau, ali neu primiti dvije stotine grama kruha jer je normalna porcija etiri stotine grama. I ta porcija je suvie malena. Dvije stotine grama kruha nisu dovoljne ni za gladovanje - odgovorio sam. Odgovorio mi je da u karceru nitko ne moe vie dobiti, prema tome ne moe mi dati etiri stotine grama. U moj karcer ubacili su ljepukastog mladia s licem djevojke. Zvao se Viktor. Rekao mi je da ima dvadeset i jednu godinu, a izgledao je kao sedamnaestogodinjak. Priao mi je da potjee iz Minska i da je tamo s nekim svojim prijateljima iz kole izvrio nekoliko provala, zbog ega su ih osudili na pet do osam godina logora. Viktor je dobio pet godina. Sa broda su ga odveli u karcer zato to je u Jenisejskog luci Igarka, kad je brod pristao, pokuao pobjei. 157

Za bijega njegova su druga teko ranili. Sad je trebalo da zbog toga odgovara pred logorskim sudom. Viktor je bio sa mnom pet dana, priao mi o svojoj majci, uiteljici, kako ga je svakog tjedna posjeivala u zatvoru i sve poduzimala da ga spasi. Pitao sam ga kako je dolo do toga da je postao provalnik. Rekao mi je da to nije radio iz bijede, nego zato to mu je bilo dosadno i to su ga prijatelji nagovarali. Njegov otac napustio je majku i tri sestre, i Viktor je bio preputen sebi. Majka nije imala vremena da nadzire djecu jer je morala teko raditi. U karceru sam obolio. estog dana odveli su me lijeniku, naredio je da me smjesta premjeste iz karcera. Dobio sam dijetnu hranu i itavih pet dana nita nisam jeo samo sam pio vodu. Iznuren i leei na golom betonskom podu dobio sam upalu srednjeg uha. Bolovi su bili nepodnoljivi. Lijenik mi je obeao da e me uputiti specijalisti za une bolesti. Jedini specijalist za uho, grlo i nos u Norilsku bio je Nikolaj Ivanovi Suhorukov. On je lijeio i zatvorenike i ostale graane, zato su me morali odvesti u grad u ambulantu preko puta NKVD-a. Do Suhorukova odveo me straar koji nije znao da je Suhorukov takoer zatvorenik, stalno ga je oslovljavao sa tovari. Ostao sam sam s lijenikom, a straar je stajao pred vratima. Obojica smo bili jako uzbueni. Htjeli smo saznati to se dogodilo od dana kada smo se posljednji put vidjeli. Ispriao sam mu sve to sam doivio, a on meni stanje na frontovima. Potuio sam mu se na bolove u uhu. Dao mi je injekciju i obeao da e se pobrinuti da me otpreme u Centralnu bolnicu. Suhorukov je pozvao vojnika i naredio mu: - Dovedite ga ponovno za dva dana. Kad sam drugi put doao u ambulantu vie nismo mogli tako povjerljivo razgovarati jer je vojnik ostao u sobi. Vjerojatno je dobio takvo nareenje. Lijenik je u slubenom tonu rekao: 158

- Napisao sam raport efu NKVD-a i zatraio da vas smjesta poalju u bolnicu jer ste teko bolesni. Dovoljno da se razumijemo. Slijedeeg dana poeo sam kukati da imam strane bolove, nou nisam spavao, samo sam etao elijom. Kad bi me deurni uvar opomenuo da legnem, odgovorio bih mu da imam strane bolove. Ujutro je raportirao da cijelu no nisam spavao. Pozvali su me deurnom ociru. Zaprijetio je da e me kazniti zbog povrede zatvorskog kunog reda. Kad sam mu se potuio na strane bolove, pristao je da me poalje lijeniku. Sa Suhorukovim sam uspio izmijeniti samo nekoliko rijei. Napisao je i drugi raport i zatraio da me hitno poalju u bolnicu jer mi je ivot u opasnosti.

159

U CENTRALNOJ BOLNICI Poslije pet dana pozvali su me iz elije. Pomislih da me vode lijeniku. Pratila su me dva vojnika. Kad smo doli na raskrsnicu, umjesto nalijevo poveli su me udesno. Vjerojatno me vode na lijeniku komisiju da ustanove je li moja bolest zbilja tako opasna. Meutim, kad su me vodili kroz dvorite logorskog odjeljenja bilo mi je jasno da me vode u Centralnu bolnicu, koja se nalazi u V logorskom odjeljenju. U dvoritu II odjeljenja skupili su se logorai iz svih baraka da me vide i da nekim znakom izraze svoje simpatije. inovnik koji me primio, poto je proitao popratni list, rekao je vojniku: - Dobro, moete ii, bolesnik ostaje ovdje. Prosto nisam vjerovao svojim uima. Vojnik je telefonirao u zatvor a ja sam nestrpljivo ekao to e mu odgovoriti. uo sam samo rijei: dobro, dobro. Vojnik je odloio slualicu i otiao. inovnik koji me primio pio je aj i jeo kruh. Primijetio je kako gledam kruh, odlomio komad i pruio mi ga. Postidio sam se kada je uhvatio moj pogled. Najprije nisam htio uzeti. Ali glad je bila jaa. - Ovdje neete gladovati - rekao je inovnik. Uskoro je dola sestra - odvela me u kupaonicu. Moji susjedi u bolnikoj sobi bili su iz razliitih logora. Veina je dola radi kirurkih zahvata. Nekome je bila slomljena ruka, drugome noga. Jedan je pao s dimnjaka visokog 105 metara, i zadobio sasvim neznatne ozljede. Nakon etrnaest dana otpustili su ga iz bolnice. Isto poslijepodne pozvao me dr Suhorukov. Zaudio sam se kad me poveo u zahod i tamo se sa mnom zatvorio. Nismo razgovarali o mojoj bolesti, ve o posljednjim novostima. Suhorukov me obavijestio kako krue alarmantne vijesti o 160

munjevitom napredovanju Nijemaca i otrim mjerama u logoru. Ispriao sam lijeniku sve o sebi i zato me optuuju. Sloio se s mojom taktikom i naglasio da je najvanije dobiti na vremenu. On e sve poduzeti da me to dulje zadri u bolnici. Nada se da u moi ostati barem mjesec dana. Ako sam sporazuman, on e mi operirati srednje uho. Na taj nain mogao bi me zadrati dva mjeseca. - Za dva mjeseca moe se mnogo toga dogoditi - rekao je Suhorukov. Pristao sam na operaciju, iako nije bila potrebna. Radilo se o ivotu. Za kratko vrijeme dok sam bio u zatvoru izvrili su etiri smrtne osude. U bolnici sam ivio dobro. Aleksandra Ivanovna Sljepcova upravljala je bolnicom i o svemu se brinula: o dobrom postupku, o istom krevetu, dobrom jelu. to znai spavati u istom krevetu zna onaj koji je leao i tvrdim, smrdljivim, stjeniavim i uljivim prinama. est bolesnika bilo je i mnom u sobi: dvojica su mogli ustati, jednom su operirali oi, drugi je imo slomljenu ruku. Saa Brovkin imao je slomljenu ruku. Bio je to zloin; najtee vrste, mnogo ljudi imao je na dui. Poduzimao je sve da ostane to dulje u bolnici. Pokuavao je na razne naine usporiti zacjeljivanje ruke. Noi kad bi bolesnici spavali, odvezao bi zavoj i kretao rukom da zacijeljeno mjesto opet pozlijedi. Lijenica koja ga je lijeila zapitala me nisam li neto primijetio. Odgovorio sam da nita nisam vidio. Jedno jutro ula je u sobu sestra Olga Mihaljuk i primijetila da Brovkinov zavoj nije u redu. Uzela je iglu i saila ga. Dok je ona ivala, rekla mu je u ali: - Nemojte vie odvezivati zavoj. Brovkin joj je opsovao. Bolesnici su voljeli Olgu jer je bila paljiva strpljiva, ljubazna i nikada nije odbila zahtjev bolesnika. Nekada je Olga ivjela u Odesi. Bila je vrlo mlada kada se 161

udala. Njezin mu bio je uhapen zbog kriminala. Na optueniku klupu sjela je i njegova ena Olga iako o prijestupu svog mua nije nita znala. Zbog suesnitvo dobila je pet godina logora. Olga se alila na osudu i via instanca uvaila je albu, ali dok je osuda dola iz Odese u Norilsk, prolo je pet godina. Sada je radila u bolnici kao slobodna ena. Nije to bio prvi put da Brovkin psuje Olgu. Razlog je obian: Brovkin joj je pokuao udvarati. Kad bi bio suvie nasrtljiv, Olga bi ga upozorila da se smiri, to mu je rekla takvim tonom da ga ne uvrijedi. Brovkin joj se osveivao na najpodliji nain. Upalu moga srednjeg uha lijeili su na taj nain to su mi svaki dan upricavali nekakvu tekuinu. Lijenik je rekao da je najvanije da se malo oporavim i pripremim za teku operaciju. Suhorukov mi je priao kako se ef NKVD-a vrlo esto raspituje o mom zdravlju i kako nastoji da me otpuste. Nakon 14 dana dobro sam se oporavio. Odredili su dan operacije. Jedne subote Suhorukov mi je rekao da budem spreman u ponedjeljak. Cijelu nedjelju bio sam nemiran. Ne samo zbog operacije, mislio sam na to kako u se ponovno vratiti u zatvor. A tamo me eka prljava prina, glad i istraga. U ponedjeljak ujutro dola je Olga, dala mi je u lijevu ruku injekciju i odvela u operacionu dvoranu. Tamo su ve bili Suhorukov, Sljepcova i jedna sestra. Suhorukov je toboe jako slubeno nastupio: - Kako se osjea bolesnik? - Dobro. - Onda je sve u redu. Jeste li potpisali da pristajete? - Nisam razumio pitanje. - Znate, tajner, to je formalnost, svaki bolesnik mora prije operacije pristati da ga se operira, tako da za eventualne posljedice lijenik ne bi snosio odgovornost. 162

- Pa to sam ve u subotu potpisao - rekao sam Suhorukovu. - Nikolaj Ivanovi, zar se ne bi sve to moglo urediti bez operacije, zato da nepotrebno riskiramo? - umijeala se Sljepcova. - Pitajte bolesnika, to je njegova stvar - odgovorio je Suhorukov. - A to misli o tome bolesnik? - obratila mi se Sljepcova. - Spreman sam na operaciju - odluno sam odgovorio. - Onda naprijed, legnite na stol - naredio je Suhorukov. Sestra mi je pokrila oi ponjavom i svezala ruke za operacioni stol. Mjesto koje e operirati namazali su nekakvom tenou. Onda sam osjetio ubod iglom koji je bio vrlo neugodan. Poslije nekoliko minuta osjeao sam kako dlijetom i ekiem probijaju lubanju. Nije me mnogo boljelo. inilo mi se da se sve dogaa vrlo daleko od mene. Osjeao sam kako mi niz vrat curi krv. Suhorukov me neto nevano pitao, uo sam kako govori: - Dajte vatu, pincetu, jo malo vate, tako... odmah emo biti gotovi. Prestalo je kucanje ekia. Dok su obavljali posljednje zahvate da moju zdravu glavu zaista naprave bolesnom, pomislio sam nije li sve to uzalud. Moda dobijem u vremenu, ali na taj nain izlaem opasnosti vlastiti ivot. Ali vijesti koje su posljednjih dana stizale iz zatvora u bolnicu nisu bile ugodne. Logorski sud, koji su sainjavali Gorohov, poznati krvnik, i jo dvojica enkavedeovaca, svakim je danom donosio nove smrtne presude. Znao sam: ako izaem pred Gorohova, smrtna osuda nee me mimoii. Prema tome, bolje je pokuati sve, pa jo jednom ii na operaciju, negoli dopustiti da me tako jednostavno dotuku. Operacija je bila pri kraju, mogao sam slobodno pokretati rukama. - Hoete li da vas odnesemo na nosilima? - upitao me Suhorukov. 163

- Ii u sam - odgovorio sam. Sestra me paljivo poloila u krevet. Zaista sam se osjeao bolestan, dobio sam visoku temperaturu i nita nisam mogao jesti. Sljepcova i Suhorukov stalno su me nadzirali. Sestra Olga donosila mi je razna jela, ali jedva sam ih dotakao. Zato ih je Brovkin obilno iskoristio. Tek to bi sestra donijela jelo, Brovkin bi ve bio kod mog kreveta. - Ti ionako nee jesti, a ja imam prokleti apetit. - I ne ekajui to u rei, odnosio bi jelo. Krenulo mi je nabolje, temperatura je pala. Kad sam pokuao ustati, sestra Olga me izgrdila. Brovkin joj je dobacio: - Gledaj ti kako se brine za faistu. Svakog drugog dana Suhorukov bi me previjao. A kada je prolo tjedan dana primijetio je: - Pa to je sjajno, rana odlino zacjeljuje. Nakon nekoliko dana najednom je dolo do pogoranja, temperatura se popela na 40 stupnjeva. I Suhorukov i Sljepcova bili su uznemireni. Rana se poela gnojiti. Ponovno sam morao na operaciju. Ranu su oistili i stanje se opet poboljalo. Kad smo bili sami u operacionoj dvorani, Suhorukov me upitao jesam li neto prkao oko rane. Uvjeravao sam ga da je nisam ni dodirnuo. Suhorukov mi je rekao neka se ne bojim, zadrat e me u bolnici dok god bude mogao, iako je ef NKVD-a ponovno pitao za mene. Moje stanje poelo se pogoravati iz dana u dan. Leao sam u polusvjesnom stanju. Sve je to jako zabrinulo Sljepcovu i ona je sazvala lijeniki konzilij. O treoj operaciji nije moglo biti ni govora. Lijenici su strahovali da je neu preivjeti. Sljepcova je pribavila najbolje i najrjee lijekove koji su bili rezervirani samo za enkavedeovce. Da bi mi vratila apetit, donijela mi je au vina. I Olga se brinula o meni. Kad mi je jednom iz kuhinje donijela neku poslasticu i stavila je u moj ormari, pojavio se 164

Brovkin i uzeo moj tanjur. Upravo u tom trenutku ponovno je ula Olga i primijetila to je uradio. - Kako se ne sramite, kradete tekom bolesniku jelo, zar vam nije dovoljno? - viknula je. - Evo ti na, deri sama i hrani svog faistu - izderao se Brovkin i bacio tanjur Olgi u lice. Olga je istrala iz sobe. Bio sam ogoren, ali nisam mogao ustati da se obraunam. Nitkov je jo istog dana morao iz bolnice. Nakon tri dana opet se vratio i obeao Sljepcovoj da e se pravilno ponaati. Moje stanje poelo se popravljati, temperatura je pala, lijenik mi je dopustio da ustanem. Proetao sam do susjedne sobe da malo porazgovaram s drugim bolesnicima. Jedan od bolesnika bio je Gustav Scholler koga su iz zatvora dopremili u bolnicu. Porijeklom Nijemac, roen u Rostovu na Donu, od 1917. lan Partije, u oblasnoj upravi rukovodio je odjeljenjem za poljoprivredu. Schollera su uhapsili 1937. i zbog tetoinskog rada osudili na petnaest godina logora. Kaznu je izdravao u Norilsku. Nita mu nije koristilo znanje agronomije, morao je raditi teke zike poslove kao i stotine hiljada drugih. Uspio je postati pomoni knjigovoa u logorskoj upravi. Dva tjedna nakon izbijanja rata bacili su ga u zatvor i optuili da je pred zatvorenicima hvalio Hitlera i njemaki Wermacht. Gustav je to najenerginije odbio. Prilikom sasluanja, kad nije htio potpisati zapisnik, tako su ga strahovito izmrcvarili da se nije mogao ni pomaknuti. Morali su ga otpremiti u bolnicu. Lijenici su ustanovili teke unutranje ozljede. - Veseli me, Karlo, to te vidim - bile su prve rijei kad sam priao njegovu krevetu. Naao sam ga u tekom stanju i u oajnom raspoloenju. Prije nego to su ga bacili u zatvor obavijestili su ga da su njegovu enu i dvoje djece iselili iz Rostova u Kazahstan. 165

- Meni je sad sasvim svejedno kako u zavriti. Vie ih ne mogu podnositi. im se vratim u zatvor potpisat u sve to trae. - To nema smisla, Gustav. Treba da brani svoj ivot i da se bori, kao to si se borio 1917. godine - pokuao sam ga uvjeriti u besmislenost njegova stava. - Onda je to bilo drugaije, onda sam vjerovao u socijalizam, bio sam spreman rtvovati ivot. Danas sam izgubio vjeru. Jo sam nekoliko puta razgovarao s Gustavom, ali nikako nisam uspio promijeniti njegovo raspoloenje. U istoj sobi leao je sovjetski avijatiki ocir Simakov. Njega i jo etrdeset ocira uhapsili su 1936. u Vladivostoku i optuili da su spremali odvajanje Dalekog istoka od Sovjetskog Saveza. Simakov se rodio u Orelu, u centralnoj Rusiji. Zato je ba on htio odcijepiti Daleki istok od svoje domovine, to je ostala tajna NKVD-a. Simakov je sve priznao pa je s jo estoricom osuen na po dvadeset godina logora. Ostali su dobili dvadeset i pet godina. Zapovjednik njegova avijatiarskog odjeljenja, kad su ga sasluavali, skoio je kroz prozor na ulicu i smrskao se. Simakov je bio u logoru Dudinka. S nekim poznanicima iz brigade razgovarao je kako da pobjegnu avionom u inostranstvo. Avioni su bili u luci Dudinke. Netko je prijavio taj razgovor NKVD-u i Simakov, Brilov, Bespalov, Ignjatov i jo neki uhapeni su zbog pokuaja bijega i osueni na smrt. Protestirajui protiv smrtne osude, Simakov je stupio u trajk glau. Nakon toga otpremili su ga u bolnicu. Prolo je ve etiri mjeseca kako nije htio jesti. Morali su ga umjetno hraniti. Simakov je tako oslabio da se nije mogao ni kretati niti je mogao govoriti. Pokuao sam ga nagovoriti da prestane trajkati glau. Objanjavao sam mu kako se protiv neovjenoga Staljinova reima ne mogu upotrebljavati ljudska sredstva. Simakov mi je dao oima znak da me razumije, ali da ostaje pri svome. Pristao je da vae neto kiselo, ali to nije htio progutati. Jednom sam mu dao 166

kiseli krastavac. Simakov ga je sa zadovoljstvom vakao, a onda je sve ispljunuo. Bilo je podne kad je doao istrani sudac Sakulin sa dva vojnika u pratnji ekonoma bolnice. Deurna sestra pokazala je na krevet u kome je leao Simakov. - Dignite ga - naredio je Sakulin vojnicima. Kad su ga vojnici htjeli pograbiti, sestra ree: - ekajte, donijet u vam njegovo odijelo. - Nikakvo mu odijelo ne treba - odgovorio je Sakulin. Sestra je glasno zaplakala. Jedan vojnik zgrabi Simakova za glavu, drugi za noge. Iznijeli su ga u dvorite gdje ih je ekala konjska zaprega. Bacili su ga na kola i krenuli prema logorskom groblju. Tamo su izvrili smrtnu kaznu. Toga dana nitko od bolesnika nije hranu ni dodirnuo. Moje zdravlje popravljalo se iz dana u dan, temperatura je bila normalna. Na lijenika i upraviteljicu bolnice svakog su dana navaljivali da me otpuste iz bolnice. Ali oni bi enkavedeovcima odgovarali da sam jo uvijek previe slab. Bolesnike su obino otputali za ruka, a ujutro bi ih obavjetavali da se spreme. Kad je proao ruak, ljudi su se veselili, jer su znali da ostaju jo jedan dan. Tako je bilo i sa mnom. Proao je ruak, nita mi nisu rekli. Poslije podne, oko pet sati, dola je Sijepcova. - Ja vie nita ne mogu uiniti, dobila sam nareenje da vas smjesta otpustim, dolje vas ekaju vojnici. Donijeli su mi stvari. Kada sam se obukao, ponovo je ula Sijepcova: - Doite u sobu deurnog lijenika. U sobi nije bilo nikoga. Sijepcova mi je pruila paketi sa suhim bijelim kruhom i vreicu sa eerom: 167

- Uzmite, to e vam dobro doi. Uhvatio sam je za ruku i htio je poljubiti. Ona je prestraeno trgla ruku i promucala: - Ali... Okrenuo sam se i iziao.

168

PONOVNO U ZATVORU Krenuli smo prema zatvoru. Poslije dva mjeseca vratio sam se u istu eliju. Zatekao sam mnogo starih poznanika, mnogih nije bilo, bilo je dosta novih. elija je bila prepuna, na prinama nije bilo mjesta, mnogi su leali na betonskom podu. Starjeina sobe naredio je jednom mladiu da mi ustupi mjesto na prini. Ja sam protestirao, ali mladi je izjavio da dobrovoljno ustupa mjesto. Razdijelio sam kruh svima, a slijedee jutro, kad smo primali kipjatok, dao sam svakom malo eera. Nisu prola ni dva sata kako sam se vratio iz bolnice, a ve su me pozvali istraitelju. Nisam vjerovao svojim oima kad sam u jednom kutu vidio Brovkina. Ruka mu je jo uvijek bila u gipsu. Znao sam zato je tu. Upitno sam ga pogledao. Gledao me prezirno, njegovo veliko i dugako boginjavo lice jo se vie izduilo. Istraitelj je otrgao komad novinskog papira i savio mahorku. Brovkin je upitao: - Smijem li zapuiti? Istraitelj mu je pruio komad papira i Brovkin je jednom rukom savio cigaretu. - A vi ste svoja kontrarevolucionarna shvaanja i antisovjetsku agitaciju irili i u bolnici. Sa sestrom Olgom Mihaljuk hvalili ste Hitlera i proricali propast sovjetske drave - obratio mi se istraitelj. utio sam. - Sad emo vas suoiti. Optueni tajner, poznajete li ovog ovjeka? - Ja sam vam ve hiljadu puta rekao da nikakve izjave neu davati, da ne priznajem nikakvu istragu, a pogotovo kad se protiv mene sluite takvim tekim zloincem kao to je Brovkin - odluno sam odgovorio. 169

- Vi, dakle, elite sabotirati istragu? Ja vam savjetujem da prestanete tom taktikom. Prisiljavate nas da protiv vas upotrijebimo mjere koje nerado primjenjujemo. - Ponavljam vam jo jedanput: kategoriki odbijam da sudjelujem u bilo kakvoj istrazi. Istraitelj Konjev zazvoni. U sobu ue vojnik. - Ostanite jedan asak ovdje - obratio se Konjev vojniku i izaao. Kroz nekoliko minuta vratio se u pratnji dvojice ocira, Sakulina i Soldatova. Ponovno je sjeo na svoje mjesto, a ociri su stajali u sredini sobe. - Nastavljamo suoenje - izgovorio je Konjev. - Svjedoe Brovkin, poznajete li ovog ovjeka? - pokazao je rukom na mene. - Poznam ga dobro, bili smo dva mjeseca u Centralnoj bolnici u istoj sobi - odgovorio je Brovkin. - A tko je on? - To je Karl Fridrihovi tajner. - Kakvi su odnosi bili izmeu vas, jeste li se svaali, da li je bilo meu vama nesporazuma? - Ne, nai odnosi bili su sasvim normalni, moglo bi se ak rei dobri. tajner mi je esto davao hranu. - Znai, meu vama nije bilo nesporazuma? Sada se Konjev obratio meni. - Optueni tajner, da li vi to potvrujete? utio sam. Konjev se obrati ocirima: - Optueni upotrebljava taktiku utnje, nee odgovarati na pitanja i kae da nee sudjelovati u istrazi. 170

- Ponaate se kao najgori kriminalac - napao me ocir Sakulin. - Mnogi kriminalci ne daju nikakve izjave prije nego to od vas dobiju kruha i duhana. Ja nita ne traim. Osim toga, vi nemate nikakvog prava da usporeujete moje dranje s dranjem kriminalaca. Kao to vidim, odnosi izmeu NKVD-a i kriminalaca vrlo su dobri - odgovorio sam Sakulinu. - Mi smo u ratu, ponaajte se kako treba, mi s vama neemo mnogo raspravljati. Neemo gubiti vrijeme na vas - zaprijetio mi je Sakulin. - Nemojte gubiti vrijeme sa mnom. Neu da jo jednom sudjelujem u istranoj komediji. A da sam ja u pravu pokazuje i dananje suoenje. Konjev se obratio Brovkinu: - Recite nam to znate o tajneru. Brovkin je spremno poeo lagati: - Leao sam u bolesnikoj sobi zajedno sa tajnerom kojemu je esto dolazila sestra Olga Mihaijuk. Sjela bi na krevet pored tajnera i priala mu ratne novosti. Uvijek bi govorila o velikim uspjesima Nijemaca. A ja sam uo kako joj je tajner rekao: Uskoro e biti svreno sa Staljinom, jo malo pa e doi njemaka armija i svi emo biti slobodni. - Priznajete li to, tajner? - upita Konjev. utio sam. Konjev je postavio jo nekoliko pitanja Brovkinu, koji je spremno odgovarao. Svojim odgovorima teretio je mene, a jo vie sestru Olgu. Svaki put istraitelj bi se okrenuo prema meni pitanjem da li priznajem. Uvijek bih utio. Onda je Konjev sastavio zapisnik da neu odgovarati na pitanja i da odbijam suoenje s Brovkinom. Zapisnik je potpisao najprije Brovkin, zatim dva 171

ocira i posljednji istraitelj. Ja nisam imao to potpisati. Bio je mrak kada sam se vratio u eliju. Svi su ve spavali. Legao sam na golu prinu, ali nisam mogao zaspati. Razmiljao sam o svemu to se dogodilo i to e se jo dogoditi. Bio je listopad 1941. godine. Situacija na frontovima bila je kritina. Njemaka armija stajala je pred Moskvom. to sam mogao oekivati? Smrtnu osudu, nita drugo! A sad se nije radilo samo o meni, ve i o bolnikoj sestri. Razmiljao sam to da radim i kako da upozorim Olgu. Ostala mi je samo jedna jedina mogunost, da se opet naem sa Suhorukovim. Moram pokuati da doprem do ambulante. Najbolje je da napiem ceduljicu i da mu je u zgodnom trenutku predam. Imao sam potvrdu o oduzetim stvarima. Pronaao sam nekakvu olovku i na poleini potvrde napisao sam ukratko to je Brovkin izjavio, a da ja nita nisam priznao. Ujutro sam se javio deurnom uvaru i zamolio ga da me odvede lijeniku. Preko dana sam se tuio na jake bolove u uhu. Slijedeeg dana odveli su me Suhorukovu. Vojnik je ostao u hodniku i tako sam mogao slobodno razgovarati. Za svaki sluaj doturio sam mu ceduljicu. Suhorukov me odmah obavijestio da su Olgu pozvali u NKVD i tamo joj rekli da sam potvrdio sve izjave Brovkina. Ispriao sam Suhorukovu kako je teklo sasluanje i zamolio ga da kae Olgi da sve odbije. Zbog istih izmiljenih optubi sjedio je u zatvoru i moj prijatelj Josef Berger. Protiv samovolje i lai protestirao je trajkom glau. Petog dana hranili su ga injekcijama. Poslije mjesec dana gladovanja njegovo je stanje bilo tako kritino da su lijenici savjetovali da ga odmah otpreme u logorsku bolnicu. Ali i tamo je nastavio trajkati glau. Tek je poslije ezdeset i jednog dana gladovanja prekinuo trajk kada mu je ef NKVD-a obeao da nas nee izvesti pred logorski sud. 172

Dva faktora utjecala su na Bergera da prekine gladovati: stupanje SAD i zapadnih sila u rat protiv Njemake na strani Rusije, zbog ega se smanjio broj smrtnih presuda, drugo, utjecaj dr Mardne iz Centralne bolnice. Dr Mardna rekao je Bergeru ako produi gladovati, smrt je neizbjena, a ako prestane trajkati, ima ansu da ostane na ivotu. I ja sam kucanjem u zid, tim poznatim zatvorenikim jezikom, savjetovao Bergeru da prestane gladovati.

173

POKUAJ USTANKA Nou 20. listopada 1941. zatvor je probudila neobina dreka. U hodnicima smo uli veliko kretanje, lupala su vrata elija koja su se otvarala i zatvarala. Pomislili smo da je opet doao dan mesa, tako su zvali dane masovnih strijeljanja. Uskoro su se otvorila vrata i k nama su ula etiri zatvorenika iz I logorskog odjeljenja. Iz tog odjeljenja dopremili su u zatvor stotinu i etrdeset logoraa. Najvei dio radio je u Centralnoj radionici za popravke (Z.A.R.M.S.), neki su radili u elektrani. Nitko nije znao zato su dopremljeni u zatvor NKVD-a. Meu uhapenima bilo je i politikih i kriminalaca. Jo iste noi dvojicu su odveli na sasluanje. Mia, kriminalac, vratio sa slijedeeg jutra, dok su politikog zatvorenika Hinjaka presluavali dvadeset i etiri sata. Doznali smo zato je dolo do tako velikog zahvata. U Centralnoj radionici za popravke radio je bivi pukovnik sovjetske armije Kordubajlo. Bio je ef skladita za gotove proizvode. Uhapen je prilikom velike partijske istke i osuen na dvadeset godina logora. Nekoliko godina radio je u rudnicima, a onda je, tako se prialo, zbog dobrih veza sa NKVD-om dobio dobro mjesto. Kad je izbio rat, Kordubajla je opsjela fantastina ideja da organizira ustanak. Okupljao je logorae i priao im kako je povezan s vanjskim svijetom, kako uz njega stoji itava grupa straara i vatrogasci. Skupljao je podatke o jaini strae i o drugim oruanim grupacijama. Kordubajlo je organizirao tab od osam ljudi, sebe je imenovao glavnim zapovjednikom, a neke logorae svojim zamjenicima. Mia je bio ef taba. Naravno, za to je doznao NKVD, pratio Kordubajla i sve one koji su s njim imali veze. Kad je NKVD imao na spisku ve poprilian broj ljudi, pohvatao ih je sve odjednom. Ve prilikom 174

prvog sasluanja Kordubajlo je sve priznao i broj pohapenih popeo se na dvije stotine. Veina nije priznavala. Kordubajla poznaju samo letimino, a ni ostale lanove zavjere ne poznaju. ef taba Mia, visok, mrav, kratkih brkova, elav, moglo mu je biti oko etrdeset godina, ispriao mi je kako je dolo do toga da i on sudjeluje u zavjeri. Mia nikad nije imao nikakve veze s politikom. Bio je ef provalnike bande u Odesi koja se proslavila senzacionalnom provalom u lijalu dravne banke 1934. godine. Mia i njegova dva pomonika orobili su etiri milijuna rubalja i oko milijun i po u inostranim valutama. Dvije godine nisu im mogli ui u trag. Jednoga Miinog pomagaa prijavila je njegova ljubavnica, iako nita nije znala o provali. Tom prilikom uhapsili su i Miu. U svijetu kriminalaca u Norilsku Mia je bio veliki autoritet, tako rei zakonodavac za kriminalce. im je doao u nau eliju, to se odmah primijetilo: svi kriminalci skoili su sa svojih mjesta i svaki je nastojao da mu se na neki nain dodvori. Mii nije bilo potrebno da izusti ijednu rije. Bilo je dosta da samo pokretom ili znakom nagovijesti to hoe, i to je bilo uraeno. Vie je liio na intelektualca negoli na sina bogata seljaka. Mnogo mi je priao o svom ivotu. U blizini Odese njegov je otac imao lijepo imanje. Specijalizirao je povrtlarstvo i konkurirao Bugarima koji su iz okolice Odese opskrbljivali grad povrem. Miin otac opskrbljivao je svjeim povrem i prekooceanske brodove koji su bili usidreni u odeskoj luci. Imao je i vlastiti kamion. A onda je dola 1929. godina, poetak kolektivizacije. Meu prvima raskulaili su Miina oca i sve mu oduzeli. itavu njegovu obitelj, koja se sastojala od devet lanova, zajedno s jo etrnaest obitelji utovarili su u teretni vlak i poslali u Sibir. 175

Ali Mia je s jo etiri momka iskoio iz vlaka i vratio se u Odesu. Jedno vrijeme skitali su se po gradu, ali ono malo novaca to su imali uskoro su potroili. Da bi mogli ivjeti, nou su napadali prolaznike. Poslije velike provale u banku morali su napustiti Odesu jer im je NKVD bio u tragu. Kad su ga uhapsili, Mia se bavio milju kako da se osveti sovjetskoj vlasti zbog svega onoga to su uinili njemu i njegovoj obitelji. U I logorskom odjeljenju Mia je dobio laki posao, kao mnogi teki zloinci. Bio je kontrolor u elektrani. Imao je mnogo vremena i mogunosti da doe u vezu s vanjskim svijetom. Preko raznih pomagaa uspio je doi do stvari koje su mu uljepale ivot. Pa ni votke mu nije uzmanjkalo. Imao je i ljubavnicu, istaicu. Tada se poeo baviti milju kako da pobjegne. Planuo je rat. Upoznao se s Kordubajlom, koji je znao za Miin obraun sa sovjetskom vlau, za njegove veze s vanjskim svijetom. Kad su stvari na frontu loe krenule, pukovnik Kordubajlo pomislio je da bi trebalo iskoristiti ansu i nekako se doepati slobode. Najprije je pisao, kao i mnogi drugi, molbu Staljinu u kojoj se alio da je nevino osuen i da je spreman poi na frontu i rtvovati ivot. Na tu molbu nikad nije dobio odgovor. Kad mu je to propalo, Kordubajlo je potraio druge putove do slobode. I Mia je takoer pisao Staljinu. Imao je vie izgleda nego Kordubajlo jer nije bio politiki prijestupnik. Poznato je da su desetine hiljada kriminalaca puteni iz logora i poslani na front. Meutim, Mia je bio sin bogata seljaka, otac mu je prognan u Sibir, pa su sina precrtali na spisku. Kordubajlo i Mia brzo su se nali i uskoro formirali ustaniki tab koji je imao zadatak da to vie logoraa zavrbuje za ustanak, da se dobro povee s vanjskim svijetom, naroito s onim ljudima koji su nekada bili u logoru. 176

Prema planu, ustanici su trebali zaposjesti najvanije zgrade NKVD-a: upravu norilskog kombinata, upravu logora i glavnu zgradu zatvorske strae. Poslije toga trebali su postrijeljati sve ocire NKVD-a. Uspjeli su organizirati izvjestan broj logoraa i ljudi iz grada. Naravno, veina onih koje su zavrbovali nisu imali pojma to se dogaa, jer su voe skupljali informacije o raspoloenju ljudi i prema tome sastavljali spisak ustanika. Tako je u spisak uao i Hinjak. Nita nije znao o avanturi Kordubajla i s njim je dolazio u doticaj samo slubeno. Hinjak je rukovodio nabavnim odjeljenjem u tvornici metalne robe. Unato tome Kordubajlo ga je teretio da je i on znao da se sprema ustanak. Hinjak je bio ovjek preko pedeset godina, snaan, onizak, nosio je prosijedu dugu bradu. Bio je to stari partijski radnik, poslije revolucije rukovodio je poduzeem, a onda je 1937. godine u Minsku osuen na deset godina logora zbog tetoinstva. Slino se dogodilo i bjeloruskom seljakom momiu, malom Miki, koji je izdravao deset godina logora. Blijed, kestenjav, dvadesetetverogodinji momak pravio se gluplji nego to je bio. Ne slutei nita naao se na spisku ustanika. Mika je radio u tvornici kao tokar, i da bi jo neto zaradio izraivao bi u slobodnom vremenu kare, noeve i drugo ega u Norilsku nije bilo. Na sasluanju istraitelj je pitao Miku je li izraivao hladno oruje za ustanike? Mika je priznao da je izraivao kare i noeve. A to je bilo dovoljno za kontrarevoluciju. Istraga protiv ustanika trajala je dva tjedna. Nakon dva mjeseca, u hodnicima zatvora jedne se noi opet ula galama i lupa. I naa elija dola je na red. Trojicu, koji su bili umijeani u Kordubajlov sluaj, izvukli su iz elije. Ostao je samo mali Mika. Njega su slijedei dan pozvali da potpie nekakvu ceduljicu u kojoj je stajalo da je zbog sudjelovanja u kontrarevolucionarnoj organi177

zaciji i zbog pripremanja oruanog ustanka osuen na deset godina logora. Od njih dvije stotine koji su bili pohapeni u vezi s Kordubajlom strijeljano je 164, ostali su dobili po deset godina logora. Osudu je izrekao specijalni sud (OSO). Onog dana kad je Hinjak trebao da bude strijeljan, rekao mi je kako je sanjao straan san. - Osjeam da danas vie neu biti meu ivima. Odveli su i Miu, efa svih kriminalaca i efa taba, a zapovjednitvo u naoj eliji preuzeo je Ivanov. Iako su kriminalci Ivanova priznavali kao svoga efa, ipak nije uivao autoritet i potovanje jednog Mie, koji nije trpio sitne podvale, zakeranja, cinkanja fenfje doputao da kriminalci napadaju politike osuenike. Poto je Kordubajlova grupa likvidirana, istog tjedna strijeljali su veliku grupu kriminalaca, meu njima i Ivanova. Bilo je nedjeljno poslijepodne kad su kriminalce izvodili na strijeljanje. Odigravale su se strane scene: nisu htjeli napustiti elije pa su ih morali vezati. Da ne bi vikali, gurali su im u usta takozvanu kruku od tvrde gume. Straa ih je tukla do krvi, vukla po hodnicima i dvoritu i onda ih kao cjepanice tovarila i odvozila u drugi zatvor NKVD-a; tamo su ih strijeljali. S politikim osuenicima bilo je mnogo lake. Oni su ili na strijeljanje bez rijei, ili bi jednostavno rekli: - Zdravo, drugovi! Te nedjelje strijeljali su etrdeset i osam kriminalaca zbog sabotae, a to je znailo da nisu htjeli na rad. Za rata bilo je dovoljno da se tri dana ne ide na rad pa da specijalan sud primijeni paragraf 58, toku 14, a to je znailo smrtnu osudu. Prije rata za takve prijestupe dobivale su se male administrativne kazne. Poslije masovnih strijeljanja nekoliko je dana vladao mir i nikoga nisu zvali na presluavanje. 178

ISTRAGA SE NASTAVLJA Iznenadili su me jo jedanput prilikom presluavanja. U sobi istraitelja zatekao sam jo jednog svjedoka protiv sebe, koji je u isto vrijeme bio u bolnici kada i ja. Ironija sudbine je htjela da se i taj zvao Brovkin. Iako nisu bili roaci, bio mu je slian. Ponavljao je tono iste optube protiv mene. Jedina razlika bila je u tome to je nadodao da, dodue, on nije bio sa mnom u istoj sobi, ali kad je dolazio u posjetu onom prvom Brovkinu uo je sve razgovore koje smo vodili sestra Olga i ja. Ja sam opet utio, a dva ocira opet su potpisala zapisnik. Javili su mi iz susjedne elije da se tamo nalazi moj prijatelj Georg Bilecki i da je u mojem sluaju suoptuenik. Poslije sam doznao da su Bileckoga ubacili u nau grupu bez obzira na to to je bio u II logorskom odjeljenju. Tako je bilo ve trei put kako je Georg Bilecki optuen. Prvi put osudili su ga u Moskvi na pet godina logora. Trebao je izai na slobodu 19. listopada 1939. godine. U predveerje odlaska skupili smo se u njegovoj baraci Vasilij uprakov, Josef Berger i ja da to proslavimo. Bio je to dogaaj. Odlazio nam je jedan od najbliih prijatelja. uprakov je uspio nabaviti ak i bocu likera. Bilo je to prvi put to pijem alkohol nakon hapenja. A Berger je uspio pronai pravu kavu. Oko osam sati uvee sjeli smo na prine i zamolili deurnog, bio je to bivi sekretar partijskog rajonskog komiteta u Saratovu, da nam skuha kavu. Uivali smo u njenom mirisu, izvukli smo iz skrovita bocu likera i natoili malo u kavu. Upravo kad smo htjeli da ispijemo za sretan odlazak Georga, na vratima su se pojavila dva logorska policajca. Pomislio sam da nas je netko prijavio zbog toga to pijemo alkohol. Dok sam razmiljao to bi to moglo biti, policajci su nam prilazili. Zgrabio sam bocu likera i sakrio je u hlae. 179

- Koji je meu vama Bilecki? Javio se Bilecki. - Dobro - rekao je policajac - znai, tu ste. I policajci izau. Mi smo se pogledali i pitali se to to znai. Naravno, pokvarili su nam raspoloenje. Upravo smo se spremali da napustimo baraku, kad ponovo uu isti policajci u pratnji civila. Civil je priao Bileckom: - Uzmite stvari i poite sa mnom, vi ste uhapeni. Bilecki je uzeo svoje stvari i otiao bez rijei. Tako je svrila naa oprotajna proslava. Bileckog su ponovno optuili po paragrafu 58, toka 10: kontrarevolucionarna agitacija. Pred logorskim sudom svjedoila su dvojica zatvorenika. Jedan je izjavio kako je kroz zid sluao protusovjetske razgovore koje je Bilecki vodio u drugoj sobi. Drugi svjedok bio je ef sanitetskog odjeljenja u kome je Bilecki radio. Istraitelj je tog svjedoka pitao to ima da kae o Bileckom. - Ne znam nita konkretno, ali jedno znam sigurno: Bilecki je kontrarevolucionarni element. Te dvije izjave bile su dovoljne da Georga ponovno osude na pet godina logora. Bileckoga vie nikada nisam vidio.

180

BOI 1941. Bio je Boi. Sve je pucalo od velike hladnoe. etrdeset ispod nule. Nismo htjeli na etnju u zatvorsko dvorite. Onih bijednih deset minuta radije smo sjedili u eliji i sjeali se lijepih dana. Bilo je meu nama ljudi koji su sanjarili kako e opet jednom u krugu svoje obitelji proslaviti Boi. Ljudi su sentimentalno priali o blagdanu mira i ponekom je suza dola na oko. A bilo ih je koji su znali sasvim sigurno da slijedei Boi nee doekati. Dok smo tako razgovarali, otvore se vrata i u eliju upadne ovjek, sav u krpama, samo mu je glava bila slobodna. U ruci je drao neto ime je trebalo da pokrije glavu. Rekao je tiho: - Dobar dan. To nije Rus, pomislio sam. ovjek se jedva drao na nogama, gledao je oko sebe gdje bi sjeo. Priao sam mu. - Odakle dolazite? Pogledao me ispod oka i nije odgovorio. Ponudio sam mu da sjedne i zapitao ga odakle je i kojim jezikom govori. Jedva sam ga uo kad je promrmljao: - Maar. - Govorite li njemaki? - Malo. Sjedio je jedno vrijeme, a onda je poeo odmotavati svoje krpe. - Ovdje je vrue - prostenjao je i nastavio skidati krpe. Kad je skinuo nekoliko krpa zaprepastili smo se kada smo vidjeli da je kost i koa. Kad se taj skelet ne bi kretao, ovjek ne bi povjerovao da je iv. Kriminalci su poeli dobacivati ale na njegov raun i postavljati mu ironina pitanja. - to je, bratac, izdaleka, a...? Gdje su ti kovezi? 181

Toga dana nisam uspio razgovarati s Maaroom, tako se zvao doljak. Slijedeeg dana, kad je Maaro malo otpoinuo, doznao sam da je pobjegao sa svog radilita, ali su ga uhvatili. Pitao sam ga kamo je zapravo htio bjeati? - Kui, u Rumunjsku. - A znate li vi kako je to daleko? Slegao je ramenima. Poslije doruka postao je razgovorljiviji. Ispriao mi to se s njim dogodilo. Madaro je bio porijekom iz Transilvanije, iz mjesta Kubet koje je pripadalo Rumunjskoj, po nacionalnosti Maar. Godine 1939. pozvali su ga u rumunjsku vojsku i poslali u garnizon u Besarabiju. Kako je Besarabija poslije pakta Hitler-Staljin pripala Rusima, Madaro se pjeice uputio, s jo pet zemljaka, prema maarskoj granici. Zapovjednitvo sovjetskih trupa dalo im je propusnicu. I tako su vojnici doli u Vorohtu, pet kilometara blizu maarske granice. Vojnici su sjeli u jednu gostionicu da neto pojedu. Pojavio se ocir NKVD-a i upitao ih to rade. Pokazali su mu papire i rekli da idu svojim kuama. Ocir ih je pozvao da pou s njim u tab. Tamo su zapisali njihova imena i nakon nekoliko sati otpremili ih u grad Kosov i zatvorili. Poslije osam dana transportirali su ih kamionom u okruni grad Stanislav, a zatim prikljuili masovnom transportu koji je iao u Krasnojarsk. U Krasnojarsku su ih ukrcali na brod za Norilsk. U Norilsku su im proitali osudu da su zbog prekoraenja sovjetske granice osueni na pet godina logora. Teki radovi i nepodnoljiva klima unitavali su Maaroa tako da je od jakoga seljakog momka ostao skelet. Nije vie imao kuda, pomislio je na samoubojstvo, ali nije imao dovoljno hrabrosti. Napokon je odluio da bjei. Poto se nakon nekoliko dana oporavio, rekao mi je da tek sada uvia 182

kako je nemogue pobjei iz Norilska. Pozvali su ga na sasluanje. Istraitelj nije mogao nikako da se sporazumije s Maaroom. Na njegovu molbu pozvali su mene kao tumaa. Objanjavao sam istraitelju kako pokuaj bjega ne treba da uzme ozbiljno jer ovaj skelet, a ne ovjek, nije mogao stii daleko. Istraitelj je bio toliko pametan da nije primijenio paragraf 58, toku 14, koji predvia smrtnu kaznu, ve paragraf 82: pet godina logora. Logorski sud osudio je Maaroa na tri godine logora. Tako je sad imao sveukupno osam godina. Nekoliko tjedana bili smo zajedno u eliji. Madaro je bio sretan, nije morao ii na teak rad i bilo mu je toplije. Bojao se dana kada e morati opet u logor. Ponekad bi sjeo u kut i tiho plakao. Tjeio sam ga da e se rat uskoro zavriti a on e se vratiti u svoju Transilvaniju. - Ne plaem ja zbog sebe, ve zbog svoje majke. Rusi e doi u moje mjesto Kubet, istjerat e majku iz kue i odvui je, kao i mene, u ovu zimu. Nasmijao sam se. Bio je sijeanj 1942. godine. Nijemci su i dalje prodirali u Rusiju, a ovaj seljak se bojao da Rusi ne dou u Kubet. Kad sam poslije razmiljao o njemu uvidio sam koliko je bio u pravu. Madaro je otiao u logor i nikada ga poslije nisam vidio. Ne znam da li se sreo sa svojom majkom u Kubetu.

183

KOLJA PRIA KAKO SE ORGANIZIRA KOLHOZ Stanovnici elije mijenjali su se, jedino sam ja ostajao. Prolo je ve pola godine kako je nada mnom lebdjela stalna neizvjesnost. Novi su donosili razliite vijesti. Enkavedeovci su postajali sve nervozniji zbog prodiranja Nijemaca. Nervozu su pojaavali razni avanturistiki pothvati kao to je bio Kordubajlov. Strijeljanja su bila na dnevnom redu, izgledi da se spasimo bili su sve manji. U zatvor NKVD-a pristizale su nove grupe iz raznih logora, pa ak iz grada. Bilo je dovoljno da se neki logora poali na teak rad ili slabu hranu. NKVD bi odmah stupio u akciju. Ni kriminalci nisu vie dobro prolazili. Strijeljali su ih u masama. U elijama su se odigravali strani prizori. Kriminalci koji su znali da su im izbrojeni dani terorizirali su politike zatvorenike, oduzimali im kruh, psovali ih i govorili kako e uskoro doi Hitler i kako je sad dolo vrijeme da se sve komuniste povjea na prvu gredu. Mnogi kriminalci bili su nekada seljaki sinovi, politike zatvorenike smatrali su krivcima to su njihovi roditelji prognani u Sibir. Mladi Kolja naroito se isticao meu onima koji su psovali politike zatvorenike. Poslije odlaska Ivanova postao je ef kriminalaca u naoj eliji. Moji odnosi s Koljom bili su dobri, nije znao da sam komunist, a prema inostrancima odnosio se s potovanjem i simpatijama. Neprekidno je navaljivao da mu priam o ivotu u inostranstvu. Svaki put kad sam govorio o Austriji, Francuskoj ili Jugoslaviji, on bi ponavljao jedno te isto pitanje: - A ima li tamo kolhoza? Kad sam mu rekao da u tim zemljama nema kolhoza, bio je oduevljen. Na ponovno navaljivanje da mu priam o inostranstvu, upitao sam ga zato toliko mrzi kolhoze. 184

Evo njegove prie. Koljini roditelji ivjeli su u selu koje je bilo udaljeno od Krasnodara ezdeset kilometara. Otac je imao dvanaest hektara dobre kubanske zemlje koja je mogla prehraniti obitelj od etrnaestoro lanova. Godine 1929. kruila je vijest da e sve kolektivizirati. Seljaci su o tome razgovarali, ali nitko nije znao to je to kolektivizacija. Jedni su govorili da e ena postati zajednika svojina, drugi da e roditeljima oduzeti djecu. Nitko nije govorio o tome to e biti sa zemljom i stokom. Veina seljaka imala je osam do trideset hektara zemlje. Veleposjednika nije bilo. Neki seljaci zapoljavali su seosku sirotinju, ali veina je obraivala zemlju sa svojom obitelji. Za etve su svi radili, od estogodinjeg djeteta do starca. U selu, koje je imalo dvije hiljade stanovnika, bilo je vrlo malo seoske sirotinje. U jesen 1930. godine dola je komisija rajonskog sjedita i pozvala seljake na sastanak. Svi su doli osim djece i bolesnih. Predsjedavao je siromaan seljak i objavio da sekretar partijskog rajonskog komiteta eli govoriti o kolektivizaciji. Pojavio se neki mladi i dva sata govorio o kolhozima. Na kraju je pozvao sve one koji su za sovjetsku vlast da stupe u kolhoze. Zatim je predsjednik upitao eli li netko govoriti. Svi su utjeli. Ipak se javila za rije mlada Kozakinja i zapitala: - A kako je s tim kolhozima, da li je to neto privremeno ili zauvijek? - Od danas e postojati samo kolhozi, znai zauvijek - odgovorio je sekretar. U dvorani je dolo do vike. - Ne, to mi neemo, ako je zauvijek, u kolhoze ne idemo! Sekretar je ponovno uzeo rije. Nabrajao je sve prednosti kolhoza, priao o prekrasnim strojevima koji e doi iz grada, o velikim prinosima. Dok je govorio poletjele su kamenice. Dolo je do guve i komisija se jedva izvukla. 185

Poslije dva tjedna doli su neki ljudi iz grada. U opinu su pozvali neke seljake i rekli im da su kulaci, jer upoljavaju tuu radnu snagu. Poelo je raskulaivanje. Dvadeset i dvije bogate obitelji iz sela dole su prve na red. Sve im je oduzeto: zemlja, stoka i kua. Njihova imovina proglaena je vlasnitvom kolhoza. Slijedeeg dana osvanuo je odred vojnika NKVD-a. Nitko se iz sela nije mogao maknuti. U pratnji nekih seljaka komisija je obilazila kue bogatih seljaka i izbacivala ih iz njihovih domova. Mogli su ponijeti neto malo stvari i ivenih namirnica. Neki su naputali svoje domove bez otpora i useljavali se u kuice koje im je odredila komisija. Drugi su lijegali na zemlju zajedno s djecom i nisu htjeli napustiti svoj dom. Vojnici su razbijali vrata i iznosili ljude iz njihovih kua. itavo je selo odjekivalo od plaa djece i psovanja odraslih. Toga dana komisija je uspjela raskulaiti samo polovinu, a etiri seljaka koji su se motikama i kosama suprotstavili komisiji svezali su i nekamo odveli. Iz naputenih nastambi ulo se mukanje nenahranjenih i nepomuenih krava. Slijedeeg dana komisija je htjela nastaviti, ali je naila na jai otpor. Skupilo se itavo selo naoruano motikama i kosama. Komisija se povukla. Seljaci su poli u kue onih koji su suraivali s komisijom, izvukli ih na cestu i gazili po njima. etvoricu su ubili, ostali su se spasili bijegom. Bogati seljaci vratili su se svojim kuama. Tri tjedna nitko nije dolazio u selo. Ali jedne noi seljake je probudio glasan lave pasa. Cesta je bila puna kamiona, reektori su bacali snano svjetlo. Nitko se nije usudio izai iz kua. U est sati ujutro pokucali su vojnici na vrata i pozvali seljake da dou pred opinu. Seljaci su izali iz svojih domova. Pred opinom je sjedio sekretar rajonskog komiteta i ocir NKVD-a. Ocir je izvukao nekakav papir i proitao odluku okrunog izvrnog komiteta da se svi oni kulaci koji su pruili otpor i ubili 186

etiri seljana protjeruju u Sibir zajedno s obiteljima. Osim toga, krivcima za ubojstvo e se suditi. Njihove kue, zemlju i stoku dobit e bezemljai koji e organizirati kolektivna gospodarstva. Naoigled sviju utrpali su u kamione dvadeset i dvije obitelji i pod jakom straom odvezli ih u nepoznatom pravcu. U kue bogatih seljaka uselili su osamdeset bezemljaa zajedno sa enama i djecom. Slijedeeg jutra sazvali su skuptinu i pozvali samo bezemljae. Na skuptini je donijet zakljuak o osnivanju kolhoza. Za predsjednika su izabrali radnika iz harkovske tvornice lokomotiva kojeg je poslala Partija. Najveu kuu jednog kulaka upotrijebili su kao sjedite novog kolhoza koji je dobio ime Put u socijalizam. Selo je zahvatila panika. Seljaci su poeli klati stoku. U proljee mogla se vidjeti samo tu i tamo poneka krava. Preko cijele zime zaklali su oko tri hiljade krava, volova i konja, a broj zaklane sitne stoke, svinja, ovaca i koza bio je jo vei. Kolhoz je poeo raditi tako da su svu stoku s naputenih posjeda utjerali u jednu veliku staju. Tako su i konji i svinje i guske i kokoi bili satjerani na jednu gomilu. Odredili su ljude koji e se brinuti o stoci. U roku od tri mjeseca stoka je bila prepolovljena. Dolo je proljee. Radovi u kolhozu slabo su napredovali. Nije bilo ljudi koji e obraivati velike povrine, a seljaci su se bojali: ako obrade vie, vie e im oduzeti. Uradili su toliko da odre stoku i obitelj. U jesen je dola komisija i propisala svakom seljaku koliko e ita, mesa, mlijeka i maslaca dati dravi. Zahtjevi su bili takvi da seljakoj obitelji nije ostalo nita. Onaj tko dravi nije na vrijeme predao otkup bio je kanjen. Ali ni to nije bilo dosta. Objavili su da dravni otkup nije zadovoljio i da ga treba ponoviti. Ali seljaci nisu davali nita. Onda su u selo dolazile grupe enkavedeovaca i partijskih ljudi, obilazili kue i nareivali seljacima da predaju ito. Pretraivali su smonice, staje, podizali podove i traili ito. Na polja su izvodili pse koji su pronalazili jame sa skrivenim 187

itom. Kad se spustila no, nitko od partijskih ljudi i novih kolhoznika nije se usudio izai na cestu. Ujutro bi nali partijskog ovjeka s rasporenim trbuhom, a u trbuhu ito i ceduljicu: Eto vam ita! Sa zimom je dola i glad. Ono malo stoke to je ostalo poklali su i pojeli. U proljee 1931. godine iznureni i izgladnjeli seljaci jedva su mogli obraivati polja. Mnogi su poumirali od gladi, a neki su bjeali u gradove, prosjaili i na taj nain spaavali ivote. Dolo je ljeto, polja su ostala neobraena. U selo ponovo dolazi NKVD i objavljuje da se zbog sabotae veina seljaka protjeruje u Sibir. Dali su im svega tri sata da se spreme. Svaki lan obitelji mogao je ponijeti esnaest kilograma. Otjerali su ih na stanicu, utovarili u teretne vagone i pod pratnjom NKVD-a otpremili u Sibir. Svakog dana otvarali su vagone i davali im vrue vode, a svaka tri dana kilogram kruha na ovjeka. Putovali su etiri tjedna i zaustavili se u gradu Verhni Udinsk. Mnogo je seljaka umrlo na toj kalvariji, a mnogi su oboljeli. One koji su ostali na ivotu smjestili su u nekakve barake gdje su etrnaest dana mirovali. Hranili su ih triput dnevno. Onda su ih podijelili u tri grupe koje su pole na razne strane. Grupa u kojoj je bila Koljina rodbina pola je u pratnji enkavedeovaca u nepoznatom pravcu. Na kola su utovarili djecu, starce i njihove stvari, a ostali su krenuli pjeice kroz umu. Sretali su logorae koji su sjekli umu. Svakih dvadeset i pet kilometara odmarali bi se u atorima ili barakama u kojima su stanovali logorai. Ako je kiilo, ekali su i po nekoliko dana da nastave put. Blato do koljena. Uli su u praumu, tri stotine i pedeset kilometara duboku, i tu se zaustavili. Njihova grupa brojila je dvije stotine ljudi. Okupili su ih na jednoj livadi, kraj potoka, i ocir NKVD-a proitao im je odluku vlade koja iseljenim seljacima za vjena vremena dodjeljuje zemlju koja se nalazi u krugu od dvije stotine i pedeset kvadratnih kilometara. 188

Tu mogu obraivati zemlju i uzgajati stoku. Onaj tko napusti naselje bit e kanjen sa deset godina zatvora. Zatim je ocir odrao govor i rekao da su poinili zloin protiv sovjetske vlasti i da ih je za to trebalo strijeljati. Meutim, sovjetska vlast je humana i prua im priliku da u ovom bogatom kraju, gdje ima mnogo zemlje i uma, stvore nov ivot. Sovjetska vlast dat e im orue i oni mogu odmah graditi kue, a dobit e na posudbu i sjeme za sjetvu. Pozvao je seljake da pokose to vie sijena za ishranu stoke. Svaka obitelj dobit e na kredit po jednu kravu. Dvadeset konjskih zaprega, koje su vukle seljake stvari, est krava, koje su djecu opskrbljivale mlijekom, i poljske kuhinje - sve je to ostalo seljacima. Nakon dva mjeseca sagradili su trideset drvenih kuica, svaka je imala po jednu veliku sobu i kuhinju. Zapovjednik njihova naselja bio je ocir NKVD-a, dobar ovjek, pomagao je seljacima. Kad je trebalo ii po lijenika, ili donijeti iz susjednog logora avle, on bi prejahao na konju i po trista kilometara samo da pomogne ljudima. Iz grada je donio i dvadeset lovakih puaka i podijelio ih seljacima da love divlja koje je bilo u izobilju. Dola je jesen. Zapovjednik je skupio seljake i rekao im: - Selo je tu, sad treba da ga krstimo. Kako da ga nazovemo? Predlaite! Svi su utjeli. Javio se starac i predloio da novo selo nazovu imenom ljubljenog voe Komunistike partije Sovjetskog Saveza. Zapovjednik kao da nije uo starevu ironiju. Rekao je da bi bilo bolje da se selu dade neutralno ime. Sloili su se s Berezovkom. U okolici su brezove ume. Prolo je nekoliko godina i novo selo dobilo je izgled kao sva ruska sela: s lijeve i desne strane iroke ceste stajale su brvare. Zemlja je bila plodna i davala je bogatu etvu. Mnogi su uzgajali pele. Veina je imala dvije do tri krave i svinje. Zimi su ili u lov. Neki su postavljali klopke za srebrne 189

lisice. Stariji svijet pomirio se s novim prilikama i trudio se da ne misli na prolost. Omladina je bila zadovoljna. Ali jednog dana zapovjednika smijene. Imao je odvie razumijevanja za seljake. Umjesto njega postavljen je brutalan mladi. Odmah su poele nove muke. Naredio je da svatko tko eli putovati u rajonski grad mora imati propusnicu, a kad bi ljudi dolazili i molili ga da im izda dozvolu, on bi upriliio pravo presluavanje: zato, na koliko dugo, kome? Jednog se dana sjetio da se seljaci bogate i da to predstavlja opasnost za Sovjetski Savez. Otputovao je u okruni centar i vratio se poslije sedam dana zajedno s jo jednim ovjekom. Sakupio je seljake i odrao kratak govor iz koga su seljaci razumjeli da je dolo vrijeme da se organizira kolektivno gospodarstvo. Oni se tome nisu opirali jer su znali to bi im se dogodilo. Stvoren je kolhoz, a predsjednik je postao ovjek koga je doveo zapovjednik. Kad je dola zima, Kolja je s jo etvoricom pobjegao iz sela. Putem su napali dva ovjeka koji su se vraali iz grada i oduzeli im dokumente i novac. Prilikom slijedeeg pokuaja napadnuti su se branili. Iz oblinje kue dotrali su ljudi. Razbojnici su predani miliciji i svaki je dobio deset godina logora. U logoru je Kolja ubio narjadika, zatvorenika koji druge rasporeuje na rad, jer ga nije htio prebaciti na laki posao. Dobio je novih deset godina. Sada se ponovno nalazio u zatvoru zbog sabotae. Kako je ve izvrio dva teka zloina, Kolja je oekivao smrtnu kaznu.

190

STRIJELJANJA NA TEKUOJ VRPCI Budui da sam odluno odbijao da potpiem bilo kakav dokument, istrani sudac nije me zvao na sasluanje. Zatvor NKVD-a bio je tako prenatrpan da je jedan dio logoraa pod istragom prebaen u drugi zatvor. Za razliku od prvog, koji je bio drvena graevina, drugi je bio sagraen od kamena. Prizemna zgrada bila je dugaka etrdeset metara. Du polumranog hodnika sa svake strane nalazilo se po dvadeset elija razliitih veliina u kojima je na prinama bilo mjesta za etiri do etrdeset ljudi. I ovdje je bilo smjeteno tri do etiri puta vie zatvorenika. Kao i u prvom zatvoru, i ovdje je polovica elija bila odreena za one koji su bili osueni na smrt. eljezna vrata s reetkama dijelila su elije smrti od ostalih elija. Na kraju hodnika nalazila su se etiri karcera. Lijevo od glavnog ulaza nalazio se zatvorski ured, a pored njega velika prostorija od etrdeset kvadratnih metara koja je bila izolirana olovnim ploama i u kojoj su strijeljali. Stavili su me u eliju broj etrnaest. Kad sam uao, odmah sam se sjetio Butirke u Moskvi. Osamdeset ljudi, koliko ih je ovdje bilo smjeteno, sjedilo je napola golo jer je zbog prenatrpanosti bilo veoma vrue. Sreo sam i nekoliko znanaca iz logora, a neke sam poznavao i iz prvoga norilskog zatvora. Ovdje je bilo naroito mnogo ocira iz baltikih zemalja. Donedavna su se nalazili u specijalnom logoru za baltike ocire na jezeru Pjasino, etrdeset kilometara od Norilska. Sada je jedan dio ocira bio prebaen u zatvor, dva mjeseca poslije poetka njemako-ruskog rata. Dobio sam mjesto pored estonskog generala Brodisa, leao je desno od mene, a s lijeve strane smjestio se njegov autant kapetan Ruberg. Ovdje su se nalazili i estonski kapetan Lujk, Letonci: natporunik Grumberg, kapetan Lidaks i jo neki ijih se 191

imena vie ne sjeam. Najistaknutiji meu ocirima bez sumnje bijae general Brodi. Postali smo dobri prijatelji. Bio je to veoma obrazovan ovjek i odlian vojni strunjak. Teno je govorio njemaki, ruski, engleski, francuski i talijanski. Naroito je dobro poznavao francusku i njemaku kulturu. U Njemakoj je proveo nekoliko godina, a u Parizu je pohaao generaltabnu akademiju. Uhapsili su ga zajedno s estonskim ministrom rata generalom Lajdonerom. Lajdonera su strijeljali u logoru prije poetka rata. U drugom norilskom zatvoru nalazili su se zatvorenici koji su ekali da ih stave pred sud, ili oni koji su ekali presudu OSO-a, Specijalne sudske trojke. OSO izrie presude u kontumaciji. Mnogi zatvorenici koji su se nalazili u tom zatvoru nisu znali da su ve osueni na smrt. Kad su ih vodili u prostoriju za strijeljanje, mislili su da ih vode pred sud. Bilo je u tome i neke prednosti jer sama smrt nije bila najstranija. Mnogi su eznuli za smru. Strano je bilo ekanje u mukama, koje je esto trajalo mjesecima, pa ak i godinama. Ovdje sam sreo jednog Tata, pripadnika malenoga muhamedanskog naroda koji ivi u planinama Kavkaza. Toga mladog Kavkasca logorski je sud osudio na smrt zbog izjave u korist Turaka. Ve je pola godine ekao na rjeenje molbe za pomilovanje. Smrtnu presudu ponitio je okruni sud. A kako nije bilo formalnih uvjeta za novu istragu, opet je predan logorskom sudu, a ovaj ga je ponovno osudio na smrt. Tako se to ponavljalo tri puta. Poslije dvogodinjeg boravka u eliji smrti napola je poludio. Napokon su mu pomogli: strijeljali su ga. Kao i u prvom zatvoru, i ovdje su se zajedno nalazili kriminalci i politiki zatvorenici. I ovdje je glad bila velika. Kad se dijelio kruh, dolazilo je do tunjave. Kruh je preuzimao starjeina elije od slubujuega zatvorskog nadglednika i dijelio ga zatvorenicima s daske na kojoj su 192

bile sloene porcije. Nekima se inilo da je ova ili ona porcija vea, naroito je otra borba bila za okrajke. Da ne bi dolazilo do svaa za vrijeme dijeljenja, sloili smo se da se i okrajci dijele po ustaljenom redu. Svatko je pazio da ga ne preskoe. Neki su ve uvee upozoravali starjeinu: - Starosta, sutra je moj red. Kakvo je bilo razoaranje kad slijedeeg dana ne bi stigao nijedan okrajak. Toplo jelo dijelio je zatvorenicima sam nadglednik. Bure s jelom nalazilo se u hodniku pred vratima. Zatvorenici bi se u eliji postavili u jednored i pristupili vratima, gdje bi im nadglednik pruao limenu zdjelu s juhom. Nadglednik je brojio porcije koje je dijelio. Kad bi izdao onoliko koliko je bilo zatvorenika u eliji, zatvorio bi vrata. esto bi se dogaalo da posljednji ili pretposljednji ne dobije jelo. Naime, neki bi po dva puta stali u red. Dogaalo se da se nadglednik prevario u brojanju i nije izdao odreeni broj porcija. Bilo je zatvorenika koji su se naroito radovali danima masovnih strijeljanja. Tada bi se preostale porcije dijelile kao dodaci. Rijetko su kada politiki zatvorenici uzimali takve dodatke, iako je glad bila velika. U drugom je zatvoru bilo manje monotono nego u prvom. Svakog se dana neto dogaalo to bi nas potreslo. Naroito mnogo posla zadavali su nadglednicima zatvora osuenici na smrt, pa i sama strijeljanja. Iz elija smrti uli su se krici. Osuenici na smrt traili su vie hrane. Ali straari bi obino odgovarali: - Nita vam vie ne treba, vai su dani odbrojeni. Tada bi se ule najstranije psovke. Onda bi straari kandidate smrti izvlaili na hodnik i strahovito ih isprebijali. 193

Strijeljalo se nou. To je u itavom zatvoru izazivalo strahovito uzbuenje. Mnogi osuenici na smrt odbijali su da napuste eliju i straari su morali upotrijebiti silu, pri emu su stradavali i oni koji jo nisu bili na redu. esto se itava elija opirala krvnicima, tako da su rtve prije strijeljanja bile temeljito ispremlaene. Dogaaji u elijama smrti djelovali su na itav zatvor. Dolazilo je do masakriranja. Tih dana straari bi dobivali votku. Neki su bili tako pijani da su se jedva drali na nogama. Ohrabreni alkoholom potpuno su pomahnitali. Urlici su se uli i izvan zatvora. To je prisililo NKVD da strijelja danju. Redovito se poinjalo u etiri sata poslije podne. To se znalo ve za vrijeme dijeljenja ruka. Po pijanim licima straara znalo se da je danas mesni dan. Leeve bi otpremali nou kamionima i pokapali u masovne jame na zatvorskom groblju. Sve je to djelovalo na logorae u eliji. To vie nije bio uobiajeni ivot zatvorenika u ruskim zatvorima s obaveznim fazama: sasluanje, batine, glad, na kraju presuda. Ovdje je svatko ekao smrt. Samo je bilo pitanje vremena kada e doi na red. Mnogi su imali obiaj da od etiri stotine grama kruha, koliko bi primili ujutro, odijele dva do tri komadia, da bi im neto ostalo za ruak ili veeru. Rus ne moe s uitkom ruati ako nema barem komadi kruha. Ovdje je bilo malo onih koji su uvali kruh, svatko se bojao da nee doekati ruak. Jednog jutra, kad smo se probudili, general Brodi mi je rekao: - Danas emo dobro dorukovati. Nisam ga shvatio. General izvue svoju vreicu koju je drao pod jastukom da mu je ne bi ukrali. 194

- Ovdje imam nekoliko kocki eera koje sam sauvao da bi na dan estonskog nacionalnog praznika priredio sveani doruak, ali ini mi se da taj dan neu doivjeti, pa emo to uiniti danas. - Uvjeren sam da emo doivjeti jo mnogo sveanih dana. Nemojte dirati taj eer - odgovorio sam. General odmahne rukom. - Nisam takav optimista kao vi. Zatim se okrene Rubergu. - Gospodine kapetane, molim vas, pobrinite se da bude dovoljno kipjatoka i pozovite naa dva druga. Mislio je na dvojicu estonskih ocira. Kad je stigao kipjatok, estonski ociri sjeli su na nae prine. Sjedili smo u krugu. Umjesto stolnjaka stavili smo prljavi runik. Iz limenog lonca izlazila je vrua para. Pred svakog je stavio kocku eera. S vruom slatkom vodom jeli smo kruh koji smo upravo dobili. Kad je sveani doruak bio zavren, nai se gosti zahvale i udalje. Brodi se okrene k nama: - Sada preostaje samo jo jedno: napisati testament. - Nemojte kvariti dobro raspoloenje poslije tako dobrog doruka - rekao sam. - Navikao sam gledati istini u oi. - Zar stvarno mislite da e nas strijeljati? - Ne samo to mislim, ve sam siguran. Radi se o danima. - Ne elim izgubiti nadu. General je neko vrijeme utio. Zatim ree: - Sjeam se kako sam kao mladi ocir doao u pogranini grad Suvalki. Bio je lijep ivot u tom gradiu. Mlade djevojke, promenada pred eljeznikom stanicom. To su bila vremena! Zagledao se nekamo u daljinu, glas mu je bio uzbuen. 195

- Recite, zato ste dopustili da vas Rusi odvedu u Sibir? - upitao sam ga. Razmiljao je neko vrijeme. - Pa, to je duga pria. - Priajte - zamolio sam ga. - Ispriat u vam kako je do toga dolo. Naa je tragedija poela onog dana kad smo Rusima dopustili da u naoj luci izgrade uporita. Tada su neki mislili da nas ugroava Njemaka. Zbog zauzimanja Sudeta i aneksije Austrije uplaili smo se da emo izgubiti samostalnost. Ja sam bio protiv toga da sklopimo ugovor sa Staljinom, ali Lajdoner, koji je bio ministar rata, zastupao je jednako stanovite kao i nai graanski politiari; naime, da je najbolje ako se s Rusima privremeno nagodimo. Jedino su se socijaldemokrati opirali sklapanju ugovora da se u naoj zemlji sagrade ruske ratne baze. Pridruio sam se miljenju socijaldemokrata. Lajdoner, moj pretpostavljeni, stanovao je sa mnom u istoj kui i esto sam ga susretao. U kritinim danima bili smo neprestano zajedno. Tjedan dana prije zakljuenja ugovora s Rusima ustao sam nou jer nisam mogao spavati. Zabrinjavala me sudbina republike. Pozvonio sam kod Lajdonera i kad sam sobarici rekao da moram hitno razgovarati s ministrom, ona mi ree da nije sam i da su kod njega neka gospoa. Navaljivao sam da me najavi. Doao je Lajdoner koji je drhtao, zaueno me pogledao i upitao to se dogodilo. Zamolio sam ga za razgovor. Predloio je da priekam jedan sat. Vratio sam se u svoj stan koji se nalazio kat nie. Nije prolo ni pola sata, kad po mene doe sobarica. Ministar me odveo u svoju sobu i za sobom zakljuao vrata. - elim s tobom razgovarati kao s prijateljem - rekao sam. - Govori, to se dogodilo? 196

- Zar emo zaista dopustiti da Rusi zauzmu nau zemlju? - Nije to itava zemlja ako im na neko vrijeme ustupimo uporita. - To je samo poetak, a ti si ocir i morao bi znati da ih vie nikad neemo moi izbaciti. - to predlae? Rat protiv Rusa? - upita. - Da, ja sam za to da se odupremo ako Rusi pokuaju ui protiv nae volje. - Koliko emo se dugo moi odupirati? Tri dana? Tjedan dana? Onda vie nee biti zadovoljni s bazama, zauzet e sve. - Neemo biti sami. Zapad e biti s nama. Svanulo je, a Lajdonera nisam mogao uvjeriti da je otpor potreban. Shvatio sam da je sve izgubljeno. Vratio sam se u svoj stan, telefonirao u ured da neu doi i odvezao sam se svom starom ocu koji je nedaleko Tallina radio kao umar. Ispriao sam mu to nas eka. On mi najprije nije htio vjerovati. Onda smo stali razmiljati to da uinimo. Predloio sam mu da se preselimo u Njemaku. Moj otac, koji je bio roen u Njemakoj, odbio je da kod Hitlera potrai utoite pred Staljinom. elio je ostati kod kue. Unato dugotrajnom nagovaranju otac nije pristao da napusti Estoniju. Rekao je da su njegovi dani odbrojeni i da vie nema vremena traiti novu domovinu. Vratio sam se u Tallin u nadi da u ipak nai neke ljude koji su poput mene spremni da brane domovinu. Ali ve je bilo prekasno. Tek kad su Rusi zauzeli najprije jedan dio, a zatim itavu zemlju, ljudi su shvatili da je sve izgubljeno. Neko su vrijeme podnosili nau civilnu upravu, ali ubrzo su poela hapenja i deportiranja. Najprije je na red dola buroazija, zatim bogati seljaci, inteligencija, na kraju mi. Prvo su nam rekli da nas privremeno alju u vojnu akademiju radi nadopune kolovanja. Odveli su nas na 197

vjebu u neku umu u blizini Tallina. Kad se skupilo nekoliko stotina ocira stare estonske armije, doli su enkavedeovci, koji su prethodno opkolili umu, i zatraili od nas da predamo oruje. Nije imalo smisla odupirati se artiljeriji i mitraljezima. Sada smo uvidjeli u kakvu su nas klopku uvukli. Svatko je uzdignutih ruku morao stati pred ocire NKVD-a koji su nas pretraivali, zatim smo se morali skinuti dogola. Postrojili su nas, odjea je leala pred nama. Prolo je nekoliko sati dok su nam dopustili da se ponovno obuemo. Enkavedeovski specijalitet! Zatim su nas natovarili na kamione i odvezli na eljezniku stanicu. Na stanici Tallina stajao je teretni vlak, a maleni prozori na vagonima bili su zakovani limom. Vagoni su bili podijeljeni u dva dijela, svaki dio bio je zatvoren ianom reetkom. U svakom odjelu nalazile su se drvene prine i u svaki je vagon strpano osamdesetero ljudi. U hodniku je deurao enkavedeovac. Pazio je na svaki pokret. Nije dopustio da glasno razgovaramo. Na stanicama su po vagonima kucali velikim drvenim maljem. Nou je to bilo naroito neugodno. Na taj su nain ispitivali je li vagon oteen. Dogaalo se da zatvorenici iskau iz jureeg vlaka. Dalje je sve ilo uobiajenim putem, kroz razliite etapne stanice koje se nalaze du velike sibirske eljeznike pruge, sve do Krasnojarska. U Krasnojarsku su nas ukrcali u veliku zatvorenu barku. Mali brodi koji je za sobom vukao etiri takve barke dovezao nas je do donjega kraja Jeniseja. Nau je barku, koju su ve u Dudinki otkaili, dovezao do rijeke Valjek, zatim smo rijekom stigli do jezera Pjasino. Ovdje smo neko vrijeme stanovali u atorima. Svi su morali teko raditi. Ja i jo trojica generala dobili smo, zbog starosti, lagan posao: istili smo zahode. Tako je to trajalo sve do poetka rata. Da je poeo rat saznali smo tek kad su mene i dvadeset i petoricu drugova, 5. kolovoza 1941, otpremili u norilski zatvor. 198

Zatim su me odveli na presluavanje. Optuili su me. Ostao je samo mali broj toaka u paragrafu 58 za koje me nisu okrivili. Optuba je glasila: veleizdaja, veze s neprijateljem, sluba u neprijateljskoj armiji, teror i kontrarevolucionarna agitacija. Sve sam priznao. Bilo mi je svejedno po kojem e me paragrafu strijeljati. Razgovarajui nismo ni opazili da je vrijeme odmaklo i da je ve podne. Kad su prvi zatvorenici dobili juhu, straari su ve bili pijani. Kriminalac je glasno rekao: - Brao, danas je mesni dan. Ostali su stali vikati: - Ti si paniar. - Ostavi glupe viceve. Kad sam kao posljednji primio jelo, opazio sam da nadglednik jedva stoji na nogama. Pomislio sam: kriminalac je u pravu. Neto se sprema. Moda sam danas ja na redu? Ali oaj mi nije pokvario apetit. Poslije jela legao sam na svoje mjesto, a moji susjedi, general Brodi i kapetan Ruberg, takoer su leali na prinama zadubljeni u misli. Neki su stajali kraj vrata i prislukivali to se dogaa u hodniku. U eliji je vladala napeta tiina. U hodniku je bilo mirno. Odjednom smo zauli krik, skoili smo sa svojih mjesta i pojurili k vratima. Vikanje je prestalo. Neto su teko vukli hodnikom. Nakon deset minuta uli smo kako se otvaraju vrata elije nasuprot naoj i kako netko mirno izlazi. Kretanje u hodniku postane ivlje, elije su se zatvarale i otvarale. Mogli su se uti samo koraci. Odjednom ustuknu oni kraj vrata. Pred naim vratima zveckali su kljuevi. Svi se zgure na svojim mjestima. Vrata elije 199

se otvore. Ue nadglednik, poe do sredine i stade promatrati ljude na gornjim i donjim prinama. Zatim zastane i prstom pozove kriminalca kojeg su zbog svijetloplave kose zvali Sedoj. - Idemo, Sedoj - ree nadglednik. - Kamo? - upita ovaj. - Zove te naelnik. - Piam ja na tvog naelnika - odgovori Sedoj. - Treba da ti neto saopi, odmah e se vratiti. - Ostavi me na miru, ne idem. Nadglednik izie iz elije, zatim se vrati s jo trojicom. - Sedoj, silazi. - Ne idem. - Ii e. Sedoj opsuje. Nadglednik ga uhvati za nogu, ali se Sedoj istrgne i pokua se popeti na policu, koja je bila privrena iznad druge prine. Sada ga sva etvorica uhvate za noge i stanu vui. Sedoj se vrsto drao za policu i natezanje je trajalo nekoliko minuta, sve dok nisu popustile grede kojima je polica bila privrena i sruile se na glave onih koji su sjedili na prinama. Sedoj je bio na podu. Sedoj je poeo strahovito vikati. U eliji zavlada uzbuenje. Svi su stali psovati nadglednika: - Krvnie, krvopijo, ostavi ovjeka. U eliju utri vojnik s krukom u ruci. Nadglednik pokua da je ugura Sedoju u usta. Ovaj je vrsto stisnuo usta i branio se oajniki. Nadglednik ga stane udarati po ustima sve dok nije potekla krv. Nakon nekoliko snanih udaraca uspjelo mu je da mu ugura kruku u usta. Sedoj stane hroptati. Uhvatili su ga za noge i izvukli iz elije, a potoi krvi tekao je od prine do vrata. 200

Svi su se zgurili na svojim mjestima. U eliji zavlada mrtva tiina. Kad je uvee stigla juha, elija je oivjela. Jeli smo kao da se nita nije dogodilo. Veoma nas je iznenadilo kad je u eliju stigao jednoruki kapetan sovjetske ratne mornarice Menikov. Znali smo samo to da je rat u toku, ali vijesti o dogaajima bile su veoma nepotpune. Menikov je lino sudjelovao u ratu i od njega smo saznali mnogo zanimljivih pojedinosti. Menikov je bio zapovjednik otoka Novaja Zemlja. U Novaju Zemlju plovili su trgovaki brodovi u jakoj pratnji amerikih i engleskih ratnih brodova. Zatim su nastavili sami do Dudinke i Igarke. Jedan dio robe ostao je u Dudinki za norilske pogone obojenih metala. U Dudinki i Igarki transporti su se pretovarivali i Jenisejem prebacivali do Krasnojarska. I u kolovozu je u Novaju Zemlju stigao takav jedan transport. Ratni brodovi su se okrenuli da bi se vratili u svoje baze, u Englesku i Ameriku. Prolo je samo nekoliko sati, kad je straar s tornja javio da je na vidiku nepoznati brod. Smatralo se da je to zaostali savezniki brod i nitko vie o njemu nije vodio rauna. Nakon nekog vremena straar javi da se brod pribliava zaljevu. - Iziao sam - priao je Menikov - da bih provjerio to se dogaa. im sam se popeo na toranj, zaprepastio sam se: to je bio njemaki ratni brod. Odmah sam zapovijedio da se dade znak za uzbunu. Ali bio je prekasno. Brodovi, koji su proli dug i naporan put, stajali su u zaljevu, a posada se odmarala. Bilo je potrebno nekoliko sati da bi se brodovi okrenuli. A njemaka krstarica sve se vie pribliavala. Jedan od saveznikih trgovakih brodova, koji je prvi krenuo, htio je napustiti zaljev. Nijemci su to i ekali. im je brod stigao u najue mjesto, dobio je prvi pogodak. Potonuo je i tako zatvorio 201

izlaz drugim brodovima. Obalna baterija uzalud je pokuavala blokirati vatru njemake krstarice. Kada su Nijemci vidjeli da ih naa obalna baterija ne moe dosei, pribliili su se otoku i stali ga obasipati vatrom. Razoreni su svi brodovi koji su se nalazili u zaljevu, kao i svi luki ureaji. Bilo je stotinu i etrdeset mrtvih i ranjenih. I ja sam neto dobio... - Menikov pokae batrljak lijeve ruke. Poto je tri tjedna odleao u bolnici u Dudinki, kamo su ga otpremili zajedno s drugim ranjenicima, bio je uhapen i doveden u nau eliju. Optuili su ga da je njemaki agent. Jednog dana, kad se birao starosta, veoma sam se zaudio to je lijenik Olenik, s kojim se nisam mnogo druio, predloio da to budem ja. Olenik je bio Poljak roen u Rusiji. Ispriao mi je da je kao lijenik sluio u odjeljenju NKVD-a. Nakon ulaska sovjetskih trupa u istonu i junu Poljsku, 1939, strijeljano je nekoliko hiljada zarobljenih poljskih ocira u umi u blizini Lublina. Nakon tog strijeljanja Olenik je zamolio da ga otpuste iz slube. Uhapsili su ga kao defetistu i sabotera. U Norilsku, gdje je izdravao kaznu, bio je zbog pripremanja oruanog ustanka po drugi put izveden pred sud. S Olenikom sam se sprijateljio, ali to prijateljstvo nije dugo trajalo. Jedne veeri dobili smo haringu. Vidio sam kako Olenik iz kesice uzima kristal eer i posipava haringu. To me veoma zaudilo. Upitah ga zato jede haringu sa eerom. Olenik se zbog toga naljuti i upita me to je u tome neobino. Rekao sam mu da to nije normalno. Olenik se strahovito uzrujao. Meu nama se razvila diskusija o tome to je normalno, a to nije. Zavrilo je tako da smo se posvadili i vie nismo razgovarali. 202

Sluaj sa Sedojem ponovno nas je zbliio. Obnavljanje prijateljstva poelo je tako to sam Oleniku vrsto stisnuo ruku kad sam vidio kako glasno negoduje zbog toga to Sedoja na tako neljudski nain odvode na strijeljanje. Bila je potrebna velika hrabrost uiniti tako neto jer se i za manje stvari kanjavalo sa dvadeset dana karcera, a moglo se dogoditi da ovjeka optue kao organizatora pobune. Kad se zna da je Olenik bio optuen da je pripremao oruani ustanak, lako se moe zamisliti u kolikoj je mjeri takvim postupkom mogao pogorati svoj poloaj. Godine 1942. logorski sud osudio ga je na smrt strijeljanjem. Staljinistika lana propagandna tjeila je ruski narod planovima i obeavala da e nakon svretka petogodinjeg plana svega biti u izobilju. Pri tom se uvijek naglaavalo da sovjetska drava, koja je okruena kapitalistikim zemljama, mora spremati velike zalihe ivenih namirnica za sluaj rata koji buroazija priprema protiv Sovjetskog Saveza. Kad je rat poeo ubrzo se vidjelo da nema gotovo nikakvih zaliha. Od prvog dana rata ruski je narod dobivao racioniranu hranu. Stanovnitvo u velikim gradovima dobivalo je jo kakavtakav minimum, ali ljudi izvan velikih gradova nisu dobivali nita. U Norilsku je poloaj bio oajan jer tamo ne raste nita osim neke vrste zelja, a taj je uspijevao samo nakon mnogo truda i muke. Lie je bilo tako gorko da ga je bilo gotovo nemogue jesti. Opskrbu Norilska preuzeli su saveznici. Za ivene namirnice i robu koju su dopremali u Norilsk Amerikanci su dobivali nikal, bakar, kobalt i druge obojene metale. Sada, poto su brodovi bili potopljeni, stanovnitvo je ostalo neopskrbljeno. U skladitima za ivene namirnice bilo je zaliha samo za dva mjeseca. U prvom su redu opskrbljivali NKVD, straare i ono malo slobodnog stanovnitva. Za logorae nije preostalo mnogo. 203

Porcije kruha, koje su u zatvoru iznosile etiri stotine grama, smanjene su na tri stotine grama. U logoru takoer. Toplo jelo sastojalo se od nejestivog zelja i slane ribe. Mesa, masti i eera uope nije bilo. Da ne bi dolo do katastrofe, otpoeli su zranim putem dopremati ivene namirnice. Nemir je rastao svakim danom, i to ne samo meu zatvorenicima ve i meu slobodnjacima. Zatvorenicima su obeavali da e naknadno dobiti sve to im pripada. Ali obeanja nisu bila dovoljna da ljudi budu siti. Prolazili su tjedni i mjeseci, a jelo je postajalo sve gore. Nestalo je i slane ribe. Poloaj je postajao sve oajniji. Ali u takvim sluajevima NKVD zna kako treba da postupi. Teror je trebao da nadomjesti hranu. Uhapsili su efa odjeljenja za opskrbu norilskih pogona, Krievskog, i njegova dva zamjenika. NKVD je pomou svojih agenata u logoru proirio vijest da je otkrivena kontrarevolucionarna organizacija na ijem se elu nalazio poljski agent Krievski (bio je porijeklom Poljak) koja je svjesno pokvarila ivene namirnice da bi omela opskrbu slobodnog stanovnitva i zatvorenika. Krievski i njegova dva zamjenika priznali su sve i osueni su na smrt. Ali nisu strijeljani. Nakon godinu dana zatvora pustili su ih na slobodu i ponovno postavili na stare poloaje. Sve se to dogodilo bez objanjenja. Ali i bez toga je sve bilo jasno: u meuvremenu je u Norilsk dopremljeno dovoljno ivenih namirnica i vie nije bilo potrebno izmiljati kontrarevolucionarne krivce za lou opskrbu.

204

OD MAJICE VOLGE NA SIJEDI JENISEJ Poetkom rujna 1942. u nau su eliju dovedena etiri Nijemca. Rekli su mi da su se poetkom rata iselili iz Republike Povolkih Nijemaca i naselili na lijevoj obali Jeniseja, otprilike osamdeset kilometara od Ust-Porta. Tamo su se trebali baviti ribolovom. Nova naseobina Nijemaca nalazila se na goloj istini gdje nita nije moglo rasti, niti je bilo mogunosti da se prehrani ovih tisuu i dvije stotine ljudi, uglavnom ena i djece. Kao i svi prisilno naseljeni, dobili su alat, daske i graevni materijal da sagrade kolibe. Mjesec dana dobivali su est stotina grama kruha i odreenu koliinu namirnica. Poslije mjesec dana trebali su dovriti stanove i sami se prehranjivati. NKVD im je zapovjedio da osnuju kolhoz koji e se baviti ribolovom na Jeniseju. Njemaki seljaci nekada su bili udaljeni stotine kilometara od rijeke, a sada su morali na Dalekom sjeveru loviti ribu. Jenisej na tom mjestu gotovo i nije rijeka, vie slii moru. S jedne obale ne vidi se druga. Seljaci su na koljenima molili zapovjednika za neki drugi posao. ene i djeca sakupili su se pred zapovjednitvom, glasno su plakali i zaklinjali da ih prebace na drugo mjesto gdje ima posla kojem su vini. Zapovjednik im obea pajok jo mjesec dana i ree da ne moraju predavati ulovljenu ribu. Ljudi su se smireno vratili u svoje barake, bili su sretni to im je osigurana hrana jo mjesec dana. Ribolov nije mnogo donosio, ali je ipak bio dodatak hrani koju su primali. Brzo je proao taj mjesec, sada je trebalo ui u ribarske amce i s velikim mreama odveslati daleko na Jenisej. U grupama od etiri do est ljudi odlazili su novopeeni ribari u ribolov. Ve na205

kon dva sata vrati se veina amaca, u kojima su se nalazile uglavnom ene. Svi su odluno izjavili da vie nee nogom stupiti u amce. Veina je bila luda od straha. Hrabriji su na rijeci izdrali neto due. Ulov je bio malen, jedva je dostajao za veeru. Jednog dana, bila je nedjelja, ribare je uhvatila oluja. Od 23 amca, koliko je tog dana isplovilo, est je potonulo, ostali su se jedva spasili. Toga je dana tridesetoro ljudi nalo smrt u valovima. Od osamnaest ena, koje su se udavile, pet je za sobom ostavilo esnaestoro nezbrinute djece. Nakon te katastrofe zapovjednik vie nije mogao nagovoriti ribare da pou u ribolov. Ali kako zapovjednitvo nije nekoliko dana izdavalo ivene namirnice, veina je ponovno pola u lov. Nakon nekog vremena zapovjednik je postavio normu i odredio koliko svaki ribar mora predati od ulova. Rijetko je koji ribar mogao ispuniti normu. Riba nije htjela u mreu, govorili su ribari. Za neispunjavanje norme bio je predvien kazneni pajok. Dola je zima, Jenisej se smrzao. Ribari su bili sretni to ih vie nee moi prisiljavati da odlaze na opasnu rijeku. Ali njihova je radost bila kratkotrajna. Ubrzo je stigla naredba da ribari moraju kroz rupe u ledu loviti ribu. Kako dolaskom zime poinje polarna no, ribari su u ribolov morali polaziti nosei baklje. eljeznim motkama lomili su led. Da bi nainili rupu trajalo je i po nekoliko sati jer je led na nekim mjestima bio debeo nekoliko metara. Ribe, koje su htjele uhvatiti zraka, lako su ulazile u mreu i ulov je bio iznad oekivanja dobar. Mraz je bio tako jak da su se nakon nekoliko sati rupe ponovno smrzavale. Da ne bi ponovno morali razbijati led, ribari su uveli lov u dvije smjene. Svakih dvanaest sati na rad je dolazila nova grupa. Zlo je bilo kad bi nastupila velika purga. U toj neizmjernoj ledenoj pustinji mahnitala je jer nije bilo nikakvih prepreka. Da 206

bi se ouvali od velike studeni, ljudi su podizali atore i na led stavljali sobova krzna, koja su kupovali od nomada. Nakon prve velike oluje, koja je odnijela sve atore, odustali su da podiu nove jer bi ih i onako slijedea purga ponovno unitila. Na Silvestrovo je bjenjela tako snana oluja da se nije moglo vidjeti ni na korak udaljenosti. Baklje nisu pomagale. Toga se dana smrzlo pet ena, mnogima su se smrzle ruke i noge. Ljudi su se samo s mukom dovukli do naseobine, a oluja je trajala vie od dva tjedna. Za to vrijeme nisu mogli ii u ribolov. Kad je oluja popustila, ponovno su krenuli na posao. Sve rupe bile su smrznute, vie im nije bilo ni traga. Alat je nestao. Ponovno je poelo teko buenje leda, koji je sada bio jo deblji. Na nekim mjestima nikako nisu mogli doi do vode. Kako nisu imali mrea, morali su loviti udicama. Ulov je bio veoma slab, jedva su se mogli prehraniti. Kad je nastupilo ljeto, opet su morali na divlju rijeku. Ve se prvog dana dogodila velika nesrea: grupu od est ribara progutali su valovi, nitko nije znao kako. U prvim danima ljeta ulov je bio slab i gotovo nitko nije mogao ispuniti normu. Kad je zapovjednik naredio da e zbog toga dobivati tri stotine grama kruha, pojedinci su odbili da idu na rad. Treeg dana stigla je grupa enkavedeovaca koja je uhapsila gotovo sve mukarce. Optuili su ih zbog sabotae. Dvojica voa osueni su na smrt, ostali su dobili po deset godina logora. Ni na jednom podruju staljinistiki reim nije bio tako laljiv kao u nacionalnom pitanju. Koliko je samo govora odrano s citatima Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina, koliko je tisua novinskih lanaka napisano o ravnopravnosti naroda u Sovjetskom Savezu, koliko o slobodi vjeroispovijesti! 207

Samo onaj koji je godinama prolazio kroz sovjetske logore, zatvore i progonstva mogao je vidjeti veliinu tog zloina. Kad je godine 1939. Sovjetski Savez zauzeo baltike zemlje, u Sibiriju je dopremljeno na desetke hiljada Letonaca, Estonaca i Litvanaca. Prije svega intelektualaca. Kad su nakon pakta s Hitlerom sovjetske trupe zauzele Besarabiju i junu Poljsku, u Sibiriju su dopremljeni deseci tisua Poljaka, Rumunja i Ukrajinaca, uglavnom intelektualaca. Kad je godine 1941. poeo rat izmeu Sovjetskog Saveza i Njemake, poela je nova istka u baltikim zemljama. Stotine tisua graana, ocira, podocira i seljaka otpremljeno je u sibirske logore. Nekoliko dana nakon poetka rata likvidirana je Republika Povolkih Nijemaca. Njemako stanovnitvo ovih predjela, ukljuujui djecu i starce, pa i lanovi vlade Republike otpremljeni su u Sibir i na Daleki sjever. Istu sudbinu doivjelo je ostalo njemako stanovnitvo u europskom dijelu Sovjetskog Saveza. Jedan je dio dospio u zatvore i logore, drugi u progonstvo. Nakon svretka rata takvim se istkama nastavilo jo temeljitije. Iz baltikih zemalja i Poljske ponovno je potekla rijeka nesretnika prema sjeveru i istoku Rusije. Ako je broj deportiranih prije rata iznosio nekoliko stotina tisua, sada se popeo na milijune. Danju i nou mogli su se vidjeti teretni vlakovi prepuni ljudi najrazliitijih naroda. Ponovno je velik broj otpremljen u zatvore, a ostali u progonstvo. Od malih kavkaskih naroda u Sibiru su naselili eene, Ingue, Balkare, Karaaje, s Krima Tatare, iz Ukrajine Bugare. Istu sudbinu doivjeli su i Kalmici. Ovi ljudi koji su stotinama godina nastavali ova podruja, morali su ih poslije rata napustiti da bi u ledenim pustinjama sjevera sluili kao gnojivo staljinistikoj ekspanziji. 208

Strahoviti zloini koje je Hitler poinio protiv idova potresli su svijet i danas svatko zna da je Hitlerova banda u plinskim komorama, krematorijima i drugim sredstvima ubila milijune idova. Ali malo ljudi zna da je broj idova, koji su pali kao rtve staljinistikog reima, jo vei. Ne sjeam se nijedne zatvorske elije, nijednog logorskog odjeljenja u kome nije bio veliki postotak idova. Danas se zna za kakve su zloine bili optueni idovski lijenici u Moskvi, koji su samo sluajno ostali u ivotu jer je Staljinova smrt sprijeila njihovu likvidaciju. Ali tko zna za sudbinu stotina tisua idova koje su optuili i osudili za iste zloine i koji su strijeljani ili su umrli u logorima? Kad je u Sovjetskom Savezu poela velika istka, stotine hiljada idova uhapsili su kao trockiste, a kad su bile zauzete baltike zemlje, juna Poljska i Besarabija, mnogi su idovi kao cionisti prognani na sjever. Potkraj 1940. godine u Norilsku se nalazio velik broj inostranih komunista, uglavnom Nijemaca. Veina ovih ljudi aktivno je djelovala u komunistikom pokretu. Kada je Hitler osvojio vlast, oni su pobjegli u Sovjetski Savez. Mnogi su radili u tvornicama, mnogi su bili zaposleni u ratnoj industriji i ivjeli su prilino dobro. Kao i svi graani ove zemlje, i oni su se nalazili pod kontrolom NKVD-a. Naravno, ti ljudi, koji su morali napustiti svoju domovinu, ponekad su govorili o tome kako je kod kue bilo lijepo. Bilo je i blagih kritika na raun Sovjetskog Saveza. To je NKVD-u dobro dolo. Za vrijeme velike istke od 1936. do 1939. veina je baena u zatvore i logore. Osim Nijemaca bilo je i Austrijanaca, Maara, Poljaka, Bugara i neto Jugoslavena. Jedan dio ovih stranaca druio se meusobno, pomagali su jedni drugima. Iako je bilo zabranjeno odlaziti u tue barake, esto smo se sastajali i razgovarali o novostima. Porazno je djelovala vijest o sklapanju pakta izmeu Hitlera i 209

Staljina. Mnogi su inostrani komunisti usprkos svemu jo uvijek vjerovali Staljinu, ali je ovaj dogaaj mnogima otvorio oi. esto sam polemizirao s Blagojem Popovom, koji je zajedno s Dimitrovom i Tanjevom bio jedan od sudionika na leipcikom procesu povodom palea Reichstaga. Kad se Blagoje vratio u Sovjetski Savez, njega i Tanjeva osudio je vojni sud zbog kukavikog dranja pred neprijateljem na petnaest godina logora. Blagoje je bio uasnut kad sam mu jednom rekao da je razlika izmeu Staljina i Hitlera u tome to je jedan Gruzijanac, a drugi Nijemac. Jednog dana Popov je dojurio u moju baraku i rekao mi: - Karlo, bio si u pravu! Upitno sam ga pogledao. - Zar nisi uo? - Ne. - Ona dvojica sklopila su pakt. - Koja dvojica? Priaj kako treba. Tada mi Blagoje ispria o paktu Hitler-Staljin. - To je izdaja revolucije. - Zar je to neto novo? A milijuni komunista koji trunu po zatvorima, zar to nije izdaja? - upitao sam. - Da, tek sada razumijem da je likvidiranje komunista priprema za takve paktove. ta sada? - To znai da se sprema rat diktatura protiv demokracije - odgovorio sam. Kad nije bilo naroitih dogaaja, kao to je mesni dan i slino, ivot je prolazio u prianju, pogaanju zagonetki i pripovijedanju viceva. Vicevi su uglavnom bili politiki. To, naravno, nije bilo bezopasno, ali u zatvoru se nitko nije na to mnogo osvrtao. U eliji u kojoj je boravilo vie od 80 ljudi bile su zastupljene gotovo sve europske nacije. Jedni bi dolazili, drugi odlazili. 210

Nikada se nije znalo kamo otpremaju ljude iz elije. NKVD je skrivao istinu. O mnogima o kojima se mislilo da su odvedeni u logor saznalo se da su strijeljani. Bilo je i takvih koji su bez traga nestali. S generalom Brodisom esto sam razgovarao o politikoj situaciji u svijetu. O tome to se dogaalo znali smo veoma malo. Za rata u Sovjetskom Savezu moglo se saznati samo ono to se slubeno objavljivalo. Izvjetaji su sadravali 90% lai. Ni u jednoj zemlji na svijetu narodu se nije toliko lagalo koliko u Staljinovoj dravi. Ljudi koji su u Sovjetskom Savezu razmiljali, znali su da je istina suprotno od onoga to se govorilo. Kako nitko za rata nije smio imati radio-aparat, nije bilo mogunosti da se sluaju strane radio-stanice. Ono malo to su znali ljudi su nastojali analizirati da bi doli do nekih zakljuaka. Mnogi su mislili da e savez s Amerikom i Engleskom poslije rata dovesti do demokratizacije Sovjetskog Saveza. Koliko su se prevarili pokazali su dogaaji poslije svretka rata.

211

SMRT GENERALA BRODISA Brodi je bio trezven ovjek i razlikovao se od takvih optimista. Ve tada je znao: tako dugo dok je staljinistiki reim na vlasti, u Sovjetskom Savezu nee biti demokracije. Neki su bili vrsto uvjereni da e, im Hitler izgubi rat, Amerika i Engleska prisiliti Staljina da demokratizira zemlju. Dvadeseti rujna ujutro, kad smo se vratili sa zahoda, opazili smo da na hodniku ima neobino mnogo vojnika. Veinu smo poznavali jer su stalno bili ovdje. Stvarane su najnevjerojatnije pretpostavke, ali nitko nije mislio da se sprema mesni dan. Kad je jedan ipak pokuao da spomene tu mogunost, odmah su ga uutkali argumentom da su na takve dane straari pijani, a danas su bili trijezni. Doruak i ruak proli su kao obino. Prilikom dijeljenja ruka, zatvorenici su nastojali zapodjenuti razgovor sa straarima ne bi li ustanovili jesu li pili. Ne, nisu bili pijani. Poslije ruka neki su zatvorenici, meu njima i general Brodi i kapetan Ruberg, pozvani u zatvorski ured. S velikim nestrpljenjem oekivali smo njihov povratak. Nije prolo ni petnaest minuta, svi su se vratili. Govorili su da su ih stavili u redove po trojicu i fotograrali. To nas je umirilo. Veina stanovnika elije br. 14 vie nije bila pod istragom. Sloili smo se da e oni koji su fotograrani uskoro doi pred sud, jer je bilo uobiajeno da se svakom novom spisu priloi fotograja optuenog. Jedini koga je fotograranje uznemirilo bio je general Brodi. Povukao se u kut, kako je uvijek postupao kad je elio razmiljati, i poslije dva sata je ustao i obratio mi se: - Gospodine tajneru, zar vi vjerujete da su nas fotograrali zbog pred stojee sudske rasprave? 212

- Postoji mogunost da predstoji etapa, ali u to sada ne vjerujem. Rat je i nikoga nee otpremati iz Norilska. - Ne, vi se varate, to je neto drugo. - U svakom sluaju nee biti nita strano - odgovorio sam. - Strano je, moda su me posljednji put fotograrali. Trudio sam se da ga umirim, iako sam predosjeao da dolazi ono najgore. Sjetio sam se da su jedne nedjelje, kad su strijeljali mnoge kriminalce, dan prije toga u naoj eliji fotograrali nekoliko kandidata smrti. Ni oni nisu slutili da ih posljednji put fotograraju. Dva sata nakon naeg razgovora iz elije su izveli dvojicu od osmorice koju su fotograrali. Nadglednik je prozvao njihova imena, a kad su se javili, rekao je: - Sa stvarima. Iz kutova se ulo: - Vraaju se u logor. uli smo kako otvaraju i druge elije. Kod nas su mnogi bili uvjereni da vea grupa zatvorenika odlazi u logor. Neki su se obraali onima koje su fotograrali i davali im razliite zadatke koje treba da posvravaju kad stignu u logor. inilo se da se nita naroito ne dogaa. Jedni su dolazili, drugi odlazili, to je bila svakodnevna pojava. Tada se dogodila greka u reiji. I NKVD ponekad pogrijei. Otvorila su se vrata nae elije, ulo je nekoliko vojnika. Jedan je u ruci drao kruku. Vojnici su nas gledali, a jedan ree: - To nije petnaesta. Psovali su nadglednika koji je otvorio krivu eliju i brzo su izili. Nastala je grobna tiina. Odjednom jedan kriminalac glasno ree: 213

- To je etapa za drugi svijet! Od estorice fotograranih koji su ostali u eliji, samo su dvojica ostali mirni: general Brodi i kapetan Ruberg. Jedan letonski ocir tako je glasno stenjao da su ga nazvali kukavicom. Ni ostala trojica nisu se junaki drali. Do ponoi su izvlaili ljude iz elija. Pri tom su se dogaale uasne scene. uli su se krici, pla, udarci kljuevima. U eliji te noi nitko nije spavao. Osjeali smo da i u drugim elijama vlada veliko uzbuenje. uli smo kako se rtve oprataju od drugova. - Praajte, tovarii! Drugovi bi u zboru odgovarali: - Praaj! Poslije ponoi uli smo kako su u dvorite zatvora uli kamioni. Oko pet sati ujutro nastupila je potpuna tiina. Bio sam sretan to je strana no prola. Kad su nas rano ujutro odveli u zahod, nisam opazio nita izvanredno. Nadglednici su kao i obino polako etali hodnikom gore-dolje. Jedan od nadglednika stajao je pred vratima i promatrao kako zatvorenici sjedaju na otvor. S vremena na vrijeme ulo se vikanje: - Brzo, brzo! Poto smo primili etiri stotine grama kruha, pojeli smo ga bez urbe pijui kipjatok. Poslije doruka primijetio sam kako general Brodi sve svoje stvari skuplja u zamotuljak. Papue, na kojima sam mu uvijek zavidio, skinuo je s nogu i stavio u zamotuljak. Zatim mi prie i prui mi sve to govorei: - Vi ste bili moj prijatelj. Molim vas, uzmite to za uspomenu, meni vie nee trebati. Nisam htio primiti, nastojao sam ga uvjeriti da e jo dugo vremena ivjeti. Ali sva moja nastojanja bila su uzaludna. - Dragi prijatelju, vidite to se dogaa, znam da su mi asovi odbrojani. 214

Vama ove sitnice mogu dobro doi, a ako ih ne uzmete, past e u ruke krvnicima. Molim vas samo jedno: ako budete imali sreu da to preivite i vratite se u Europu, pronaite moga oca i sve mu ispriajte. Ako ne naete mog oca, ispriajte mojim zemljacima kako smo platili lakovjernost. Upozorite Europu to se ovdje dogaa - zavri Brodi. Obeao sam generalu. Bilo mi je strahovito teko. Nastojao sam da to ne primijeti. Obeanje, na alost, nisam mogao ispuniti jer je Estonija jo uvijek dio Sovjetskog Saveza. Bilo bi opasno da taj stari ovjek, ako je uope iv, primi pismo iz inozemstva. to se tie svjetske javnosti, nadam se da je moja knjiga dokaz da sam odrao obeanje koje sam dao generalu Brodisu i ostalim rtvama. Brodisove stvari nisam primio. Hrabar ovjek nije smio ostati bez nade. Ali vie nisam vjerovao da emo ostati u ivotu. Do ruka sam sjedio zajedno s Brodisom i nastojao da govorimo o nekoj prijatnoj temi, no on se uvijek vraao na razgovor o kraju. Govorio je tako mirno. Za dijeljenja ruka dolo je do incidenta: Brodi, Ruberg i ja bili smo posljednji na redu. Brodi je jo dobio juhu, a kad je Ruberg pruio ruku da primi jelo, nadglednik odjednom ree: - Svi - i zatvori vrata. Tako smo Ruberg i ja ostali bez ruka. Dugo smo lupali po vratima. Uao je nadglednik. Objasnili smo mu da nismo dobili jelo. Ali on bez rijei zatvori vrata. Lupali smo dalje. Prolo je mnogo vremena prije nego to je ponovo doao. Ruberg, koji je stajao ispred mene, molio ga je da nam dade juhu. Zatvorenici su vikali s prina: - Dajte im jelo, nita nisu dobili! 215

Umjesto odgovora, nadglednik Ruberga udari izmom u cjevanicu i opsuje: - Faisti, nahranit emo mi vas. Krvarei i epesajui Ruberg ode od vrata, a ja sam ga slijedio. Neki su me zatvorenici stali nagovarati da i dalje traim svoje jelo. - Danas dvojica nisu dobila jelo, sutra e ih biti deset, i to sve zbog toga to oni tamo ne znaju brojiti - vikali su ljudi. Pod pritiskom zatvorenika ponovno sam poao prema vratima. Nadglednik ih otvori jer sam prilino dugo lupao. Bez rijei me uhvati za ruku, izvue na hodnik i stade me akama udarati po glavi. Pri tom je vikao: - Evo ti tvoje juhe, evo ti kae! Stao sam glasno vikati. Tada me bace u karcer. Karcer se nalazio u drugom kraju hodnika gdje su bile i elije smrti. Otvorili su eljezna vrata s reetkama. Bila je to dugaka i potpuno mrana prostorija. Crvena svjetiljka, koja se nalazila nad vratima, davala je tako malo svjetla da se nije moglo vidjeti gdje elija svrava. Kad su mi se oi privikle na tamu, vidio sam kako u kutu na betonskom podu lei neki ovjek. Priao sam mu. Uinio mi se poznatim, ali nisam znao tko je to. ovjek mi prui ruku i zamoli me: - Pomogni mi da ustanem. Tek tada sam ga prepoznao, i on mene. Bio je to Peatnjikov, lenjingradski radnik, koji je za graanskog rata upoznao Trockog. Kad je Trocki napustio Rusiju, Peatnjikova su poslali u izgnanstvo. 216

Godine 1935. uhapsili su ga i osudili na deset godina logora. Kaznu je odsluivao u Norilsku. Kad je poeo rat prebacili su ga iz logora u zatvor i ponovno izveli pred logorski sud, koji ga je zbog irenja neistinitih vijesti (optuili su ga da je nekim zatvorenicima rekao kako je Hitlerova armija zauzela Harkov) osudio na smrt. - I vi? - upitao me. Time je mislio da sam i ja osuen na smrt. Ispriao sam mu zbog ega su me zatvorili. - udno - rekao je. Kad sam ga upitao zato su njega bacili u karcer, odgovorio mi je: - Vjerojatno e me sada strijeljati. - Zar niste uloili priziv? - upitao sam. - To bi bilo uzalud - odgovori. Od Peatnjikova sam saznao da su ga s jo etvoricom izvukli iz elije smrti i da otada lei u karceru, druge su ve strijeljali. Zato i on nije doao na red, to nije mogao objasniti. Jedva to sam progovorio nekoliko rijei, otvore se vrata karcera i ue ocir NKVD-a Sakulin s dvojicom vojnika. Kad me ugledao zaurlao je: - Kako se zovete? - tajner - odgovorio sam. - Kako je ovaj doao ovamo? - izdere se na nadglednika, zatim se okrene prema meni i povie: - Mar napolje! Bio sam sretan to su me ponovno odveli u eliju. Za mnom je iao Peatnjikov. Vojnici su ga vodili ispod ruke. U eliji nisam nita govorio o susretu s Peatnjikovom jer sam znao da bi to izazvalo uzbuenje. im su me pustili unutra, 217

ponovno sam stao kucati na vrata. Pojavio se nadglednik. Ovaj put je bio drugi. Ispriao sam mu da danas nisam dobio ruak i zamolio ga da mi neto dade. Iznenadio sam se kad mi je odgovorio: - Pogledat u. Poslije nekoliko minuta donio mi je riblju juhu. Odmah sam je progutao iako je bila hladna. Upravo kad sam dovrio, otvorila su se vrata elije, uao je zamjenik upravitelja zatvora i s neke cedulje proitao ime jednog zatvorenika. Nitko se nije javio. On ponovi ime. Tada se jedva ujnim glasom javi ovjek koji je sjedio na donjoj prini. - Uzmite svoje stvari i poite sa mnom - ree zamjenik. ovjek se nije ni pomakao. - Bre, nemam vremena - viknuo je zamjenik. - Nemam stvari - odgovori rtva. Plaui i drui itavim tijelom izlazio je i neprestano ponavljao: - Zato, zato? Zamjenik ga je gurao pred sobom. Nije prolo ni deset minuta, u eliju ue isti tip i pozove Ruberga. Ruberg bez rijei ustane sa svog mjesta. Njegova mrava i dugaka pojava, malo nagnuta naprijed, oteturala je kroz vrata. Posljednji je na red doao general Brodi. im se zauo zveket kljueva u blizini naih vrata, general me zagrli i snano pritisne na grudi. - Zbogom, zbogom - rekao mi je. - Brodi. Kao da polazi na etnju, general izae iz elije. Ovaj hrabri ovjek umro je u Norilskoj tamnici 21. rujna 1942. oko etiri sata poslije podne. 218

Toga dana iz nae elije nisu vie nikoga izveli. Iz drugih elija, naroito iz elije smrti, do kasno u no izvodili su na strijeljanje. Oko ponoi uli smo kamione koji su uli u zatvorsko dvorite da bi leeve odvezli na groblje. Slijedeeg dana izraunali smo s pomou zatvorskog telegrafa da je u dva dana bilo strijeljano vie od etiri stotine ljudi. Vei dio strijeljanih osudio je na smrt OSO, ostale logorski sud. Bio sam spreman da u uskoro doi na red. Nastojao sam se pripremiti za najstranije to nisam mogao sprijeiti. Pitao sam se samo jedno: hoe li me na smrt osuditi OSO ili logorski sud? Zamiljao sam kako u izai. Uvjeravao sam samog sebe da u se drati uspravno. A doem li pred sud, krvnicima u rei istinu u lice. Odluio sam da upitam suce da li je ovo unitavanje naroda u skladu s naukom Marxa, Engelsa i Lenjina? Pitat u ih da li je revolucija protjerala Romanove zato da jo veeg tiranina dovede na vlast. Znao sam da sve to ne bi imalo nikakvog smisla. Kome bih ja to govorio? Razumjeli bi me samo ljudi! Sjetio sam se svoje mladosti. Kad sam 1919. kao siromaan i mlad tiskarski egrt u Beu prvi put sluao govornike na skupu komunistike omladine, bilo mi je kao da govore iz mog srca. Kao polusiroe doao sam u egrtski dom, jeli smo dvaput dnevno. Pet kruna, koliko sam dobivao svakog tjedna od gazde, dijelio sam sa sestrom koja je jo pohaala kolu. Da bih se borio protiv takve bijede pristupio sam komunistikoj omladini. Ve dva mjeseca poslije toga doivio sam prvo vatreno krtenje. Na elu omladinske grupe odupro sam se policiji, 15. lipnja 1919, u Horlgasse. Policija je pucala i ja sam teko ranjen ostao leati nasred ulice. im su me otpustili iz ope bolnice, nastavio sam aktivno raditi. 219

Kad mi je Willi Munzenberg, koji je tada bio sekretar Komunistike omladinske internacionale, godine 1921. predloio da odem u Jugoslaviju da bih radio u ilegalnoj Komunistikoj partiji, oduevljeno sam pristao. Traio sam opasnosti i bio sam spreman na rtve. Deset godina radio sam u Jugoslaviji u najteim uvjetima, sve dok 1931. policija nije otkrila ilegalni tiskaru koju sam vodio. Otiao sam u Pariz da bih radio meu jugoslavenskim emigrantima. Iao sam od jednoga predgraa do drugog i traio jugoslavenske radnike da ih organiziram. St. Denis, Ville Juive, Ivri i Vitri poznavao sam kao i Favoritten, Ottakring, Floridsdorf i Hernals u Beu. Morao sam otii i iz Pariza. Na intervenciju tadanjeg jugoslavenskog poslanika u Parizu, Spalajkovia, parika me policija prisilila da napustim Francusku. Ponovno sam se vratio u Be i osnovao tiskaru koja je komunistike partije balkanskih zemalja opskrbljivala literaturom. Zatvorili su me. - Nita mi nije bilo dragocjenije od Komunistike partije. Kad sam 1932. doao u Sovjetski Savez, bio sam najsretniji ovjek na svijetu. Napokon sam stigao u zemlju svojih snova. - Ali kako sam se prevario! Umjesto blagostanja, naao sam bijedu. Ve na bjeloruskoj eljeznikoj stanici u Moskvi, im sam iziao iz vlaka, okruili su me besprizorni i stali vikati ispruenih ruku: - Daj, daj. to to treba da znai? U Moskvi, u glavnom gradu svjetske revolucije, djeca prose? Stidio sam se. Bio sam sretan kad je dola limuzina i odvezla me do hotela Lux, stambene zgrade birokracije, Kominterne. Ostavio sam svoj koveg da se proeem moskovskim ulicama. 220

Ponovno sam se razoarao. U izlozima su se mogli vidjeti bijedni zamotuljci s nadomjestkom kave, a pred pekarama veliki repovi. Ljudi su ekali da bi na karte dobili nekoliko stotina grama crnog kruha. Pred trgovinama su stajale stare ene i prosile komadi kruha. Samo deset grama. Kad bi netko prosjakinji dao takav komadi, ona bi ga stavila u torbu i zahvalila se rijeima: - Platio vam Bog. Kad sam uvee uao u blagovaonicu hotela Lux, stvari su izgledale drukije. Ovdje se ve poeo ostvarivati komunizam. Jelovnik se mogao usporediti s jelovnicima internacionalnih hotela u Beu, Berlinu i Parizu. Kavijar od lososa, peeni pilii, kompoti svih vrsta. To bijae meni za komunistike funkcionare. U Njemakoj Hitler jo nije bio na vlasti, ali ovdje se ve mogao susresti Pick, Hornle i drugi, koji su se bolje osjeali ovdje u Luxu nego Thalmann u Berlinu. U Moskvi je bilo i drugih njemakih komunistikih voa, ali oni su stanovali u stranjem dvoritu Luxa. To su bili oni koji su ozbiljno shvaali borbu protiv Hitlera. Zbog toga su ih na zapovijed Moskve poslali u Sovjetski Savez. Svi su poubijani u zatvorima NKVD-a. Bili su to: Heinz Neumann, Hermann Remele, Werner Hirsch i Max Holz. Jo me vee iznenaenje ekalo kad sam slijedeeg dana nastavio etati ulicama Moskve. Odjednom sam se naao pred trgovinama koje su bile pune ivenih namirnica i odjee. Ovdje nije bilo repa kao za crni kruh. Kakvo je to udo, pitao sam se. Bile su to trgovine tzv. Torgsin gdje se za devize i zlato moglo nabaviti sve. Ovdje su kupovali diplomati i stranci koji su poslovno dolazili u Moskvu. Ali ovdje su se mogli susresti i siromani ljudi koji su donosili vjenano prstenje i drugi nakit da bi kupili kruh ili mlijeko za svoju djecu. 221

U moskovskim hotelima Metropol, Savoj i Nacional stranci su za devize mogli dobiti sve, i kavijar, i francuski ampanjac, i ruske djevojke. Strancima su nudile tijelo, a NKVD-u informacije. Tako je izgledala Moskva. Na ulicama su se vidjeli veliki transparenti s natpisom Inostrani proletarijat sa zaviu gleda na nas. Kad su me postavili za upravitelja tiskare izdavakog poduzea M. A. I. mogao sam se uvjeriti da i u Moskvi postoji ilegalan rad za komuniste. Osim obinih knjiga koje propagiraju komunistiku teoriju i praksu, morao sam krivotvoriti inozemne pasoe i sl. Eto, o tome sam razmiljao kada sam te noi uznemiren leao na prini i nisam mogao zaspati. Kad je svanulo, ekalo me iznenaenje. Za doruak smo osim kruha i kipjatoka dobili i juhu. Kakvo se to udo dogodilo? A onda smo se dosjetili da je to juha koja je preostala od juer. Bila je to juha mrtvih drugova. Zato je bila hladna. Osjetio sam strahovite bolove u elucu, koji su tokom dana postali tako nepodnoljivi da sam stao lupati po vratima i traiti lijenika. Ali sve je bilo uzalud. Nisam uspio otii na zahod, bio sam prisiljen upotrijebiti parau. Krvario sam. Jedva sam se dovukao do svog mjesta i odmah legao. Kad je stiglo vrijeme ruku nisam mogao ustati. Drugovi su mi donijeli hranu, ali ja sam je prepustio njima. Iako su me alili, bili su sretni to su dobili dodatak.

222

U LOGORU S POOTRENIM REIMOM Poslijepodne je donijelo jo jedno iznenaenje. U hodniku se ulo uurbano kretanje. Prestraili smo se da je opet kucnuo posljednji as. Nepomino sam leao na prini. Bilo mi je svejedno. Prvi put sam zaelio da svre sa mnom. Ali dogodilo se neto to nismo oekivali. S jo dvadeset petoricom iz moje elije odveli su me u dvorite zatvora, gdje se ve nalazila velika grupa zatvorenika. udio sam se to nema straara, osim onih koji su bili u tornjevima. Zatvorenici su stajali u grupama i razgovarali o tome to nas oekuje. Nitko nije znao to se dogaa. Opazio sam svog prijatelja Georga i priao mu. Georg me zagrli i prestrai se mog izgleda. Ispriao sam mu kako mi je. Nisam mogao stajati. Georg poloi na zemlju svoj varirani kaput na koji sam sjeo. Broj zatvorenika u dvoritu neprestano se poveavao. U posljednjoj grupi vidio sam i Josefa Bergera. On potri k meni da me upita to se sa mnom dogodilo. Svi su govorili da izgledam veoma loe, ali ja sam znao da ni drugi ne izgledaju bolje. Naroito Josef, kao da je ustao iz groba. Svi su pretpostavljali <ia nas prebacuju u drugi zatvor. Nitko od nas jo nije bio suen. Neki su tvrdili da e nas odvesti na groblje i strijeljati. Napokon su se otvorila velika vrata zatvorskog dvorita. S druge strane vidjeli smo veliku grupu teko naoruanih vojnika NKVD-a. Vojnici su vodili i policijske pse. im su nas ugledali poeli su lajati. Ocir je od upravitelja zatvora preuzeo cijelu hrpu dokumenata. Krenuli smo u peteroredu. Kad je ocir opazio da su me poduprla dva moja druga, upita to je sa mnom. Georg mu objasni 223

da sam teko bolestan. Morao sam istupiti iz reda. Jedan pas jurne na mene iskeenih zubi. Vojnik ga zadri u posljednji as. Ocir objasni upravitelju zatvora da me ne moe preuzeti jer ne mogu pjeaiti. uo sam taj razgovor. Zamolio sam ocira da me ipak preuzme. On mi na to ree: - Put je veoma dug i ja zbog vas ne elim da itava grupa hoda tri sata. Prijatelji koji su me podupirali rekoe ociru da e me bez zakanjenja dovesti do cilja. Tek tada je pristao. Ocir glasno zapovjedi: - Panja, zatvorenici! Za vrijeme mara zabranjeno je razgovarati, prelaziti s jednog mjesta na drugo; jedan korak ulijevo ili udesno smatrat e se pokuajem bijega. Straari e bez opomene upotrijebiti oruje. Straarima zapovjedi: - Straa, spremna za borbu! Vojnici otkoe automate i puke. - Naprijed mar! S nama su istovremeno krenuli i straari. Psi su lajali. Put je vodio u suprotnom smjeru od groblja. U redovima zatvorenika uo se uzdah olakanja. Unato bolesti osjeao sam se bolje. Ali to nije trajalo dugo. Uskoro sam osjetio strahovite bolove i nisam mogao dalje. unuo sam se i moji su me drugovi jedva drali da ne padnem. Ocir je opazio neobino kretanje u redovima i zapovjedio da stanemo. Zatim se priblii. Moji mu pratioci rekoe da mi je veoma slabo. Dopustio mi je da sjednem na zemlju i da se malo odmorim. Nakon petnaest minuta priao je i upitao me: - Kako se osjeate? - Bolje mi je - odgovorio sam. Tek kad sam mu rekao da sam se odmorio, on zapovjedi da se krene dalje. 224

Nakon nekoliko stotina metara ponovno osjetih slabost. Opet nisam mogao hodati. Priao je ocir. Zamolio sam ga da mi dopusti da istupim iz reda. Kad mi je dopustio, hodao sam sa svoja dva pratioca pored kolone. Iz mene ikne mlaz krvi. uo sam kako zatvorenici govore: - Taj nee dugo. Bilo mi je svejedno. Tog asa bio bih sretan da sam ostao leati. Morao bih mirovati. Ali moralo se dalje. Kolona se kretala polako i ocir je nekoliko puta dolazio i pitao me mogu li hodati. Bio je ve mrak kad smo se pribliili barakama. Bijae to kasarna logorske posade. inilo mi se da je trajalo itavu vjenost dok nismo obili ogradu od nekoliko redova bodljikave ice. Du ice vidjeli smo straarske tornjeve, na krovovima su bili postavljeni reektori koji su osvjetljavali ianu ogradu. Napokon smo stigli do velikih drvenih vrata. Nad njima je stajala tabla s natpisom: Norillag NKVD, SSSR, VII logorsko odjeljenje. Stali smo pred vratima. Ocir je otiao u straarnicu kraj ulazu. Nakon kratkog vremena se vrati i pozove me iz reda. Dva prijatelja odvedu me u straarnicu gdje je ve ekao lijenik. Lijenik je pitao to mi je. Odgovorio sam da me boli eludac i da imam proljev. On mi opipa puls i ree ociru: - Treba ga smjesta otpremiti u bolnicu. Ocir mu odgovori da to nije njegova stvar i da e me najprije predati, a ovi ovdje neka sa mnom rade to hoe. Na pitanje lijenika smije li me odmah odvesti u ambulantu, ocir odgovori da to ne moe dopustiti. Morao sam izai u hodnik. uurio sam se u kutu. Ne znam koliko sam dugo leao. U polusvjesnom stanju stavili su me na nosila i odnijeli u ambulantu. Lijenik mi je dao prake koje sam odmah progutao. 225

U ambulanti sam leao do ponoi. U pono je doao logorski inovnik i saopio lijeniku da ovdje ne smijem ostati i da me treba odmah odvesti u zatvorsku baraku. Lijenik nije urio da izvri zapovijed i do jutra me zadrao u ambulanti. esto je dolazio k meni i raspitivao se kako se osjeam. Bolniarka mi je donijela vrui aj. Ujutro je doao upravitelj sanitetskog odjeljenja. Lijenik ga je izvijestio o mom tekom stanju i pri tom upotrebljavao latinske izraze koje nisam razumio. Kad je upravitelj sanitetskog odjeljenja rekao da me moraju otpremiti u bolnicu, lijenik ispria da je to htio uiniti jo juer, ali da nije dobio dozvolu od logorske uprave. Upravitelj sanitetskog odjeljenja ode do upravitelja logora. Uskoro se vrati i ree: - Mora da ste uinili neto strahovito jer nisam mogao nagovoriti upravi telja da dopusti da vas otpremim u bolnicu. Uto doe logorski policajac koji me u pratnji lijenika odvede iz ambulante. Putem sam vidio redove jednokatnih okreenih baraka. itav je logor izgledao kao da je izumro. Kad smo proli pored velike drvene zgrade, vidio sam kako iz dimnjaka suklja dim. Prvi znak da ovdje ive ljudi. Iza kuhinje se vidjela zgrada duboko usaena u zemlju, s malenim reetkastim prozorima. Zgrada je bila okruena sa dva reda bodljikave ice. Bio je to karcer. Uskoro smo stigli na cilj. U sredini uskoga i veoma dugakog dvorita nalazila se velika drvena baraka. Njeni prozori bili su prekriveni daskama, imali su i reetke. Dvorite je bilo okrueno ianom ogradom. Na svakom uglu nalazio se straarski toranj. Kad je logorski policajac pozvonio, iz straarske kuice izie neki ovjek i policajac mu prui cedulju koju ovaj proita. Zatim otvori vrata. 226

Lijenik objasni straaru da bolujem od zarazne bolesti i zatrai da me izolira od drugih zatvorenika. Straar se samo glasno nasmije i odgovori lijeniku da postoje samo dvije velike prostorije u kojima ima mjesta za pedeset ljudi, ali sada je u njima vie od stotinu i pedeset zatvorenika. Dakle o nekom izoliranju ne moe biti ni govora. - Bit e sretan ako uope nade neko mjesto. Lijenik mi ree da e jo jednom pokuati izboriti dozvolu da me se otpremi u bolnicu. Straar me odvede u baaku. Otkljuao je dva golema lokota i mi udosmo u predsoblje. Zatim otkljua lijeva vrata, pusti me da uem i s vrata viknu: - Brao, dajte mjesta bolesniku, ali nemojte mu se pribliavati jer ima zaraznu bolest. Istog asa k meni potre moji prijatelji, meu njima i Georg, i odvedu me u drugi kraj prostorije. Jedva sam se nekako smjestio jer su ljudi leali jedan uz drugoga. Prvog asa osjeao sam se bolje jer sam bio sretan to sam ponovno meu prijateljima. Ali tokom dana postajalo mi je sve gore, tako da su drugovi za vrijeme dijeljenja ruka zamolili straara da obavijesti lijenika.

227

PONOVNO U CENTRALNOJ BOLNICI Poslijepodne se neoekivano pojavio sanitetski auto. Drugovi koji su ga ugledali radosno su mi prili i rekli mi da u biti otpremljen u bolnicu. Ula su dva bolniara u pratnji lijenika. Lijenik se takoer radovao to mu je uspjelo da me otpremi u bolnicu. U brzoj vonji proli smo kroz Norilsk. Sanitetski auto zaustavio se pred zaraznim odjeljenjem Centralne bolnice norilskog logora. Ovdje sam sve dobro poznavao jer sam prole godine proveo dva mjeseca u kirurkom odjeljenju. Slubujui lijenik temeljito me pregleda i naredi da me odvedu u dvoranu br. 2. Zarazno odjeljenje bila je velika baraka sa etiri odjela. Tri odjeljenja imala su obine dvokatne prine kao i sve logorske barake. Svaki je bolesnik imao slamaricu, jastuk i pokriva. Bilo je veoma isto. Uzeli su mi odjeu i dali mi iste plave hlae i lagani kaput iste boje. Kako na donjoj prini nije bilo mjesta, glavna sestra odredi da laki bolesnik ode na gornju prinu, a ja sam dobio njegovo mjesto. Bio sam presretan to leim na slamarici i to se nakon toliko dugo vremena mogu pokriti pokrivaem. Sestra mi je donijela praak koji sam popio, zatim sam zaspao. Uvee, kad je nona smjena preuzimala slubu a dnevna je sestra nonoj predavala novog bolesnika, prepoznao sam staru znanicu. Bila je to Beanka Elsa Kamp. Elsu sam poznavao jo iz mladosti kad sam radio u komunistikoj omladinskoj grupi u XIII bekom rajonu. Elsa je 1920. zajedno sa svojom sestrom dola u Moskvu. U prvo smo vrijeme dobivali pisma u kojima su nam sestre opisivale 228

ivot u Rusiji, zatim je dopisivanje prestalo. Kad sam 1932. ponovno doao u Be, raspitivao sam se kod prijatelja to je s njima. Rekli su mi da su sestre doivjele nesreu kad su planinarile na Kavkazu. U Norilsku su mi priali da se u enskom logoru nalazi neka Beanka, ak su mi rekli i ime, ali ja nisam ni pomislio da bi to mogla biti Elsa Kamp. im je smogla malo vremena, Elsa me posjetila. - Elsa, ti si ovdje? - upitao sam. - Kao i ti - odgovori mi na isti nain. - U Beu sam uo da si na Kavkazu doivjela nesreu. - Ja, na Kavkazu? Nikad nisam bila na Kavkazu. Elsa je s velikim zanimanjem sluala sve to sam joj priao o svojim doivljajima. Ispriala mi je da se vjenala s Rusom Olenikovim. Bio je to jedan od Trockijevih sekretara. Kad je Staljin protjerao Trockoga u Tursku, Olenikov je ostao u Moskvi da sredi njegov arhiv, zatim je i sam namjeravao poi za njim. Kad je arhiv bio utovoren i Olenikov se sa enom spremao da napusti Sovjetski Savez, pojavio se NKVD i traio od Olenikova da otvori sanduke. On je protestirao jer je na osnovu Staljinova obeanja Trocki mogao bez kontrole arhiv ponijeti u inozemstvo. Enkavedeovci su otili, no nakon nekoliko sati ponovno su se vratili i uhapsili Olenikova. Elsa otada nije ula za svog mua. Nju su iselili u srednju Aziju, gdje je jedno njeno dijete oboljelo od malarije i umrlo. Godine 1937. uhapsili su je i osudili kao trockistkinju na deset godina logora. Istu je sudbinu doivjela i njena sestra. Mlaa Elsina kerka, koja je studirala medicinu, izbaena je poslije majina hapenja s fakulteta i zaposlila se kao inovnica u kombinatu pamuka u blizini Leninakana. Elsi sam priao o Austriji jer od 1930. godine nita nije ula o svojoj domovini. 229

Slijedeeg dana Elsa je dola rano u slubu jer je, kako mi je rekla, izgarala od radoznalosti da uje novosti. Toga sam dana saznao da moj prijatelj Keroi umire u susjednoj sobi. Htio sam ga vidjeti. Elsa me odvela do druge strane hodnika. Slubujua sestra mi ree da je strogo zabranjeno ulaziti u tu prostoriju. Nakon dugog nagovaranja i Elsinih molbi, smio sam ui. Izmeu kreveta na kojima su leali bolesnici nije bilo prostora. Traio sam Keroija. Iako sam dvaput obiao sve krevete, nisam ga prepoznao. Zamolio sam sestru da mi ga pokae. Odvela me do njegova kreveta. U prvi as sam pomislio da se sestra zabunila, ali kad sam paljivije pogledao bolesnika, prepoznao sam ga. Stajao sam neko vrijeme. To je Keroi! to je preostalo od atletski razvijena ovjeka? Glava mu je izgledala kao u djeteta. Stajao sam neko vrijeme pred krevetom, sve dok Keroi nije otvorio oi. Na njegovim usnama pojavila se neka vrsta smijeka. Prepoznao me i stao micati usnicama kao da eli izgovoriti moje ime. Priao sam mu blie da bih ga mogao bolje razumjeti, ali nita nisam uo, samo sam vidio kako pokree usnicama. Bio sam sretan kad me sestra pozvala da iziem. Pruio sam mu ruku, ali njegove ruke, koje su leale pod pokrivaem, ostale su nepomine. On jedva primjetno klimne glavom. Pitao sam Elsu od ega Keroi boluje. Ree mi da je u bolnicu dopremljen s dizenterijom. Leao je u istoj prostoriji u kojoj se i ja nalazim, a kako je dobro govorio njemaki, Elsa je s njim rado razgovarala. inilo se da se Keroi brzo oporavlja i da e uskoro ozdraviti. Kad mu je lijenik jednog dana rekao da e uskoro napustiti bolnicu, Keroi je najednom jo tee obolio. Sada je leao u odjeljenju kandidata smrti. Na pitanje ima li kakve nade, Elsa mi ree da Keroija moe spasiti samo udo. Lijenici su napustili svaku nadu. Lijenici vie i ne ulaze u prostoriju u kojoj lei Keroi. 230

Keroijeva bolest ponovno me rastuila. Obuzele su me crne misli. Treeg dana doao je inovnik bolnike uprave s nalogom da me se odmah prebaci u glavnu zgradu Centralne bolnice. Lijenici nisu znali zato. Kad su me dopremili u glavnu zgradu, zatvorili su me u odijeljenu sobu u kojoj su na prozorima bile reetke kao u zatvoru. Vrata su uvijek bila zakljuana. Kad bih neto zatrebao, morao sam kucati i ekati glavnu sestru koja je jedina smjela ulaziti u tu sobu. Drugo osoblje smjelo je ulaziti u moju sobu samo s njom. S vremena na vrijeme dolazio bi ocir NKVD-a i kontrolirao da li se svi pridravaju ovih nareenja. U sobi su se nalazila etiri kreveta, dva su bila zauzeta, dva prazna. Ovdje su leali samo oni bolesnici koji su bili dopremljeni iz zatvora. Jedan od njih bio je Gustav Scholler, koji je u zatvoru ponovno teko obolio, tako da je ovdje leao po drugi put. Gustav je potpisao sve to je istrani sudac od njega traio. Logorski sud osudio ga je na smrt. Dok je ekao da se rijei alba teko je obolio i morali su ga dopremiti u bolnicu. Gustav, koji nije imao snage da se bori za svoj ivot, shvatio je da nije dobro postupio kad je priznao ono to nikada nije uinio. Sada, kad je znao da su mu to posljednji dani ivota, stao se plaiti. Veoma se zaudio kad sam mu odgovorio da moja stvar jo nije zakljuena i da vie nisam u zatvoru, ve u zatvorskoj baraci VII logorskog odjeljenja. - Karl - ree mi - ti si junak kad moe voditi tako teku borbu. Drugi bolesnik bio je kriminalac koji je u zatvoru otpoeo trajk glau. Sada su ga ovdje umjetno hranili. trajkao je ve dva mjeseca, a nou smo uli kako jede eer i kruh. Bio je siguran da ga politiki zatvorenici nee izdati. 231

Lijenik koji me lijeio bio je upravitelj Internog odjeljenja Centralne bolnice. Dr Mardna bio je Estonac koji je u Norilsku odsluio svojih deset godina. Mnogo se brinuo za sudbinu bolesnih zatvorenika i bio je dostojan pomonik svog efa, upraviteljice bolnice Aleksandre Ivanovne Sljepcove. Bolesnici su se uvijek radovali kad bi se kraj njihova kreveta pojavio dr Mardna s dugom sijedom bradom, uvijek vedra pogleda. Kad je dr Mardna saznao za moju zatvorsku kalvariju bio je dirnut. Kad god bih se slabo osjeao, dolazio je po dva-tri puta u nau sobu. Jednog je dana dola i Sljepcova. Kad se pribliila mom krevetu veoma se zaudila to sam ponovno ovdje. Tjeila me, kao to je to i prije inila, i na odlasku mi zaeljela skoro ozdravljenje. Iskreno sam se radovao to sam ponovno vidio ovu plemenitu enu. Trideseti rujna 1942. - u tri sata poslije podne u nau je sobu uao zapovjednik zatvora sa dva vojnika. Zapovjednik je odmah priao krevetu na kome je leao Gustav Scholler. - Kako se zovete? - upitao ga je. Scholler ga je gledao ukoenih oiju i nita nije odgovorio. Zapovjednik ne ponovi pitanje ve ree: - Imate li ovdje kakve stvari? - Samo odjeu, ostalo je u zatvoru - odgovori Gustav. Bolniar donese odjeu. Gustav se veoma polako oblaio i pri tom pravio greke. Kad je obukao hlae, opazi da je zaboravio obui gae, pa se htjede presvui, ali zapovjednik ree: - Ostavite to, nismo daleko od zatvora, tamo ete se presvui. Bio sam sretan to nije bio cinian. Gustav se nije usudio prii mom krevetu, samo mi je klimnuo i iziao. Kad su ga odveli, doao je dr Mardna i neko vrijeme bez 232

rijei stajao kraj mog kreveta. Zatim se okrenuo i iziao. Sada smo u sobi ostali samo kriminalac i ja. Kriminalac mi se obrati: - Toga su odveli na strijeljanje. - Ne vjerujem, sigurno su ga pomilovali. - Ne govori gluposti. Zar si ikada vidio da vojnici dolaze u bolnicu? To ine samo onda kad se spremaju da nekog smaknu. utio sam. Dva dana nakon tog dogaaja obolio je dr Mardna i na njegovo mjesto doao je dr Muller, Nijemac iz Lenjingrada. Kad sam prvi put bio u bolnici, dr Muller je esto dolazio k meni i mi smo razgovarali na njemakom. Ali sada se pravio kao da me ne poznaje. Kad bih ga neto pitao na njemakom, on je odgovarao na ruskom. Kad sam jednom doktora Suhorukova pitao to misli o dranju dra Mullera, odgovorio mi je: - Kad su njemake trupe napredovale, Muller je koristio svaku priliku da bi naglasio svoje njemako porijeklo. ak je s lijenicima idovima razgovarao nedoputenim tonom. Sada, kad su se njemake trupe povlaile, Muller je odjednom postao Rus koji sluajno ima njemako ime. S kolegama idovima ponovno se bratimio i zgraao nad zloinima Nijemaca. Kriminalca, koji je trajkao glau, Muller je neprestano psovao to sovjetskim vlastima zadaje toliko brige i njegovo je ponaanje nazivao neprijateljskim. Jednom doe Suhorukov i donese mi platnenu vreicu sa eerom. - To je poslala Olga - ree mi. Olga se nije usudila da me posjeti jer je bila pod prismotrom. Bolniar Morozov dobio je nalog od NKVD-a da pazi da li me 233

Olga posjeuje i razgovara sa mnom. Morozov je to, meutim, ispriao Olgi zamolivi je da ga ne oda. Centralna bolnica nalazila se na podruju V logorskog odjeljenja. esto sam kroz prozor promatrao kako prolaze prijatelji i znanci. Mnogi su od lijenika saznali da se nalazim u bolnici i svakog je dana netko proao ispod prozora da me pozdravi. Jedan bolniar donio mi je uzicu za koju sam privezao vreicu i putao je kroz prozor. Na taj sam nain dobivao potu i malene poklone. Neki su mi darovali malo kruha, drugi malo eera, svi su eljeli znati kako se osjeam. Jednog dana, upravo kad sam stajao kraj prozora i izvlaio vreicu, u sobu je uao dr Muller. - to radite, zar ne znate da ste pod istragom i da ne smijete imati veze s vanjskim svijetom? - Mislio sam da ste lijenik i da niste enkavedeovac - odgovorio sam potpuno mirno. - Ja sam sovjetski patriot i neu dopustiti da u bolnici nastavljate kontrarevolucionarnom djelatnou. Izvadio sam iz vreice ono malo eera to sam upravo primio i pruio ga Mulleru. - Evo vam dokaza moje kontrarevolucionarne djelatnosti. Muller mi iz ruku istrgne vreicu i baci je kroz prozor. Slijedeeg dana otpustili su me iz bolnice kao zdravog. Na dan putanja iz bolnice bio sam teak etrdeset sedam kila. Normalno sam imao sedamdeset i dvije. Praen dvojicom podocira NKVD-a, koji su nosili automate, krenuo sam iz Centralne bolnice, koja se nalazila u sreditu Norilska, prema VII logorskom odjeljenju, koje se nalazilo na periferiji. Put je bio dug tri kilometra. Hodao sam vie od pet sati. Jedan od mojih pratilaca bio je veoma uviavan mladi. Iako 234

nije nita govorio, vidjelo se da suosjea sa mnom. Drugi je bio dresirano pseto koje je imalo samo ljudske crte lica. Kad god sam ga zamolio da malo predahnemo, psovao me najprostijim izrazima. Kad sam ga pitao zato me psuje, odgovarao je: - Zato nisi krepao? - U bolnicu alju ovjeka da bi ozdravio, a ne da bi umro odgovorio sam. - Sve bi vas trebalo otrovati kao takore. Nisam odgovorio.

235

IVOTINJA PANOV Straar u zatvorskoj baraci bio je veoma zauen kad me ugledao. Pozdravi me rijeima: - Ponovo si ovdje? Nisam vjerovao da e ostati u ivotu. Zatim ree da je u sanitetskom odjeljenju uo da sam umro. Saznao sam da su na upit VII logorskog odjeljenja iz bolnice odgovorili da sam umro. U baraci su me radosno doekali. Mnogi su mi govorili da dobro izgledam. Kada sam ukratko ispriao svoje doivljaje, saznao sam mnogo neugodnih stvari. U pet sati ujutro, na znak za ustajanje, svi su morali izii iz barake u dvorite. I teki bolesnici. Kontrolirali su nas logorski policajci naoruani pendrecima. Zapovjednik bi zatim proitao spisak onih koje je lijenik oslobodio rada i poslao bi ih natrag u barake. Ostali su morali na posao. Nisam znao kako u tako slab raditi. Ali morao sam biti spreman na sve. Doruak, juhu od glava haringe i sto pedeset grama zobene kae, nisam mogao jesti. Razmazila me dobra bolnika hrana. Imao sam spremljeno jo malo suenog kruha pa sam se zadovoljio s kipjatokom. Kad se pojavio lijenik, da bi saznao ima li bolesnika, javio sam se. Lijenik, mladi Litvanac, samo me pogleda i odmah ree zapovjedniku logorske policije da sam osloboen od rada. Naredi da me poslije dovedu u ambulantu. Sa mnom su u baraci ostala jo tri bolesnika. Kad su svi otili, bolesnici su odnijeli parau u dvorite da je isprazne. Zatim nas straari zakljuae. Bolesnici su morali spremati barake i loiti pei. Tokom prijepodneva odveli su me u ambulantu. Pregledala me lijenika komisija. 236

Lijenici su se udili to su me tako brzo otpustili iz bolnice. Litvanac, koji me dopratio u baraku, ree straaru da ne moram ii na posao i da e o tome obavijestiti logorsku upravu. Obeao mi je da u dobivati bolesniku hranu. Legao sam na svoje mjesto i stao promatrati baraku. Izgledala je kao da u njoj nitko ne stanuje. Na prinama nije bilo niega jer logorai su krevetninu ponijeli na posao. Hlae su sluile kao madrac, jastuk je nadomjestila vatirana jakna, a vatirani kaput sluio je kao pokriva. Oni koji su imali runike, vezali su ih oko vrata umjesto ala. Ve se odavno smrailo kad su se moji drugovi vratili s posla. Kad su im otvorili vrata, jurnuli su u prostoriju, svaki je urio na svoje mjesto da bi se malo ugrijao. Da bi se zatitili od studeni bili su obueni u variranu odjeu. Oko usta, nosa i oiju visjele su ledene grude, a to im je posve izmijenilo izgled. Ruke su im bile tako ukoene da nisu mogli otkopati dugmad i odvezati uzice na svojoj odjei. Pomagao sam im da skinu smrznute prnje. Kada bi se malo ugrijali, stali bi razgovarati. Veeru je dijelio brigadir sa svojim pomonicima. Zatvorenici su obino dobivali pola litre juhe od zelja i komad slane ribe. Ponekad je bilo i kae. Postojale su razliite porcije kruha, od tri stotine grama do osam stotina. Te sam veeri i ja dobio zatvoreniku hranu, bolesniku sam dobio tek treeg dana. Poslije veere ljudi bi se postepeno smirivali. Vie nije bilo napetosti, logorai su oivjeli, mogao sam uti ak i smijeh. Tada su mi pripovijedali kako je bilo na radilitu. Uvijek je bilo novosti. Dogaalo se da su straari nekoga namrtvo isprebijali ili nekoga pri pokuaju bijega teko ranili. Ili bi nekoga jednostavno ustrijelili kao psa. U baraci sam leao dva tjedna, nisu me tjerali na rad. Jedini mi je posao bio da s drugim bolesnicima loim pe. Drugovi su 237

mi ostavljali odjeu koju je trebalo pokrpati. Tada sam im davao svoju odjeu. Nakon dva tjedna bila je potpuno pocijepana. Dobro sam se oporavljao. Jednog dana lijenik mi ree da sutradan mogu poi na rad. Stao sam se spremati. Najprije sam morao pokrpati vatirane hlae. Na kaputiu je postojalo samo jedno dugme. Pustene izme bile su mi prevelike i oko nogu morao sam namotati mnogo krpa. Zatvorenici su cijenili velike pustene izme. Svatko je bio spreman mijenjati izme za vee, dodajui i ono malo kruha to je imao. Krznena kapa takoer je bila dobra, jedini problem bile su rukavice. Bile su tako poderane da ih je bilo teko pokrpati. Slijedeeg jutra stao sam u red. Od zatvorske barake do glavnih vrata logora stupali smo u pratnji logorske policije. Tada su nas preuzimali straari. Drugovi su mi priali da se radilite nalazi oko dva kilometra daleko od logora. Hodali smo strmom cestom koja je vodila na povien plato. Tamo se nalazila ljunara. Na putu do nje morali smo proi kroz podruje rudnika. Zatvorenici koji su bili zaposleni u dnevnoj smjeni ostavljali bi naas svoj posao i znatieljno nam prilazili. Iako je zbog odjee bilo gotovo nemogue nekoga prepoznati, ipak se i to dogaalo. Rudari bi tada mahali i prilazili, ali su ubrzo morali bjeati na svoja mjesta jer su straari krenuli na njih s pukama i automatima. Za vrijeme mara straari su budno pazili da se tono pridravamo uputa. esto smo morali stati i sluati zapovjednikove psovke i prijetnje da e upotrijebiti oruje. Kad bi se netko na poledici okliznuo i pao, morali smo kleati na snijegu za kaznu petnaest minuta. Za to vrijeme vojnici bi nas najgrublje psovali. Bio sam sretan kad smo stigli na radilite. Zaustavili smo se pred drvenom kolibom. Komandir strae, upravitelj ljunare i na brigadir otili bi na radno mjesto da objasne zadatak. itavo radno podruje bilo je okrueno tabla238

ma na kojima su stajale mrtvake glave i natpisi: Zabranjeno podruje. Vojnici su zauzimali svoja mjesta oko radilita. Na se zadatak sastojao u tome da oistimo tlo od velikih masa snijega i eljeznim motkama i krampovima kopamo smrznuti ljunak, tovarimo ga na vagonete i odvozimo u bunker. Svaka grupa sastojala se od est ljudi. etvorica su vadila ljunak i tovarila ga, a dvojica su gurala vagon do bunkera. Unato vrlo niskoj temperaturi nije nam bilo hladno. Rad je bio teak, norma visoka. Osim toga, vojnici su pazili da se intenzivno radi. Onaj tko bi po miljenju vojnika slabo radio, morao je skinuti vatirani kaput. To bi ga prisiljavalo da dade sve od sebe kako se ne bi smrzao. Ako po miljenju vojnika ni to ne bi pomoglo, rtva bi morala skinuti i kaputi. Tako su logorai radili samo u kouljama. Zar je onda udo to su mnogi poslije kratkog vremena zauvijek otpoinuli? Radilo bi se od osam sati ujutro bez podnevnog odmora. Straare i pse smjenjivali su svaka dva sata. Poslije rada komandir strae dobivao je od uprave pogona potvrdu na kojoj je pisalo koliko smo postotaka ispunili normu. Svaki postotak vie donosio je straarima premiju. Ako bi potvrda biljeila podbaaj, vojnici su svoj bijes na nama iskaljivali kad bismo se vraali: potjerali bi nas u dubok snijeg, a mi ne bismo smjeli naruavati redove. esto bi nas zaustavljali svakih pet minuta. Zapovjednik bi vikao: - No, kako vam se to svia? Nauit u ja vas kako se radi! Rijetko smo kada ispunili normu, ali ipak smo dobivali potvrde da smo je sto posto ispunili zahvaljujui uviavnom upravitelju ljunare. Nakon tekog rada i velike hladnoe radovao nas je povratak u toplu baraku i juha od zelja. Poslije jela zdjele nije trebalo prati jer smo ih temeljito oistili prstima i jezikom. Za dijeljenja kruha 239

u baraci esto je dolazilo do krvavih tua, iako se brigadir, koji je bio politiki zatvorenik, trudio da bude pravedan. Onima koji su bolje radili davao je vee porcije, a kriminalci koji su radili manje nastojali su dobiti vee komade i stalno su prijetili brigadiru. Ponekad su i napali. Kad je jednog dana neki bandit sam poao do sanduka u kome se nalazio kruh, brigadir ga je htio sprijeiti. Kriminalac je izvukao no i zadao mu petnaest uboda. Stali smo dozivati u pomo, ali nitko od straara nije doao. Uhvatio sam komad drva i bacio ga u prozor. Tada je zapucao vojnik koji se nalazio na straarskom tornju. Nakon kratkog vremena u baraku su dojurili logorski policajci. Teko ranjeni brigadir umro je na putu za bolnicu. Poslije tog ubojstva brigadir je postao bandit. Sada nas nisu muili samo straari, ve i novi brigadir. Prilikom dijeljenja juhe politiki su dobili samo rijetku tekuinu. Kriminalcima je grabio s dna. Kriminalcima je davao i vie kruha. Tako su oni koji su vie radili zbog slabije hrane postajali nesposobni za rad. Zbog svega toga, kao i zbog nerada kriminalaca, mi vie nismo ispunjavali normu. Upravitelj ljunare nije tako esto davao dobru potvrdu jer je produktivnost tako mala da nije mogao preuzeti odgovornost. Pretpostavljeni je ukorio komandire strae. Jedne noi probudila nas je neljudska vika. Kad sam otvorio oi, opazio sam da u sredini barake stoje pijani straari i urlaju: - Faisti, kontrarevolucionari, trockisti... Zatim su slijedile odvratne psovke. S prina su izvukli nekoliko politikih zatvorenika, bacili ih na pod i po njima stali gaziti tekim izmama. Pri tom su vikali: - Pokazat emo vam kako se radi! Jednog su zgrabili za vrat. - Hoe li bolje raditi? Hoe li ispuniti normu? - urlali su. 240

Jadan ovjek nije mogao odgovoriti, a to je pijane vojnike jo vie razjarilo. Stali su ga udarati po glavi. Nakon pola sata u baraku je uao trijezan vojnik i odveo pijane napolje. Kad smo slijedeeg dana doli na rad, vojnici su nastavili da nas mue. Kad bi im se uinilo da netko poputa, pozvao bi ga komandir strae Panov i stao ga mlatiti kratkom pukom. - To e dobiti svaki tko bude loe radio - urlao je. Toga dana izmlatili su dvadesetoricu iznemoglih drugova. Svi smo se trudili da nas ne bi optuili. Uvee, prije povratka kui, Panov je drao govor u kome je rekao da ide u ured po potvrdu. Ako dobije potvrdu da nismo ispunili normu, sve e nas postrijeljati. I nai najsnaniji drugovi postajali su sve nesposobniji da zadovolje normu i naoruane i pijane muitelje. Straari su bjesnjeli sve vie, a Panov i njegovi pomonici odlazili su kui tek onda kada bi nekoga izubijali. Najprije su udarali kundacima dok se rtva ne bi sruila, a zatim su je udarcima prisiljavali da ustane. Premlaeni bi se mogao vratiti u logor samo ako bi mu drugi pomogli. Jednom u baraku doe upravitelj radnog odjeljenja i upita brigadira zato tako slabo radimo. Brigadir mu odgovori da ni sam ne zna to bi uinio da nas faiste prisili na rad. Kad smo to uli, jedan od nas istupi i ree: - Graanine upravitelju, nije tono da ne elimo raditi, svi radimo iznad svojih snaga, ali pogledajte ove ljude - pri tom pokae na one koji su stajali u blizini - zar oni mogu ispuniti normu? Ove su rijei ohrabrile i druge zatvorenike koji skinu svoje prljave koulje, pokazujui skelet i modrice. Upravitelj upita odakle im ove modrice. - Osim tekog posla, moramo trpjeti i zlostavljanja. 241

Upravitelj bez rijei napusti baraku. Kad smo slijedeeg dana doli na posao, Panov je bio bijesan kao ris. Najprije je pozvao brigadira, razgovarali su nekoliko minuta, zatim je pozvao sve one koji su se juer tuili, postavio ih da rade na jednom mjestu i rekao im: - Tako, ako se ivi elite vratiti u baraku, ispunite normu. Pokazat u vam ja kome se vi alite. Kad je dolo vrijeme da se poe kui, Panov je ustanovio da je grupa ispunila pedeset posto norme. - to mislite, vi faisti, da ete ovdje simulirati i da e vas sovjetska vlast hraniti? Zato ivite u sovjetskoj zemlji ako ne elite raditi? Panov se okrenu, uzme kramp i prui ga jednom zatvoreniku. - Udri po njima, ali tako kako ja to inim, razumije? ovjek se nije ni pomakao s mjesta. - No, to eka? - upita Panov prijetei. Zatvorenik je utio. - Aha, ti nee? - Ne mogu - odgovori ovjek. Panov mu istrgne kramp iz ruku i stade ga udarati. Zatvorenik je pokuao da se obrani rukom, to je muitelja jo vie razjarilo. - to, ti se brani? - Zatim prui puku vojniku koji je stajao pokraj njega i svom snagom pone tui zatvorenika. Zatvorenik padne na snijeg. - Ustaj! - vikao je Panov. Zatvorenik je ostao leati. - Ustaj! - urlao je Panov. Zatvorenik je i dalje nepomino leao na snijegu. 242

Panov baci kramp i potri u drvenu kolibu, odakle donese vedro puno vode. Izlije je na zatvorenika. - Sada emo vidjeti hoe li ustati. ovjek se nije micao. Panov pozove brigadira. - Postavi ga na noge. Brigadir ga podigne. ovjek padne! Bio je mrtav! Kad smo se vratili u baraku, nitko nije mislio na veeru. Netko je poeo vikati: - Koliko emo dugo to trpjeti? Zar nije dovoljna glad i teak rad? Zar e nas i ovako ubijati? Kad je to uo, brigadir pojuri k njemu. - Podbada ljude? Protiv koga ih buni? Protiv sovjetske vlasti? Brigadir ga htjede udariti, ali logorai ga uhvate za ruke i bace na pod. U pomo su mu dotrala dva pomonika, ali ni oni nisu bolje proli. Kad je straar donio veeru, zahtijevali smo da doe netko od logorske uprave. Straar obavijesti slubujueg ocira. Upravo sam stajao u repu za kau, kad ocir ue u baraku. - Pozor! - viknu straar. - Ko me zvao? - upita ocir. Jedan zatvorenik istupi. - Pogledajte to se ovdje dogaa - ree. - Pored tekog rada i batina kojima nas aste vojnici u baraci i brigadir nastavlja batinjanjem. - Gdje je brigadir? Kad je brigadir istupio, ocir se izdere: - Banditska njuko, to se ovdje dogaa? Brigadir je htio uobiajenim argumentima ocrniti zatvorenike. 243

- Ovi faisti nee raditi. Ocir ga prekine: - Znam, ti si jedini dobar radnik, a svi ostali su loi. Naprijed u karcer! Slijedeeg dana ujutro doao je u baraku isti ocir s inspektorom radnog odjeljenja. Nakon mnogih pritubi, zatvorenicima su odredili novog brigadira. Novi brigadir bio je ovjek koga su zbog prijevare osudili na pet godina logora. Za rata osudili su ga i na osnovu paragrafa 58, jer je u razgovoru s drugim zatvorenicima nazivao laima vijesti Sovjetskog informacionog biroa. Sada je trebalo da izie pred sud. Novi brigadir Sabakar odmah se sprijateljio s komandirom strae ispriavi mu to se juer dogodilo u baraci. Vidjeli smo kako prstima pokazuje na zatvorenike koji su se alili. Ali toga dana straari su nas ostavili na miru. Na putu kui nitko nas nije zlostavljao. Bilo je to prvi put da se mirno vraamo. U baraci nas je ekala komisija lijenika. Morali smo se skinuti dogola. Lijenici koji su vidjeli mnogo izmuenih ljudi, bili su iznenaeni naim izgledom. Na nae pritube odgovori glavni lijenik: - Ne morate se tuiti, sami vidimo kako je. Treeg dana poslije pregleda objavili su da je norma smanjena na ezdeset posto. Mnogi su se radovali to emo sada morati manje raditi, neki su opet tvrdili da je i tu normu nemogue ispuniti. Smanjenjem norme nestalo je i komandira strae Panova. Novi komandir uope se nije brinuo ispunjavamo li normu. Novi brigadir nije toliko psovao, ali je imao svoju metodu podsticanja. Prilikom dijeljenja hrane preostajalo je nekoliko 244

porcija koje je obeavao onima koji e prebaciti normu, ili bi priao da je naelnik obeao kao premiju paketi mahorke. Metode novog brigadira bile su, naravno, bezazlenije, ali su prisiljavale zatvorenike da rade preko svojih mogunosti u nadi da e uvee dobiti vie juhe ili kae. Nakon nekog vremena reim je malo popustio, a jelo iz kuhinje vie nisu donosili policajci, ve sami zatvorenici koje je pratio policajac. Kraj kuhinjskog altera esto su se susretali znanci koji su nas pomagali komadiima kruha ili nekim drugim jelom. Da bismo malo utaili glad, poduzimali smo kojeta. Kad je jednom i na mene doao red da poem po jelo, iskoristio sam priliku i otrao u baraku gdje je stanovao moj znanac Saa, mladi student iz Staljingrada. Sa Saom sam na Solovki bio u istoj eliji. Od svoje obitelji Saa nije primao nikakav novac i ja sam mu davao hranu i duhan. U baraci sam naao Sau kako sjedi za stolom i ita knjigu. Ukratko sam mu ispriao u kakvom se tekom poloaju nalazim i odmah mu objasnio da nemam mnogo vremena, kad me on hladno prekinu: - Kad je ovjek u zatvoru, ne treba jo i druge uznemiravati. Osim toga, zna da nije doputeno odlaziti u druge barake. Otrao sam iz barake. Taj me susret strahovito pogodio. Te veeri uope nisam bio gladan. Ponovno su nas pozvali pred lijeniku komisiju. Lijenici su ustanovili da veina iz zatvorenike barake boluje od neishranjenosti i skorbuta u drugom i treem stupnju. Nakon nekog vremena stigla je naredba da se teki bolesnici iz zatvorenike barake prebace u logor. Meu otputenima nalazio se i Josef Berger. Ja sam ostao u zatvorenikoj baraci i od tog asa moj se poloaj popravio. Josef je poduzimao sve to je mogao da mi pomogne, 245

donosio bi mi kruh, izmiljao kojekakve naine da s nama doe u vezu, iako je to bilo vrlo opasno. Jednog sam dana od Josefa s komadiem kruha dobio i cedulju s vijeu da je Keroi umro. Iako sam to oekivao, bio sam duboko potresen. Cedulju sam pokazao i drugim Nijemcima jer je vijest bila napisana na njemakom jeziku. Kad smo slijedeeg jutra stigli na radilite, opazio sam kako na drug Kruk odlazi komandiru Panovu, koji je ponovno doao k nama, i kako mu neto govori. Nakon pola sata pozvao me Panov. udio sam se to komandir eli od mene, istupio sam. - Kakav si to letak pokazivao? - upita me. Nisam vjerovao svojim uima. - ta vam pada na pamet! Nita nisam pokazivao. - Odmah predaj letak, ili e se zlo provesti. Znao sam da se nalazim pred ubojicom za kojeg je bila sitnica da ustrijeli zbog pokuaja bijega, ili da me nasmrt pretue zbog napada na straara. Traio sam rijei kojima bih ga uvjerio da nisam dijelio letke. utio sam. Je li to zbog strahovite hladnoe, ili zbog straha pred ubojicom? - Hoe li predati letak? - Nemam ga - odgovorio sam tiho. A onda sam pomislio da me prijavio Kruk. Panov zabode puku s bajonetom u snijeg da bi oslobodio ruke. - Sada u te skinuti dogola i tako dugo traiti dok ne naem letak, ili dok se ne smrzne. Skidaj kaput - zapovjedi. Pretraio je kaput. Kako nita nije naao, bacio ga je na snijeg. - Skidaj kaputi! 246

Pretraio je i kaputi. Opet nita. Smrzavale su mi se ruke. Na red su dole hlae. Stajao sam u donjem rublju i drhtao od hladnoe i straha. Napokon iz depa izvue cedulju koju sam dobio od Bergera. Tada sam shvatio o kakvom je letku rije. Kako nije mogao proitati to pie na cedulji, upitao me to je to. Ispriao sam mu da je to obavijest o smrti mog prijatelja. - Dobro, predat u cedulju tvom istranom sucu, jao tebi ako si lagao! Dopustio je da se ponovno obuem. Nakon toga od Josefa nisam dobivao nekoliko dana nikakvih vijesti. Pokuavao sam na razliite naine doi s njim u vezu, ali bez uspjeha. Kad smo se jednom vratili s rada opazio sam da je oluja pred ianom ogradom nagomilala toliko snijega da se ograda vie nije ni vidjela. Uvee, kad smo na dvorite iznijeli parau, dogovorio sam se sa svojim drugom da u ostati u dvoritu, a on e sam odnijeti parau u baraku. Straar nas je propustio. Dok smo bili u dvoritu, makao se s vrata jer mu je bilo hladno. Na to sam i raunao. Straar vie nije vodio rauna o nama. Dok je zatvarao vrata, ja sam se puui prebacio preko snjenog brijega. Ni straar s tornja nije me mogao opaziti. Inae bi me ustrijelio na licu mjesta. Kad sam uao u baraku, Josef nije vjerovao svojim oima. - Kako si uspio doi? - Preko iane ograde. Josef me najprije sumnjiavo pogleda, a onda ree: - Zna li da si stavio ivot na kocku? Kada sam ga uvjerio da me straar ne moe vidjeti s tornja, on se umirio. Josef je u meuvremenu sakupio punu jastunicu kruha i ispriao mi razliite novosti. 247

Trebalo se vratiti. Razmiljao sam to da ispriam straaru. Dok sam razmiljao, sjetio sam se rijei starog lagera: Kako e Mayer doi na Himalaju, kako e sii Mayer s Himalaje... Moj poloaj nije bio zavidan: ako ponovno prijeem preko ograde, moda e me ipak opaziti straar s tornja, a ako me ne opazi, neu ui u baraku. Odluio sam da jednostavno odem do straarske kuice i pozvonim. Neka se dogodi to se dogoditi mora. Straar izae i vikne sa stepenica: - Tko je? - Pustite me unutra - odgovorio sam, ali snjena vijavica nadglasa moje rijei. - Koga vraga ne odgovara? - Otvorite, ja sam iz barake - vikao sam iz sve snage. Straar me jo uvijek nije razumio. Kad se sasvim pribliio, jo jednom upita: - Tko to tumara? Zar eli da te ustrijele? Napokon je shvatio da elim u zatvoreniku baraku. Straar poe u kuicu, ja za njim. - to trai ovdje? - Ja sam iz ove barake - rekao sam. - Ti si iz zatvorenike barake? - Da - odgovorio sam. - Kako si dospio ovamo? Ispriao sam mu istinu. On me pogleda i opazi u ruci vreu. - to ima? - Kruh. - No, dobro, ekaj dok doe moj pomonik, on e s tobom malo porazgovoriti o tome. 248

Sjeo sam na klupicu i ekao. U mislima sam vidio kako mi oduzimaju kruh, kako me tuku i odvlae u karcer. Postalo mi je vrue. Otkopao sam kaput i iz vree izvadio komad kruha iako se ve smrzao. Drao sam ga neko vrijeme iznad pei jer sam se htio najesti prije nego to mi ga oduzmu. Drugog straara nije bilo. U pei se ugasio ugljen i straar potrai kantu. Pri tom je psovao to nema pomonika i to sam mora ii po ugljen. Rekao sam mu da u mu ja donijeti ugljen. On me iskosa pogleda i ree: - Nee mi pobjei? - Kamo da pobjegnem? Uzeo sam kantu i malu lopatu i izaao u dvorite. Trajalo je dugo dok sam uspio oistiti snijeg sa sanduka. Straar je dva puta izlazio da bi vidio gdje sam. Napokon sam dopro do ugljena. Kad sam se vratio s punom kantom, straar me zadovoljno pogleda. Naloio sam pe i poeo s njim razgovarati. Zanimalo ga je tko sam i zato se po drugi put nalazim pod istragom. - Ti si veoma lakomislen to zbog nekoliko komada kruha stavlja ivot na kocku. - Vie sam mislio na to da utaim glad nego na svoj ivot odgovorio sam. - Mome, ti mi se svia. Doi, pustit u te u baraku, ali izbjegavaj sline gluposti. U baraci su me radosno doekali. Poto sam im ispriao pustolovinu, neki su me stali psovati, drugi su hvalili moje junatvo. Ispraznio sam vreu s kruhom i podijelio je prijateljima. Tada mi prie jedan od urka i zamoli me da mu do sutra posudim malo kruha. Bio sam prisiljen da ga posluam. 249

Nakon otputanja bolesnika iz zatvorenike barake, iz zatvora je stigla nova grupa. Od stotinu mukaraca veina bijahu kriminalci. Sada se tekom radu i gladovanju pridruila jo i pljaka, kraa i ubojstvo. Tko nije odmah pojeo svoj kruh, mogao je biti siguran da e mu ga zaas ukrasti. Jedan urka ostavio je kruh na pei i otiao po kipjatok. Kad se vratio, kruha vie nije bilo. - Ostavite se ale i vratite kruh na mjesto - rekao je. Nitko se nije pomakao, on shvati da se nitko nije alio. Otiao je do pei, uzeo eljezni ara i uputio se prema jednoj grupi mladia optuujui ih da su mu oni ukrali kruh. Kriminalci su se zaklinjali jezikom kriminalaca da kruh nisu ni dotakli. - Dajem vam deset minuta vremena. Ako mi do tada ne vratite kruh, na snagu stupa logorski zakon. Urka je sa araem u ruci etao barakom. Nije prolo ni pet minuta, a mladii ga pozovu i jedan mu neto apne na uho. Urka se okrene i poe k mladiu koji je sjedio na gornjoj prini. - Ljoha, daj kruh! - Ostavi me na miru - odgovori ovaj. Urka se popne na prinu, stane pretraivati leaj i izvue veliku limenku u kojoj se nalazila ve nagrizena porcija kruha. - Brao, pogledajte, ovaj ima toliko kruha da ga ne moe ni pojesti. Kriminalci su stali vikati. - Treba ga ubiti, raskomadati! Urka je poeo udarati po mladiu. Trudio se da ga araem pogodi u glavu. Mladi je glavu zavio u odjeu. Najednom se objema rukama uhvati za glavu i vikne: - Ja nita nisam uzeo, nita nisam uzeo! 250

Krv je tekla kroz daske na donje prine. Mladi najednom utihnu. Urka poe k prozoru i pokuca, nakon kratkog vremena ue straar. - Udesio sam mrcinu - ree. - Odnesite ga da ne smrdi. Straar poe prema mjestu gdje je leao mrtvac i potrese glavom. - No, lijepa stvar. Zatim izae iz barake i zakljua vrata. Urka je otiao na svoje mjesto i pojeo ostatak kruha koji je naao u limenki. Zatim ree smijui se: - Sad e klipani znati kome kradu kruh. Bilo je ve kasno nou kada je u baraku uao opunomoeni NKVD-a s naelnikom logora i lijenikom. Svi smo se probudili. Napisan je protokol o dogaaju, a mrtvaca su zajedno s ubojicom otpremili napolje. U baraci je poela diskusija o dogaaju. Miljenja su bila podijeljena. Neki su govorili da je ubijeni bio nevin, dok su drugi tvrdili da je ukrao. Dokazom krivnje smatrali su to to je pronaen kruh, jer su njegovi susjedi rekli da je mladi obiavao odmah pojesti svoju porciju. Prijatelj, koji je leao pored njega, potvrdio je da mu se ubijeni upravo danas tuio da ne moe jesti. Dva dana nakon toga pokazalo se da je ubijeni bio nevin, a da su pravi krivci bili oni koji su ga optuili. Brigadir Sabakar izabrao je Kruka za svog pomonika. Sada su svakog dana Sabakar, Kruk i jo dva zatvorenika donosili jelo iz kuhinje. Posudu s juhom nosila su dva zatvorenika, dok su ribu ili drugu hranu, podijeljenu u porcije, nosili Sabakar i Kruk. Da bi se najeo i nahranio svoje pomonike, Sabakar je znao zatajiti neka jela. Tako se dogaalo da za veeru bude juhe, kae i ribe, a zatvorenici bi dobivali samo juhu i kau. 251

Kad su zatvorenici nakon nekog vremena saznali za te makinacije, kriminalci su ih nasmrt isprebijali. Sabakar je odveden u bolnicu. Nakon tog dogaaja straari su predloili da ja postanem brigadir. Kad mi je upravitelj radnog odjeljenja rekao da sam izabran, izjavio sam da odbijam, na to mi je on rekao: - Radit ete posao koji vam damo. Nita drugo nije mi preostalo nego da prihvatim. Ve je prvog dana izmeu mene i Panova dolo do sukoba. Na novom radnom mjestu trebalo je odstraniti mahovinu. Smrznutu mahovinu koja se nalazila dvadeset centimetara duboko trebalo je sa etiri strane zasjei, a onda izvaditi iz zemlje. Kvadrate je trebalo slagati jedan na drugi. Taj su posao dosad radili prijatelji brigadira, ili oni koje bi odredio komandir strae Panov. Ja sam naredio da taj posao rade oni zatvorenici koji su bili ziki najslabiji. To se nije svialo onima koji su taj posao dosad radili. Namjerno stadoe prigovarati toliko glasno da su ih straari uli. Panov se odmah poeo zanimati to se dogodilo. Kriminalci, koji nisu bili zadovoljni to sam ja postao brigadir, poeli su vikati da je brigadir faist podijelio lagan posao svojim faistima. Panov mi kratko zapovjedi: - Odmah raspodijelite posao onima koji su ga dosad radili. Pokuao sam objasniti da sam posao dao najslabijima. - Ako odmah ne uini ono to traim, uinit u to sam - ree Panov. Pitao sam Panova zato postoje brigadiri ako komandir strae rasporeuje posao. To je Panova toliko razbjesnilo da je s ramena brzo skinuo puku i rekao mi: 252

- Ti je jo nisi upoznao? Danas e je upoznati! Vojnici su vikali: - Ucmekaj ga! Naroito je bio glasan Mongol sa psom. Dok je vikao, njegov je pas pokuao da se istrgne i da me napadne. - Prepusti ga mom Minusu, taj e ga uiniti ovjekom. Ali Panov se predomislio. - Dobro, neka ostane tako, vidjet emo kako e se odvijati posao. Ako ne ispune normu, uvee e te nositi kui. Kad je doao upravitelj ljunare da mi dade upute, ja sam mu se obratio: - Protiv moje volje postavili su me brigadirom i, eto, ve prvog dana imam neprilike sa straarima. Ispriao sam mu o svai s komandirom strae i o njegovim prijetnjama. Upravitelj ljunare, bivi zatvorenik, koji je odsjedio deset godina zbog tetoinskog rada, umiri me i ree: - Gledajte da ljudi rade, a ostalo e biti u redu. Nakon svretka rada Panov je otiao po potvrdu. Kad se vratio sa ceduljom, vikne podreenima: - Pogledajte, ispunili su 130 posto. Vojnici su se udili. Mongol ree: - teta, a ja sam se ve radovao da e ga moj Minus odvui do logora. Stara poslovica glasi: Gdje vlada glad, tu ima i mieva. U naoj je baraci bilo mnogo mieva iako nije bilo hrane. Kad bi nekom ma i mrvica pala na pod, on bi je paljivo podigao i stavio u usta. Jednom smo opazili da dva zatvorenika ustaju nou i neto petljaju oko pei. Nakon dueg promatranja ustanovili smo da 253

nou love mieve i da ih kuhaju u velikoj limenci. Mnogi su se zgraali, ali neki su miodere uzeli u obranu. Prolo je pola godine. Na poloaj nije se nimalo popravio. Straari i njihov komandir Panov i dalje su se ponaali kao ivotinje. Kad je jednog dana Panov prisilio nekog mladia da skine gornju odjeu, jer je navodno loe radio, mladi vikne vojnicima: - Dok drugi krvare na frontu, vi ovdje na zatvorenicima pokazujete svoje junatvo. Panov nije bio navikao da slua takve rijei. - Doi blie - ree mu. Zatvorenik krene oklijevajui. - Bre, bre! Licem prema snijegu! Mladi poslua. Panov uzme puku i stane ga tui. Kada je na njemu iskalio svoj bijes, zapovjedi mu da ustane. Mladi nije mogao ustati. Panov ga stane ponovno udarati. Poslije svakog udarca vikne: - Ustani! Mladi napokon skupi posljednju snagu i ustane. Kad je u baraci skinuo koulju, vidjeli smo da mu je itavo tijelo podliveno krvlju. Nismo razumjeli kako je to mogao izdrati. Kako su takvi sluajevi postajali sve ei, zatvorenici su poeli bjeati s radilita. Znali su da ne mogu daleko dospjeti, ali barem su se jednog dana rijeili kundaenja. Da bi mogli pobjei, zatvorenici su ekali na crnu purgu. Za takve oluje nije se moglo vidjeti ni metar daleko. Kad bi oluja poela, satjerali bi nas u gomilu. Ako ne bi ubrzo prestala, vratili bi nas u barake. esto smo tako nepomino stajali po tri-etiri sata dok nas ne bi ponovno odveli u logor. Komandir strae prebrojavao nas je svakih 254

pola sata. Ako nekog ne bi bilo, dali bi znak za uzbunu. Na taj su znak iz kasarne dojurili vojnici sa psima tragaima. Tada bi poela potraga. Omiljeno skrovite za bjegunce bila je BMZ - ljevaonica metala. Do nje nije bilo teko doi. Iako je trebalo proi pored velikog broja straarskih tornjeva, zatvorenici su bili sigurni da za vrijeme oluje straari nee izlaziti. U tvornici je bilo mnogo kutaka u koje su se ljudi mogli sakriti i malo ugrijati. Naroito traeno mjesto bilo je veliki kazan u koji je iz pei curio tekui metal. Poto bi te kazane ispraznili, ostavljali su da se hlade u velikoj prostoriji. Bjegunac bi obino upuzao u takav kazan, gdje bi od slabosti i umora zaspao. Ali tamo bi ga brzo pronali, zatim bi ga odvukli u straarnicu, gdje bi ga tako dugo tukli dok se ne bi zauvijek smirio. Da bi prestraili ostale zatvorenike, bjegunca bi odveli u baraku i pred nama ga kundacima mlatili. Muitelji bi pri tom vikali: - Evo ti zato to bjei! Sada vie nee morati raditi. Bilo je sluajeva da bjegunca nisu otkrili i po nekoliko dana. Neki zatvorenik bio je dva dana skriven u upi za ugljen koja je pripadala blagovaonici za slobodnjake. Danju je radio u kuhinji i time zasluivao neto jela. Nou je odlazio na tavan i grijao se u blizini dimnjaka. Bjegunci se ponekad nisu htjeli predati vojnicima. Jedan od mojih susjeda na prini, poljski idov, prebjegao je na rusku stranu kako ne bi dospio u nacistiki logor. Na granici ga je uhapsio NKVD. U Kijevu, kamo su ga odveli, osudio ga je OSO zbog prelaska granice na pet godina logora. Odveli su ga u Norilsk, odakle je pokuao pobjei, ali su ga uhvatili u blizini Igarke s jo dva druga. Vratili su ga u Norilsk i sada je ekao da ga ponovno izvedu pred sud. 255

Podolski, tako se zvao, trpio je mnoga zlostavljanja. Straari su ga kao idova uzeli na zub. Bio je dobar radnik i s te strane Panov mu nita nije mogao. Ali komandir je uskoro pronaao druge razloge. Podolski mi jednom ree da e pokuati pobjei s radilita. Nastojao sam da ga odgovorim jer bjegovi tragino svravaju. On mi odgovori da se iv nee dati uhvatiti. Jednog dana, kad smo trebali krenuti natrag u logor, komandir prebroji redove. Sve je bilo u redu. No kad smo stigli pred vrata logora i kad su nas logorski straari trebali preuzeti, jedan je nedostajao. Dvaput su nas prebrojavali, ali zabune nije bilo. Komandir strae izvue cedulju s imenima i stade nas prozivati. Ustanovilo se da nema Podolskog. Nismo primijetili kada je nestao. Kako smo se nalazili u logoru, pred ocirima logorske uprave, straari nisu mogli iskaliti svoj bijes. No, Panova to nije smetalo i on nam zaprijeti da e s nama obraunati sutradan. Drugog dana spremili smo se na rad kao obino. No uobiajeno vrijeme je prolo, a nas nisu poslali na posao. Tri dana ekali smo na zapovijed napolje. A onda smo saznali da nas nee voditi na rad. Straare VII logorskog odjeljenja poslali su u potragu za bjeguncem. Ali sve bijae uzalud. Jednog dana ponovno su nas poslali na rad i mi smo smatrali, da su Podolskog uhvatili. Veoma smo se zaudili to su straari bili mirni, itavog dana nismo uli nijedne grube rijei. Tek uvee, prilikom posljednjeg brojanja, Panov ree: - Danas su svi? Nitko nije pobjegao? Ali ionako bi bilo uzalud. Kamo da bjeite? I Podolskog e uhvatiti. Sada smo znali da Podolskog jo uvijek trae. Svi smo se radovali. Ve se dugo nismo tako dobro osjeali. 256

Nakon tjedan dana, kad su neke zatvorenike iz nae barake vodili k lijeniku u ambulantu, vratili su se s vijeu da je Podolski vien u blizini dvadeset i pete tvornice. Treeg dana u Norilsku je ponovno bila velika uzbuna. Mnoge brigade nisu otile na posao kao ni mi. Iz iskustva smo znali da je u toku lov za bjeguncem. Ponovno su poeli traiti Podolskog. Uli su mu u trag. Pronali su ga u blizini mjesta gdje se taloi tekua ljaka iz BMZ. Kad su ga opkolili i on je vidio da ne moe pobjei, skoio je u kljualu tekuu masu. Uvis se podigao samo pramen dima. Podolski je odrao rije: nije se iv predao svojim muiteljima. Nakon tog dogaaja logorska se uprava stala vie zanimati za zatvorenike nae barake. Jednog je dana u baraku uao naelnik VII logorskog odjeljenja. Neki su se odvaili i iznijeli mu pritube. Naroito su se tuili na straare i kriminalce. Od tog vremena nastupilo je poboljanje. Bandite, koji su dosada u baraci nesmetano krali i pljakali, logorska policija poela je kanjavati. Bandit Paklin ukrao je krznenu kapu. Zatvorenik je to prijavio. U baraku je doao nadglednik sa dva logorska policajca i zapovijedio Palkinu da vrati kapu. Ovaj nije htio priznati da ju je ukrao. Pretraili su mjesto gdje je spavao, ali u poetku nita nisu nali. Tek nakon drugog traenja pronali su je ispod prine. Paklin se morao dogola skinuti i logorski su ga policajci stali tui gumenim pendrecima. To je trajalo prilino dugo. Paklin stade zaklinjati policajce i obeavati da vie nee krasti. Nakon toga u baraci nije bilo kraa. Unato izvjesnom olakanju, na je poloaj i dalje bio nepodnoljiv. Neki su svoj poloaj htjeli popraviti besmislenim bijegom, a neki opet bolestima koje bi sami izazvali. Najee sredstvo bio je proljev: na prazan eludac pila se studena voda, ili se gutao sapun. esto se dogaalo da oslabjeli ljudi takve bolesti 257

nisu mogli izdrati pa bi umjesto na kratak odmor, za kojim su eznuli, otili na vjeni poinak. Svakodnevno se dogaalo da neko namjerno izazove smrzotine na rukama i nogama. To se lako postizalo: trebalo je samo nekoliko minuta odloiti rukavice ili nepaljivo omotati noge pa da se dobiju smrzotine drugoga i treeg stupnja. U prvom je sluaju ovjek mogao raunati s time da e nakon dva do tri mjeseca ozdraviti, dok je u drugom sluaju mogao izgubiti ruku ili nogu. Poslije svega toga na rad je mogla odlaziti samo polovica zatvorenika. Oni koji nisu odlazili na rad dobivali su sve manje hrane. Glad je postajala nepodnoljiva. Vrijednost jedne zdjele juhe postala je jednaka vrijednosti ovjejeg ivota. Jednom se dogodilo da su za vrijeme dijeljenja hrane gurnuli nekog mladia i on je prosuo svoju juhu. U prvom trenutku nije znao to da uini. Nakon kratkog razmiljanja bacio se na pod da bi spasio ono to se moglo spasiti. Lizao je ostatak juhe s poda, poput psa. Jo dugo poslije toga nije se mogao smiriti, plakao je kao dijete. Moji prijatelji dali su mu kruha, emu su se ostali neobino udili. Iz svih kutova moglo se uti: - Ovi su mu dali kruha. Panov nije zaboravio sukob koji je imao sa mnom prvog dana kad su me postavili za brigadira. Neprestano je traio priliku da se sa mnom obrauna. Da bi ispunili normu, zatvorenici su pokuavali na razliite naine varati. Grupa koja je iskapala mahovinu slagala je izvaene dijelove tako da je u sredini ostao prazan prostor. Panov je to promatrao. - Brigadiru, odmah doi ovamo! - derao se Panov. Kad sam stajao pet metara daleko od njega, on me upita: 258

- ta rade ovi ljudi? Zaueno sam ga pogledao. - ta se pravi glup? - Kako to mislite? - upitao sam. - Odmah u ti pokazati kako mislim. - Recite mi to nije u redu? - Poi k onoj grupi desno gore i pogledaj to rade. Panov me podsmjeljivo promatrao. Okrenuo sam se i stao razmiljati kako da se izvuem. im mi je Panov postavio prvo pitanje, znao sam to hoe. Kad sam stigao do grupe, poeo sam ih izvjetaeno grditi zato se slue prijevarom. Vratio sam se Panovu, nisam se urio, htio sam odgoditi ono to me ekalo. Ponovno sam stao pet metara daleko od njega. - Prii blie i ispriaj mi to si tamo vidio. Promrmljao sam neto nerazgovjetno. - Koga vi faisti zapravo hoete prevariti? - To nije prevara. Ljudi su strahovito slabi i na taj nain ele olakati svoj poloaj. - ta, ti ih brani? titi ljude koji varaju sovjetsku vlast? - Ne branim ih, elio sam vam objasniti. - Ti e meni neto objasniti? Panov je stao drhtati. Stajao sam bespomono. U tom asu Panov skine puku i plosnatom stranom bajoneta udari me po obrazu. - Mar odavde! im sam se okrenuo, osjetio sam udarac kundakom u lea. Nisam mogao udahnuti zrak, s mukom sam zakoraknuo i bacio se na snijeg. 259

Kad smo se uvee vratili u logor, zamolio sam straara da me odvede upravitelju logorskog odjeljenja. Ispriao sam mu to se dogodilo i zamolio ga da me oslobodi dunosti brigadira. Nije htio pristati. Kad sam mu rekao da se od danas vie ne smatram brigadirom, popustio je. Rekao mi je da moram izdrati jo tri do etiri dana dok ne odrede novog brigadira. Slijedeeg dana dogodilo se neto to me prisililo da odmah napustim mjesto brigadira. Neki dvadesetogodinji mladi sjeo je na snijeg za vrijeme rada da bi se malo odmorio. Zatvorenici su se smjeli odmarati zajedno, i to svaka dva sata pet minuta. Jedan od komandirovih pomonika, koji ga je zamjenjivao, naredi mladiu da ustane. Ali mladi ne poslua. - Hoe li ustati? - vikne straar. Mladi odgovori da je bolestan i da vie ne moe raditi. Vojnik, koji se nalazio otprilike stotinu metara daleko od nas, zapovjedi mu da doe k njemu. Nismo mogli uti to vojnik vie i to mu mladi odgovara, ali smo vidjeli njihove pokrete. Vojnik je mladiu pokazivao da stane u stranu. im je mladi sjeo na mjesto koje mu je straar pokazao, vojnik skine puku i opali. Metak pogodi mladia, koji se napola okrene prema nama, zatim se srui mrtav. Iz oblinje kasarne dotre vojnici alarmirani pucnjem. Uskoro je stigla i komisija i ubojica im objasni kako se sve to dogodilo. Nakon dva dana proitali su nam zapovijed zapovjednika strae u Norilsku kojom se pohvaljuje vojnik to je svojom budnou sprijeio pokuaj bijega. Osim toga dobio je i nagradu od pet stotina rubalja. Poslije tog dogaaja i nagrade, moje su misli bile zaokupljene samo time kako da se spasim sigurne smrti. Postojala je samo jedna mogunost: obogaljiti samog sebe. 260

Odluio sam da mi se smrznu prsti na lijevoj nozi. Kad sam ujutro obuvao pustene izme, oko lijeve noge omotao sam toliko krpa da sam jedva obuo izmu. Na taj se nain noga nije mogla pomicati u izmi i bila je oteana cirkulacija krvi. Toga je dana bilo veoma hladno i ja sam bio uvjeren da u uspjeti. Kako bih bio potpuno siguran, poao sam na stranu i smoio prste lijeve noge. Trudio sam se da se to manje kreem kako bi se noga ukoila. Sanjao sam o tom kako u jo danas leati u bolnici u toplom krevetu i napokon se ispavati. Lijeenje e vjerojatno trajati nekoliko mjeseci. Morat u podnositi strahovite bolove, jer se prilikom svlaenja izme sa smrznute noge skida i koa. Ali to je to prema miru koji u poslije uivati? Nisam ni pomiljao na to da itavog ivota mogu ostati bogalj. Na povratku u logor udio sam se to ne osjeam bolove, tjeio sam se time da se prilikom smrzavanja bolovi osjeaju tek nakon nekoliko sati. U baraci sam uz pomo druga skinuo lijevu izmu. Bio sam veoma nesretan kad sam na nozi ustanovio smrzotine tek prvog stupnja. U asu je nestalo sna o toplom krevetu i miru. Ipak sam poao u ambulantu. Kad sam nakon tri sata ekanja doao na red, nisam uo one rijei o kojima sam sanjao. Lijenik je rekao bolniarki: - Hladna nona kupka. Sputene glave vratio sam se u baraku. Prijateljstvo sa straarom esto mi je donosilo male olakice. S vremena na vrijeme zvao me u straarnicu. Tamo bih loio pe, donosio ugljen i prao pod. Za taj posao dobivao sam neto hrane. Ponekad, kad je bio siguran da nema naelnika logora, doputao mi je da odem do druge barake gdje je postojala mogunost da dobijem malo kruha. esto me slao u kuhinju po hranu, pa sam od kuhara uvijek dobivao i poneto za sebe. Kad sam se kasno 261

vratio u baraku, razoaran zbog neuspjelog smrzavanja noge, tuio sam se straaru na nepodnoljivo stanje na radilitu i na muitelja komandira Panova. Straar mi obea da e se pobrinuti da postanem ista barake. Dosad su baraku istili oni koji su ostajali kao bolesnici. Nekoliko dana radio sam taj posao, ali kad je za to saznao naelnik, ukinuo je mjesto posebnog istaa i naredio da taj posao opet obavljaju bolesnici. Ja sam na sreu ponovno obolio i s visokom temperaturom otiao u bolnicu. Lijenik se najprije uplaio da imam tifus, zbog toga su me stavili u odjeljenje za zarazne bolesti. Za kratko vrijeme to sam se nalazio u bolnici mnogo je zatvorenika umrlo od trbunog tifusa. Izgladnjeli zatvorenici jeli su sve to bi im dopalo ruku. Mnogi bi kopali po sanducima za smee i skupljali glave haringa i pokvarene otpatke namirnica. Veina je dobivala proljev, ali mnogi su obolijevali od teke eluane bolesti. Ubrzo je stao harati tifus. Mnogi su umirali od prederavanja. Dogaalo se da poneki zatvorenik na neki nain doe do vee koliine hrane, ali uvijek gladni i prazni eluci nisu to mogli izdrati i ljudi bi umirali. U bolnici se moglo vidjeti kako teki bolesnici, koji nisu mogli jesti, strepe za dvopek. Svakog sata brojali su svoju zalihu i jao ako bi nedostajao i jedan komadi. Umirui su posljednjim snagama vikali da su pokradeni i traili su da im se vrati dvopek. To je bio znak da e zatvorenik ivjeti samo jo nekoliko sati. Za nasljedstvo umirueg vodila se prava bitka. esto bi ostajalo nekoliko komada dvopeka i malo eera. Bilo je pitanje koji e od bolesnika prvi to prisvojiti. Osim bolesnika, i bolniari su jedva ekali posljednje trenutke umirueg. Moglo se vidjeti kako bolniar odjednom postaje zabrinut za bolesnika, a prije 262

satima nije dolazio i bolesnik je uzalud traio au vode. Sada kad je umirao svi su mu toboe htjeli pomoi. U bolnici sam saznao da su raspustili zatvoreniku baraku i ljude prebacili u logor. Radovao sam se to se vie neu vratiti u onaj pakao. Ali kad su me pustili iz bolnice, nisu me kao druge prebacili u logor, ve su me zatvorili u karcer. Dakle, ni ovaj put se nije ostvarila moja nada da u se vratiti u normalan logorski ivot. ta e uiniti sa mnom? Zato jedino mene nisu vratili u logor? Znao sam da NKVD ne isputa lako iz apa svoje rtve, ali nisam mogao vjerovati da sam ba ja najopasniji izmeu stotinu tisua zatvorenika norilskog logora. Optube protiv mene bile su izmiljene. Iako sam imao sve razloge da mrzim staljinistiki reim i NKVD, koji je utjelovljenje tog reima, nisam faist, i to je NKVD znao. Zato mi poklanjaju naroitu panju? Upravitelj NKVD-a u Norilsku, Polikarpov, izabrao je prvih godina rata mene i moje prijatelje kao prve rtve a sada je vidio da mu izmiemo iz ruku. Meutim, on to nije htio priznati. Polikarpov je bio svemogui u Norilsku i nije se mogao pomiriti da je zatvorenik jai od njega. Masovna strijeljanja zatvorenika - koji su bili osam hiljada kilometara udaljeni od fronta pa nisu predstavljali opasnost za reim - obustavljena su na osnovu Staljinova naloga. To je bila koncesija zapadnoj demokraciji. Ali sve to nije spreavalo Polikarpova da pojedine ljude otpremi na drugi svijet. NKVD je htio jo jednom pokuati da postigne svoj cilj, a Polikarpov se nadao da su strahoviti uvjeti slomili moju snagu. Dva tjedna ostao sam u samici s prozorima koji su bili zatvoreni tekim eljeznim reetkama.

263

OSUEN NA SMRT U svibnju 1943. odveli su me iz karcera u zatvor. Ni tamo se na alost nita nije promijenilo. Ista pria i isti ljudi, samo to su imali druga imena. Kriminalci se nisu razlikovali od svojih prethodnika. Ali ipak se neto promijenilo. Na osnovu nekih vijesti saznali smo da logorski sud rijetko kada izrie smrtne osude. Naa borba s vremenom postigla je cilj. Bilo nam je jasno da je borba koju vodimo, i koja sada traje vie od godine i po, nije borba za slobodu, ve borba za ivot. Moji drugovi i ja odvie smo dobro znali da u Sovjetskom Savezu nee biti slobode tako dugo dok vlada staljinistiki reim. inilo se, dakle, da smo izili kao pobjednici iz velike borbe za goli ivot. I zaista, novi istrani sudac, kome su me odveli, odmah mi ree da se ne moram bojati da u biti strijeljan. Novi istrani sudac, kapetan Gizajev, bio je Kavkaanin koga su evakuirali iz Nalika kad su njemake trupe zauzele sjeverni Kavkaz. Gizajev me poeo presluavati ovim rijeima: - Ja sam va novi istrani sudac i htio bih da zavrim va sluaj koji se tako dugo otee. - Ako ga elite zavriti, morat ete se odrei optube protiv mene i mojih drugova - odgovorio sam. - To ne mogu jer protiv vas postoje dokazi koji vas teko terete. - Vi mislite na svjedoanstva kriminalaca kojima se slui istraga? - Ne, ak i onda kad ne bismo uzeli u obzir izjave kriminalaca, protiv vas imamo dovoljno drugih svjedoka. 264

- Za mene je to neto sasvim novo - rekao sam zaueno. - Da, jo ete se vie zauditi kad ujete imena svjedoka. - To me neobino zanima. Prije nego to mi je rekao imena novih svjedoka, Gizajev mi je odrao govor i naglasio da za itavu tu stvar nema mnogo interesa i da eli svriti ono to su drugi zapoeli. Obeao mi je da e istragu voditi objektivno i da nee dopustiti nezakonitosti. Istovremeno mi je saopio da je OSO nas trojicu osudio na smrt, ali da je Vrhovni sud Sovjetskog Saveza ponitio presude i naloio novu istragu. Iako sam to smatrao moguim, veoma sam se zaudio to mi to otkriva ocir NKVD-a. Gizajev zatim ree da e mi dati na uvid itav akt. - Mogu li saznati imena svjedoka? - upitao sam Gizajeva. - Naravno, ali prije nego to vam kaem imena, morate izjaviti da ste spremni dati izjave i potpisati protokole. Kada sam to obeao, Gizajev ree: - Glavni svjedoci protiv vas su Roankovski i Larionov. Bio sam iznenaen. A onda sam najednom shvatio zato su Larionov, a naroito Roankovski, bili toliko zabrinuti za mene. Ali nisam mogao slutiti da su oni seksoti sekretni sotrudniki, tajni agenti, kako su ih nazivali u logoru. ta je ponukalo takve ljude kao to su bili Roankovski i Larionov da stupe u slubu NKVD-a? Jesu li simpatizirali staljinistiki reim, a bili su njegove rtve? Sigurno nisu. Larionov, koji je bio funkcionar saveza komunistike omladine Lenjingrada, bio je poslije ubojstva Kirova, zato to je nekada pripadao opoziciji s kojom je ve odavno bio prekinuo, ipak uhapen i odveden u logor. Roankovski je bio funkcionar Komunistike partije zapadne Ukrajine koji je, poput mnogih zamijenio poljski zatvor za sovjetski zatvor. 265

ta je, dakle, takve ljude prisiljavalo da pomau reim? Odgovor nije teko nai jer se prilike u sovjetskim logorima razlikuju od prilika u kaznionicama na Zapadu, gdje se nakon odsluenja kazne kanjenik moe ponovno vratiti obitelji i baviti se svojim zanimanjem. U Sovjetskom Savezu nije tako. Ovdje svaki zatvorenik zna da poslije hapenja postaje slobodna divlja. Ne odluuje zakon, ve tzv. svrsishodnost. Je li neto svrsishodno odluuje nekakav ociri NKVD-a, koji se ne treba bojati da e mu netko predbaciti zato to nije pravilno postupio ako je nevina ovjeka poslao u logor. Naprotiv, on se plai da e ga ukoriti to nije bio dovoljno otar, budan, beskompromisan. Svatko tko je bio osuen makar i na najmanju kaznu znao je da moe samo sluaju zahvaliti ako ostane na ivotu. A ako preivi, pitanje je nee li napustiti logor kao bogalj. Nakon otputanja iz logora eka ga izgnanstvo u Sibir, gdje se ivi tako da logor postaje san i izbavljenje. A ljudi kao Roankovski i Larionov pokuavali su izdajom svojih drugova izbjei teke udarce NKVD-a. NKVD se trudi da takve ljude zatiti od raskrinkavanja, ali to mu samo rijetko kada uspijeva jer su zatvorenici veoma nepovjerljivi. Dovoljno je da netko dobije laki posao i ve u njega sumnjaju, esto i neosnovano. U sluaju spomenute dvojice, konspiracija nije mogla dugo potrajati jer su u logoru imali odvie privilegirani poloaj. U mom je sluaju NKVD bio prisiljen odati kondente jer drugih svjedoka nije bilo. Slijedeeg dana, kad su me pozvali na presluavanje, lijevo od vrata sjedio je Roankovski. Morao sam sjesti njemu nasuprot. Izmeu nas sjedio je Gizajev za svojim pisaim stolom. Kad me ugledao, Roankovski spusti glavu. Pogledao sam ga. Sjedio je zguren, bio je veoma mrav, u rukama je drao kapu koju je stal266

no okretao. elo mu je bilo naborano. Istrani sudac odri uobiajeni govor. Kad je zavrio, poeo je pisati zapisnik. Zatim upita Roankovskog: - Poznajete li ovjeka koji sjedi pred vama? - To je Karl tajner - odgovori. Tada se obrati meni: - Poznajete li ovjeka koji sjedi pred vama? - Da, to je Lev Roankovski. - Svjedok Roankovski, jeste li s optuenim bili u loim odnosima? - Ne, naprotiv, moji su odnosi s optuenim bili najbolji. - Optueni, potvrujete li to? - Moji su odnosi s Roankovskim bili normalni. - Svjedoe, to moete ispriati o optuenom? - tajnera sam upoznao kad sam s njim zajedno stanovao u istoj baraci. esto smo razgovarali. Iz njegovih izjava moglo se zakljuiti da mrzi sovjetsku vlast, naroito Staljina. - Optueni, je li istina to to tvrdi svjedok? - upita sudac. - Nikad s Roankovskim nisam razgovarao o politici. To to tvrdi obina je izmiljotina. - Svjedoe, to jo znate o optuenom? - Kad je u veljai 1940. trebalo otpremiti grupu Nijemaca i Austrijanaca u Njemaku, optueni mi je rekao da e, ako se iv vrati u Europu, nastojati da itav svijet sazna to se u Sovjetskom Savezu dogaa. Time je htio rei da e oklevetati Sovjetski Savez. - Optueni, potvrujete li to? - Odluno odbijam da sam ikada o tome razgovarao s Roankovskim. 267

Roankovski je nastavio priati razliite prie koje su me trebale raskrinkati kao kontrarevolucionara. To je trajalo vie od jednog sata. Nisam potvrdio nita od svega to je govorio. Za razliku od prijanjih istranih sudaca, koji su me htjeli silom natjerati da priznam, Gizajev se zadovoljio ljubaznim nagovaranjem. Govorio mi je da e biti najbolje da sve priznam i da e se tako itav sluaj brzo zavriti. Ali ja sam i nadalje odbijao da potvrdim izjave provokatora Roankovskog. Uvee su me suoili s Larionovom. Gizajev je izgovorio isti uvod kao i kod Roankovskog. - Molim vas, ispriajte mi sve to znate o tajneru - ree drugom agentu-provokatoru. - Optueni je jednom doao k meni u tvorniku kuhinju, gdje sam bio upravitelj, i zamolio me da mu dadem posao. Upitao sam ga tko je on. Ispriao mi je da je komunist od najranije mladosti. Osjeao je veliku ljubav prema Sovjetskom Savezu. Ali kad je doao u Sovjetski Savez doivio je najvee razoarenje u ivotu. Umjesto pravde naiao je na jo veu nepravdu nego u kapitalistikim zemljama. Iako su bogatai osiromaili, siromasi su postali jo siromaniji. Govorio je da u Rusiji nema diktature proletarijata ve vlada diktatura nad proletarijatom. lanovi Partije, rekao je, stado su ovaca. - Potvrujete li izjavu svjedoka? - Mnogo je vremena prolo od mog razgovora s Larionovom i ne mogu se toga sjetiti, pa tako ni potvrditi ono to Larionov govori. Ni ovaj put nisu izvrili nikakav pritisak. Istrani sudac tono je prenio u zapisnik sve moje odgovore, onda smo ga sva trojica potpisali. Kada je sasluavanje bilo zavreno, traio sam da se pozove tuilac. 268

Istrani sudac htio je znati to me ponukalo da traim dravnog tuioca. Upita me imam li prigovor na to kako vodi istragu. Odgovorio sam mu da protiv njega nemam nikakvih prigovora, ali dravnog tuioca traim zato da bih ga upitao zato me dvije godine dre u zatvoru i da li agenti-provokatori, kao to su Roankovski i Larionov, mogu biti pravovaljani svjedoci. Gizajev mi obea da e moju molbu prenijeti dravnom tuiocu. Time je sasluanje bilo zavreno i mene su odveli. Kad sam slijedeeg dana uao u sobu istranog suca, u sredini sobe stajao je ovjek u kinom kaputu s kapom na glavi i s rukama u depovima. - Ja sam dravni tuilac! ta elite od mene? - upitao me. - Hou znati zato me tako dugo dre u zatvoru. - To vam je mogao rei i istrani sudac, a vjerojatno ste to i saznali. - Istraga i postupak su neljudski i neosnovani - odgovorio sam. - Optueni ste kao kontrarevolucionarni element i zbog toga morate sjediti u zatvoru. - Kao navodni kontrarevolucionarni element sjedim u logoru, ali jo nikada nisam uo da se moe biti dva puta optuen za isti zloin. - Neete nam vi davati upute koliko puta moemo podii optunicu. Sve to radimo osniva se na zakonu. - Takoer bih htio znati da li je u zakonu predvieno da se protiv politikog zatvorenika mogu pozvati kao svjedoci teki zloinci kao to su dva Brovkina, a osim njih istrane su vlasti kao svjedoke pozvale i dva svoja agenta. - Kakve dokaze imate da su Roankovski i Larionov agenti NKVD-a? 269

- Na osnovu njihova dranja jasno se moe zakljuiti da su agenti-provokatori, a injenica da obojica rade u upravi logora to potvruje. I vi kao dravni tuilac znate da ljudi koji se nalaze u logoru na temelju paragrafa 58. nikada ne dobivaju posao u upravi logora. Dravni tuilac mi nita ne odgovori, ve se obrati istranom sucu: - Dosta! Kad sam se vratio u eliju, na prinu je sjeo Degtjarev koga su u zatvor doveli s jo dvojicom iz IX logorskog odjeljenja. Radili su kao inovnici u ciglani. Netko je NKVD-u javio da su kontrarevolucionarna grupa, da vode antisovjetske razgovore i pretkazuju pobjedu nacista. Degtjarev me pitao kako tee istraga. Ukratko sam mu ispriao to sam doivio u zatvoru od poetka rata. Degtjarev, koji je ve jedanput bio na presluanju, sve je nijekao. Ali sada kad je uo da ovjeka koji nita nee priznati dre toliko dugo u zatvoru, ree mi: - Ne, toliko dugo neu sjediti. Odmah u traiti presluanje i sve u priznati. Dat e mi jo deset godina, a to nije tako strano. Rat e uskoro svriti i nas e ionako amnestirati. I zaista, istu veer pozvali su ga na sasluanje. U pono, kad se vratio, ispriao mi je sav sretan da e njegov sluaj biti zavren za tri dana i da e ga vratiti u logor na lagan posao. Kad se Degtjarev nakon nekoliko dana ponovno vratio sa sasluanja, radosno mi je ispriao da je njegov sluaj zavren i da ga je istrani sudac uvjeravao kako e ga osuditi samo na temelju paragrafa 58, toka 12, to znai da je znao da postoji kontrarevolucionarna organizacija, ali o tome nije izvijestio vlast. Dodao je da je i njegov drugi prijatelj sve priznao, samo je trei ostao tvrdoglav. 270

Uskoro su sva trojica doli pred logorski sud. Osuda je glasila: Degtjarev i njegov prijatelj, koji su sve priznali, osueni su na smrt strijeljanjem. Trei, koji je i dalje sve nijekao, dobio je deset godina. U eliji je dva mjeseca sjedio mladi jednoruki uitelj norilske srednje kole Kulikov, a da nije znao kakve je to strane zloine poinio. Kulikova su iz uiteljskog instituta poslali na front. U borbi protiv hitlerovaca izgubio je ruku. Kada su ga otpustili iz vojne bolnice dobio je mjesto uitelja u Norilsku. Ovdje je bio sekretar partijske organizacije uitelja. Mladi uitelj uivao je simpatije itave elije naroito zbog humora i spremnosti da pomogne i zato to je bio veoma obrazovan. Da bismo utukli vrijeme, u eliji su se priali romani, pripovijetke i doivljaji. Kulikov je bio veoma dobar pripovjeda i mogao je gotovo doslovno ispripovijedati sve to je proitao. Znao je vrlo mnogo kratkih pripovjedaka. Nije proao nijedan dan bez njegovih pria. Kulikov nije znao zato su ga uhapsili. Jednom sam ga upitao nije li moda na fronti ili u bolnici s nekim vodio suvie otvorene razgovore. Niega slinog nije se mogao sjetiti. Priao mi je da ni u koli u kojoj je radio nije govorio nita to bi moglo dati povoda njegovu hapenju. - Kulikov, na presluanje! - vikne nadglednik. Kulikov, koji je uvijek bio tako miran, najednom problijedi. Pomogao sam mu da obue kaput jer ga je nadglednik s vrata stalno pourivao. Kad se nakon nekoliko sati vratio u eliju, saznali smo zbog ega ga optuuju. Nakon opozivanja Zavenjagina iz Norilska, na mjesto upravitelja norilskih pogona postavili su generala Panjukova. Panjukov je ivio u raskonoj vili sa sinom i snahom. Kad je njegov sin stu271

pio u armiju, ostao je u vili sam sa svojom snahom. I dok je sin bio na fronti, general je sa svojom snahom kratio vrijeme. Poslije toga snaha je rodila dijete. Panjukov je istovremeno bio djetetu otac i djed, a snaha mu je bila i ena. Kad je za to saznao sin, vratio se u Norilsk i izazvao skandal. Ali otac se otkupio velikom svotom novaca i sin se ukrcao na brod. inilo se da je sve u redu. General je i dalje ivio sa svojom snahom. Norilski mladii poeli su se uzrujavati zato to je otac-general, dok se omladinac sin borio na fronti, zaveo njegovu enu. Kad se jednom o tome poelo govoriti na omladinskom sastanku, Kulikov je bio jedan od onih koji su se zbog toga najvie uzrujavali ne slutei da e ga optuiti zbog antisovjetske djelatnosti. Kako ga nisu mogli optuiti samo zbog raspravljanja o sluaju Panjukov, NKVD je za ta dva mjeseca, dok je Kulikov sjedio u zatvoru, sakupio jo neke traeve i iz toga izveo slijedei zloin: Kulikov iri neistinite glasine o visokim ocirima sovjetske armije. Sud je smatrao olakotnom okolnou to je Kulikov na fronti postao invalid: osuen je samo na pet godina logora. Moj novi istrani sudac urio se da zavri moj sluaj za petnaest dana. I ja sam elio da sve to napokon svri. Gizajev je sastavio jo dva kratka zapisnika u kojima nije bilo nita bitno, ja sam i njih potpisao. Za vrijeme presluavanja osjetio sam da je Gizajev zadovoljan to e zakljuiti predmet koji traje ve gotovo dvije godine. Strogo se pridravao zakonskih propisa. Nakon zavretka istrage pozvao me u svoju kancelariju. Sjeo sam za mali stol koji je stajao nasuprot Gizajevu, tako da me mogao dobro promatrati. Tada mi prui debeo sveanj spisa i ree mi da sve to proitam.

272

Svaka je stranica bila obiljeena brojkom. Prva stranica sadravala je tone podatke o broju stranica. etiri stranice, koje je istrani sudac izvadio iz akta, bile su naroito oznaene. Poeo sam paljivo itati. Prije svega zanimale su me izjave svjedoka. Osim Roankovskog i Larionova, sasluani su i drugi moji prijatelji i znanci. Gorio sam od radoznalosti da saznam to su izjavili moji najblii prijatelji. Kao prvi svjedok sasluan je moj prijatelj Vasilij uprakov. Poslije mi je priao da su ga presluavali nekoliko puta, a kad je odbio da dade izjave koje bi me teretile, istrani sudac je zaprijetio da e i njega optuiti. Ali Vasilij se odupro svim prijetnjama. Drugi je svjedok bio Batlan koji je izjavio nevane sitnice koje se nisu mogle upotrijebiti protiv mene. Trei je bio svjedok Jem Morozov. On je izjavio da mu je poznato kako sam kritizirao mjere sovjetske vlasti, ali nita konkretno nije naveo. Izjave tekog zloinca Brovkina nisam ni itao. Meu spisima naao sam i zapisnike o mojim prijateljima suoptuenicima, Josefu i Georgu, kao i izjave svjedoka protiv njih. Izjave mojih prijatelja, kao i izjave svjedoka, po sadraju se nisu razlikovale od mojih. Samo je kod Josefova sluaja bilo dodano nekoliko akata koje su potpisali zastupnici NKVD-a i lijenici, u kojima se tvrdilo da je Josef objavio trajk glau i da su ga od petog dana trajka prisilno hranili. Ovdje su bile i izjave protiv bugarskog komuniste Blagoja Popova, kao i protiv maarskog komuniste Jaquerta. O njima su neki svjedoci izjavili da su bili lanovi nae kontrarevolucionarne organizacije. Kako su Popov i Jaquert jo prije poetka rata odvedeni iz Norilska kao invalidi, nisu ih mogli optuiti. Na kraju je slijedio zakljuak norilskog NKVD-a koji je glasio: 273

Nakon podrobnog ispitivanja materijala optube putem istranog odjeljenja u Norilsku protiv Karla tajnera, Josefa Bergera i Georga Bileckog, koji u norilskom logoru odsluuju kazne zbog kontrarevolucionarne djelatnosti, spomenuto je odjeljenje dolo do zakljuka da su ova trojica, Karl tajner, Josef Berger i Georg Bilecki nepopravljivi kontrarevolucionarni elementi. Zbog toga NKVD Norilska smatra svrsishodnim da se sva trojica osude na smrt. Naelnik NKVD-a Norilska: major Polikarpov. Slijedili su zakljuci Dravnog tuilatva Norilska: Nakon pregleda materijala istranog odjeljenja NKVD-a Norilska, dravno tuilatvo Norilska slae se s miljenjem NKVD-a Norilska da se protiv trojice optuenih: Karla tajnera, Josefa Bergera i Georga Bileckog, kao nepopravljivih elemenata, primijeni smrtna kazna. Dravni tuilac Norilska: Mihailov. Zatim je slijedio zakljuak OSO-a u Krasnojarsku: Nakon pregleda materijala istranog odjeljenja NKVD-a Norilska i zakljuka Dravnog tuilatva za Norilsk, OSO Krasnojarskog podruja prikljuuje se zahtjevu istranog odjeljenja u Norilsku da se Karl tajner, Josef Berger i Georg Bilecki osude na smrt. Karl tajner, Josef Berger i Georg Bilecki, koji se nalaze u norilskom logoru i koje su sovjetski sudovi osudili zbog kontrarevolucionarne, teroristike pijunae i diverzije, nastavili su neprijateljskom djelatnou u logoru. Gore spomenuti su irili meu zatvorenicima intenzivnu kontrarevolucionarnu propagandu, defetistiko raspoloenje i pretkazivali pobjedu hitlerovskih armija. Na osnovu navedenog OSO Krasnojarskog podruja zakljuuje slijedee: 274

tajner, Berger i Bilecki, koji se sada nalaze u istranom zatvoru u Norilsku, osuuju se na smrt strijeljanjem. Predsjednik OSO-a Krasnojarskog podruja: general (potpis neitljiv). Na kraju je slijedio zakljuak Vrhovnog suda Sovjetskog Saveza od 1. rujna 1942: Nakon pregleda materijala istranog odjeljenja norilskog NKVD-a, Vrhovni sud Sovjetskog Saveza ustanovio je da se zakljuak o izvrenju smrtne kazne protiv Karla tajnera, Josefa Bergera i Georga Bileckog, koji se nalaze u norilskom logoru zbog kontrarevolucionarne djelatnosti, ne moe potvrditi zbog slijedeih razloga: 1. Iz mnogobrojnih akata NKVD-a Norilska ne moe se vidjeti da li optueni Karl tajner uope postoji, jer nigdje ne postoji potpis gore spomenutog. 2. Svaki akt istranih vlasti mora imati ispravan zapisnik s optuenim, to nije sluaj s Karlom tajnerom. Umjesto zapisnika s izjavama optuenog, priloeni su akti da je optueni odbijao dati izjave. Ove akte o odbijanju optuenog Karla tajnera da dade izjave optueni nije potpisao. 3. Optueni Josef Berger, kao to se vidi iz akata, objavio je protestni trajk koji je trajao ezdeset i tri dana. Njega su prisilno hranili i na taj je nain odran u ivotu. 4. U sluaju Georga Bileckog takoer nije mogla biti provedena normalna istraga. Zbog gore spomenutih razloga ne potvruje se zakljuak OSO-a Krasnojarskog podruja. Akt optube protiv Karla tajnera, Josefa Bergera i Georga Bileckog vraa se istranom odjeljenju norilskog NKVD-a u svrhu nove istrage. Predsjednik Vrhovnog suda Sovjetskog Saveza: (potpis neitljiv). 275

Kad sam proitao sve te spise ostao sam nepomian na mjestu. udio sam se to sam jo uvijek iv. Tri mone instance, norilski NKVD, Dravno tuilatvo i OSO zakljuile su da ubiju mene i moje prijatelje, a to im nije uspjelo. Kako je to mogue? Vrhovni sud nije potvrdio zakljuke ovih triju monika! Zato! Zar je pobijedio osjeaj pravde? Vrhovni sud Sovjetskog Saveza nije nita drugo do instanca NKVD-a, kao to su i Dravno tuiltvo i OSO. Kako je, dakle, bilo mogue da se ne potvrdi zakljuak koji je NKVD donio? Postojalo je samo jedno objanjenje: od tisua smrtnih presuda, koje su u ovo vrijeme svakodnevno izricale razliite sudske vlasti i koje sve odlaze na potvrivanje u Moskvu, neke su presude, naravno, morale biti i ponitene. Bilo je sasvim nemogue da Vrhovni sud ove materijale i najpovrnije pregleda. Vrhovni sud morao se zadovoljiti time da iz tih akata izvue one koji su se po neemu razlikovali od drugih. Moje odbijanje da dadem izjave, kao i Josefov trajk glau pridonijeli su tome da se nai akti razlikuju od drugih i Vrhovni je sud ponitio smrtnu osudu. Nova istraga trebala je omoguiti da nas NKVD dugo godina dri u logoru, ako nas ve ne moe ubiti. Istrani sudac nije me ometao u itanju. Mogao sam razmiljati. Tek kad sam rekao da sam zavrio, pogledao me. - Jeste li sve proitali? - upita me Gizajev. - Da, proitao sam sve to me zanimalo. - Imate li primjedbi? - Molim vas, recite mi kako je mogue da sovjetski inovnici bez mnogo razmiljanja trae smrtnu kaznu za ljude koji nisu nita uinili? - Sada je rat i najmanji zloin moramo strogo kanjavati. - Ali ni u ratu se ljudi ne mogu nasumce hapsiti i osuivati na smrt bez obzira na injenice. 276

- No, sada je sve to prolo i vi se ne morate plaiti da e vas strijeljati. Dobit ete deset godina, a kad rat zavri i kad Hitler bude pobijeen, moda e vas pustiti na slobodu. Gizajev mi prui mali listi papira na kome je bilo natampano da je istraga u mom sluaju zavrena. Morao sam potpisati da mi je to poznato. I potpisao sam. U zatvoru sam ostao jo tjedan dana. U srpnju 1943, jednog ponedjeljka ujutro, uao je u eliju nadglednik i rekao mi, ne spomenuvi moje ime, da uzmem svoje stvari i poem s njim. Moje su se stvari sastojale od runika, kece za zube i vreice za kruh. Drugovima sam rekao samo dovienja. Nadglednik me odveo u zatvorski ured, gdje me upravitelj zatvora uhardin pozdravio ovim rijeima: - Ipak ti je uspjelo da mi izmakne. Dugo sam ekao da te stavim pred zid. - Vas raduje da ubijate ljude? - Takve faiste kao to si ti? Sa veseljem bih ti i sada protjerao metak kroz potiljak. - Kao bivi komunist ne mogu razumjeti da jedan lan Partije moe biti toliko krvoloan - odgovorio sam mirno. - Uinio bih to s osobitim zadovoljstvom - ponovi upravitelj i krvniki me pogleda. U meuvremenu su doveli jo nekoliko zatvorenika. Poli smo u dvorite gdje su nas postrojili u petororedove i prozvali. Napokon smo krenuli. Pred vratima nas je preuzela grupa vojnika. Kada su vojnici otkoili oruje, kolona krene. Put od zatvora do II logorskog odjeljenja, kamo su nas vodili, prevalili smo za pet minuta. Zastavili smo se pred vratima. Uskoro se pojavio inovnik logorskog odjeljenja koji nas je preuzeo prema spisku. 277

Odveli su nas u ured II logorskog odjeljenja gdje smo primili kupone za ruak. Do pet sati dali su nam slobodno. Vrlo dobro sam poznavao II logorsko odjeljenje jer sam u njemu proveo gotovo dvije godine. Odluio sam otii u barake i pogledati ima li starih prijatelja i poznanika. Iako se vei dio mojih prijatelja inostranaca sada nalazio u IX logorskom odjeljenju, nadao sam se da u sresti neke od ruskih prijatelja. U ovo je vrijeme logor bio gotovo prazan jer su svi rano ujutro otili na rad. Ostajali su samo bolesnici i oni koji su radili u nonoj smjeni. Kad sam uao u jednu od baraka zastao sam kod vrata i nisam mogao dalje. U njoj je bilo potpuno mrano zbog leda na prozorima koji se jo nije otopio. Negdje na kraju prostorije gorjela je jedna svijea. Nakon nekoliko koraka zapleo sam se o eljeznu pe i buka je probudila deurnog koji je drijemao kraj pei. Prije nego to sam stigao da ga upitam da li tu stanuje Batlan, on se izdere pitajui me ta traim ovdje. - Traim Batlana - rekoh zbunjeno. - Tamo gore, drugi slijeva. Privikao sam se na tamu i pronaao Batlana. Spavao je. Stajao sam neko vrijeme pred njim i razmiljao da li da ga probudim. Bilo mi ga je ao, ali sam se pobojao da ga vie nikada neu vidjeti. Tiho sam izgovorio njegovo ime, ali on se nije probudio. ulo se kako hre. Polako sam se okrenuo i poao deurnom da ga upitam kad Batlan obino ustaje. Bio je veoma mrzovoljan, ali ipak sam uspio saznati da Batlan obino ustaje u podne radi ruka. Odluio sam da se vratim. Pretraio sam jo nekoliko baraka u nadi da u sresti nekog od svojih znanaca, ali nikoga nisam naao. U ruci sam jo uvijek drao kupon i mogao sam poi na ruak, ali nisam imao posude u koju bih stavio jelo. Pooh do kuhinj278

skih prozora i zamolih uvara da mi posudi zdjelu. On opsuje. Uputio sam se u najbliu baraku i zamolio deurnog da mi dade neku zdjelu. - Nekako ste mi poznati. Odakle se znamo? - upita me. - Ve sam bio u ovom logorskom odjeljenju. Vjerojatno smo se tada vidjeli - odgovorim. - Kako se zovete? Rekoh mu svoje ime. - Vi ste tajner? - Da. - Pa to nije mogue. Vas su zatvorili u poetku rata? - Da, dosad sam sjedio u zatvoru. - to se sve moe uiniti od ovjeka. Ne bih vas prepoznao da mi niste rekli svoje ime! Radoznalo me promatrao. Ustanovili smo da sam neko due vremena stanovao s njim u istoj baraci. Ovaj ovjek, lenjingradski eljezniar, koji je od 1912. bio lan revolucionarne grupe i aktivno sudjelovao u revoluciji, postao je ef eljeznike stanice u Lenjingradu. Godine 1937. uhapsili su ga zbog pripremanja atentata na Staljina. Za vrijeme sasluavanja tukli su ga tako da su ga osakatili. Kad je stigao u logor, nije vie bio sposoban ni za kakav posao. Postavili su ga za deurnog u baraci. Starac uzme moj kupon i sam poe u kuhinju. Vratio se je s juhom i kaom. Dao mi je komadi od svoje krike kruha i ja sam urno jeo kako bih stigao do Batlana. Batlan se u meuvremenu probudio. Kad sam uao, ve se prao vadei vodu iz limenke. I Batlana je uzbudio moj izgled. Tek mi je sada postalo jasno koliko sam skupo platio dvije godine zatvora. 279

Batlan je takoer otiao u kuhinju po jelo, i ja sam prvi put nakon toliko godina osjetio da sam sit. Poto smo se napriali, Batlan me odvede u drugu baraku, tamo naoh jo jednog znanca. Bio je to Plotnikov, sekretar Partije u Dnjepropetrovsku. Nakon strijeljanja Hatajevia, sekretara Dnjepropetrovskog oblasnog komiteta, koji je bio optuen da je rukovodio trockistikom organizacijom, uhapsili su i Plotnikova. Kao lan organizacije dobio je petnaest godina logora. Neko je vrijeme bio brigadir u brigadi u kojoj sam se i ja nalazio. Ponovno su me ugostili. Plotnikov je nedavno primio paket od stare majke koja se nalazi u Alma-Ati. U paketu je bilo slanine i amerikih mesnih konzervi. Plotnikov mi je dao i dvije porcije kruha i komadi slanine za put. Tek to sam napustio baraku u kojoj je stanovao Plotnikov, osjetih muninu i bolove u elucu. Nakon toliko vremena pojeo sam vie nego to moj eludac podnosi. Sjeo sam na stepenicu pred barakom. Dolo je vrijeme da se javim u logorski ured. Iako mi nita nisu rekli, bilo mi je jasno da e me staviti u IX odjeljenje.

280

V. U IX LOGORSKOM ODJELJENJU

281

VJENO ZALEENA ZEMLJA Oko est sati skupie se svi koji su bili odreeni za IX odjeljenje. Osim grupe koja je sa mnom stigla iz zatvora, prikljuilo nam se jo oko dvadeset ljudi. Grupu od osamdeset ljudi odvela su tri logorska policajca do vrata. Tamo je ve ekala pratnja. etiri kilometra dug put kojim smo morali proi od II do IX logorskog odjeljenja vodio je pored zgrade logorske uprave Norilska. U njenoj blizini nalazila se kasarna i tab logorske strae. Hodali smo pognute glave kraj velike kamene graevine centralne garae u kojoj je bilo mjesta za osam stotina automobila. Put je vijugao desno od Dugakog jezera. Odavde su se ve mogle vidjeti zgrade IX odjeljenja i velika ciglana. Kretali smo se polako. Mnogi od nas nisu mogli brzo hodati. Komandir strae nije nas gonio. Uz put smo se dvaput zaustavili da bismo se nekoliko minuta odmarali. Iako su ve bila 23 sata kad smo stigli u logor, jo je bilo svjetlo kao danju; sunce u ovo doba godine nije zalazilo. Nakon dugog ekanja punog tjeskobe otvore se vrata. S druge strane stajali su inovnici logorske uprave. Nadglednik nas je poimenino prozivao, provjeravao datume svakog pojedinca i rasporeivao u brigade. Svi dooe u istu brigadu. Kad je i na mene doao red, on mi isprva ree isti brigadni broj, ali odmah se predomisli i izdere se: - Ne, ti e poi u drugu brigadu. Jo si preslab da radi u pjeari. Poto se posavjetovao sa svojim pomonicima, ponovno mi se obrati: - Ti e poi u dvadeset i prvu brigadu, baraka broj devet. 282

Baraka broj devet bila je sagraena od dasaka. Otvorio sam vrata. Svi su spavali. Traio sam slobodno mjesto. Ali sve je bilo popunjeno. Stajao sam drei maleni sveanj u ruci, kad zauh iza sebe kako neko psie. Okrenuh se. Na donjoj prini leao je ovjek koji mi je rukama davao znak da mu se pribliim. Kad sam priao, on me upita to traim. Objasnio sam mu da me poslao nadglednik. - Kamo da te stavim? I sam vidi da nema mjesta. Zamiljeno ustane, proeta dvaput barakom kako bi me nekamo smjestio. Zatim probudi etvoricu i zapovjedi im da mi naine malo mjesta. Ljudi su psovali, samo su se dvojica malo pomakla, drugi su nastavili spavati! - Ubaci se ovdje - ree mi deurni. Svukao sam vatirani kaput i cipele i uvukao se na prinu. Napola sam legao na svog susjeda. Cipele i vreicu s kruhom stavio sam pod glavu. Tek kada se ljudi pored mene malo pomaknu, osjetih da leim na tvrdim daskama. Pokrih se kaputom urei da zaspim. Ve je bilo veoma kasno, a rad je poinjao rano ujutro. Odjednom osjetih kako mi je neto palo na lice. Pogledao sam u daske gornje prine. Bile su crne od stjenica! Bio sam navikao da spavam zajedno sa stjenicama, ali to to sam ovdje ugledao ipak je bilo previe. Zgnjeio sam stjenicu koja je pala na mene, ali odmah sam osjetio kako me grizu po itavom tijelu. Pokuao sam ih se nekako osloboditi, ali ubrzo sam odustao. Nije imalo nikakvog smisla. Leao sam do ujutro otvorenih oiju. Zauo se gong. Ljudi su se probudili, a one koji se sami nisu probudili, budili su udarci susjeda. Probudili su se i moji susjedi i zaueno me promatrali. 283

Oni koji nisu bili veliki prijatelji istoe, otili su odmah u kuhinju po doruak. Ja sam morao otii u ured po kupon za jelo i kruh. Dugo je trebalo da pronaem odgovornog koji mi je dao kupon za jelo. Kruh sam treba primiti tek uvee. Dok sam tako trao naokolo, ukrali su mi vreicu s kruhom koju sam ostavio u baraci. Zauo se gong po drugi put. To je znailo na rad. Iz baraka se izlila rijeka zatvorenika, postrojila u petororedove i krenula na rad. Traio sam dvadeset i prvu brigadu kojoj sam bio dodijeljen. Kad sam je pronaao, javio sam se brigadiru. Tek to sam stao u red, doao je nadglednik koji me uputio u ovu brigadu. - Gdje je tajner? - upita. - To je vjerojatno ovaj novi - odgovori brigadir. Istupio sam iz reda. - Poi natrag u IX brigadu - ree mi nadglednik. Zamolio sam ga da me ostavi ovdje, ali on mi odgovori da ne moe nita uiniti: on razumije moju situaciju, ali nita ne moe promijeniti jer je dola naredba odozgo da me upotrijebe samo za teke zike poslove. Bio sam potpuno utuen. Upravo su se otvorila vrata, brigade su krenule. Prikljuio sam se IX brigadi. Napolju je stajala straa. Put koji je trebalo prevaliti do radilita uinio mi se neizmjerno dug. Neispavan, umoran od traenja kupona i jela, teko sam uspijevao drati korak s drugima. Straar me pogrdnim rijeima opominjao da hodam bre. Kad smo stigli na radilite, komandir strae pregleda teren ne bi li pronaao neto to je zabranjeno. Ponekad se dogaalo da ljudi koji su saalijevali logorae ostave komade kruha. A to je trebalo sprijeiti. 284

Straari su se postavili oko radilita. Komandir strae pregleda jesu li svugdje postavljene table s natpisima zabranjeno podruje. Napokon dopusti da se zapone radom. Iz daare, koja je sluila kao ured, iziao je nadglednik i dao brigadirima upute koje se nikada nisu razlikovale jer je posao uvijek bio isti. Pred nama je stajalo brdo koje je trebalo sravniti. Logorai su buili rupe u vjeito zaleenoj zemlji i punili ih eksplozivom. Zatim su dolazili ljudi koji su na ta mjesta stavljali kapsule s tiljima. Za vrijeme podnevnog odmora vodili su nas tri stotine metara daleko od opasne zone. Zamrznute grude zemlje trebalo je razbijati iljastim motikama i polugama, zatim tovariti na take i voziti do bunkera koji su bili udaljeni dvije stotine metara. Svake take imale su svoj broj, a kod bunkera je stajao logora koji je biljeio koliko je taki bilo ispranjeno. Poslije zavretka rada zbrajao se broj istovarenih taki i svaki je logora prema rezultatu dobivao odgovarajuu koliinu kruha i toplog jela. Svi su se ve nalazili na svojim radnim mjestima, samo ja jo nisam dobio nikakav posao. Nadglednik me pogleda i upita: - Koliko ti je godina? - Trideset osam. - taaa? Mislio sam da ima sedamdeset. Jesi li bolestan? Ispriao sam mu odakle dolazim. - ta da uinim s ovim? - upita brigadira. - O tome sam ve razmiljao. Jedva se dovukao. Znade li pisati? - Znam. - Izraunavat e koliko je taki prevezeno - ree narednik. 285

Sjeo sam na razbijene take i na drvenoj ploi, na kojoj bijahu napisani brojevi taki, biljeio sam koliko ih je istovareno. Uvee sam zbrajao kriie i rezultat biljeio na cedulju, koju bih zatim predao brigadiru. Kad smo se vraali kui nisam bio toliko oajan kao jutros. Bio sam sretan to sam naiao na dobre ljude koji su mi odredili lagan posao. U brigadi bijae 90% Nijemaca. Ostali bijahu Rusi. Veina je dola iz Njemake, ali bilo je i sovjetskih Nijemaca. Iste veeri prili su mi neki znanci iz brigade i zamolili me da im olakam rad i zapiem vie kriia nego to su prevezli taki. Obeao sam. Nakon rada moja je prva briga bila da doem do posua kako bih mogao doi u kuhinju po jelo. Nisam dugo traio. Neki je ovjek iz moje brigade imao suvinu zdjelu i ja sam je kupio za dvije porcije kruha, koje sam morao dati u etiri rate. Ve nakon dva dana doao je k meni nadglednik i upitao me kako to moe biti da svi ispunjavaju normu, ak je i prebacuju, a bunkeri su napola prazni. Uvjeravao sam ga da tono biljeim. Nakon tog razgovora manje sam dopisivao. Moji prijatelji su se razljutili. Neki su mi predbacivali da sam bez srca. Dugo nisam mogao odolijevati njihovim molbama i nisam mogao podnositi predbacivanje nekolicine da ravnoduno gledam kako veina mojom krivnjom dobiva malenu porciju kruha. Ponovno sam poeo dopisivati i ponovno sam morao razgovarati s nadglednikom. Bio je ozbiljan. - Dragi prijatelju, vidim da ima vie samilosti s drugima nego sa samim sobom. ini se da e sam morati vui take. Ako se to jo jednom dogodi, postavit u drugog ovjeka. Obeao sam nadgledniku da u se popraviti. 286

Razmiljao sam o tome kako da naem neki drugi posao, znao sam da neu dugo ostati na tom mjestu. Iste veeri odoh u ured i zamolih nadglednika da mi odredi laki posao. Ali bez uspjeha. Rekao mi je da ali to mi ne moe pomoi, savjetovao mi je da odem u sanitetski odjel koji na osnovu moga slabog zdravstvenog stanja moe zatraiti da mi se dodijeli laki posao. Obratio sam se doktoru Majeru, koji bijae Povolki Nijemac i koga su uhapsili 1934. kao njemakog pijuna i osudili na deset godina. Vei dio vremena proveo je radei teke poslove, ali sada su ga zaposlili kao lijenika jer nije bilo dovoljno strunog osoblja. Bio je to krupan ovjek, sijed, napola elav, dobroudan i uravnoteen. Kad sam stajao pred doktorom Majerom spreman da se svuem i da mu pokaem koliko sam slab, on odmahne rukom. - Ne morate se skinuti, i bez toga vidim u kakvom ste stanju. Obeao mi je da e raportirati naelniku logora i nastojati da me prebace u drugu brigadu. Dok sam mu zahvaljivao, on ree: - Od prvog ete dobiti cingotnoje pitanije. To je znailo da u primati antiskorbutnu hranu. Ona se kao dodatno jelo izdavala skorbutnim bolesnicima i sastojala se od malo kiselog zelja, mrkve i nekoliko kapi ulja. Osim toga, svaki je bolesnik dobivao etvrt litre kvasa, koji su prireivali u logorskoj kuhinji od krunog brana i hmelja. Kao raunarac radio sam jo samo dva dana, a kad sam treeg dana htio sjesti na svoje mjesto kraj razbijenih taki, doao je brigadir vodei jednog zatvorenika. Morao sam mu predati drvenu tablu, a ja sam doao na njegovo mjesto da vozim take. Prvih pet taki sigurno sam odvezao do cilja, ali kad sam esti put krenuo, vie nisam mogao drati ruke, take se prevrnu i polovica sadraja istrese se na pola puta. Ostatak sam uasnim naporom odvezao do bunkera. 287

Moje je mjesto zauzeo drugi, a ja sam morao tovariti kolica. Do ruka sam jo nekako izdrao, ali poslijepodne nisam se mogao ni pomaknuti. Zbog toga to sam drugovima dopisivao kriie, nisam uo nikakvih predbacivanja, iako je to u takvom sluaju obiaj. Bio sam sretan kad je dan zavrio. Vratio sam se u logor naslonjen na dva druga. Odmah sam krenuo u sanitetsko odjeljenje. Deurni lijenik izmjeri temperaturu. Bila je normalna. Dakle, sutra ponovno na rad. Razmiljao sam o tome da sutra ne poem na posao, ali znao sam da e me strpati u karcer i da e tamo biti jo tee, a kruha manje. Ne, to nije pravi put. Uputio sam se naelniku logora. Htio sam ga zamoliti da mi odredi laki posao. Nije ga bilo u uredu pa sam se obratio njegovu zamjeniku. No im sam provirio kroz vrata, on se izdere: - ta opet hoe? - Ovdje sam prvi put - odgovorio sam. - Juer je ovdje bio jedan koji je izgledao kao ti. Takoer propalica. Poalio sam mu se da mi je rad suvie teak. - Kako se zovete i koji paragraf imate? - upita. Rekoh mu ime i paragraf. - Za takve imamo samo take i kramp. Znao sam da ne bi imalo smisla dalje ga nagovarati. Bilo je deset sati. Zauo se znak za spavanje. Krenuo sam u baraku da bih nahranio stjenice koje su se bacale na ovjeka im bi se pribliio leaju. Leao sam nemirno, lovio stjenice i mislio na ono to me sutra oekuje. Vjerovao sam da neu izdrati. Sruit u se i zauvijek se rijeiti muka. Ali to bi bilo suvie jednostavno, pomislih, suvie jednostavno. 288

Moram preivjeti! Napokon sam zaspao. Ujutro nisam uo znak za ustajanje, deurni me probudio. Brzo potrah u kuhinju na doruak. Bio sam umoran i razmiljao sam o tome kako u danas izdrati. Dok sam stajao u redu pred vratima, proao je dr Majer. Pozdravio sam ga. Zaueno me pogledao, pribliio se i upitao me kako to da nisam dobio neki drugi posao. Ispriah mu sve u nekoliko rijei, a on mi ree neka poslije rada doem k njemu. To mi je ulilo novu snagu. Put do radilita nije bio toliko dug, a hodanje me nije umaralo kao juer. Radio sam svom snagom da ne bih razljutio drugove. Za podnevnog odmora ispriao sam im da me dr Majer pozvao u ambulantu i kako se nadam se e mi pomoi: - Bilo bi dobro to prije - primijeti jedan od mojih drugova. - Inae se neemo rijeiti smanjenih porcija, ve trei dan ne ispunjavamo normu. Uvee sam otiao doktoru Majeru. U odjeljenju za rad obeali su mi da e me premjestiti na laki posao. Treba da se strpim samo jo nekoliko dana. Gotovo sam zaplakao jer sam se nadao da vie neu morati na radilite. Dr Majer vidio je moje razoarano lice i pokuao me utjeiti, ali nisam uo to govori. Razmiljao sam o tome to me sutra eka. Strahovao sam. U predsoblju ambulante susreo sam bolniarku koja je radila s doktorom Majerom. Ona me ve poznavala. - Kako je? - upita. - Izvanredno. Da je bolje bilo bi nepodnoljivo. - Zar jo uvijek istovarujete zemlju? - Na alost. 289

- ta kae doktor Majer? - Nastoji mi pomoi, ali oni u uredu nisu naroito brzi. - Doktor Majer sigurno e vam pomoi. Rekao mi je da e svakako uiniti neto za vas. - Znam da je doktor Majer dobar ovjek, ali kad se sjetim sutranjeg rada u pjeari, dosta mi je ivota. - Priekajte malo, razgovarat u s doktorom. Vrati se nakon nekoliko minuta i pozove me u ordinaciju. - Zasada tri dana neete ii na rad, a ja u u meuvremenu pokuati rijeiti va premjetaj. Nisam naao dovoljno rijei zahvalnosti. Neto me stezalo u grlu. Promucao sam neto to je nalikovalo na zahvalnost i otiao. Mogao sam se odmarati tri dana. Sada sam imao vremena da bolje upoznam IX logorsko odjeljenje. Ljudi se nisu posjeivali jer su poslije rada bili mrtvi od umora. Najprije sam posjetio Sau Webera koji je radio u ciglani kao pomoni knjigovoa. Moji odnosi sa Saom nisu bili naroito prijateljski zbog razliitih stavova o staljinistikom sistemu. Saa me pozdravi naroito srdano. Moda se promijenio! Nisam se prevario. Ve nakon prvih nekoliko rijei shvatio sam da Saa misli drukije nego prije. im bih spomenuo imena ljubljenih voa, opsovao bi i nazvao bi ih banditima. Saa je bio ogoren zbog nacionalne politike koju su provodili prema Nijemcima u Rusiji, naroito prema Nijemcima s Volge. Donio je kipjatok, sjeli smo na prinu, pijuckali aj i oprostili se tek kad je gong najavio vrijeme spavanju. Prije nego to su prola tri dana, nadglednik me obavijestio da sam premjeten u brigadu koja radi u ciglani. Preselio sam se u drugu baraku. Ve prve noi primijetio sam razliku. Stjenica je bilo mnogo manje, spavalo se mirnije. 290

Ciglana je graniila s logorom i na rad smo ili bez pratnje. Straa se nalazila oko tvornice u straarskim tornjevima. Sirove cigle, koje su izlazile iz pree, tovario sam na mala kolica i vozio u suionicu, gdje sam ih istovarivao i slagao na police. Rad je bio naporan, jer je norma bila velika, ali podnoljiv, otpao je i dugaak put do radilita i natrag. Pitao sam drugove koji su ovdje radili due vrijeme kako je s pajkom, tj. s porcijom kruha. Uvjerili su me da uglavnom dobivaju dobru pajku. Ovdje su uglavnom radile ene koje su ivjele u drugom dijelu IX logorskog odjeljenja. Odjeljenje je podijeljeno ciglanom u dva dijela: u desnoj polovici enske barake, u lijevoj muke.

291

LJUBAV U LOGORU Zbog zajednikog rada ena i mukarca, ene su vie pazile na svoj izgled. Dolazile su na rad naminkane, a sirotinjske logorske haljine uvijek su bile iste. Neke ene nosile su haljine koje su im poslali od kue. Primijetio sam da k nama dolaze i mukarci iz drugih odjeljenja da bi udvarali enama. Iako su odnosi bili uglavnom bezazleni, bilo je i ozbiljnijih veza. Suionice bi mogle mnogo toga ispriati. U njima je bilo veoma mrano i toplo, kao stvoreno za ljubavnike. Na udobnost nitko nije mislio, ljudi su se snalazili kako su znali. Usprkos estim kontrolama i tekim kaznama, intimne veze postale su svakodnevnom pojavom. Prostrane tvornike prostorije bile su izvanredna skrovita prostitutkama koje su u logoru nastavile svojim zanatom. Naravno, ovdje je naplata za ljubavnu uslugu bila samo komadi kruha ili, rjee, komadi slanine ili eera. Njihove muterije bijahu uglavnom kuhari, obuari, krojai i ostali lagerni pridurki, kako smo ih ovdje nazivali. Veina nije imala ni sredstava ni potrebe za enom, iako su mukarci bili uglavnom mlai ljudi. Ponekad je bilo pravih ljubavnih tragedija koje su se zavravale ubojstvima i samoubojstvima. Nakon mjesec dana osjeao sam se mnogo bolje, iako sam jo uvijek bio slab. Gotovo svi logorai bili su slabi, pa su i mukarci i ene pripadali treoj kategoriji. U Sovjetskom Savezu zatvorili su milijune ena. U logoru Norilsk bilo je nekoliko enskih logora, dok se dio ena nalazilo i u mjeovitim logorima. enske barake bile su odijeljene ianom ogradom i mukarci nisu smjeli ulaziti u njihova odjeljenja. I u 292

enskim logorima zajedno su smjetane politike zatvorenice i kriminalke. ene su jo vie nego mukarci morale trpjeti zbog zajednikog ivota s prostitutkama, kradljivkama i ubojicama. Usprkos strogim zabranama, mukarci su svakodnevno dolazili u enske barake, lijegali enama u postelje i pred oima ostalih vodili ljubav. To su bili kriminalci koji su stajali u dobrim odnosima s logorskom upravom. Logorski policajci imali su po vie ena. Neki su zatvorenici bili u tjenjim vezama sa enama i logorska je uprava takve veze ak njegovala. Zatvorenici su i na radilitu imali mogunosti da se susreu sa enama, i to naroito tamo gdje su se gradili veliki objekti. Ciglana u Norilsku bila je takvo podruje s razliitim sklonitima. Naravno, kontrola je bila veoma stroga, a kazne su bile veoma teke. U ovom logorskom odjeljenju upravitelj Pancerni izmislio je naroitu kaznu: ljubavne parove koje bi uhvatio prisilio je da poslije rada iste zahode, tovare izmetine na runa kolica i odvoze ih izvan logora. Radoznali pojedinci ekali bi svake veeri u blizini zahoda da vide tko je danas imao randevu. Veina parova hrabro je vukla kola ili saonice i samo se rijetko kada dogaalo da ene plau. Politiki zatvorenici, i mukarci i ene, u ljubavi su bili manje aktivni. Prije svega iz moralnih razloga, a i zbog toga to je stanje politikih zatvorenika bilo mnogo tee. Mukarci su najee ostavili nezbrinute ene i djecu znajui da i njih reim smatra narodnim neprijateljima i da tako s njima i postupa. ta to znai u Sovjetskom Savezu to zna samo onaj koji je to proivio. eni bi najprije otkazali posao, onda bi djecu istjerali iz kole, zatim bi svi morali napustiti veliki grad. Ako ih nisu prognali, morali su otii sami: oduzeli bi im stan. Roaci bi rijetko kada primili ove nesretnike. Time bi se izloili opasnosti da i sami budu uhapeni. Tisue ena rastavljalo se od svojih mueva. U sovjetskim su se novinama svakodnevno mogle itati izjave u kojima se ene odriu svojih uhapenih 293

mueva, a djeca svojih roditelja zato to su narodni neprijatelji. Stoga su politiki zatvorenici bili manje skloni da se uputaju u ljubavne avanture, a politike zatvorenice bile su suzdrljive iz istih razloga. No bilo je i iznimaka. Naroito privlani bili su mukarci koji su imali privilegiran poloaj, dakle koji su bili siti. Prostitucija u Norilsku bila je veoma rairena, u svako se vrijeme mogla nai ena koje e se prodati za malo hrane. Naplata je obino bila dnevna porcija kruha, otprilike sedam stotina grama. esto se dogaalo da nakon obavljena posla mukarci nisu htjeli platiti ljubavnu uslugu. Moj prijatelj Saa Weber radio je kao knjigovoa u ciglani. Tamo je upoznao laboranticu Idu, Povolku Njemicu. Njen je mu bio strijeljan kao narodni neprijatelj, a ona je dobila deset godina logora. Saa i Ida su se voljeli. Saa je 1947. odsluio kaznu i kao slobodnjak i dalje ostao na svom poslu da bi bio zajedno s Idom kojoj je preostalo jo pet godina. Sau su ponovo uhapsili 1949. i osudili na novih deset godina. Idi je 1952. kazna istekla, pa je sada ona ekala da Saa odrobija novu kaznu. Ali ekanje je bilo uzaludno: 1953. Saa je umro u logorskom odjeljenju Mednaja gora. ene su morale jednako teko raditi kao i mukarci. U tome su se vlastodrci Sovjetskog Saveza doslovno pridravali principa ista prava za ene. ene su radile u ciglanama, a najtei poslovi bili su kopanje i tovarenje gline, pijeska, ljunka itd. Istovarivanje cementa smatralo se lakim poslom jer je bio u papirnatim vreama od 50 kilograma. Nije se uzimalo u obzir kako je tko navikao na rad, je li seljanka, radnica, ili sveuilina profesorica, lijenica i sl. Teak rad i nehigijenske prilike upropastile su ene moralno i ziki. ene su u prvo vrijeme pazile da im odjea bude ista, ali ve nakon kratkog vremena prestale bi se umivati, odjea im je bila prljava, i stale bi se po skrovitima sakrivati zajedno s 294

mukarcima. Posljedice takvih veza bila su djeca. Neke su ene namjerno traile intimne odnose s mukarcima da bi rodile dijete i na taj se nain nekoliko tjedana oslobodile tekog rada. Poslije poroda, dijete su nakon nekoliko tjedana oduzimali majci.

295

PRED LOGORSKIM SUDOM Svaka tri mjeseca u logor bi dolazila lijenika komisija koja je odreivala kategorije. Kad bi se saznalo da dolazi nova komisija, ljudi su se plaili da e ih prebaciti u viu kategoriju, to je znailo da e umjesto lakeg posla morati raditi tei. Mnogi su na razliite naine pokuali sprijeiti poboljanje svoga zdravstvenog stanja. Strah da e biti prebaeni u brigadu koja je radila pri istovaru ili u glinokopu, bio je tako snaan da mnogi nisu jeli tri dana prije pregleda, ili su toliko mnogo puili da su se pred komisijom pojavljivali blijedi i iscrpljeni. Ali ni to nije koristilo. Moj mirni ivot nije dugo potrajao. Jedne veeri, kad sam se vratio s rada, deurni mi saopi da se odmah javim u logorski ured. Uplaio sam se. to je opet? Zar e me ponovno prebaciti na tei rad? Ili me zovu zato to prekjuer nisam ispunio normu? Odluio sam da najprije odem u kuhinju po svoj obrok. U uredu me sigurno nita dobro ne oekuje, a loa vijest moe ekati. Uzeo sam zdjelu i otiao u kuhinju. Skuhali su juhu od graha, a to se rijetko dogaalo. Zamolih kuhara da mi umjesto kae da dvostruku juhu. Kuhar istrese dvije zaimae juhe i doda kae. U tome sam vidio dobar znak. Nakon veere pourio sam u ured. Nadglednik mi ree da sutradan ne treba da idem na posao, ve da se u osam sati javim u uredu, odakle u zajedno s njim otii na sud. Znao sam to me eka, rei e mi ono to je NKVD ve odavno odluio. Ali ipak sam bio uzbuen. U meuvremenu se stanje na fronti promijenilo. Nijemci su se svuda povlaili. Kad su mene i moje prijatelje zatvorili, SSSR je vojniki bio u katastrofalnom poloaju zahvaljujui genijalnoj 296

politici Josipa Staljina. Crvena je armija poetkom rata praktiki bila bez generala. Najistaknutiji vojskovoe, kao Tuhaevski, Jakir, Bliicher i drugi bili su ve 1937. postrijeljani. Ono to se poetkom rata nalazilo na vojnom vrhu bijahu, osim asnih iznimaka, kreature koje su znale kako se Staljinu liu izme. Ali o ratu nisu imali pojma. Zahvaljujui Americi, prije svega velikoj pomoi u ratnom materijalu, ivenim namirnicama i lijekovima, poloaj na fronti poeo se mijenjati. Sada sam se nadao da reimu vie nee biti potrebni rtveni jarci. Zatvorenike vie nee optuivati za sve one nesree u koje je Rusiju uvalila staljinistika politika. No ponovno se pokazalo da se normalno mjerilo jednog Europljanina ne moe primijeniti na prilike u Rusiji. Proces protiv mene i mojih drugova ipak e se odrati. O tome sam razmiljao itavu no. Ustao sam, kao obino, u pet sati. Otiao sam se umiti, bilo mi je ao to se ne mogu obrijati. Moje su hlae bile zakrpljene, stoga pooh u susjednu baraku da bih od prijatelja posudio bolje. Na sudu sam htio izgledati uredno. Nekoliko minuta prije osam nalazio sam se u logorskom uredu. Nadglednik me odveo do straarske kuice i predao straarima. Bio je lijep jesenji dan. Dva vojnika, koji su me vodili, utjeli su itavim putem i puili. Hodali smo polako. Razmiljao sam to me eka. Pripremao sam odgovore na sueva pitanja i veselio se to u ponovno vidjeti Josefa i Georga. Bio sam radoznao kako e se drati svjedoci. Nekoliko puta sam se nadao da e neki od svjedoka, ispunjen kajanjem, povui svoj lani iskaz. Ali to se u Sovjetskom Savezu nije dogaalo. NKVD ima sigurne svjedoke. Logorski sud nalazio se u drvenoj jednokatnici. Kad smo stigli, jedan od vojnika ue. Vrati se nakon nekoliko minuta. Od297

vede me u hodnik. Vojnici su ostali u dvoritu pred vratima. U hodniku sam sreo Josefa, a od svjedoka je bio samo Roankovski. Stisnuo se u kut i nije se usudio da nas pogleda. Pozdravio sam se s Josefom. Nakon nekoliko minuta doveli su i Georga. I njegovi su pratioci ostali vani. Tako smo mogli nesmetano razgovarati. U meuvremenu je stigao i drugi svjedok koji je dobio zadatak da svjedoi protiv Josefa: in. Jerus. Za razliku od Roanovskog, Jerus nam je priao, pozdravio nas i ponudio slanom ribom i kruhom. Sjeli smo na klupu i dorukovali. U hodniku se nekoliko puta pojavila tajnica suda da vidi jesu li svi stigli. Do dvanaest sati razgovarali smo nesmetano. Tada se pojavi tajnica i obavijesti pratnju da je rasprava odgoena do prekosutra. Nisu stigli svjedoci. I prekosutra smo se pojavili samo nas trojica optuenih i svjedok Jerus. Roankovski nije doao. Rasprava je ponovno odgoena, ovaj put na tjedan dana. Kad smo trei put doli, znali smo da e rasprava biti odrana bez obzira na svjedoke. Uveli su nas u dvoranu. Mi, optueni, morali smo sjesti u prvi red. Svjedoci su ostali u predsoblju, a vojnici s otkoenim automatima stajali su sa svake strane optuenike klupe. Ostali vojnici ostali su kraj vrata. Najednom jedan od vojnika vikne: - Ustaj! Ustali smo. Iz susjedne prostorije pojavili su se suci na elu sa zloglasnim Gorohovom. Za njim je iao neki ovjek u civilu, jedan u uniformi NKVD-a i mlada djevojka, tajnica suda. Rasprava se odravala bez dravnog tuioca, a mi nismo imali branitelje. ak da smo i imali pravo na branitelje, ne bi se na298

ao pravnik koji bi bio spreman da nas brani. U staljinistikom reimu nijedan se pravnik nije usudio braniti ovjeka koji je bio optuen na temelju paragrafa 58. Ponovno smo sjeli, suci su se smjestili na podiju iza stola pokrivenog crvenom tkaninom. Dok je Gorohov listao po spisima, ja sam ga promatrao. Mrzili smo ga. Jo dok je ulazio, primijetio sam da epa. Imao je malo, mravo tijelo i veliku grbu. Lice mu je bilo izbrazdano boginjama, lijevo oko bilo je stakleno. Tako sam zamiljao Kvasimoda dok sam bio dijete. Gorohov je mrmljao, iz ega se trebalo zakljuiti da je rasprava otvorena. Najprije su prozvali Josefa, koji je na pitanje osjea li se krivim odgovorio: Ne! Zatim su pozvali mene. - Osjeate li se krivim zbog kontrarevolucionarne agitacije meu zatvorenicima logora Norilsk? - Sve su to izmiljotine NKVD-a. Ni ja ni moji prijatelji nismo faisti mi kontrarevolucionari - odgovorio sam. Posljednji je prozvan Georg. Na pitanje Gorohova ima li to prigovoriti sastavu suda, odgovorio je: - Ne priznajem sud u ovom sastavu jer su lanovi suda namjetenici NKVD-a. Gorohov se sagne nalijevo i nadesno. Vidjeli smo kako mu neto apuu. Zatim se okrene k nama: - Sud odbija prigovor. Poelo je presluavanje svjedoka. Najprije je Gorohov proitao osam listia, na svakome je stajao neki razlog zato se pozvani svjedok nije pojavio: bolestan, 299

umro, prebaen u logor izvan okruga norilskog NKVD-a. Prisutna su bila samo dva svjedoka. Jedan od svjedoka bio je Larionov, koji je potvrdio ono to je rekao za vrijeme suoenja. - Kako se dogodilo da su vas nakon odsluene kazne pustili iz logora - upitao sam Larionova - dok tisue ljudi, koji su takoer odsluili svoju kaznu, nisu puteni na slobodu? Gorohov me prekine. Drugi je svjedok iskazao da je s Bergerom bio u zatvoru u istoj eliji i da je uo kako je Berger s ostalim zatvorenicima vodio kontrarevolucionarne razgovore. Kao trei svjedok pojavi se Jerus, on je zakasnio. Gorohov na brzinu postavi Jerusu nekoliko pitanja, ali ovaj odgovori da je Josef rekao kako je nevina veina osuenih zbog kontrarevolucionarne djelatnosti. Josef je prvi dobio zavrnu rije. Svjedoke je nazvao agentima NKVD-a i dokazao da su za posljednje dvije godine ve pet puta svjedoili u razliitim sluajevima pred ovim sudom. Gorohov ga prekine: - Ne doputam da vrijeate svjedoke. Josef je govorio kako je apsurdno da njega kao idova optuuju da je nestrpljivo oekivao Hitlerovu pobjedu. NKVD-u bi moralo biti poznato kakva sudbina eka idove i komuniste ako pobijedi Hitler. I ja sam odrao zavrni govor. Uglavnom sam govorio o svjedocima. Larionovu i Roankovskom. Ovdje sam imao prilike da govorim iako me Gorohov ometao nestrpljivim lupkanjem olovke o stol. Ali kad sam poeo dokazivati da svaka kritika reima nije faizam i kad sam rekao da u svijetu postoje i druga strujanja i naveo kao dokaz da u ze300

mljama ruskih saveznika vladaju drugaiji reimi, Gorohov me prekine: - Sada je dosta! On ustane, za njim se digoe ostali i izaoe na ista vrata. Nakon pola sata sud se vrati i Gorohov proita osudu. Sva trojica smo proglaeni jednako krivi zbog toga to smo u logoru organizirali kontrarevolucionarnu grupu i to smo meu zatvorenicima irili defetistiko raspoloenje. Na temelju paragrafa 58, toka 10 i 11, bili smo osueni na deset godina logora i pet godina gubitka graanskih prava. Kada je zavrio, Gorohov izjavi da imamo pravo albe na vie instance. Oprostio sam se od Josefa i Georga. Ponovno su me odveli u IX logorsko odjeljenje s pootrenim reimom. Josef i Georg vraeni su u VII odjeljenje.

301

DRAVA KOJE NEMA NA ZEMLJOPISNOJ KARTI Kad sam se vratio u logor, deurni mi ree da me nekoliko puta traio Saa Weber, poruio mi je da odmah doem k njemu. Jo je bilo prerano za veeru i ja odoh k Sai koji je stanovao u susjednoj baraci. Kad sam se pojavio na vratima, on mi potri u susret. - Kako je bilo? - upita. - Kao to vidi, nisu me osudili na smrt. - To je glavno. Vrijeme e ponititi i ovo. - Ali deset godina morat u odsjediti. Sjeli smo na prinu. Saa mi je sauvao ruak. Kad sam pojeo, upita me: - Zar jo uvijek ne vjeruje da e se to promijeniti nakon pobjede nad Njemakom? - Dok je Staljin na vlasti, miljuni e i dalje puniti sovjetske zatvore i logore. - To je samo privremena bolest novog drutva. - To nije bolest, to je sutina ovog sistema. - U socijalistikoj dravi to moe biti samo prolazna pojava. - Saa, zar jo uvijek ne razumije da je poslije Lenjinove smrti, a nakon Staljinova dolaska, postepeno istrijebljeno sve to ima veze s istinskim socijalizmom? Najprije su ukinuli udruenje starih boljevika, zatim su postepeno tamanili sve one koji su ostali vjerni istinskom socijalizmu. - Zato sve to? Zar ne bi bilo bolje da ljudi slobodno rade, tada bi vie koristili nego da ovdje propadaju - Saa e poluglasno. - Zar misli da se sve to dogaa zato da bi se nabavila jeftina radna snaga koja e raditi u ovoj ledenoj pustinji? 302

- Ti misli da je to vrsta robovskog sistema? - upita Saa. - To ne mislim, robovski sistem razlikuje se od staljinistikog kao prvi parni stroj od disel lokomotive. Moda se nisam dobro izrazio, ali htio sam rei da je robovski sistem veoma primitivan, pa je ak i human u usporedbi sa staljinistikim koji oznaava moderno barbarstvo. - Zar ne misli da je rad neslobodnih ljudi nerentabilan? - Onaj tko tvrdi da rad logoraa u Rusiji nije rentabilan, taj nema pojma to su to sovjetski logori. Osnova ekonomije Sovjetskog Saveza temelji se na sistemu logora. Ne samo to logori u Rusiji nisu nerentabilni nego su gotovo jedini pogoni koji donose dobitak. Vei dio industrijskih pogona radi decitom, a da o poljoprivredi i ne govorimo. Milijarde odlaze na industriju i poljoprivredu u obliku subvencija. Odakle ih uzimaju? Iz prota koji odbacuju logori. - To ti tvrdi, ali kako to moe dokazati? - upita me Saa. Sumnjiavo je klimao glavom. - Ponimo s Norilskom: za izdravanje vie od stotine hiljada zatvorenika u Norilsku sovjetska vlast daje po osobi mjeseno 240 rubalja. U to su ukljueni svi izdaci uprave, strae itd. ivene namirnice za opskrbu zatvorenika sade i anju zatvorenici po razliitim poljoprivrednim logorima. Slanu ribu kojom nas hrane love u Murmansku zatvorenici. Ugljen kojim se loe barake kopa se ovdje, u ugljenokopima su zatvorenici. A eljeznicu, kojom nas opskrbljuju, ne samo to voze zatvorenici nego je i grade. Odjeu koju nosimo iju zatvorenici. ak se i tkanina i konac proizvode u enskim logorima u Potjmi i Jaji. Za ono malo hrane to dobivamo, vadimo tisue tona nikla i bakra, stotine tona kobalta, a da i ne govorimo o uranu. Za sve te sirovine, koje se veim dijelom izvoze u inozemstvo, Sovjetska Rusija dobiva sto303

tine milijuna dolara. I jo postoje ljudi koji ele dokazati da rad zatvorenika nije rentabilan. - Dobro, Karl, primjerom iz Norilska uspio si me uvjeriti. Ali kako je sa stotinama logora u drugim dijelovima Sovjetskog Saveza? - Navest u ti jo nekoliko primjera. Ponimo s Kolvmom. I ti poznaje Gundarova, koji je est godina proboravio u Kolvmi, vjerojatno se sjea to nam je pripovijedao. Kolvma se nalazi na sjeveroistoku Sovjetskog Saveza. Prije nekoliko godina tamo nije bilo Europljana. Kao i ovdje u Norilsku, ivjela su nomadska plemena koja su se bavila uzgojem sobova. Danas je tamo golemi logor s milijun i pet stotina hiljada logoraa. Vei dio zaposlen je u rudnicima zlata. Zar misli da taj logor nije rentabilan? Da ti nabrojim jo neke primjere? Molim! Logor Vorkuta, to su rudnici. Ugljen koji se vadi bolji je od ugljena u Donskom bazenu. eljeznicu iz Vorkute, dugaku dvije tisue kilometara, kojom se prevozi ugljen, izgradili su logorai. U Embaneftu se vadi nafta. Tornjeve su sagradili logorai. Oni rade i u ranerijama. A drvna industrija? Poznato je da je drvo jedan od najvanijih izvoznih proizvoda. Ne samo debla ve i daske, a naroito eljezniki pragovi, donose goleme sume dolara, funti itd. A tko su drvosjee? 95% ukupne koliine drva sjeku logorai. Zaposleni su i u veem dijelu pilana u Sibiriji, na Uralu u sjevernoj Rusiji. Za sve te ljude sovjetska vlada daje 240 rubalja mjeseno, u europskom dijelu jo i manje. - Ti govori o pogonima koji su ve uhodani i proizvode za trite. Priznajem da takvi pogoni donose velike dobiti, ali kako je s velikim gradnjama? Mislim na veliku izgradnju eljeznica, kao BAM (Bajkal-Amur magistrala), ili na junosibirsku liniju, koja 304

od eljabinska preko Abakana vodi do mongolske granice, ili liniju du Ledenog mora od Vorkuta do Igarke, koja treba da se produi do Jakutije, ili eljeznicu Tajet-Bratsk-Lena-Komsomolsk i mnoge druge? Zatim, to je s hidrocentralama koje se grade na sibirskim rijekama? - To je drugo pitanje. Ovdje se ne radi o rentabilnosti, ve o nanciranju izgradnje. - Da, to mislim - potvrdi Saa. - Na neki nain logorai nanciraju i ove pothvate. - ta?... To je smijeno. - Ne alim se. To je istina. Naglaavam da logorai ove pothvate nanciraju samo djelomino. Na izgradnji su zaposlene stotine tisua, a na izgradnji BAM-a bilo je zaposleno milijun i pet stotina logoraa. im logora stigne na rad, od logorske uprave dobiva potansku kartu na kojoj pie: Dragi moji, javljam vam da sam zdrav. aljem vam svoju novu adresu: BAM, potanski fah. br. 2131/161. Molim vas da mi na tu adresu aljete mjeseno neto novaca jer u duanu mogu nabaviti najvanije namirnice i duhan. Pozdrav x. y. Logora bi kartu samo potpisao i stavio adresu svoje obitelji. Gotovo svi roaci, makar gladovali, pourili bi da nesretniku neto poalju. Ve nakon tjedan dana stizale su u banku na raun logora sume od 50 do 1000 rubalja. Ali logora je samo u iznimnim sluajevima dolazio do manjeg dijela tog novca. Logora treba da tri mjeseca redom ispunjava normu 100% i tek tada sa svog rauna moe podii 50 rubalja mjeseno. Ali koji logora moe tri mjeseca da ispunjava normu? Ponekad se ipak dogodi da dobije tih 50 rubalja, tada ponovno zatrai novac od rodbine. 305

Veina i ne eka potvrdu o primitku novca, ve nastavlja slati nove svote. Logorai nemaju prilike da piu, takva potanska potvrda najee je jedini dokaz da je logora jo iv, iako je potvrdu potpisao knjigovoa u logoru. Tako se skupljaju stotine milijuna koji logorskoj upravi stoje na raspolaganju. No to je samo jedan nain. Spomenut u ti jo jedan: uobiajeno je da se svake godine radnici i namjetenici tvornica obrate vladi s molbom za novi zajam koji bi im omoguio izgradnju socijalizma. Sovjetska vlada, naravno, ne moe odoljeti takvoj molbi i uri udovoljiti zahtjevu radnika. Svaki radnik, namjetenik i kolhoznik daje dobrovoljno jednu mjesenu plau u ime zajma. Ova se suma u deset jednakih rata oduzima od plae. Zna li ti da i zatvorenici dobrovoljno svake godine daju takav zajam? No kako zatvorenici nemaju redoviti prihod, taj se zajam uzima od sredstava koje im alje rodbina. To iznosi stotine milijuna svake godine. - Osjeam da ima pravo, ali... - ekaj, nije to sve. Ti zna kako glasi uobiajeni zavretak svake presude: konskacija cjelokupne imovine. Ljudi koji su osueni u Sovjetskom Savezu nisu milijunai, ali svaki od njih ima namjetaj, sat, sliku, nakit, pogotovu intelektualci. Kako je NKVD temeljit! Zabranjeno je ponijeti ak i par starih izama. Na taj se nain sakupe stotine milijuna. Saa se nasmije. - Pretjeruje, Karl. - Dokazat u to to govorim. U svim velikim gradovima, naroito u Moskvi, postoje staretinarnice. Tamo se mogu kupiti briljanti, zlatan nakit, slike, porculan, tepisi, ak i stare ikone. Odakle te stvari? Sve je to konscirana roba za koju vlada dobiva dolare, funte i marke. To su milijuni rubalja godinje. Ne treba zaboraviti i na novac koji se konscira nakon hapenja. 306

- To je raniran nain. - Nain? Suvie jednostavno reeno! To je drava koje nema na zemljopisnoj karti. Zove se GULAG. A stanovnici te velike drave, kojih je na osnovu prebrojavanja iz godine 1938. bilo 21,000.000, zovu se logorai. Njima treba dodati i 800.000 slobodnjaka koji su u upravi, u strai, politikim odjeljenjima itd. - Kako je organiziran taj GULAG? - Pa ti si bio ministar, to ti treba da zna! - Tebi je udno to ja kao bivi ministar nisam poznavao strukturu GULAG-a. Mora razumjeti da su osim Staljina u to bila upuena samo tri do etiri ministra, drugi se nisu smjeli zanimati za takve stvari. - Struktura je gotovo ista kao u Sovnarkomu, samo je razlika u imenu. GULAG (Glavnoe upravlenie Lagerej - Glavna uprava logora) ima razliita ministarstva, kao prava drava. Nabrojit u ti samo najznaajnija: Gulag drvene industrije, Gulag za izgradnju cesta, Gulag obojenih metala, Gulag industrije nafte, Gulag rudarstva itd. Gulag ima kolegij s naelnicima strunih Gulaga, to je neto poput savjeta ministara. - To nitko na svijetu nee vjerovati. - Da, strano je to samo mali broj ljudi na svijetu to zna. U Moskvi sjede inozemni dopisnici, ili dou na nekoliko dana. Jedan hvali, drugi kritizira. A to se moe vidjeti iz tih kritikih primjedbi? Da je netko od njih primijetio kako ljudi u Moskvi nisu obueni po posljednjoj modi, drugima se ne svia to u trgovinama nema dovoljno robe, treem se nije dopala hotelska soba u kojoj je stanovao. To itaju u inozemstvu. A to na to kau ljudi? Nije lijepo kao kod nas, ali nije ni tako loe. Isto vrijedi i za 307

diplomate. Nalazi se tako u Moskvi neki iskusni diplomat, koji je prije bio u Beu, Berlinu, Tokiju i Rimu, i on redovito pie izvjetaje svojoj vladi. Vlada ove izvjetaje uzima pod gotov gro, a i kako bi drukije. U stvari, sve je to kojeta. Ti ljudi nemaju pojma to se dogaa u zemlji u kojoj godinama ive. - Pa to su pametni ljudi, kako nita ne shvaaju? - Da bi se znalo to se ovdje dogaa, valja biti u naem poloaju. - Htio bih te podsjetiti na to da su neki ljudi sretnim sluajem iz logora dospjeli u inozemstvo i da o tome piu. Sjeam se nekog Poljaka koji je bio na otoku Solovki i u domovini je objavio knjigu o tome to je doivio. - To je tono, ali veina ljudi to ne vjeruje, a oni koji vjeruju govore da je to unutarnja stvar Rusije i da ih se to ne tie. - A kako je s politiarima? Nije vjerojatno da ljudi kao to je Churchill, Roosevelt, Spaak i drugi to ne razumiju, ak i ako sve ne znaju. - Mnogi politiari razumiju barem ono osnovno to se ovdje dogaa. Ali trenutni interesi vlastite zemlje postavljaju se iznad svjetskih interesa i oni ne shvaaju da se tako neto sutra moe dogoditi Maarima, prekosutra Poljacima i ostalima. Bilo je kasno. Vratismo se u baraku. Razgovor sa Saom omoguio mi je da na trenutak zaboravim kako u jo deset godina ostati Staljinov zatoenik. Nisam zaspao do jutra. Kad sam ustao, bio sam umoran i boljela me glava. Moji su drugovi mislili da sam utuen zbog presude. Ali ja vie nisam mislio na to da sam juer dobio novih deset godina. U podne mi je postalo malo bolje. Iz depa sam izvadio kruh koji ujutro nisam mogao pojesti. Opet sam bio gladan. 308

Prilo mi je nekoliko znanaca da me utjee. Svi su govorili isto: - Rat e zavriti i mi emo biti slobodni. Dobro je to ljudi ne gube nadu. Navikao sam se na rad u ciglani i bio sam sretan to radim pod krovom. Poele su polarne noi, sada je teko raditi na otvorenom. etiri mjeseca neemo vidjeti sunca, etiri mjeseca radit emo pod umjetnim svjetlom. Zato je bilo prijatno raditi u zatvorenoj prostoriji. Rad u toplom imao je i tu prednost to se glad manje osjeala nego na zraku i velikom mrazu. Doli su praznici u studenom, pogoni nisu radili i mi smo se radovali to emo se odmarati dva dana. Sedmi studenog istjerali su nas na dvorite da bismo oistili putove od snijega. Osmi studenog iznenaenje: u baraku je doao nadglednik i zapovjedio brigadiru da itavu brigadu odvede u ambulantu gdje e lijenika komisija ispitati zdravstveno stanje ljudi. Vijest je djelovala poput hladnog tua. I ja sam se snudio. Dakle, neu dugo uivati u lakom radu i toplini. Ali tjeio sam se time to sam jo veoma slab. Valjda se nee nai lijenik koji bi me smatrao sposobnim za teke radove. U hodniku ambulante morali smo se svui do pasa i ekati da nas prozovu. Promatrao sam drugove da bih usporedio ima li slabijih od mene. Veina je bila sastavljena samo od rebara i tanke koe koja ih je prekrivala. Jo uvijek izgledam bolje nego mnogi drugi. Prozvali su me. Bolniar prui moju sanitetsku kartu predsjedniku komisije. - Imate li tekoa? - Jo sam veoma slab - odgovorio sam - odmah se umorim. 309

- Vtaraja - zaujem iza sebe. To znai druga. Mislio sam da u se sruiti, to je znailo da su me prebacili na tei posao. Ve slijedeeg dana doao je nadglednik i proitao imena, meu njima i moje, i rekao da smo premjeteni u eljezniku brigadu. Uzeo sam svoje stvari i otputio se u baraku u kojoj je bila smjetena brigada koja se brinula za odravanje pruge.

310

BIO SAM ELJEZNIAR Naa je brigada imala zadatak da dri u redu odsjek od 105 kilometara do stanice Valek, eljeznike pruge Dudinka-Norilsk. Ljeti smo izvodili zemljane radove i mijenjali pragove, a zimi smo istili tranice od snijega i leda. Ljeti je posao bio tei jer su se tranice i pragovi morali prenositi s jednog mjesta na drugo, dok bi zimi rad bio laki. Za snjenih oluja i mraza esto je bilo 60 stupnjeva ispod nule. Morali smo obilaziti pruge i lopatama i krampovima istiti tranice od snijega i razbijati led izmeu pragova. Na odsjeku izmeu ciglane i Valeka nismo se mogli ugrijati, pa smo esto prolazili put od devet kilometara bez odmora ili sklonita. To dugo boravljenje na snijegu poveavalo je apetit. Uvijek smo bili gladni. Pokuavao sam zaraditi jo neto hrane. Nakon rada odlazio bih u kuhinju, u dvoritu bih posvravao razliite poslove, istio snijeg i cijepao drva za loenje. Za taj posao dobivao sam limeni lonac od dva kilograma kae ili juhe. Poslije sam se dogovorio s loaem u kuhinji da u svakog dana, kada se vratim s rada, znai od osam sati uvee do jedan sat u noi, dovoziti ugljen za kuhinju. Za taj posao dobivao sam tri kilograma kae. Sjedio sam u upi i na svaki loaev znak dovozio u kuhinju kolica puna ugljena. Jednom sam od umora zaspao, bio bih se smrzao da loau hitno nije zatrebalo ugljena. On mi je davao znakove, no kako se nisam micao, doao je u upu da me potrai. Jedva me probudio. Drugi put, kada mi je loa dao limeni lonac pun kae, sjeo sam na ugljen u kut, od vrue kae postalo mi je toplo i ja sam zaspao. U snu osjetih da mi netko iz ruku izvlai lonac, no nisam se mogao probuditi. Tek kad sam osjetio da vie nita nemam u 311

ruci, probudih se i ugledah ovjeka kako tri prema vratima. Potrim za njim. Zapone borba za lonac. Vukao sam lonac k sebi, kradljivac ga je vukao k sebi, natezali smo se bez rezultata. Uto ue neki ovjek iz barake i pomogne mi. Ponovno sam bio sretan. Jedne veeri kad sam doao u kuhinjsko dvorite, glavni kuhar Chan, Kinez, zatrai da mu donesem suhog drva. No suvaraka je bilo samo u ciglani. Nekoliko puta provlaio sam se kroz ogradu. Drva sam iscijepao. To je trajalo do jedan sat nou. Javio sam Chanu da sam gotov i zamolio ga da mi dade malo jela. Chan mi ree da nita jo nije gotovo, ali mi ipak dade dvije slane haringe. Zamolio sam ga da mi da barem malo juhe, ali on ponovno odgovori da juha nije gotova i da doem u pet sati ujutro. Krenuo sam u baraku, ali bio sam toliko gladan da sam ve putem progutao haringe. U pet sati doao sam po obeanu juhu, ali Chan ni da uje. Odgovorio mi je da me dobro platio za ono malo posla. Umoran i gladan vratio sam se na svoj redoviti posao. Zbog toga to sam radio i u kuhinji, spavao sam samo etiri sata. Neprestano sam bio pospan. Odluio sam da napustim rad u kuhinji. Osim toga, glavni kuhar tako me podlo varao, a to e se sigurno ponavljati. Kinezi su u Europi poznati kao ongleri u cirkusima, u logorima su bili perai rublja. Tako je bilo i u logoru broj devet u Norilsku. I Kinezi su u ratu trpjeli od gladi. U to je vrijeme glavna hrana zatvorenika pored kruha bila penica. Od nemljevene penice kuhala se kaa. Naravno, eludac nije mogao svariti itava zrna. Zbog velikog mraza izmetine bi se nakon nekoliko minuta smrzavale. Zahodsku jamu istili smo pomou eljeznih sipki i iljastih sjekira, a gromade bismo tovarili na saonice i odvozili u tundru. 312

Jednog dana Kinezi su doli na pomisao da neprobavljenu penicu ponovo upotrijebe kao hranu. Dovukli su nekoliko gromada u praonicu i bacili ih u kotao, gdje se inae kuhalo prljavo rublje. U toploj vodi masa se otopila i oni su vadili penicu, prali je i ponovno kuhali. Na taj su nain imali dovoljno hrane, a ono to nisu mogli sami pojesti, davali bi svojim zemljacima. To se ponavljalo nekoliko tjedana. Ne znam kako se to saznalo, moda zbog smrada koji se irio za vrijeme kuhanja, ili im je netko bio zavidan na tolikoj hrani i obavijestio logorsku upravu. Kinezima je bilo strogo zabranjeno da nastave tom kulinarskom vjetinom. Zaprijetili su im da e ih otpustiti iz praonica. Tako su se Kinezi morali odrei dodatne hrane. Neki su tvrdili da su postali samo oprezniji.

313

MALOLJETNI ZLOINCI Politiki zatvorenici nisu trpjeli samo od logorske uprave i policije, ve i od zatvorenika koji su se nalazili u logorima zbog razliitih zloina i koji su ivjeli bolje od politikih. Politiki logora u principu nije mogao dobiti lagan posao. Kriminalci su bili inovnici, krojai, obuari, oni su pospremali barake i sl. Velika napast bili su maloljetni zloinci. U Norilsku je bilo tisuu djece tekih zloinaca od deset do etrnaest godina. To su uglavnom bila djeca roditelja koji su za vrijeme kolektivizacije odbijali da uu u kolhoze i koje je uhapsio NKVD. Djecu su smjetali u domove NKVD-a. Ali ona su bjeala jer su s njima loe postupali, a bila su i gladna. Stvarane su bande od deset do petnaest djeaka koji su ivjeli od pljaki, kraa i ubojstava. Stanovali su u spiljama i gradskim dvoritima, spavali su danju, a nou su pljakali i ubijali. Bili su to besprizorni. NKVD se trudio da ih dovede na svoj pravi put. Prilike u domovima postale su bolje, ali to nije mnogo pomoglo. Takve je djece bilo odvie mnogo, a sredstava premalo. Maloljetnici su esto bili orue odraslih koji su ih nauili kako se pljakajui i ubijajui moe ivjeti. Djeca su bila smjetena u posebnim barakama, ali imala su mogunost da se sastaju s odraslima jer su u istoj kuhinji dobivala hranu. Kad je u na logor stigla prva grupa maloljetnih zloinaca, mi smo prema njima osjeali veliku samilost, tako da smo im davali i ono malo to smo imali. Ali uskoro se pokazalo da ne zasluuju samilost. I u logoru su nastavili krasti, pljakati i ubijati. Naoruani noevima i britvicama napadali bi logorae i pljakali im i ono malo hrane koju su dobivali. Dogaalo se da su u oporima provaljivali u barake 314

dok su logorai bili na radu, a oni koji su se nalazili u barakama, uglavnom bolesnici, nisu se mogli oduprijeti malim razbojnicima. Ako bi netko pokuao da im se odupre, pretukli bi ga ili izranili noevima. Dogaalo se da otimaju kruh koji bismo nosili za brigadu, od pedeset logoraa. Bili smo prisiljeni da izaberemo nekoliko najsnanijih nosaa. Zakljuili smo da tu ne pomae nikakva pedagogija. Ali bilo je i takve djece koja su dospjela u logor nakon toga to je NKVD ubio ili uhapsio njihove roditelje i koja su se unato loem utjecaju okoline uzorno ponaala. U Norilsku sam sreo sina biveg predsjednika Savjeta narodnih komesara Ukrajine Panasa Ljubenka. Bilo mu je esnaest godina kad ga je NKVD osudio na deset godina logora zbog toga to je pripadao obitelji narodnog neprijatelja. Njegov otac bio je lan ukrajinskog politbiroa. Kad je saznao da e ga uhapsiti, ubio je sebe, enu i troje djece od osamnaest mjeseci do dvanaest godina. Najstariji sin bio je kod njegovih roditelja i tako ostao u ivotu. Svi smo se zauzimali za tog djeaka i traili mu laki posao. Kad sam ga ponovno sreo nakon dvije godine, nije se promijenio; to me veoma radovalo. Bilo je mnogo takve dobre djece politikih zatvorenika.

315

KUHAR PROTIV SVOJE VOLJE Zima je 1943-44. dosegla vrhunac. Termometar je rijetko kada pokazivao manje od 45 stupnjeva ispod nule. Logorska uprava bila je prisiljena obustaviti radove na otvorenom jer su se ljudima smrzavala ak i lica, unato maskama koje su nosili. Na rad su morali ii samo zaposleni na pruzi. Jedina promjena bila je u tome to veoma slabi nisu morali prevaljivati itav put, ve je svatko dobio svoj dio nedaleko od logora. Moj odsjek nalazio se na teritoriju ciglane. Morao sam odravati prugu od ulaza u ciglanu do prve skretnice. Unato tome to me muila studen i glad, bio sam sretan to sam dobio taj posao. Mnogi su mi pozavidjeli. im bi zavrilo radno vrijeme, ja bih za 10 minuta bio kod kue. Drugi iz moje brigade vraali bi se oko deset, jedanaest, pa ak i u jedan sat nou. Blizina ciglane omoguila mi je da se ugrijem, naroito kad nije bilo vjetra pa su tranice bile iste. Tada sam se na nekoliko minuta mogao skloniti pod krov. Ulaenje u prostorije bilo je zabranjeno, pa sam se morao nekako snai. Idealno mjesto bila je skretniareva straarnica broj 3 u sredini mog odsjeka. Ako bi naila kontrola, bio bih na mjestu. Skretnicu broj 3 uvao je ocir letonske armije Melbardos. Golemo Melbardosovo tijelo teko se kretalo u sobiku, u sredini nalazila se okrugla eljezna pe koja je uvijek bila dobro naloena. Kad bi vagon natovaren ugljenom zastao pred skretnicom broj 3, Melbardos bi istovario potrebnu koliinu ugljena. Kad sam prvi put uao u kuicu da se ugrijem, Melbardos me upitno pogledao. - Htio bih se malo ugrijati, danas je tako hladno. 316

- Dobro, ugrijte se, ali ne due od pet minuta. Ovamo je zabranjeno ulaziti. Kad bi vas zatekao nadzornik pruge, mogao bih imati neugodnosti. Obeao sam mu da neu dugo ostati. Nakon deset minuta ponovno sam bio na ubitanom mrazu. Zima je bila otra. Razbijao sam led i istio snijeg s tranica trudei se da odrim tjelesnu toplinu. Kad bih se umorio, potraio bih neko sklonite. Ali nigdje nisam mogao ostati dulje od deset minuta. Nadglednici, a i radnici, s naroitim su uitkom tjerali logorae iz toplih prostorija. Stajao sam tako jednog dana s lopatom i krampom u rukama i nisam znao kamo da se sklonim. Iz mnogih je dimnjaka kuljao dim, ali ja sam znao da nadglednik pazi poput psa na svakog tko bi otvorio vrata. Lijevo sam ve bio, a desno je dimnjak odvie daleko. Krenuo sam u smjeru skretnice broj 3. Kad sam se pribliio vratima, iziao je Melbardos kako bi me sprijeio da uem. Shvatio sam ga, zastao i pozdravio, iako sam ga danas ve jednom pozdravio. Melbardos pogleda u stranu i stane neto petljati kod skretnice. Ostao sam na mjestu. On pogleda moje smrznuto lice i tune oi. - Uite, ali samo na kratko vrijeme. Utrah u kuicu. Bojao sam se da e se Melbardos predomisliti. Sjeo sam u kut da mu ne bih smetao. Skinuo sam krznenu kapu koja je malenom uzicom bila vezana ispod podbratka. Uskoro sam se ugrijao. Svukao sam vatirani kaput. Melbardos se okrene prema meni. - Nemojte se svlaiti. Znate da ete uskoro morati izai. Pokuao sam ga navesti na razgovor da bih dobio na vremenu, ali svi pokuaji bili su uzaludni. Kad sam mu rekao da bi bilo dobro kad bismo mogli neto pojesti, on me upita: 317

- to biste sada jeli? - Komad crnog kruha - odgovorio sam. - Da - ree - ali kad biste mogli birati? - Izabrao bih rezance sa eerom i makom. - To rado jedete? - Da, volim kolae. - To vam je prireivala ena? - upita radoznalo. - Beka kuhinja! - Vi ste iz Bea? - Melbardos me paljivo promotri. - Da! - Tako? To nisam znao. Priao sam mu o Beu, a jo vie o bekoj kuhinji. Priao sam rado jer sam bio sretan to se mogu grijati. Ovaj put ostao sam vie od jednog sata. Slijedeeg dana ponovno sam doao. Melbardos je utio. Ponovno sam sjeo na staro mjesto u kutu. Odmah me poeo ispitivati o razliitim jelima. Govorio sam to sam znao, a Melbardos je iz depa izvadio biljenicu i biljeio imena jela i recepte. Na razgovor prekinuo je nadzornik pruge. Melbardos ga je izdaleka ugledao kroz prozori. Brzo sam iziao i poeo istiti prugu. Kad je nadzornik otiao, ponovno sam se vratio. Melbardos me doeka prijazno kao dobrodola gosta. - Sjednite, sjednite - mrmljao je. I ja nastavih priu o jelima. Slijedeeg dana na redu je bila parika kuhinja. Priao sam i o svom ivotu u Parizu, danas sam morao nastaviti. Govorio sam o Louvreu, Napoleonu, Mona Lii i drugim poznatim slikama. Melbardos me prekine: - Priajte o francuskoj kuhinji. 318

Priao sam o tome to sam u Parizu jeo, jo vie o onome to nisam jeo. Melbardos je marljivo zapisivao u svoju biljenicu, a ja sam bio sretan to se mogu grijati. Slijedei dani bili su posveeni maarskoj kuhinji. Poznavao sam samo paprika i gula. Ostala sam jela izmiljao. Gledajui kako Melbardos sve to marljivo biljei, mislio sam da bi Maari bili nemalo iznenaeni kad bi iz Melbardosove biljenice saznali to jedu. im bih malo zastao da odahnem, Melbardos bi me upozoravao da je vrijeme isteklo. Nekoliko je puta namjerno viknuo gledajui kroz prozori: dolazi nadzornik, ili: pregledavaju prugu! Tada sam na brzinu naputao prostoriju. Napolju sam izmiljao nova jela da bih ponovno mogao ui. Izmiljao sam najfantastinije recepte samo zato da bih se malo ugrijao. Melbardos je imao i drugih razloga zbog koji je strancima zabranjivao ulaz u kuicu. Straarska kuica bila je sastajalite ljubavnih parova. esto sam vidio kako u nju ulazi neka ena, zatim mukarac. Bijahu to kuhari koji su u kuici obavljali svoje ljubavnike poslove. Za to vrijeme Melbardos bi izlazio i istio skretnicu. Za takve usluge dobio bi neto hrane. Kad sam se jednog dana grijao kod Melbardosa, u kuu ue kuhar i sjedne na klupu. U razgovoru s kuharom Melbardos pokae na mene i ree: - To je beki kuhar. Zbunio sam se. Kuhar me upita gdje sam radio, ali ja o tome nisam htio govoriti. Melbardos odgovori umjesto mene, nabrojivi restorane o kojima sam mu priao. Jednog dana kad sam se vratio u baraku i leao na gornjoj prini, ue kurir iz logorske uprave. Vidio sam da neto ispituje brigadira. Kurir je uvijek izazivao panju. Njegov dolazak uvijek bi znaio neku novost. 319

Opazio sam kako brigadir slijee ramenima. - Pozor, tiina - povie. U baraci utihnu. - Postoji li kod nas u brigadi neki kuhar? Nitko se nije javio. - Vidi, rekao sam ti - pobjedonosno e brigadir. Kurir se okrene i izie. Odahnuo sam jer sam slutio da se to odnosilo na mene i da je u nekoj vezi s kuharom kojeg sam upoznao kod Melbardosa. Nakon petnaest minuta ponovno se otvore vrata barake i na njima se pojavi kurir zajedno s onim kuharom. Bit e zla, pomislio sam. Najradije bih propao u zemlju, ali bilo je prekasno. Kuhar me opazi i pokae rukom. - Eno ga. Nisam se pomakao s mjesta. utio sam kao zaliven. Nisam znao kako da se izvuem iz neugodne situacije. Moji drugovi stali su vikati: - Da, on je dobar kuhar, uzmite ga. Brigadir se odjednom stvori kraj mene. - Zato nisi rekao da si kuhar? - ljutito me upita. - Ja nisam kuhar - branio sam se. Nitko mi nije vjerovao. Svi su eljeli da radim u kuhinji nadajui se da e od mene dobivati vie hrane. Na putu u logorsku upravu razmiljao sam kako da se izvuem iz neugodne situacije. Kuhar se udio. Nije mu bilo jasno zato ne elim raditi svoj posao. Objanjavao mi da e mi biti bolje, da u uvijek biti sit i da e mi uvijek biti toplo. Odgovarao sam okoliajui.

320

U logorskoj upravi uvedu me u sobu naelnika logorskog odjeljenja Pancernoga, tu se nalazio i ef kuhinje Barsukov. Kad smo stupili u sobu, kuhar se obrati naelniku. - Evo kuhara - ree ponovno. Naelnik me stao promatrati od glave do pete, pitao me otkada sam kuhar i gdje sam sve radio. Odgovorio sam mu da je sve to nesporazum i da ja uope nisam kuhar. - To ujem prvi put u svojoj praksi - ree. - Obino svi tvrde da su kuhari. - Zatim se okrene upravitelju i ree: - To je poten ovjek, izbaci Kuznjecova i uzmi ovoga. Upravitelju kuhinje rekao sam da se uope ne razumijem u kuhanje. - Ako te sada ne uzmem, naelnik e rei da u kuhinji drim same lopove - odgovori mi. - Situacija je takva da mora raditi. Uostalom, brzo e se snai, juhu i kau nije teko kuhati. Moj dolazak u kuhinju izazvao je veliko uzbuenje meu kuhinjskim osobljem, to su bili uglavnom kriminalci. udno su me promatrali. Uskoro mi priu svi kuhari i stadoe mi postavljati razna pitanja. Htjeli su saznati kakav sam kuhar. Ukratko sam im objasnio da o kuhanju nemam pojma. Bili su zadovoljni mojom iskrenou i sretni to im nisam ozbiljna konkurencija. U poetku sam prao kazane. Pranje golemih kazana od pet stotina do tisuu litara bilo je tee od rada na pruzi. Morao sam pognut ribati zagorjelu kau s dna krpom i eljeznim strugaem. Znoj mi je curio potocima. Nakon toga tekog rada nisam imao apetita. Kuhari su za sebe potajno kuhali bolja jela. Najprije su to preda mnom skrivali, morao sam se zadovoljiti obinom hranom za logorae. Poslije su me uputili u svoju tajnu i dopustili mi da jedem zajedno s njima. esto smo pripremali peeno meso 321

ili juhu od mesa. ivene namirnice: smrznuto meso, konzerve, sueni krumpir i povre, dolazile su iz Sjedinjenih Drava, eer s Kube. U mirnodopsko vrijeme hrana nije bila tako dobra kao sada kad su u Norilsk dolazili inozemni proizvodi. Naravno, kuharima je bilo strogo zabranjeno da prireuju posebna jela. Naelnik logorskog odjeljenja Pancerni bio je strah i trepet za kuhinjsko osoblje. Kad bi doao u kuhinju, pretraivao bi depnom svjetiljkom sve kuteve traei sakrivene zalihe. Teko onome koga bi uhvatio, smjesta bi ga poslao u karcer, a zatim na teke radove. No, usprkos strogim kaznama kuhari su i dalje tjerali svoj posao. Uvelike su krali najbolje ivene namirnice, najee mast i jaja u prahu. Jedan dio davali su logorskoj policiji i nadglednicima, drugi svojim ljubavnicama. Za kuhara je stvar asti da ima enu. U kuhinji je uvijek deurao netko iz logorske uprave i brigade. inovnici se nisu mnogo brinuli to kuhari rade sa ivenim namirnicama, a zatvorenici su u veini sluajeva nastojali da i sami neto dobiju, da se barem na nekoliko dana osiguraju protiv gladi. Kad god bi naelnik doao u kuhinju, ispitivao bi kuhara kako je zadovoljan sa mnom. Ovaj bi hvalio moj rad, tada bi naelnik odgovarao uvijek istom reenicom: - Eto vidi, bio sam u pravu kad sam ti rekao da ga uzme. Postepeno sam se privikao na nov posao. Uskoro su me priznali kao kuhara, iako sam kuhao samo juhu i kau. Jednog dana htio sam neto pojesti. Rekoe mi da ispeem soljenu ribu. Upravo sam je dogotavljao, kad se u kuhinji stvori Pancerni. - Za koga se pee ova riba? - upita. - Za kuhare, graanine naelnice - odgovorih. - I ti poinje raditi svinjarije. 322

- To je ista riba kakvu dobivaju svi zatvorenici, samo to je peem na malo masti - branio sam se. - ini mi se da i ti postaje suvie pametan. Ako to jo jednom vidim, otii e u glinokop - zaprijeti mi. Skinuo sam ribu s ploe. Kad je nakon nekoliko dana ponovno doao u kuhinju, odmah se obrati meni: - Danas ne pee ribu? utio sam. Naelnik uzme depnu svjetiljku i stane pretraivati kuhinju. Nita nije naao. Na odlasku podigne penicu i pogleda unutra. - ta je to? Kad sam pogledao unutra vidio sam tiganj sa emljama od bijelog brana. Vidio sam ih prvi put. - Tko je danas slubujui kuhar? - izdere se naelnik. - Ja, graanine naelnice. - Baci kecelju i gubi se iz kuhinje. Lice mu je bilo crveno od bijesa. Posluao sam utei. Znao sam da nikakvo objanjenje ne bi imalo smisla. Pognute glave napustio sam kuhinju. Boljelo me to sam na tako glup nain izgubio dobar posao. Nisam znao koji je od kuhara pekao ove emlje i kada ih je stavio u penicu. Poslije sam saznao da je to uinio kuhar koji me na taj nain htio maknuti iz kuhinje. Uvee sam otiao nadgledniku i upitao ga u koju su me brigadu dodijelili. Ali on nije primio nikakva uputa. Bio sam sretan kad mi je rekao da ponovno odem u brigadu u kojoj sam bio. Oekivao sam da u biti prebaen na rad u glinokop, kao to je u takvim sluajevima obiaj, a to bijae najtei posao. Pancerni vjerojatno nije bio potpuno uvjeren u moju krivnju. 323

POSTAO SAM SKRETNIAR Doao je oujak. Prolo je najgore, tri strana zimska mjeseca. U Norilsku oujak nije proljetni mjesec, ali temperatura je rijetko kada nia od etrdeset stupnjeva. A to je ve mnogo. Svi su me doekali veoma prijazno. Kada sam radio u kuhinji esto sam davao vee obroke i drugovi to nisu zaboravili. Svima je bilo ao to nisam i dalje kuhar. Ponovno sam obilazio tranice s lopatom i krampom. Melbardosa vie nisam posjeivao jer se moj odsjek sada nalazio na suprotnom kraju. Grijao sam se u skretniarevoj kuici broj 5. Ovaj skretniar imao je manje posla, dosaivao se i nije imao nita protiv razgovora. Kad sam jednog jutra nastupio posao i kao obino uao u skretniarevu kuicu po svoj alat, skretniar mi ree da njegov zamjenik jo nije stigao. Kad sam poslije dva sata ponovno uao u kuicu, zamjenika jo uvijek nije bilo. Skretniar me zamoli da ga na kratko vrijeme zamijenim jer od efa stanice mora zatraiti zamjenu. Telefonski su mu obeali da e nekoga poslati, ali od tada je prolo mnogo vremena. Ostao sam sam. Nakon pola sata vratio se skretniar zajedno s dispeerom. Ovaj me odmah upita elim li postati skretniar. Objasnio sam mu da jo nikad nisam radio slian posao. Dispeer mi ree da na osnovu telefonskog naloga moram postaviti skretnicu i poslije toga javiti da je skretnica broj taj i taj postavljena i u smjeru tom i tom. Obeao mi je i pismene upute. Svake veeri poslije svretka posla morao sam odlaziti na eljezniku stanicu gdje me ef stanice usmeno poduavao. 324

Kad su jednog dana pored pruge prolazili moji prijatelji i vidjeli me kako sa zastavicom u ruci signaliziram lokomotivi, nisu vjerovali svojim oima. Postao sam skretniar. Na najudaljenijem kraju logora poeli su graditi veliku baraku. To samo po sebi ne bi bilo nita naroito, jer se logor neprestano poveavao, da radnici koji su tamo radili nisu govorili da se nova baraka gradi na nov nain. Imala je male prostorije, na prozorima reetke, a vrata su bila obloena eljezom. Kao da e biti zatvor. Naravno, zatvorenici su poeli nagaati, neki su tvrdili da predstoji izolacija kao u VII logorskom odjeljenju. Kad bi to bilo tono, ja bih imao dovoljno razloga da se plaim pootrenog reima. Meutim, uskoro se proirila vijest da je baraka odreena za vie ocire njemakog Wermachta. Kada je baraka bila gotova, saznali smo u emu je stvar. Specijalnim transportom iz Dudinke stigla je velika grupa ljudi. Za vrijeme istovara nitko nije smio blizu pruge. Ali iz daljine su se mogle vidjeti uniforme Hitlerove armije. Tek poslije nekoliko tjedana saznali smo neto vie o novim zatvorenicima. Prebacili su ih na rad u glinokop, a oni koji su dotada radili u glinokopu prebaeni su na nov posao. Iz daljine smo mogli promatrati kako ih vode na posao, svi su nosili istu odjeu, samo to su na leima i kapama imali velike brojke. Na posao su izlazili kroz posebna vrata. Putem oboljelih zatvorenika, koje su dovodili u bolnicu, saznali smo da su to katorgai, nova vrsta zatvorenika: nakon povlaenja Hitlerovih trupa i ulaska sovjetske armije, sve one koji su na bilo koji nain suraivali s njemakom armijom, a nisu bili odmah strijeljani, uhapsio je NKVD, a vojni sud ih je osudio na 325

katorgu. To su prije svega bili gradonaelnici, seoski starjeine, policajci i uitelji. Nijemci koji su se meu njima nalazili bili su uglavnom iz logora za istrebljivanje iz kojih nisu na vrijeme pobjegli. Uskoro je bila sagraena i druga slina baraka. Slijedea grupa sastojala se od ena koje su se na bilo koji nain povezale s okupatorskim trupama. One su, kao i mukarci, za vrijeme okupacije nastavile slubu u kolama, a mnoge su imale i intimne odnose s njemakim ocirima. Bilo je i ena koje su bile uhapene zato to su za njemake ocire prale rublje, ili su kod njih bile zaposlene kao istaice. Prvi put smo vidjeli politike zatvorenike ratne zloince. Jednom mi je uspjelo da razgovaram s njemakim ocirom. Kad sam jednog dana radio na skretnici, jedna grupa katorgaa istovarivala je drva. Vagoni su stajali u blizini moje skretnice. uo sam kako dvojica razgovaraju i razabrao da je jedan od njih Nijemac. Uzeo sam lopatu, da ne bih izazvao sumnju straara, i glumio da istim uzvisinu. S vremenom na vrijeme dobacivao bih Nijemcu pokoju rije. Strahovito se zaudio kad je uo njemaki govor. - Kako si doao ovamo? Zar si Nijemac? - upita me. Ukratko sam mu objasnio tko sam. - Ima li neto za puenje? - Nisam pua, ali neto u ti nabaviti - odgovorio sam i povukao se jer sam primijetio da me jedan od vojnika promatra. Potrao sam u oblinji betonski odjel ciglane i zamolio znanca malo mahorke. Duhan sam stavio u kutiju od ibica, ponovno uzeo lopatu i pribliio se grupi. Traio sam priliku da Nijemcu neprimjetno predam duhan. Tek to sam kutiju ibica umotanu u krpu htio staviti na zemlju, zaujem vojnika: 326

- Hej, to ti tamo radi? Gubi se! Posluao sam ga i otiao u kuicu. Kroz prozori sam vidio kako se Nijemac okrenuo prema meni, ali njegove znakove nisam razumio. Slubenik stanice upita me kako napreduje istovar vagona. Iskoristio sam ovu priliku da se ponovno pribliim vagonima. U asu kad se vojnik malo okrenuo, bacio sam kutijicu s duhanom u blizinu grupe. Poslije sam kroz prozor promatrao kako se Nijemac nekoliko puta pokuava pribliiti kutijici. Ali im bi uinio nekoliko koraka, vojnik bi ga opominjao da ne prilazi tranicama. Zatim je drugi ovjek pokuao to isto. Napokon mu je uspjelo. Sada sam se bojao da puai nee izdrati i da e odmah upaliti cigaretu. Tada bih nastradao. Vojnik bi shvatio zato sam se muvao oko grupe. No, oni nisu puili, a ja nisam znao da li je to zato to nemaju ibice, ili zato to su oprezni. U svakom sluaju bio sam poteen. Svi moji pokuaji da s katorgaima stupim u razgovor nisu uspijevali jer su vojnici bili oprezni. Kad su katorgai opet jednom radili u blizini skretnice, u moju kuicu uao je vojnik da se ugrije, ali kad sam pokuao izai, on me upozori da je zabranjeno stajati u njihovoj blizini. Nisam bio uporan, nisam htio izazvati sumnju. No, srea me ubrzo napustila. Jednog dana, kad sam radio kao obino, proao je opunomoeni enkavedeovski ocir IX logorskog odjeljenja. Najprije sam se htio povui u kuicu, ali tada sam se sjetio propisa da skretniar mora kod skretnice doekati pretpostavljenog i raportirati. Poao sam mu nekoliko koraka u susret, zastao i rekao: - Postaja broj 5, slubujui tajner, sve u redu. 327

Kad je uo moje ime, otro upita: - tajner? Kako to da ste na tom poslu? Ispriao sam mu da sam skretniar postaje postao pukim sluajem. - Zanimljivo! Koga oni sve ne namjetaju kao skretniara -podrugljivo promrmlja i poe k telefonu. uo sam ga kako govori efu stanice: - Poaljite nekoga da zamijeni skretniara na postaji broj 5. Smjesta! Ponovno sam se vratio lopati i krampu. Ali ni na tom poslu nisam se mogao dugo zadrati sada kad me ocir NKVD-a otkrio. Ubrzo sam morao pokupiti stvari i pripremiti se za etape. Jedva mi je ostalo toliko vremena da se oprostim s drugovima. Za vrijeme boravka u IX logorskom odjeljenju stekao sam mali imetak: donje rublje, limenku, drvenu licu, ak i pokriva. Sve sam to nabavio u vrijeme dok sam radio u kuhinji. Limenka je bila amerika konzerva, drvenu licu platio sam sa est stotina grama kruha, za rublje sam dao etiri porcije kruha, a pokriva mi je poklonio Saa Weber. Sve to strpao sam u ameriku platnenu vreu, koju sam prije toga temeljito oprao. Utjerali su nas u kupaonicu, gdje nas je logorska policija detaljno pregledala. Rublje su proglasili dravnom imovinom i konscirali. Limenku i drvenu licu mogao sam zadrati, a platnenu vreu jedva sam spasio. Okrueni logorskom policijom stupali smo prema izlazu. Dugo smo stajali da nas preuzme straa. Nagaali smo o tome kamo nas vode. Pred vratima nas je bilo etrdesetak, svaki je iznosio svoje miljenje. Poslije smo se uvjerili da nitko nije pogodio kamo nas vode. 328

Kad nas je preuzela straa, pao je mrak. Straari su htjeli nadoknaditi zakanjenje i nemilosrdno su nas tjerali. Neprekidno su vikali: - Bre, bre! Ovu su rije na svom jeziku ponavljali i psi koji su nas pratili i stalno na nas kesili zube. Napokon smo stigli na stanicu gdje su nas satjerali u kut. ekali smo. Kad su sastavili kompoziciju, odveli su nas dvojicu po dvojicu u vagon za stoku koji su izvana zatvorili. im smo sjeli na pod, nastavili smo pogaati kamo idemo. Mnogi su pretpostavljali da nas voze u Dudinku. Put od stotinu i dvadeset kilometara trajao je dvanaest sati. Bilo je osam sati ujutro kad smo stigli u Dudinku.

329

VI. U DUDINKI

330

KAKO JE PRIJALA VOTKA Od 1939. godine, kada sam posljednji put vidio Dudinku, ovdje se mnogo toga promijenilo za pet godina. Dok je vlak ekao na signal da ue u eljezniku stanicu, kroz otvore na vagonima vidjeli smo mnoge logorake odjele, barake jednake onima u IX logorskom odjeljenju, s reetkama na prozorima i vratima okovanim limom. Umjesto ograde nekoliko redova bodljikave ice. Straarski tornjevi bili su povezani telefonskim vodovima. Kad smo uli u stanicu, vojnici su otvorili vagon. Na putu u logor vidio sam kako u blizini eljeznike stanice logorai grade veliku drvenu zgradu kroz ija su iroka vrata vodile tranice u unutranjost. Saznali smo da je to novo spremite za lokomotive. Pet stotina metara od eljeznike stanice nalazilo se novo logorsko odjeljenje u kome je bilo mjesta jedva za pet stotina logoraa. Barake su bile prepune i starosjedioci su se morali stisnuti da bi nainili mjesta novoj etrdesetorici. Bilo je to III logorsko odjeljenje. Ovdje su svi zatvorenici bili zaposleni na eljeznici. U jednoj od etiri barake stanovali su mainovoa, vlakovoa i skretniari. Svi su bili kriminalci i na posao su odlazili bez strae. U drugoj baraci stanovali su radnici iz radionice. Meu njima bilo je i kriminalaca i politikih zatvorenika. U treoj baraci stanovali su radnici koji su radili na pruzi. U nju su nas strpali. U etvrtoj baraci bila je smjetena ambulanta i prostorija koja je sluila kao bolesnika soba. Polovica barake bila je razdijeljena u dvije prostorije. U jednoj je stanovalo dvanaest ena koje su takoer radile na eljeznici. 331

Dvije su bile politike zatvorenice, ostale kriminalke. U drugoj prostoriji stanovali su logorski inovnici. Ve od prvog asa mogla se primijetiti velika razlika izmeu logora u Norilsku i ovoga ovdje. Ovaj je bio neka vrsta veselog zatvora. Istog dana dozvolili su nam da kupimo kruh i druge ivene namirnice. Za veere mnogi su ostavljali svoju juhu, ili su je preputali nama. Neki su pili aj u koji su stavljali velike komade eera. S ajem su jeli lepinje koje su sami pekli. Nismo se mogli nauditi tom bogatstvu. Ali ve nakon nekoliko dana saznali smo odakle im sve to. Oni koji su bili zaposleni na eljeznici pljakali su vagone natovarene ivenim namirnicama. Vie nismo bili gladni. Tek sada sam shvatio zato mnogi iz Norilska eznu za Dudinkom. Naa je grupa bila zaposlena na eljeznikom nasipu. Brigade su postavljale nove tranice. U luci Dudinke trebalo je prije kretanja leda na Jeniseju odstraniti tranice da ih ne bi otplavila voda. Poslije ih je trebalo vraati na staro mjesto. Kad se to ne bi na vrijeme uradilo, sante leda svinule bi tranice u spirale kao da su od tanke ice i valovi bi ih odnijeli. Ledeni bregovi prodirali bi i po dvije stotine metara duboko na kopno. Sve to im je stajalo na putu bilo bi zdrobljeno poput kutije ibica. Mnoge su kue nestale kao da nikad nisu ni postojale. Za vrijeme postavljanja tranica esto smo stajali duboko u vodi. Da bi ubrzali radove, dijelili su pedeset do stotinu grama votke. Naravno, votku nisu pili zatvorenici, ve efovi, straari i brigadiri. Kad se jednom netko tuio upravitelju eljeznikog odjeljenja da nikad ne dobivamo votku, on je obeao da e sam prisustvovati dijeljenju. 332

Slijedeeg su je dana zaista dijelili u prisutnosti upravitelja. Za podnevnog odmora on je lino donio votku i mi smo se postavili u jednored. Brigadir je u jednoj ruci drao bocu, u drugoj aicu. Istupali smo jedan po jedan, a brigadir je toio. Pili smo i uivali, neki su mljaskali od zadovoljstva. - Kako je prijala? - pitali smo jedan drugog. - Izvanredno! Nitko se nije usudio rei da smo pili obinu rijenu vodu iz Jeniseja. Od tada se vie nitko nije tuio da ne dobivamo votku. esto smo radili u luci. Tada je bilo dobro jer smo radili bez straara. itava luka Dudinka bila je okruena bodljikavom icom, a du ice nalazili su se straarski tornjevi s kojih su vojnici pratili nae kretanje. Luka je zauzimala veliko podruje. Tu su se nalazila skladita za robu koju su vodenim putem transportirali u Norilsk. Velik dio robe leao je na otvorenom, na primjer brano. U luci su radili zatvorenici iz svih logorskih odjeljenja Dudinke, osim katorgaa. Na istom podruju radilo je vie od pet tisua zatvorenika i slobodnjaka. esto su radili zajedno. Slobodnjaci se po odjei nisu razlikovali od zatvorenika. esto se dogaalo da nekog zatvorenika smatraju slobodnjakom, i obratno. Mukarci i ene radili su zajedno. Za podnevnog odmora mogli smo slobodno etati lukom. Ve prvih dana poslije dolaska upoznali smo se s prilikama u luci. Neki su ubrzo nauili kako se krade. Pojedinci su se vraali punih depova. Nosili su eer, brano, konzerve i druge ivene namirnice koje su lako mogli ukrasti. Ovdje nije bilo gladi kao u Norilsku gdje su zatvorenici bili upueni samo na ono to su sljedovali. 333

Jedan dio ukradenih stvari zatvorenici su donosili u logor. Na izlasku iz luke i na ulasku u logor, zatvorenike je pregledavala straa. U logoru se uvelike razmahala trgovina. Moglo se kupiti kruha, eera, sapuna, ak i kolonjske vode. Logarska policija pretraivala bi barake i plijenila robu koju bi pronala. No to bi se odmah slijedeeg dana nadomjestilo novom robom. Kraa je postala neto to je samo po sebi razumljivo. Radilo se samo o spretnosti. Inae je ideal svakog logoraa izbjegavanje vanjskog rada. Ovdje, u Dudinki bilo je drukije. Samo je rijetko tko elio ostati u logoru. Svi su htjeli raditi u luci, bez obzira na to kako teak bio posao. Jednog su me dana zaposlili kao kipjatilika, kuhara vrele vode. Moj je zadatak bio da triput dnevno, ujutro, u podne i uvee, skuham vrelu vodu. Kipjatilka se nalazila u maloj baraci u kojoj su bila ugraena dva velika kazana. U jednom kutu nalazio se moj leaj. U susjedstvu je bila soba sa etiri vojnika kreveta, u njoj su stanovali logorski inovnici. Jedan je bio nadglednik, drugi policajac, trei skladitar u spremitu ivenih namirnica, a etvrti, Aleksandar Boko, nije radio u logoru, ve je bio upravitelj tovarnog odjeljenja eljeznice. Sva etvorica bila su beskonvojni, tj. mogli su hodati naokolo bez strae i imali su propusnice. Pored zadatka da kuham kipjatok, morao sam spremati i prostoriju. Sada vie nisam bio gladan, imao sam vie nego to sam mogao pojesti. Lagerni pridurki imali su hrane koliko su eljeli, zatim jo i votke i ena. Od dvanaest ena, koliko ih se ovdje nalazilo, devet je imalo ljubavnike. Od etvorice, koje sam posluivao, svi su imali ene osim Boka. ene su slobodno dolazile mukarcima u posjetu. Nakon nekog vremena pridurki su se preselili u baraku sanitetskog odjeljenja. Pridurki su zahtijevali da i ja poem s njima jer su u mene imali veliko povjerenje zbog moje diskrecije. Na 334

moje mjesto stupio je drugi, a ja sam postao deurni. Dunost mi je bila da istim prostoriju u kojoj su stanovali pridurki, a morao sam spremati i susjednu prostoriju u kojoj su se nalazile ene. Ovdje sam upoznao sve te mlade ene izmeu dvadeset i trideset godina osuene zbog sitnih prevara na osam do deset godina logora. Po njihovu prianju, u logoru nisu ivjele slabije nego kod kue. Svaka je imala propusnicu, neke su radile kao inovnice na eljeznici, ili su bile istaice, a dvije su radile kao sluavke kod upravitelja logora i efa stanice. ene koje su bile politike zatvorenice takoer su radile na eljeznici, ali njih su na rad pratili straari. Jedna od ena bila je osuena na osnovu paragrafa 59 zbog banditizma. Zvala se Sura. Bila je punaka i malena, ljepukasta lica i lijepih crnih oiju. Od ena je nitko nije volio jer je bila dvolina. Neprestano je plakala zbog svoje djece koju je ostavila kod majke. Zaklinjala se da nee imati posla s mukarcima, ali svi su znali da je skladitareva ljubavnica i da je on hrani poslasticama. Mene su neprestano ispitivale da li Sura dolazi u sobu, ali ja je nisam odavao iako sam znao koliko se esto uvlai ipitcinu u krevet. Suri je bilo neobino stalo da je ne odam, neprestano me podmiivala poklonima: bijelim kruhom i kockama eera. Najmarkantnija meu enama bila je Olga Srba, mlada i lijepo graena studentica medicine iz Kinjeva u Besarabiji. Bila je kerka lijenika, a uhapsili su je 1940. jer je zajedno s nekim studentima pripadala kontrarevolucionarnoj grupi i jer je meu studentskom omladinom raspaavala rukom pisane letke. Osudili su je na deset godina. U logoru je radila kao bolniarka u ambulanti. Naelnik logora, Borisov, koji je bio veoma liberalan, odredio je da Olga bude 335

lijenikova ljubavnica, ali to se nije ispunilo. Ona je prala njegovo rublje, ali dalje od toga nije dolo. Inae je bila slobodnih nazora o ljubavi. Imao sam prilike da se u to uvjerim. Kad sam je poslije nekoliko godina ponovno sreo u Norilsku, bila je trudna. Za Olginu naklonost naroito se borio Boko, upravitelj tovarnog odjeljenja, koji je koristio svaku priliku da joj udvara. Kako on nije bio ni mlad, ni lijep, njegovi su pokuaji ostajali bez rezultata. Sitne panje koje joj je ukazivao u obliku konzervi mesa, eera i drugih ivenih namirnica, nisu je uzbudile. Olga je bila dobro opskrbljena. Odnosi izmeu mukaraca i ena nisu uvijek bili dobri. esto je dolazilo do svaa, a ja sam morao nastupati u ulozi pomiritelja i posrednika. Jednog je dana u upravi dolo do promjene, umjesto liberalnog enkavedeovca Borisova, doao je novi naelnik Putincev koji je od prvog dana krenuo drugim smjerom. Ono to se dogaalo u luci nije mogao izmijeniti, ali u logoru je zapoeo time to je postavio nove nadglednike koji su otpoeli provoditi otru kontrolu. esto su pregledavali prostorije u kojima su stanovale ene i prostoriju priduraka. Jednom dok sam bio u ambulanti, nadglednik je silom otvorio vrata i u krevetu naao logorskog policajca i Marusju. Marusja je zavrila u karceru. Jednog dana uao je novi naelnik u sobu priduraka. Upravo sam spremao boce od votke. On me upita odakle mi te boce, a ja sam odgovorio da su to boce od petroleja. Uzeo je jednu i pomirisao. - Tako, tako, tvoji efovi piju petrolej, a i ti ga rado gucka! utio sam. - No, a kako je sa enama, to su vjerojatno samo drvene lutke? - rugao se. 336

- Ovdje nisam vidio nikakvih ena - odgovorio sam. - Za pola sata zavrit u obilazak, onda se javi u mom uredu. Kad sam doao, naelnik mi ponudi da sjednem na stolicu kraj njegova pisaeg stola. - Sada mi ispriajte sve to se u baraci dogaa, redom, koja je ija ljubavnica, koliko i kada se pije votka. - Ja sam deurni a ne dounik. Time se bavi logorska policija. - A takav si ti? No, ekaj, ja u ti pomoi. Sutra e dobiti najgori posao koji se ovdje moe nai. A sada mar napolje! - izdere se. Iziao sam iz ureda. Rekao sam nadgledniku to se dogodilo. Ovaj me umiri i obea da e razgovarati s Bokom neka me namjesti u uredu tovarnog odjeljenja. To me donekle umirilo pa sam spokojno oekivao budue dogaaje. Jo nekoliko dana radio sam stari posao, onda je stigla zapovijed da me se premjesti. Postao sam deurni u uredu tovarnog odjeljenja.

337

U LUCI DUDINKA Ured se nalazio u luci u kojoj je bila eljeznika uprava Dudinke. Moj ef bio je Aleksandar Boko koji je odsluivao desetogodinju kaznu koju mu je izrekao sud u Ordonikidzeu, u sjevernom Kavkazu, zbog tetoinskog rada. Boko je bio jedan od malobrojnih politikih zatvorenika koji je imao propusnicu i koji se u Dudinki mogao kretati bez straara. Moj je zadatak bio da donosim ugljen i loim dvije pei. Namjetenici tovarnog odjeljenja bili su zatvorenici i slobodnjaci. Slobodnjaci uglavnom bijahu mlade djevojke. Na osnovu prvih utisaka zakljuio sam da izmeu zatvorenika i slobodnjaka ne vladaju samo slubeni odnosi, ve i prijateljske veze. Poslije sam otkrio da slobodnjaci ne jedu samo ukradene konzerve, ve peku lepinje od brana koje su zatvorenici na vree dovlaili. No, nije ostalo samo na tome. Slobodne djevojke imale su razumijevanje za duevne potrebe zatvorenika koji su ih darivali svilenim arapama, puderom i kolonjskom vodom. Neke su se djevojke zadovoljavale i platnenim vreama u kojima je stizalo brano iz Amerike. Iz tih vrea dudinske, ljepotice ivale su rublje. Na pisaem stolu efa tovarnog odjeljenja Boka uvijek je bilo votke, keksa i konzervi. Jedna od slobodnih djevojaka osvojila je njegovu naklonost. Boko i Valja namjeravali su se vjenati kad Boko izdri kaznu. No do vjenanja nije dolo jer je etrnaest dana nakon toga to je Boko postao slobodnjak, u Dudinku stigla njegova ena s odraslom kerkom. Osjeao sam se kao u raju. Od inovnika sam dobivao na pohranu ukradenu robu. Od tih poslastica mogao sam jesti koliko sam htio. Poto sam radio mjesec dana, i ja sam postao eljezniki 338

inovnik. Moj je posao bio u tome da nadgledam utovar i istovar vagona, da tono ustanovim vrijeme kada su vagoni bili postavljeni i vrijeme kad je zavren utovar i istovar. Neprestano sam morao biti u vezi sa slubujuim inovnikom na liniji i obavjetavati ga o toku rada. Morao sam kontrolirati da li se istovarivanje odvija prema eljeznikim propisima. Posao eljeznikog inovnika bio je najidealniji posao koji sam kao zatvorenik mogao zamisliti. Tjelesno nije bio naporan, a materijalno sam uvijek bio siguran. To znai da je hrane bilo dovoljno. Znao sam da mnogi inovnici prodaju ukradene stvari i tako dolaze do veih koliina novaca. Sluba je trajala dvanaest sati, a odmarali smo se 24 sata. Noni rad nije bio neugodan. Posla je bilo manje, a u uredu smo loili pe na kojoj smo i kuhali i pekli. Uskoro sam i ja nauio iskoristiti priliku kad bih primijetio razbijeni sanduk ili poderanu vreu brana. U prvo vrijeme srce mi je uasno lupalo, no poslije sam se smirio. inilo mi se da se nalazim u vlastitoj smonici. U poetku sam bio parazit koji je jeo kod drugih, a sada sam ja bio jednako tako cijenjen kao i drugi kradljivci. Jednog dana u Dudinki se dogodio nevien sluaj: daleko od luke radila je grupa od pedeset katorgaa koji su iz zaleenog Jeniseja, razbijajui led, vadili debla. Ta su debla bila dopremljena splavima, a istovar je zakasnio, drvo se smrzlo i sada ga je trebalo izvui iz vode. Katorgai, koji su radili pod jakom straom, nekako su se uspjeli pribliiti vojnicima. Jednom su oteli automatski revolver i njime ubili dva vojnika, trojicu su ranili, jedan je uspio pobjei. Alarmirano je zapovjednitvo. U meuvremenu je etrdeset i pet katorgaa pobjeglo, dok su petorica odbila da bjee i ostala su 339

na mjestu. Nakon nekoliko sati gonioci su dostigli bjegunce i poubijali sve osim trojice koji su trebali posluiti kao svjedoci. Nama, starim logoraima bilo je zagonetno kako to da su se katorgai upustili u taj samoubilaki pokuaj jer je svakome moralo biti jasno da e biti uhvaen. ak kad bi i uspjeli izmai, poginuli bi u ledenoj pustinji jer nisu bili opremljeni za takvu pustolovinu. Objanjavali smo to ovako: poloaj katorgaa bio je toliko oajan, veina je dobila 20 do 25 godina, da su se odluili na neku vrstu samoubojstva, to im je i uspjelo. U meuvremenu je novi naelnik logora nastavio istkama. Jedna od njegovih rtava bila je i Olga, istjerao ju je iz ambulante i prebacio u IV logorsko odjeljenje. Olga je zajedno s drugim enama morala istovarivati vree brana, cement i drugu robu s brodova koji su stizali u Dudinku. esto sam je susretao na radu i vidio da se strahovito mui, ali ona se trudila da to ne pokae jer je bila ponosna. Sva Bokova nastojanja da je pomou svojih veza oslobodi od toga tekog rada dugo nisu uspijevala. Napokon je ipak bila premjetena na laki posao u proizvodnju drvenog ugljena. Kad sam se ponovno vratio u Norilsk saznao sam da je Olga dobila jo deset godina logora zbog kontrarevolucionarne agitacije. Boko i ef eljeznike mree u Dudinki bili su veoma zadovoljni mojim radom i ja sam bio unaprijeen u eljeznikog natinovnika. Sad mi je bila podreena itava grupa inovnika. Moja grupa postala je jedna od najboljih. Nekoliko sam puta dobio premiju od logorske uprave i eljeznike direkcije. U mojoj grupi radila je mlada slobodnjakinja Nina aban. Bila je sportski graena, imala je lijepe plave oi, a naroito je privlaan bio njen smijeh. Kad se smijala zvualo je kao da zvone zvonii. Nina je stanovala zajedno sa svojim roditeljima, a njen 340

ouh bio je upravitelj pakirnice u Dudinki. Za vrijeme praznika Nina bi uvijek donosila koaru punu ivenih namirnica i votke. S nama je bila veoma ljubazna. Kako sam bio prilino stariji od nje, nisam ni pomislio da to Nina ini zbog simpatije prema meni, ve sam to pripisivao okolnosti da sam njen pretpostavljeni i da me takvim poklonima eli udobrovoljiti. Jednog dana uo sam od njene prijateljice da je Nina veoma nesretna to joj ne uzvraam njene izraze simpatije. Bio sam iznenaen, odgovorio sam da sam logora, a Nina je slobodna, i da bi veza mogla u prvom redu nakoditi Nini. U luku Dudinke stizao je sve vei broj brodova iz Sjedinjenih Drava i Engleske. Za istovar uzimali su se samo slobodnjaci koji su u tu svrhu dobivali specijalnu odjeu i obuu. Poslije rada morali su je vratiti upravi luke. Za inozemne brodove postojalo je posebno pristanite, daleko od mjesta na kojima su radili zatvorenici. Bila je sagraena kantina za mornare s tih brodova. Zatvorenici su brodovima poklanjali naroitu panju. Znalo se da njima stiu ivene namirnice. inovnici linije i kradljivci radili su zajedno. inovnici su se brinuli da se takvom robom natovareni vagoni postave na mrtvi kolosijek, gdje se nesmetano moglo pljakati, a plijen bi se zatim dijelio. Uskotrana eljeznika pruga mogla je prevesti samo mali dio robe za Norilsk, tako da je vei dio ostajao u Dudinki i prebacivao se tokom zime. Trebalo je izgraditi normalan kolosijek od Dudinke do Norilska. Za taj posao bili su odreeni katorgai, a pruga je trebala prolaziti drugim putem, a ne trasom uskotrane eljeznice. Katorgai su radili itavu zimu, ali ljeti je trebalo obustaviti radove jer nije bilo dovoljno tranica. Nakon nekoliko godina radovi su ponovno nastavljeni i zavreni. Danas Dudinku i Norilsk spaja irokotrana eljeznica. 341

Za radove na istovaru u luci Dudinke brinula se naroita organizacija, Gruzovoj uastok, odjeljenje istovara, kojim je rukovodio neki slobodnjak koji je ovdje odsluio kaznu zbog kriminala. Zvao se Stamboli. Njegovi zamjenici bili su politiki zatvorenici: Zborovski, vodei sovjetski funkcionar koji je zajedno s Austrijancem Weissberg-Cibulskim sjedio u istranom harkovskom zatvoru i dobio deset godina logora, i Cilcer, zamjenik efa NKVD-a u Tiisu na Kavkazu. Moje veze s tim ljudima bile su veoma este jer je karakter posla zahtijevao stalan kontakt s odjeljenjem istovara. Kako je eljeznika uprava strogo pazila da se pravovremeno namjetaju vagoni za istovar i utovar, kanjavajui prekraje velikim novanim kaznama, efovi tovarnog odjeljenja trudili su se da odravaju dobre veze sa eljeznikim inovnicima jer je o njima ovisilo hoe li se kazna platiti. Razliitim malim poklonima nastojao je odjel istovara stei naklonost inovnika, i veina se rado koristila njihovom velikodunou. Moji odnosi sa Zborovskim, Cilcerom i drugima temeljili su se na drugoj osnovi. Svi smo mi nekada bili lanovi Partije, a to nas je mnogostruko povezivalo i u logoru, pa smo i takve stvari rjeavali na partijskoj liniji. Veina nekadanjih komunista nastojala je da sebi meusobno olaka teku zatvoreniku sudbinu.

342

PRVI I JEDINI TRAJK U LOGORU Deveti svibnja 1945. preuzeo sam nekoliko vagona koji su bili natovareni tehnikim materijalom. Do plovidbe je ostalo jo nekoliko tjedana i svi su se trudili da oslobode sva spremita i da ih pripreme za novi tovar. Zamolio sam radnike da se poure jer su vagoni bili potrebni za kompoziciju koja kree za Norilsk. Da ne bih gubio vrijeme, telefonirao sam deurnom inovniku u prometni ured da poalje lokomotivu po vagone. Nakon nekoliko minuta lokomotiva je stigla, a mainovoa je stao vikati: - Brao, sklopljen je mir! Nijemci su kapitulirali! Kao vatra tjerana vjetrom proirila se ta vijest po cijeloj luci. Svi su obustavili rad. Zatvorenici su krenuli u smjeru izlaza iz luke. Sa svih strana strujale su mase. Strae nisu znale to da rade. Prvi put je rije mir udruila sve, zatvorenike i slobodnjake, na trenutak ak i straare. Vikali smo im da je mir. - Vodite nas u logor, danas se ne radi - odjekivalo je sa svih strana. Ociri su nam odgovarali da nemaju instrukcija. - Kakve instrukcije? Mir je, vodite nas u logor! - vikali su zatvorenici. Masa je provalila napolje. Straari nas nisu zaustavljali niti prebrojavali kao obino. Hodali smo prema logoru. Pored nas ili su vojnici, a njihovi automati visjeli su objeeni o ruku. Prvi put straari nas nisu psovali. Rije mir sjedinila je ljudska srca. Kad smo stigli pred logor, ponovilo se isto kao i na izlazu iz luke: vrata logora bila su irom otvorena. Uli smo bez prebrojavanja. Straari nisu ni saekali da svi uu, odmah su krenuli u 343

smjeru svoje kasarne. Mi smo ostali u logorskom dvoritu. Prijatelji su jedan drugome stiskali ruke i svi su se radovali to je zavren strahovit rat. - Sada emo uskoro kui - ponavljali su mnogi. - Naravno, bit e amnestije, svi e se vratiti svojim kuama. - Da, ako netko jo ima obitelj. Moje su istrijebili nacisti - ree netko. Pojavio se naelnik logora i odrao kratak govor u kome je rekao da je Hitler poraen, da je sovjetska armija pobijedila i da sovjetska vlada na elu s drugom Staljinom nee zaboraviti da smo za rata dobro radili i na taj nain pomogli da se okupator uniti. Spomenuo je da emo svi biti amnestirani. Naravno, svi nee moi odmah kui, ali kazne e se opratati. Bili smo sretni. Krenuli smo u barake. Kad je bilo vrijeme veeri i kad su nam dali uobiajenu juhu, prvi put se moglo uti kako zatvorenici glasno izraavaju svoje nezadovoljstvo. - Danas su ti psi mogli neto bolje skuhati. Prolazili su tjedni. O obeanoj amnestiji nita! Poloaj zatvorenika ostao je isti. Kao da se u svijetu nita nije dogodilo. Kad sam prijatelju Josefu pripovijedao o tom vremenu, rekao je: - Sve se na svijetu mijenja, samo GULAG ostaje.

344

PRVO PISMO MOJE ENE NAKON PET GODINA Sa svojom enom izgubio sam svaku vezu poetkom 1940. godine. Iako sam i do tog vremena samo rijetko kada dobivao potu, znao sam otprilike da ivi u Moskvi, a ona je znala da sam jo iv. Novac koji sam ponekad od nje primao nadomjetao je neisporuena pisma. Naravno, nikad nisam smio pisati o svom stvarnom poloaju. Za tih pet godina bio sam uvjeren da vie nemam ene. Kad su me uhapsili, moja ena imala je dvadeset godina. Smrt naeg djeteta i represalije koje je morala podnositi bili su dovoljni razlozi da povjerujem kako se udala za drugoga. Kad je rat zavrio, odluio sam da joj ipak poaljem jedno pismo. Pismo nisam poslao obinom logorskom potom, ve sam zamolio jednu Njemicu, koja je ivjela u progonstvu u Dudinki i radila kao pomoni knjigovoa na stanici, da ga baci u potanski sandui. Ovaj su nain koristili mnogi zatvorenici. Premda su potu kontrolirali, vei dio pisama ipak je stizao na odredite. Zamolio sam da mi se odgovor poalje na adresu Njemice. Prolo je nekoliko tjedana. Sve moje nade su propale. Ali jednog dana Njemica me zamoli da za podnevnog odmora doem u njezinu sobu. Osjeao sam kako me obuzima malaksalost. Bilo je deset sati ujutro. Podnevni odmor poinjao je u dvanaest. Osjeao sam da neu moi izdrati jo dva sata. Krenuo sam najprije prema brodovima. ene i mukarci istovarivali su robu i utovarivali je u vagone. Rad se odvijao normalno i ja nisam imao mnogo posla. Ve nakon pola sata ponovno sam se vratio. Pokuavao sam razgovarati s Njemicom, no im bih se pribliio njenom pisaem stolu, ona mi je perom pokazivala da joj se 345

ne obraam. Nisam bio siguran znai li to da za mene nema nita, ili mi eli rei da joj se ne pribliavam. Imala je mnogo razloga da se plai. U istoj sobi sjedio je zatvorenik za koga se znalo da sve javlja NKVD-u. Da je ne bih doveo u opasnost, iziao sam iz sobe. Potraio sam neki posao da bih utukao vrijeme. Napokon je doao podnevni odmor. Kada sam uao u sobu, nikog nisam naao. Upravo kad sam se spremao da iziem, Njemica je ula. Iz torbice je izvadila novine u kojima je bila sakrivena koverta. Odmah sam prepoznao rukopis svoje ene. Istrgao sam joj pismo iz ruke i otrao u upu gdje se sprema ugljen. Sakrio sam se u kut i druim rukama poderao kovertu. Dragi moj Karli!, poeo sam itati. Zatim sam zastao. Od sree nisam mogao nastaviti. Prve reenice plesale su pred mojim suznim oima. Dragi moj Karli... Sve je dobro, mislio sam, kad pismo tako poinje. Ona jo uvijek pripada meni. itao sam dalje. Saznao sam da je pismo stiglo nakon mnogih peripetija, jer sam ga poslao na staru adresu ne znajui da se ena ve odavno odselila. Saznao sam kako je preivjela ratne godine. Ona i njeni roaci smatrali su me odavno mrtvim. Pismo je zavravalo najtoplijim rijeima kakve su uobiajene meu ljudima koji se vole. Bio je to moj prvi sretni dan u logoru. Sada sam odjednom dobio odgovor na pitanje: emu ivjeti? Da, isplatilo se podnijeti muenje da bi se doivio dananji dan. Istim sam putem od ene dobio jo nekoliko pisama, novac i asopise, sve dok jednog dana agent NKVD-a nije neto saznao. Svi zatvorenici u III logorskom odjeljenju u Dudinki znali su da je Zubkov agent NKVD-a. Zubkov je dobio deset godina zbog pronevjera, a sada je pokuavao popraviti svoj poloaj dojavljiva346

njem. Javljao je sve to zatvorenici jedu, govore, kradu, provocirao je na sve mogue naine samo da bi imao to prijavljivati. Zubkov je prislukivao razgovore zatvorenika i prijavljivao ih NKVD-u, dodavi uvijek poneto svoga. Kao nagradu za taj prljavi posao dobio je propusnicu i nije se po nekoliko dana morao pojavljivati u logoru. Zubkov je imao ljubavnicu, slobodnjakinju, kod koje je esto provodio noi. Bio je zaposlen kao eljezniki natinovnik i bio je moja smjena. esto sam sa Zubkovom imao otrih razmirica prilikom preuzimanja smjene. Neprestano je prigovarao da se broj na tovarnom listu ne vidi dovoljno jasno, da nije tono oznaeno na kojem kolosijeku stoji natovaren ili prazan vagon itd. Uvijek sam se trudio da sauvam hladnokrvnost, ali to mi je rijetko kada uspijevalo. Svi slobodnjaci i zatvorenici bojali su ga se jer je bio svjestan svoje moi, tako se i ponaao. Kad je Zubkov saznao za moju tajnu, odmah je otrao svojim naredbodavcima da ih obavijesti. Nije se, naravno, zadovoljio time da im javi kako primam bezopasna pisma od ene, ve je rekao da je na tragu kontrarevolucionarnoj pijunskoj organizaciji koja je povezana s inozemstvom, pa ak da stiu i velike svote novaca u pijunske svrhe. Zubkov je dobio nalog da me promatra. To je bio razlog to me nisu odmah otjerali s posla. NKDV je najprije sasluao Njemicu. Rekli su joj da je najbolje da sve prizna jer oni ionako sve znaju. Zatim su pozvali i njenog mua, koji je takoer radio kao eljezniar. NKVD je i njega optuio zbog pijunae i zahtijevao da sve prizna. Njemica me jednom potraila u luci dok sam na vagonima ispisivao brojke. - Za ime boje, piite svojoj eni da vie ne alje pisma na moju adresu. NKVD iz toga stvara pijunsku aferu - rekla je to 347

tako brzo i uzrujano da sam jedva razumio o emu se radi. Odmah sam javio eni da mi odsada pie na logorsku adresu. U mojoj odsutnosti pretraili su sve moje stvari i oduzeli mi sve to je bilo tampano ili napisano, ak i knjigu o ivotu ajkovskog. Vjerojatno se NKVD uvjerio da je najnovija pijunska afera izmiljena glupost i zadovoljio se time da me potjera s posla, a naelnik logora dobio je nalog da me premjesti u brigadu koja ne radi u luci. Prikljuili su me brigadi koja je u pjeari tovarila pijesak. Poslije nekoliko dana premjestili su me iz III logorskog odjeljenja u Perisilku, susjedno etapno mjesto. Na Perisilki je bilo ivo. Bilo je to vrijeme kad su stizali novi transporti zatvorenika, koji su trebali nadomjestiti one koji su za vrijeme zime poumirali ili su postali bogalji. Sve barake bile su prepune, mnogi su spavali ispod prina. Uvelike se trgovalo stvarima koje su novo pridoli jo posjedovali. Za nekoliko kilograma kruha i malo duhana moglo se kupiti odijelo, za dvije porcije kruha svilena koulja ili par lijepih cipela. Kupci bijahu kriminalci, koji su po narudbi slobodnjaka pokupovali sve to se moglo upotrijebiti. Prodavai su uglavnom bili Nijemci ili Rusi, koje su vratili iz Njemake ili Austrije i direktno ih dovezli u logor a da nisu ni vidjeli svoju domovinu. Odavde su zatvorenike otpremali u Norilsk. S jednom grupom zatvorenika prebacili su i mene.

348

VII. PONOVNO U NORILSKU

349

U VI LOGORSKOM ODJELU Kad je na transport stigao u Norilsk, preuzeli su nas predstavnici logorske uprave i porazmjetali u razna logorska odjeljenja. Od eljeznike stanice Norilsk stupali smo kroz grad u peteroredovima, du Gornaje ulice i preko Zavodskaje do velikog podruja zvanog Boljoj metalurgieski zavod, BMS. Na tom mjestu radio sam u prvim godinama nakon dolaska u Norilsk. Tada je to bilo golemo gradilite na kome je deset tisua zatvorenika primitivnim alatom razbijalo vjeno smrznutu zemlju. Poslije je nikla mala ljevaonica metala. Sada su se dokle je oko dosizalo vidjeli veliki pogoni s golemim dimnjacima, halama, radionicama i spremitima. Razgranata eljeznika mrea prolazila je itavim podrujem. Iz svih dimnjaka sukljao je dim. Vagoneti, koje je vukla lokomotiva, dovozili su vruu ljaku obojenih metala. Na jo neizgraenim mjestima radili su zatvorenici istim alatom kao nekada ja i moji drugovi. Da, mnogo je toga izgraeno! Ali gdje su graditelji ovoga golemog pogona? Gdje su Ondraek, Keroi, Feldmann i hiljade inozemnih komunista koji su zajedno sa stotinama tisua Rusa, Ukrajinaca, Uzbeka, Gruzijanaca i drugih sazidali sve to? Gdje su moji drugovi? Lee u masovnim grobovima Norilska! Tamo e poivati i vei dio ovih koje sada ovdje vidim. Na rubu BMS-a nalazilo se VI logorsko odjeljenje koje e od sada biti moje novo boravite. Najprije su nas dvije stotine doveli u ambulantu, gdje su nas pregledavali i svakome odreivali radnu kategoriju. Dok sam ekao da doem na red, priao sam nekom ovjeku koga dotad 350

nikada nisam vidio i koji je ve nekoliko puta ulazio u lijeniku sobu i ponovno izlazio. Kao stari logora pogodio sam da je to jedan od pridurka. Nisam se prevario. Bio je to zavhoz, gospodarski upravitelj sanitetskog odjeljenja. - Oprostite, molim vas, mogu li dvije minute razgovarati s vama? - upitao sam ga. - ta elite od mene? - Bit u iskren. Ve od 1936. nalazim se u zatvorima i logorima i jedini sam stari meu ovima koji su sada doli iz Dudinke. Znam da emo svi biti ponovno prebaeni na teak posao. Molim vas, pomozite mi da se iz toga barem privremeno izvuem. - Koju kategoriju imate? - Jo nisam bio kod lijenika. - Kako se zovete? Rekoh mu svoje ime, on zapie podatke na papir i poe u lijenikovu sobu. Nakon deset minuta mi prie. - Dobili ste kategoriju II A, jeste li zadovoljni? - Mnogo vam hvala, to treba da radim? - Radit ete kao bolniar u odjeljenju za oporavak. Odahnuo sam. Ponovno mi je uspjelo da se na neko vrijeme spasim od tekog rada. U VI logorskom odjeljenju postojao je, osim bolnice koju je imalo svako logorsko odjeljenje, i tzv. OP, odjeljenje za oporavak. Tamo su smjetali ljude koji nisu bili bolesni, ve tjelesno iscrpljeni i vie nisu imali dovoljno snage za posao. Kad sam gledao te uglavnom mlade ljude, pitao sam se: to ih jo dri na nogama? Neki su bili toliko slabi da su se pri svakom koraku morali za neto pridravati, kao djeca kad ue hodati. Ovdje su dobivali bolju hranu, triput dnevno. Za doruak je bilo maslaca ili margarina, ruak se sastojao od tri jela, svakog dana dobivali su meso. Kako 351

je veina patila od skorbuta, dobivali su i neto sirovog povra i pola litre kvasa. Zatvorenici su u OP ostajali oko tri tjedna. Oni koji se u tom roku ne bi oporavili, ostajali su jo tri tjedna. Za to vrijeme nisu morali raditi. Ali da bi se ipak kretali, oni koji nisu pretjerano slabi istili su dvorite logora po dva sata dnevno. Da bi to due ostali ovdje, neki su pokuavali odugovlaiti poboljanje, prodavali su kruh ili su ga mijenjali za duhan. Zbog toga su lijenici odredili da se kruh ne daje u porcijama, ve ga je bolniar mrvio u juhu. Osim ienja baraka, to je bila i moja dunost. Stajalo me mnogo da odolim molbama da to ne uradim. Ponekad sam poputao, na kraju sam imao samo neprilika. Oni kojima sam tu uslugu odbio, prijavili bi me lijeniku. Nas etvorica bolniara spavali smo u maloj susjednoj prostoriji u kojoj su se nalazili vojniki kreveti, slamarice, plahte i pokrivai. Dobivali smo istu hranu kao i bolesnici. Nakon dva mjeseca rada izgledao sam upadljivo dobro i moj zatitnik ree da me mora otpustiti jer su mu lijenici savjetovali da umjesto mene uzme slabijeg ovjeka. Nije mi drugo preostalo nego da mu se zahvalim na pomoi. Prebacili su me u brigadu koja je podizala temelje nove koksare. Sve takve radove izvodio je na tom podruju Metalurgstroj. Upravitelj Metalurgstroja bio je in. Epstein. Kad sam stigao u Norilsk s otoka Solovki, upoznao sam Epsteina; tada je bio zatvorenik. S njim sam gradio eljezniku prugu DudinkaNorilsk. Epstein je odsluivao svojih deset godina logora koje je dobio zbog tetoinskog rada. Kad je poeo rat i trebalo je na brzu ruku graditi pogone vane za ratnu proizvodnju, pozvali su Epsteina, koji je bio graevinski inenjer, iz nae brigade i posta352

vili ga za upravitelja jednog odjela. Epstein je na svom novom poslu veoma dobro radio. Otpisali su mu jedan dio kazne, a kad je njegov objekt bio prvi zavren, oslobodili su ga i imenovali upraviteljem golemog kombinata. Kad sam ga ponovno sreo, njegove su grudi krasila dva najvia ordena Sovjetskog Saveza. Za podnevnog odmora poao sam u zgradu uprave da zamolim Epsteina za odgovarajui posao. Nisam znao kako e me doekati i hoe li ovjek ukraen ordenjem prepoznati zatvorenika. Uao sam u sobu tajnice. Plaio sam se da e me izbaciti. Bojaljivo sam rekao sekretarici da elim razgovarati s gradaninom naalnikom. Pogledala me, opazila moju glinom uprljanu odjeu i rekla: - Naelnik nije slobodan. Htio sam joj rei svoje ime i zamoliti je da upita naelnika kada me moe primiti, no odustao sam i uputio se prema vratima. Najednom me sustigne Epstein koji je urio u sobu glavnog inenjera. Nije me primijetio, ili me nije htio prepoznati. U hodniku sam razmiljao to da uinim. Upravo sam htio izii, kad opazih da se vraa. Stajali smo jedan nasuprot drugome. - Otkuda vi ovdje? - upita me. - Traim vas - odgovorio sam. - Doite, doite. Epstein je poao naprijed, ja sam ga slijedio. - Kako ste? - Kako zatvorenik moe biti. I sami vidite - odgovorio sam i pokazao svoju prljavu odjeu. - Gdje radite? - U brigadi koja gradi koksaru. 353

- Hoete li biti brigadir? - Znate, ne volim taj posao - odgovorio sam zbunjeno. - Znam, taj posao ne odgovara vaem karakteru. Brigadir treba da opsuje. Ili ste to moda nauili? - nasmijei se. - Na sreu, nisam. Poto sam mu ispriao koje sam sve poslove u meuvremenu obavljao, rekao mi je da se obratim njegovu zamjeniku, a ako ovaj ne nae odgovarajui posao, neka ponovno doem k njemu. Uputio sam se Epsteinovu zamjeniku kome sam morao objasniti tko sam, kolika mi je kazna i kakve sam sve poslove posljednjih godina obavljao. Kad sam mu spomenuo posljednje zaposlenje, posao eljeznikog natinovnika, ree mi Ljam, tako se zvao zamjenik, da je kod Metalurgstroja slobodno mjesto upravitelja transportnog odjeljenja. Upita me hou li ga prihvatiti. Pristao sam nakon kraeg razmiljanja jer sam dobro poznavao taj posao. Istog dana odnio sam upravitelju VI logorskog odjeljenja pismo koje je potpisao Epstein u kojem obavjetava koji mi je posao dodijeljen i moli ga da poduzme potrebne mjere kako bi mi se omoguio rad. To je znailo i preseljenje u baraku u kojoj su stanovali nadglednici, upravitelji odjeljenja i drugi vodei inovnici. U baraci nisu bile obine prine, ve tzv. vagonski sistem, tj. prine su bile graene kao mjesta u vagonima putnikih vlakova. Na jednoj je bilo mjesta za etiri osobe, izmeu njih su bili razmaci i svaka je imala odgovarajuu posteljinu. U sredini barake nalazio se veliki stol na kome se moglo jesti, pisati i itati. Oni koji su ovdje stanovali mogli su po elji naputati logor i otii na susjedno podruje tvornice. I hrana se razlikovala od hrane ostalih zatvorenika. Slijedeeg dana nastupio sam novo mjesto upravitelja transportnog odjeljenja Metalurgstroja. Stotinu i pedeset ljudi, po354

dijeljenih u etiri brigade, morali su istovarivati sve terete koji bi stizali u Metalurgstroj vlakom ili kamionima. Radilo se danju i nou. Radovi na istovarivanju bili su strogo vezani za vrijeme. Dvadeset tona teak vagon morao se istovariti za dvadeset minuta, kamion od tri tone takoer za dvadeset minuta, a za velike amerike Mac kamione bilo je odreeno dvadeset pet minuta. Na osnovu iskustava koje sam stekao na eljeznici, znao sam kakve me tekoe oekuju. Ove stroge norme za istovar i pretovar zahtijevale su zapoljavanje zdravih i snanih ljudi, a takvih je u brigadama bilo vrlo malo. Stoga su vagoni rijetko kada bili istovareni na vrijeme. Znao sam da posao nee biti uspjean ako se budem oslanjao na rad zatvorenika. Morao sam potraiti druga sredstva. Da bi se zatvorenici natjerali da intenzivnije rade, upotrebljavalo se veoma jednostavno ali bestijalno sredstvo. Nitko na svijetu ne bi vjerovao da obian list duhana koji se sadi na polju moe ovjeka preobratiti u ivotinju. Ali NKVD je znao i tako bezazleni list duhana iskoristiti u svoje svrhe. Ve sam spomenuo da su transporti Saveznika dovezli na tisue tona ivenih namirnica u Norilsk i tako zatvorenike i slobodnjake sauvali od gladi. Ali duhana je bilo malo. U Rusiji toliko omiljela mahorka, ovdje je bila prava rijetkost. I NKVD je brzo uvidio koliko vano sredstvo ima u svojim rukama. Mahorka se davala samo kao premija za prebaenu normu. Visoke norme koje je samo rijetko tko ispunjavao, sada su se esto prebacivale. Prije poetka rada na gradilite je dolazio upravitelj. Brigada je dobivala dnevni zadatak, pri emu je upravitelj odmah obavijestio koliko e se mahorke uveer podijeliti ako se zadatak ispuni. Onda je zapoelo mahnitanje. Vie nije bilo potrebno da ih goni nadglednik ili brigadir. Ljudi su se meusobno tjerali. I ne 355

samo to, oni su se meusobno ganjali do iznemoglosti. Strast da se doe do malo duhana prisiljavala ih je da daju sve od sebe. Radili su bez odmora, esto nisu uzimali ni jednosatni odmor. im bi progutali komadi kruha, ponovno su urili na rad. Nepuai su morali sudjelovati jednako kao i puai. Prijatelji su postajali neprijatelji, sve zbog ono malo duhana. Kad bi zavrio radni dan, doao bi nadglednik, i provjerio je li zadatak ispunjen. Svi su napeto oekivali rezultat. Ako je norma bila ispunjena, nadglednik bi izgovorio toliko oekivanu reenicu: - Brigadiru, evo ti cedulje i poi po duhan. Ljudi su napeto ekali da se brigadir vrati s duhanom. U meuvremenu su sanjarili o tome kako e upaliti cigaretu. Nepuai su pak planirali kako e mahorku zamijeniti za kruh. Prilazili su im puai i nagovarali ih da posao sklope s njima. No, ljude su obino varali. U poetku je brigadir obeao paketi mahorke na dvojicu, a na kraju bi ispalo da je svaki etvrti dobio paketi koji je morao razdijeliti na etiri dijela. Ostatak su brigadiri zadravali za sebe. Mjera je bila kutija ibica, svatko je dobio dvije kutije. Slijedeeg dana gonjenje bi iznova poinjalo. Po itav dan moglo se uti kako viu jedan na drugoga: - Hej, zato ne radi? Zbog tebe neemo dobiti duhan! esto je dolazilo do krvavih tunjava. Zatvorenici su se tukli lopatama, svime to bi im dopalo ruku. Nerijetko su ih varali. Obeani duhan nije stizao, ili bi nadglednik jednostavno rekao da norma nije ispunjena. Drugi put nije bilo skladitara, ili je mahorka podijeljena brigadirima. U dane kad nije bilo duhana, jednu cigaretu puila bi desetorica. Kad sam nastupio svoje novo mjesto, Ljam mi je odmah dao pedeset paketia mahorke. Pruajui duhan rekao mi je: 356

- Iskoristite ga dobro. To je vanije od velike porcije pajke. Odluio sam da ne primijenim ovo sredstvo. Trebalo je da koristim iskustvo sa eljeznice. Prije svega trudio sam se da budem u dobrim odnosima sa eljeznikim inovnicima, u tome mi je duhan mnogo pomogao. Za susretljivost inovnika, koji su samo rijetko kada pazili jesu li vagoni pravovremeno istovareni, davao sam im i po nekoliko paketia mahorke. Potkraj mjeseca, kad se sumirao rezultat moga rada, ustanovilo se da prvi put nakon dueg vremena Metalurgstroj nije morao platiti kaznu eljeznikoj upravi. Moj presti naglo je porastao. Upravitelj Metalurgstroja radovao se to je njegov izbor bio dobar. I ja sam bio zadovoljan svojim uspjehom. Ali bilo je i nezadovoljnih. To su prije svega bili dispeeri Metalurgstroja. U prvo vrijeme nikako nisam mogao shvatiti razlog njihova nezadovoljstva, tek sam poslije saznao zato su mi svugdje prireivali neprilike. Bivi upravitelj transportnog odjeljenja i dispeeri bavili su se malim ilegalnim poslovima. Nou, a ponekad i danju, upotrebljavali su kamione za svoje privatne poslove. Na podruju Metalurgstroja nalazio se kameni ugljen koji nitko nije uvao. Ugljen su tovarili na kamione i odvozili u stanove slobodnjaka. Za njega su dobivali novac, koji su onda dijelili sa uvarima. Kad sam jednom odbio prijedlog da sudjelujem u takvim makinacijama, otpoeo je rat protiv mene. Svaku pogreku, svaki neuspjeh u poslu, nairoko su referirali upravitelju. Ali Epstein nije poklanjao panju ovim traevima. Glavno je da se ne plaaju kazne eljeznikoj upravi. Nakon dva mjeseca uvidio sam da sam pogrijeio to sam prihvatio to mjesto. Sabotae dispeera, nesposobnost brigadira koji su mislili samo na to gdje e neto ukrasti, pretvorili su moj rad u 357

pakao. Bio sam prisiljen da danju i nou nadgledam radove. Brzo sam shvatio da to neu moi izdrati. Zamolio sam Epsteina da me oslobodi tog posla, ali on o tome nije htio ni da uje. Kao glavni inenjer na BEZ-u (Boljoj elektrolitni zavod) radio je moj prijatelj Strogonov. Sprijateljili smo se za rata u norilskom zatvoru. Strogonov se nalazio pod istragom zbog pripadnosti religioznoj sekti. Strogonov je nedavno dobio deset godina logora i vratio se na svoj poloaj gdje su ga veoma cijenili kao strunjaka. Upravitelj BEZ-a bio je slobodnjak, ali svi su znali da je stvarni ef zapravo Strogonov. Slobodnjak je bio takozvano oko Partije. Dobivao je visoku plau, a zatvorenik Strogonov radio je za zdjelu juhe i kau. Slobodnjak je, naravno, sluao miljenja Strogonova. Znao je da bez njega ne bi postigao nita. Zamolio sam Strogonova da mi pomogne. Odmah je bio spreman da me namjesti kao kontrolora u BEZ-u. Za taj rad nije bilo potrebno struno znanje. Ve sam se radovao to u se osloboditi sadanjih neugodnosti. Strogonov je obeao da e razgovarati sa Epsteinom koji treba da odobri premjetaj. Ali Epstein je bio neumoljiv. Izgovarao se da ne moe nai odgovarajuu zamjenu. Pomogao mi je sluaj. Metalurgstroj je trebao atorskog platna za ivanje inovnikih kinih kaputa. U to je vrijeme samo BEZ imao takvu tkaninu. Epstein je zamolio Strogonova da mu prepusti potreban materijal, a Strogonov je iskoristio ovu priliku i izborio moj premjetaj. Kad se Epstein vratio u svoj ured, rekao je Ljamu: - Prodao sam tajnera za 12 kinih kaputa. U ponedjeljak sam se trebao javiti na novo radno mjesto. Najprije sam otiao na doruak. Kad sam se iz kuhinje vraao u baraku, saznao sam od deurnog da me traio nadglednik. 358

ta to znai, razmiljao sam pun zebnje. Nikako nisam mogao nai zadovoljavajui odgovor. Jo u subotu bilo je dogovoreno da se u nedjelju odmorim, a u ponedjeljak da nastupim posao kontrolora u BEZ-u. Otiao sam u baraku u kojoj je stanovao Strogonov. Ali Strogonov je ve otiao. Nije mi preostalo drugo nego da se javim nadgledniku. - Vi ste me traili? - upitao sam. - Da, ti nee otii u BEZ, ve u dvadeset i petu tvornicu - ree mi i okrene se. Znao sam da se nita ne moe promijeniti. Prikljuio sam se brigadama koje su radile u dvadeset i petoj tvornici. Tvornica se nalazila na lijevom, najudaljenijem dijelu veljkog podruja. Zgrade od crvene cigle bile su naslonjene uz padinu brijega. Vidjele su se izdaleka, ali su samo malobrojni znali to ta tvornica proizvodi. Oni koji su tamo radili nisu o tome govorili. Kad sam se pojavio u tvornici dodijelili su me grupi zatvorenika koja je iz vagoneta istresala crvenu muljevitu masu u neki ponor. Ova je masa dolazila iz golemih posuda koje su stajale na gornjim katovima. Ve sam tjednima radio u dvadeset i petoj tvornici i jo uvijek nisam znao to tvornica proizvodi. Sve je bilo tajnovito. Ve i sama injenica da su ovdje radili preteno kriminalci govorila je o tome da se NKVD naroito trudio da sauva tajnu ovog postrojenja ak i onda kad sve to ve dugo vremena nije bila tajna. Posao koji sam morao raditi nije bio lagan: tri ovjeka morala su tokom jedanaest sati izgurati etrdeset vagoneta i prevrnuti njihovu sadraj u ponor. Norma bi se mogla ispuniti da je sve ilo glatko, ali velika studen zimi 1947. prouzroila je da su tranice na nekim mjestima bile ire, na drugima ue, tako da su vagoneti esto iskakali. Balvanima i eljeznim ipkama muili smo se 359

da podignemo do ruba napunjene vagonete. esto nam je za to trebalo vie od trideset minuta. Kako smo prilikom istovarivanja nogama gazili po toj muljevitoj masi, nismo mogli nositi pustene izme, a pri 45 stupnjeva ispod nule lako se moglo dogoditi da se noge u cipelama smrznu. Zato smo svakog sata odlazili u toplu prostoriju da se malo ugrijemo. Godine 1947, kada u Norilsk vie nisu stizale ivene namirnice iz Amerike, smanjene su porcije kruha i hrane i ponovo je zapoeo period gladi. Iz unutranjosti Rusije stizalo je malo ivenih namirnica. Seljaci koji su oekivali da e se nakon svretka rata raspustiti kolhozi, smatrali su se prevarenima. Za rata je Staljinova klika proirila glasine da e nakon rata raspustiti kolhoze. Bila je to svjesna prevara. I to nije bilo prvi put. Seljaci su uinili isto to i godine 1933-34: nisu posijali koliko im je nareeno. Aparat koji ih je prisiljavao da rade u kolhozima bio je za rata i okupacije potpuno razbijen. Prinosi etve 194647. bili su neobino slabi. Molotov je u jednom govoru rekao da je tome kriva sua. Ali to nije bila prva la koju je izgovorio najblii suradnik Staljina i Ribbentropov partner prilikom potpisivanja pakta izmeu SSSR-a i Hitlerove Njemake. Istu pasivnost pokazali su i radnici. Produkcija u godini 194647. bila je nia nego za rata, unato lanoj statistici Glavnog ureda za statistiku. Uzrok je bio slian kao i kod seljaka. Radnici su oekivali da e poslije pobjede dobiti vie slobode i vee plae. Umjesto toga dobili su samo obeanja i nov teror. Ali radnici koji su se vratili s bojita nisu vie bili toliko bojaljivi kao prije rata. Iako se nisu usudili otvoreno istupati protiv terora i visokih normi, primijenili su pasivnu rezistenciju. Po nekoliko dana nisu dolazili na posao. Tako je bilo i na selu. 360

No teror je gospodarstvu trebao dati novi polet. Zbog nedolaska na rad u toku od tri dana hapsili su, osuivali zbog sabotae i otpremali u logore. Industrijski gradovi regrutirali su nove logorae. Seljake kolhoznike koji nisu imali minimum radnih dana slali su u logore, ili bi ih naseljavali na Dalekom sjeveru. Ali ni to nije bilo dovoljno ekasno. Staljin se odluio na nov potez: na reformu novca. U Rusiji ve odavno nije bilo bogataa. Koga je, dakle, pogodila ova novana reforma? Naravno radnike, namjetenike, seljake, inteligenciju i, koliko god to zvualo paradoksalno, najnesretnije meu nesretnima: zatvorenike. Na osnovu odredbe, svakome koji je imao novaca u tedionici zamijenjena je svota do tri tisue rubalja po kursu 1:1, do deset tisua 1:3, a preko deset tisua 1:10. Jedino siromani zatvorenici koji su na svom kontu imali neto novaca to su im poslali roaci morali su bez obzira na veliinu svote mijenjati po kursu 1:10. Za rata, naroito za posljednjih godina, zatvorenicima je obeano da e nakon pobjede nad Hitlerom doi do velike amnestije. Na skupovima koji su bili sazivani posebno za zatvorenike govorili su zastupnici uprave i NKVD-a i traili da se intenzivnije radi i strpljivo podnosi glad, jer e nakon pobjede sve biti dobro. Jednom sam bio na takvom sastanku na kome je govorio upravitelj Norilskog logora. Pukovnik Voronov poeo je svoj govor slijedeim rijeima: Drugovi, da, da, drugovi, nisam se zabunio, svi ste vi nai drugovi, samo ste privremeno izolirani i poslije rata svi ete biti osloboeni... Ali obeana amnestija zahvatila je samo kriminalce koji su najmanje radili. Za politike zatvorenike, koji su za rata najvie radili i gladovali, nije bilo amnestije. 361

Kad sam za rata leao u bolnici, sreo sam starog znanca Davida Ivanovia Kijasavilija, biveg lana Centralnog komiteta menjevike partije u Gruziji. Razgovarali smo o perspektivama nakon pobjede nad Hitlerom. Kijasavili je tada mislio da e se nakon pobjede u Rusiji sve izmijeniti. Nisam prihvaao njegov optimizam. Rekao sam mu da su se menjevici esto prevarili, pa se bojim da e tako biti i ovaj put. Na alost, bio sam u pravu. U logoru je ponovno vladala velika glad kao u poetku rata. Ve u pet sati ujutro pred kuhinjom su bili veliki repovi. Kad se u est sati otvorio kuhinjski prozor i zatvorenici su primili ono malo hrane, poeli su jesti istog asa. Nisu izdrali ni do barake. Sjeam se da je u diskusiji u Ujedinjenim narodima, kada se raspravljalo o poloaju zatvorenika u Sovjetskom Savezu, bilo govora i o tome kako je zamjenik ministarskog savjeta Mikojan tvrdio da u SSSR-u uope nema logora i da zatvorenici ive tako da bi im engleski i ameriki radnici mogli pozavidjeti. Suprotne tvrdnje nazvao je klevetama. U meuvremenu sam upoznao gotovo sve odjele dvadeset i pete tvornice. Glavni proizvod ove tvornice bio je kobalt. U malenoj buradi odvozili su ga na uzletite. Nastojao sam dobiti laki posao. Ali kako su ovdje glavnu rije imali kriminalci, moja su nastojanja ostala bezuspjena. Stoga sam odluio ponovno pokuati na eljeznici. Obratio sam se molbom eljeznikoj upravi i spomenuo da sam u Dudinki dugo vremena radio kao natinovnik. Upravitelj tovarnog odjeljenja norilske eljeznice, Gilels, poznavao me jo dok sam radio u Dudinki pa sam molbu uputio njemu. Obeao mi je da e me namjestiti. Prolo je nekoliko tjedana, ali odgovora nije bilo. Neto je stajalo na putu mom 362

premjetaju. Morao sam pokuati da na drugi nain odem iz VI logorskog odjeljenja. Ovdje su prilike bile sline kao u IX odjeljenju. Obratio sam se svom prijatelju Vasiliju uprakovu, koji je svoju kaznu ve odsluio i sada je bio slobodnjak i radio kao glavni inenjer komunalnog odjeljenja Norilska. Vasilij se zauzeo. U proljee 1948. dobio sam namjetenje kao tobonji specijalist za gradnju kanala u jednom od pogona kojima je rukovodio. Morao sam prijei u II logorsko odjeljenje. Doao je dan kad sam trebao prijei u II odjeljenje. Ali u tvornicu je doao nadglednik i odveo me s posla. Nisam znao zato. Kad smo doli u logor, morao sam predati sve stvari koje sam dobio u VI odjeljenju. Da me ne bi potpuno golog predali straarima, dobio sam umjesto svoje odjee nekakve krpe. Takva je bila praksa u ovom odjeljenju. Zbog tednje tako su postupali i sa zatvorenicima koji su odsluili svoju kaznu i odlazili na slobodu. Osloboeni zatvorenik dobivao bi dokumente tek kad bi predao odjevne predmete. Straar na izlazu imao je nalog da ga propusti samo ako mu pokae potvrdu efa robnog odjeljenja. Zahvaljujui ovim mjerama ljudi koji su odlazili na slobodu nalazili su se ve na prvom koraku pred gotovo nepremostivim tekoama. Veina se snalazila tako to je od zatvorenika u zamjenu za kruh i ivene namirnice ponovno kupovala odjeu. Za rata nisu oslobaali zatvorenike koji bi odsluili kaznu. Njima se uope nita nije saopavalo, a kad bi oni neto pitali, inovnici su im odgovarali da moraju ostati u logoru. Tako se dogodilo da su oni koji su jo u poetku rata odsluili svoju kaznu ostajali u logoru sve do 1946, pa ak i 1947. S njima se postupalo kao sa svima ostalim zatvorenicima. Veina osloboenih nije 363

imala novaca, ali bilo je i takvih koji su od svojih roaka primili novac dok su jo bili u logoru. Mnogi su raunali da e im u asu osloboenja biti isplaen novac s njihova rauna i da e za to kupiti najpotrebnije stvari. Ali dolo je do novane reforme i umjesto pet stotina rubalja dobivali su pedeset. A za tu svotu nije se mogla kupiti ni koulja. Na podruju BEZ-a od zatvorenika se moglo kupiti dosta odjevnih predmeta. im bi zatvorenik dobio nove hlae ili kaput, odmah bi ih prodao. Uprava logora pootrila je kontrolu koja je oteavala kupoprodaju, ali je nije onemoguila. Kad su me vodili u II logorsko odjeljenje, morao sam prijei itavo podruje BEZ-a. Vidio sam radnika koji je na istovaru dasaka slomio obje noge. Nosila su bila natopljena krvlju. Bio sam sretan to nisam upravitelj transportnog odjeljenja, jer je uprava logora rado bacala krivnju za nesretne sluajeve na pretpostavljene umjesto na visoke norme. Za nama su se zatvorila eljezna reetkasta vrata BEZ-a. Praen vojnicima prolazio sam kroz Norilsk. Bilo je ve kasno, radni dan je zavrio, sa svih strana dolazile su kolone zatvorenika koje su u peteroredovima pod jakom straom vodili u razliita logorska odjeljenja. Meu zatvorenicima opazio sam nekoliko znanaca koji su mi mahnuli u znak pozdrava. Nakon nekoliko minuta ekanja pred vratima II logorskog odjeljenja preuzeo me nadglednik koji me upita imam li uiju. Na sreu ih nisam imao. Tada mi dade cedulju za baraku u kojoj se nalazila brigada koja je radila u mehanikoj radionici komunalne uprave. Brigadir je ve znao da sam dodijeljen njegovoj brigadi. Rezervirao je dobro mjesto na prini. Leao sam nekoliko metara udaljen od njega, to se smatralo naroitom au. Brigadirovu 364

naklonost pripisao sam svom prijateljstvu s glavnim inenjerom. Radio sam u mehanikoj radionici s bravarima razliite poslove. Iz dvorita sam donosio eljezne ipke i debelu icu, koju bih dlijetom ili ekiem morao sjei u odreenim veliinama. Ovaj posao radili smo po dvojica, jedan je drao eljezo i dlijeto, drugi je udarao ekiem. S vremena na vrijeme smo se izmjenjivali. Moj partner koji se izdavao za bravara bio je starjeina, a ja njegov pomonik. Kad bismo neto pogrijeili, on bi krivnju bacao na mene. Kad sam jednom prigovarao zbog nepravedne optube i rekao mu da je on kao strunjak odgovoran za posao, odgovorio mi je: - Ti mora shvatiti da ja ne mogu preuzeti krivnju. Tebe titi tvoj prijatelj, a mene bi bacili na tei rad. Nakon nekoliko tjedana unaprijeen sam za inovnika u garai komunalne uprave. No kako sam se neprestano sukobljavao sa oferima, nastojao sam dobiti nov posao. Rad eljeznikog inovnika ostao mi je u dobroj uspomeni, zato sam nastojao da ga ponovno dobijem. Pomogao mi je sluaj. Radnici komunalnih pogona bili su premjeteni zbog oskudice mjesta u III logorsko odjeljenje, a to je bilo odjeljenje eljezniara. Sada je sve bilo jednostavnije. Javio sam se telefonom efu tovarnog odjeljenja norilske eljeznice i on mi obea da e me prebaciti na eljeznicu. Dva dana nakon toga odveli su me u eljezniku brigadu koja se nalazila u baraci na suprotnoj strani. Ljudi su se zanimali za mene jer je ef tovarnog odjeljenja izjavio da e grupu eljeznikih inovnika pojaati kvaliciranom silom. Time je, naravno, mislio na mene.

365

GOSTOLJUBIVI SAMOJEDI Dodijelili su me stanici Norilsk II. eljeznika stanica nalazila se u centru mjesta i bila je najvanija stanica u Norilsku. Stanica Norilsk II sluila je skladitima tehnikog materijala. Osim toga, stanici su pripadali: velika pilana, garae i drugi pogoni. Na stanici II radilo je ezdeset zatvorenika. Ujutro i uvee vodili su nas iz logora na stanicu i natrag. Veinu radova obavljali su sami zatvorenici, osim dunosti efa stanice. Slubujui linijski inovnik, gotovo svi skretniari i polovica inovnika bili su zatvorenici. Straari su, naravno, tokom itavog dana kontrolirali poloaje na kojima smo radili. Ali bilo je dana kada su kontrolirali samo jednom. Ovdje smo imali vie slobode nego u luci Dudinke. Tamo smo se mogli slobodno kretati samo u luci, a ovdje smo mogli slobodno lutati i po gradu. inovnici su slubeno obilazili razne objekte i pazili na istovarivanje i utovarivanje. Tako straari nisu mogli nadgledavati svaki njihov korak. Straarima je bilo lako s politikih zatvorenicima. Rijetko je koji zloupotrijebio tu slobodu. No kriminalci su i dalje krali i provaljivali, a bilo je i grabenih umorstava. Tako je potkraj 1947. u Norilsku kriminalac poubijao itavu obitelj. Provalio je u stan koji se nalazio blizu stanice i zatekao etvoro djece od pet do esnaest godina i baku koja ih je uvala. Ona se upravo nalazila u kuhinji, ubio ju je sjekirom. Baka je jo stigla da krikne, i najstarija ki dotri u kuhinju, gdje je zadesi ista sudbina. Zatim je uao u sobu i poubijao svu djecu. Sakupljao je njihovu sirotinjsku imovinu. Upravo kad se spremao da ode, u stan je ula majka. Zadavio ju je golim rukama. Nakon nekoliko dana, kad se ubojica opio, sam se odao. Hvalio se. Osudili su ga na smrt i strijeljali. 366

Moja sadanja nesvakidanja sloboda omoguila mi je da posjetim stare prijatelje od kojih su neki bili zatvorenici, a veina ih je ve odsluila kaznu. Sada su ivjeli u Norilsku kao prognanici. Mnoge sam susretao na eljeznikoj stanici. Neki, koji su saznali gdje radim, doli su da me vide, a neki su izbjegavali eljeznicu da me ne bi sreli. Ovdje mi se ponovno pruila prilika da upoznam pravi karakter nekih ljudi. Upravo oni koji su najvie psovali prijatelje na slobodi to se za njih ne brinu, izbjegavali su sastanke sa svojim bivim drugovima. Drugi, od kojih bi to ovjek najmanje oekivao, pokazivali su u svakoj prilici da nisu zaboravili stare logorae. Walter Sorge, berlinski radnik, postao je slobodnjak i radio je kao bravar. Svaki put kad bi primio plau proao bi pored eljeznike stanice i kada bi se uvjerio da ga nitko ne vidi, turio bi mi u ruku novanicu od dvadeset pet rubalja. Walter Muller, takoer Berlinanin, u velikom je luku zaobilazio eljezniku stanicu. U to vrijeme neke sam prijatelje posjeivao u njihovim stanovima. Tako sam imao mogunost da vidim kako uivaju u slobodi. Nekima su doputovale ene i djeca. A neke su se ene prema prijateljima svojih mueva odnosile poteno i srdano. Za onih nekoliko posjeta Vasiliju, njegova me ena uvijek dobro ugostila, a kad sam odlazio napunila bi mi depove hranom. Nerado sam prihvaao pozive drugova da ih posjeujem u stanovima. Znao sam da e imati neugodnosti ako za to sazna NKVD. Za mene je ponovno nastupio period blagostanja. Nisu mi pomagali samo prijatelji, ve su mi i slobodnjaci na stanici donosili hranu. Na stanici Norilsk II radila je i brigada ena na popravljanju tranica. etrdeset ena uvala su tri vojnika. Neke ene upo367

znale su se s mukarcima koji su radili na stanici. Pristankom straara, koji su na tome zaraivali, odlazile bi s mukarcima u susjedne kuice. Poslije toga vojnicima su donosile votku i jelo. Pojedine ene imale su stalne muterije. Neke uope nisu radile. Ako ne bi bile zauzete sa svojim muterijama, sjedile bi u zgradi eljeznike stanice. Nakon rata vratili su se mnogi vojnici i opet postali straari u Norilsku. Frontovci su se mnogo razlikovali od vojnika koji nisu bili na bojitu. Prije svega mogla se primijetiti izvjesna demoralizacija, koja se nije ispoljavala samo u tome to su bili spremni sudjelovati u zaradama ena, ve su i inae bili spremni da uine ono to prije rata ne bi ni pokuali. Nisu se bojali strogog kanjavanja. esto su kriminalcima koje su uvali doputali da napuste brigadu i provaljuju u stanove slobodnjaka. Plijen bi dijelili. Za politike zatvorenike bila je to velika prednost jer smo i mi osjetili promjenu. Straari nas nisu mnogo psovali, a prije su nas tukli i ubijali. Batina gotovo i nije bilo. Sada je dolazilo do pokuaja bijega. U posljednje vrijeme, iz razliitih logorskih odjeljenja bjealo je vie grupa zatvorenika. Bjegunci su uglavnom bili politiki zatvorenici. Nestalo je nade u amnestiju ili u radikalnije promjene. Bilo je poznato da je u ratu jedan dio arhive NKVD-a bio uniten pa je postojala mogunost da se negdje skriveno ivi. Povratak armije i ratnih zarobljenika pruao je mogunost da se ovjek izgubi u masi i prisvoji tue ime. Ove su injenice navele na misao o bijegu i one zatvorenike koji prije na to nisu ni pomiljali. Neki su pokuaji bijega uspijevali. Od bjegunaca bi stizale vijesti da su se probili. Naravno, nitko nije znao koliko su dugo poslije toga bili na slobodi. Najvei dio bjegunaca smrzao se u ledenoj pustinji ili praumi. Jedan dio uhvatio je NKVD s po368

mou nomada koji su ivjeli u pustinji, ubijao ih na licu mjesta ili ponovno vratio u logor. itavo podruje od Norilska do Krasnojarska gotovo je nenastanjeno, a prve vee naseobine poinju tek kod Jenisejska, otprilike etiri stotine kilometara daleko. Kod Jenisejska poinje podruje koje je vee od Njemake i Francuske zajedno i u kome se nalazi samo jedna vea naseobina, Igarka, na lijevoj obali Jeniseja. Na desnoj obali nema veeg mjesta. Tundra je uglavnom movarno podruje, prohodno samo zimi, zbog toga je veina bjegunaca bjeala zimi. Bjeguncima se inilo da je lake savladati veliku studen i dubok snijeg nego movaru i muice od kojih se ovjek ljeti nije mogao obraniti. Ljeti je stotinu rijeka koje su protjecale tundrom i tajgom postalo nepremostivom zaprekom. Ljudi su predstavljali najmanju opasnost jer se tako daleko nisu usuivali ni lovci. Jedina iva bia kojih su se zatvorenici plaili bijahu nomadi i NKVD. Na Tajmirskom poluotoku ivjeli su Samojedi koji su se bavili uzgojem sobova i lovom na lisice. U sredini tundre, uglavnom u blizini rijeka i jezera, esto bi se isprijeio ator od sobove koe. Psi veoma slini lisicama, nanjuili bi stranca na velikoj udaljenosti. Kad bi zalajali, iz atora bi se pojavio nomad. Stranac je prije bio rado vien gost, a ako je kod sebe imao pirita, mogao je oekivati naroito ljubazan doek. Nou bi na njegov leaj dolazila nomadova ena ili kerka, to je kod njih znailo naroiti dokaz panje. Stranca uope nisu pitali tko je i ponudili bi ga zelenim ajem koji se pije sa solju i sobovom masti. Ali sada su se nomadi poeli zanimati ima li gost dokumente, a ako ih nema pogostili bi ga jo bolje. I dok je gost uivao u gostoljubivosti svojih domaina, netko je ve krenuo prema postajama NKVD-a koje su se mogle nai na svakih tri stotine kilometara. Na saonicama koje vuku sobovi ili psi NKVD bi urio da 369

uhvati bjegunca. Za svakog bjegunca nomad je dobivao nagradu u vrijednosti lisijeg krzna. Da bi se dokopali slobode, zatvorenici nisu pokuavali samo bjeati. Ministarstva Sovjetskog Saveza dobivala su na stotine pisama u kojima su zatvorenici pisali da su pronali zlato ili neto drugo to je vrijedno. Veina tih pisama bila su proizvod mate, ali mnoga su bila i tona. Poznati uenjak Glazanov otkrio je u Norilsku naslage urana, drugi je logora javio da je kraj Norilska naiao na zemno ulje, trei je opet otkrio dosada najvee nalazite ugljina na svijetu u blizini rijetke Tunguska. Neozbiljno i fantastino bilo je otkrie Glukova koji je NKVD neprestano bombardirao dopisima o leteem biciklu koji je otkrio. A miurinac Gorski htio je dokazati da se u Norilsku moe saditi ne samo povre nego i itarice. Ovi su ljudi samo u rijetkim sluajevima postizali cilj. Ve prije u Dudinki, dok sam radio u luci, pa i sada u Norilsku na eljeznikoj stanici pristupali su mi mnogi ljudi, govorili mi imena zatvorenika i pitali me da li ih poznajem, znam li neto o njima. Bile su to ene koje su traile mueve i sinove. NKVD nije doputao da netko u logoru posjeuje politike zatvorenike. Samo u rijetkim sluajevima roaci bi dobivali dozvolu za kratkotrajan posjet. Takve dozvole mogao je izdavati samo NKVD u Moskvi. Praktiki nije imalo nikakvog smisla traiti dozvolu normalnim putem. Ili ne bi bilo odgovora, ili bi ovjek nastradao. Bilo je i hrabrih i oajnih koji, naravno, nisu znali kako politiki zatvorenici ive u logorima i koji su polazili na put vjerujui da e nai mjesto gdje se nalaze oni koje trae. 370

U veini sluajeva roaci nisu znali gdje se zatvorenik nalazi. Adresa koju bi zatvorenik javio nosila je samo broj potanskog pretinca bez naznake mjesta. ak da je mjesto i bilo poznato, na primjer Norilsk, podruje logora toliko je veliko da je nemogue pronai onoga koga se trai. Zatvorenik se, recimo, moe nalaziti u odjeljenju Kalargon, ili Valjek, ili na rijeci Pjasino, a udaljenosti su vee od dvije stotine kilometara. Unato tome bilo je sluajeva da su roaci pronalazili zatvorenike, no to je trajalo mjesecima. Tekoe su poinjale ve u Dudinki. Stupanje na podruje Norilska vezano je za naroitu dozvolu. Prilikom naputanja brodova putnici su morali pokazati dozvolu za ulazak u Norilsk, a oni koji je nisu imali, ostali su na brodu. Katkad bi netko uspio izmai kontroli na stanici, ali tada bi ga oekivale nove tekoe. NKVD je strogo pazio da ne bi prola nijedna nepozvana osoba. U Norilsku je nemogue prenoiti u gostionici bez dozvole. Samo za veu svotu novca moe se nai privatno prenoite. A onda poinje traenje. Nesretnica obino vue zamotuljak u kome se nalazi hrana za zatvorenika. Nesretnica dovikuje brigadama koje prolaze: - Brao, poznajete li Petrova? No prije nego to netko odgovori, vojnik zaprijeti pukom. Danima su takve ene lutale uokolo i nisu nale onoga koga su traile. Dogaalo se da zatvorenici poznaju traenoga, ali ne znaju u kojem se logorskom odjeljenju tog asa nalazi. Jednom mi se dogodilo da se na putu u logor grupi pribliio starac i viknuo ime. Traeni se nalazio u naem logoru. Straar je sluajno bio dobar ovjek i dopustio nam da preuzmemo paket koji je starac donio. Paket smo sretno provukli te smo ga predali drugu zajedno s pozdravima njegova oca. Ali takvi sluajevi bili su veoma 371

rijetki. Roacima nije preostalo drugo nego da ponovno krenu na tisue kilometara dug put kui. Proula se strahovita vijest da se BOF (Boljaja obogatitelna fabrika) sruila. Ulazei u Norilsk, putnik bi s desne strane vidio golemu zgradu BOF-a. Ovaj pogon sagradili su katorgai koji su stanovali u najbliem susjedstvu. Bila je to moderna zgrada. Ureaji su stizali iz Amerike u velikim sanducima. Na sanducima su stajale arene etikete s natpisom: Od Ujedinjenih naroda. Iz nove tvornice trebala se transportirati obogaena rudaa u veliku tvornicu udaljenu dva kilometra. Izgradnja se nije prekidala niti na minus pedeset stupnjeva. Meutim, to nije bilo neuobiajeno jer ovdje nije postojala graevna sezona. Ovaj put nije bilo dovoljno predostronosti, ili se potkrala tehnika greka, dolo je neto toplije vrijeme i jedan dio zgrade se sruio. Odmah se poelo govoriti o tetoinskom radu katorgaa. Kad je do nas stigla vijest o nesrei, uo sam kako je ef stanice upitao ocira koji je ekao vlak znade li neto poblie o nesrei. Ocir je odgovorio: - Nije se dogodilo nita naroito. Kad je ef stanice upitao ima li rtava, ocir odgovori: - Dvadeset i tri mrtva i ezdeset ranjenih. Nisam bio iznenaen. Za ocira NKVD-a broj mrtvih doista je bio samo sitnica. To jest nita naroito.

372

VIII. POSLIJE REZOLUCIJE KOMINFORMA

373

NE! Jednog dana, bilo je to ljeti 1948, upravo sam bio zaposlen zakljuivanjem tovarnih dokumenata, kad zazvoni telefon. Podigao sam slualicu i prepoznao karakteristian Josefov glas. - Dogodilo se neto nevjerojatno! - ree. - to se dogodilo? - upitao sam. - Ne mogu ti rei na telefon! - Govori njemaki! - Ne. Nabavi dananje novine. Ono to e tamo nai moglo bi se usporediti samo s poetkom svjetskog rata, ili s oktobarskom revolucijom! Ostavio sam posao. Bilo mi je svejedno to e se dogoditi na eljeznikoj stanici. Zaokupila me samo jedna misao: kako da doem do novina. Potrao sam u oblinji prodajni odio norilskih pogona. Tamo sam poznavao slobodnjake koji su dobivali novine. Uz put sam pogaao kakav se to dogaaj moe usporediti s oktobarskom revolucijom. Pomislio sam: moda Staljinova smrt! Kad sam uao u uredske prostorije prodajnog odjela stao sam razmiljati kamo da odem. Napokon sam potraio Plotkina. U njegovoj sobi sjedila je neka ena koja nije znala gdje je Plotkin. Otiao sam Marjeevu. Bio je u drutvu nekih ljudi, razgovarali su o poslovnim problemima. Bio sam zauen to nitko ne govori o tom dogaaju. Kad je Marjeev ostao sam, zamolio sam ga da mi posudi novine. Odmah je pogodio zato ih elim. Marjeev je znao da dobro poznajem jugoslavenske prilike. - Kakvi su to ljudi koji se usuuju da uine tako neto - ree mi. - Krasni ljudi. Sjeo sam u kut i poeo itati. Tek sada sam shvatio zato mi je Marjeev govorio o Jugoslaviji. Zaista, bio je to svjetski dogaaj 374

prvog reda ije se posljedice u prvom asu nisu mogle ni naslutiti. Bio sam sretan to je moja Partija, to su ba moji drugovi rekli: ne! Kad sam se uveer vratio u logor, razgovaralo se samo o Kominformu, Titu i Jugoslaviji. Miljenja o posljedicama jugoslavenskog revolta bila su razliita, ali svi su se radovali historijskom dogaaju. Naroito su bili sretni stari komunisti, od kojih su mnogi izgubili vjeru u socijalizam. Sada su vidjeli da u svijetu ima snaga koje su spoznale da je u SSSR-u tiranija zloupotrijebila Marxovo uenje i kompromitirala socijalizam da bi odrala vlast nad ljudima. Svima nam je bilo jasno da Staljin to nee mirno primiti. Staljin je mogao progutati sve to su mu predbacivali neprijatelji, ali da mu netko iz vlastitih redova kae ne, to on nee mirno primiti. Bio sam vrsto uvjeren da e politiki zatvorenici platiti ceh. Tako je uvijek bilo. Kad su se u panjolskoj stvari pogorale, najprije su to osjetili politiki zatvorenici. Reim je bio pootren. Kad se Crvena armija povlaila pred Hitlerovim trupama, mi smo morali podmetnuti svoja lea. A hrabri NKVD pobjedonosno je udarao po zatvorenicima. Zato bi sada bilo drugaije? ekali smo prve udarce! Uskoro su se proirile glasine o dolasku tajne komisije iz Moskve. U Norilsku su se poeli pojavljivati visoki ociri NKVD-a, za koje se znalo da ne pripadaju tabu norilskog NKVD-a. No to nije moralo biti nita posebno. Svake godine, u vrijeme kada je Jenisej postajao plovan, u Norilsk su dolazile sve mogue komisije i kontrole. Komisija je boravila tri tjedna. Za to vrijeme posjetila je nekoliko logora. Kada je komisija otputovala, poeli su ispranjavati 375

pojedina logorska odjeljenja, a zatvorenike rasporeivati u druga odjeljenja. Govorilo se da e se neka logorska odjeljenja pretvoriti u zatvore i da zatvorenike iz tih zatvora nee voditi na rad. Neki su tvrdili da novi logori nisu odreeni za nas ve za osuene ratne zloince. Govorkalo se ak i o nekim pojedinostima reima koji e tamo vladati. Neki su priali da e zatvorenike, kao u caristikoj Rusiji, baciti u lance privrene za kolica i da e ih tako voditi na rad. to je od ovih paraa, tako smo u logoru nazivali svaku novu vijest, bila istina, a to izmiljotina, nitko nije znao. Raspoloenje je bilo naelektrizirano. Paraa je slijedila parau. Strah je zahvatio i slobodnjake koji su svoju kaznu ve odsluili. Govorkalo se da e biti zatvoreni svi koji su ikad bili u logoru. No u svemu tome jedno je bilo sigurno: neto se spremalo. Nemir se pojaao kad se saznalo da su pogoni u Norilsku primili instrukcije o sastavljanju lista onih zatvorenika koji su prijeko potrebni za normalan rad pogona. A to vie nije bila glasina, ve injenica iz koje se moglo zakljuiti da se neto sprema. Upitao sam vodeeg inovnika norilske eljeznike uprave to je istina u vezi s tim listama. On mi povjerljivo ispria da takve liste stvarno postoje, da se spominje i moje ime, ali da mi nita podrobnije ne moe rei. U drugoj polovici kolovoza pozvali su me u ured III logorskog odjeljenja. Upravitelj radnog odjela rekao mi je da sutradan ne treba da idem na posao. Upozorio me da ne naputam baraku i da ekam njegov poziv. I ja sam bio ispunjen nervozom koja je posljednjih tjedana vladala. Nareenje da ne naputam baraku jo vie me uzbudilo. Razmiljao sam to to znai. Raspitivao sam se kod znanaca da li je jo netko dobio sline upute ne bih li saznao tiu li se te mjere grupe zatvorenika ili samo mene. Uvjerio sam se da nijednog od mojih znanaca nisu pozvali. 376

U sedam sati ujutro pojavio se nadglednik da pregleda jesu li svi spremni za rad. Tom prilikom ponovno me upozori da ostanem u baraci i da u osam sati doem u logorski ured. Nekoliko minuta prije osam javio sam se efu radnog odjela, ovaj je telefonom nazvao straarnicu i pitao da li je spremna pratnja za operativno odjeljenje. Kad sam to uo, znao sam kamo me vode: ponovno u omrznutu zgradu NKVD-a! Nakon nekoliko minuta ekanja zazvonio je telefon. Netko je javio da je straa spremna. ef radnog odjela ree mi da se javim straarima, opomenuo me da ne svraam u barake. Ali tada se brzo predomislio i rekao nekom inovniku: - Otpratite ga do izlaza i predajte strai! Preuzela su me dva naoruana vojnika. Odluili su da poemo duim putem jer im se nije urilo. Polako smo prolazili poznatim putem prema centru Norilska gdje se nalazila duga dvokatna zgrada NKVD-a. Iz daljine sam vidio novi dio BOF-a. Zatvorenici su podizali sruene zidove. Kad smo doli u blizinu eljeznike pruge, upravo je prolazio teretnjak i morali smo ekati. Vojnici mi zapovjede da kleknem, i ja sam ih posluao. Kad je vlak proao, smio sam ustati.

377

SASLUANJE Kad smo stigli u zgradu NKVD-a vojnik obavijesti deurnog da sam iz III logorskog odjeljenja i prui mu neku cedulju. Deurni nekoga pozove. Uskoro se pojavi ocir i ree vojnicima da priekaju. Poao sam za njim kroz tamni hodnik. Kad smo doli pred vrata na kojima se nalazila tabla s natpisom Naelnik operativnog odjela NKVD-a, ocir tiho pokuca, otvori vrata, provue glavu i upita: - Slobodno? - Uite! - zauo se odgovor. Ocir me uvede. Pozdravio sam. Kraj stola je stajao Polikarpov koga sam dobro poznavao. Kad sam ga ugledao sjetio sam se kako me jednom rukama drao za vrat i vikao: - Zadavit u te, zadavit u te! Kraj prozora je stajao nepoznati ocir NKVD-a, isto tako podeblji kao i Polikarpov. Kad se okrenuo primijetio sam da na zlatnim epoletama protkanim plavim tankim prugama ima tri velike zvijezde. Pukovnik, dakle! - Sjednite - ree Polikarpov i pokae na stolicu u blizini pisaeg stola. Kad sam sjeo, Polikarpov takoer zauzme svoje mjesto, a na elo stola sjedne pukovnik. - Kako je? - upita me Polikarpov. - Zadovoljan sam. - Ah, zadovoljan, to nisam od vas oekivao. Gdje radite? - Na eljeznici - odgovorio sam. - to, vi imate propusnicu? 378

- Ne, radim u tovarnom odjeljenju. - Moe li se to bez propusnice? Pa to je veoma zamreno. - Ide nekako. - Trebalo bi vam dati propusnicu, bilo bi vam lake, ionako ste napola slobodan ovjek. Sluao sam ga i mislio to znai ovaj nain razgovora na koji nisam bio navikao. Zato je Polikarpov postao tako human? - Koliko ste dugo u zatvoru i logoru? - umijea se pukovnik u razgovor. - Dvanaest godina - odgovorio sam. - Kolika vam je kazna? - Dva puta po deset godina. - Kako to dva puta? - pukovnik se toboe iznenadio. Najprije sam mu ispriao kako sam godine 1936. u Moskvi dobio deset godina, zatim 1943. drugi put deset godina. Sve mi se to poelo gaditi jer sam znao da oni vrlo dobro znaju sve to im govorim. Kome je bila potrebna ova komedija? - Sada imate mogunost da budete osloboeni, o vama ovisi hoete li tu mogunost iskoristiti - ree pukovnik. Iznenadio sam se. to to opet znai, razmiljao sam i nastojao da se to ne primijeti. - Odakle poznajete Tita i ostale jugoslavenske rukovodioce? Bilo mi je jasno da pukovnik dobro zna odakle poznajem rukovodioce KPJ, ali morao sam odgovoriti na njegovo pitanje. Ukratko sam poeo govoriti o svom djelovanju u Jugoslaviji. Pukovnik me prekine i zamoli da budem to opirniji i da ne zaboravim i najsitnije detalje o boravku u Jugoslaviji, o voama jugoslavenske KP, o susretima s jugoslavenskim funkcionarima u inozemstvu i u SSSR-u. 379

- Jeste li proitali rezoluciju Kominforma? - Jesam. - to kaete? - Ja sam zatvorenik i moje miljenje nije vano. - Kad vas pitam to mislite, onda to znai da oekujem otvoren odgovor. - Pukovnikov glas jo je uvijek bio sladak. - Na to pitanje ne mogu vam odgovoriti jer nisam pratio tok dogaaja, a o svemu tome saznao sam iz novina. A ve je i prije bilo nekih saopenja o kojima nita ne znam. - Vjerujete li ono to ste itali u novinama? - Odvie traite od mene. Vi ste ocir NKVD-a, a ja sam zatvorenik. Moj poloaj me spreava da o tome govorim iskreno. - Izjavljujem vam da se niega ne morate bojati - hladno mi odgovori pukovnik. Poeo sam razmiljati, ali nisam se mogao sabrati. to hoe od mene. Polikarpov me prekine u razmiljanju: - elite li aja, ili neto za jelo? - Rado bih popio aj, ali jesti neu. Djevojka je donijela tri ae aja s limunom. Bio je to prvi limun koji sam vidio poslije vie od jednog desetljea. Kad sam popio aj, pukovnik je stao pripovijedati da je bio u Jugoslaviji i da pozna veinu voa. U svoj govor ubacio bi s vremena na vrijeme hrvatsko-srpske rijei. Stekao sam utisak da je zaista bio u Jugoslaviji. Napokon ree: - Banda koja se prodala imperijalistima nee dugo ostati na vlasti. Jugoslavenski narod nalazi se na strani Sovjetskog Saveza, u svim krajevima Jugoslavije bukte ustanci. Dani Titove bande su odbrojani. 380

Sluao sam ga i utio. Nain na koji je govorio bio je slian frazama u sovjetskim novinama. To za mene nije bilo nita novo. Kada je zavrio svoju priu, pukovnik me upita: - Jeste li spremni da nam pomognete? - Ne znam kako bih vam ja mogao pomoi? - Traimo od vas da izjavite da vam je poznato kako su ti ljudi ve u ono vrijeme bili povezani s policijom. - Ne mogu izjaviti kada mi je poznato upravo suprotno. U vrijeme kad sam morao napustiti Jugoslaviju, Tito i Pijade nalazili su se na robiji u Lepoglavi. - To nije vano. Ako nam elite pomoi, ne smijete misliti na takve pojedinosti. - Izgubio sam slobodu, ali jo uvijek nisam izgubio savjest. - Zar ne vjerujete sovjetskoj vladi? - otro upita pukovnik. - Doao sam u Sovjetski Savez zato to sam vjerovao sovjetskoj vladi. - Sovjetska vlada vam kae da je vodstvo jugoslavenske Komunistike partije banda imperijalistikih agenata. Vjerujete li to ili ne? - I mene su osudili kao agenta iako nikada u ivoti nisam imao veze s Gestapom. - Sada ne govorimo o vama, ve o vodama jugoslavenske partije. - Ne znam to se u meuvremenu dogodilo s tim ljudima i ne mogu dati svoj sud o onome to se danas dogaa. Znam samo to da su u vrijeme kada sam s njima imao veze bili poteni komunisti. - Ponavljam vam da sada imate mogunost da se domognete slobode. 381

Dani jugoslavenskih izdajica su odbrojeni. Vi znate da smo zgazili kolosa kao to je bila Hitlerova Njemaka. S Jugoslavijom emo biti gotovi za nekoliko sati. - Ne mogu vam pomoi - odgovorio sam. - Razmislite. Jo jednom emo razgovarati. Na rad ne morate ii, odmarajte se. Rekao sam pukovniku da bih radije odlazio na posao i da mi je tee sjediti u baraci. - Ne! Zasada neete ii na rad. Polikarpov je telefonirao, doao je ocir i odveo me u hodnik, ponovno me preuzela straa. Krenuli smo prema logoru. Kad sam se vratio u logor, svi su navalili htijui saznati gdje sam bio. Ali ja sam se povjerio samo jednom ovjeku. Kad sam mu govorio o ponudi koju su mi uinili, Josef ree: - Podla banda, uzeli su nam slobodu, a sada hoe uzeti i ast. Nakon dva dana ponovo sam sjedio pred pukovnikom i Polikarpovom. - No, kako je? - Kao obino. - Jeste li razmislili? - Nisam imao to razmiljati. - Kako to treba da razumijem? - Mogu vam ponoviti samo ono to sam vam ve rekao, ja za takve stvari nisam pogodan. Pukovnik je etkao neko vrijeme amo-tamo po sobi. Kad je ponovno sjeo, ree: - Da, Polikarpov mi je rekao da ste nepopravljiv element. Dobro, moete ii. 382

Ustao sam. - Jeste li nekom govorili o naem razgovoru? - upita me. - Ispriao sam to jednom ovjeku. Pukovnik skoi. Lice mu je bilo crveno, a oi su mu nabrekle kao da e iskoiti iz duplja. - taaa? Kome ste priali? Samo zbog toga trebalo bi vas streljati! Rekao sam mu ime i dodao da pred tim ovjekom nemam tajni. - Ah, to je onaj, znam ve, ne, nije samo on va prijatelj, ovdje postoji itava kominternka banda koja zahvaljujui takvima pukovnik pokae na Polikarpova - jo uvijek hoda uokolo. - Zatim se okrene Polikarpovu: - Neka potpie revers. Polikarpov poe u susjednu sobu iz koje se vrati nosei otisnuti list papira. Napisao je moje ime i pruio mi papir da ga potpiem. itao sam sadraj: Izjavljujem da nikome neu govoriti o ovome razgovoru. U protivnom sluaju bit u kriv zbog izdaje dravne tajne. Potpisao sam cedulju. Kad sam ponovno bio na ulici, s olakanjem sam uzdahnuo. Bio sam uvjeren da me nee vratiti u logor, nego u tamnicu. itavim putem razmiljao sam o posljedicama koje me oekuju. Sjetio sam se koliko sam esto govorio samom sebi dok sam radio na eljeznici i bio sit da to ne moe dugo potrajati i da e se sigurno opet neto dogoditi. Sada se dogodilo ono ega sam se plaio. A to me oekuje? Hou li opet morati na teke radove? Prolo je nekoliko dana. Sjedio sam u baraci i primao normalan pajok, ali na rad nisam smio odlaziti. Kad sam jednom po383

kuao otii na posao, nadglednik me vratio. Isto mi se dogodilo kad sam to pokuao u nonoj smjeni. Ve sam se nalazio s druge strane vrata kad me opazio komandir strae koji me poznavao. To ne moe dugo potrajati, mislio sam. Dosada mi nije bio poznat ni jedan jedini sluaj da netko nije smio na rad a nije bio bolestan. Nastojao sam otii na posao da bih stupio u vezu s prijateljima iz drugih logorskih odjeljenja i da bih ih obavijestio o tome to se dogodilo. Imao sam mnogo razloga da se bojim da e NKVD nakon razgovora s pukovnikom protiv mene poduzeti izvanredne mjere. Moglo se dogoditi da u zbog pokuaja bijega biti ubijen, ili u u karceru odjednom umrijeti od kapi. Nisam mogao doi u vezu s prijateljima. Dani su prolazili, a ja sam leao na prini, itao knjige i nitko me nije dirao. Drugi rujna dogodilo se neto to nisam oekivao. U baraku je uao ef radnog odjela u pratnji nadglednika i logorskog policajca. Doli su kada su zatvorenike odveli na rad. Deurni je skoio sa svog mjesta i izderao se: - Pozor, zatvorenici! - Gdje je tajner? - upita ef radnog odjela i uputi se prema meni. U meuvremenu me ugledao. - Spakujte svoje stvari, krevetninu e preuzeti i predati deurni. Nisam ih pitao kamo me vode. Uzeo sam vreu u kojoj sam imao rublje, iste hlae, licu i limeno posue. Unutra sam strpao pokriva i jastui. U oekivanju da e se neto dogoditi, nabavio sam etiri porcije kruha, kilogram eera, a sakrio sam i etrdeset rubalja. U pratnji ove etvorice krenuo sam u ured. Bio sam uvjeren da me tamo vode da bi izvrili formalnosti koje su bile uobiajene 384

prilikom prijelaza u drugi logor. Ali umjesto toga odveli su me u malu prostoriju koja se nalazila u hodniku logorskog ureda. Stavio sam vreu u kut i etkao amo-tamo ne mislei na to da se smjestim. Smatrao sam da u tu ostati krae vrijeme, koliko je potrebno da se ispune dokumenti za prevoenje u drugi logor. Prola su dva sata, nitko se nije pojavio. Morao sam na zahod. Pokucao sam na vrata, ali nitko nije odgovorio. Kucao sam dalje. Napokon se javi glas s druge strane: - Zato kuca? - Zato ste me zakljuali? - upitao sam. - Ne znam. Rekli su mi da meni kae ako neto treba. - Moram na zahod! Vrata su se otvorila, preda mnom je stajao kurir logorskog ureda. Ponovno sam ga pitao to to sve treba da znai, ali on nita nije znao. Otpratio me do zahoda, zatim me ponovno odveo u sobicu i za mnom zakljuao vrata. Tek sada sam primijetio da se na prozorima nalaze reetke. Inae mi se svidjelo, mislio sam kako bi bilo lijepo ovdje stanovati, ii na rad i poslije rada itati knjigu ili sluati radio. Uveer mi je kurir donio juhu, ribu i kau. Poslije veere spremio sam se za noenje. U jednom kutu prostro sam bulat, variranu dolamicu, iz vree sam izvadio jastuk i pokriva i legao. Nije loe! Samo odvie nisko za glavu. Pod jastuk sam stavio vreu. Sada je bilo dobro. Zatim sam gledao kroz prozor kako se brigade vraaju s posla i penju na brdo da bi dospjele u barake. Dozvao sam neke znance i oni su doli do prozora. Mogao sam nesmetano razgovarati. Svi su bili veoma zaueni, mnogi su oekivali da e se i njima neto dogoditi. Vijest o mom zatvaranju brzo se proirila logorom. Poznati i nepoznati dolazili su pod moj prozor. Nitko nije znao da sam za385

tvoren nakon razgovora s pukovnikom, zato su se udili. Veina me molila da ih obavijestim o svemu to e se dogoditi. Obeao sam. Mnogi su mi donosili kruh, eer i druga jela. Neki su mi davali ak i novaca. Po tome sam zakljuivao da su uvjereni da me ne oekuje nita dobra. Slijedei dan ova je solidarnost zauzela takve razmjere da u moju vreu vie nije mogao stati ni komadi kruha. Bio sam dirnut kako su se opratali. etvrti rujna u jedanaest sati prije podne pojavio se ef radnog odjela i opunomoenik naeg logora. - Uzmite svoje stvari i poite s nama - ree ef. U hodniku logorskog ureda stajala je grupa od dvadeset zatvorenika. Prikljuio sam se. U toj grupi nalazili su se i neki od onih koji su me molili da ih obavijestim kamo e me odvesti. Sada smo zagonetku trebali rijeiti zajedno. Iz kuhinje su donijeli veliki sanduk kruha. Svaki je dobio dva kilograma, dvije slane haringe i pet kocki eera. Po tome smo zakljuili da nas oekuje dalek put jer je koliina namirnica odgovarala dvodnevnoj normi. Dakle, ne idemo u norilski zatvor! Veselio sam se. Jer ono to sam za rata doivio u norilskom zatvoru jo me i danas pritie poput more. Ali kamo e nas odvesti? Razgovarali smo samo o tome. Kad su nas vodili iz logorskog ureda, zatvorenici koji su se nalazili u logoru izili su iz baraka. Nona smjena nije spavala, svi su nas pratili do izlaza. Nadglednik i logorska policija gonili su zatvorenike s vrata, ali znatieljnici bi se uvijek ponovno vraali. Kad su se vrata otvorila, svi su uzviknuli: - Sretno, drugovi! Nas dvadesetak pratilo je dvanaest vojnika i jedan ocir. Prolazili smo kroz ulice Norilska u smjeru eljeznike stanice. 386

Prije deset godina vodili su me kroz ove iste ulice. Tada se ovdje nalazilo svega nekoliko drvenih kua, a sada su slijeva i zdesna stajale kamene i drvene dvokatne kue. Iz kua su izlazili ljudi, a kad smo prolazili pored Centralne bolnice, bolesnici su izili na prozore i mahali nam. U Norilsku nije bila rijetkost da zatvorenike vode ulicama, ali na je prolazak iz neobjanjivih razloga postao velik dogaaj. Razmiljao sam o tome zato naa grupa izaziva tako veliku pozornost i zakljuio da je to posljedica glasina u vezi s Rezolucijom Kominforma.

387

ODLAZAK IZ NORILSKA Kad smo stigli na eljezniku stanicu, pred nama se pruala neobina slika. Pred zgradom je na zemlji sjedila velika grupa zatvorenika, otprilike tri stotine ljudi. Nas su prikljuili toj grupi pa smo i mi sjeli na pod. Dan je bio lijep, ljepega nisam vidio u Norilsku. Oko eljeznike stanice stajalo je na stotine ljudi: slobodnjaka i zatvorenika, ena, mukaraca i djece. Neki su pokuavali da nam se priblie. Kako je i straa bila pod utjecajem opeg raspoloenja, mogli su nam predavati paketie. Morali smo sjediti u redovima, ali smo neprimjetno izmjenjivali svoja mjesta da bismo bili blie prijateljima. Primijetio sam Josefa koji mi je mahao. Oduljao sam se k njemu. Prvi put je netko izgovorio rije: kopno. Norilsk nije otok, ali velika udaljenost od Velike zemlje i injenica da se u Norilsk moe doi samo vodenim ili zranim putem, stvorila je pojam da se nalazimo na otoku, to nije imalo veze s geografskim injenicama ve s osjeajem. Ali veina nije u to htjela vjerovati, pa tako ni ja. U grupi bijahu sakupljeni tzv. opasni elementi. Uglavnom su to bili bivi partijski funkcionari i upravitelji velikih pogona. Nisam mogao vjerovati da pootravanje reima, koje je provodio NKVD, treba da se dogodi izvan Norilska. Rekao sam to ostalima. Neki su mislili da nas vode na neki otok u Karskom moru. Drugi su opet smatrali da nas vode u ugljenokop Kajerkan koji je udaljen pedeset kilometara od Norilska. Kad je proao ef tovarnog odjeljenja norilske eljeznice, upitao sam ga za koje su mjesto odreeni vagoni. Gilels mi je odgovorio: - Za Dudinku. 388

Bilo je jasno da verzija o ugljenokopu otpada. Sjedili smo nekoliko sati. Bili smo zadovoljni to jo malo ostajemo u Norilsku gdje smo preivjeli toliko patnji, gdje smo proveli deset krvavih godina. Meu enama koje su stajale uokolo bilo je i takvih iji su se muevi i oevi nalazili u naoj grupi. Sada su stajali ovdje i morali su se rastati. Kad su stigli vagoni i kad su bila prozvana prva imena, zauo se pla. Jedan je vagon bio pun. Ocir je izvana zatvarao vrata, kad do nae grupe dotri neka ena i glasno ree: - Drugovi, vode vas u zatvor u Irkutsk! Svi smo bili uasnuti tom vijeu. Zatvorenik koji je poznavao enu upita: - Odakle to znate? - Rekao nam je to ef sanitetskog odjeljenja. Ukrcavanje je trajalo dugo jer su svakog poimence prozivali i provjeravali podatke. Mogao sam baciti posljednji pogled na okolicu eljeznike stanice. Lijevo se nalazio logorski odio katorgaa, a straga viekatna zgrada novog BOF-a. Desno se nalazilo drugo logorsko odjeljenje, u kojem sam boravio neko vrijeme. Iza mene na breuljku uzdizala se dvokatna zgrada norilske eljeznike direkcije, a zdesna se mogla vidjeti zgrada norilskog NKVD-a. Posljednje kletve uputio sam toj zgradi i neljudima koji u njoj rade. Kad su me prozvali bilo je ve tamno. Popeo sam se u vagon i legao meu drugove koji su ve leali na podu. Moj susjed je bio Edi Schreidel, mladi Austrijanac. Netko je zapalio svijeu. Mogao sam vidjeti lica drugova koji su leali ili su se zgurili po kutovima. utjeli su. Poslije desetogodinjeg boravka u Norilsku odlazimo u nepoznato. Na novom mjestu ponovno treba da zapone borba za 389

golu egzistenciju. Mnogima je do zavretka kazne nedostajalo samo nekoliko mjeseci, mnogi su se s upravama pogona dogovorili da e kao slobodnjaci ostati na svojim radnim mjestima. Sve je to sada propalo. uli smo prodoran zviduk lokomotive. Vlak je polako krenuo. Oko ponoi netko je primijetio da smo proli stanicu Kajerkan. Pretpostavka da nas vode u ugljenokop denitivno je odbaena. U osam sati stigli smo na eljezniku stanicu Dudinka. Vojnici su otvarali vrata. - Izlazite! Istovarili smo svoje zamotuljke. Morali smo stajati pred vagonom. Poela je uobiajena procedura prozivanja i drugih formalnosti. Kad je sve bilo gotovo stali smo u petororedove, a komandir strae govorio je o pravilima ponaanja za vrijeme mara. Napokon smo krenuli u smjeru Peresilke, etapne stanice Dudinke. U ovo doba ovdje je bio iv promet. Barake su bile prepune. Toplo vrijeme omoguilo je da zatvorenici spavaju na otvorenom. Zatvorenici su prodavali i mijenjali robu. No, prodavai, novi logorski stanovnici, nisu jo poznavali trikove kriminalaca. esto bi davali stvari a da za njih nita ne bi dobili. Bilo je smijeno gledati kako bivi SS-ociri pregovaraju sa svojim kupcima kojima su za koulju ili hlae davali kruh i eer. idovi s bekog sajmita mogli bi im pozavidjeti na trgovakom talentu. Smjestili su nas u baraku po nalogu naelnika norilskog logora Voronova koji je doao u Dudinku da bi lino nadgledao transportiranje starih norilskih logoraa. Za boravka u Dudinki pripremali su nam posebno jelo koje se izdavalo na posebnom alteru. Voronov je naredio da nam se prodaju ivene namirnice, a mogli smo kupiti mahorke i pa390

pirose. Uprava norilskih pogona alila je to odlazi naa grupa zatvorenika toliko zaslunih za gradnju pogona. Ali to nije sprijeilo Voronova da nam i dalje lae. Kad je doao na etapnu stanicu i raspitivao se kako se osjeamo, neki su ga upitali kamo idemo. Voronov je zaueno pogledao. - ta, vi ne znate? - Ne - odgovorili smo. - Takva svinjarija, rekao sam Dvinu da vam kae. - Dvin je bio njegov zamjenik. - Nama nitko nita nije rekao. - alju vas u sjeverni Kavkaz. - U sjeverni Kavkaz? - upita jedan od zatvorenika. - Da, u sjeverni Kavkaz. Tamo se sada gradi pogon za obojene metale pod upravom general porunika Rapoporta. On je zamolio da vas kao iskusne strunjake prepustimo njemu. Veina je znala da je to la, ali bilo je i takvih koji su mu vjerovali. Sedmi rujna 1948. proula se glasina da je u luci usidren putniki brod Josif Staljin, a u potpalublju se nalazi nekoliko stotina zatvorenika. Kada ih istovare, mi bismo trebali zauzeti njihova mjesta. Sada sam se i ja uzbudio. Zar zaista odlazimo na kopno? I zaista, nakon nekoliko sati, s druge strane bodljikave ice vidjeli smo novo pridole zatvorenike kako ekaju da budu puteni u logor. Prepoznali smo ih po razliitoj odjei. Bilo je njemakih uniformi, neki su na kapama imali mrtvake glave, oznake hitlerovog SS-a, a mnogi su imali uniforme sovjetske armije. Iako je bilo toplo, neki su nosili pustene izme, a to su bili oni koje su uhapsili jo zimi. Novi su dugo vremena stajali s druge strane sve dok ih nisu poeli prozivati. esto se ulo kako ociri krivo izgovaraju nje391

maka imena pa se neki zatvorenici nisu odazivali. Nismo im se smjeli pribliavati jer je stroga kontrola logorske policije branila svaki pristup. Ali slijedeeg dana mogli smo s novima nesmetano razgovarati. Zapoela je i kupoprodaja. Bili su izgladnjeli i pokuavali su svoju imovinu promijeniti za kruh. Osmi rujna u pet sati ujutro naredili su nam da se spremimo za odlazak. Strpao sam svoje stvari u vreu, a vreu za kruh ostavio sam u ruci da bih u nju stavio hranu za put koju e nam podijeliti. Nakon dva sata ekanja zaula se zapovijed: - Postrojite se! Uzeo sam vreu i pourio u dvorite. Pred izlazom su ve stajali ociri i vojnici. Poto bi svakog pojedinano prozvali, morao se skinuti dogola. Slijedilo je temeljito pretraivanje stvari i tijela. Kada sam proao i ovu proceduru, odveli su me iz logora na mjesto gdje su ekali oni koji su ve pregledani. Ponovno je zapoelo prozivanje. Stupali smo u petororedovima ulicama Dudinke prema luci. Ve izdaleka smo ugledali putniki brod Josif Staljin. Bio je to novi brod sagraen u sovjetskoj zoni Njemake. Brod je redovito saobraao izmeu Krasnojarska i Dudinke. Kad smo stajali pred usidrenim brodom osjetio sam olakanje. Kad su me prije deset godina doveli u Dudinku i kad sam vidio ovaj bijedni kraj, nisam vjerovao da u ga ikada iv napustiti. Ali ipak sam preivio najstranije trenutke ivota. Radovao sam se tome iako je radost zasjenjivala tuga to mnogi od mojih drugova nisu doivjeli taj as. Mnogo sam mislio na Rudolfa Ondraeka i Keroija Molnara.

392

NA BRODU JOSIF STALJIN Od daske za iskrcavanje pa sve do potpalublja stajali su vojnici s otkoenim automatima pored kojih smo pojedinano prolazili. iroke drvene stepenice vodile su u praznu prostoriju, svatko se trudio da nae mjesto u kutu. Sjeli smo, ali neprestano smo se morali stiskati da bismo uinili mjesta novima. Uskoro je potpalublje bilo tako puno da smo sjedili stisnuti rame uz rame. Sitni prozorii s reetkama morali su se otvoriti da bi ulo dovoljno zraka. Ulazna vrata su zatvorili. etiri naoruana straara zauzela su svoja mjesta na stepenicama ispred ulaza. Uzbuenje se polako stialo. Svi su se nekako smjestili. Neki su izvadili hranu i poeli jesti. Tek sada sam imao priliku da pogledam oko sebe i vidim tko su moji najblii susjedi. Pored mene sjedio je Edi Schreidel, s njim sam se upoznao 1946. kad je s grupom Austrijanaca stigao u Dudinku, zatim Leo Braginski, bivi dravni tuilac Dnjepropetrovska, moj lijevi susjed bio je Viktor Strecker, rudarski inenjer, Nijemac koji, poput mnogih Nijemaca roenih u Rusiji, nije znao nijedne rijei njemaki. Ostale sam samo povrno poznavao. Kasno uvee, kad je elektrino svjetlo ve dugo gorjelo, brod je napustio luku. Kroz malene prozorie vidjeli smo posljednji put primitivne zgrade Dudinke i pristanite. Kad se mogla vidjeti jo samo gola tundra, okrenuo sam glavu od prozoria. Osjeao sam kako nas brod vozi u novu neizvjesnost. Kada smo neto pojeli, postali smo razgovorljivi. Sa svojim susjedima razgovarao sam o proteklim danima, o ivotu u Norilsku i o tome to nam donosi bliska budunost. Bilo je ve kasno kad je sve utihnulo. Morali smo izmiljati razliite kombinacije i poloaje da bismo se nekako naslonili i zadrijemali. 393

Slijedeeg jutra vojnici su otvorili iroka eljezna vrata. Mogli smo vidjeti gornju palubu na kojoj su se nalazili slobodni putnici. Pred vratima je stajala grupa naoruanih vojnika. Neto dalje vidjeli smo putnike kako sjede na svojim zamotuljcima i drvenim kovezima. Neki su pokuavali da zavire u unutranjost, ali vojnici su ih otjerali. To nije smetalo druge da ponovno pokuaju. Vojnici su donijeli doruak, koare s narezanim kruhom u porcijama i posude s ajem. Mog susjeda Braginskog postavili su za starjeinu i on je s nekoliko vojnika preuzeo aj i kruh i ravnomjerno to dijelio. Dijeljenje je proteklo mirno, bez svae uobiajene u logoru. Poslije doruka ponovno su zapoele prie i razgovori. Pojedinci su se s mukom probijali preko tuih glava do svojih prijatelja. Svi su skinuli cipele da bi se lake mogli kretati. Oko podne dobili smo vrui proso s grahom. Straari su nam obeali da emo i za veeru dobiti neto toplo, ali nije bilo tako. Slijedeeg jutra rekli su nam da nema drva za kuhanje, obeali su nam da e nas u Igarki opskrbiti toplim jelom. Toplo jelo dobili smo tek drugog dana kasno poslijepodne. Uvee sam razgovarao sa Schreidelom. Priao mi je o Austriji i svojim ratnim doivljajima. Edi Schreidel, sin imunog seljaka iz Rudentala blizu Bea, uao je poetkom rata u njemaku vojsku i sudjelovao u afrikom pohodu pod vodstvom generala Rommela. Kad je afriki korpus bio poraen, Edi je pao u zarobljenitvo. Poto se neko vrijeme nalazio u logoru za ratne zarobljenike u Engleskoj, prebaen je u Ameriku gdje je doao u logor u dravi Main. Kao antifaist, Edi je iao u neku kolu u kojoj su Amerikanci njemake zarobljenike upoznavali sa ivotom u Americi. Nakon svretka rata Edi se meu prvima vratio u domovinu. Ali nije se dugo radovao slobo394

di. Rudental se nalazio u ruskoj zoni. Jednog dana pozvali su ga u gradonaelnikov ured. Kad je uao u sobu, tamo su se nalazila dva ruska vojnika. Gradonaelnik ree Ediju da ruski vojnici ele vina i zamoli ga da im proda deset litara. U ono vrijeme novac je bio gotovo bezvrijedan, i nitko nije elio prodati dobro rudentalsko vino, ali Edi nije htio odbiti gradonaelnikovu molbu. Ruski vojnici slijedili su Edija u njegov vinski podrum koji se nalazio daleko od njegova stana. Rusi su dobili vino i platili odreenu svotu. Edi je otiao u gostionicu, gdje je imao sastanak s prijateljima. Nakon nekoliko sati u gostionicu utrae seljaci viui: - Ti sjedi ovdje, a Rusi pljakaju tvoj podrum! Edi skoi i u pratnji prijatelja otri prema podrumu. Uz put su sreli grupu ljudi koja se tukla sa tri ruska vojnika. Edi, koji je bio malo pri piu, takoer navali na Ruse. Vojnicima je uspjelo da se oslobode. Sjeli su na motor s prikolicom, koji je stajao pred vinskim podrumom, i odjurili iz sela. Tek sada je Edi saznao pojedinosti pokuaja pljake vinskog podruma. Bili su to oni isti Rusi kojima je prodao vino. Kada su saznali gdje se nalazi podrum, vie nisu smatrali potrebnim da zamole vlasnika da im proda vino, nego su se motorom dovezli pred podrum, eljeznim ipkama provalili vrata i napunili kante vinom. Ali kad su izlazili iz podruma vidjeli su ih seljaci i sprijeili ih da odu. Poslije toga Edi se vratio svojim prijateljima u gostionicu da proslavi pobjedu. Nakon tri dana pojavio se odred enkavedeovaca, opkolio selo i uhapsio osamnaest seljaka koji su sudjelovali u tui. Uhapenike su odveli u Baden i nakon nekoliko tjedana istranog zatvora stavili pred ruski vojni sud, koji je izrekao est smrtnih kazna, dok su ostala dvanaestorica bila osuena na deset godina zatvora. Edija su odveli u Norilsk gdje je bio dvije godine, a sada je zajedno s nama putovao u nepoznatom pravcu. 395

Brod se s naporom kretao uzvodno, ponekad bi se zaustavljao u rijetkim naseljima da primi tovar i putnike. Nou smo na nekim pristanitima uli kako tovare teke lance. Ovaj posao obavljale su ene. Prilikom pretovara tih tekih lanaca pjevale su alosne pjesme. Na nas je to djelovalo veoma deprimirajue.

396

U KRASNOJARSKU Sedmog dana putovanja brod je stigao u okruni grad Krasnojarsk. Najprije je pristao uz lijevu obalu. Kad su putnici izili, krenuo je na desnu obalu Jeniseja i pristao na provizornom pristanitu. Nakon kratkog vremena otvorila su se vrata. Vojnici su nam zapovjedili da iznesemo bave koje su za vrijeme putovanja sluile kao kible. Kad je i taj posao bio zavren, ponovno su nas stali prozivati kao prilikom ukrcavanja. I sada je red naoruanih vojnika formirao stazu koja je vodila do obale. Uspeli smo se na strmi brijeg, koji je od obale vodio na ravnicu na kojoj se nalazila desna strana Krasnojarska. U pratnji vojnika i policijskih pasa, koje su vojnici vodili na uzici, stupali smo kroz jo neizgraeni dio grada. Nekoliko tvornikih zgrada i stambenih kua. Ovdje se stvara nova naseobina. Vidjela se druga obala, povezana eljeznikim mostom. Dvanaestak dimnjaka strilo je u nebo. Krasnojarsk je veliki industrijski grad. Preko polja krenuli smo u smjeru pruge velike sibirske linije. Izdaleka smo vidjeli kako je projurio transsibirski ekspres, koji od Negoreloje do Vladivostoka prelazi deset tisua kilometara. Preli smo preko eljeznikog mosta i pored eljeznike stanice Jenisej. U blizini stanice vidjeli smo grupu zatvorenika koja je okruena straom istovarivala debla iz pedeset tonskih vagona. Proli smo kraj velike naseobine s malenim drvenim kuama koje su djelovale veoma zaputeno. Pred mnogim kuama mogle su se vidjeti koze privezane dugim uetima. ene su za nama prestraeno gledale, a starice su se kriale. Kad bi se netko odvie pribliio naoj koloni, vojnici bi ga otjerali. Ljudi su se skrivali u grmlje ili iza drvea. Napokon smo ugledali karakteristine ptinike, straarske tornjeve koji su nalikovali kuicama za ptice i koje su ovdje tako 397

nazivali. Uzdu visoke ograde od dasaka stupali smo dva kilometra, sve dok nismo stigli pred vrata Peresilke, etapne toke Norilskog logora. Naa kolona stigla je pred vrata. S obiju strana stajali su nadglednici i logorski policajci. Nekoliko metara daleko od vrata nalazio se stol za kojim su sjedili inovnici logorske uprave. Ovdje smo vidjeli i zamjenika upravitelja Norilskog logora, Dvina, koji je promatrao kako prozvani pojedinci prilaze stolu i odgovaraju na pitanja. Neki su ga pozdravljali, a on je veoma ljubazno odzdravljao. Kad je preuzimanje bilo zavreno, stali smo u petororedove i okrueni nadglednicima i logorskom policijom krenuli do dvije stotine koraka udaljene logorske barake koja je imala tri ulaza. U srednji ulaz barake ulazili smo u petororedovima. Prostorija je bila jednako iroka kao i dugaka. Du zidova i u sredini nalazile su se dvokatne prine. U blizini nisam vidio nikoga od starih prijatelja. Neko smo vrijeme bili zaposleni ureivanjem leaja. Svi su spremali krevete, rasprostirali bulate, a umjesto jastuka sluila je vrea. Kad smo se okrenuli, ustanovili smo da je baraka zakljuana. To nas je uznemirilo. Moglo je znaiti da se sprema zlo. Kad je dolo vrijeme ruku, baraku su otvorili. U dvoritu pred ulazom stajao je kotao s vruom juhom. Pristupali smo drei u ruci svoje posue, a kuhar u bijeloj kecelji dao je svakome zaimau ukusne juhe. Mogli smo se neko vrijeme etati pred barakom i uivati u lijepom sunanom danu. Kad je stigao nadglednik i naredio da uemo u baraku da bi nas ponovno zatvorio, pitali smo ga zato nas zakljuavaju. - Naelnikov nalog - odgovorio je. Slijedeeg jutra zahtijevali smo od nadglednika da pozove naelnika. 398

Dvin je doao u pratnji naelnika etapne toke i drugih ocira. Svi smo skoili sa svojih mjesta. Uskoro se oko njih stvorio krug. Braginski, koji je i ovdje bio starjeina, istupi naprijed i upita Dvina koji ga je dobro poznavao: - Graanine naelnice, zato nas zakljuavaju? - Izdao sam takvo nareenje da bih vas zatitio - odgovori Dvin. - Kako da to razumijemo? - Ovdje ima mnogo bandita koji su osueni na dvadeset i pet godina i koji ekaju da ih se otpremi u Norilsk. Mogli bi vas opljakati. - Mi se ne bojimo, znat emo se sami braniti. - Ali ja ne mogu dopustiti da doe do krvavih tunjava. - Mi vas ipak molimo da nas ne zatvarate - navaljivali smo. - Razmislit u o tome, vidjet u ta se moe uiniti. Sutradan je Dvin ponovno uao u baraku i mi smo ga opet molili da nam dopusti slobodno kretanje po dvoritu. Dvin ponovi da je zabrinut i da bi mu bilo neprijatno da se tako zaslunim ljudima kao to smo mi dogodi neka neprilika. Smatrali smo da je iskren. Na kraju razgovora Dvin ree da danju nee zatvarati vrata pod uvjetom da hodamo du barake. Mi smo mu to obeali. im je Dvin napustio baraku, izali smo na svjei zrak i sunce. Odmah su nam pristupili zatvorenici iz drugih baraka da bi vidjeli to udo. U meuvremenu su se meu ostalim zatvorenicima proirile razliite glasine. Jedni su smatrali da nas vode u Moskvu da bismo tamo za zasluge u izgradnji grada Norilska dobili ordenje i slobodu. Drugi su tvrdili da su uli kako je neki vii ocir priao da emo u Krasnojarsku graditi veliki pogon. Nau grupu nazivali su etapa inenjera. 399

Banditi, koji su ovdje bili u dobrim odnosima sa straom i logorskom upravom, redovito bi sve nove opljakali do gole koe. Opljakane stvari nadglednici su iznosili iz logora i prodavali, a dobit se dijelila. U to nisu bili upleteni samo nadglednici, nego i ociri. Zatvorenici borave u etapnoj stanici tako dugo dok ne krene transport za koji su odreeni. Ostaju samo teki bolesnici. Ali ovdje je bilo ljudi koji su bili zdravi i koji su ostajali i preko godinu dana jer su s upravom bili u tijesnim poslovnim vezama. Dvin je efa etapne stanice smatrao lino odgovornim ako se naoj grupi to dogodi. Samo smo njemu mogli zahvaliti to nas banditi nisu ve opljakali. Poslije nekoliko dana promatrali smo kako su napali grupu mladih Letonaca na ulazu u baraku. Prije dolaska Letonaca, banditi su se sakrili ispod prina. Kad su Letonci uli, postavili su strae na vratima jer su oekivali napadaj izvana. Banditi su meutim izili iz svojih skrovita i poeli pljakati. Letonci su bili odluni i stali udarati po banditima daskama koje su strgali s prina. uli smo kako banditi zovu u pomo, ubrzo smo vidjeli kako prvi razbojnici krvavih glava bjee napolje. Dotrali su i logorski policajci i nadglednici da bi spasili svoje tienike. Nakon tog dogaaja u logoru je nekoliko dana bio mir. Nai susjedi u istoj baraci bili su tek prispjeli kriminalci. im su stigli, poeli su krasti i pljakati, a kako nisu pripadali kliki koja je bila u vezi s logorskom upravom, ukradene stvari bile su pronaene jo u baraci. Veina je kriminalaca ve bila u logoru. Nisu dugo uivali humanu amnestiju kojom je Staljin poslije rata pomilovao kriminalce. Ponovno su poeli pljakati i ubijati, pa su opet osueni na dvadeset i pet godina. Moram rei da nisu ostali duni Stalji400

nu. Takve pogrde nikad u ivotu nisam uo. Najee su ga nazivali gutalinik, ista cipela, jer su u velikim gradovima Rusije gotovo svi istai cipela Gruzijanci ili Armenci. - Uskoro e doi kraj gutaliniku - govorili bi i pri tom psovali. Kriminalci su nas neprestano moljakali da im damo duhana i hrane.

401

FRANCOIS PETIT I DRUGI Prilazili su nam i neki Austrijanci koji su ekali transport za Norilsk. S radou sam sluao novosti iz Austrije i Bea. Dok smo stajali pred barakom, priali smo im o Norilsku i o tome to ih tamo eka. Oni su nam pripovijedali o tome kako su bili uhapeni i sueni. Svi koje sam sreo bili su uhapeni u ruskoj zoni Austrije kada su doli iz zona koje su okupirali Saveznici. Rusi su tada hapsili svakoga tko bi doao iz zapadne u istonu zonu. Optube su glasile: pijunaa u korist Amerike, a osude: dvadeset i pet godina logora. Bili su to uglavnom mladi ljudi iz Graza, Linza i Salzburga koji su djelomino bili u vezi sa SIS-om, amerikom obavjetajnom slubom, dok su neki bili potpuno nevini. Trudio sam se da ih utjeim. Govorio sam im da e se uskoro vratiti u domovinu. esto smo im davali hrane, a oni su nam u znak zahvalnosti pjevali najnovije beke pjesme. Poslije nekoliko dana iz Norilska je stigla grupa invalida koja je trebala biti prebaena u invalidski logor. Oni su nam donijeli vijest da se krvavi sudac iz Norilska, Gorohov, zajedno s nekim ovjekom utopio prelazei Jenisej amcem. Vijest smo primili sa zadovoljstvom. Jednog dana sjedio sam na suncu i jeo svoju pajku, kad mi se priblii mrav ovjek srednjeg rasta s naoarima i stane me tuno promatrati kako jedem. Po pocijepanim vojnikim hlaama, kao i na osnovu itava njegova izgleda, nije bilo teko pogoditi da je Nijemac ili Austrijanac. - Priite - rekao sam. - Vi govorite njemaki? - zaueno promuca. - Ja sam po narodnosti Austrijanac. - Nije mogue! 402

- Zato to ne bi bilo mogue? Zar mislite da ste vi jedini stranac u Sibiru? - Ne, ne, ovdje ih ima veoma mnogo. - Sjednite. Vremena sigurno imate - rekao sam. - Boe moj, vremena ovdje ima dovoljno - ree i sjedne. Podijelio sam ostatak kruha na dva dijela i jedan dio pruio svom susjedu. - Ali, nemojte! - zbuni se. Bilo mu je neugodno. - Samo jedite, bez ceremonija - odgovorio sam. Kad je pojeo, prui mi ruku: - Doktor Bergmann iz Stuttgarta. Rekoh mu svoje ime. - Koliko ste ve dugo ovdje? - upita me Bergmann. - Veoma dugo, moda predugo. - Koliko? - Dvanaest godina. - ta? Dvanaest godina? - zaprepasti se Bergmann. - Da. - Toliko godina u logoru? - Da, toliko godina. - To zvui nevjerojatno. A gdje ste bili? - Bio sam tamo kamo e vas sada otpremiti. Bergmann me stao ispitivati o Norilsku i ja sam mu priao sve ono to sam ve mnogo puta pripovijedao. Zatim sam otiao u baraku i iz vree izvadio suhi kruh i donio ga Bergmannu. Bio je zauen, nije mogao vjerovati da ovdje ima ljudi koji su siti. Pitao sam ga kako je dospio u logor. Ispripovijedao mi je svoju priu. Sluio je u njemakoj vojsci i potkraj rata dospio u rusko zarobljenitvo. U logoru za ratne zarobljenike radio je kao lije403

nik, imao je obiaj da u svoj notes zabiljei imena svih ratnih zarobljenika koji su u tom logoru umrli, da bi, kad se vrati u domovinu, o tome obavijestio roake pokojnika. Za vrijeme pretrage NKVD je pronaao taj notes s imenima mrtvih i proglasio ga pijunom. Bergmanna su stavili pred vojni sud. Osuen je na dvadeset i pet godina. Za boravka u etapnoj stanici Bergmann je zajedno s nekim Nijemcima dolazio k meni u posjete. Naa je baraka bila veoma privlana jer smo bili jedini zatvorenici koji nisu gladovali, tako da smo i druge hranili. Bergmann je bio oduevljen hranom u logoru. Kad god bih ga poslije jela sreo, on bi me upitao: - Jeste li ve ruali? - Ne ekajui moj odgovor, nastavio bi: Danas je juha boanstvena. - Ili: - Juha je bila odlina, u njoj je bio takav komad mesa. - Pri tom bi pokazivao kako je komad bio velik. Kad je opet jednom doao da mi govori o fantastinoj juhi pozvao sam ga u baraku i dao mu lonac u kome je bilo oko tri litre ove fantastine juhe. Kada je pojeo dvije treine, stavi lonac u stranu i ree: - Vie ne ide. - Zato? - upitao sam. - Znate, tek kad je ovjek sit primijeti kakav je to napoj. Radovalo me to je napokon sit. Kratko vrijeme poslije toga otpremili su ga i vie ga nikada nisam vidio. Jednom mi je s nekim Austrijancem priao mali, crnokosi ovjek i upitao me neto na njemakom jeziku. Po izgovoru se lako moglo razabrati da nije Nijemac. Nisam ga morao ispitivati, moj novi poznanik ispriao mi je sve to sam htio i to nisam htio uti. Francois Petit bio je kapetan francuske armije. Dosada sam u logorima sreo samo mali broj Francuza, zato me Petit zanimao 404

vie nego ostali. Nakon petnaest minuta razgovora pokazalo se da je sudjelovao u francuskom pokretu otpora i da su ga 1948. u Potsdamu uhapsili Rusi. Vojni sud osudio ga je zbog pijunae na dvadeset i pet godina logora. Sada je Francois Petit ekao transport za Norilsk. Istog dana zamolio me Petit da porazgovaramo u etiri oka. Zavukli smo se u neki kut u dvoritu, a kako su Petita veoma zanimale prilike u Norilsku, ukratko sam mu ispriao to sam tamo doivio. - Postoji li mogunost da se pobjegne iz Norilska? Pitanje me iznenadilo. Zar on to ozbiljno pita? Petit je ekao i utio. Da bih dobio na vremenu, zapitao sam ga neto to mi je tog asa palo na pamet. Pomislio sam: moda je Petit provokator. Ne, NKVD tako iskusnom logorau kao to sam ja nee poslati novajliju. Petit je bio naivan ovjek koji poput mnogih nita nije znao o Rusiji, o neizmjernim daljinama, stanovnicima, NKVD-u i, naravno, o ivotu u logorima. Kao i veina stranaca koji su dospjeli u Rusiju, europske prilike jednostavno je prenio u drugi geografski poloaj. To bi obino bio poetak njihove tragedije. - Znate li kamo vas vode? - upitao sam ga. - U Norilsk. - To je jasno. Iz ove etapne stanice kree se u Norilsk, ali to jo nita ne kazuje. Morate znati da ete se nalaziti gotovo dvije tisue i pet stotina kilometara udaljeni od najblie eljeznike pruge. Doi ete u logor koji je s nekoliko redova bodljikave ice odijeljen od vanjskog svijeta. U logoru e vas stalno promatrati nadglednik, logorska policija, brigadiri i vlastiti drugovi. Dovoljno je da zakasnite na podjelu hrane, ve vas trae. - A kako je nou? - Pojmovi kao to su dan i no tamo ne vrijede. 405

- Kako to? Dan je dan, a no je no - udio se Petit. - Znate, u Norilsku etiri mjeseca u godini nema dana, a etiri mjeseca nema noi. Petit je utio. - Nepromiljeno je i pomiljati na bijeg iz Norilska. Nisam ga htio obeshrabriti, ali to sam mu morao rei. Uinilo mi se da je spreman na kojekakve ludosti zato to nije poznavao situaciju. To to sam mu sada ispriao postavilo je naglavce sve njegove predodbe o Norilsku. Upita me: - A kako je za vrijeme rada? Zar se ne moe pobjei s radilita? Imao sam mnogo muke da mu objasnim kako su takvi planovi besmisleni, ali to mi ipak nije uspjelo jer mi je on uvijek ponovno pokuavao dokazati kako mora postojati neka mogunost za bijeg. Petit mi je zatim priao o tajnoj organizaciji koja djeluje pod imenom Kreuzler, Kriari, i koja je rasprostranjena po itavom svijetu, pa tako i na podruju Sovjetske Rusije. Objasnio mi je kako mogu prepoznati lana organizacije: za vrijeme razgovora s nekim nepoznatim ovjekom treba da nogom nainim znak u obliku dva kria, neku vrstu kukastog kria, pa kad neznanac bude vidio taj znak, on e u meni prepoznati lana organizacije. Sluao sam ovu fantastinu priu i upitao ga: - Zar mislite da i u Norilsku postoje ljudi koji su spremni da vam prilikom bijega pomognu? Pa ak da i uspijete neprimjetno napustiti logor, a to dalje? - Trudit u se da se domognem pruge za Moskvu. U Moskvi u otii u francusko poslanstvo i sve e biti u redu. - To to govorite nije fantastino ve djetinjasto. Savjetujem vam jedno: ne igrajte se sa svojim ivotom. S vremenom e se 406

moda va poloaj promijeniti nabolje, ali s takvim planovima smrt je neizbjena. Opazio sam da je Petit razoaran zbog svega to sam mu rekao. Sreli smo se jo nekoliko puta, ali o bijegu vie nismo razgovarali. Poslije nekoliko godina sreo sam u Tajetu, u specijalnom logoru, neke Nijemce koji su bili u Norilsku zajedno s Petitom. Priali su mi da je Petit pokuao ostvariti svoje planove o bijegu i da je na to i druge nagovarao. Uskoro je Petit, koji je znao jedva nekoliko rijei ruski, stupio u vezu s pukovnikom koji je bio dodijeljen stacioniranim trupama i koji je zajedno sa zatvorenicima trebao bjeati u inozemstvo. Naravno, NKVD ih je otkrio. Nakon nekoliko mjeseci istranog zatvora osueni su na smrt zbog pripremanja ustanka. Smrtna kazna nad Petitom nije bila izvrena. ini se da je Petit na intervenciju svoje vlade bio puten i sada se navodno nalazi u domovini. Ve smo mjesec dana boravili u etapnoj stanici i sezona se bliila kraju. U listopadu odlaze posljednji transporti iz Krasnojarska za Norilsk. Kad Jenisej prestane biti plovan, jedina veza s Norilskom je avion, a avioni su se samo u iznimnim sluajevima upotrebljavali za transport zatvorenika. Osam aviona koje je imala uprava Norilska uvijek su bili zauzeti transportom pote i inovnika koji su putovali slubeno ili privatno. Nakon toliko dana boravka u etapnoj stanici osjeali smo se kao kod kue. Neki su se ve povezali s korumpiranim nadglednicima, a njihove ene donosile su nam rajice i drugo svjee povre, koje u Norilsku nismo ni omirisali. Neki su imali dovoljno novaca, naruivali su i votku. Jednom kad smo se vratili s kupanja primijetili smo da su nai susjedi na jednom mjestu probuili zid i upravo nas poeli pljakati. No mi smo se vratili u pravi as. 407

Sredinom listopada otpremljena je prva grupa od dvadeset i pet ljudi. Kako nismo bili sigurni da emo se ponovno sresti, srdano smo se oprostili od svojih supatnika. Trudili smo se da ustanovimo kamo odlazi transport, ali nita nismo mogli saznati. Doznali smo tek toliko da u to vrijeme vlak odlazi prema Dalekom istoku. To se podudaralo s pretpostavkama da se odlazi u Irkutsk, a ne na sjeverni Kavkaz. Transporti su postajali sve ei. Poslijepodne bi dolazili inovnici logorske uprave, prozivali imena dvadeset i petorice koji treba da se pripreme za transport u deset sati uvee. Doao sam na red u petoj grupi. Kao to je bilo uobiajeno, primili smo pajok za dva dana. Iznimno smo umjesto soljene ribe dobili meso, svaki etvrt kilograma kuhane janjetine. Na vratima nas je preuzela velika grupa naoruanih vojnika NKVD-a sa tri policijska psa. U brzom tempu, a zatim trei, krenuli smo prema eljeznikoj stanici. Vojnici su se bojali da emo zakasniti na vlak. Gonili su nas, a psi su lajali kao mahniti. Kako je put vodio kroz umu, mnogi su se spoticali o korijenje drvea i padali, a psi su se smjesta bacali na njih spremni da ih na zapovijed rastrgaju. Vojnici su nas psovali na najodvratniji nain. Kad smo bili udaljeni deset metara od stanice, vidjeli smo da vlak odlazi. Sada su stale pljutati psovke. - Trockisti, faisti, kurve... To je bila pjesma kojom su nas pratili pri povratku. Bili smo presretni kad smo se ponovno nali u etapnoj stanici. Nai su se drugovi veoma zaudili kad smo ih u pono probudili iz sna. Odmah smo im ispriali pojedinosti nonog mara. Slijedeeg dana ista pjesma. Treim korakom urili smo prema stanici, iako nije bilo opasnosti da emo zakasniti na vlak jer su straari doli sat ranije. 408

S mukom smo se probijali kroz uski hodnik stolipin vagona, zatvora na kotaima. im smo se popeli na stepenice, straari su nas poeli gurati i psovati zato to im se nisu svidjele nae stvari koje smo ponijeli. Sve elije ovog zatvorskog vagona bile su prepune. Nadglednik nije znao kamo da nas strpa. Dugo smo stajali u hodniku, sve dok straari nisu dovrili pregrupiranje.

409

STOLIPIN VAGONI ovjek koji prvi put dolazi u Rusiju i koristi eljeznicu, i ne misli na to da je na isti vlak prikaena lijala zatvora NKVD-a. Postoji samo mali broj vlakova koji nemaju jedan ili dva stolipin vagona. Izvana se ne razlikuju od drugih jer su slini potanskim vagonima, ali dovoljno je popeti se stepenicama i pogledati u unutranjost da bi se ovjek najeio. ovjek najprije ugleda uniformu s kapom u obliku tanjura, porubljenu tamnoplavim ili arkocrvenim rubom. To su muitelji koje poznaju samo zatvorenici NKVD-a. Du vagona vodi dugaak ali veoma uzak hodnik na ijim se stranama nalazi deset odjela u kojima normalno ima mjesta za osam zatvorenika, a u veim odjelima za esnaest. No u te elije stavljaju umjesto osam, dvanaest, a umjesto esnaest, trideset zatvorenika. Gore od karcera. Prozora nema, a svjetlo ulazi s hodnika. U hodniku se stalno nalaze dva naoruana vojnika koji zatvorenike opominju da ne govore. Nas dvadeset i petoricu strpali su u jednu takvu eliju. Vojnici su bili veoma brutalni. Gurali su nas nogama i akama kako bi nas prisilili da se to vie sabijemo. Straarima je bilo svejedno kako emo izdrati est stotina kilometara. Zakljuali su vrata. Mi smo stajali i sjedili jedan na drugom. S vremenom smo se nekako snali. Neki su se popeli na drugu i treu prinu gdje se moglo leati, nekolicina se smjestila po klupama, a veina je sjela na pod. Zidovi i pod elije bili su obloeni debelim limom pa je unato prenatrpanosti bilo veoma hladno. im je vlak napustio stanicu, zaulo se kucanje iz susjedne elije. - Zato lupate? - zapita vojnik iz hodnika. 410

- Pustite nas na zahod - odgovori netko. - Ve sam vam rekao da u zahod moete ii samo dvaput dnevno! - Ali to da radimo? - U gae - odgovori vojnik. Iz druge elije zauo se moleiv enski glas: - Pustite nas u zahod. - Zavei gubicu, kurvo. Ve sam rekao da je no i da nema nikakvog zahoda. ena glasno zaplae. - Molim vas, pustite me, ne mogu izdrati. - Ku! - odgovori vojnik. Zbog studeni su mnogi iz elije osjetili potrebu. Jedan koji vie nije mogao izdrati krene prema vratima i kae vojniku da mora izai. Vojnik se izbezumio od bijesa. - Pseto - izdere se - to ti zapravo zamilja? Tek si uao, a ve hoe izai, a ovdje ima takvih koji su ve pet dana u vlaku. Najprije oni dolaze na red! Nitko se vie nije usudio ponoviti molbu. Uskoro ponovno netko stade lupati iz jedne od udaljenijih elija. - Obeali ste nam vode, dajte nam vode. - Kakve vode? - Toliko sam edan poslije slane ribe da vie ne mogu izdrati. - Zavei, jer u te izvui i tako napojiti da e na sve zaboraviti. Tada su svi stali vikati. - Vode, dajte nam vode! 411

Dotri ocir. - Kakva je to buka? Hoete da vas bacim u lance? - edni smo, dajte nam vode. - Donijet emo vam vode kad stignemo na slijedeu stanicu. Sada su i ostali poeli vikati: - Pustite nas na zahod. - Jezik za zube. Na zahod ete ujutro. Iz jedne se elije ulo kako je netko obavio nudu na pod. I u naoj eliji odlui jedan da uini to isto. Priao je vratima da bi kroz pukotinu obavio nudu na hodnik, ali kako je rupa bila malena, vei dio mokrae ostao je u eliji. Oni koji su sjedili na podu stanu psovati. Kasno nou, kad se vlak zaustavio na nekoj stanici, vojnici su donijeli vode. Ili su od elije do elije i svakome pruili pola ae vode. U etiri sata ujutro vojnici su poeli otkljuavati elije i putati pojedince na zahod koji se nalazio na kraju hodnika. U zahod se moralo ii treim korakom s rukama na leima. Hodnik se orio od dernjave vojnika: - Bistrej, bistrej, ruki nazad! Pred zahodom je stajao vojnik koji je vikao: Bre, kako e jo dugo sjediti? ene su molile vojnika pred vratima da se makne, na to bi on prezrivo odgovarao: - Gledaj ovu djevicu. Nikad nisi digla suknju pred mukarcem?

412

IRKUTSK - GRAD NA DALEKOM ISTOKU Stigli smo u Irkutsk. Najprije su izveli nas dvadeset i petoricu. im smo izili, vidjeli smo ornij voron, crnu vranu, tako smo nazivali zatvorene automobile za transport zatvorenika. Uli smo, a s nama uoe dva vojnika i jedan ocir. ornij voron prolazio je kroz grad. Radoznalo smo gledali kroz malene prozore na ulice istono sibirskoga oblasnog grada Irkutska. Najprije smo ugledali drvene jednokatnice i dvokatnice, a u centru grada zgrade od kamena i cigle. Ulicama je prolazio tramvaj s malenim vagonima i poneki autobus. Na kraju grada nalazila se velika etapna stanica. Kola su ula u dvorite i mi smo izili. Sjeli smo na svoje stvari. U dvoritu smo vidjeli mukarce i ene koji su oko lijeve ruke nosili ute trake s natpisom zatvorenik. udili smo se zato nas po obiaju ne pitaju odakle dolazimo. Prolazili su pored nas i nisu nas gledali. Sjedili smo na dvoritu nekoliko sati. Za to vrijeme straari su esto otvarali velika ulazna vrata da bi propustili prazne kamione. oferi i njihovi suputnici nosili su iste ute trake kao i oni koji su radili u dvoritu. Napokon su nas odveli u kupaonicu koja se nalazila u udaljenom kutu velikog dvorita. Kraj etiri velike zgrade od cigle, to bijahu zatvori, stajala je velika dvokatnica s kupaonicom i praonicama. Dvije stepenice vodile su u veliko predvorje, gdje su se u sredini i du zidova nalazile dugake klupe. Iz neke prostorije izila je grupa ena i pozdravila nas: -Dobar dan, mukarci. - Bili smo zaueni to vidimo ene. Rekle su nam da svu nau odjeu objesimo o debelu ianu kuku koja je stajala na zidu. Brigadirka glasno ree da emo proi kroz sanobrabotku, sanitetsku obradu, kako se u logorima i zatvorima naziva dezinfekcija odjee i 413

kupanje. Brigadirka, punaka crnka od dvadeset i pet godina, i druge mlade djevojke nosile su kratke pregae bez rukava, a na lijevoj, goloj miki traku s natpisom: zatvorenik. Na nogama su imale papue, a suknje su im sezale samo do koljena. U prostoriju smo ulazili po desetorica, i tamo su nas ekale ene. Stajao sam potpuno gol pred enama i nisam se usudio pristupiti. - Brzo, brzo, nemamo vremena - vikne mi jedna djevojka. Zatim mi mahne rukom u kojoj je drala aparat za ianje. Stisnuo sam zube i pristupio. - Sjedni! Sjeo sam na klupu, djevojka mi je aparatom za ianje prolazila kroz vlasi, a odsjeena kosa padala mi je po tijelu. Kad je bila gotova s kosom, podigla mi je lijevu ruku i oiala mi dlake ispod pazuha. Isto je to uinila i s desnim pazuhom. Napokon je stala iati dlake ispod trbuha. Da bi to mogla temeljito obaviti, uhvatila me za mukost okreui je u svim smjerovima. Pri tom je stavljala nemogue primjedbe. Naposljetku me upitala kako dugo nisam bio s nekom enom. Sluao sam sve to utei. Kad je ianje bilo zavreno, popeli smo se u praonicu pred ijim je ulazom takoer stajala ena koja je svakome davala limeni praonik i komadi sapuna. Kada smo se oprali, vratili smo se u istu prostoriju u kojoj smo ostavili odjeu. Odjea je ve bila oiena. Sve je bilo izmijeano. Jedva sam pronaao svoje stvari. Nakon dezinfekcije odjea je bila tako vrela da je nisam mogao uzeti u ruke. Poslije kupanja poli smo u pratnji nadglednika u trokatnicu. Pred ulazom smo morali ekati da otvore vrata s reetkama. Svi smo se poredali u dugakom hodniku. Nadglednik je zapovjedio: - Poredajte se po etvorica i estorica! 414

Mogli smo po volji izabrati partnere, a to me veoma udilo jer je uprava zatvora odreivala koji e zatvorenici biti zatvoreni u istoj eliji. To je bilo veoma liberalno. Zatvoreniku je veoma vano tko je njegov drug u eliji. esto se dogaalo da je jedan ovjek svima zagoravao ivot. S jo trojicom stavili su me u eliju u kojoj je normalno bilo mjesta za jednog ovjeka. Etapni zatvor u Irkutsku u mnogome se razlikovao od ostalih zatvora koje sam dosada vidio. Ovdje su vladale prilike dostojne ovjeka. Prvi put sam doivio da nadglednik ili neki drugi inovnik zatvorske uprave na pitanje zatvorenika odgovara ovjeno. Nije bilo psovki. Kriminalci, koji su predstavljali ostali dio zatvorenika, terorizirali su osoblje. Neopravdanim zahtjevima, bukom koja nikada pa ni nou nije prestajala, zadavali su nadglednicima mnogo posla. Kroz prozor se moglo uti kako kriminalci meusobno izmjenjuju psovke. Jedni su drugima predbacivali izdaju i pri tom su govorili tako gnusne rijei da smo morali zapuiti ui. Posebno poglavlje bili su maloljetni zloinci koje su smjestili u dva odjeljenja. Bilo je strano sluati kako djeji glasovi izgovaraju rijei kakve su inae izgovarali samo najpokvareniji psovai. Prijateljske razgovore, koji su se uglavnom odnosili na ljubav, vodili su ovi djeaci s djevojicama koje su bile zatvorene na donjem katu. Od jutra do mraka sjedila su djeca na prozorima i dobacivala njenosti. Ovaj vulgarni jezik zvuao je i iz usta odraslih odvratno, ali kad su se njime sluila djeca, to je bilo ipak previe, pogotovu zato to su djeca nadmaila odrasle. S takvom omladinom moe se samo u katastrofu. Nalazili smo se ve tjedan dana u zatvoru i jo uvijek nismo znali kamo e nas prebaciti. Na neki nain smo saznali da emo u Aleksandrovski central. Taj je zatvor u povijesti Rusije bio na 415

tako stranom glasu da nitko nije htio vjerovati da e i nas, koji smo vei dio kazne ve odsluili, baciti tamo. Ali jedno je bilo sigurno: ovdje neemo dugo ostati. Ispitivanjem osoblja i starijih zatvorenika saznali smo da se ovdje nalaze samo kriminalci koji su kanjeni ispod pet godina, a to su bili oni koje smo prilikom dolaska vidjeli na dvoritu i u praonici. Nestrpljivo smo oekivali as odlaska. Iako su ovdje prilike bile podnoljive, ipak nam je nedostajalo kojeta na to smo inae imali pravo. Prije svega nedostajale su nam knjige, zatim nismo mogli pisati svojoj obitelji. Nismo smjeli ni etati. Kad smo jednom zamolili nadglednika za neku uslugu, on nam odgovori da se strpimo. I zaista, u ponedjeljak ujutro odveli su nas u drugu zgradu, gdje smo se u velikoj prostoriji, u kojoj je bilo mjesta za pedeset ljudi, sreli s nekim naim drugovima. Nakon uobiajenih formalnosti odveli su nas u isto dvorite u kome smo prilikom dolaska satima ekali. Tamo nas je oekivalo prvo iznenaenje. Ispred tri kamiona stajala je grupa vojnika na elu s ocirom. Jedan vojnik imao je pred sobom hrpu okova. Ocir i dva vojnika popnu se na kamion. Prozivali su nas dvojicu po dvojicu. Kad su se prva dvojica popela, ocir uzme jedan okov i okuje ih zajedno. Zatim su morali sjesti na pod kamiona. Gledali smo to. Lijep poetak! Kad je slijedei par doao na red, jedan upita ocira zato nas okiva. Ocir nije uo pitanje. - Ve sam petnaest godina u zatvoru i nisam pobjegao. Ne namjeravam to ni sada - opet e zatvorenik. - Izvravam zapovijed koju sam primio - odgovori ocir. Okivanje nije obeavalo nita dobro. Do danas nisam razmiljao o tome to nas eka poslije Norilska. Bilo mi je jasno da nee biti dobro, ali sada sam ugledao prve predznake novog ivo416

ta. Ali ako sam preko glave preturio ono u Norilsku, ne treba da se suvie brinem ni za budunost. Kamion izie iz zatvorskog dvorita. Sada smo imali priliku da promatramo periferiju Irkutska. Kamioni nisu vozili brzo, a vojnici se nisu brinuli kamo gledamo, niti ih je smetalo to tiho razgovaramo. Periferija Irkutska nije pruala oku nita zanimljivo. Jednokatnice i dvokatnice od drveta nisu se ni u emu razlikovale od drugih drvenih kua u Sibiriji. Bile su sagraene od debala s kojih je skinuta kora. Da bi u kuama bilo toplo, izmeu vijenaca postavljao se sloj mahovine koja je spreavala da vjetar prolazi kroz pukotine. Drveni krov uvao je od kie i snijega. U ovom se kraju rijetko moe nai limeni krov a okreene ili ukraene kue prava su rijetkost. Znamenitost bijae veliki most preko rijeke Angara sagraen u cik-caku. Tim jedinim mostom odvija se eljezniki, autobusni i pjeaki promet. Kad smo proli most, kamioni su skrenuli udesno. Uskoro smo se nalazili na seoskoj cesti kojom smo krenuli u smjeru istoka. Za vrijeme vonje od stotinu kilometara proli smo samo kroz nekoliko sela. Kao da su izumrla. Kraj zaputenih kua vidjeli smo pokojeg ovjeka ili domau ivotinju. Ponekad bi za kamionom potrao pas i zalajao.

417

IX. U ALEKSANDROVSKOM CENTRALU

418

U HISTORIJSKOM KAZEMATU Spustila se no. U nekim se kuama vidjela svjetlost svijee. Elektrino osvjetljenje primijetili smo samo u dva logora na naem putu. Kasno nou stigli smo na cilj. Vojnici su iskoili iz kamiona. Opazio sam dugaku dvokatnicu koja je nalikovala na ruska svratita na dugim prugama. Na vratima su bili izrezbareni ornamenti. Svugdje je gorjelo elektrino svjetlo i osvjetljavalo fasadu i vrata. Nita nije ukazivalo na to da se nalazimo pred zatvorom. U tami se slabo vidjela okolica, inilo se da je bregovita. Nasuprot zgradi nalazilo se nekoliko drvenih kua koje su bile okruene malim vrtovima. Sve je lealo u dubokom snijegu. Na vratima se pojavio ocir. Zapovjedio je da nam skinu okove. Brave nekih okova bile su loe i prilino je dugo trajalo to skidanje. Pojedinano su nas proputali kroz vrata na kojima nas je prihvaao nadglednik i vodio u veliku prostoriju. Nalazili smo se u Aleksandrovskom centralu, kako su stari zatvor nazivali ve stoljeima. Za razliku od vanjskog izgleda, koji je vie nalikovao na provincijsku gostionicu nego na zatvor, unutarnji izgled poznajemo iz ruske literature, naroito iz opisa Dostojevskog koji je ovdje proveo nekoliko godina. Golemi zidovi debeli gotovo metar. Dugaki tamni hodnici vodili su u katakombe. Naroito snano su djelovali nadsvoeni prijelazi od jednog dijela u drugi. Teka eljezna dvostruka vrata, dobro osigurana s nekoliko brava, znak su da odavde povratka nema. Bili smo oajni. Dvorita odreena za etanje podsjeaju na rovove iz kojih se mogu vidjeti samo sivi zidovi i mali komadi neba. U hodnicima jeka vraa svaki korak po betonskom podu. ovjek se plai vlastitog kalja, trudi se da ga svlada da ne bi ponovno osjetio nesnosnu tegobu. 419

Svuda stravina tiina. Kao u mrtvanici. Slijedila je temeljita pretraga nae odjee. Stvari koje smo donijeli oduzeli su nam. Svaki je dobio potvrdu. Mene i jo trideset i jednog druga odveli su u drugi dio zatvora. Proli smo kroz nekoliko hodnika. Nekoliko su se puta otvarala dvostruka vrata, najprije teka drvena vrata obloena debelim limom i eljezom, zatim vrata s reetkama od debelih okruglih ipki. Dospjeli smo u dugaak hodnik na ijim su se krajevima nalazili veliki prozori koji su gledali na dvorite, dok su se lijevo i desno nalazile elije. Odveli su nas u lijevi kraj hodnika i zaustavili nas pred vratima broj 1. Nadglednik najprije otvori veliki lokot, zatim dugim i debelim kljuem otvori bravu na vratima. Uli smo u veliku svijetlu prostoriju sa dva prozora prema dvoritu. Bijelo obojeni zidovi mirisali su po svjeem kreu. U sredini sobe, kao i du zidova, stajali su drveni kreveti. Na svakom krevetu nalazila se slamarica, pokriva i jastuk od slame. Tu se nalazio i dugaak stol, a oko njega dugake klupe. U kutu, desno od vrata, stajala je velika pe od cigle koja se loila iz hodnika. U prostoriji je bilo toplo. Svatko je potraio svoje mjesto. Kad je vidio da smo se svi smjestili, nadglednik izie i zakljua vrata. im smo ostali sami, poeli smo razgovarati o svojim utiscima. Sloili smo se da je dosada sve iznad oekivanja dobro. Naroito nas je iznenadilo da su ovdje, kao i u Irkutsku, nadglednici postupali korektno, nije bilo uobiajenog gonjenja i psovki. Dugo smo razgovarali o svemu to smo dosada vidjeli, sve dok nadglednik nije otvorio poklopac na vratima i naredio nam da poemo spavati. Kad sam legao, radovao sam se to sam ponovno na slamarici. Ali nikako nisam mogao zaspati, iako sam bio umoran. Pitao sam se to sve to treba da znai. Nakon toliko godina ponovno u 420

zatvor, bez presude, bez suda, ili bilo kakvog objanjenja. Poput stoke gonili su nas od mjesta do mjesta, a mi nismo imali pravo pitati kamo i zato. Bilo mi je jasno da se sve to dogaa bez pravne osnove, naprosto proizvoljno. Prvi put ove godine zaelio sam zaspati i spavati dugo, dugo, vjeno. U sedam sati ujutro nadglednik otvori poklopac na vratima. - Ustanite! - vikne. Ustali smo i obukli se. Nadglednik otvori vrata. Premda nije nita rekao, dvojica su podigla parau i mi smo za njima izili u hodnik, pa u zahod koji se nalazio u sredini dugakog hodnika. Dok su se jedni prali, drugi su obavljali tjelesne potrebe. Kad smo bili gotovi, pokucali smo na vrata i nadglednik ih otvori. U dvoredovima smo se vratili u eliju. Znali smo da sada treba da poalju doruak. Dok smo ekali jelo, gledali smo kroz prozor na dvorite. Uskoro smo kao iskusni stari zatvorenici ustanovili da se nasuprot zatvoru nalazi zatvorska kuhinja, desno smo vidjeli dvorita za etnju nalik na kaveze koja su nas podsjeala na Solovku. Deset metara dalje od dvorita stajala je dugaka jednokatnica. Mlijeno bijeli prozori oznaavali su da je to bolnica. Iz kue koju smo proglasili kuhinjom dvije su ene iznosile sanduk s narezanim kruhom. Oni koji su stajali kraj prozora viknuli su: - Donose kruh! - Vidjet emo kakva je ovdje pajka. Mravi Harenko je tvrdio da su porcije kruha velike, da imaju est stotina grama. - ekaj samo na tih tvojih est stotina grama! - primijeti drugi. U velikim kazanima ene su nosile neto to se puilo. Poelo je nagaanje to je to. Neki su smatrali da je to juha, dok su drugi tvrdili da je voda crvenkasta, dakle je aj. 421

Prilikom dijeljenja primili smo etiri stotine grama kruha. Harenko je postao meta zabadanja. - Gledajte ga, htio je veliki komad kruha, a kad je u Norilsku bio upravitelj gradilita hranio je radnike koji nisu ispunili normu sa tri stotine grama. A ovdje bi htio est stotina! Harenko se pokuavao braniti. Razoarani zbog malenih porcija kruha, zatvorenici su na njemu iskaljivali svoj bijes za vrijeme itavog doruka. Ono vrue i kuhano nije bilo juha, nego aj. Dobili smo i kocku eera od devet grama i komadi slane ribe od etrdeset grama. Kruh i eer primili smo za itav dan.

422

POTREBE ZA ENOM NEE IMATI Poslije doruka, kad su se duhovi malo smirili, diskusija je bila mnogo staloenija. Odveli su nas u jedno dvorite za etnju. Nadglednik koji nas je pratio zakljuao je dvorite i mi smo mogli etati ili sjediti na klupi koja se nalazila sa strane. Nitko nije odreivao kako moramo drati glavu ili kamo smijemo gledati. Vojnik u tornju utei nas je promatrao. Poslije jednog sata odveli su nas u eliju. Bili smo zadovoljni etnjom. Dosada jo nikada nismo tako dugo i mirno etali. Napeto smo oekivali ruak. Oglasila se sirena. Pretpostavljali smo da je dvanaest sati. Uskoro je stiglo jelo: pola litre krumpirove juhe i stotinu grama prosene kae. Ruak nije nikoga zasitio. To je bila nova tema za poslijepodnevni razgovor. Harenko je opet bio meta. - No, Harenko, kako ti se svia ruak? - pitao je Babi. - Sasvim je dobar - odgovori Harenko - zar si oekivao peeno pile? - Sasvim je dobar? Vidjet emo kako e dugo izdrati - ree Babi. - Harenko, koliko bi takvih porcija mogao pojesti? - upita netko. Herenko je utio. Umjesto njega odgovori Babi: - Pet, a uz to jo pet stotina grama kruha. Harenko se razbjesni. - Ne brinite za mene, gledajte da vama bude dosta. Ja u preivjeti. - Preivjeti hoe, ali potrebe za enom nee imati - ree Babi. 423

etkali smo elijom i razgovarali cijelo poslijepodne. Kad je dolo vrijeme veere, razoaranje je bilo jo vee: samo krumpirova juha. Uzalud smo ekali jo neto. Netko primijeti da su nam zaboravili donijeti to jo neto. Kad je nadglednik odnio prazne zdjele, netko ga upita: ima li jo to za jelo. Nadglednik kratko odgovori: - To je sve. Uvee su ljudi postali razgovorljiviji, pomalo su zaboravljali na jelo. Uskoro je dolo deset sati, nadglednik je triput ugasio i upalio svjetlo, znak za spavanje. Prvi dani boravka u Aleksandrovskom centralu brzo su proli. Ujutro smo dobivali doruak, slijedila je etnja, kojoj smo se uvijek radovali, a izmeu obroka ljudi su razgovarali uglavnom o proteklim ratnim godinama i poblie se upoznavali. Veina se za rata nalazila u Norilsku, no bilo je i takvih koji su bili na fronti i u inozemstvu. Jedan od najzanimljivijih stanovnika elije bio je dr Franz Breuer, njemaki diplomat. Dr Breuer bio je do poetka rata sekretar njemakog poslanstva u Moskvi. Kad je poeo rat izmeu Njemake i SSSR-a, otpremili su ga s ostalim personalom njemakog poslanstva na perzijsku granicu, odakle su nastavili put za Njemaku. Dr Breuer je bio rodom iz Hamburga, to se moglo zakljuiti po njegovu izgovoru. Sprijateljio sam se s njim. Rekao mi je da je bio lan nacistike partije, ali, dodao je, nikada srcem nego samo razumom. Drugim rijeima, da bi mogao ostati u diplomatskoj slubi morao je biti nacist. Linost dr Breuera pruala je ostalim stanovnicima elije mnogo materijala za razgovore jer je ve svojom pojavom izazivao interes. Bili smo navikli da svi zatvorenici nalikuju jedan na drugoga. Ista odjea, isti nain ivota stvaraju neto to je zajedniko. Ali odjednom se pojavio zatvorenik ije je ponaanje bilo drukije. 424

Dr Breuer bijae koat, visoka rasta, nosio je vojnike izme. Uniforma njemakog ocira nije pristajala dugoj kestenjastoj bradi i crnim naoarima. U zatvoru se ponaao drukije od ostalih. Za doruak smo dobivali etrdeset grama slane ribe, i taj komadi ribe zatvorenici bi u trenu progutali. Kad su drugi ve gotovo zaboravili da je za doruak bila riba, dr Breuer bi sjeo za stol da bi nesmetano, kako je obiavao govoriti, i u miru pojeo. Sjeo bi uvijek na isto mjesto, prostro bi runik koji mu je sluio umjesto stolnjaka, zatim bi stavio kruh, ribu, au aja, a oko vrata svezao bi maramicu umjesto ubrusa. Drkom lice sluio se kao noem, u lijevu ruku uzimao bi komadi drveta umjesto vilice. Zatim bi poeo dorukovati: sitne komadie ribe, koje je rezao noem, prinosio bi ustima akalicom, a povremeno bi progutao malo aja i brisao se ubrusom. Ostali zatvorenici sjedili su u kutovima i promatrali ovu igru. Kako u eliji nije bilo posla, oni su mnogo vremena posvetili Breuerovoj linosti i njegovim navikama za vrijeme jela. Mnogi su mu se rugali, ali inilo se da on to i ne primjeuje. Kako sam esto etao i razgovarao s drom Breuerom, a on me smatrao svojim sunarodnjakom, sa svih su strana navaljivali na mene da djelujem na njega kako bi se i on poeo ponaati normalno. S mnogo muke morao sam umirivati svoje drugove i dokazivati im da je njegova privatna stvar kako jede svoj oskudni obrok. Osim svega toga, Breuer je prije spavanja uredno slagao svoje hlae i stavljao ih ispod slamarice na glaanje. Neki su smatrali da dr Breuer nee itavih dvadeset i pet godina, koje je morao odsjediti kao pijun, glaati hlae, drugi su mislili da njemaka pedanterija moe trajati i due. Nakon nekoliko tjedana u eliji je dolo do pregrupacije i doktora su odveli u drugu eliju. O njemu vie nikada nita nisam uo. 425

Umjesto dra Breuera doao je Edi Schreidel, Austrijanac. Edi se po svemu razlikovao od Breuera. Bio je zdepast, crnokos, okrugla lica. Seljak iz donje Austrije. Poslije mnogo godina, nedavno, saznao sam da je dr Breuer ponovo u diplomatskoj slubi SR Njemake. S Edijem sam bio u istoj eliji deset mjeseci. Postali smo prijatelji. Satima smo razgovarali o Austriji i hitlerizmu. Edi je proklinjao godinu 1938. kad su nacisti zauzeli Austriju. Nazivao ju je godinom nesree. Edi je bio i moj susjed na krevetu. Za ustajanja i lijeganja na poinak uvijek smo se pozdravljali sa dobro jutro i laku no. Nae se prijateljstvo svidjelo naim susjedima, naroito doktoru Zalkinu. Dr Zalkin, lijenik koji je u Norilsku bio upravitelj sanitetske inspekcije i spremita za ivene namirnice, isticao se susretljivou i spremnou da pomogne. Osudili su ga na petnaest godina zbog tetoinskog rada. Bio je malena rasta i jedna mu je noga bila zakrljala, to mu je oteavalo hodanje. Bio je na stalni partner u razgovorima i uvijek je alio to ne zna njemaki jezik. Osim Zalkinove sestre, itava je rodbina bila uguena u nacistikoj gasnoj komori. Unato tome Zalkin nikada nije ispoljio mrnju prema Nijemcima. ak je bio jedan od onih koji su zatiivali Breuera kad bi ga ostali napadali. Od Zalkina sam saznao o sudbini znanice iz vremena kad sam radio u kuhinji II logorskog odjeljenja. Taise Grigorjevne Jagode. Dr Zalkin upoznao je Taisu kad je radila u spremitu na sortiranju krumpira. Ova sirota ena traila je i nala zatitu kod Zalkina. Njihovo je prijateljstvo trajalo sve do asa kad su Taisu pustili iz logora poto je 1947. odsluila kaznu. Taisu su prisilno naselili u malom mjestu nedaleko Krasnojarska, gdje je ivjela u velikoj bijedi. Zalkin je zamolio svoju sestru da joj pomogne i ona je Taisi slala stotinu rubalja mjeseno. 426

Dr Zalkin je rado sluao Edijeve prie o vremenu kad se nalazio u zarobljenikom logoru u Sjedinjenim Dravama. Veoma se udio to se tamo u logorskoj kantini moglo kojeta kupovati, svejedno je li to bilo pivo, maslac, ili zlatno prstenje. Jednog dana Zalkin me upitao to mislim treba li vjerovati u Edijeve prie o amerikom zarobljenikom logoru. Kad sam mu odgovorio da je to u Americi mogue, s nevjericom me promatrao. Od ostalih stanovnika elije upamtio sam i Viktora Streckera, Povolkog Nijemca, koji nije znao ni rijei njemaki. Edi i ja nastojali smo da ga nauimo njemaki. Ali sve je bilo uzalud. Nakon tri tjedna uenja Strecker je znao rei samo jednu jedinu reenicu: Ja imam veliki gladovati. Strecker je u Norilsku bio poznat kao izvanredan rudarski inenjer. Rov II B, iji je glavni inenjer bio Viktor, smatrali su najboljim u Norilsku. Od dvadeset godina, koje je Viktor morao odsjediti kao tetoina, brisali su mu etiri godine, to bijae rijedak sluaj. Unato tome smatrali su ga opasnim elementom. Iz rudnika, gdje je tako uspjeno radio, otpremili su ga zajedno s nama u zatvor. Viktor je bio malena rasta, a njegova iroka ramena, kao i debeo trbuh, stvarali su iz njega kuglu na kojoj nikada nisu mirovale prodorne oi. Na svaku primjedbu koja mu se ne bi svidjela otro bi reagirao. U miru je ivio samo s nekolicinom, a s Edijem i sa mnom u velikom prijateljstvu. Njegov veliki neprijatelj u eliji bio je Babi, koji je u lukoj upravi Dudinke neko radio kao tehniar, ili, kako je govorio, kao inenjer. Babi se dobro slagao samo sa Schustermannom, koji je bio njegov jedini prijatelj i to zbog toga to je Schustermann, napola pismen, bez prigovora prihvaao sve to bi Babi govorio. Obojica su bili osueni na petnaest godina zbog terora, 427

iako ni Babi ni Schustermann nisu nikoga terorizirali. Govorilo se da je Schustermann rekao da u Rusiji nee biti bolje dok Staljin ivi, a Babi je nakon ubojstva Kirova navodno rekao da je teta to Staljin nije ubijen. Kad su ga uhapsili, Schustermann nije imao jo ni devetnaest godina. Svae Streckera i Babia odnosile su se u poetku na tehniko podruje. Inenjer Strecker nije odobravao sve to je navodni inenjer Babi tvrdio. Pri tom je esto dolazilo do svaa koje su postajale i line. Viktor bi esto poputao Babicu jer je shvatio da je tako najbolje. Kad bi Babi u svai izvukao krai kraj, iskaljivao bi svoj bijes na Harenku. Bilo je dovoljno da Harenko bilo to kae, ve bi ga Babi napao. Harenko je bio veoma visok ovjek i, kako je Babi govorio, glup koliko i dugaak. U Norilsku je radio kao upravitelj gradnje prilikom zidanja logorskih baraka, a tu je injenicu Babi koristio i govorio svakom prilikom: - Roen si da gradi logore. To potpuno odgovara tvome karakteru. U tome je Babi moda imao pravo jer takva se pokornost rijetko kada mogla susresti. Ono to bi NKVD ili logorska uprava odredili, bila je svetinja za Harenka i u nju se nije smjelo dirati. U eliji je strepio da netko ne povrijedi zatvorska pravila. Bio je spreman da se svega odrekne samo da ne bi uznemirio upravu zatvora. U eliji je osnovan kombet. Kao i svugdje u zatvorima, ovaj je komitet imao zadatak da od svakog koji posjeduje novaca dobije stanoviti postotak od kupljene robe za one koji nisu imali nita. U naoj eliji od trideset dvojice estorica nisu imali novaca, a to bijahu stranci, dok su dvojica-trojica imali veoma malo. Bilo je odlueno da oni koji imaju novaca daju 10 posto. Protiv kombeta bila su samo tri ovjeka, i to naravno oni koji su imali 428

najvie novaca. Prvi je protestirao Harenko, zatim jo jedan, a trei bijae Strecker. Nije me udilo to prva dvojica ne ele nita dati, ali da je Strecker bio protiv kombeta bilo mi je krivo. Strecker nije bio krt, naprotiv, dao je vie od deset posto. Kad sam ga upitao zato je protiv kombeta, objasnio mi je da je protiv svake vrste komiteta i da svatko tko ima novaca treba individualno nekoga potpomagati. Da bi dokazao kako ozbiljno misli, ponudio je da potpomae dvojicu. I zaista, Strecker je redovito pomagao tu dvojicu. Prvih mjeseci mogli smo kupovati samo duhan, ponekad slanu ribu i sapun. Poslije krumpir, koji se u zatvorskoj kuhinji kuhao u ljusci. Kilogram krumpira stajao je rublju. Tako prvih tjedana nismo bili gladni jer je veina bila dobro ishranjena i bilo je novaca. Ali novaca je bilo sve manje, a glad je postajala sve vea. Uprava zatvora, koja je bila veoma liberalna, odgovarala je na sve nae pritube da je bespomona jer je svota za opskrbu zatvorenika tako minimalna da u tanku juhu ne mogu staviti ni tri krumpira vie. Glavna uprava zatvora u Moskvi predvidjela je za nas naroiti reim koji je zabranjivao svaku vezu s roacima. Prvi put za tih dugih godina doivio sam da nisam smio javiti roacima svoju adresu. Nae molbe da nam dozvole da roacima javimo gdje se nalazimo nisu bile odbijene, ali nisu bile ni odobrene. Glad je postajala sve nepodnoljivija. Spavati sam mogao samo nekoliko sati. esto bi prolo i po tri sata prije nego to bih zaspao. Broj onih koji su za vrijeme etnje sjedali na klupe postajao je sve vei. Samo je nekolicina mogla etati dvoritem. Svakog dana bilo je sve vie bolesnih, bolnica je bila prepuna. Jedanput mjeseno dolazila je lijenika komisija koja je kontrolirala zdravstveno stanje bolesnika. Lijenici su klimali glavama i na pritube zatvorenika da ih boli glava davali bi tablete aspirina, 429

iako su dobro znali da bi im mnogo vie koristio komadi kruha. Ponekad je u eliju dolazio visoki ocir koji je na sve nae molbe i pritube odgovarao: - Niste u sanatoriju. Glad je stvorila razdraljivo raspoloenje koje bi se esto izrodilo u svau. Dolazilo je do sukoba s osobljem zatvora. Uprava nas je sve ee zatvarala u karcer. To je dovelo do pogoranja zdravstvenog stanja. Uprava zatvora osjeala je besmislenost mjere da se naa kategorija mora podvri istom reimu kao i njemaki i japanski ratni zloinci. Bilo je jasno da Staljin s nama ima posebne raune. ekala se prigoda. Kad smo se opet jednom prituili ociru, on je rekao: - Kako vi to zamiljate da moete svata zahtijevati? Vi ste ve petnaest do dvadeset godina proveli u logoru, a sada ste prebaeni u zatvor, i to ak u Aleksandrovski central. Znate li to to znai? Da, traiti nismo smjeli nita, a ono to smo traili uvijek su odbijali, ili se na to nisu ni osvrtali. Kako nam nisu dozvoljavali da piemo svojima i kako smo u eliji jo uvijek nosili svoju civilnu odjeu, mnogi su mislili da se ovdje nalazimo samo privremeno, a neki su opet smatrali da e nas odijeliti od ratnih zloinaca. Ovo su miljenje zastupali tako dugo dok jednog dana nije doao kroja da od svakog uzme mjeru. Nakon tjedan dana svi smo bili obueni u novu zatvorsku odjeu. Hlae i jakna od tanke tkanine sa zebrastim prugama, crni bulat, crna kapa od iste tkanine i cipele od svinjske koe s gumenim onom. Kada su nas obukli, znali smo da nas na due vrijeme pokapaju meu ove kamene zidove. Oni koji su bili uvjereni da je na boravak ovdje samo privremen, izgubie nadu. 430

Da bi neke zatvorenike sauvala od sigurne smrt, uprava zatvora uredila je odjeljenje u koje je smjetala one koji su tjelesno potpuno iscrpljeni. U tom odjeljenju dobivala se bolja i obilnija hrana. Lijenika komisija svakog je mjeseca odreivala tko e biti sretnik. Tamo se ostajalo mjesec dana. A kad bi se zatvorenici vratili u staru eliju, gladovanje bi poinjalo iznova. No ovaj oporavak mnogima nije koristio. Ovdje su vladale udnovate prilike. Da su se tono pridravali reima koji je odredila Moskva, to bi znailo sigurnu smrt. Prvi put sam doivio da uprava zatvora, svjesno ili nesvjesno, sabotira nareenje Moskve. U zatvorima i logorima zastupnici NKVD-a obino su bili grobari zatvorenika. Ali ovdje u Aleksandrovskom centralu nije bilo tako. Pukovnik Lastokin bio je korektan i nastojao je svim silama olakati teku sudbinu zatvorenika. Jednog dana odluio sam da se javim na raport. Zatvoreni koji neto lino eli saopiti efu zatvora ili ociru NKVD-a morao se za jutarnjeg prebrojavanja javiti nadgledniku. Javio sam se, i ve slijedeeg dana odveli su me pukovniku Lastokinu. U deset sati ujutro doao je nadglednik i izveo me iz elije. Prolazili smo dugakim hodnicima do u zgradu uprave koja se nalazila u prvom dijelu zatvora. Kad smo stigli pred vrata pukovnika Lastokina, morao sam priekati. Nadglednik ue u sobu, zatim se vrati i uvede me. U velikoj prostoriji, na ijim su zidovima visjele slike Staljina, Berije i Derdinskog, za pisaim je stolom sjedio pukovnik Lastokin. Prepoznao sam ga jer je dolazio u eliju. Ponudio me da sjednem na stolicu koja se nalazila etiri metra udaljena od pisaeg stola. Poto me neko vrijeme promatrao, upita me: - Vi elite razgovarati sa mnom? 431

- Da - odgovorio sam. - ta elite? - Htio sam vas pitati koliko e nas dugo ovdje muiti glau. - Uvjeravam vas da e uskoro doi do poboljanja - odgovori. - Je li to samo pilula za umirenje? - Uskoro ete smjeti pisati svojima, moi ete primati i novac, a mi emo se pobrinuti da za taj novac u zatvorskom duanu kupite to elite. - Bio sam osuen na kaznu logora. Zato me dre u zatvoru? - pitao sam dalje. - To ne ovisi o meni, moete predati tubu ministru, moda e pomoi. - Dobro, hvala. Vidjet emo koliko jo dugo treba ekati. Smijem li svojim drugovima u eliji ispriati o emu smo razgovarali? - Da. Zahvalio sam se Lastokinu. Poslije nekoliko minuta ponovno sam bio u eliji. Okruili su me i nestrpljivo ekali da uju to sam saznao od Lastokina. Netko predloi da sjednemo i da ispriam sve redom. Poeo sam govoriti. Ponovio sam sve pojedinosti. Kad je netko pokuao da me prekine nekim pitanjem, ostali su ga maltene istukli. Najveu senzaciju izazvalo je obeanje da emo uskoro smjeti pisati svojima kui. Takoer sam prenio Lastokinov savjet da se ministru prituimo zbog nepravednog prebacivanja iz logora u zatvor. Veina je mislila da takva prituba ne bi imala smisla. I ja sam tako mislio. Nekoliko dana bio sam u centru panje. Uvijek iznova morao sam ponavljati pojedinosti razgovora. Pitali su me kakav sam uti432

sak stekao i da li se obeanja mogu shvatiti ozbiljno. Odgovarao sam da to ovaj put nisu izgovori ni prazna obeanja. Zaista moemo oekivati bolje uvjete. Strecker, Babi, Harenko i drugi pisali su ministru tube u kojima su ga molili da ih ponovno vrati u logor kako bi svoje struno znanje stavili u slubu izgradnje socijalizma. Prolo je gotovo pola godine od dana kad smo dovedeni u ovaj zatvor. Za to vrijeme iz nae su elije mnogi otili i zamijenili su ih novi. Jedne su odveli u bolnicu, druge u odjeljenje za oporavak. Meu novima nalazio se lijenik Briljant, koji je prije hapenja 1937. bio upravitelj zdravstvenog odjeljenja odeske oblasti. Dr Briljant je zbog tetoinskog rada dobio dvadeset godina logora. U Norilsku je radio kao nadlijenik u VII logoru. Meni i mnogim zatvorenicima uinio je mnogo dobra. Bolovao je na eludac i morao se podvri operaciji. Godine 1956. u Moskvi saznao sam da je Briljant umro u Aleksandrovskom centralu. Poetkom svibnja 1949. u nau je eliju uao Lastokin. Svi smo ustali sa svojih mjesta i postavili se u red. Lastokin je znao to nas zanima, zato bez uvoda ree: - Od danas smijete pisati svojim kuama. Svi su odahnuli. Lastokin je objanjavao da dva puta u godini smijemo pisati i dva puta primiti pismo. Neki su mislili da nisu dobro uli pa su pitali: - Dvaput mjeseno? - Ne, dvaput godinje - odgovori pukovnik NKVD-a. Lastokinu su zatim postavljali pitanja, ali ono to nam je u poetku rekao ipak nas je najvie zanimalo. Smjeli smo pisati kui. To je znailo da e nai najblii znati da smo jo u ivotu, to je znailo da vie neemo biti tako strahovito gladni. 433

Naelnik koji je doao s Lastokinom odmah je svakome podijelio po list papira i kovertu. Jedino stranci nisu dobili papir. Kad je jedan od stranaca pitao zato ne smije pisati u inozemstvo, nije dobio odgovor. im je Lastokin zajedno sa svojom pratnjom napustio eliju, poeli smo pisati pisma. Pismo je moralo biti kratko i, kako je Lastokin rekao, nije se smjelo pisati o onome to je u vezi sa zatvorom, niti se smjelo spomenuti da se pie iz zatvora. Kao adresa oznaen je broj potanskog faha. Svatko se ograniio samo na to da ukratko saopi da je zdrav, da moli neto novaca i da se paketi ne smiju slati. Sada smo imali novu temu razgovora. Poto su pisma bila napisana, poela su razliita nagaanja, uglavnom kad se mogu oekivati prvi odgovori. Bilo je i takvih koji su mislili da je to s pismima obina prevara i da nas ele na neko vrijeme umiriti, da pisma nikada nee stii na oznaene adrese. Dok mi ovdje razgovaramo, govorili su, naa pisma gore u pei. Poslije smo vidjeli da pesimisti nisu bili u pravu. Pisma su bila poslana ranije nego to je inae bio obiaj u logorima i zatvorima. Nakon etrnaest dana poeli su stizati prvi novci.

434

KRUMPIR SPAAVA IVOT Jednog je dana inovnica u knjigovodstvu otvorila poklopac na vratima i prozvala nekoliko imena da bi tim ljudima predala potvrdu o primljenom novcu. Ljudi su bili ludi od radosti. Moje je ime prozvala posljednje. Stajao sam u kutu i pripremao se na najgore. Pokuavao sam se svladati da ne bih pokazao razoaranje. Slijedeeg dana mogli smo poi u prvu kupovinu. U nau je eliju uao nadglednik i rekao da za pola sata moemo kupovati. Iz elije su izveli sve koji su imali novaca. U istom hodniku u kojem se nalazila i naa elija bila je i trgovina. U tu svrhu ispraznili su jednu eliju, sagradili police, a poprijeko su stavili neku vrstu pulta na kome je stajala vaga. Kraj nje je sjedila mlada djevojka koja nam je prethodnog dana predala novane potvrde. Djevojka je pred sobom imala kartoteku u kojoj je bila kartica svakog zatvorenika. Bilo je slane ribe, marmelade, duhana, paste za zube, a mogli smo naruiti i krumpir. Kruha je svatko mogao kupiti samo dvije kile. Kada su zatvorenici dobili robu koju su izabrali, djevojci su predali potvrdu o novcu i ona je na poleini napisala iznos koji je zatvorenik potroio. Isti iznos napisala je na kartici koju je potpisao zatvorenik. Ja sam kupio samo dva kilograma kruha i pola kilograma slane ribe, ali odmah sam naruio dvadeset i pet kilograma krumpira. Kad smo se poslije toga vratili u eliju, najprije smo podijelili deset posto od kupljenih stvari onima koji nisu imali novaca. Zakljuili smo da kupljeni krumpir podijelimo na jednake dijelove. Nekima to, naravno, nije bilo pravo ali su utjeli jer su se bojali da emo ih psovati. Jedan od najveih protivnika diobe bio je, kao i obino, Harenko. 435

Slijedeeg dana donijeli su krumpir u velikim bavama. Bio je kuhan u ljusci. Podijelili smo ga na trideset i dva jednaka dijela. Tako je svatko, bez obzira je li imao novaca, dobio hrpu. Da se ne bi pokvarili, poslagali smo ih ispod kreveta, odakle smo ih postepeno uzimali. Napokon smo bili siti svi, i oni koji su imali i oni koji nisu imali novaca. Sve to sam kupovao dijelio sam sa Schreidelom. Edi je neprestano hvalio moju hrabru enu koja mi je slala novaca. Primijetili smo da je od vremena kad smo stali primati novac juha bila veoma tanka, s najvie dvije-tri polovice krumpira. Kad smo jednom upitali nadglednika kako to da je juha tako rijetka, on nam je otvoreno rekao: - Kraj vas su Japanci koji ne primaju novac, njima dajemo guu juhu. Vie nikada nismo pitali zato je juha tako rijetka. Poslije nekoliko tjedana veina se oporavila. Poto sam primio jo dvije poiljke novaca, mogao sam kupiti vie ribe i marmelade, a kad je jednom bilo eera, kupio sam i eer. ivot u eliji postao je ivlji, nervoza je poputala, ponekad se mogla uti i pjesma. To nije bila jedina promjena. U srpnju su iz nae elije izveli Streckera, nitko nije znao kamo ga odvode. Tek sam poslije nekoliko godina saznao to mu se dogodilo. Kad su ga odveli, poslali su ga na njegov zahtjev u Norilsk, gdje je ponovno radio u rovu IIB kao nadinenjer. Jednog je dana pregledavao rov. Najednom su potporni zidovi poeli kliziti. Radnici koji su pritrali iskopali su ga jo iva, ali ozljede su bile tako teke da je poslije nekoliko tjedana umro. Nakon Streckerova odlaska u nau je eliju stigao inenjer Ivanov, star i bolestan ovjek. Njegova je bolest bila u veoj mjeri 436

duevna negoli tjelesna. Nije imao nikoga na svijetu i nije mogao raunati da e ikada primiti novaca. U Norilsku je kao inenjer radio u konstrukcionom birou. Doao je ovamo s nekoliko stotina rubalja i odluno se protivio da daje deset posto onima koji nemaju novaca. Kupovao je malo namirnica da bi mu novac to dulje trajao. Kad je vidio da zatvorenici, koje podupire kombet, dobivaju vie, promijenio je taktiku. Poeo je kupovati mnogo i sve to se u trgovini moglo kupiti. Kad su ga pitali zato sada ivi na tako velikoj nozi - odgovorio je: - Vie se isplati ivjeti na raun kombeta. Nakon nekoliko mjeseci Ivanov je potroio i posljednju paru. Radovao se to e ga ve prilikom slijedee kupovine podupirati kombet. U kolovozu 1949. dobili smo druga iz bolnice koji nam je priao da su prije nekoliko dana iz zatvora otpremili grupu zatvorenika. Sada smo Streckerov odlazak dovodili u vezu s tim transportom. Vijest je pruala nov materijal za razgovore. Danima se nagaalo to to treba da znai. Ljudi nisu htjeli vjerovati u istinitost vijesti. Novog su podvrgli pravom ispitivanju. Nije li to opet neka paraa? Novi je tvrdio da je vidio kako su ovu grupu vodili iz kupaonice u civilnoj odjei. Na pitanje nisu li ljudi u civilu novi zatvorenici, odgovorio je da je to iskljueno jer je u grupi vidio znanca koji je s nama stigao iz Norilska. Nakon toga bilo je jasno da se neto dogaa. Poslije mjesec dana pretpostavke su bile potvrene. Poetkom rujna uao je u eliju nadglednik i proitao nekoliko imena, meu njima i moje. Morali smo mu predati potvrde koje su nam dali kad smo prilikom dolaska predali stvari. Nita vie nije rekao. Nastalo je veliko uzbuenje. Okruili su prozvane. Svi su 437

govorili u jedan glas. Dogovorili smo se kako da im poaljemo vijest o sebi. S Edijem sam se dogovorio da u mu pod jednom od praznih paraa u zahodu ostaviti cedulju i javiti mu sve to saznam. Najvie sam se brinuo zbog toga to Edi ostaje bez novaca i to e ponovno morati gladovati. Dr Zalkin mi je dugovao neto novaca. Dogovorio sam se da taj novac vrati Ediju. Zalkin mi je obeao da e pomagati Edija. itave noi nisam mogao zaspati. Moji susjedi Edi i Zalkin takoer su bili budni. Razgovarali smo o budunosti. Ujutro se diskusija nastavila. Bilo je i takvih koji su se bojali da e nas likvidirati. Bio sam miran i dobro raspoloen kao i uvijek kad je u mom poloaju dolazilo do promjene. Poslije ruka doli su po nas. Oprostio sam se sa svima, a naroito srdano sa Zalkinom i Schreidelom, kome sam ponovno obeao da u mu se javiti. Obeanje sam ispunio dvaput, prvi put kad sam u zahodu pod paraom ostavio ceduljicu, drugi put poslije deset godina: kad sam bio slobodan i u Europi. Pisao sam Ediju u Rudental nadajui se da je preivio sve patnje i da se opet nalazi u domovini. Nisam primio nikakav odgovor. Prola su dva mjeseca. Ponovno sam pokuao. Opet su prola dva mjeseca. Napokon je stiglo pismo iz Bea. Edi Schreidel pisao mi je da je moje drugo pismo lutalo i da ga je tek sada primio. ivi u Beu, oenio se i radi kao inovnik u trgovinskoj komori. O sudbini ostalih iz nae elije nita nisam mogao saznati.

438

PRAAJ, ALEKSANDROVSKI CENTRAL U mranoj eliji, u kojoj su se nalazile samo gole prine, sastali smo se s jo dvadeset ljudi iz drugih elija; meu njima se nalazio i Josef Berger. S njim sam se poslije godine dana ponovno sreo. Radovali smo se kao djeca. Josef je jako oslabio, ali duh mu je jo uvijek bio svje. Sjeli smo u kut i priali o onome to nas oekuje, a jo vie o tome to su nas vie od godine dana drali u Aleksandrovskom centralu. Sloili smo se da je to bila mjera pred rat protiv Jugoslavije koji je Staljin pripremao. Ali zahvaljujui solidarnosti itavog naprednog svijeta, zloinac nije mogao ostvariti ovu namjeru. Bilo je jasno da nas vode iz zatvora. Ali nitko nije znao kamo. Stari i iskusni zatvorenici pretpostavljali su da nas ponovno vode u logor. Uskoro smo ustanovili da su gotovo svi bili osueni na logor, dok je vei dio onih koji su ostali u elijama bio osuen na kaznu zatvora. Ovu je pretpostavku uskoro potvrdio i ocir. Kad smo primili pisma pitali smo ocira kamo e nas otpremiti. Prvi put smo doivjeli da enkavedeovac odgovara na pitanje takve vrste. - Svi ete biti otpremljeni u logor u Tajet. Tajet je meu zatvorenicima uivao glas najgoreg od svih velikih logora. Rije Tajet strahovito nas je prestraila jer smo znali da to znai teak rad u sibirskoj praumi. Iz Tajeta svake godine odlazi u zapadnu Europu deset tisua vagona drva i dasaka. Kad sam uvee bio odveden na zahod, ostavio sam, kako sam se dogovorio s Edijem, ispod parae cedulju: Nas dvadeset i petoricu vode u logor Tajet. Osam godina nakon toga saznao sam od Edija da je naao cedulju. 439

Prenoili smo u istoj prostoriji. Kao posteljina posluila nam je stara odjea i vree koje su nam vratili. Rano ujutro dobili smo uobiajene etapne porcije kruha, slane ribe i eera za dva dana. Slijedilo je temeljito pretraivanje stvari. Poto je ocir zatraio da tiho napustimo eliju i da ne razgovaramo u hodniku, odveli su nas u zgradu uprave gdje su nas prihvatili straari koji su nas trebali pratiti. Slijedilo je prozivanje. Zatim su nas ukrcali u kamion, po etvoricu u jednom redu. Posljednji put pogledali smo mjesto u kojem smo proveli gotovo godinu dana. Vozili smo se istonosibirskim cestama u smjeru pruge transsibirske eljeznice. Bio je kraj rujna. Kuice kraj puta izgledale su kao da su naputene. Napola srueni krovovi. Tragovi nekadanjeg basnoslovnog bogatstva sibirskih bogatih seljaka i trgovaca. Vrata su bila ukraena bogatim ornamentima. Velike drvene zgrade na kraju dvorita nekada su bile golema skladita sibirske penice, koja je bila poznata u svijetu. Drveni krovovi bili su napola urueni i obrasli mahovinom. Ponekad bi preko ceste pretrao pas. Na nepreglednoj ravnici penica visoka poput ovjeka. Vidjeli smo kombajne. Kad bismo proli pored grupa, ljudi su nam mahali, ali mi nismo smjeli podii ruke i uzvratiti pozdrav. Poslije nekoliko sati vonje ponovno smo stigli u etapni zatvor u Irkutsku. I ovaj put smjeli smo uivati na rujanskom suncu prije nego to su nas odveli u mranu i hladnu eliju. Sada se nismo kupali. Neki su alili to se nee ponovno susresti s mladim djevojkama koje iaju i briju. U irkutskom zatvoru ostali smo samo dva dana. Ponovno smo se upoznali sa stolipin vagonom i njegovim straarima. Tjeili smo se da je put do Tajeta za polovicu krai od naega prvog 440

putovanja. Ali dogodilo se da je trajao due od prvog. Nakon tri sata putovanja vlak se zaustavio na malenoj stanici. Na to nismo obraali pozornost. Ali uskoro smo uli kako straari govore o havariji. Otkaili su na vagon i postavili ga na sporedni kolosijek. Proao je itav dan. Spustila se no, a mi smo jo uvijek stajali na mjestu. Iz razgovora straara saznali smo da je pukla osovina i da e nas prebaciti u drugi vagon. Pojeli smo svu zalihu i ve smo drugi dan gladovali. Straari takoer nisu imali to da jedu. Dogovorili smo se da skupimo svoje stvari i da ih zamijenimo za namirnice. Neki su dali hlae, kapute i jakne, a ja sam dao pokriva. Vojnici su odnijeli stvari u selo i vratili se s krumpirom, branom i slaninom. Vojnici su u vagonu kuhali. Tako smo i sebe i straare spasili od gladi. etvrtog dana stigla je lokomotiva s drugim stolipin vagonom. Prebacili su nas i prikaili za slijedeu kompoziciju. U Tajet smo stigli nakon etiri dana.

441

X. MEU RATNIM ZLOINCIMA

442

ETAPNA STANICA TAJET Izmeu velikih sibirskih gradova, Krasnojarska i Irkutska, nalazi se rajonski gradi Tajet. Naravno, to nije grad u europskom smislu rijei, ve mali centar od nekoliko tuceta malenih sela u kome se nalazio rajonski izvrni komitet, rajonski komitet Partije i rajonska uprava NKVD-a. Stari Tajet sastoji se od seoske ceste koja je u proljee i jesen neprohodna. Pjeak mora skakati s kamena na kamen. Du ceste stoje dva reda sibirskih drvenih kua. U nekima se nalaze trgovine u kojima se prodaje roba skromnog asortimana. Ima i prodavaonica votkom. U Tajetu nije bilo industrije. Posljednjih godina postao je centar velike drvne industrije, ili bolje reeno, centar velikih praumskih logora. U posljednje je vrijeme sagraena pruga Tajet-Bratsk-Lena. U planu je bio nastavak do Komsomolska na rijeci Amur i, na kraju, do Jakutije. Tako je nastao drugi Tajet. Kad se dolazi iz Moskve, s lijeve strane pruge vide se standardne kue u kojima stanuju ociri NKVD-a i MGB-a. U vilama stanuju vii ociri NKVD-a i garnizona. Ulice u novoj naseobini nisu neprohodne kao u starom dijelu grada. Plonici su od dasaka. U sredini naseobine nalazi se velika klupska zgrada NKVD-a. U trgovinama se mogu kupiti sve vanije namirnice i ostali proizvodi. S desne strane eljeznike pruge putnik moe vidjeti golemi grad od baraka. Skupine baraka okruene drvenim ogradama visokim est metara sainjavaju razliita logorska odjeljenja Tajeta. To su etapne stanice za one zatvorenike koje odavde rasporeuju u razliita logorska odjeljenja duboko u praumi. Tajet je prva stanica za one koji sijeku drvo u praumi i grade eljeznike pruge. Neka logorska odjeljenja odreena su za zatvo443

renike koji u Tajetu rade u pilani, u radionicama za popravak kamiona i lokomotiva. Druge su grupe zaposlene na izgradnji kua i baraka, neke grade ceste ili impregniraju eljeznike pragove. Sve to nadgleda stotinjak straarskih tornjeva koji se nalaze du ograda. U posljednje vrijeme tornjevi se ne vide jer su ugraeni u same ograde. Vagon se zaustavio nekoliko metara od drvene zgrade eljeznike stanice. Odmah smo mogli izii. Sjedei u peteroredovima na zemlji, ekali smo da iz drugog odjela izau ene i prikljue se naoj grupi. Mnogi znatieljnici stajali su na peronu. Naoj se grupi nitko nije smio pribliiti. Hrabriji djeaci pokuavali su nam prii, no straari bi ih odmah otjerali. Pranim ulicama krenuli smo du ograda logorskih odjeljenja. Pred ulaznim vratima stajali su straari, a na drvenim klupama sjedili su vojnici i pozdravljali se s naim pratiocima. Kad smo proli pored tvornice vidjeli smo prve zatvorenike kako rade s druge strane bodljikave ice. Na velikom prostoru jedni su slagali sirove i impregnirane pragove, a drugi su bili zauzeti istovarom pragova iz velikih vagona. Nakon jednosatnog mara stigli smo do etapne stanice. Vrata su se otvorila. Nekoliko metara od nas nalazio se stol pred kojim su sjedili logorski inovnici. Prozivali su nas poimence. Zatim nas je preuzela grupa vojnika. Skinuli su nas i temeljito pretraili zajedno s naim stvarima. Zatim su nas pustili u logor. Prili su nam prvi zatvorenici. Svi su bili nedavno uhapeni i tek su izili iz istranog zatvora. Priali su nam da su sve barake i atori prepuni i da stotine zatvorenika logoruju u sredini logora. Uskoro smo se i sami uvjerili da nema mjesta. 444

Smjestio sam se na tavanu neke barake, a pored mene stisnuli su se Josef Berger i nekoliko prijatelja. Najprije smo htjeli saznati koji je kontingent na redu. U staljinistikom reimu uvijek je bio na redu odreeni sloj stanovnitva predvien za logore. Poelo je prompartijom tridesetih godina, poslije su doli na red socijaldemokrati, bundisti, socijalrevolucionari, zatim trockisti, pa pristae Zinovjeva, koje su zamijenili navodni i pravi pristae Buharina, a ove su opet slijedili crvenoarmejci koji su bili u vezi s Tuhaevskim i Jakirom. Prije prijateljstva s Hitlerom na redu su bili agenti Gestapoa, a poslije rata oni koji su u okupiranom podruju radili s Nijemcima. Ve smo u poetku mogli saznati da etapnu stanicu sada naseljevaju povtorniki, tj. oni koji su ve bili u zatvoru ili logoru zbog politikih krivica i svoju su kaznu odsluili. Godine 1948. naredio je Staljin da se ponovno uhapse svi nekadanji zatvorenici koji se jo nalaze u ivotu. Od tog asa poeo je veliki priliv uhapenika. Najee nisu podizane nikakve nove optube. Uhapenom su jednostavno saopili da je NKVD obavijeten da se nije popravio i da je OSO odluio da ga ponovno poalje u logor ili zatvor. Neke su optuili za sasvim druge grijehe. Vei dio dospio je u logore, jedan dio u zatvore, a neki u izgnanstvo. Drugu grupu sainjavali su oni koji su suraivali s Nijemcima na okupiranim podrujima, meu njima bilo je naroito mnogo ena. Zatim su slijedili stanovnici baltikih zemalja, u kojima je u to vrijeme dolazilo do otrih borbi izmeu baltikih partizana i vojnika NKVD-a. Meu njima bilo je mnogo sveenika, kao i nekoliko stotina tisua Nijemaca koje su Rusi odvukli sa sobom. Veoma smo se iznenadili kad smo saznali da u toj etapnoj stanici nema kriminalaca. 445

Bila je to etapna stanica speclogora koji se zvao Ozerlag. Takve su organizirali od 1948. Do 1948. u Sovjetskom Savezu postojala je samo jedna vrsta logora. Iako su mnoga logorska odjeljenja imala poseban reim, logori su u principu bili isti. U takvim logorima zajedno su se nalazili politiki zatvorenici i kriminalci. U logorima su u jednoj brigadi radile ene koje su dopremljene zbog politikih zloina svojih mueva zajedno sa enama koje su itavog ivota bile prostitutke. Djeca iji su oevi bili visoki partijski rukovodioci sada su jela iz iste zdjele s nekadanjim besprizornima. U speclogorima bili su samo osueni zbog politikih prijestupa. Kad smo to saznali, poeli smo vjerovati da to znai poboljanje poloaja politikih zatvorenika. Uvijek smo osjeali da je sramota to nas mijeaju s podzemljem. Neki su u ovim novim mjerama vidjeli humanu notu. Ali uskoro smo se uvjerili da speclogori nisu osnovani radi toga da bi se poboljao poloaj politikih zatvorenika, ve zato da bi ih se moglo jo perdnije terorizirati. U etapnoj stanici Tajet vladala je ivost. Neki zatvorenici imali su instrumente i obrazovali su mali orkestar. ak se i plesalo. ene, koje su stanovale u posebnim barakama, smjele su se u odreeno vrijeme sastati s mukarcima u blagovaonici, smjele su plesati, a oni koji su bili dovoljno snalaljivi mogli su zajedno otii i na neko skrovitije mjesto. Moj prijatelj, koji je plesao s mladom i zgodnom djevojkom uz zvukove lagera Tetkica, nagovorio ju je nakon mnogo muka da s njim poe u rezervoar za vodu. Tamo su proveli nekoliko improviziranih ljubavnih minuta. Ve prvih dana nakon dolaska osjetili smo nov duh meu zatvorenicima. Razumije se, ni u zatvoru ni u logoru nije se smjela 446

izrei nikakva, pa ni najblaa kritika Staljinova reima. Ovdje je bilo drugaije. Na svakom koraku otvoreno su psovali i reim i Staljina. Jao onome tko bi pokuao da se tome suprotstavi. Nekadanji policajci, naroito Baltijci, koji su gotovo svi dobili dvadeset i pet godina logora, smatrali su da nemaju to izgubiti. Osim toga, veina je vjerovala u skori rat izmeu Sovjetskog Saveza i zapadnih sila. Doivjeli smo i to da je litvanski sveenik drao govor grupi od stotinu zatvorenika. Govorio je o kraju Staljinove diktature i kako e Ujedinjeni narodi osloboditi zatvorenike iz kandi NKVD-a. Govorio je deset minuta, tada su dotrali logorski policajci i odvukli ga u karcer. Uskoro je meni i Josefu uspjelo da protekcijom naemo mjesta u nekoj baraci. Iako smo morali leati na podu, bili smo sretni to smo se rijeili tavana gdje je bilo neopisivo prljavo i od buha se nije moglo spavati. U novoj baraci upoznao sam bekog lijenika Frankla. Dr Frankl dospio je u prvom svjetskom ratu u rusko zarobljenitvo i nastanio se u Takentu. Godine 1926. posjetio je svoj rodni grad u kome su ivjele njegova majka i sestra. Nakon vietjednog boravka u Beu, dr Frankl se sa enom i djetetom vratio u Takent. Tamo je ivio kao ugledan lijenik i graanin, sve dok ga 1940. nije uhapsio NKVD. Kao i mnogi drugi, dr Frankl je hapenje smatrao zabunom i mislio je da e ga uskoro osloboditi. Uspio je na neki nain obavijestiti enu kako ga optuuju da je njemaki pijun i nagovaraju ga da prizna kako ga je zavrbovao beki trgovac antikvitetima Weinberger. Dr Frankl nije vidio Weinbergera od 1914. godine, kad je u Austriji poeo progon idova i Weinbergera su odvukli u Poljsku. Iz Poljske je pobjegao u Rusiju gdje su ga, kao i druge prebjegle idove, smjestili u logor u blizini Saratova na Volgi. Weinberger je bio Fanklov kolski drug. Kad je 447

stigao u Saratov odmah je pisao Franklu i opisao mu svoj poloaj. Nakon toga ovaj mu je nekoliko puta slao pakete i novaca. Kad je poeo rat izmeu Njemake i SSSR-a, idove su pustili iz logora i dopustili im da se nasele gdje god ele. Weinberger je otputovao u Takent oekujui da e se moi skloniti kod svoga kolskog druga. Kad je Weinberger rekao svoje ime gospoi Frankl, ona se strahovito prestraila jer je pred sobom imala ovjeka koji je bio krivac nesrei njena mua. Kada se smirila ispriala mu je zato je njen mu uhapen. Oboje odlue da pou u NKVD kako bi razjasnili zabunu zbog koje dr Frankl sjedi u zatvoru. Gospoa Frankl ispriala je ociru da je dola da razjasni zabunu, pri tom je pokazala na Weinbergera. Ocir NKVD-a je sve zapisao i odgovorio im neka pou kui: sve e biti u redu. Oboje su krenuli kui oekujui da e Frankla ubrzo pustiti. Prolo je nekoliko dana, ali Frankl se nije vratio. Nisu ga oslobodili. Ali su uhapsili Weinbergera. U eliji su se sreli. Tako im se pruila prilika da proslave susret nakon toliko godina. Ubrzo su Frankla osudili na deset godina logora, a Weinberger je umro u zatvoru u Takentu. Doktora Frankla jo sam jednom sreo u logoru 07. Poslije o njemu nisam nita uo. Doao je i dan kad je trebalo izii pred lijeniku komisiju koja odreuje kategorije na osnovu kojih se zatvorenici alju u odreene logore. Stajao sam gol pred lijenicima, dvjema enama i jednim mukarcem. U prostoriji je stajao i naelnik sanitetskog odjeljenja. Lijenik mi postavi nekoliko pitanja i izdiktira sekretarici komisije, mladoj i lijepoj djevojci: - Trea. Koliko god sam se radovao to sam dobio treu kategoriju, to je znailo da u raditi lagan posao, ipak sam bio neraspoloen zbog slaba zdrav448

lja. Krumpiri koje sam pojeo u Aleksandrovskom centralu nisu mnogo pomogli. U etapnoj stanici ostao sam jo pet dana. Zatim su me zajedno s jo pet stotina ljudi odredili za transport. Procedura primopredaje trajala je od est sati ujutro do etiri sata poslije podne: pregledi, dijeljenje etapnog pajoka, predaja straarima itd. U jedan vagon strpali su nas osamdeset. Bilo je kasno uvee kad su nas prikopali za lokomotivu. Dakle, uskoro emo krenuti. Lokomotiva nas je odvukla na stanicu Tajet, gdje je vagon bio prikaen na vlak kojim smo se trebali odvesti u logor. Vlak je vozio veoma polako jer su prugu jo gradili. Kad smo stigli u logor 07 bilo je ve svjetlo, ali jo uvijek veoma rano. Kroz malene reetkaste otvore na vagonu mogli smo vidjeti najbliu okolicu. Otprilike dvije stotine metara od eljeznike pruge nalazila se grupa bijelo okreenih baraka. Prostor je bio okruen visokom ogradom od dasaka, slino kao i na ostalim etapnim stanicama, a stranji dio ograde nije se mogao vidjeti. U daljini je strila visoka jela, a s obje strane logora mogla su se vidjeti i poneka stabla. Sa dva straarska tornja jasno su se vidjele cijevi mitraljeza. U logoru je bilo mirno. Iz straarnica su izlazili ociri i vojnici, a u dvoritu logora postavljeni su stolovi i stolice. Otvorili su prvi vagon. Zatvorenici su se spustili niz nasip, postavili u petororedove i krenuli prema ulazu. Ocir im je pokazao gdje da sjednu. Na zemlju! Na redu je bio slijedei vagon. Scena se ponovila. I mi smo doli na red. Skakali smo niz nasip poput jaraca. Bili smo sretni to se nakon dugog ekanja moemo malo razgibati. Kad su nas nakon mnogih procedura pustili u logor, jo uvijek nismo smjeli u barake. Ponovno smo sjedili u dvoritu i ekali 449

prozivku i raspored u brigade. Unutranjost barake bila je ista kao u Norilsku. Brigada kojoj sam bio dodijeljen popravljala je gornji dio pruge. Uskoro smo saznali da iz ovog logora ide na posao samo tri do etiri stotine ljudi. Ostalih tisuu i dvije stotine zatvorenika sjedi u barakama ili radi unutar logora. Brigadir mi je predloio da radim kao deurni. Prihvatio sam prijedlog. Posao nije bio teak jer smo bili dvojica. Moj partner bio je Levenko, gradonaelnik Rovna za njemake okupacije. Levenku je jedna noga bila kraa, zbog toga je dobio posao deurnog. Trudio sam se da u baraci odrim red i mnogo sam radio. Rano ujutro, im bi se baraka otvorila, morao sam donijeti vode iz bunara koji je bio udaljen stotinu i pedeset metara. Vode je bilo vrlo malo; jedan bunar nije bio dovoljan za tisuu i pet stotina ljudi. Danju sam spremao baraku. Stekao sam simpatije brigadira i logoraa. Cijenili su me naroito zato to sam brigadu dobro opskrbljivao vodom. Na to nisu bili navikli. esto su nam iz drugih baraka dolazili ljudi da utae e. Uskoro se svuda pronio glas da sam dobar deurni, brigadiri su me uvijek navodili kao primjer. Ali moji prijatelji psovali su me zbog pretjerane marljivosti. Veliko je nezadovoljstvo izazivalo dranje gradonaelnika, kako su ironino nazivali mog partnera. On nita nije radio. Zadovoljavao se time da od bureta tjera zatvorenike koji su u nau baraku dolazili po vodu: - Odlazite, ja neu vui vodu za itav logor! No svi su znali da on nije izvukao ni kap vode. I gradonaelnik je bio sa mnom veoma zadovoljan, stalno mi je donosio vie juhe. Levenko, koji je znao da sam stari logora i bivi lan Partije, priao mi je kako se kao gradonaelnik 450

Rovna brinuo za idove i komuniste. Ali drugi su tvrdili suprotno: da je otimao stanove idovima i partijskim funkcionarima, sebi uzimao najbolje stvari i da je sve komuniste i idove prijavljivao Gestapou. Od strijeljanja ga je spasio idov koji je na sudu svjedoio da mu je Levenko dao propusnicu i spasio ga od Gestapoa. Speclogore su stvorili zato da zatvorenike izoliraju od vanjskog svijeta. U nekadanjim logorima zatvorenik je imao veliku slobodu kretanja, a kako se na radilitu esto nalazio sa slobodnjacima, nije bio izoliran. Mnogi beskonvojni s propusnicama pridonosili su tome da je zatvorenik mogao doi do stvari koje su mu inae bile zabranjene. U speclogorima dopisivanje je bilo ogranieno na dva pisma godinje. A kad znamo da se pisma esto gube, postaje jasno da je veza s rodbinom zapravo bila onemoguena. NKVD nije mogao pronai objekte gdje zatvorenici ne bi dolazili u dodir sa slobodnim stanovnitvom. Stoga je NKVD proveo naroite mjere. Jedna od mjera bila je i jedinstvena odjea po kojoj su se zatvorenici speclogora razlikovali od drugih logoraa, prije svega od mjesnog stanovnitva. Zatvorenici su dobili iste hlae, koulju, varirani kaputi i varirani ogrta. Odjea je bila tamnoplava i na svakom je komadu uljenom bojom bila ispisana velika brojka. Na hlaama se nalazila na koljenima, na kapi sprijeda, na koulji, kaputu i ogrtau na leima. Odjee bez brojki nisu se smjele nositi niti unutar logora. Straari su pomno pazili da li se broj jasno vidi. Svakog zatvorenika, koji bi prekrio to pravilo, vraali bi. Zatvorenika koji nije pravovremeno obnovio svoju brojku kanjavali su karcerom. Moja brojka u speclogoru bila je: -462. 451

Nadzor nad zatvorenicima u speciogorima bio je naroito otar. Postojeem aparatu NKVD-a pridoao je i novostvoreni aparat MGB (Ministerstvo gosudarstvenoj bezopasnosti). Sada su u svakom logoru postojala dva politika ocira, jedan od NKVD, drugi od MGB. Oba su aparata podmuklo terorizirala zatvorenike. I NKVD i MGB zavrbovali su agente koji su svojim naredbodavcima dostavljali sve to su zatvorenici govorili. Zatvorenici su se protiv tih dounika u svojim vlastitim redovima borili svim sredstvima, nisu prezali ni pred ubojstvom. esto se dogaalo da zatvorenika na radilitu pogodi kamen koji je sluajno kliznuo, ili ga sluajno prignjei stablo. Bilo je i otvorenih ubojstava.

452

AMERIKI PIJUNI Odmah od prvog dana osjetili smo mi stari logorai, uglavnom stari lanovi Partije, da smo dospjeli u izvanredno teak poloaj. Zajedniki ivot s nekadanjim policajcima, esesovcima i pripadnicima nacistike Sonder-komande bio je nepodnoljiv. Neki su pisali NKVD-u i MGB-u i protestirali to ih dre u istom logoru s ovim masovnim ubojicama. Odgovor je glasio da su pravilno poslani upravo u taj logor. Meu zatvorenicima speclogora bilo je i ljudi koji nisu imali nikakve veze sa zloinima hitlerovaca. U logoru 07 sreo sam grupu mladih Nijemaca koji su radili zajedno sa SIS a koje su Rusi uhapsili u istonom sektoru Berlina i osudili na dvadeset i pet godina logora. Meu tisuama tih mladia, koji su stupili u slubu Amerike, bilo je, naravno, mnogo pustolova koji su bili spremni sluiti svakome. No veina nije radila iz koristoljublja. Veoma me zanimalo to misli njemaka mlade poslije sloma Hitlera. Je li neto nauila iz onoga to se pred njihovim oima dogaalo u njihovoj domovini? Ve nakon prvih razgovora s tim mladim Nijemcima razabrao sam da samo manjina proklinje Hitlerov reim, dok veina samo djelomino osuuje ono to se u Njemakoj dogaalo do sloma hitlerizma. No svi su bili sloni da je Hitlerova politika prema idovima bila neispravna i osuivali su masovna unitavanja drugih naroda. Ali oni su tvrdili da o tome nita nisu znali. Kad sam to uo pomislio sam na logorae koji su uvjereni da Staljin nita ne zna o zloinima Jeova, Berije i Abakumova. Moram rei da me prvi razgovor s poslijeratnom njemakom omladinom veoma oneraspoloio. Zakljuio sam da je dvanaest godina Hitlerova reima osakatilo njemaku omladinu. 453

Vei dio zatvorenika ovog logora bili su stranci ili Rusi koji su se nalazili u inozemstvu i koji su silom ili drugaije vraeni u domovinu. Pukovnik sovjetske armije Jarho uao je u Njemaku sa sovjetskim trupama. Pripadao je komisiji koja je demontirala njemake tvornice i transportirala ih u Sovjetski Savez. Jarho je demontirao Zeissovu tvornicu u Jeni, veliku tvornicu Opel, Siemensove pogone i mnoge druge. Nisu se demontirali samo strojevi, ve i vrata, opeka, prozori, ak i bijeli lim s krova. Jarho je odluio da prebjegne na Zapad. Nakon temeljitih priprema uspjelo mu je da neprimjetno prijee granicu. Sklonio se u Dsseldorfu. Od najranije mladosti pripadao je Korasomolu, a kao vojnik stupio je u Partiju i vjerovao sve to su mu govorili o ivotu u kapitalistikim zemljama. Kad je vidio prva njemaka sela, poeo ih je usporeivati sa sovjetskim kolhozima. Stanovi u predgraima Berlina bili su dokaz da radnici ipak ne ive tako bijedno. Posljednji udarac bilo je zajedniko druenje s amerikim ocirima i vojnicima. U Dsseldorfu naao je posao. Nakon tri mjeseca, kad se jedne veeri vraao iz kina, vidio je zatvorena osobna kola koja su stajala u blizini njegova stana. Ne sjea se to se zatim dogodilo. Probudio se u autu kad su se ve nalazili u istonom Berlinu. Pored njega slijeva i zdesna sjedila su dva ovjeka. Strahovito ga je boljela glava, osjeao je kako mu krv curi niz vrat. Otmiari su ga odvukli u zatvor. Nakon nekoliko dana presluavanja izveli su ga pred vojni sud koji ga je osudio na dvadeset i pet godina logora. Gradnju eljeznike pruge Tajet-Lena zapoeli su japanski ratni zarobljenici koji su stanovali u barakama. Tada smo ih mi smijenili. Na mnogim mjestima vidjeli smo japansko pismo. Barake koje su bile stare pet godina bile su trule i ruevne. Neke je trebalo poduprijeti gredama da se ne srue. 454

Vei dio zatvorenika mjesecima je sjedio bez posla, u praumi u kojoj smo se nalazili bilo je vie drveta nego to smo mogli sruiti. Ali ekalo se na zapovijed viih organa. Meutim, ona nije stizala. Jedina briga velikog broja NKVD i MGB ocira bila je da pazi da se ne povrijedi strogi reim. Hrana je bila slaba i nedovoljna. esto nije bilo ni kipjatoka. Nije bilo ni drva, ni dovoljno vode u bunaru, uprezali su nas u kola da bismo u buretima dovukli vodu iz rijeke una koja je tekla nedaleko logora. No i to MGB ocirima nije bilo pravo. Kako se zatvorenici speclogora mogu putati na rijeku? Ponovno je zavladala nestaica vode i sve pritube ostale su uzaludne. Jednog dana u logoru se pojavi potpukovnik MGB-a. Bez rijei je iao od barake do barake i nitko se nije usudio da mu se potui. Skupio sam hrabrosti i rekao mu: - Oprostite, graanine potpukovnie, smijem li vam izrei jednu pritubu? - ta elite? - Je li doputeno da se s ljudima postupa ovako kao u ovom logoru? - Vi se nalazite u speclogoru MGB-a, a ne u bilo kojem logoru - obrecne se potpukovnik. - Zar to iskljuuje ovjean postupak? - Tko s vama postupa neovjeno? - Ovdje nema ak ni vode za pie. - ta, imate premalo vode? - Da, nemamo vode. - Imate li jo neke pritube? - Kada emo moi pisati svojim kuama? - Smijete pisati dvaput godinje - ree, okrene se i progura kroz mnotvo zatvorenika koji su nas okruili. 455

Razgovor je ve za dana urodio plodom. Dobili smo papir i kovertu i smjeli smo napisati prvo pismo. Radovao sam se to u eni moi javiti novu adresu. Molio sam je da mi poalje neto hrane. Poslijepodne doao je nadglednik i rekao mi da posljednji dan radim kao deurni i da ve sutra moram s brigadom na gradnju mosta. Na gradnji mosta preko rijeke una radio sam samo etiri dana. Sudjelovao sam u ruenju provizornog drvenog mosta. Nije mi bilo sueno da gradim novi. Upravitelj logorskog odjeljenja osvetio se prvom prilikom koja mu se ukazala. Kad je dola komisija da bi izabrala radnike za logorsko odjeljenje 033, odredila je i mene. Na rastanku su mi rekli da bi bilo bolje da se nisam prituio. Logorsko odjeljenje 033 nalazilo se s druge strane rijeke una. Pjeaili smo osam kilometara. Najprije smo prolazili strmim putem koji je vodio k rijeci, zatim smo krenuli preko smrznute rijeke. Proli smo pored naseobine besarabijskih seljaka koji su slagali debla koja je rijeka ljeti naplavila. Zatim smo poli umskim putem kroz dubok snijeg prema novoj eljeznikoj pruzi. Kada smo je proli, vidjeli smo veliku ogradu logorskog odjeljenja 033. Logorski policajci i nadglednik, koji su nas preuzeli, odveli su nas u treu baraku, gdje su nas najprije pregledali, a zatim smo se smjeli smjestiti. Domogao sam se mjesta na gornjoj prini. uvao sam mjesta za Oskara Lepticha, Nijemca iz Transilvanije, i Hansa, njemakog mladia koga sam upoznao u logoru 07. Za mara od osam kilometara imao sam dovoljno vremena da razmiljam to me eka u novom logorskom odjeljenju. Fiziki sam se osjeao veo456

ma slabo, a to je potvrdila i lijenika komisija koja je odredila da doem u odjeljenje 07, na laki posao. Kao deurni nisam se pretjerano naprezao, ali to bijae najvie to sam u to vrijeme mogao raditi. U odjeljenje 033 prebacili su me zato da me kazne teim radom. Odluio sam da odbijem svaki posao koji ziki ne mogu izdrati. Bio sam svjestan posljedica takvog koraka, ali vrsto sam odluio da ba tako postupim. Bilo je ve kasno kad smo se nali u mranoj prostoriji. Spremio sam svoj krevet. Znao sam kako se hlae, vatiran kaput i ogrta mogu pretvoriti u krevetninu. Kad smo se rano ujutro spremali na posao, zapovijeeno nam je da ja i jo neki drugi, meu njima i Oskar, poemo na istovarivanje u nonoj smjeni. Bio sam sretan to dobivam nekoliko sati odmora i to se mogu bolje upoznati s odjeljenjem 033. Uzeo sam doruak koji se ni po emu nije razlikovao od doruka u drugim logorima. esto smo jeli ne razmiljajui to jedemo. Tek smo se kasnije pokuavali sjetiti to smo pojeli. Ovdje je bilo neto bolje nego u 07, iako ne bih mogao rei u emu je bila razlika. Iste trule barake, isti red, ak i jednaki japanski natpisi. Moda je razlika u malenom potoku koji je uborio na rubu logora i u stakleniku kraj potoka u kome se uzgajalo svjee povre za ocire NKVD-a. Zanimalo me tko je moj brigadir. Ali nije bilo potrebno da se raspitujem. im sam stupio u prostoriju gdje je bila smjetena moja brigada, uo sam kako netko gromko izgovara ruske psovke. Pomislio sam, to je brigadir. Odmah sam iziao iz barake. Prola me volja da ga upoznam. Morao sam se preseliti iz tree u prvu baraku u kojoj se nalazila moja brigada. Sa dva nova druga, Oskarom i Hansom, smjestio sam se na donjoj prini. 457

Imali smo dosta vremena i proetali smo dvoritem. Upoznali smo se s mnogim zatvorenicima koji su ve due vrijeme ovdje boravili. Od njih nismo saznali nita novog. Kad smo prolazili pored kipjatilka vidjeli smo zdepasta ovjeka irokih ramena, napadno rie brade, koji je cijepao drva. Mislio sam da je to neki sekta s dugom bradom. Oskar upita bradonju ima li kipjatoka. Ovaj mu odgovori na takvom ruskom jeziku da nije bilo teko prepoznati Nijemca. - Govorite njemaki? - upitali smo ga. Bradonja ispusti sjekiru iz ruku i zaueno nas pogleda. - Zar ste vi Nijemci? Predstavili smo se. - Ja sam iz tajerske - ree. - Odakle iz tajerske? - radoznalo upitam. - Iz Kapfenberga kod Brucka na Muri. - Ne morate mi tako tono objanjavati gdje se nalazi Kapfenberg, mogu vam rei gdje ste tamo radili. - Kako to, zar me poznajete? - bradonja se iznenadi. - Mogli ste raditi samo kod Bohlera, onaj tko je iz Kapfenberga sigurno je namjetenik Bohlera. - Da, to je tono. Sluio sam u vatrogasnoj eti pogona. Bio je to Franz Almeier koji je sluio kod Volkssturma i za rata se borio protiv slovenskih partizana. Nakon rata ruski vojni sud osudio ga je na deset godina logora. U logoru je obolio i kao invalid dobio posao kipjatilika. Zahvaljujui naem sunarodnjaku, imat emo vie vrue vode. U prostoriji u kojoj se kuhala nalazio se tednjak na kome su zatvorenici, koji su primali pakete, smjeli kuhati. Bila je to tzv. ocirska kuhinja. Za slobodnih dana i uvee ovdje je bilo mnogo ljudi koji su u zaralom limenom posudu (amerikim 458

konzervama, njemakim i ruskim menzakim posudama) kuhali kau. Ovdje se nisu nalazili samo oni koji su kuhali, ve je bilo i gledalaca koji su sa zaviu promatrali vlasnike prosa, zobi i drugih ivenih namirnica. Neki su se nudili da e donijeti drva kako bi dobili malo kae. Almeier, kao ef kipjatilka, imao je mnogo posla da bi odrao red. Bio sam stalan posjetilac Almeierove prostorije i on mi je esto tajanstveno aputao u uho: - Doi malo kasnije, imam neto za jelo. Kad sam postao kuhar mogao sam se oduiti Almeieru. S njim sam bio zajedno vie od godine dana, sve dok ga nisu odveli iz logora 033. Bliilo se vrijeme poslu. uo sam da naa brigada utovaruje ljunak. Tri ovjeka morala su pretovariti na kola 60 tona. Rad je bio tako naporan da su ljudi nakon tri mjeseca postali nesposobni za rad. Moja odluka da odbijem taj posao bila je vrsta. Stvorio sam plan da prije polaska na rad odem iz barake u kojoj sada stanujem i da u treoj baraci legnem na neko slobodno mjesto i sakrijem se. Saopio sam svoj plan Oskaru i Hansu. Zauo se udarac gonga. - Spremite se za rad! Svi su obukli vatiranu odjeu. U posljednjem asu brigadir i dva pomonika donesu pustene izme koje su uzeli iz druge barake od brigade koja je radila danju. U logoru nije bilo dovoljno pustenih izama pa su se dvije brigade sluile istim izmama, jedna danju, druga nou. izme su bile mokre. Prolo je mnogo vremena dok su se svi obukli. I ja sam u svemu tome sudjelovao da ne bih pao u oi. Kad se zauo drugi znak gonga, iziao sam iz barake i krenuo u treu baraku u kojoj je bilo tamno. Tapkajui pronaao sam slobodno mjesto i odjeven legao. 459

uo sam kako se brigada postrojava. Brigadir je brojao redove, jedan je nedostajao i on je glasno viknuo: - Tko nije ovdje? Nitko nije odgovorio. Poslije sam uo da se brigadir jo jednom vratio u baraku da bi pregledao nije li netko ostao. Nikoga nije naao. Brigada je s jednim ovjekom manje krenula na rad. Danas sam se spasio, ali kako e biti sutra? Ponovno sam stao razmiljati: odluio sam da u i dalje odbijati da krenem na rad. Zaspao sam i ustao rano ujutro. Moja se brigada vratila s posla, a brigadir nije nita pitao jer nije mogao ustanoviti tko je nedostajao. Ovdje sam bio novi i moje lice brigadir jo nije upamtio. Oskar i Hans priali su mi o tome kako je bilo na radilitu. Bilo je veoma teko i unato niskoj temperaturi veina se preznojavala. Poto smo dorukovali, legli smo na poinak. U baraci je sve utihnulo. Nisam mogao spavati, stalno sam kovao planove. Znao sam da nije mogue i po drugi put izostati. Odluio sam da razgovaram s brigadirom i kaem otvoreno da ne mogu teko raditi. Ustao sam i iziao iz barake. Najprije sam otiao u kipjatilku i ispriao Almeieru da noas nisam bio na poslu i da ne namjeravam poi ni danas. Almeier me zabrinuto sluao, na kraju je rekao: - Zatvorit e te u karcer. Znao sam to me oekuje i pomogao sam Almeieru donijeti drva, a u etiri sata poao sam u baraku, znao sam da se u to vrijeme brigada budi. Brigadira nije bilo. Ponovno sam iziao i u predsoblju susreo mravog dugajliju. - Brigadiru, mogu li razgovarati s vama? - upitao sam. Iskosa me pogleda. 460

- Ja sam taj koji noas nije bio na poslu. Niti danas neu ii. Nikolaj me zgrabi za vrat. - ... tvoju mat, to si to rekao? Ja u ti pokazati. Lice mu je bilo crveno od bijesa. - Smirite se i posluajte me. Nikolaj me pusti. - ta hoe? - Ja sam stari zatvorenik i znam to biste mi jo mogli kazati. No svjestan sam to radim i priznao sam vam to zato da me ne biste morali traiti kao juer naveer. Prijavite me i time e sluaj biti svren. Nikolaj me neko vrijeme promatrao. - ovjee - ree - ti mi se svia. Poimo unutra, ovdje je hladno. Kad smo uli u baraku, brigadir se okrene i napusti me bez rijei. Uzeo sam jelo i ekao to e se dogoditi. Ali te veeri nita se nije dogodilo. Svi su otili na rad, brigadir je proao pored mene i nita mi nije rekao. Nisam se sakrio, ostao sam i ekao logorske policajce da me odvuku u karcer. Nakon dva sata brigada se vratila. Oskar mi ree da zbog jake snjene vijavice nema kola i da e brigada sutradan ii na rad. Svi su bili sretni to mogu spavati. Oskar i Hans su se udili kako to da ve nisam u zatvoru. Slijedeeg dana brigada je rano morala na posao. Brigadir je u meuvremenu javio narjadiku (nadgledniku) da odbijam raditi. Narjadik Zimin bio je povtornik koga su, poto je 1946. odsluio desetogodinju kaznu, otpustili i koji je 1948. za isti grijeh dobio jo deset godina. Rjenik Zimina nimalo se nije razlikovao od rjenika kriminalaca. Zimin je doao u baraku i ve s vrata viknuo: 461

- Gdje je junak koji odbija raditi? Svi su napeto ekali to e se dogoditi. Moje je mjesto bilo kraj vrata. Dobro sam vidio crveno lice i usta bez zubi. Istupio sam. - Ja odbijam. - To emo jo vidjeti. Doi ovamo! Zimin poe u sredinu barake gdje se nalazio stol. Sjedne. Pokazujui na mene ree brigadiru: - Jesi li vidio, on ne eli ii na posao. Vidjet emo kakav je to junak. - Nisam junak, ali na posao ne idem, jer ne mogu - odgovorio sam. - Ovdje se nikoga nita ne pita, ovdje se rinta. - Ovog puta neu rintati. - Vidjet emo. Zimin ustane i izie iz barake. Bio sam uvjeren da je otiao po logorskog policajca. U meuvremenu su donijeli pustene izme. Svi su se pourili da ugrabe par za sebe. U sredini barake ostao je jedan par. Brigadir ih uzme i baci mi ih pred noge. - Obuci izme! - Nisu mi potrebne, ne idem na rad. Brigada je stajala i ekala da stignu straari. Sjedio sam na svom mjestu u baraci. Uto uu narjadik i logorski policajac, a deurni im potri u susret. - Deurni, gdje je taj koji nee raditi? - Evo ga - ree deurni i pokae na mene. - Smjesta se obuci, brigada eka - ree logorski policajac. - Ne idem na taj posao. Nakon nekoliko sati u baraku ue narjadik i zapovijedi mi da ga slijedim. Postaje ozbiljno, pomislio sam i poao za njim. 462

Bilo je veoma hladno, pod izmama je kripao smrznuti snijeg. Podilazila me jeza kada sam se sjetio da e me baciti u rupu u zemlji u kojoj me samo stalno kretanje moe spasiti od smrti. Samo jedanput u dvadeset i etiri sata moi u umorno i slabo tijelo ugrijati sa tri stotine grama kruha i loncem vrue vode. Nisam ni pomiljao da li bi bilo bolje da sam poao na rad. Bio sam uvjeren da je bolje smrznuti se u karceru nego crkavati na radu. Kad sam htio okrenuti udesno, gdje se nalazio karcer, zaudio sam se kad mi je vojnik viknuo: - Produi ravno! Poao sam prema izlazu. Desno se nalazila straarnica. Vojnik otvori vrata i pusti me unutra. U straarskoj sobi nalazili su se straari, upravnik logora, natporunik Sorokin i njegov zamjenik. - Zato niste ili na posao? - upita zamjenik. - Veoma sam slab i ne mogu raditi tako teak posao kao to je utovarivanje vagona. - Vi imate prvu kategoriju i morate raditi svaki posao. - Ne, ja imam treu kategoriju - odgovorio sam. - Kako znate da imate treu kategoriju? - upita me Sorokin. - uo sam lijenika u etapnoj stanici. - To je bilo davno. Sada imate prvu kategoriju - ree naelnik. - Svejedno je koju kategoriju imam, slab sam i ne mogu raditi taj posao. - Ovdje postoji jo samo sjea drva. Sutra ete ii na sjeu. - Ni to neu moi raditi. - Ti eli sortirati kolae, ali takvog posla nemamo - opet e on. 463

- Svejedno mi je kakav ete mi posao dati, teki ziki posao ne mogu raditi. - Radit e kao ista zahoda. - Pristajem. - Nemoj misliti da e iznositi samo smrznuto govno, vadit e i rijetko. - U redu. Rekao sam to tek tako, iako sam znao da sam za ienje zahoda isto toliko nesposoban kao i za utovarivanje ljunka. - Idite i poaljite mi narjadika. Kad smo stigli, naelnik ree Ziminu: - Dajte mu neki posao u logoru. Zimin kratko odgovori: - Na zapovijed, graanine naelnice. Kad smo izili, ree mi: - Ti zaista ima sreu. To nisam oekivao. Bio sam sretan to je moj prvi trajk tako dobro svrio. Slijedeeg jutra odveli su mene i jo dvojicu, Rusa i Rumunja, da za vojniku kuhinju cijepamo i pilimo drva. Ovaj posao radili smo dva mjeseca. Ponekad bi nas upotrebljavali i za ljutenje krumpira. To je kuhar uradio ilegalno jer je bilo strogo zabranjeno da zatvorenici ulaze u prostorije kasarne. Nekoliko me puta podocir odveo u sobu gdje je stajalo oruje i gdje sam, dok su straari spavali, prao pod. Na stalku su stajali automati i puke. Uvijek sam se udio to su vojnici tako lakomisleni i putaju nas u kasarnu. Speclogor je spreman na sve!

464

PRVI PAKET OD MOJE ENE Veljaa 1950. Vladala je strana studen. Jednom, kad smo se vratili s posla iz kasarne i ekali da nas puste u logor, pred ulazom se nalazila zaprega. Na saonicama u slami lealo je nekoliko paketa. Rumunj je radoznalo zavirio i opazio da su neki okrenuti adresom prema gore. On vikne: - Karl, ima paket! Nisam se obazirao na to to govori, znao sam da se voli aliti. - Pa ti se zove tajner - ponovi. Tada sam spazio paket. Nestrpljivo sam oekivao as kad e mi ga predati. U prisutnosti nekoliko ocira otvorili su paket i temeljito pretraili svaki predmet. Slaninu su rasjekli u sitne komadie, proso su rasuli po novinskom papiru i pretraili ga, eer takoer, a aj su oduzeli jer ga zatvorenici nisu smjeli primati. Bio sam sretan kad sam s paketom stigao u baraku. Oskar i Hans nestrpljivo su me oekivali. Odmah sam otiao u ocirsku kuhinju i skuhao lonac kae. Kad sam je donio u baraku, sjeli smo sva trojica kraj lonca i pobono je pojeli. Siti i zadovoljni priali smo o mojoj eni koja me ve drugo desetljee postojano eka. Radovali smo se to slijedeih dana neemo biti gladni. Ujutro rano Hans je donio kipjatok koji smo zasladili eerom. Tako smo s kruhom i slaninom pili sladak aj. Ostatak paketa stavio sam u ranac koji sam saio od japanskog pokrivaa. Ranac sam stavio ispod jastuka i zamolio deurnog da pripazi na njega. Obeao mi je. Kad smo se vratili, najprije sam potraio ranac. Nije ga bilo! Upitao sam deurnog da li je vidio tko je uzeo moj ranac, ali on 465

nita nije vidio. Oskar i Hans bili su oajniji od mene. Savjetovali su me da prijavim krau. Znao sam da to ne bi imalo nikakvog smisla. Ali deurni je otrao u logorsku policiju i prijavio krau. Slijedeeg jutra pozvali su me u ured logorske policije. Kad sam uao u sobu, u kutu sam vidio svoj ranac. - To je vae? - upita me policajac. - Da. - Uzmite ga i potpiite. Uzeo sam ranac. U njemu se nalazilo rublje i cipele. Paketu ni traga. Jedanaest godina ekao sam taj paket. Dogaalo se da poslije guljenja krumpira dobijemo ostatke juhe. Kad smo jednom sjedili u kutu blagovaonice i srkali juhu iz lonca, uao je vojnik koji, opazivi nas, vikne kuharu: - Zato hrani ove faiste? Od tada nikada nita nismo dobili. esto smo vidjeli kako kuhar pred kasarnom izlijeva juhu koju vojnici ne bi pojeli. Jednog dana ponovno smo gulili krumpir. Bili smo veoma gladni, u prostoriji je gorjela eljezna pe. Rumunj uzme nekoliko krumpira i stavi ih u otvor s pepelom. Otiao sam u dvorite po drva. Kuhar je otvorio vrata i mahnuo mi da uem. Tada me upitao jesam li ja stavio krumpir u pepeo. Razmiljao sam i pomislio da su me moji drugovi okrivili, u to vrijeme oni su bili u prostoriji. - Da, ja sam pekao te krumpire. Kuhar me snano udari po licu i ja zateturah prema zidu. Zatim prie i stane me pesnicama udarati. Nisam se pomakao, nisam se branio. Buka je privukla ostale kuhare. Jedan, koji nam je esto davao hrane, ree junaku: - Ostavi ga na miru! 466

Kuhar prestane udarati. Odluio sam da vie ne dolazim. Iste veeri otiao sam u ured da Ziminu ispriam to se dogodilo i da ga zamolim drugi posao. Zimin se nalazio u knjigovodstvu. Kad sam mu sve ispriao, on se strahovito razbjesni. - to vi mislite da moete samo tako izabirati poslove? Vi zaboravljate gdje se nalazite. Knjigovoa Johan, ili Ivan Ivanovi, kako su ga zvali u logoru, Nijemac s Volge, koji je sjedio pored Zimina, upita to se dogodilo. Zimin mu odgovori napola ozbiljno: - Kako ti se svia ovaj momak? Najprije objavi trajk, a onda mu se ni laki posao u kasarni ne svia. Ivan Ivanovi, koji je pripadao grupi zatvorenika koja je bila oslonac logorskoj upravi i mogla je utjecati na naelnika logora, ree: - On je u Norilsku bio kuhar. Poaljite ga u kuhinju. Zimin mi ree da nije znao da sam strunjak za kulinarstvo i izjavi da e razgovarati sa efom kuhinje. Otiao sam sa Ziminom u kuhinju. Ponovno sam postao kuhar. Moj kolega u kuhinji bio je rodom Francuz koji je jo kao dijete s ocem doao u Rusiju. Berthe je po izgledu bio tipian Francuz, visok, mrav, vragoljastih crta lica, pun humora i iskrenog drugarstva. Za vrijeme kuhanja razgovarali smo o svaemu, bilo je pravo zadovoljstvo gledati ga kako se smije i kako se njegovo mravo tijelo trese, dok rukama pokazuje da prestanem priati. Upravitelj kuhinje, idov iz Besarabije, golem kao Herkul, vidio je u nama dvojici najbolje pomonike i bio je ponosan to je u kuhinji, kako je rekao, zastupljena itava internacionala. Od pet kuhara jedan je bio Francuz, zatim Austrijanac, Rus, idov 467

i Letonac. On bi svakom prilikom nabrajao osobine pojedinaca. Kad bi doao do Rusa, rekao bi: - A ti si najvei lopov. ef kuhinje vodio je ogorenu borbu s kriminalcima koji su prijetnjama pokuavali doi do boljeg jela. U speclogoru bili su samo politiki zatvorenici. Meu njima bili su i tipini lopovi koji su sluili u armiji marala Rokosovskog. U armiji su izvrili razne politike zloine i tako dospjeli u speclogore. U logoru 033 postojala je banda koju je vodio jednoruki Vaska. Banda je pljakala zatvorenicima pakete, a od kuhara ucjenjivanjem izmamljivala ribu, mast i druge ivene namirnice. Na Besarabljanin odbijao je da kriminalcima daje ma i gram hrane vie. Ostajao je vrst. - Neu oduzeti ni grama od ono malo zatvorenike hrane. Vaska je otvoreno govorio da e upravitelja kuhinje ucmekati ako i nadalje bude odbijao da ih hrani. Jednog dana Vaska ostvari svoju prijetnju: kad je ef kuhinje sjedio pred barakom u kojoj je i stanovao i razgovarao sa zatvorenicima, Vaska mu je zadao deset uboda bodeom. Zatim je pobjegao u baraku svojim sauesnicima. Ja sam upravo bio u kuhinji, kad je ef obliven krvlju utrao viui: - Daj mi sjekiru, daj mi sjekiru! Slutili smo to se dogodilo. Nisam znao to da uinim. Sjekira, kao i svi kuhinjski noevi, bila je prema propisu zakljuana u ormaru. Klju se nalazio kod slubujueg kuhara. Dao sam mu sjekiru. On sav krvav potri da nae ubojicu. Onesvijestio se usred dvorita. Odveli su ga u bolnicu. Poslije nekoliko sati otpremili su ga u centralnu bolnicu, gdje je umro. Tako su izvijestili. Nekoliko godina nakon toga uo sam da je vijest o njegovoj smrti bila netona. Vaski i njegovoj bandi nije se nita dogodilo. 468

Zbog povrede logorskog reda dobio je dvadeset dana karcera, i to je bilo sve. Uprava logora sa simpatijama je gledala kako zatvorenici meusobno ratuju. Nakon ranjavanja Besarabljanina, mene su odredili da budem upravitelj kuhinje. Odbio sam. No Berthe i Ivan Ivanovi toliko su me nagovarali da sam popustio. Stekao sam mnogo prijatelja. Pomagao sam im koliko sam mogao, stoga sam imao neugodnosti. Ali znao sam da su zatvorenici sa mnom zadovoljni. Jedini nezadovoljnici bili su upravitelj logora i sanitetsko odjeljenje. Odnosi izmeu upravitelja logorskog odjeljenja, natporunika Sorokina, i glavnog lijenika zatvorenika Ivana Ivanovia Popova, bili su veoma prisni. Sorokin i Popov poznavali su se ve nekoliko godina. Popov je zbog toga imao velik utjecaj na imenovanje upravitelja kuhinje. Upravitelj kuhinje bio je obavezan da Popova i njegove pomonike iz ambulante dobro hrani. Tako su iz logorske kuhinje putovale velike koliine masti, mesa, eera itd. Vei dio toga dobivao je Sorokin preko Popova. I ja sam Popovu davao bolju hranu, ali to njega nije zadovoljilo, jo manje Sorokina. Zbog toga su obojica nastojali da me smijene. Poslije nekoliko tjedana, iz drugog logorskog odjeljenja k nama je prebaen stari prijatelj Popova i Sorokina, Sergej Konovalenko. Pozvali su me u ured, gdje se u drutvu ocira, ekonoma, Sorokina i Popova nalazio i Konovalenko. Naelnik logora Sorokin ree: - Predat ete kuhinju novom kuharu Konovalenku. Ja mu kratko odgovorih: - Na zapovijed, graanine naelnice.

469

Istog dana u kuhinju je doao Konovalenko, kome sam u prisutnosti ekonoma predao kuhinju. Konovalenko mi predloi da i dalje ostanem kuhar. Pristao sam nakon kraeg razmiljanja. Konovalenko je bio hohtapler iz Odese. Za okupacije ostao je u Odesi i trgovao s Nijemcima. Kad su se sovjetske trupe vratile, uhapsili su ga i osudili na deset godina logora. Konovalenko se u logoru brzo snaao, povezao se uz pomo Popova s ocirima logorske uprave kojima je prodavao odjevne predmete zatvorenika. Kad je prvi put postao upravitelj kuhinje pljakao je zatvorenike tako da je velik dio ivenih namirnica dijelio ocirima. Kad je ipak malo pretjerao pa su stale pljutati pritube, bio je smijenjen. Sada su ga ponovno vratili na staro mjesto. ivene namirnice namijenjene zatvorenicima trebalo je za svaki obrok posebno predavati slubujuem kuharu. Konovalenko se toga nije drao. Sve je sam izdavao pomonim kuharima, nije vagao. Prisvajao je. Kuhare je terorizirao, prijetio im se svakom prilikom izbacivanjem. Nitko se nije usudio prigovoriti ni jednu rije. S Konovalenkom sam vodio svakodnevne bitke zbog toga to sam vidio kako potkrada zatvorenike. Pokuao sam ga urazumiti. Jelo je postajalo sve slabije. Sve vei broj ocira i podocira dolazio je u kuhinju po svoje pakete. Prijateljstvo izmeu ocira i Konovalenka bilo je toliko da su zajedno odlazili u ribolov. ak je odreena grupa zatvorenika koja je na elu s Konovalenkom odlazila u ribolov. Sagraeno je nekoliko amaca i nainjeno nekoliko mrea. Ulovljenu ribu zatvorenici nisu ni vidjeli. Dobivali su je ociri i straari koji su nadgledali ribare.

470

Sanitetsko odjeljenje na elu s Popovim ivjelo je na velikoj nozi. Meso i maslac, namijenjeni bolesnicima, odlazili bi Popovu i njegovim pomonicima, a jedan je dio dobivao i Sorokin. Pomiljao sam da napustim posao u kuhinji zato to vie nisam mogao sve to podnositi. Savjetovao sam se sa svojim prijateljima. Ali oni su me zamolili da ostanem u kuhinji, bojali su se da e izgubiti i ono malo hrane to su od mene dobivali. Uinio sam sve to sam mogao za te ljude. Daleko od domovine njima je bilo mnogo tee nego Rusima koje je ipak pomagala rodbina. Bilo je i takvih koji nisu zavrijedili pomo. Dogaalo se da su neki dobivali pakete pa ipak su svakog dana dolazili pod kuhinjski prozor i prosjaili. Jednog dana, kad sam se iz kuhinje vraao u baraku, u dvoritu me oekivao ovjek o kojem sam znao da je sveenik iz Karpatske Rusije. - Oprostite, molim, to vas uznemirujem, ali na to me prisiljava bijeda - poeo je dobrim njemakim. - to mogu uiniti za vas? - Htio sam vas zamoliti da mi pomognete hranom. Obeao sam da u uiniti sve to mogu, rekao sam mu da svakog dana doe pod kuhinjski prozor. Sveenik je nekoliko tjedana dolazio, a ja sam mu davao juhu, poneki put i kau. Jednom sam s Oskarom razgovarao o njemu i on mi ree da se taj sveenik uope ne ponaa kao sveenik. Od mnogih paketa koje dobiva jo nikada nikome nita nije dao. Strahovito sam se zaudio. Oskaru sam ispriao kako svakog dana dolazi k meni po hranu. Oskar mi odgovori da taj ovjek u svom rancu sakriva kilograme slanine koja se ve kvari. Od toga dana prestao sam mu pomagati. Stalni posjetilac kuhinjskog prozora bio je ukrajinski pisac Majstrenko. Za razliku od sveenika Majstrenko je nerado do471

lazio po hranu. S njim sam se ve ranije sprijateljio. Kad sam postao kuhar htio sam mu pomoi. Stajalo me mnogo truda dok sam mu dokazao da nije nemoralno u bijedi primiti pomo. Majstrenko je za okupacije ostao u Kijevu. Ispriao mi je da tada nije napisao ni retka. Da bi mogao ivjeti, radio je kao uitelj u srednjoj koli. Kad su se okupatori povukli, uhapsili su ga zbog suradnje s faistima i osudili na deset godina logora. Majstrenko je mrzio faiste. Kad god bismo razgovarali o okupaciji, on je sa strahovitom mrnjom govorio o zloinima esesovaca u Kijevu. Majstrenko mi je rekao da je Kijev do 1941. bio antikomunistiki raspoloen, ali da je jedna godina njemake okupacije od svih ljudi stvorila komuniste. ak i oni koji su oduevljeno doekali njemake trupe u Kijevu, okrenuli su im lea poslije zloina u Babij Jaru, na periferiji Kijeva, gdje su Nijemci ubili vie od 50.000 idova i zakopali ih napola ive. Majstrenko je godine 1951. obolio, otpremili su ga u centralnu bolnicu i izgubio mu se svaki trag. Intimnim Konovalenkovim prijateljima pripadao je i upravitelj KV-a (Kulturno vospitatelnaja ast) natporunik Komarov, koji je bio stalan gost u kuhinji. Obino bi stao psovati kuhare za svaku sitnicu i govoriti da kuhari moraju strogo paziti na to da zatvorenici dobiju na gram tono ono to im pripada. Njegov bi posjet svravao tako da je s Konovalenkom odlazio u skladite gdje bi depove napunio ivenim namirnicama koje su bile namijenjene zatvorenicima. U blizini logora stanovala je mlada ena kod koje su ociri prireivali zabave s mnogo votke. Komarov, koji je bio oenjen i imao sedamnaestogodinju kerku i dvanaestogodinjeg sina, takoer je dolazio. Da bi pribavili novac za votku, oslobodili su slikara od rada zato da bi slikao slike koje su oni prodavali u 472

Tajetu na trnici. Komarov je u kuhinju donosio kokoi koje je krao svojoj eni i nareivao da se ispeku. Njegova je ena optuila zatvorenike, koji su u blizini njihove kue pilili drva, da kradu njene kokoi. Logorska policija je esto dolazila u ocirsku kuhinju da bi vidjela kuhaju li zatvorenici kokoi. Jednog je dana ustanovljeno da su nestala dva zatvorenika. Bila su to dva Letonca koji su sluili u letonskom puku i borili se na strani Nijemaca. Godine 1944. dospjeli su u rusko zarobljenitvo i vojni sud osudio ih je zbog izdaje na dvadeset i pet godina logora. Radili su kao deurni i nikada nisu izlazili iz logora. Poslije nekoliko dana traganja NKVD je ustanovio da su se za jake magle popeli pomou poarnih ljestava preko visoke logorske ograde. Tragovi nogu pokazivali su da su preli ogradu kraj straarskog tornja. Bjegunci su dospjeli do rijeke una, ali je nisu mogli prijei. Povukli su se duboko u praumu gdje ih nisu mogli pronai. Jednom su dva ocira NKVD-a prolazila praumom vraajui se iz lova. Nabasali su na bjegunce koji su se grijali kraj vatre. Kad su ih bjegunci ugledali, pokuali su pobjei, ali nisu uspjeli. Jednog su ubili, drugi se spotakao i pao te su ga uhvatili iva. Odnijeli su ih u logor, jednog u mrtvanicu, drugog u karcer, gdje je umro od kapi. Namjetenici sanitetskog odjeljenja govorili su da je le bio pun modrica i crnih masnica. Moji odnosi s Konovalenkom postali su tako loi da sam odluio otii iz kuhinje. Uskoro mi se pruila prilika. Kad mi je jednog dana Konovalenko izdao ivene namirnice za veeru, nije mi dao ni grama masti, iako sam prema normi trebao primiti etiri kilograma ulja. Rekao sam mu da neu kuhati veeru, a on mi na to odgovori: 473

- Idi do avola! Skinuo sam bijelu kecelju i otrao u baraku, a uvee sam otiao nadgledniku i objasnio mu zato ne elim raditi u kuhinji. Zimin ode upravitelju logora po instrukcije. Ovaj nije imao nita protiv da napustim kuhinju. Odredili su da odem u ernjavskijevu brigadu koja je popravljala eljezniku prugu. Moji odnosi s brigadirom ernjavskim bili su veoma dobri. Kao kuhar uinio sam mu mnoge usluge i on se osjeao mojim dunikom. Ve od prvog dana mog dolaska ernjavski je nastojao da bude susretljiv. Rad u brigadi bio je lagan. Mnogi su nastojali da dou u ovu brigadu. ernjavski nije primao bilo koga, kad bi logorska uprava poslala nekog zatvorenika protiv njegove volje, pridolica je morao raunati da e raditi najtee poslove. ernjavski, bjeloruski seljaki momak, bio je malena rasta, mrav, isturenih jagodica i tupa izraza. Izgledao je kao grabeni ubojica. Za njemake okupacije postao je ef policije u rajonskom gradiu. Njegove naroite zasluge bile su o tome to je, poput mnogih, sudjelovao na unitavanju idova i partizana. Njegov pomonik u brigadi bio je Bjelorus Kopak koji je takoer bio policajac i bio mu je veoma slian, samo to je bio jai i krvoloniji. Trei iz taba bio je Leenko, Ukrajinac iz Volinije, cinik. etvrti bijae sveenik koji se od ove trojice razlikovao po tome to nije imao niega zajednikog s njihovim ljudoderskim pogledima i u brigadi je igrao ulogu duobrinika. Njegov glavni zadatak bio je da efa i njegove pomonike hrani namirnicama iz bogatih paketa koje mu je slalo njegovo udruenje. lanovi ernjavskijeve brigade bili su kompletna banda koja je ekala as da pod vodstvom svoga efa pljaka i ubija. Oni bi, kako se izrazio ernjavski, preostale idove odvukli u plinske komore, a pri tom ne bi zaboravili komuniste. 474

U ovoj sam brigadi upoznao i Austrijanca Franza Stifta, vodeeg funkcionara Hitlerove omladine u Austriji. Stift je karijeru poeo kao pripadnik Hitlerove omladine u svom rodnom gradu Scheibsu u donjoj Austriji, gdje je ivio s ocem, siromanim seljakom. Odmah sam ustanovio da je Stift istomiljenik brigadira. Loim ruskim jezikom iznosio je miljenja koja su se podudarala s brigadirovim. Stift je nakon Hitlerova sloma pokuao zajedno sa zarunicom pobjei na zapad, i to bi mu uspjelo da ga u blizini Semmeringa nije prepoznala neka ena i predala Rusima. Dobio je petnaest godina logora. Sprijateljio sam se s Franzom Stiftom i za vrijeme odmora esto smo razgovarali. Mnogi su se udili zato se druim s nacistom, kao to su se udili zato sam doao u ernjavskijevu brigadu kad je bilo poznato da se sastoji od bandita i pristaa nacista. U logoru 033 jedan dio zatvorenika bio je zaposlen utovarivanjem, a drugi je sjekao stabla. Radovi su bili veoma teki. Podnoljiv rad bio je odravanje pruge. Nije mi nita drugo preostalo nego da prihvatim protekciju da bih se spasio. Bio sam prisiljen da i s najodvratnijim ljudima zajedniki radim kako bih odrao goli ivot.

475

PUSTOLOV KARL KAPP Razgovarajui sa Stiftom uvjerio sam se da ga dogaaji niemu nisu nauili i da je ostao pristaa nacistikog reima. Sve to je Hitler uinio bilo je ispravno. Po njegovu miljenju, do sloma je dolo krivnjom izdajica u armiji. Jedino nije opravdavao masovna ubojstva drugih naroda. Pronalazio je kojekakve izgovore. Govorio je da su to sve klevete Hitlerovih neprijatelja: nacisti nikome nisu uinili nita naao, pa ni idovima. Radio je zajedno sa mnom, unato kljastoj ruci bio je dobar radnik. esto smo razgovarali. Kad bi neto smijeno priao, Stift bi se glasno smijao otvarajui usta bez zubi. Moje poznanstvo sa Stiftom zavrilo je dolaskom nove grupe iz Njemake. Ljeti 1951. godine stigao je s grupom Nijemaca Karl Kapp. Kappa su dodijelili brigadi biveg kulaka Schmidta, koja je bila s nama u istoj baraci. Ve nakon nekoliko sati nakon dolaska grupe upoznao sam Karla Kappa. Bio je to opasan pustolov. Ne zbog toga to bi njegovi planovi bili opasni, nego zato to NKVD i MGB takve ljude upotrebljavaju kao provokatore koji okupljaju tipove spremne na sve. Kad treba da doe as da se ti planovi ostvare, umijea se NKVD i organizira proces koji zavrava strijeljanjem. Sve to znao sam iz iskustva, no Ffanz Stift takvih iskustava nije imao. Oduevljavao se Kappovim planovima. Zbog toga to sam ve radio u kuhinji mogao sam preko reda dobiti neto hrane. Donio sam lonac juhe i kae i ponudio gladnom Kappu. Kada je pojeo priao mi je o toku istrage u Leipzigu. Osudili su ga na dvadeset i pet godina logora. Dok je priao, promatrao sam njegovo zdepasto tijelo, iroka ramena, kratak vrat na kome je stajala velika glava s niskim 476

elom. Kestenjava kosa bila je proarana sjedinama, moglo se pretpostaviti da ima pedeset godina. Na razgovor prekinuo je dolazak brigadira Schmidta koji je sjeo kraj nas. Jo istog dana doao mi je Kapp i rekao: - Karl, srea je to sam te sreo, za tebe imam naroit posao. udio sam se to Kapp sa mnom razgovara kao sa starim znancem iako smo se poznavali tek tri sata. Kapp me molio da odredim vrijeme kad bismo mogli nesmetano razgovarati. Dogovorili smo se da se slijedeeg dana sastanemo u kipjatilki. Kad smo se sastali, odluili smo potraiti neko drugo mjesto, jer je ovdje bilo odvie ljudi. U blizini kipjatilke gradile su se nove barake, no radnici su ve otili i mi smo se smjestili u jednoj od nedovrenih baraka. Kada smo se uvjerili da nas nitko nije vidio, zapoeli smo razgovor. Kapp je rekao: - Kao to sam ti ve spomenuo, imam naroiti zadatak za tebe. No najprije mora znati s kime razgovara. Ve zna kako se zovem. To to sam ti juer priao namjerno je inscenirano da bih mogao doi u sovjetski logor. - Kako da to razumijem? - upitao sam. - Bio sam vlasnik graevinske tvrtke, a i danas sam mogao biti tamo. Moj je zadatak da organiziram logorae kako bismo u sluaju rata podigli ustanak u sibirskim logorima. - Tko je tvoj naredbodavac? - ovjee, zar ti zaista nita ne razumije? - Tvoj je plan tako fantastian da zaista nita ne razumijem odgovorio sam. - Dobro, onda u se jasnije izraziti. Radim s Amerikancima i ovdje sam po njihovom nalogu. - Ali ti si sasvim sluajno dospio u ovaj logor, mogli su te strpati u neki drugi, ili ak u zatvor. 477

- Uz pomo veza s naim ljudima iz MGB-a i NKVD-a postigli smo da doem tamo gdje sam najpotrebniji. - Ti si, dakle, znao da e dospjeti u Ozerlag? - upitao sam. - Ne samo to sam znao kamo u doi ve mi je bilo poznato da u i tebe ovdje nai. - Moram ti otvoreno rei da je sve to suvie neuvjerljivo - rekao sam. - To je zbog toga to nema predodbe o amerikoj organizaciji. - to eli poduzeti? - Najprije moram s tobom sve urediti kako bih saznao mogu li na tebe raunati - odgovorio je Kapp. - Ne znam kako bih ti ja mogao pomoi. - Ja sam zapovjednik partizanske armije koja se formira od logoraa. Ti si postavljen za politikog komesara armije. - Tko me bez pitanja mogao postaviti na takav poloaj? - Naroite okolnosti nisu dopustile da se o tome s tobom posavjetujem. Imam nalog da ti saopim da je tvoja mjesena plaa tri hiljade dolara i tee ve godinu dana. Kad doe u Europu ili Ameriku, novac e te ekati. - Sve je to tako fantastino da ne znam to bih ti odgovorio. - eli li da ti netko potvrdi to to si od mene saznao? - upita Kapp. - Tko to moe potvrditi? Zar ovdje ima ljudi koji su upueni u tvoje planove? - Ovdje nema jo nikoga, ali kad god zaelim mogu uspostaviti vezu s pretpostavljenima. - Kako to misli uiniti? 478

- Podrujem logora preletjet e avion i ja u ih znakovima obavijestiti. U toku viesatnog razgovora priao je da namjerava, kada organizira logor 033, otii u drugi logor, gdje e takoer sve organizirati. Na taj nain obii e to vei broj logora. Govorio je da e avioni baciti oruje, ivene namirnice i instruktore. Na kraju mi je ostavio dvadeset i etiri sata da razmislim i odluim hou li prihvatiti komesarsku dunost. Izili smo iz barake jedan iza drugoga da ne bismo bili sumnjivi. Ja sam otiao u svoju baraku koja je ekala udarac gonga. Legao sam. Za moje ionako napete ivce to je bilo suvie. itave noi nisam mogao zaspati. Sreo sam ve mnoge pustolove i provokatore, ali ipak mi nije bilo jasno u koju grupu da smjestim Kappa. Nije bilo vjerojatno da je Kapp k meni doao po nalogu MGB-a. Ali nisam mogao vjerovati da bi Kappu netko dao takve punomoi. Zakljuio sam da je Kapp jedan od velikog broja sitnih agenata koje su poslije rata zavrbovali u Zapadnoj Njemakoj i poslali u istonu zonu. Za izvrenje naloga dobivali bi nekoliko stotina dolara i obeanje da e biti osloboeni ako ih Rusi uhvate. Agenti su imali nalog da i u logoru nastave vrbovati. Za taj posao obeana im je nagrada koja e im se isplatiti nakon povratka iz Rusije. Agenti su uhvaeni ve nakon prvog pokuaja da izvre nalog. Neke su Rusi uhapsili nakon drugog ili treeg pokuaja. Rijetko je kada takav agent mogao djelovati nekoliko mjeseci. Amerikanci su se nadali da e ubacivanjem takvih nevanih agenata odvratiti panju NKVD-a od pravih agenata. Nadalje su eljeli da imaju to vie ljudi u sovjetskim logorima da bi u sluaju rata imali petu kolonu u pozadini. Karl Kapp otiao je dalje nego to su njegovi naredbodavci od njega traili. U svom nastojanju da poduzme neto veliko, Kapp 479

je zaboravio na vaan faktor: na NKVD i MGB, koji e ubrzo pomou svojih agenata meu zatvorenicima saznati za svaki njegov korak. Kako da se, dakle, odnosim prema Kappu? Postojala je samo jedna mogunost: odluno otkloniti svako sudjelovanje u bilo kakvim akcijama. Odluio sam da s Kappom prekinem svaku vezu, i to odmah, prije nego to netko primijeti da sam s njim razgovarao. Ujutro sam rano ustao i noge me nisu mogle nositi, teturao sam amo-tamo. Nisam otiao na doruak, ve u sanitetski odio Popovu i zamolio ga da me oslobodi rada. Popov me upita to mi je. Rekao sam mu da sam zdrav, ali ga molim da ostanem u baraci. Popov nije vie ispitivao, rekao je sekretaru sanitetskog odjeljenja da me unese u popis onih koji su danas osloboeni rada. Kad su svi otili na posao, poao sam po doruak. Poto sam pojeo, sjeo sam na prinu i poeo itati. Proitao sam nekoliko stranica, ubrzo sam primijetio da nita od proitanog nisam upamtio. Stavio sam knjigu u stranu i stao razmiljati odakle Kapp zna za mene. Mogue je da je od svojih naredbodavaca saznao imena nekih zatvorenika u sovjetskim logorima, takoer je bilo mogue da je Kappu na etapnoj stanici netko o meni priao i opisao me i da je on to iskoristio kako bi mi dokazao da je o svemu obavijeten. Tokom dana spavao sam nekoliko sati. Kad sam se probudio, osjeao sam se svje. Kad se Kapp vratio s posla, glasno me pozdravio s drugog kraja barake, ali ja sam mu jedva odgovorio. Tokom veeri esto je prolazio pored mene ekajui znak za sastanak. Tako je prolo vee, s Kappom nisam razgovarao. I slijedeeg sam ga jutra izbjegavao. Kad smo se uvee ponovno sreli, jedva smo se pozdravili. Bio sam sretan to je bez objanjenja shvatio da ne elim imati posla s njegovim planovima. 480

Uskoro sam opazio da Kappa i Franza Stifta vee sve vee prijateljstvo. Neprestano su bili zajedno, ili bi etali dvoritem i ivo o neemu raspravljali. Za poslijepodnevnog odmora obino sam sjedio sa Stiftom. Jednog me dana naglo upita: - Gospodine tajneru, to mislite o Kappu? - Ne mogu ocijeniti ovjeka koga tako malo poznajem. - Znate li da je on velika linost? - Ne znam i ne zanima me vie od bilo koga drugog zatvorenika koga poznajem tek nekoliko dana. Stift se uvrijedio. Od toga dana moje su veze sa Stiftom postajale sve slabije, dok jednog dana nisu potpuno prestale. Bio sam zadovoljan, kao to sam bio sretan zbog potpunog prekida s Kappom. Kapp je postao popularna linost u logoru. Svuda se govorilo o glavnom zapovjedniku partizanske armije. K meni su dolazili mnogi zatvorenici da bi uli to mislim o njemu. Samo sam prijateljima rekao da je Kapp opasan pustolov koji iskoritava oajno raspoloenje zatvorenika. Drugima sam govorio da Kappa ne poznajem i da ga ne elim upoznati. Brigadiri ernjavski i Schmidt bili su oduevljeni pristalice Kappa. Kad sam jednom u prisutnosti ernjavskog neto primijetio na raun Kappa, dolo je do svae, maltene i tunjave. Vidjevi da raste Kappova popularnost meu zatvorenicima, za njega se poeo zanimati i MVD. Kapp je bio rado vien gost i u sanitetskom odjeljenju. Pred lijenicima Popovim i Sokolovskim govorio je o svojim planovima. Lijenici su se neobino mnogo zanimali za detalje. Kapp nije tedio rijei, a lijenici su ih gutali. Na rastanku bi Kapp dobivao itave limenke vitamina sviju vrsta. 481

im bi Kapp napustio sanitetsko odjeljenje, oni su, kako mi je priao sekretar sanitetskog odjeljenja, zapisivali sve to im je Kapp govorio i to predavali MVD-u. Kapp je mogao od lijenika isposlovati slobodne dane i za druge zatvorenike. Smatrao ih je lanovima organizacije. Da bi poveao svoj autoritet, izvodio je razliite trikove. Nad logorom su esto kruili avioni NKVD-a koji su imali zadatak da promatraju kretanje zatvorenika u logoru i na radnim mjestima. Kapp je meu zatvorenicima stvarao utisak da je u vezi s tim avionima. esto je odlazio u dvorite i rukama davao znakove. Zatvorenici koji su to promatrali vjerovali su da to lete ameriki avioni. Dogaalo se da se nad logorom pojavi avion kad Kappa nije bilo na dvoritu, tada bi njegove pristalice dolazile u baraku da ga obavijeste o dolasku aviona. On bi ozbiljna lica odlazio na dvorite i gledao u nebo zaklanjajui oi rukom. Poto bi nekoliko minuta tako promatrao, povukao bi se u baraku i rekao onima koji su stajali uokolo: - To nije moj avion. U baraci je vodio izrazito parazitski ivot. Nije morao raditi. tedjeli su ga i brigadiri i vei dio brigade. Nije gladovao jer je primao najveu pajku. Svi oni koji su dobivali pakete smatrali su svojom dunou da odreeni dio daju njemu. Komedija s Kappom u logoru 033 trajala je nekoliko mjeseci. Jednog dana prebacili su ga u drugi logor. Kad se za to saznalo, njegove su pristae bili potiteni. Ali Kapp im je doapnuo da ga po vlastitoj elji prebacuju u drugi logor da bi tamo organizirao stvar. Za nasljednika je postavio Franza Stifta. U logoru 033 ivot se odvijao uobiajenim tokom. Nakon odlaska Kappa, brigada ernjavskog bavila se realnijim planovima: nastupila je intenzivna trgovina odjeom. 482

Svakog jutra brigada je odlazila u eljezniarsku kuu po alat. Dok su straari stajali oko upe, mi smo izabirali alat i materijal. Neki su svravali svoje privatne poslove sa slobodnjacima i pomonicima nadglednika pruge. Pomonici su kupovali odjevne predmete koje su donosili zatvorenici i prodavali ih prognanim Besarabljanima koji su ivjeli u oblinjoj naseobini. Zatvorenici su prodavali odjevne predmete koje su dobivali u logoru i na kojima jo nije bilo zatvorenikih brojki. Naroito su se dobro prodavale pustene izme, kojih u slobodnoj prodaji nigdje nije bilo, a bez njih se u Sibiru nije moglo ivjeti. Zatvorenici ernjavskijeve brigade nisu prodavali samo svoje vlastite odjevne predmete, ve su i od drugih zatvorenika uzimali odjeu u komisiju i tako zaraivali. Da bi stvari otpremili iz logora, zatvorenici su ih oblaili. Kad je uprava za to saznala, pootrila je kontrolu na izlazu. Oni zatvorenici kod kojih su bili pronaeni odjevni predmeti bez broja baeni su u karcer. Ali trgovina je i dalje cvjetala, u njoj su sudjelovali i neki straari koji su prodavali kruh, eer, duhan, ponekad i votku. Budui da smo uvijek radili du eljeznike pruge, esto smo mogli promatrati transporte koji su prolazili novom prugom. Vei dio transporta sastojao se od zatvorenika, civila je bilo veoma malo. Zatvorenike su otpremali u razliita logorska odjeljenja du eljeznike pruge od Tajeta do rijeke Lene. Osim zatvorenikih transporta prolazilo je i mnogo vlakova s iseljenim seljacima iz baltikih zemalja i Besarabije, koje su naseljavali u praumi, u najblioj okolici nove eljeznike pruge. Neki su transporti nalikovali na malene gradove na kotaima. Za lokomotivu je bilo prikopano pedeset do ezdeset vagona od ezdeset tona nosivosti. U takvom transportu bilo je obino est 483

do sedam tisua zatvorenika. U kompoziciji se nalazila i kuhinja za zatvorenike i straare te mala elektrina centrala za osvjetljavanje vagona. Dva ili tri vagona bila su namijenjena vojnicima koji su pratili transport. Svaki vagon imao je straarski toranj u kome se nalazio vojnik s mitraljezom, a tornjevi su bili telefonskim vodom povezani s komandom. Na prvim i posljednjim vagonima nalazili su se reektori koji su nou osvjetljavali itav transport. esto su prolazili i transporti regruta koje su vodili u logor u Bratsku na izobrazbu za straare NKVD-a. Upravo smo izmjenjivali tranice kad je uao takav transport regruta. Regruti su nas najprije radoznalo promatrali. Naa odjea, kao i brojke na njoj, zaokupili su njihovu panju. Mi smo gledali budue vojnike. Odjednom na nas stane padati kruh, omoti s mahorkom i druge stvari. Nismo mogli sve to pokupiti. Straari su u prvom asu bili tako iznenaeni da nisu znali to da uine, ali ubrzo su se snali i poeli vikati na regrute, a nama su zabranili da pokupimo ono to su nam mladii dobacili. Usprkos zabrani regruti su nastavili bacati omote. Tek kad je komandir strae zapovjedio da nas odvedu sa stanice, regruti su se smirili. Vratili smo se na posao kad je vlak napustio stanicu. Tri mjeseca nakon toga, kad je zavrila kola NKVD-a u Bratsku, novi su vojnici doli k nama. Isti ljudi koji su nam iz samilosti bacali hranu, sada su postupali s nama tako neljudski da smo se zaprepastili. Zimin je smijenjen kao narjadik i postavljen za brigadira. Ziminova brigada radila je na pretovarivanju u ljunari. Jednog je dana bilo potrebno da brigada poe nekoliko metara naprijed da bi pretovarila kola koja su tamo stajala. Da bi se smjelo raditi na nekom drugom mjestu, trebalo je traiti dozvolu vojnika. Zimin je komandiru strae objasnio situaciju i dobio dozvolu da tablu Zabranjena zona pomakne na nekoliko metara. 484

Zimin je uzeo table i upravo htjede da ih premjesti, kad se zaue pucnjevi u njegovu smjeru. Zimin se srui. Vojnik koji je pucao u Zimina izgovarao se da ga komandir strae nije obavijestio o tome da je dozvolio pomicanje table. Ovo ubojstvo bilo je tako neosnovano da je ak i ef logora Sorokin pred zatvorenicima govorio o besmislenom ubojstvu. Ali zatvorenici su znali pravi razlog. Prije nekoliko tjedana Zimin je morao nastupiti kao svjedok protiv jednog vojnika. Vojnik je ustrijelio djevojku koja je prolazila pored mjesta na kome su radili zatvorenici. Djevojka je bila kerka sekretara Partije, a to vojnik nije znao, izgovarao se da je htjela stupiti u vezu sa zatvorenicima. Zimin koji je promatrao dogaaj ispriao je na sudu kako se sve to zbilo, a sud je vojnika osudio na dvije godine zatvora. Kolege osuenog, koji su takoer nastupili na sudu kao svjedoci, zaprijetili su Ziminu da su mu to posljednji dani. Vojnici su odrali rije. Prolo je vie od dva mjeseca otkako je Kapp otiao iz logora 033 a da nitko nije znao gdje se sada nalazi. Njegove pristae irile su najfantastinije izmiljotine. Neki su priali da je ve na slobodi i da e se uskoro pojaviti na elu armije i sve ih osloboditi. Vijest su irili nekadanji pripadnici Vlasovljeve armije, a ernjavski i Schmidt spremali su se za predstojeu borbu. inilo se da su svi ti ljudi potpuno zaslijepljeni jer ne vide da njihovi vlastiti drugovi obavjetavaju NKVD i MGB o tome to se dogaa u logoru. Zaboravili su na opasnost koja im prijeti i mnogima je bilo svejedno kako e se sve to svriti. Svi su mislili na onih dvadeset i pet godina koliko su trebali ostati u logoru, nitko se s time nije htio pomiriti. Prije su mnogi nadu u osloboenje polagali u Hitlerovu armiju, sada su oekivali spas od Amerikanaca. Novi zatvorenici ne485

prestano su se zanosili takvim iluzijama. Sa svakim transportom dolazili su Nijemci ili Austrijanci. Veina ih je zbog veza s Amerikancima bila osuena na dvadeset i pet godina. Svi su donosili iste vijesti o osloboenju, a neki su ak navodili i toan datum: najkasnije do Boia. Drugi su smatrali da e se to dogoditi najkasnije do Nove godine. Kad je u logor ponovno dola manja grupa zatvorenika, ugledao sam i Kappa. U poetku ga nisam prepoznao jer je bio strahovito mrav a odjea mu je bila poderana. Vijest o njegovu povratku rairila se strahovitom brzinom, mnogi su mu donosili komade kruha, a sveenik iz ernjavskijeve brigade komad slanine. Kapp je bio veoma utljiv, to je mnoge zaudilo. Nove zatvorenike odveli su u praonice, tamo su skupili ljude koji su eljeli vidjeti svoga glavnog zapovjednika. Tada se pojavi Stift i naredi da se svi vrate u barake, jer on e sam razgovarati s Kappom i saznati najnovije vijesti. Dva dana se o Kappu nita nije ulo, a onda su stale kruiti prve vijesti. Prialo se da je Kapp izvrio inspekciju etiri logorska odjeljenja i da je veoma zadovoljan stanjem stvari. Svoje je pristalice upozorio da rade s vie konspiracije, a svojim najbliim suradnicima, Stiftu, ernjavskom i Schmidtu, priao je da u blizini naeg logora, s druge strane rijeke una, ve djeluje velika grupa partizana pod vodstvom nekog generala. No ja sam saznao od nekih drugih zatvorenika da Kapp nije za to vrijeme bio u etiri logorska odjeljenja, nego samo u jednom, i to u logoru 05, gdje je sjekao drva i gdje nije naao toliki broj lakovjernih, iako je tamo priao iste stvari. Poto je u logoru 05 posao djelomino obustavljen, prebacili su dio zatvorenika, one koji su bili ziki slabiji, u logor 033. 486

Za Kappove pristalice njegov povratak u logor 033 nije bila sluajnost, ve nov dokaz njegove moi. Pored Kappa prolazio sam kao da ga ne poznam. U isto vrijeme u logor je stigla komisija iz Tajeta koja je pregledala kuhinju vjerojatno zbog mnogih pritubi na lou hranu i Konovalenkovo gospodarenje. Komisija je stigla nou i do ujutro boravila u kuhinji. Kad je zavrila kontrolu, savjetovala je naelniku logora da Konovalenka smijeni. Nekoliko dana kolale su glasine da e biti postavljen novi upravitelj kuhinje, ali nitko nije znao tko e to biti. Bio sam veoma gladan i pourio sam u kuhinju po veeru. Kad sam prolazio pored sanitetskog odjeljenja, pozove me kurir da odmah doem Popovu. Nosei drvenu licu i limeni lonac, uao sam u sobu za prijem. Popov me doekao rijeima: - Baci ovaj lonac i poi u kuhinju jer su te imenovali upraviteljem kuhinje. Vijest me nije obradovala jer sam znao da me ni naelnik logora ni Popov ne smatraju prikladnim ovjekom za taj posao. Pokuao sam proturjeiti, ali Popov ponovi: - Ne priaj, mar u kuhinju. Ja u prisustvovati primopredaji. Na putu u kuhinju sreo sam nekoliko zatvorenika koji su ve znali da sam postavljen upraviteljem kuhinje. Kao upravitelj kuhinje nastojao sam da od namirnica koje su mi stajale na raspolaganju nainim kako-tako pristojno jelo. Prije svega prekinuo sam logorskom tradicijom da se kuha samo juha i kaa, pobrinuo sam se da hrana bude raznolika. Iako je bilo samo malo masti i mesa, spremali smo i kosane odreske i gula. Logorai su bili veoma zadovoljni promjenama. Uveo sam otru kontrolu da bih sprijeio krau. ak su i najokorjeliji kritikanti morali priznati da u kuhinji vlada red. 487

Moji prijatelji dali su mi podrku jer sam nastojao da nitko ne gladuje. Franz Stift odbijao je da primi od mene bilo kakvu pomo, iako se prije njome rado koristio. Pripadao je protivnikoj stranci i smatrao da bi to bilo nedostojno. Moja mu pomo nije bila potrebna jer je Kapp bio uvijek dobro opskrbljen. Jednog dana loa me pozove u loionicu. Kad sam uao ugledao sam delegaciju: dva prijatelja iz Vaskine bande. Pitali su me jesam li spreman da im dam pristojno jelo. Kako sam o tome ve razmiljao, odmah sam im odgovorio da elim s njima ivjeti u miru. Poto su mi zaprijetili da e me ubiti ako ne budem odrao rije, otili su. Istog dana doao je estjorka, glasnik kriminalaca, da od mene uzme obeano jelo za svoje efove. Kriminalcu sam dao pristojno jelo. Nakon nekoliko dana pozvao me ocir NKVD-a koga je loa obavijestio da kriminalcima dajem dodatnu hranu. Ocir me upitao je li to tono. Otvoreno sam odgovorio da ne elim rtvovati svoj ivot za logorsku kuhinju i podsjetio ga da se nakon ubojstva Besarabljanina kriminalcima nita nije dogodilo. Ocir me stao psovati poput Vaske. Otpustio me prijetei, ali svoje prijetnje nije ostvario iako nisam promijenio dranje prema banditima. Morao sam uiniti kompromis sa svojom savjeu. Iako sam savjesno obavljao svoj posao, nisam bio spreman rtvovati i svoj ivot. Moj prethodnik Konovalenko nije se mogao pomiriti da kuhinja i bez njega normalno radi. Nadao se da takvo stanje nee dugo potrajati i da e ga njegovi zatitnici uskoro pozvati na staru dunost. Konovalenko je bio nestrpljiv, htio je da do toga to prije doe. Ociri koji su alili za njim dolazili su svakog dana k 488

meni u kuhinju i nadgledavali da li zatvorenici dobivaju sve to im pripada. Nikad nisu zaboravili pregledati da li je izdana odgovarajua koliina masti i jesu li kazani isti. Iako je u kuhinji sve bilo u redu, psovali su da ovdje vlada svinjac. Komov, naelnik odgojnog odjeljenja, sasvim je otvoreno govorio da Konovalenka treba postaviti na staro mjesto. Sekretar sanitetskog odjeljenja priao mi je jednog dana to su razgovarali Popov i Konovalenko. Popov ga je opominjao da jo dva-tri dana bude strpljiv jer e uskoro biti vraen na stari posao. Popov je odrao rije. Prolo je jo nekoliko dana. Jednog jutra u kuhinju doe itava komisija ocira na elu s Komovom da bi nadgledala dijeljenje doruka. Kad je dijeljenje zavreno, komisija ustanovi da je preostalo petnaest porcija kae. Komov je stao divljati. - Kako se moe dogoditi da poslije razdiobe ostane toliko kae? - Kad se kuha za hiljadu i pet stotina ljudi, nemogue je kuhati tako da ne preostane nekoliko porcija. - to je nemogue? Kakve vi to prie priate? - vikao je Komov. - Nisu to prie, pitajte svoju enu. ak i kad se kuha za etiri osobe, ne moe se skuhati na deku. - Vi ste bezobrazni! Ovaj ostatak namijenili ste svojim prijateljima. utio sam jer mi je bilo jasno da je sve to komedija i da su ve unaprijed odluili da Konovalenka vrate u kuhinju. Nakon jednog sata javili su mi da je naelnik logora zapovjedio da zbog loeg gospodarenja ivenim namirnicama moram napustiti mjesto upravitelja kuhinje. Novi upravitelj opet postaje Konovalenko. 489

Po drugi put sam Konovalenku predavao kuhinju, ali ovaj put mi nisu predloili da i dalje ostanem kuhar. Premjestili su me u najgoru brigadu Jakovleva. Brigada Jakovlev bila je zaposlena na izgradnji odvojka eljeznike pruge koja je vodila duboko u praumu gdje se gradila nova naseobina za prognane seljake kolhoznike iz zapadne Ukrajine. Ovdje su trebali sjei umu. Odvojak je bio dugaak jedanaest kilometara i trebalo ga je produiti. Svakog jutra morali smo pjeaiti na rad osam kilometara, uvee isto toliko natrag. S breuljka u blizini morali smo takama prevoziti ljunak za gradnju nasipa. Rad je bio teak, ali ja sam lake podnosio rad u umi nego neprestanu borbu s ocirima, kriminalcima i enkavedeovcima koji su svi htjeli ugrabiti najbolje ivene namirnice namijenjene zatvorenicima. Fiziki sam ojaao, a drugovi iz brigade bili su veoma susretljivi i svakom su prilikom isticali da sam kao upravitelj kuhinje stekao simpatije veine zatvorenika. Tri tjedna radio sam na izgradnji eljeznike pruge. Tada su grupu iz logora 033 prebacili u susjedni logor. Na popisu se nalazilo i moje ime. Sluaj je htio da se to dogodi dvije godine nakon mog dolaska u logor 033: 20. veljae 1952. Bilo mi je teko rastati se od prijatelja. Zatvorenik je veoma konzervativan i rado ne naputa mjesto na koje se privikao, ak i onda ako je rad teak. Zatvorenici se uvijek boje da e dospjeti u jo teu situaciju.

490

U PRAUMI Logorsko odjeljenje 030 bilo je udaljeno est kilometara od odjeljenja 033. Stupali smo kroz praumu du eljeznike pruge puteljkom za pjeake. Nismo osjeali hladnou jer smo morali hodati veoma brzo. Samo jednom smo se zaustavili i obavili nudu, a u deset sati prije podne preuzeo nas je slubujui ocir pred ulazom. Bilo nas je tono stotinu i poslali su nas ovamo da pomognemo sjei umu. Pojedinano su nas zvali k zamjeniku upravitelja koji je svakoga pitao to je po zanimanju i koji je, kada bi saznao da je zatvorenik u civilu bio lijenik, advokat ili stolar, strpao sve u brigadu drvosjea. Razmiljao sam kome je bilo potrebno da izgubi nekoliko sati besmislenim ispitivanjem. Mene su dodijelili brigadi Mikulenka. Kad sam uao u mranu prostoriju brigade i javio se novom brigadiru, on me takoer upita ta sam po zanimanju. To mi je pitanje bilo toliko smijeno da sam se nasmijao, to on takoer prihvati jer je osjetio da je pitanje suvino. Ovaj smijeh odmah nas je zbliio iako smo se vidjeli prvi put u ivotu. Postali smo dobri prijatelji. Mikulenko je bio uitelj u ukrajinskom selu. Kad su doli Nijemci, nastavio je obukom. Kad su se vratili Rusi, osudili su ga na deset godina logora. Logor 030 nalazio se u kotlini. inilo se da su barake duboko zabijene u zemlju, a groblje nedaleko logora izazivalo je jo tuniju sliku. U dvadeset i dvije barake bilo je smjeteno otprilike dvije tisue zatvorenika i svi su bili zaposleni u umi na sjei drva. Samo su neki zatvorenici radili u logoru, ili su u najblioj okolici popravljali barake. 491

Kad smo stigli, inilo mi se kao da su sve barake nenastanjene. Zaudio sam se kad sam saznao da su prepune. Prvog dana saznao sam mnogo neugodnih stvari. Zatvorenici su se plaili upravitelja logora natporunika Kovaljeva. Kad bi se pojavio u logoru ili na radilitu, na svim licima odraavao se strah. Teak rad cijedio je posljednje snage logoraa. U tom logoru nije bilo lakeg rada. Moglo se samo sjei. A kako je samo teak bolesnik mogao u bolnicu, veina je nastojala oboljeti. Svakog tjedna, utorkom, odvodili bi grupu zatvorenika u bolnicu. Svatko je nastojao da slijedeeg utorka bude meu bolesnicima i da barem u bolnici doe k sebi. Svakog mjeseca dolazila je nova grupa da bi zamijenila umrle. Poslije noi provedene na tvrdoj prini, ustao sam na udarac gonga. Zajedno s ostalim lanovima brigade otiao sam u usku blagovaonicu gdje je deset brigada jelo za dugim drvenim stolovima. Zatvorenici koje bi brigadir odredio donosili su juhu na drvenim posluivaonicima i u limenim zdjelama. U baraci smo dobili est stotina grama crnog kruha. Toliko novi dobivaju tri dana, zatim dobivaju prema tome koliko ispune normu. Gladni zatvorenici pobono su jeli juhu od zelja s ono malo kruha. urili su jer su u predsoblju ekale druge brigade. U baraci smo popili i lonac kipjatoka koji je donio deurni. Jo nisu svi popili kipjatok, kad se zauo drugi udarac gonga: - Na rad. Zatvorenici su nevoljko izlazili iz barake i stali se postrojavati na linejki. Jo je bilo tamno kad smo proli kroz logorska vrata. Doekala nas je velika grupa vojnika. Najprije smo prolazili irokom 492

cestom prema eljeznikoj pruzi, a kad smo preli tranice, uli smo u praumu. Raskreni put dugaak etiri kilometra doveo nas je najprije do velike istine, centra umskih radova. Tu su se nalazile upe u kojima je bio spremljen alat. Elektrina centrala na kotaima opskrbljivala je strojeve strujom. U jednoj baraci nalazio se ured upravitelja radova, u drugoj su bili straari, u treoj stanica za hitnu pomo. U otvorenoj upi stajalo je nekoliko poljskih kuhinja gdje se spremao ruak za zatvorenike. Na podruju od nekoliko desetaka kvadratnih kilometara radilo je nekoliko stotina zatvorenika. Podruje je bilo opkoljeno vojnicima. Da bi mogli pratiti svaki pokret zatvorenika, oko radilita su prokopali iroke ceste. Ako bi zatvorenik pokuao napustiti radilite, morao bi proi jednu od tih cesta i vojnici bi ga odmah opazili jer su stajali deset koraka udaljeni jedan od drugoga. Kontrola je bila toliko temeljita da nijedan zatvorenik nije uspio pobjei. Radili smo u grupama po trojica. Dvojica su radila elektrinom ili runom pilom i otrom sjekirom kojom je najprije naeto stablo. Trei je sjekirom skidao granje. Dvanaest sati probijali smo se kroz snijeg koji je dosizao do ramena. Stabla su padala, a mjere opreza bile su minimalne. Nije se mislilo na zdravlje, trebalo je misliti na to kakvu emo pajku dobiti uvee. Da bi dobila veliku pajku, grupa od tri ovjeka morala je oboriti etrdeset kubinih metara drva, skinuti granje i ispiliti deblo na est metara. Skidanje granja bilo je mnogo tee. Znoj je curio u potocima, a hladnou od minus 40 stupnjeva osjeali smo samo za vrijeme kratkog odmora kad bismo se okupili oko vatre. Mnogi su eznuli za smru. ula se pjesma zatvorenika drvosjea koji su proklinjali vlastitu majku zato to ih je rodila. 493

Nita laki posao nisu imale ni brigade koje su izvlaile oborena stabla. Deblo bi vezali konopcima i konj bi ga s pomou ljudi odvlaio na odreeno mjesto. Konji su obino nakon tri do etiri mjeseca postajali nesposobni. Tada bi njima hranili logorae. Od tri stotine i etrdeset konja, koliko ih je bilo u logoru 030, obino je stotinu i dvadeset bilo u konjskoj bolnici. Najee su im obolijevale noge. Iako smo bili zaokupljeni vlastitom bijedom, ipak nas je boljelo kad smo gledali kako konji epajui vuku teak teret, a koija ih biuje. Ali on je morao misliti na to da ispuni normu. Drvo smo tovarili u malene vagone uskotrane eljeznice koje je lokomotiva odvozila u DOK (Dervo obdeloni kombinat), ili utovarnu stanicu, gdje bismo ga pretovarivali u vagone normalnog kolosijeka. Imali smo dovoljno prilike razgovarati o poloaju u kome smo se nalazili. Bilo je udnovato to se sada, poslije rata, govorilo drukije. Prije rata psovali bi Staljina i njegove pomonike. Komunisti bi se zgraali to se radi u ime socijalizma, Marxa i Lenjina. Sada, poslije rata, psovke su bile upuivane na adresu Churchilla, Roosewelta i drugih vodeih zapadnih politiara. Mnogi nisu mogli shvatiti da sada kada je uniten hitlerizam sa staljinizmom, koji nije manje opasan, postupaju u rukavicama. Neki su tvrdili da nije daleko dan kad e ovi veliki politiari zajedno s nama u variranim hlaama sjei drva i sanjati kako bi bilo lijepo nekim udom dobiti komad crnog kruha. Meu mnogim Nijemcima upoznao sam i Hansa Baltesa, mladog lijenika iz Siebenbirgena. Njegovo simpatino lice nije mogla unakaziti ni zatvorenika odjea. Hans Baltes sluio je u SS. to smo postajali bolji prijatelji, to vie sam se udio kako to da je ovaj izvanredan ovjek, uvijek spreman da pomogne, bio u jedinicama ubojica. 494

Jednom sam ga to otvoreno upitao. On mi odgovori: - Nisam otiao u SS zato to sam bio oduevljen unitavanjem drugih naroda, ve zbog toga to sam bio mlad i glup i to sam povjerovao da sluim dobroj stvari. - Zatim je nastavio: - Dopusti, Karl, da i ja tebe neto upitam. Zar ste vi komunisti uli u Partiju zato da biste se borili za ovo ovdje to je stvorio Staljin? Iako je Hans bio lijenik, u logoru je rijetko kada obavljao lijeniku slubu. Kad sam ga upoznao nalazio se u brigadi koja je slagala debla. udio sam se kako taj intelektualac na elu svoje trojke slae golema debla u visoke gomile. inilo se da mu nije bio teak ovaj rad, koji je bio prenaporan i za one koji su itavog ivota radili teke zike poslove. U logor smo se vraali u jednoredu. Straari su se bojali da ih netko u mraku ne iznenadi. Sluajui lave pasa i psovke straara trali smo kroz umu izmoreni i gladni. Mnogi su se spoticali o korijenje i padali u dubok snijeg. Hans mi je pomagao i nije doputao da zaostanem. Poslije veere dolazio je u baraku da sa mnom razgovara. Hans mi je priao o studentskim godinama na Bekom sveuilitu, o zarunici koja je bila kazalina glumica. Obeao sam mu da u je obavijestiti o njegovoj sudbini ako me ne proguta staljinistiki mrak. Jednog dana, kad sam se vratio s rada, iznenadila me vijest da sam dobio paket. Smatrao sam to zabunom jer je paket mogla poslati samo moja ena, a njoj sam nedavno pisao da mi ne alje pakete jer mi nisu potrebni. Znao sam da se nalazi u tekoj situaciji. U logorskom uredu predali su mi paketi u kome je bilo pola kile meda, pola kile masla i pet paketia mahorke. Ocir me saalno gledao. Ali ja sam bio neobino sretan jer sam shvatio znaenje paketia: saznao sam da je moj prijatelj Jo495

sef Berger iv. Josefa su trebali osloboditi godine 1951. i mi smo se dogovorili da mi iz izgnanstva poalje paketi. Na taj u nain doi do njegove adrese. Pismo mi ne bi uruili. Sada sam znao da su ga prognali u selo Kazainsk. S paketiem u ruci potrao sam u baraku Hansa Baltesa da s njim podijelim svoju radost. Sjeli smo i slavili Novu godinu, iako je ve bio oujak. Josef je poslao paketi prije Nove godine, a ja sam ga primio tek sada jer sam bio prebaen u drugi logor. Kada smo se najeli otili smo u etnju. Tada mi je Hans otkrio svoje planove za bijeg. Iako je bio trijezan ovjek, plan je bio fantastino nerealan. Mnogo sam se trudio da ga odvratim od samoubojstva. Nekoliko dana poslije naeg razgovora u logoru je dat znak za uzbunu. Brigade su odmah vraene u logor. Razlog uzbuni saznali smo tek nekoliko dana nakon dogaaja. U susjednom logorskom odjeljenju grupa od esnaest zatvorenika pokuala je pobjei. Nekoliko stotina zatvorenika slagalo je debla na rijeci una. Poslije rada zatvorenici su natovarivali drva na kamion za kuhinju. Oni koji su ga tovarili dobivali su od upravitelja kuhinje malo hrane. Netko se sjetio da bi se taj kamion mogao upotrijebiti za bijeg. S planom su upoznali dvadeset i pet zatvorenika. ofer je sjedio u kuhinji i grijao se. Zatvorenici su zavrili istovarivanje. Tada je jedan od njih sjeo za volan, ostali su se popeli na kamion. Krenulo ih je samo esnaest jer su se ostali u posljednji as predomislili. Punim gasom kamion je krenuo prema zatvorenim logorskim vratima koja nisu izdrala pritisak. S tornjeva su osuli paljbu po kamionu. Stigli su do zamrznute rijeke, iskoili i razbjeali se na sve strane. Kad su straari stigli do auta, nali su etiri mrtva i tri teko ranjena logoraa. Od ostale deve496

torice, etvoricu su uhvatili jo iste noi, dvojica su bili ranjena, dok su petorica nestala. Godine 1953. priali su mi da je jedan od te petorice uhapen na rijeci Amur. Ponovno su ga osudili na dvadeset i pet godina logora. Nakon tog dogaaja u susjednom logoru, kod nas je dolo do pregrupiranja brigada. Mene su prebacili u brigadu Pavlova koja se sastojala od zatvorenika iji je ostatak kazne iznosio najvie dvije godine. Ova je brigada radila samo nou: u umi je tovarila drvo u vagone i na kamione. Ve sam prve noi shvatio da neu ostati iv ako mi ne uspije da se izvuem iz te brigade. Navikao sam na strahote uasa, ali to to sam ovdje vidio nadmailo je sve moje iskustvo. Pavlov je bio jedan od onih o kojima se u logoru govori da su vuci. Njegova je deviza bila: ivjeti po svaku cijenu, makar pri tom i drugi stradali. Pavlov se volio hvaliti da je za petnaest godina samo dva dana radio teak posao. Kroz to vrijeme bio je upravitelj, brigadir i nadglednik, a kad je jednom obolio, postao je i bolniar. Tada se otkrilo da je zajedno s ekonomom mrtvim zatvorenicima vadio zlatne zube i mijenjao ih za novac i rakiju. Osim toga, Pavlov je radio sa NKVD-om i MGB-om koji su mu zato davali lake poslove i uvali ga da ne strada, npr. u aferi sa zlatnim zubima. Godine 1937. bio je po paragrafu 58, toka 7 i 8 osuen na petnaest godina logora. Tvrdio je da nikada nije izvrio politiki zloin. Svemu je bila kriva njegova lijepa ena i dobar stan u Lenjingradu. Njegova je ena eljela rastavu, ali nije mogla rijeiti stambeno pitanje. Ljubavnik joj je tada savjetovao da Pavlova prijavi NKVD-u da je psovao sovjetsku vlast i Staljina. 497

I jednoga lijepog dana odjednom su rijeeni svi problemi koji se godinama nisu micali s mrtve take: Pavlova su uhapsili, protiv njega je svjedoila njegova ena i egrt iz poduzea u kome je radio. egrt je rekao da ga je Pavlov, kad bi pogrijeio, nazivao uljivim kolhoznikom. Tada je novi mu uao u stan raskrinkanog kontrarevoludonara. Zatim je Pavlov jednog dana dobio pismo u kojem ga ena moli da joj oprosti i javlja mu da je onu svinju istjerala i da sada eka da joj se vrati jedini i pravi mu. Kad smo se postrojili kraj vrata, uo se bas brigadira Pavlova: - Kurve, koliko dugo ete se postrojavati! - Medvjedi, jeste li gotovi, majku vam... Njegov prijatelj i pomonik ponavljao je sve to je Pavlov govorio. Na radilitu su nas obino ekali vagoni koje je trebalo natovarivati. Uz svaki vagon postavljena su dva ili tri ovjeka, to je ovisilo o promjeru debla. Pred svakim vagonom stajala su dva vojnika s pukama. Slabo osvijetljeni visoki stokovi bili su prije miolovka nego radilite. Trebalo je dobro paziti da ovjek ne padne u dubinu, ili da ga ne zgnjei balvan. Dok smo radili, brigadiri i vojnici obasipali su nas najprostakijim psovkama. Naroito su zlo prolazili oni koji nisu mogli utovariti posljednje redove u vagonu i koji su druge molili da im pomognu. Kada su vagoni bili natovareni, smjeli smo zapaliti vatru i odmoriti se oekujui lokomotivu s praznim vagonima. Obino je trebalo pola sata da postave prazne vagone. Dogaalo se da manevarka nije slobodna. Onda bismo se odmarali sat-dva. Nesree su se najee dogaale u toku utovarivanja druge partije. Ljudi 498

su ve bili umorni i napola pospani, a radili su posao koji je zahtijevao neobinu panju. Svi smo to znali, ali nitko nije mislio na posljedice. Kanjenik je bio toliko eljan odmora da mu je bilo svejedno hoe li ga zaraditi tekom povredom ili smru. I ja sam esto pomiljao na smrt. Ostalo mi je jo dvije godine do svretka kazne. Hoe li me poslije toga pustiti? Znao sam da slobodnog logoraa osuuju uvijek iznova na novu kaznu. A ako me puste, zar e to biti sloboda? U najboljem sluaju poslat e me u neko selo u izgnanstvo. to me tamo eka? Zar se isplati ivjeti kao rob staljinistikog socijalizma? Kad god bih tako razmiljao dolazio sam do zakljuka da se sve to moe rijeiti samo smru. Ali kad sam ve bio spreman da umrem, u meni bi uvijek neto progovorilo: Karl, ne gubi hrabrost. Mora preivjeti! U svitanje smo teturali natrag u logor. esto bismo se vraali po dva i tri sata kasnije. Iza ulaznih vrata obino nas je ekao naelnik. Brigadir mu je referirao koliko smo vagona natovarili. Ako je rezultat bio zadovoljavajui, nita nije govorio. Ali ako smo natovarili premalo vagona, poeo bi vikati: - Faisti, gadovi, to mislite da ete badava derati? Sutra u vam pokazati, sutra ete dobiti tri stotine grama kruha. Naelnik je uvijek odrao rije! Bio je astan ovjek! Zato smo sutra dobili kaznenu hranu. im bismo skinuli teke vatirane kapute, trali smo u kuhinju po ono malo hrane. Zatim bismo se bacili na tvrde prine. Obino sam se pokrivao vatiranim kaputom preko glave da me ne bi smetalo etkanje deurnog ili buka prilikom otvaranja i zatvaranja vrata. Ali pet-est sati nije bilo dovoljno da se odmorim. 499

Doao je as kad vie nisam mogao izdrati. Tog dana vratili smo se u logor tek u jedanaest sati prije podne poto smo natovarili etrdeset pet vagona. Te noi bilo je dosta i onima koje je brigadir tedio. Prilikom utovarivanja posljednjeg vagona slomila su se dva potpornja i naslagano drvo sruilo se i pokopalo dvojicu. Trei je pravovremeno odskoio u stranu. Jedan je bio mrtav, drugom su bile slomljene obje noge. Samo su ih odvukli u stranu. Straari ih nisu htjeli odvesti u logor. Trebalo je ispuniti normu. Istu no dogodila se jo jedna nesrea. Na mjesto unesreenih brigadir je postavio drugu dvojicu da zavre utovar. Jedan se sruio na zemlju, a drugom je slomljena kljuna kost. Kad smo se vratili, naelnik je utio: te noi natovarili smo etrdeset i pet vagona. Ispunili smo staljinsku normu. Ljudski ivoti nisu bili vani. Jo za vrijeme rada pomislio sam da noas posljednji put tovarim. Neka bude to bude! Nisam znao kako u postupiti. Bilo mi je jasno: ne mogu jednostavno izjaviti da ne elim ii na rad. Zavrio bih u karceru. Trebalo je nai drugi izlaz. Toga dana bio sam veoma umoran i nisam bio sposoban da mislim. Poslije jela legao sam na prinu. Htio sam spavati. No ni to nisam mogao jer sam neprestano mislio to da uradim. U baraci je vladala gluha tiina. Tek oko dva sata deurni je poeo gumenom etkom ribati pod. Da pokuam nai mjesto u kuhinji? To nije bilo jednostavno, trebalo je imati veze, a ja ovdje nikoga nisam poznavao. Odluio sam da krenem slubenim putem. Umio sam se. Poi u k naelniku. Kad sam otvorio uredska vrata, ugledao sam naelnika logora natporunika Kovaljeva kako strogo razgovara s knjigovoom. Smatrao sam da sada nije povoljan trenutak. Htio sam se vratiti. 500

- to eli? - uo sam naelnikov glas. Okrenuo sam se. Vjerojatno sam izgledao tako oajno da je upitao neto dobroudnije: - No, govorite! to elite? Po tome to je poeo sa ti, a nastavio sa vi, shvatio sam da je spreman da me saslua. - Graanine naelnice, ja sam iz brigade Pavlova, meni... Kovaljev me prekine: - Jo jedan iz brigade Pavlova? Nastavio sam: - Ovaj posao je odvie teak, potpuno sam iscrpljen. - Odakle da uzmem jake? Svi govore da su slabi. - Ali ja zaista vie ne mogu - rekao sam. - Ovdje nema drugog posla. - Ja sam kuhar, moda bih mogao raditi u kuhinji? - bojaljivo upitam. - Vi ste kuhar? Da, tu bi se neto moglo uiniti. Ali ja nemam dosta ljudi za utovar, a zatvorenike sa dvadeset i pet godina kazne ne mogu nou slati na rad. - Zaposlite me barem privremeno, da se malo oporavim, a onda u opet raditi u umi - zamolio sam ga. - Znate to, do prvog radite na utovaru, a onda u vas namjestiti kao kuhara. Zahvalio sam mu. Obeanje da u od prvog raditi u kuhinji davalo mi je snage. Ali ipak se nisam smirio, ekalo me vie od dva tjedna uasa. Ne, ne mogu izdrati, osjeam da ne mogu. Ali gdje je izlaz? Ostalo mi je jo tri sata slobodnog vremena. Ako za to vrijeme nita ne uredim, to onda? Zatim se sjetih! Brigadir Pavlov pod501

mitljiv je ovjek. Odluio sam da mu ponudim 50 rubalja ako me oslobodi na tjedan dana. Znao sam da postoji mogunost, naroito ako brigada radi nou. Brigadir moe rei da radi vie ljudi nego to ih stvarno radi. Sreo sam ga u dvoritu. Pavlov se uope nije obazirao na mene. - Brigadiru - poeo sam - mogu li naas razgovarati s vama? - ta hoe? - Pavlov nije zastao i ja sam mu zakrio put. Poimo u baraku. Tamo emo moi razgovarati, ovdje je hladno - ree i pokua me gurnuti u stranu. - O tome mogu razgovarati samo nasamo. Pavlov me zaueno pogleda. - ta hoete? Govorite. - Vas e uskoro osloboditi, a ja imam pedeset rubalja, koje biste mogli upotrijebiti. - Opazio sam da paljivije slua. - Dat u vam tih 50 rubalja ako me na tjedan dana oslobodite posla. - Kako vi to zamiljate? Ne, to je nemogue. - Shvaam da u mene nemate povjerenja jer me slabo poznajete. Ali ja se ve esnaest godina nalazim u logoru i znam to je mogue. Sa mnom neete imati loih iskustava. - Razmislit u o tome, a ti prije veeri doi k meni - odgovori Pavlov. Znao sam da je igra dobivena. Sada je bio problem kako da izvadim pedeset rubalja koje sam uio u hlae a da to drugi zatvorenici ne opaze. Popeo sam se na prinu, svukao hlae i kad sam opipao mjesto gdje je bio uiven novac, oprezno sam stao parati av. Morao sam nekoliko puta prekidati posao jer su se susjedi budili. Napokon sam uspio. Dolo je vrijeme veere i brigade su krenule u kuhinju. Brigadir je iao posljednji i ja sam stao iza njega. Oekivao me jer se 502

nije nimalo iznenadio. Nisam ni stigao da mu se javim, kad mi ree: - Moete ostati u baraci. - Hvala vam - odgovorio sam i gurnuo mu novac u ruku. - Vidjet emo kakav ste ovjek. - Moete biti potpuno mirni - rekao sam i dodao: - Uskoro u raditi u kuhinji i neu vas zaboraviti. - Gledajte da doete u kuhinju, to je dobar posao. Nakon toliko vremena mogao sam se odmarati. Opet sam bio sretan. Poslije veere morao sam paziti da ne izazovem panju. Trebalo se uvati vlastitih drugova. Moj poloaj bio je olakan time to je na noni rad iao samo mali broj zatvorenika. Danju u rei da sam radio nou. Da budem potpuno siguran morao sam otii na spavanje u drugu baraku. To nije bilo jednostavno, jer iz barake moraju izii svi koji u njoj ne stanuju. Na udarac gonga baraka se zatvara, a otvara se tek ujutro. Znao sam da mi moe pomoi Hans Baltes. Otiao sam k njemu i ispriao mu to sam se dogovorio s brigadirom. Pitao sam ga gdje bih se mogao smjestiti. Hans mi predloi da doem k njemu i spavam na prini izmeu njega i drugog Nijemca. Tako je prolo tjedan dana. Nitko me nije otkrio. Znai, trebalo je ponovno krenuti na rad jer vie nisam imao novaca. Nainio sam inventuru svojih stvari u japanskom rancu. Moda u nai neto to bih mogao dati Pavlovu da me izvue na jo nekoliko dana. Imao sam dva para rublja i jedan par cipela. Ponovno sam ekao priliku da s brigadirom razgovaram u etiri oka. Pavlov u poetku nije htio ni uti, rekao mi je da je onih pedeset rubalja morao dijeliti s nadglednikom koji je ve drugog dana opazio da me nema. Ali na kraju ipak dobijem jo tjedan dana dopusta. Napokon je doao dugo oekivani prvi. Trideset i prvog otiao sam u ured da podsjetim naelnika na obeanje. Kad sam uao, 503

upravo je psovao grupu brigadira i predbacivao im da brigade loe rade. ekao sam pogodan trenutak. Priao sam naelniku i rekao o emu se radi. Dugo je razmiljao, a ja sam stajao pred njim nepomino i strahujui. Napokon sam uo kako je neto promrmljao, jedva sam razabrao da treba da potraim svog brigadira. Nekim sluajem Pavlov je upravo uao u ured. - Pavlov, je li to tvoj ovjek? - upita naelnik. - Da, graanine naelnice, iz moje brigade. - Kako radi? - Vrlo dobro, graanine naelnice. - On bi htio raditi u kuhinji. to misli, hoe li tamo biti koristan, ili eli krasti? - Kao radnik je savjestan, nije kradljivac - odgovori Pavlov. - Da, da, poznajem takve svece. Gori su od lopova. - Ljudi iz brigade koji su s njim bili u II logorskom odjeljenju kau da je veoma dobar kuhar i da je savjesno obavljao dunost. - Dobro, pokuat emo s njim. Neka radi do treeg, a onda emo ga uzeti u kuhinju - zakljui naelnik. Kako je sada bilo gotovo sigurno da u raditi kao kuhar, nije mi bilo teko da isposlujem jo tri dana dopusta. Treeg dana doao je nadglednik i javio mi da odmah odem u sanitetski odio gdje e me lijenik Seuk u prisutnosti efa sanitetskog odjeljenja temeljito pregledati. Lijenik me pitao jesam li imao spolne bolesti. Nakon pregleda ef me upozori da u kuhinji moram raditi savjesno i prije svega zaboraviti da imam prijatelje. I za najmanju nepravilnost bit u strogo kanjen. Javio sam se upravitelju kuhinje i predao mu cedulju koju sam dobio od efa sanitetskog odjeljenja. Upravitelj kuhinje bio 504

je Kavkaanin. Na ruskom jeziku, s jakim kavkaskim naglaskom, ispitivao me o mojoj dosadanjoj kuharskoj djelatnosti. Kad sam mu rekao da znam kuhati logorski meni, to sam nauio u Norilsku, on mi ree: - Napokon jedan koji govori istinu. Inae svi priaju da su radili u najboljim restoranima u Moskvi i Lenjingradu. Stekao sam njegove simpatije kad je saznao da nisam Rus, jer on je tako slabo govorio ruski da nije ni opazio koliko ja loe govorim. Dogovorili smo se da u sutra u osam poeti raditi u dnevnoj smjeni. Iz kuhinje sam otiao do Hansa Baltesa da bih ga obavijestio o novostima. Kad sam uao u njegovu baraku, Hans nije bio iznenaen. - Znam sve - ree. - Znai, ne treba da priam? - Priaj samo, zanima me kako je bilo. Ispriao sam mu sve redom, od dolaska u sanitetsko odjeljenje do razgovora u kuhinji. On me upozori na tekoe koje me ekaju ako budem, kao i prije, pomagao strance. Naroito me upozori da njemu ne dajem vie hrane jer svi znaju da smo prijatelji. Na kraju razgovora rekao sam mu da bih radije radio kao drvosjea nego u kuhinji ako ne bih smio pomagati one koji ni od koga ne dobivaju pomo. Kuhinja u kojoj se dvaput dnevno kuhalo za dvije tisue ljudi nalazila se u dugakoj baraci. U njoj nije bilo sporednih prostorija u kojima bi se mogli obavljati pripremni radovi. Nekoliko metara daleko od kuhinje nalazio se podrum u kome je deset invalida prireivalo povre za kuhinju. Vodu su donosili iz bunara koji je bio udaljen pedesetak metara. itav posao obavljala su dva dnevna kuhara, jedan noni i dva pomona. Kuhinjski ureaji 505

bili su veoma oskudni, a tri velika kazana i tednjak nisu bili takvi da bi se u njima dobro priredila ma i najjednostavnija hrana. U kuhinji se kuhalo posebno jelo za pedeset bolesnika. Kako nije bilo ventilacije, prostorija je uvijek bila puna pare, naroito kad se kuhalo istovremeno u nekoliko kazana. Kao i svugdje u logorima, zatvorenika hrana sastojala se od juhe i kae. Nagradna hrana za one koji bi premaili normu bila je komadi slane ribe, ponekad pedeset grama slanog mesa. Kad sam se prvog dana poslije rada u kuhinji vratio u baraku, pitao sam se da li je bolje raditi u umi ili u kuhinji? Kad bih znao da me nee nou slati na utovar, ve na sjeu, sutra bih krenuo na rad u umu. Slijedeih dana posao je bio neto laki jer sam se bolje upoznao s prilikama u kuhinji. Prva dva dana moji zemljaci, zahvaljujui Hansu Baltesu koji im je savjetovao da mi odmah u poetku ne stvaraju tekoe, nisu navaljivali da im pomognem, ali ubrzo je uslijedio pritisak. Bilo je malo onih koji nisu traili dodatnu hranu. Davao sam im to sam mogao, nekome juhu, drugome kau, ponekad i komadi ribe. Izgladnjeli ljudi kruili su oko kuhinje i ekali pogodan trenutak da mi priu. Nisam mogao otii ni u zahod a da me ne bi zaustavljali i traili hranu.

506

U KARCERU Prola su tri tjedna. Kad sam jedne veeri uao u baraku i popeo se na prinu, ue nadglednik i naredi mi da ga slijedim. Nerado sam ga posluao jer sam bio umoran od napornog rada. Kad smo izili iz barake, razmiljao sam zato me zovu. Moda su naelniku potrebna neka objanjenja, ili me netko prijavio. Nadglednik je kljuem otvorio vrata ograde kojom je bio ograen karcer. Zastao sam. - Doi, doi! - ree. Krenuo sam za njim u dvorite, zatim do karcera. Strme stepenice vodile su u slabo osvijetljenu prostoriju. Nadglednik iz depa izvadi list papira i prui mi ga da ga proitam. Logorska uprava je saznala da je zatvorenik tajner, koji radi kao kuhar, hranio bandu stranaca. Za ovu povredu logorskog reima tajner se kanjava sa pet dana 'karcera'. Upravitelj logorskog odjeljenja 030 natporunik Kovaljev. Nadglednik je otvorio jednu od etiri elije. U prostoriji se nalazila prina na kojoj su sjedila dva ovjeka koje u tami nisam mogao prepoznati. Tek kad sam s njima progovorio nekoliko rijei, ustanovio sam da je jedan Korejac, a drugi Rus. Bio sam veoma umoran. Legao sam na tvrdu prinu i ubrzo zaspao. Oko ponoi sam se probudio i osjetio da mi je itavo tijelo ukoeno od hladnoe. Hodajui amo-tamo uskim prolazom pokuavao sam se malo ugrijati, ali to zbog velike studeni nije bilo mogue. Ni ona dvojica nisu mogla spavati, naizmjence smo etkali prolazom. Kad je svanulo, kroz maleni prozor s reetkama prodrlo je malo svjetla u nau rupu. Tri stotine grama kruha i lonac vru507

e vode, uobiajeni karcerski obrok, bijae hrana za itav dan. Prijepodne nas nisu vodili na posao. Nadglednik je doao tek u dva sata poslije podne i izveo nas pred kasarnu gdje smo kopali duboke jame za elektrine stupove. U osam sati uvee ponovno smo bili u rupi. Odjednom smo na prozoru uli tiho kucanje. Korejac ustane s prine, prie prozoru, uhvati se za reetke i privue se otvoru. - Je li ovdje Karl tajner? - zauje se. Potegao sam Korejca za noge, zatim sam se popeo. - Karl, jesi li ti? Prepoznao sam glas Hansa Baltesa. - Kako bih ti mogao dati kruha? - upita Hans. Iako je Hans govorio veoma tiho, Korejac je sve uo i viknuo: - Razbij staklo. Zaula se lomljava stakla i u eliju ue hladna struja zraka. S mukom nam je uspjelo da kroz mali otvor uguramo nekoliko komadia kruha. Dok sam razgovarao s Hansom, Korejac je ve pojeo komadi kruha. Kad sam dijelio kruh, Rusu sam dao neto vei komad. Korejac se stao buniti, a Rus ga podsjeti da je ve komadi pojeo. Bio sam veoma zahvalan Hansu koji se ve prvog dana usudio da proe opasan put od nekoliko redova bodljikave ice. Korejac je svakako htio znati ime ovjeka koji je donio kruh. Kad sam mu rekao da ovjeka zbog mraka nisam mogao prepoznati, on primijeti: - Znam tko je bio. To je onaj njemaki lijenik, tvoj prijatelj. Rus mu odgovori umjesto mene: 508

- Kruh si poderao, to jo hoe? Slijedeeg dana Hans je ponovno doao. Opet sam se popeo na prozor i izvadio krpe kojima smo zaepili rupu. Hans je opet donio nekoliko komada kruha i komad eera. Podijelili smo to na tri jednaka dijela. udio sam se odakle mu toliko kruha, znao sam da ni sam nema dovoljno. Kad smo slijedeeg dana ili na posao, opazio sam da je Korejac zastao da porazgovara s nadglednikom. Odmah sam znao da prijavljuje Hansa i mene. - Korejac te otkucao zbog kruha - ree Rus. - Pa dobio je svoj dio. - Da, ali s tim ljudima nikad nisi siguran. - Razumio bih ga da sam sve sam pojeo. - Nekim je ljudima izdaja u krvi. Kad smo se poslije rada vratili u eliju, nadglednik pogleda prema prozoru i upita tko je razbio staklo. - Prozor je ve bio razbijen kad smo doli. Mi smo ga samo zapuili krpama - ree Rus. Nadglednik je utio i iziao iz elije. Bio sam sretan to je stvar tako glatko prola. etvrtog dana, bila je subota, izveli su me iz karcera i nadglednik mi ree da me vodi MGB ociru. To me veoma zaudilo jer mi se inilo nevjerojatnim da me zbog rada u kuhinji vode na presluavanje ociru MGB. Ali barem u se malo ugrijati, a tog asa to je bilo najvanije. Nadglednik me odveo u sobu koja se nalazila pored sobe naelnika logora. Za pisaim stolom sjedio je ocir MGB, u uniformi koja se razlikovala od enkavedeovske jedino po arkocrvenim epoletama. NKVD je imao plave. 509

Kad sam uao, emgebeovac se nasmijei kao da je ugledao starog znanca. Nisam znao kako da to shvatim. Ravnoduno sam ga gledao. - Kako se osjeate? Pitanje nije bilo novo. Ako ocir MGB-a ili MVD-a eli izraziti svoju simpatiju, ova fraza bijae najvie to se moglo oekivati. - Ne naroito dobro. - Kako to? Radite u kuhinji, a tuite se da vam je loe. - Prvo, vie ne radim u kuhinji, ve sjedim u karceru, drugo, rad u kuhinji samo je manje mogue zlo. - Zato ste u karceru? - Zato to sam nekim zemljacima dao malo vie juhe. - Naredit u da vas puste iz karcera. - To nee biti potrebno jer je sutra peti dan, ionako e me osloboditi - odgovorio sam. Ocir ustane, zapali cigaretu i stane etati po sobi. Kad je napola popuio, upita me elim li puiti. - Hvala, nisam pua. Dok se ocir etkao, nepomino sam sjedio i slijedio oima njegove pokrete. to se opet sprema? Dosada sam imao posla samo sa dvije vrste staljinistikoga policijskog aparata, sa NKVD-om i MVD-om, ali ini se da mi je bilo sueno da upoznam i treu. Emgebeovac je bio srednjeg uzrasta, irokih ramena, okrugla lica i plavokos. Na epoletama je imao oznake majora. Major napokon sjedne i nasloni glavu na desnu ruku. - Vi ste ve dugo u ovom logoru? - upita. - Otprilike dva mjeseca. 510

- Bili ste u 033? - Da. - Poznajem vas, znam da ste bili u logoru 033. - Vi me poznajete? Ja vas vidim prvi put. Zaueno sam ga gledao. - Mnogo znam o vama - ispravi se major. - Tko je jo s vama iz logora 033 preao ovamo? - Poznajem samo nekoliko ljudi od stotinu zatvorenika koji su ovamo prebaeni. - Navedite njihova imena. Rekao sam dva-tri imena koja su mi pala na pamet. - S kim ste prijateljevali u logoru 033? - U logoru 033 nisam imao prijatelja. Jedini mi je prijatelj bio Josef Berger, ali on je otpremljen. - A Kapp i Stift, zar to nisu bili vai prijatelji? - Upravo suprotno. Oni su bili moji neprijatelji. - Kako to? - iznenadio se major. - Nisam htio imati nikakve veze s pustolovima. - Nama je poznato da su oni bili vai istomiljenici - major e vano. - Obavijestili su vas, kao i uvijek, krivo. Najodlunije tvrdim da s tim pustolovima nisam imao nita zajednikog. - Dobro, o tome emo razgovarati sutra. Danas vie nemam vremena. Major me otpusti. Otiao sam u baraku i odluio da se tek uvee javim u karcer; pretpostavljao sam da nadglednik nee znati koliko je dugo trajalo presluavanje. Popeo sam se na prinu da u miru razmislim o tome to se do511

godilo. Ponovno je poelo, pomislio sam. To je ve trea istraga. Kad mi je godine 1943. Gorohov dodao novih deset godina, od prve kazne preostalo mi je samo jo tri godine. Sada mi je ostalo jo esnaest mjeseci. Ali ja se vie nikada neu osloboditi kanda NKVD-a, MVD-a i MGB-a. Zar je mogue da e me prikljuiti drutvu Kappa, Stifta i ernjavskog i tako napokon svriti sa mnom? Leao sam nekoliko sati i nisam osjeao ni glad ni potrebu za snom iako tri dana nisam pojeo nita toplo, niti sam etiri noi mogao spavati. Poslije oajanja postao sam apatian. Neka bude to bude, nemam snage da bilo to promijenim. Siao sam s prine, htio sam otii do Hansa Baltesa, ali onda sam se sjetio da je jo prerano i da se jo nije vratio s rada. Odjednom se javi glad. Uputio sam se prema kuhinji i naiao na nadglednika. Upita me - je li presluavanje zavreno. Kad sam potvrdio, on mi ipak dopusti da pojedem obilan ruak koji su mi dali moji prijatelji u kuhinji. Zatim me odvede u karcer. Rus i Korejac zanimali su se gdje sam bio toliko dugo, ali kad su vidjeli da nerado odgovaram, ostavili su me na miru. Tek sada sam se sjetio da su mi prije nekoliko dana moji znanci iz logora 033 ispriali da ih je presluavao MGB i traio od njih da izjave kako sam pripremao oruani ustanak. Tada sam pretpostavljao da su to izmislili da bi od mene dobili to vie hrane. Dakle, protiv mene trae se svjedoci, a kad MGB trai, onda e ih sigurno i nai. Stara ruska poslovica glasi: Bila bi golova homut najdetsa (Ako postoji ija, nai e se i ham). U nedjelju mi je istekla petodnevna kazna. U deset sati ujutro doao je nadglednik i pustio me iako mi je kazna isticala tek u devet sati uveer. Nadglednik me opomenuo da ne izlazim u dvorite jer bi netko mogao primijetiti da me ranije pustio. 512

Odmah sam otiao Hansu, koji se veoma obradovao to je neprijatna epizoda zavrena. Htio je potraiti malo kruha za mene. Jedva sam ga uspio odgovoriti, nije vjerovao da sam se juer u kuhinji dobro najeo. Razgovarali smo o tome kamo e me poslati na rad. Zakljuili smo da me oekuje najtei posao, utovarivanje vagona u nonoj smjeni. O presluanju mu nisam govorio. Najprije treba da nabavim toplu odjeu jer su mi vatirane hlae i pustene izme oduzeli i dali mi ljetne hlae i cipele za rad u kuhinji. Da bih dobio toplu odjeu morao sam otii nadgledniku i zamoliti ga da mi da potranicu za skladitara. Ali on mi ree da od upravnika nema nikakav nalog da me poalje na rad u umu. Zauo se udarac gonga, a ja jo uvijek nisam znao s kojom brigadom treba da poem na rad. Ponovno sam otrao nadgledniku. Ponovno mi je odgovorio: - ekaj u baraci. Baraka se ispraznila, svi su otili na posao. Kad je stigla kontrola, deurni raportira: - Graanine naelnice, brigada od etrdeset i dva ovjeka nalazi se kompletna na radu. Upravitelj radnog odjeljenja samo s vrata proviri u baraku, zatim se okrene i ode u pratnji svojih pomonika. Mene nisu opazili, a i deurni je zaboravio da sam ostao leati na prini. Proao je jedan sat, u baraku ue nadglednik i upita deurnog gdje sam. Tek sada se deurni sjetio da leim na prini. Probudio me vukui me za noge. - K naelniku - ree. Siao sam s prine i krenuo u logorski ured. Kad sam pokucao na vrata, uo sam duboki bas Kovaljeva: - Ulazi. 513

Nadglednik je ostao napolju. Kad sam uao i zastao na vratima, Kovaljev me odmjeri od glave do pete. Stajao sam nepomino. - Nu, to? - poe Kovaljev. utio sam. - Je li bilo u redu to smo te zatvorili u karcer? - upita. Nisam odgovorio. - Zar si progutao jezik? - postao je nestrpljiv. - S vaeg je stanovita bilo u redu - odgovorio sam. - Ah, s moga stanovita, a s vaeg nije, iako ste akom i kapom prijateljima dijelili namirnice, a one su bile namijenjene svim zatvorenicima. - Graanine naelnice, dijelio sam samo ono to je preostalo u kazanu nakon raspodjele. - Nitko ne smije dobiti ni grama vie od onoga to zaslui. Inae u umi nitko ne bi ispunjavao normu kad bi znao da je kuhar dobra majka koja e dati ono to nee naelnik. utio sam. Znao sam da nijedan naelnik ne voli kad mu zatvorenik protuslovi. - Vrati se na svoj posao u kuhinju, ali jao tebi ako saznam da si podijelio makar licu juhe vie. ef kuhinje bio je veoma iznenaen to sam se nakon karcera ponovno vratio u kuhinju. Ali bio je zadovoljan. Kad sam prilikom dijeljenja veere ponovno stajao kraj kuhinjskog prozora, gledali su u mene kao da sam uskrsnuo. Uveer sam sreo Hansa i on mi ree da se rijetko kada dogaa da nekog iz karcera ponovno vrate na rad u kuhinju. To znai da me veoma cijene kao radnika.

514

TREI PUT U ISTRANOM ZATVORU Prola su jo etiri dana. U podne petog dana u kuhinju ue nadglednik. - No, daj mi jelo i otii u baraku. Prebacit e te u odjeljenje 025 - ree mi. U poetku sam mislio da se ali. Upitno sam ga pogledao. - Da, da, govorim ozbiljno, odlazi na etapnu stanicu. Tako sam saznao da je odjeljenje 025 etapna stanica Ozerlaga. Htio sam se oprostiti s ovdje jednim prijateljem, ali Hans je bio na radu i nije se vraao prije osam sati uveer. Sluaj je htio da je tog dana pratnja koja me trebala odvesti na stanicu zakasnila, tako sam imao prilike da ga obavijestim o tome to se dogodilo. Tek sada sam mu ispriao o presluanju. On je pretpostavljao da me vode u zatvor. Rastanak je bio dirljiv kao da smo prijatelji ve mnogo godina. Nikada ga vie nisam vidio. Godine 1955. uo sam od ovjeka koji je doao iz Tajeta da je MGB Hansa s grupom rumunjskih graana predao rumunjskim organima. U devet sati uveer preuzela su me dva vojnika kao pratnja do 129. kilometra, kamo stie redoviti putniki vlak iz Lene koji me treba odvesti u Taj set. Bila je hladna i vedra no. Nebo je bilo zvjezdano, mjesec je bio tako svijetao kao da nam eli osvijetliti put u mranoj praumi. Hodali smo prema eljeznikoj stanici. Jedan je vojnik iao ispred mene, drugi za mnom. Do polaska vlaka bilo je jo dosta vremena jer su mi dopustili da se nekoliko puta odmorim i skinem japanski ranac. Kad smo stigli bilo je pola jedanaest. Do dolaska vlaka ostalo je jo pola sata vremena. Sjeo sam na ranac pred eljeznikom zgradom, a vojnici su etali pored mene, puili i grijali se. 515

Nekoliko minuta prije jedanaest sati stigla su jo dva vojnika sa zatvorenikom iz logora 033. Vojnici su se pozdravili i dopustili zatvoreniku da sjedne pored mene. Bio je to Dulkin, onaj isti lijenik koji me pregledavao nakon dolaska iz Aleksandrovskog centrala i koji mi je dao treu radnu kategoriju. Pozdravili smo se i dr Dulkin mi ree da i njega vode u logor 025. Na je vlak stigao sa etrdeset minuta zakanjenja. Na vratima stolipin vagona pojavi se ocir i vojnici mu predaju popratne papire. - Ulazite! Tek to smo uli u vagon, zauo se zviduk i vlak krene. Na stanicu Tajet stigli smo veoma rano. I tamo su nas preuzeli vojnici koji su nas uobiajenim psovkama tjerali da pourimo. Ve pred ulaznim vratima mogle su se primijetiti dvogodinje promjene: vrata su bila masivnija, a pred ulazom su stajala dva reda protutenkovskih stupova duboko ukopanih u zemlju, pa su vozila mogla ulaziti u logor samo sa strane. Ograda visoka est metara bila je pojaana s jo dva reda bodljikave ice. Svuda su se etkali vojnici s automatima. Nau grupu od stotinu i dvadeset ljudi preuzimalo je nekoliko ocira i velika grupa nadglednika. Preuzimanje je trajalo iznimno kratko. S druge strane stajali su logorski policajci koji su odmah poeli pretraivati nae stvari. Mene i doktora Dulkina odijelili su od ostalih. Dok su druge smjestili u etvrtu baraku, nas su odveli u baraku u kojoj su se nalazili samo oni zatvorenici za koje je zainteresirano istrano odjeljenje. Etapna stanica Ozerlaga bila je tako promijenjena da je nisam mogao prepoznati. Nekada je ovdje vladala velika ivost i zatvorenici su se slobodno kretali izmeu baraka. ensko odjeljenje 516

koje je bilo odijeljeno samo bodljikavom icom i koje je uvao samo jedan straar-invalid, sada se nalazilo na drugome mjestu i ograeno visokim plotom od dasaka. Prola su vremena kad se plesalo sa enama. Bilo je dovoljno da se zatvorenik samo priblii enskom odjeljenju i odmah bi ga kaznili sa pet dana karcera. Sada je u barakama vladala velika istoa. Nekada smo se guili u prljavtini. Mjesta je bilo dovoljno jer je bio sagraen velik broj novih nastambi. Jedino je baraka u kojoj smo se nalazili bila prepuna. Ovdje sam sreo mnoge znance koji su doli iz razliitih logora i ekali da ih pozovu kao svjedoke ili kao optuene. Upoznao sam i Heinza Gewrza, Austrijanca, koji je s roditeljima nakon dolaska nacista u Be pobjegao u vicarsku. Sve do poetka rata ivio je u Ex-le-Bainesu, a onda se javio kao dobrovoljac u francusku armiju. Primio je visoka odlikovanja za hrabrost. Poslije rata dodijelili su ga francuskim trupama u Austriji. Godine 1947. Rusi su ga oteli i u Moskvi osudili kao francuskog pijuna na dvadeset i pet godina logora. Sada su ga ponovno presluavali i zahtijevali od njega da tereti druge zbog pijunae u korist Francuske. Drugi Austrijanac bio je neki mladi iz tajerske. Rusi su ga kao biveg lana hitlerovske omladine osudili na deset godina logora. Sada su ga ponovno presluavali u vezi s otkrivanjem ustanike organizacije u logoru DOK. U isto vrijeme stiglo je nekoliko grupa Nijemaca koji su kao ameriki agenti bili uhapeni u Istonoj zoni, svi su bez iznimke dobili dvadeset i pet godina logora. Kao i mnogi novopridoli, oni tih dvadeset i pet godina nisu shvaali ozbiljno. Nadali su se da e ih za mjesec-dva osloboditi amerike trupe. Svaka druga rije bila je: Foster Dulles, u koga su polagali sve nade. Kad su od 517

mene uli da ve esnaest godina uludo ekam na dan osloboenja, zaprepateno su tresli glavama i sumnjiavo me pitali je li to istina, nisam li to izmislio da bih se napravio vaan. Tjedan dana nakon dolaska u Tajet pozvali su me na presluanje. U zgradi upravne etapne stanice nalazila se soba u kojoj je bio smjeten MGB. Presluanje je trajalo vie od dva sata. Pitali su me uglavnom ono isto to i u logoru 030. Presluavao me major Jakovljev. Na kraju me opomenuo da budem razuman i da sve priznam, jer MGB ionako sve zna. Prolo je nekoliko dana. Ponovno me pozvae. Oprostio sam se od starih i novih prijatelja i krenuo prema izlazu. Doekao me sam major Jakovljev. Napolju je stajao dip u kome je osim ofera sjedio jo jedan ocir. Dip je skakutao po cesti od jednog kraja Tajeta, gdje su se nalazili veliki logori, do drugog kraja, gdje su se nalazili MGB i MVD. Pred eljeznikom rampom, koja je Tajet dijelila na dva dijela, morali smo stati jer je prolazio ekspres Peking-Moskva. Kad smo stigli do naselja, dip se zaustavi u velikom stranjem dvoritu. Najprije iziu major Jakovljev i onaj ocir, ofer ostane sa mnom u kolima. Nakon deset minuta i ja izaem. Proli smo pored strae na ulazu i uli u dugaak hodnik u kome su na podu leali debeli tepisi. Desno i lijevo bila su bijelo obojena vrata, neka i tapecirana. Dok sam sjedio u hodniku na rancu i ekao, ociri su izlazili i ulazili. Meu njima sam primijetio i nekoliko ena. Iz jedne sobe s tapeciranim vratima upravo su izveli enu koja je plakala. Kad je prolazila pored mene morao sam se na zapovijed straara okrenuti prema zidu da je ne bih gledao. uo sam samo jecanje i boe moj, boe moj. Kad je prolazio ovjek u logorskoj odjei, 518

ponovno sam se morao okrenuti k zidu. Dvije djevojke u crnim suknjama i bijelim pregaama nosile su aj i sendvie. Osjetio sam stranu glad. Nakon dugog ekanja pozvao me major Jakovljev. Htio sam uzeti i ranac, ali Jakovljev odmahne: - Nije potrebno. U sobi su se nalazila dva stola, za jednim je sjedio ovjek u uniformi MGB bez oznake ina. Po potovanju kojim mu se obraao major Jakovljev, shvatio sam da je to pretpostavljeni. Posjeli su me na stolicu. Oekivao sam ono uobiajeno: Kako se osjeate, ali ovaj me umjesto toga upita: - Zar ne elite otii na slobodu? - Zar mislite da ima ivog bia koje ne ezne za slobodom? odgovorio sam. - Zato nas onda prisiljavate da i po trei put pokrenemo postupak protiv vas? - Prvi put me to zaudilo, ali sada sam se ve navikao. - Da, lijepo je to ste se navikli, ali znate li da to jednom moe i tragino zavriti? - Utoliko bolje, barem u se odmoriti - odgovorio sam poluglasno. - Da, vidim da ne cijenite svoj ivot. - Koji ivot mislite? To to sada ivim nije ivot. - Tako neemo nikamo dospjeti. Morate nam pomoi da zavrimo istragu. - to opet imate protiv mene? Ja se ni za to ne osjeam krivim. - Bili ste okrueni bandom amerikih agenata koji su spremali ustanak. Mi moramo likvidirati to gnijezdo pijuna. Ako vas nita ne vee s tim agentima, onda nam morate pomoi da ih istrijebimo. 519

- Varate se ako mislite da vam mogu pomoi. Za itavo vrijeme klonio sam se tih ljudi i nisam ih ni pozdravljao. - Promislite o tome, imate vremena. - to ete sa mnom uiniti? - upitao sam. - Prisiljen sam da vas zadrim u zatvoru. Podigao je telefonsku slualicu i izgovorio nekoliko rijei. Pojavio se mladi ocir i izveo me iz sobe. Uzeo sam ranac, slijedio sam ga do dipa. Pored mene sjeo je ocir, kraj ofera njegov kolega. Poslije sam saznao da je to bio naelnik zatvora. Ve sam izdaleka opazio veliku drvenu zgradu i straarske tornjeve koji ukraavaju krajolik u svakom sibirskom mjestu. Zatvorenici su u dvoritu pilili drva. Kad smo uli, okrenuli su nam lea. Drvena zgrada zatvora izgledala je isto kao i norilski zatvor. Vjerovao sam da su oba zatvora sagraena po istom projektu. I ovdje je nekoliko stepenica vodilo duboko dolje, a elije, slubene prostorije nadglednika, kao i spremita za stvari zatvorenika, sve je bilo rasporeeno kao u Norilsku. Morao sam se skinuti da bi mi pregledali odjeu. U eliju nisam smio nita ponijeti, ak ni pokriva. Krenuo sam za nadglednikom koji me odveo u eliju u kojoj su ve bila etiri ovjeka. Nije prolo ni pola sata, ve sam znao tko su ti ljudi, kako se zovu i zato se nalaze u istranom zatvoru. Jedan mi je rekao kako je u logoru sluao o meni. To me u ovoj situaciji nije radovalo. Uzbek Abdula svratio je odmah u poetku pozornost izazovnim ponaanjem. Maarski barun Szilazi govorio je maarskonjemakim jezikom. Kad sam uao u eliju htio je govoriti samo njemaki, iako sam ga upozorio da to nije zgodno jer je tim jezikom govorio samo Abdula. Druga dvojica bili su kriminalci, Rusi. 520

Abdula je do poetka rata bio pastir u planinama Uzbekistana. Sve do odlaska u armiju nije znao da na svijetu postoje i druge stvari osim njegova kolhoza i ovaca koje je uvao. Jednog je dana dospio u zarobljenitvo. Kada su ga u njemakom zarobljenitvu izgladnili do smrti, pokorio se i uao u legiju koju je organizirao SS i u kojoj su se nalazili Muslimani iz Sovjetskog Saveza. Abdulu su s jo nekoliko njegovih zemljaka poslali u straarsku etu koncentracionog logora Oswiencim gdje je zajedno s esesovcima ubijao logorae. Abdula nije mogao pravovremeno pobjei, Rusi su ga uhvatili i osudili na dvadeset i pet godina. Poslali su ga u odjeljenje katorgaa Ozerlaga, koji se nalazio s druge strane rijeke Lene. Poto je nekoliko godina radio kao katorga, htio je barem neko vrijeme izbjei teak rad te je napisao pismo MVD-u u kome je priznao da je u Oswiencimu zajedno s nekim esesovcem opljakao nakit ubijenih zatvorenika i zakopao ga u logorskom dvoritu. Ponudio je da e pokazati mjesto. Trajalo je nekoliko mjeseci i Abdulu su vratili u Osvviencim da pokae MVD-u mjesto gdje je zakopao blago. Tada su shvatili da ih je povukao za nos. Vratili su ga u Tajet i podvrgli novoj istrazi. Sada su smatrali da je preblago kanjen. Szilaziju je bilo petnaest godina kad mu je umro otac. Od njega je naslijedio barunsku titulu i imetak koji je 1945. propao. Sa dvadeset godina preselio se iz provincijskog gradia u Budimpetu da zavri studij. To bi mu vjerojatno i uspjelo da mu tetka, koja je ivjela u inozemstvu, nije slala novac. Prilikom upisa na Sveuilite mogao je zatajiti barunsku titulu, ali poiljke novaca nisu mogle ostati tajnom. Jednog su ga dana uhapsili i otkrili njegovo porijeklo. Iako se Szilazi zaklinjao da je novac primao samo od tetke, osudili su ga kao stranog agenta na dvadeset i pet godina logora i otpremili u Sibir. 521

U Ozerlagu se nalazio u logorskom odjeljenju DOK, kombinatu za preradu drva, u kome su zatvorenici proizvodili standardne kue, okvire za prozore i vrata, skije, eljeznike pragove i slino. Szilazi se nikako nije mogao pomiriti s tim da on, barun, mora dvadeset i pet godina teko raditi i uz to gladovati. Osnovao je tajno udruenje kome je dao ime Osvetnici. Uskoro je okupio dvadeset i pet nesretnika koje je uvjerio da je sitnica sruiti sovjetsku vlast. Potrebna je samo vrsta volja! Zatvorenici su se sastajali jednom tjedno u suionici pogona, iji je loa takoer bio lan organizacije. Sve je bilo tako konspirativno da je MGB bio obavijeten o svakom koraku lanova organizacije. Kad je MGB-u bilo dosta baruna i njegovih pristalica, sve ih je pohapsio. Dok su dvadeset i dva lana bacili u zatvor, trojicu su prebacili u drugi logor jer su bili agenti MGB-a, a na sudu su se pojavili kao svjedoci. Svjedoci, tri biva esesovca, potvrdili su ono to su ve izjavili istranom sucu. Na temelju tih izjava osudili su na smrt osam zatvorenika, meu njima i Szilazija, a sedamnaest na dvadeset i pet godina katorge. Meu ovima nalazio se i mladi iz tajerske. Prolo je sedam dana. Ponovno su me pozvali na sasluanje ociru u civilu. Njegovo je prvo pitanje glasilo: - Vi ste Beanin? - Da, roen sam u Beu. - Kad ste posljednji put bili u Austriji? - Godine 1932. - Onda sam ja bio mnogo kasnije u Austriji - ree ocir. - Zaista ste bili u Austriji? - upitao sam. - Da, bio sam dodijeljen okupacionim vlastima. Od tog asa razgovor je poprimio drugi ton na koji nisam bio navikao. Ocir MGB-a nije mogao sakriti svoje oduevljenje 522

Austrijom. Naroito mu se svidio Baden, u kome se nalazio tab marala Konjeva. Kad sam to uo, shvatio sam da ga je to oduevljenje vjerojatno i dovelo iz Badena u Tajet. Poto smo tako razgovarali dva sata, on zapovjedi da se donesu sendvii i aj, koje sam s tekom pojeo. Zatim ree: - to da uinim s vama? - Molio bih vas, poaljite me natrag u logor da odradim svoju kaznu i da napokon doem do slobode. - Vi mislite da je to tako jednostavno? Pogledajte - pri tom pokae hrpu spisa - u ovim se prijavama desetak puta spominje vae ime. - Morate mi vjerovati da nisam imao nikakve veze s onim pustolovima. Imam dovoljno iskustva da se ne uputam u takve stvari, to vie to sam vei dio kazne odsluio. - Da, kad bi bilo dovoljno samo to da vam vjerujem. - Siguran sam da moete postii to da me ostave na miru, pogotovu zato to sa svim tim nisam imao nikakve veze. - Pokuat u razgovarati sa efom. A sada idite - ree ocir. Kad su me uveli u eliju, moje je mjesto bilo zaposjednuto. Pridolica je bio takozvani akal, kako su u logorima nazivali ljude koji nisu priznavali pravo prvenstva na neije mjesto. Nisam imao volje da se tuem s njim, ali nisam elio ni da spavam na betonskom podu. Zbog toga sam pokucao na vrata i od straara zatraio mjesto na prini. Ali tu no ipak sam morao provesti na betonskom podu. Kad je slijedeeg jutra dola proverka, zatraio sam od naelnika zatvora da mi nae slobodno mjesto. Ubrzo nakon toga odveli su me u drugu eliju. 523

PUSTOLOVINE RAUECKERA I NJEGOVE ENE Dok je nadglednik otvarao vrata elije, opazio sam dvije take koje su bile naslonjene o zid. Kad sam uao u eliju, pozdravio sam jedinog zatvorenika koji se nalazio na gornjoj prini. - Topri den - odgovori mi. Opet neki stranac, pomislio sam. Uskoro sam ustanovio da je moj novi drug Austrijanac Rauecker. Za ta dva tjedna, koliko sam s njim proveo, saznao sam da je bio lan Komunistike partije Austrije i da mu je Partija pomogla da 1946. godine dobije lijepo mjesto na dobru u blizini Ybsa na Dunavu u Donjoj Austriji. To je bio pogon USIA (Uprava sovjetske imovine u Austriji). Na dobru je upoznao Trudu Rauscher, koja mu je postala enom. Njih su dvoje neko vrijeme radili zajedno, a onda ih je zbog makinacija USIA otpustila. Nakon toga bili su neko vrijeme bez posla i ivjeli samo od potpore Trudinih roditelja. Njihovi partijski prijatelji ponovno su ih smjestili u pogon USIA u Beu. Ali ni tamo nisu dugo izdrali jer su upravu otetili za nekoliko tisua ilinga. Kako su ponovno ostali bez posla, zatraili su pomo od KP. Ali Partiji je ve bilo dosta. Oduzeli su im partijske knjiice. U potrazi za lakom zaradom Truda se neeg sjetila: potraila je nove gospodare, tj. Amerikance i SIS. Otili su u beki ured SIS-a i ponudili svoje usluge. Nakon jednosatnog razgovora s inovnikom ove amerike pijunske centrale, par je napustio zgradu s novanicom od stotinu dolara i nalogom. Njihov je zadatak bio da prodru u raneriju nafte u Zistersdorfu, koja je takoer bila pogon USIA-e, da naine nacrte pojedinih objekata i ukradu neke dokumente. Da bi izvrili zadatak povezali su se s Trudinim bratom, upraviteljem pogonske policije 524

u Zistersdorfu. Upravitelj nije odmah pristao na suradnju, ali je ipak popustio, i oni se dogovore da e doi jedne subote poslijepodne. U dogovoreni sat stajali su pred tvornikim vratima i Trudin brat ih uvede. Dok je Rauecker u hali marljivo crtao, Truda je u uredu pretraivala dokumente. Zauzeti poslom nisu primijetili da ih prate agenti MVD-a. Uhapsili su ih na licu mjesta i sastavili zapisnik. Time je bila zapeaena sudbina branog para. Zatim su ih odveli u Baden kraj Bea, u zatvor MVD-a. Rauecker je odmah sve priznao, ali Truda je bila tvrdoglava i priznala je tek poslije nekoliko batinanja. Kada je sve priznala, predomislila se i napisala efu ruske pijunske slube pismo u kome je povukla priznanje. Zatim su je jedne noi odvukli u karcer, skinuli dogola i toliko je dugo muili dok nije ponovno sve priznala. Nakon toga pala je u nesvijest. Kada se osvijestila sastavili su novi zapisnik u kome je priznala sve pojedinosti. Uskoro ih je sovjetski vojni sud osudio na dvadeset i pet godina. Nakon osude ponovno su se vidjeli u velikom etapnom logoru Lwowu. Rauecker je stajao s jedne strane bodljikave ice, a njegova ena s druge. Truda je pokuala izbjei transport za Sibir. Ponovno je poslala pismo MVD-u u kome je ispriala novu priu. Ocir koji je primio albu samo se nasmijao: - Vi imate posla sa MVD-om, ini mi se da ste to zaboravili. Rauecker mi je rekao da mu je u etapnoj stanici u Lwowu bilo dobro i da je bio sretan to se izvukao iz podruma MVD-a u Badenu gdje je neprestano bio u samici. U Lwowu je bilo veoma ivo. Iz drava koje su zauzele sovjetske trupe dolazili su veliki i mali transporti zatvorenika. Mogli su razgovarati, slobodno su se kretali, triput dnevno dobivali su jelo. Kaznu od dvadeset i 525

pet godina Rauecker nije shvaao ozbiljno. Mislio je da e malo pogledati Sibir, ostati nekoliko mjeseci, a zatim e se spavaim kolima vratiti u domovinu gdje e ga doekati glazba i zastave. Kada e se odmoriti od puta, otii e naredbodavcu koji ga je poslao na zadatak i sa aom viskija u ruci ispriati kako je bilo u Sibiru. Zatim e doi ono najvanije: ek na okruglu svotu. Drei Trudu ispod ruke, obii e najvee trgovake kue, a onda e se na francuskoj rivijeri odmoriti od sibirskih uspomena. Tako je razmiljao Rauecker, zatim razni Kappovi, Stiftovi i ostali pustolovi. Rauecker je prvi put posumnjao u svoje snove kad su ga strpali u vagon u kome je s jo ezdeset ljudi bio prikljuen velikom transportu koji je krenuo u nepoznato. Putovanje je trajalo neizmjerno dugo, a vrata vagona otvarala su se samo jednom dnevno da bi primili porciju kruha, komadi slane ribe, dvije kocke eera i malo vode. Najgore je bilo nou kad su eljeli da se malo odmore od vruine. Ali to nije bilo mogue jer su na svakoj stanici straari drvenim maljevima udarali po vagonima. Dok su putovali kroz Europu, hranu su dobivali redovito, ali kad su preli Ural, o eeru vie nije bilo ni govora, a vodu bi donosili samo onda kad bi zatvorenici na stanici u koru vikali: Vode, dajte vode. Tek u eljabinsku odveli su ih u etapni logor gdje su ih okupali i oistili od uiju. Ta tri dana dobivali su vrue jelo. Zatim su krenuli dalje. Rauecker je putovao trideset i etiri dana. Za to vrijeme nije sanjario, mislio je samo na vodu, kruh i odmor. Na Trudu je rijetko kada mislio, a ona se nalazila u istom transportu, samo u drugom vagonu. Kad su stigli u Tajet, u etapnu stanicu, bio je sretan to opet moe ispruiti noge, etati dvoritem i ponekad kroz ianu ogradu razgovarati sa svojom enom. U etapnoj stanici u Tajetu Rauecker je sreo zatvorenike koji su ve proli kroz razliite logore Ozerlaga, od njih je saznao takve stvari o 526

ivotu u logoru da je poeo razmiljati kako bi se to prije mogao vratiti u Europu. Zatvorenicima je stao govoriti o mogunostima bijega. Naivniji su ga sluali sa zanimanjem, dok su neki paljivo pamtili svaku njegovu rije da bi o svemu izvijestili MVD. Tako je Rauecker ve prvih dana svog logorskog ivota dospio na spisak MVD-a. Iz etapne stanice Rauecker je prebaen u logorsko odjeljenje 05, gdje je radio kao drvosjea. Neumorno je tragao za onima koji bi rado pobjegli. Jednog dana dogodilo se neto to je gotovo potpuno onemoguilo njegove planove. Za rada u umi Rauecker nije uo upozorenje bojsa koje se izvikuje prije ruenja stabala. Stablo je palo na njega i pokopalo ga pod sobom. Jedva su ga izvukli. Ali umjesto da ugledaju bezoblinu masu, vidjeli su ga kako lei otvorenih oiju i bez tee povrede. Stablo mu je slomilo samo lijevu nogu. Otpremili su ga u bolnicu i pustili ga nakon dva mjeseca. Od tada se mogao kretati samo na takama. Jedna noga ostala mu je kraa. U invalidskom logoru, kamo su ga otpremili, nastavio je djelovati. Meu invalidima ubrzo je naao ljude koji su bili spremni da bjee. Ali ociri MGB-a bili su premalo zaposleni pa su ga uhapsili, otpremili u zatvor i optuili zbog pripremanja oruanog ustanka. Rauecker je sve nijekao. Tada je MGB pozvao svjedoke koji su stali ponavljati njegove rijei u etapnoj stanici, a drugi su mu u lice rekli da ih je u logoru 05 organizirao. Osam svjedoka svjedoilo je protiv njega, a on je odgovarao: sve je to kleveta, kako bi on bogalj mogao rukovoditi ustankom? esto mi je pokazivao kako moe hodati bez taka. ini se da je to MGB-u bilo poznato. Svaki put kad su nas vodili u dvorite na etnju i kad bi Rauecker uzimao svoje take, nadglednik bi mu rekao: - Ostavi te take, moe i bez njih. Nemoj ekati da ti ih mi uzmemo. 527

Prolo je dvadeset dana otkako sam se nalazio u zatvoru kad su me ponovno pozvali na presluanje u upravu MGB-a. Kada se pojavio onaj ocir bez oznake ina, moj istrani sudac ree: - S vama hoe razgovarati ef, doite. Krenuo sam za njim kroz predsoblje u kome je sjedila mlada ena u uniformi porunika MGB-a. Kad smo se pojavili, ona zakuca na vrata i ue. Vratila se nakon kratkog vremena i pustila nas da proemo. Uao sam u prostranu sobu. Na podu se nalazio debeo sag, a na zidovima su visjele slike Staljina, Molotova i Berije. Za pisaim stolom sjedio je zavaljen na stolici snaan ovjek u uniformi pukovnika. Okruglo lice i plava kosa. Znao sam da je to pukovnik Salamatov, ef MGB-a u Tajetu. Pukovnik me pogleda i rukom pokae na stolicu. Sjeo sam. Moj je pratilac sjeo s njegove desne strane. - Kako se osjeate? - upita me pukovnik. - Ne naroito dobro. - Zato? Zar vam je netko uinio togod naao? - injenica da se ponovno nalazim u istranom zatvoru dovoljan je razlog da se tako osjeam. - Neete dugo ostati. Morate nam objasniti jo neke stvari. Radi se o naem pacijentu koji se s vama nalazi u eliji. - Mislite o Raueckeru? - Da. - Tog ovjeka uope ne poznam - odgovorio sam. - Rauecker je va zemljak. - Da, ali to jo ne znai da se ljudi zbog toga moraju poznavati. - Bili ste s njim dva tjedna u istoj eliji. 528

- Ako vas zanima moje miljenje o Raueckeru, mogu vam rei da njega ne treba ozbiljno shvatiti. On je pustolov kakve sam u logorima esto sretao. - Vi ste naivni ako smatrate da tako opasne ljude kao to su Kapp Rauecker i slini ne treba shvatiti ozbiljno. - Istrane vlasti imaju pravo da takve ljude shvate kako ele, ali ako vas zanima moje miljenje, onda vam ponavljam da su to to oni rade djeje igrarije koje ne treba uzimati ozbiljno. Pukovnik se obrati mom istranom sucu: - Imate li pitanje? Ocir zanijee glavom. - Onda smo gotovi - ree pukovnik. Ocir ustane, ja takoer. Kad smo uli u sobu moga istranog suca, on mi postavi jo nekoliko nevanih pitanja i otprati me u ekaonicu, odakle su me nakon pola sata vratili u zatvor. Kad sam se vratio u eliju, Rauecker me upita jesam li donio neto za puenje. Kad sam ga pitao odakle bih uzeo duhan, on mi ree: - Mogao si traiti od istranog suca. Odgovorio sam mu da ja istrane suce ne molim. Rauecker je bio uvrijeen, okrenuo se k zidu i nekoliko sati nije htio sa mnom razgovarati. Na etnji u dvoritu pronaao je ik i popuio ga kad smo se vratili u eliju. Tada je ponovno progovorio. Slijedeeg jutra, kad mi je pruio kruh, nadglednik mi ree: - Poslije doruka spremite svoje stvari. Shvatio sam da me vraaju u logor. Nisam pojeo svoju porciju, dao sam je Raueckeru. Bio je veoma dirnut. Raueckera vie nikada nisam vidio. 529

Poto su mi vratili stvari u japanskom rancu, vodili su me blatnim ulicama Tajeta. Uz put sam razmiljao o tome kamo me vode. Vjerojatno u strani logorski odio 030. Ali kad smo prekoraili tranicu i nismo skrenuli prema eljeznikoj stanici, pomislio sam da me ponovno vode u etapnu stanicu. Ali ni to nije bilo tono.

530

TAJNE ORGANIZACIJE U LOGORU 048 Poslije jednosatnog mara stigli smo pred vrata nepoznatog logora. Desno od ulaza vidio sam veliki dimnjak. Pomislio sam da je MGB po Hitlerovu uzoru sagradio logore za unitavanje ljudi i da e me strpati u plinsku komoru i spaliti. Prolazili smo kroz veliko dvorite, ogledavao sam se na sve strane. Bio je to najvei logorski odio koji sam vidio u Ozerlagu. Deseci baraka u redovima. Prolazio sam najirom cestom, nekom vrstom glavne ulice. Poprijeko nad cestama bile su razapete ice na kojima su visjele svjetiljke. U sredini ceste skrenuli smo ulijevo i zaustavili se pred uredom logora 048. Nakon uobiajenih formalnosti dobio sam cedulju na kojoj je pisalo ime brigadira i broj brigade kojoj su me dodijelili. Najprije sam morao predati ranac. Na sebi sam imao pustene izme i vatirane hlae, koje sam takoer morao predati. Umjesto toga dadoe mi cipele i ljetne hlae. Zatim sam potraio baraku u kojoj je bila smjetena moja brigada. U baraci se nalazio samo deurni, ostali su bili na radu. Proitao je cedulju i pokazao mi mjesto na drugoj prini. Neobino me zaudila istoa i red. Prine su bile sagraene po vagonskom sistemu sa etiri ovjeka u jednom odjelu. Svaki je imao slamaricu, pokriva i slamnati jastuk, neki su imali ak i plahte. Lijevo od ulaza nalazila se mala prostorija za pranje u kojoj su stajala dva limena vedra. U jednom je bio kipjatok, u drugom svjea voda. U kutu su stajale dvije vjealice za odijela. Pod je bio ist. Pitao sam se zato ovdje u Tajetu vlada takav red. Razlog je zapravo bio jasan. Tajet se nalazi na glavnoj pruzi pa se dogaa da logor posjete velika gospoda iz Moskve. U praumu nee zalutati nijedan glaveina. 531

Imao sam mnogo vremena da se proetam logorom. U logoru 048, najveem odjeljenju Ozerlaga, nalazilo se vie od etiri hiljade zatvorenika. Najvie ljudi bilo je zaposleno u velikoj radionici za popravak lokomotiva i automobila, postojalo je i odjeljenje za proizvodnju benzinskih cisterni. Neki su bili zaposleni na graevinskim radovima u gradu. Radionica se nalazila tik kraj logora i bila je odijeljena ogradom. Zatvorenici su ulazili u radionicu kroz vrata i radili bez strae. Straari su se nalazili u straarskim tornjevima, a prolaz je bio pod nadzorom MGB-a. Civili su mogli ui samo s propusnicom koju je izdavao MVD. Uvee su se brigade vratile s posla. Stajao sam u blizini vrata i promatrao kako dolaze. Prvi su se vratili radnici koji su radili u radionici. Desetak nadglednika postrojilo se ispred vrata. Kad su ih otvorili, svaki je zatvorenik morao istupiti i stati pred nadglednika koji je pretraio njegovu odjeu. Neki zatvorenici morali su skinuti ak i cipele. Oni koji su istili lokomotive bili su tako prljavi da ih se nije moglo prepoznati. Traio sam znance, ali nikoga nisam mogao pronai. Odjednom sam ugledao Heinza Gewrza. Nedavno sam ga upoznao u etapnoj stanici. Obojica smo se radovali to smo se sreli, iako smo se samo povrno poznavali. Heinz mi ispria da se u logoru nalazi i Oskar Leptich. Kasno uvee vratila se i moja brigada. Javio sam se brigadiru, mladom Ukrajincu. Slijedeeg jutra stajao sam pred vratima zajedno sa svojom brigadom broj trideset i jedan. Ispred logora nalazila se velika kolona teretnih automobila kojima su zatvorenike prebacivali na daleka radilita. I to je bilo neto novo. Bio sam navikao da zatvorenici pjeae do radilita. U kamion smo ulazili po dvadeset i petorica. uvao nas je straar s otkoenim automatom, drugi vojnik sjedio je pored ofera. 532

Moja je brigada podizala stambene kue za ocire MGB-a i MVD-a u Tajetu. Ja sam kopao temelje, zatim sam cementirao. Rad se nije razlikovao od drugih tekih radova u logorima. I pajok je bio isti. Samo je postupak bio neto bolji. Vei dio pripadnika brigade, kao i sam brigadir, bili su vojnici armije generala Vlasova. Neki su ovu brigadu nazivali brigadom maloljetnika jer su svi osueni na kaznu od deset godina, dok je veina zatvorenika bila osuena na dvadeset i pet godina. Odnos meu zatvorenicima u brigadi bio je veoma dobar. Ali ovjek nije smio priznati da je nekada bio lan KP. Komuniste su mrzili isto toliko koliko i naciste. Odluio sam da ne govorim o svojoj prolosti da ne bih upao u jo vee tekoe. Prvog sam dana saznao da se prole godine u ovom logoru nalazila poznata ruska glumica i pjevaica popularnih ruskih narodnih pjesama Ruslanova. Uhapsili su je zajedno s njenim muem, sovjetskim generalom. Generala su zbog veleizdaje osudili na dvadeset i pet godina, a pjevaicu na deset godina. Ruslanova nije bila zadovoljna presudom. Vrhovnom sudu napisala je molbu, molei blau kaznu. Dobila je dvadeset i pet godina robije. General je bio dodijeljen okupacionim trupama i u Njemakoj je ispraznio lijepi stan, a namjetaj i slike otpremio u Moskvu. Netko ga je iz zavisti prijavio. Ruslanova je u logoru radila kao krojaica. Ali kuhara Miu Novikova redovito je posjeivala. Mia joj je davao paketie s hranom, a nadglednik koji je bio posrednik, takoer je dobivao svoj dio. Kad se za to saznalo, kuhara su izbacili iz kuhinje, nadglednika premjestili, a Ruslanovu poslali u enski logor gdje je sjekla umu i vie nije imala prilike za ljubavne pustolovine. Poslije Staljinove smrti slavnu su glumicu pustili na slobodu. 533

Sada joj moskovska publika ponovno pljee. Slijedeeg dana Gewrz me dovede u vezu s Oskarom. Oskar je bio veoma iznenaen kad me ugledao. Zabrinuo se zbog moga slabog izgleda. Zatim me upoznao s nekim svojim drugom iz rata, Helmutom Rothom. Oskar i Helmut sluili su u istoj jedinici, Helmut je bio Nijemac iz Maarske. Godine 1944. Oskar Leptich, Helmut Roth i jo jedan ovjek bili su po nalogu SS-a padobranima sputeni u pozadinu sovjetske armije u Siebenbrgenu. Uspjelo im je da dou do grada Klausenburga gdje su se sakrili kod doktora Bauera. Dr Bauer bio je mnogo godina povjerljiva nacistika osoba. Uspostavili su radio-vezu s komandom njemake armije i obavjetavali o kretanju sovjetskih trupa. Jednog je dana dr Bauer otiao u MVD i prijavio padobrance. MVD je poveo sa sobom i doktora Bauera koga je vojni sud osudio na deset godina logora. Padobranci su dobili petnaest i dvadeset godina. Rotha su transportirali u Norilsk, Oskara u Tajet, a ostalu dvojicu u druge logore. Helmut Roth sudjelovao je u ustanku zatvorenika u Norilsku 1950. godine. Jedan dio Speclogora pokuao je silom doi do slobode. Inicijativa je dola od starih zatvorenika koji su za rata teko radili pa su sada oekivali da e doi do obeane amnestije nakon pobjede nad Hitlerom. Ali amnestija je obuhvatila samo kriminalce, dok su politiki zatvorenici i dalje umirali. Ustanak je poeo u logoru br. 5 (rudnik bakra). Zatvorenicima je uspjelo razoruati dio straara. Masa od pet tisua zatvorenika krenula je, djelomino naoruana, u smjeru logora broj 9 i pokuala ga osvojiti. U meuvremenu se pokrenuo itav MVD, MGB i tenkovski puk stacioniran u Norilsku. Iako su zatvorenici raspolagali s malo oruja, borba je trajala dva dana. Tek treeg dana, poto ih je na stotine bilo ubijeno, a na tisue ranjeno, ustanici su se predali. 534

Sada je slijedila odmazda. Stotine zatvorenika, meu njima i oni koji s ustankom nisu imali nikakve veze, baeno je u zatvor. Veina je poubijana. Preivjeli su dobili dvadeset i pet godina logora; meu njima se nalazio i Helmut Roth, koji je ve bio osuen na petnaest godina. Oni koji su sudjelovali u ustanku prebaeni su nakon presude u druge logore. Jedan dio dospio je u Tajet, najvei dio u Steplag u Kazahstanu i u Dallag u Kolvmu. U logoru 048 ivjela je velika grupa stranaca, uglavnom Nijemaca. Ve prvog dana opazio sam da ovdje, kao i u drugim logorima, postoje razliite grupe koje imaju iste planove kao Kapp, Rauecker i drugi. Od Oskara sam saznao da postoji tajna organizacija koja je i njega zavrbovala. Vrbovalo ga je nekoliko grupa jer je bilo poznato da je u njemakoj vojsci radio kao radio-telegrast. Sve te grupe radile su tajno i vei dio zatvorenika nije ni znao da postoje. Nekoliko tjedana prije mog dolaska u ovom je logoru dolo do strahovitog uzbuenja: odjednom se pojavio pukovnik Salamatov s grupom MGB ocira. urnim koracima uli su u zgradu logorskih vatrogasaca. Deurao je zatvorenik. Kada su sve paljivo pretraili, ociri su sa sobom poveli vatrogasca i ponijeli sastavne dijelove radio-aparata. U logoru se prialo da je vatrogasac bio lan zavjerenike organizacije koja je uz pomo svojih lanova u tvornici lokomotiva dala nainiti sastavne dijelove radio-odailjaa. Odailja su htjeli montirati u vatrogasnoj zgradi da bi doli u vezu s inozemstvom. Jednog dana, kad su svi bili na svojim mjestima i spremali se na poinak, u baraku u kojoj su bili elektrotehniari uao je zatvorenik iz druge barake. Stranac je krenuo do mladia koji je mirno spavao i probo ga bodeom kroz srce. Mladi je smjesta 535

umro. Ubojica je izaao iz barake i javio se nadgledniku kome je rekao da je upravo sudio izdajici. Ubijeni je bio lan tajne organizacije i vjerovalo se da je tu organizaciju prijavio. Nakon tog ubojstva jo je nekoliko zatvorenika odvedeno u zatvor. Ubojica kao i dva pomagaa osueni su na smrt, ostali na dvadeset i pet godina katorge. Zbog takvih dogaaja odluio sam da suzim krug prijatelja. Druio sam se samo s Oskarom, Heinzom i Helmutom. Oskar je zapravo bio jedini kome sam se mogao povjeriti, dok sam prema ostaloj dvojici bio suzdrljiv. S drugovima u brigadi razgovarao sam samo toliko koliko je bilo potrebno.

536

SEKTA BAPTISTA U PRAUMI U logoru je postojao jo jedan ovjek s kojim sam rado razgovarao. Znao sam da nije opasan. Bio je to stari kipjatilik Nikifor. Nikifor, kome je bilo sedamdeset est godina, bio je na osnovu presude MGB-a voa amerike pijunske i diverzantske bande i zbog toga osuen na dvadeset i pet godina. Taj snani ovjek irokih ramena i duge bijele brade upao bi u oi svakome u logoru. Zbog visoke starosti radio je kao kipjatilik. Za toplih dana sjedio je pred drvenom kolibom. Jednog dana, kad sam prvi put proao pored njega i pozdravio ga, Nikifor odgovori na moj pozdrav rijeima: - Taj sigurno nije Rus. - Nisam Rus, ve Jugoslaven. - Kakvih sve narodnosti ovdje nema! - Da, ovdje je skupljeno areno drutvo - rekao sam. - Kako ste dospjeli ovamo? - upita me. - To je duga pria i moda u vam je jednom prilikom ispriati. - Uite - ree mi prijazno. Uao sam zajedno s njim u kipjatilku. Razgovarali smo nekoliko minuta. Od tada sam esto dolazio mudrom starcu. Bio sam uvjeren da je Nikifor dospio u logor jer je pripadao vjerskoj sekti. Znao sam koliko se u Sovjetskom Savezu cijeni vjerska sloboda. Ali sluaj Nikifora nije bio obian te zasluuje da ga ispriam. Godine 1907. caristika vlast prognala je u Sibir Nikifora i jo etrdeset drugih seljaka iz okolice Kurska u srednjoj Rusiji jer su pripadali nekoj vjerskoj sekti. Ova grupa, koja se sastojala od nekoliko obitelji, naseljena je nedaleko grada Ainska i bavila se ra537

tarstvom. Zemlje je bilo mnogo i davala je bogate plodove pa su se seljaci brzo oporavili. Ovdje ih nitko nije ometao da obavljaju religiozne ceremonije, baptistika sekta sagradila je ak i hram. Kad je 1914. izbio rat, vojni obveznici primili su pozive, ali se nisu odazvali. Zbog toga se nikome nita nije dogodilo. I revolucija je prola a nitko u njoj nije sudjelovao. U Ainsku je od 1918-23. bilo razliitih vlasti. Najprije su doli sovjeti, onda Kolak, pa menjevici, zatim esi, sve dok ponovno nisu doli boljevici. Seljaci se nisu mnogo brinuli tko je na vlasti tako dugo dok su ih ostavljali na miru. 1929-30. dolo je do kolektivizacije, a to ne bi bilo ni tako strano jer je sekta i inae zajedno obraivala tlo, da se jednog dana u selu nisu pojavili agitatori protiv religije kao otrova. Kad je hram pretvoren u klub, koji nitko nije posjeivao, seljaci su odluili da napuste svoja imanja. Nakon briljivih priprema, na put je krenula itava zajednica koja se sastojala od dvije stotine ljudi meu kojima su bili i djeca i starci. Ponijeli su dio inventara i stoku. Poli su duboko u praumu. Mar je trajao deset dana. Dnevno su se odmarali samo tri do etiri sata. Mnogi nisu izdrali ovaj napor. Kad su se seljaci zaustavili na nekoj livadi u blizini rijeke, da bi osnovali novo selo, nije ih bilo vie od stotinu osamdeset. Tokom ljeta svi su sebi sagradili krov nad glavom. Godinu dana ivjeli su od itarica koje su ponijeli, a zimi su iskrili umu i stvorili oranice. Ve je prva etva donijela toliko itarica i povra da su imali dovoljno za tri godine. Zemlja je bila izvanredna. Poslije nekoliko godina seljaci su imali svega i nitko nije alio to su napustili stari kraj, nikoga nije zanimalo to se u drugim krajevima dogaa. - Odjeu smo ili od ivotinjskih koa, a ivotinje smo lovili lukom i strijelom - rekao je starac. Kad su potroili svu sol, seljaci su pronali nekakvo bilje kojim su je nadomjestili. Svjetiljke su 538

pravili od smole koju su skupljali sa stabala. Vie od dvadeset godina seljaci su ivjeli potpuno odijeljeni od svijeta, a za rat su saznali tek est godina nakon svretka. Jednog dana, zimi 1951, psi su stali strahovito lajati. Seljaci su se prestraili jer su znali da to nisu divlje ivotinje koje ponekad dou u blizinu naselja. No lajanje je uskoro prestalo, seljaci su se smirili. Prolo je tjedan dana, seljaci su se upravo nalazili u hramu, kad su ponovno zauli lave pasa. Uskoro se pojavi grupa vojnika na skijama. Dugo su ih promatrali. - Sa mnom su bila etiri ovjeka i moja jedina kerka - ree Nikifor. Priao nam je vojnik i pitao nas tko je ovdje voa. Odgovorio sam mu da kod nas nema voe, da smo svi jednaki i da postoji samo jedan voa, a to je Bog. Nato su se vojnici glasno nasmijali i ugurali nas u hram. - to radite ovdje? - pitao nas je komandir. - To je na hram i ovdje se molimo Bogu - odgovorili smo. Komandir se rugao. - Tako, tako, dom za molitvu - ree on. A gdje su vam radio-aparati? - Nemamo radio-aparata. - To emo vidjeti - odgovorili su vojnici. Otjerali su nas u kut, nismo se smjeli micati. Kada su pretraili hram, morali smo pojedinano istupati i skidati odjeu, koju su takoer paljivo pregledavali. Kad je pregled bio zavren, vojnici su izili i na vratima ostavili dva straara. Nakon nekoliko sati, u meuvremenu se smrailo, poelo je presluavanje. Ja sam bio posljednji, doao sam na red tek ujutro. U kui za stolom sjedio je ocir, soba je bila puna vojnika. - No, stari, govori, tvoji su pomonici sve priznali. - ta hoete? 539

- Gdje si sakrio radio-odailja i oruje? - Nita nisam sakrio, sve to imamo svatko moe vidjeti. Ocir me zgrabi za bradu i privue k stolu tako da mi je glava leala na stolu. Izvadio je dugaki no. - Ako ti, pseto, odmah ne prizna, odsjei u ti glavu. - Nita nisam odgovorio, on me ponovno podigne za bradu. U njegovoj aci ostale su bijele vlasi. - Dajem ti sat vremena. Ako dotada ne priznate, zapalit u itavo selo, a vas u pretvoriti u prah i pepeo. Nakon nekoliko sati ponovno su me pozvali. - Takav starac a bavi se pijunaom - ree ocir. utio sam. Nisam znao to je to pijunaa. - Hoe li priznati? - Poeo sam priati kako smo bjeali u praumu da bismo, daleko od ljudi, zapoeli nov ivot. Ocir je sve zapisivao u malu biljenicu. Nakon nekoliko sati presluavanja pustili su me iz sobe, smio sam se vratiti svojoj kui. Tamo sam naao sina i snahu, koje su takoer satima presluavali. Pred svakom je kuom stajao vojnik, smjeli smo izai samo s njegovom dozvolom. I stoku smo smjeli maknuti samo s njegovom dozvolom. To je potrajalo dva tjedna. U meuvremenu su se vojnici privikli na seljake i rado su se za njihovim stolovima gostili. U razgovoru sa seljacima vojnici su rekli da je komandir otputovao u rajonski centar i da e nakon njegova povratka opet moi nesmetano ivjeti. Ociri su se vratili s novim vojnicima. Poslije dva dana sakupili su sve seljake i proitali im zakljuak rajonskog izvrnog komiteta: da se ova udaljena naseobina prebacuje blie rajonskom centru kako bi seljaci bili blie civilizaciji. Postoji opasnost da bi mogli podivljati bez kola itd. Ocir je seljacima dao tri dana da 540

se spreme. Stanovnitvo je sve to utke prihvatilo. Svi su klekli na snijeg i dugo se molili Bogu, ene su jecale. Treeg dana, rano ujutro, bili smo spremni za put. Vojnici su bili u punoj ratnoj spremi. Dvije stotine odraslih i osamnaestero djece krenulo je na dalek put. Prije mara nahranili smo i napojili stoku, a kad se razdanilo, bili smo ve na putu. Jedan dio ena i djece sjedio je na saonicama umotanim medvjeim krznom, a mukarci su ili pjeice. Vojnici na skijama okruili su transport. Danju smo hodali, nou su vojnici podizali atore. Nakon deset dana stigli smo u Ainsk. ene i djecu smjestili su u veliku zatvorsku eliju, mukarce u drugu. Istraga je trajala dva mjeseca. Optuili su nas da smo bili povezani s amerikom pijunaom i da smo spremali obaranje sovjetske vlasti. Meu nama samo su dvojica znali neto malo itati i pisati, ostali su bili nepismeni tako da su na zapisnik stavljali tri kria. A to je tamo bilo napisano, to nisu znali. Na sudu smo izjavili da ve dvadeset godina nismo vidjeli stranca. Sudac je pak izjavio da je veina priznala da je ameriki pijunski kurir redovito dolazio i donosio dolare. Pokazao nam je zapisnike na koje smo stavili tri kria kao dokaze ove tvrdnje. Sve su nas osudili na dvadeset i pet godina logora, djecu su nam oduzeli. Kad je starac zavrio, upitao sam ga: - ime objanjavate da je vaa naseobina u praumi bila otkrivena? Zar se netko od vaih usudio prodrijeti tako daleko naprijed? - Iskljueno - ree starac - nije bilo potrebno da idemo dalje od deset kilometara uokrug naseobine jer smo imali sve to nam je bilo potrebno. - Zar kroz dvadeset i pet godina k vama nije doao nijedan ovjek? - Nikada. Ponekad smo iz daljine uli pucnjeve, to je sve. 541

- Priali ste da su jednog dana psi neobino lajali. Zar su lovili u blizini? - Da, sigurno. Sada je jasno da su nas lovci otkrili. - Kako zdravlje? - Vrlo dobro, ja moram biti zdrav jer mi predstoji jo dug ivot. Sada mi je sedamdeset i est godina, a moram ivjeti jo dvadeset i pet. Sovjetskoj dravi i velikom Staljinu ne mogu ostati duan.

542

GRUPA MAJORA SCHULLERA Nijemci su u logoru bili podijeljeni u dvije grupe. Jedni su bili nacisti, osueni kao ratni zloinci, njihov je voa bio Steinemann, bivi policijski komesar iz Berlina. Oni u logoru nisu razvijali nikakvu aktivnost. Steinemann je za rata bio okruni komesar u Ukrajini i poinio je strahovite zloine. Tom drutvu pripadao je i Austrijanac Stecher, koji je kao ocir SS radio u specijalnom logoru. Sada je eznuo za starim vremenima. Ovi nacisti, koje prolost niemu nije nauila i koji su se i dalje divili Hitleru, bili su odvie velike kukavice da bi otvoreno istupali protiv staljinistikog reima. Ti su ljudi inae imali dugaak jezik, ali kad bi nastupila opasnost, skrivali su se poput mieva. Nisu bili nimalo spremni da pomognu. I ako bi nekom uspjelo da dobije bolji posao, bilo mu je sasvim svejedno kako ive njegovi stranaki istomiljenici. Druga grupa bili su Amerikanci. To su bili oni koji su poslije rata radili u Njemakoj s amerikim organima, a djelomino su bili demokrate. Ove su ljude Rusi dovukli ovamo i sve ih bez iznimke osudili na dvadeset i pet godina. Neki su od njih zaista bili agenti SIS-a u Njemakoj, a drugi su uhapeni zbog demokratske djelatnosti kao pijuni. Najmarkantniji meu ovim pijunima bili su major Schuller i Schroder. Ova je grupa u logoru razvijala grozniavu djelatnost, a njihov je cilj bio jednak Kappovu. No ipak su se u neemu razlikovali. Dok su Kapp i Rauecker bili izraziti pustolovi, ovi su ozbiljno vjerovali u mogunost nasilno provedene promjene prilika u Sovjetskom Savezu. Bili su naivni. Kao veina stranaca, nisu poznavali Rusiju, mjerili su je europskim mjerilom. Bili su uvjereni da e uskoro doi do rata izmeu Amerike i Sovjetskog Saveza i svim su silama nastojali da doprinesu pobjedi Amerikanaca. Kad je itav logor stao pripovijedati o tome da e uskoro doi do rata 543

i da je ta vijest dola iz pouzdanih izvora, upozorio sam majora Schullera kakvoj se opasnosti izlae. Major Schuller mi ree da je svojevremeno razgovarao s generalom Halderom i da mu je ovaj tada rekao da e najkasnije 1953. doi do rata. Amerikanci imaju pouzdane obavijesti da e Staljin 1953. napasti Jugoslaviju, a to e, naravno, dovesti do svjetskog rata. Godina 1952. bliila se kraju, osloboenju ni traga. Grupa majora Schullera odluila je da po svaku cijenu stupi u vezu s inozemstvom. Odluili su da jedan pripadnik grupe pobjegne preko granice i Amerikancima preda originalan izvjetaj o situaciji i ukae na to da milijunska armija sibirskih logora eka znak za ustanak protiv staljinistikog reima. Ljudi su jo jednom pokazali koliko su naivni kad su vjerovali da je dovoljno samo pobjei iz logora. Pretpostavimo da nekom ovjeku i uspije da pobjegne iz logora i da postoji mogunost da prijee sovjetsku granicu, to je gotovo nemogue, ali on se nalazi u istonoj Sibiriji, tisue kilometara daleko od granice, bez sredstava i znanja ruskog jezika. Kako e dospjeti do granice? U Staljinovoj Rusiji nemogue je i Rusu s krivotvorenim dokumentima ostati neotkriven. Pipci NKVD-a nalaze se posvuda. Ali na to grupa nije mislila. I oni su stali pripremati za bijeg mlaeg Nijemca koji je kao bravar radio u tvornici lokomotiva. Bjegunac se trebao sakriti u rezervoar za vodu u lokomotivi i tako napustiti podruje tvornice. Mladiu su dali neto rubalja i kruha i on se po itavu tijelu namazao mau da bi due izdrao u vodi u rezervoaru. Lokomotiva je krenula iz hale i zaustavila se pred vratima gdje su se straari popeli na nju i stali je kao obino pregledavati. Tog dana pregled je trajao naroito dugo, lokomotivu su dva puta pregle544

davali, rezervoar su probadali otrim eljeznim ipkama, ali nita nisu nali. Slubujui komandir strae dao je znak za polazak. Ali ocir MGB zapovjedi da je jo jednom pretrae. Kad je straar po trei put gurnuo eljeznu ipku u vodu, uo se krik. Istovremeno se pojavi ovjek namazan mau i aom. Bjegunca su izvukli. Bilo je jasno da su u grupi agenti koji su izdali plan bijega pa je ocir MGB-a oekivao bjegunca. Sada se dogodilo ono to se u takvim sluajevima uvijek dogaa. Vie od dvadeset Nijemaca, meu njima majora Schullera i Schrodera, bacili su u zatvor i izveli pred sud. O sudbini ovih ljudi nita nisam mogao saznati, kao ni o Karlu Kappu i Franzu Stiftu.

545

ISTREBLJENJE IDOVA Nekoliko mjeseci prije nego to je ruska i svjetska javnost saznala o progonu idova koji je poeo na zapovijed Staljina, u logorima se o tome ve uvelike govorilo. Ono to se potkraj 1952. moglo sluati putem radio-stanica ili proitati u novinama nije bio poetak tragedije idova u Sovjetskom Savezu nego nastavak. Sluaj idovskih lijenika bio je mala epizoda velike akcije da se istrijebe preostali idovi koje Hitler nije uspio poubijati. Moglo se primijetiti da je od proljea 1952. u svakom novom transportu zatvorenika broj idova bio neobino velik. U poetku smo mislili da je to sluajno, ali tada su poeli pristizati itavi idovski transporti. U brigadu 31 stiglo je nekoliko novih zatvorenika, meu njima i dva idova. S jednim od njih radio sam na istom dijelu gradilita. Prvih dana bio je utljiv. Kako sam znao tisue sluajeva koji se nisu u bitnome razlikovali, nisam se za nj naroito zanimao. Prolo je nekoliko tjedana, a ja sam novom znancu u mnogoemu pomogao. Kad sam ga jednog dana zatitio od antisemitskih ispada, stekao sam njegovo puno povjerenje. Od toga dana postao sam njegov stalni savjetnik. Saznao sam da je moj novi znanac, pukovnik Rowinski, bio komandant eljeznike strae moskovske eljeznike mree. Rowinski je ve kao mladi postao lanom Komsomola, zatim i KP. Nakon graanskog rata ostao je u vojsci, zatim je premjeten u eljezniku strau. Njegovoj je nadlenosti pripadalo da nadgleda eljezniku prugu kad su putovali voe Partije. eljeznika straa nije pripadala nadlenosti Ministarstva rata, nego MGB-a. 546

Pukovnik Rowinski bio je idov, ali krug u kome se kretao, oenio se Ruskinjom, potpuno ga je udaljio od idovske sredine. Dvoje djece bilo je odgojeno u sovjetskom duhu i u koli su se smatrali Rusima. Njegova su djeca prvi put saznala da je njihov otac idov prije godinu dana kad je u SSSR-u bilo doputeno idove nazivati pogrdnim imenima id, tj. ifut. Jadno dijete vratilo se jednog dana iz kole plaui i potuilo se majci. Ogorena majka pourila je u kolu da bi direktoru dokumentima dokazala kako ni ona ni njena djeca nisu idovi. Direktor je odgovorio da djeca sama znaju koga treba smatrati idovom i da se on ne eli mijeati u te stvari. Rowinskoga nije nitko nazvao idovom, ali su ga jednog dana pozvali generalu koji mu predstavi ovjeka kojem odmah mora predati dunost. Nisu mu rekli ni rijei o tome zato ga poslije trideset godina slube bacaju na ulicu. Morao je napustiti i slubeni stan. Obitelj je ostala na ulici. Obilazio je razne instance i alio se na nepravdu, ali svagdje su mu okretali lea. Napokon je dospio do starog prijatelja koji je bio zamjenik ministra. Kada mu je sve ispriao, ovaj mu tiho odgovori: - Postoji tajna Staljinova zapovijed u kojoj stoji da se iz svih ureda moraju odstraniti idovi. Mora shvatiti da ti u takvoj situaciji ne mogu pomoi. Mora napustiti Moskvu. Jo 1940. godine, poslije zakljuenja pakta izmeu Hitlera i Staljina, Politbiro Komunistike partije donio je rjeenje da svi Jevreji budu iseljeni iz velikih gradova, posebno iz Moskve. Poetak drugoga svjetskog rata sprijeio je Staljina da provede svoju zamisao, zatim mu prui ruku i ree: - Nemoj se ljutiti ako te vie neu smjeti primiti. Poslije je Rowinski vidio da nije jedini idov koga su otpustili. U kadrovskim odjeljenjima, ministarstvima, glavnim upravama i visokim kolama postojali su popisi idova koje je trebalo 547

otpustiti. U Moskvi i Lenjingradu mnogi idovi ostali su bez namjetenja. Samo jedno ministarstvo nije otputalo idove: ministarstvo vanjskih poslova iji je ef bio Molotov. On ve odavno nije podnosio idove. Posljednji idov koji je tamo radio bio je Lozowski, koji je prvom poslaniku Izraela Goldi Meir obeao da e omoguiti iseljenje onih idova koji ele u Izrael. Zbog toga su ga uhapsili, a Molotov se mogao pred Staljinom hvaliti da je njegovo ministarstvo isto od idova. Molotov je oistio i svoju obitelj. Rastavio se od svoje ene idovke s kojom je imao dvoje djece, ije je djevojako prezime bilo emuina. Istovremeno su je smijenili s poloaja ministra kemijske industrije. A kako bi do kraja osvojio Staljinove simpatije, Molotov ju je dao i uhapsiti. Potkraj 1952. sovjetske su novine i radio-stanice donijele vijesti o otkrivanju zavjere idovskih lijenika koji su htjeli poubijati voe Komunistike partije Sovjetskog Saveza. U vijestima je bilo spomenuto da su uhapeni lijenici priznali kako su nekoliko znaajnih voa poslali na drugi svijet. Zahvaljujui budnosti neke lijenice, propali su njihovi planovi da i dalje ubijaju sovjetske voe. Samo oni koji su razumjeli to u Sovjetskom Savezu znae takve vijesti mogli su shvatiti kakve e biti posljedice. Bio je to signal za istrebljenje idova u Rusiji. Od toga asa idovi su bili proskribirani. Uslijedila su masovna otputanja. Nije se vodilo rauna o zakonskom roku i drugim propisima. Iz svih viih kola izbaeni su studenti idovi. MVD i MGB radili su grozniavo. Zatvori su se punili idovima koje su optuivali da su ameriki agenti, trockisti, cionisti i teroristi. Antisemiti su mogli divljati. Iz tramvaja, autobusa i eljeznica izbacivali su i premlaivali idove i one koji su na njih nalikovali. Oni koji bi ih pokuali zatititi doivljavali bi istu sudbinu. Nijedan Rus nije se usudio s njima druiti. Vienije idove, koji bijahu poznati u 548

itavu svijetu, nisu mogli jednostavno uhapsiti. Zato su se stali redati nesretni sluajevi. Jednog je dana u novinama izala kratka vijest da je poznatog glumca Mihoelsa i njegova prijatelja pregazio kamion u Minsku. U stvari ovu su dvojicu ubili u zatvoru u Minsku jer su odbili potpisati priznanje da su bili ameriki agenti. U logorima se dogaalo isto to i na slobodi. idovi koji su se nalazili na privilegiranim poslovima prebaeni su na teak rad, a svi idovski lijenici morali su raditi u kamenolomima, rudnicima, pjearama i u umi. Pogromaka hajka, hitlerovska zapravo, postajala je sve bjenja. Ali za razliku od prilika na slobodi, gdje se Rusi nisu usudili druiti sa idovima, u logorima se mogao nai prilian broj hrabrih zatvorenika koji su idove zatiivali od maltretiranja. U baraci u kojoj su stanovali radnici logorskih pogona nekoliko je ukrajinskih faista pokualo napasti krojaa idova. Ali krojaa je branio upravitelj radionice Hinuk i ostali radnici. Nastala je tunjava u kojoj su faiste tako udesili da su etvoricu otpremili u bolnicu. Slinih scena bilo je i u blagovaonici kad su zatvorenika idova izgurali iz reda. Napadnuti se branio i limenom je zdjelom teko ranio jednog napadaa. Zatim su dojurili faisti i stali ga mlatiti. Tada se pojavio upravitelj kuhinje zajedno s kuharima i izbacio hordu. To to idove u Sovjetskom Savezu nisu istrijebili valja zahvaliti obavijesti koja je poetkom oujka 1953. izila u sovjetskim novinama, o tekoj bolesti ljubljenog voe. Staljin je umro 5. oujka 1953. Vie od dva desetljea porobljeni je narod ekao taj as. Ruski narod, koji je bio prisiljen da svakog sata pokazuje svoju ljubav i odanost voi, sada je mogao odahnuti. 549

I najblii suradnici Staljina nadali su se da e smru tiranina biti osloboeni stalne opasnosti u kojoj su se nalazili. Sudbina Buharina, Rikova, Tomskog, Pjatakova i Jagode, koji su svojevremeno bili Staljinovi najblii suradnici, bila je oit dokaz da ni oni sami nisu sigurni za svoj ivot. Kad god bi Staljin poslao u smrt nekog od njihovih kolega, oni bi se pitali tko e biti slijedei. Na slian nain stradali su poznati jevrejski pisci: P. Marki, D. Gortein, D. Bergefson, L. Kvitko i drugi.

550

STALJINOVA SMRT 7. oujka 1953. pojavile su se sovjetske novine s crnim alobnim okvirom. Pisalo je da je 5. oujka u 21.50 sati umro veliki voa. I dok su novine i radio-stanice alile zbog nenadoknadivog gubitka za Partiju i narod, u Kremlju je poela borba za nasljednika. Le se jo nije ni ohladio, a svi su ve mislili na to kako da se osiguraju kod Staljinova nasljednika. Nitko nije htio pred novim ljubljenim voom ponovno strepjeti za svoj ivot. to se dogaalo u glavama tih ljudi najbolje pokazuje Hruovljev odgovor na sjednici CK. Na pitanje kakva je odgovornost lanova CK za Staljinove zloine, on je odgovorio da se prije svake sjednice CK njegov lan opratao od svoje obitelji jer nije znao hoe li se vratiti kui. Na dan Staljinova pogreba licemjerje u logorima doseglo je vrhunac. Taj dan proglaen je danom alosti. Zatvorenici nisu morali ii na rad, emu su se oni, naravno, radovali. Neki su govorili: - Ako se na dan Staljinova sprovoda ne mora raditi, bilo bi dobro kad bi svakog mjeseca umro po jedan kakav mali Staljin. Na znak gonga svi su se zatvorenici skupili na dvoritu i postrojili po brigadama. U sredini je postavljen stol, na koji se popeo upravo onaj ocir koji je zatvorenike najvie muio. "On sa stola zapovjedi: - Skinite kape! Zatvorenici su stajali gologlavi, s kapama u ruci. Dvoritem se orio glas muitelja: - U ovom asu sahranjuju velikog vou sovjetskog naroda i cijeloga slobodoljubivog ovjeanstva. - Na te rijei zatvorenici su stali glasno kaljucati. Ocir MVD-a pogleda oko sebe i nastavi: - Sahranjuju ljubljenog Josifa Visarionovia Staljina u mauzoleju na Crvenom trgu. Zajedno s itavim narodom alimo za naim 551

ljubljenim voom i zaklinjemo se u ovom tekom asu da emo jo vie i bolje raditi. Tri minute utnje. Odjednom neki zatvorenik glasno upita: - Graanine naelnice, na svom kontu imam neto novaca koje sam dobio od ene i koje ionako ne mogu potroiti. Rado bih dao prilog za vijenac naem ljubljenom voi. Je li to mogue? - Morate napisati molbu naslovljenu na naelnika logora - odgovori ocir. Zaula se komanda: - Razlaz! Vratili smo se u barake. Cinizam MVD-a bio je bezmjeran. Mnogo se govorilo o uzroku Staljinove smrti. Bilo je jasno da lijeniki bilteni objavljuju samo medicinske uzroke smrti. Ali ne treba smetnuti s uma udarce koje su mu zadali jugoslavenski komunisti na elu s Titom. Staljin od godine 1948. nije mogao nai mira. Ljudi iz njegove okoline govorili su da Staljin danju i nou razmilja kako da se osveti jugoslavenskim komunistima. Njegov prvi plan bio je vojni pohod protiv Jugoslavije, to se otvoreno priznavalo. Njegova desna ruka, Molotov, izjavio je da e ve slijedeih tjedana Titovu kliku izbrisati sam jugoslavenski narod. Kad je ovjek kao to je Molotov govorio o narodu, on je time mislio na bandu koja se nalazila u slubi NKVD-a i na sam NKVD. Staljin se nadao da e moi uz pomo nekoliko stotina svojih agenata u Jugoslaviji izazvati nerede i da e tu priliku iskoristiti za vojnu intervenciju i tako Jugoslaviji nametnuti reim koji e ga u svemu sluati. Ali njegovi planovi nisu uspjeli zbog jedinstva jugoslavenskih naroda koji su jednoglasno bili uz Tita. Drugi je udarac dobio nakon neuspjele akcije protiv June Ko552

reje. Ugledajui se na Hitlera, Staljin je mislio da e munjevitim ratom u Junoj Koreji rijeiti rat u svoju korist. Unato svim upozorenjima, ak i nakon toga to je ameriki ministar Dulles doao u rovove u Junu Koreju, ime je jasno stavljeno do znanja da Amerika nee dopustiti da se Koreja silom prikljui sovjetskom bloku, Staljin je zapoeo borbu vjerujui da e mu uspjeti da Amerikance baci u more, kako je rekao u jednom govoru. Ali ni to mu nije uspjelo. Staljin je poeo ostvarivati svoj plan pripremajui novi rat. Stvarao je pogodan teren lanom propagandom o uvanju mira. Kao i obino, pozvani su Uja Erenburg, Joliot-Curie, pater Jonson i drugi da organiziraju mirovne kongrese na kojima bi se napadali imperijalisti. Bili su prevareni mnogi poteni ljudi. Jer tko, ako je doista ovjek, iskreno ne eli mir? Sve to samodrac Staljin nije mogao preivjeti. Nije udno to se Staljinova smrt naroito odrazila u logorima. Zatvorenici su odjednom povjerovali da jednog dana mogu biti slobodni. Straari, nadglednici i logorski inovnici osjeali su da poinje novo doba. Iako straari nisu razgovarali sa zatvorenicima o Staljinovoj smrti, ipak se osjealo da e odsada biti sve drukije. Prva je posljedica bila slabljenje discipline. Zatvorenici su otvoreno izjavljivali da je rad odvie teak. Nitko ih nije pozivao na odgovornost. Zatvorenici, koji bi zbog neispunjavanja norme dobivali manje kruha, govorili su da gladni ne mogu raditi. Dobivali su itave porcije. Ponovno su uvedena etiri slobodna dana u mjesecu. Umjesto dva pisma godinje, zatvorenici su smjeli slati dva pisma mjeseno. Logorska uprava gubila je orijentaciju. Nakon dva mjeseca logorska je uprava ponovno pokuala zategnuti uzde. Mnogi zatvorenici opet su se nali u karceru. Dogaalo se ak i to da straari ponovno mue zatvorenike, ali to su bili samo pokuaji da se ponovno uvede staro stanje. Ali stara 553

vremena su prola. U logor vie nisu redovito stizali novi zatvorenici. A oni koji su stizali iz istranih zatvora, govorili su da i nema novih uhapenika. U logorima se znalo i to to se dogaalo u vrhovima Partije. Mnogo se govorilo o borbi za vlast koja je bila u punome toku. Veliko je uzbuenje izazvala vijest da je maral ukov postao ministrom rata jer su zatvorenici znali da je Staljin ukova poslao u izgnanstvo. Izgnanstvo je bila samo prva etapa, za njom je trebala slijediti: likvidacija. Tako je bilo s Tuhaevskim, Gamarnikom, Jakirom, Blucherom i drugim vojskovoama Sovjetskog Saveza. Brojao sam mjesece koji su mi jo preostali do isteka kazne. U mislima sam se ve vidio na slobodi, kako ivim u sibirskom selu. Bilo mi je jasno da to nee biti prava sloboda. Znao sam da se politiki zatvorenici poslije odsluenja kazne ne smiju vratiti svojim obiteljima i da im MGB odreuje mjesto boravka. Ali ivot u izgnanstvu ipak se razlikovao od ivota u logoru. eznuo sam da se oslobodim nadglednika, logorske policije, policijskih pasa, NKVD, naelnika i drugih siledija. Ali onda sam uo od ljudi koji su ivjeli u izgnanstvu da su prilike esto takve da mnogi sanjaju o povratku u logor. Iz njihovih pisama moglo se zakljuiti da su veoma nesretni. I u Tajetu su ivjeli mnogi prognanici s kojima smo ponekad mogli razgovarati. Svakom prilikom molili su zatvorenike da im prodaju poneki odjevni predmet. Prolazei ulicama Tajeta vidjeli smo dugake repove pred trgovinama kruha i drugih namirnica, a kroz prozore ljude kako sjede u sobama i pri svjetlu svijee veeraju svoju oskudnu veeru. Na osnovu svega toga mogli smo zamisliti kako ivi prognanik. Ali ja sam ipak eznuo da iziem iz logora, eznuo sam za barem malo slobode. Pa bila ona i prividna. esto sam promatrao svoju prljavu i pocijepanu odjeu, cipele koje nisu lijepo izgledale. Pitao sam se kako mogu takav na 554

slobodu. Nadao sam se da mi nee oduzeti zatvoreniku odjeu, a ja u skinuti ili premazati brojku. Napisao sam eni pismo u kome sam se radovao srei to u uskoro biti slobodan i to u je moi zagrliti. Nije to bilo prvi put to eni piem takvo pismo u tih sedamnaest godina. Znao sam da ona ni ovaj put ne vjeruje u moje osloboenje, ali paket mi je poslala na vrijeme. U paketu koji sam primio mjesec dana prije nego to su me pustili naao sam odijelo njena brata koji je poginuo u ratu, dva para rublja i par izama koje je kupila od svoje male plae. Strahovito sam se radovao to sam za prvo vrijeme opskrbljen najvanijim stvarima. Za mene su se brinuli i prijatelji u logoru. Oskar Leptich, koji je radio kao tokar u radionici benzinskih cisterni, nainio mi je od aluminija dva lonca i dvije posude. Helmut Roth napravio mi je licu i dva nalivpera koja se ni po emu nisu razlikovala od tvornikih proizvoda. Heinz Gewurz tajno je organizirao skupljanje novaca i donio mi tri stotine rubalja. Sve to ispunjalo me hrabrou i nadom. Moji drugovi, kao i brigadir, znajui da u uskoro biti puten, uvali su me za vrijeme rada. esto su me prisiljavali da se odmaram. Pri tom su govorili: - Imat e jo dovoljno prilike da radi. - to misli da e ti na slobodi padati peeni golubovi u usta? Sve sam to i sam znao. Poeo sam brojati dane... samo jo deset, osam, pet, dva i... Napokon je doao i pretposljednji dan. Uvee je u baraku uao nadglednik i rekao mi je: - Sutra vie ne morate ii na posao. Prijatelji su me okruili i estitali. Znali su da sam sumnjao da e me pustiti. Oskar Leptich, Heinz Gewurz i Helmut Roth uredili su da ih prebace u nonu smjenu kako bi sa mnom proveli posljednje sate. 555

POSLJEDNJI DAN U LOGORU im se 22. rujna 1953. zauo znak gonga za ustajanje, posljednji moj logorski gong, u baraku su uli moji prijatelji. - Danas ne idemo na doruak, dorukovat emo ovdje s tobom, svi zajedno. Oskar iz vatiranog kaputa izvadi limenku kompota, Heinz je donio eer, a Helmut veliki komad slanine. Nikada nisam saznao gdje su to nabavili. Siguran sam da ih je stajalo mnogo truda. Kad smo zavrili doruak, doao je nadglednik. - Gdje je tajner? - upita. Javio sam se. Zajedno s njim krenuo sam u skladite u kojem se nalazio moj ranac i odjea. U straarskoj sobi svukli su me u prisutnosti ocira MVD i pretraili. Ocir je naredio da se pronae papiri. Mislio je na obavijesti ili adrese drugih zatvorenika. Kad su me pretraili, ocir mi prui cedulju na kojoj je pisalo da sam dobio svoje stvari i novac i da od logorske uprave nita ne potraujem. Potpisao sam iako mi nisu u cijelosti vratili ni odjeu ni novac koji su mi oduzeli prilikom hapenja prije sedamnaest godina. U dvoritu su me ekala tri moja prijatelja. Otpratili su me do izlaza. Dok je nadglednik razgovarao sa straarom, ja sam se opratao sa svojim prijateljima. Rastanak je bio dirljiv. Poslije sam saznao da su Helmuta Rotha i Oskara Lepticha predali rumunjskim vlastima, a Heinz Gewurz nalazi se jo uvijek u Ozerlagu u logoru broj 013. Vrata se otvore. ekala su me dva naoruana vojnika da me odvedu do Peresilke. Na toj etapnoj stanici nalazio sam se ve etvrti put. Ali ovaj put odlazio sam na slobodu. Smjestili su me u baraku zatvorenika koji su odsluili kaznu i sada ekaju osloboenje. Odmah sam ustanovio da neki ovdje 556

ekaju ve tri mjeseca na rjeenje, iako im je rok istekao. Naroito je teko bilo zatvorenicima koji su u logoru postali nesposobni za rad. Njihovi su roaci morali garantirati da e se za njih brinuti. Ali koji su roaci bili spremni da se brinu za ovjeka koji je dvadeset godina proveo u logoru? Takvih je roaka vrlo malo. Stoga su jadnici mjesecima morali ekati da ih smjeste u invalidski dom MVD-a. Stranci su bili u naroito tekom poloaju. Ovdje sam sreo Austrijanca, majora Schsslera, Beanina koga su Rusi uhapsili 1945. u Beu. Schssler je bio upravitelj odjeljenja u ministarstvu rata koje je nadziralo tvornice. Dvije godine prije svretka rata odjeljenje je prikljuenu Gestapou i major se iz Stubenringa preselio u hotel Metropol u kome je bilo sjedite Gestapoa. Dobio je osam godina logora i njegova je kazna istekla u oujku 1953. Ali nisu ga pustili jer je bio bolestan i Austrijanac. Molio je da mu omogue da se vrati u domovinu. To su mu obeali. Jednog dana pozvali su ga u logorski ured i zatraili da potpie neku cedulju. Znao je samo nekoliko rijei ruski i pitao je to pie na cedulji. inovnik mu je objasnio da ga vraaju u Austriju, a on mora dati pismeni pristanak. Major je bio presretan to e uskoro biti u Beu. Rado je potpisao. Prolazili su tjedni, a Schssler se jo uvijek nalazio na etapnoj stanici. Kad sam uao u baraku i pogledao hou li sresti nekog znanca, opazio sam u kutu majora Schsslera koga sam upoznao u logoru 1949. godine. Kad sam ga pozdravio, pogledao me kao da vidi privienje. - tajner! - vikne i plaui me zagrli. Stari slomljeni ovjek ispria mi svoju nevolju, a ja mu predloih da zajedno poemo u ured, ja u biti njegov prevodilac. Upravitelju odjela rada i evidencije objasnio sam zato smo doli. On se grubo izdere: 557

- to se vas tie Schsslerova stvar? Nastojte radije da sami izaete. - Mi smo zemljaci i on me molio da mu prevodim jer ne zna ruski. - Mar napolje! - vikne upravitelj. Izili smo u hodnik i dogovarali se to da uinimo. Odluio sam da pokuamo kod naelnika logora. Kad smo uli u sobu upravitelja etapne stanice, ugledao sam onog MGB ocira bez oznake ina koji je bio moj posljednji istrani sudac. - to vi radite ovdje? - upita me. Ispriao sam mu da su me ovamo doveli prije putanja na slobodu i kako me zemljak zamolio da mu pomognem kao prevodilac. To je uo i naelnik logora te naredi svojoj sekretarici da donese Schsslerove spise. Uskoro se vratila nosei spise. Naelnik glasno proita cedulju koju je Schssler potpisao i u kojoj izjavljuje da se ne eli vratiti u Austriju. Preveo sam to majoru Schssleru. - Za ime boje - ree zaprepateno - to ja nikada nisam potpisao. - Je li to va potpis? - upita naelnik i pokae cedulju. - Da, ali ja nisam znao to ovdje pie. - Ova je stvar svrena, vratite se u baraku - ree naelnik. Major Schssler zaplae. Morao sam ga uhvatiti pod ruku. Tekom mukom stigli smo do barake. - Takva prevara, takva prevara - stenjao je. Za ta etiri dana koja smo proveli zajedno morao sam mu nekoliko puta obeati da u obavijestiti njegovu enu, koja je stanovala u Beu VII u Seidengasse. Na rastanku je Schssler toliko 558

glasno plakao da su se svi skupili. Kad su uli razlog, sa svih se strana moglo uti: - Sramota! Posljednji put vidio sam Nijemce, Austrijance i Maare, koji su upravo stigli, osuene na dvadeset i pet godina logora i koji su bili uvjereni da e do Boia biti kod svojih kua. Mislio sam o tome kako mnogi od njih vie nikada nee vidjeti ni domovinu ni obitelj. Toga dana pustili su iz Ozerlaga etrdeset i dva ovjeka. Pozvali su me u ured gdje su mi proitali odluku MGB-a iz Moskve. Izvanredni savjet MGB-a zakljuio je da Karla tajnera, koji je bio osuen na osnovu paragrafa 58, toke 6, 8, 9, 10, i koji je odleao dvije kazne od sedamnaest godina zatvora i logora, poalje doivotno u progonstvo u podruje Krasnojarska. Preputa se pokrajinskoj upravi MGB-a u Krasnojarsku da odredi mjesto stalnog boravka Karla tajnera koje ne smije napustiti bez dozvole MGB-a. U sluaju da spomenuti bez dozvole napusti odreeno prebivalite, bit e osuen na dvadeset godina katorge. Morao sam potpisati. Da, tako izgleda sovjetska sloboda. Drugo nisam ni oekivao. Bio sam osloboen, pa sam mislio da mogu sam otputovati u progonstvo. Ali ubrzo sam se uvjerio da sam jednu vrstu neslobode zamijenio drugom. Ponovno su me temeljito pregledali. Ponovno su me strpali u crnu Maricu. U njoj smo stigli na eljezniku stanicu Tajet. ekao sam na redoviti vlak Habarovsk-Moskva. Ponovno u stolipin-vagon, koji je bio krcat. Zatvoreniki vagon prevozio je skorbutne bolesnike iz golemog logora Kolvme. Bolesnici su nas pozdravili. 559

- Dobar dan, brao, kamo putujete? - U Krasnojarsk - odgovorili smo. Od bolesnika smo saznali da ih vode u logor u Karagandi. Veina je izgubila sve zube. Mladi ljudi izgledali su poput staraca. U vagonu se osjeao straan smrad, mnogi su imali otvorene rane velike poput dlana.

560

KAKO VAM SE SVIA SLOBODA? Bio sam sretan kad smo slijedeeg jutra stigli u Krasnojarsk. Na stanici je ve stajao zatvoreniki auto. Nas osamnaestoricu smjestili su u kamion. Zaustavili smo se u velikom zatvoru Krasnojarska, usred zatvorskog dvorita. Teka vrata su se zatvorila i mi smo izili. Sjeo sam na ranac. Velike etverokatne zgrade, stotine prozora s reetkama! - Kako vam se svia sloboda? - upita me susjed. - Strpljenje, dragi moj - odgovorio sam - na slobodu se ne dolazi tako lako. Iz susjedne zgrade izila je grupa vojnika. Prozvali su nas redom. Rekao sam svoje ime. - Paragraf i visina kazne? - upita me vojnik. - Svoju sam kaznu odsluio - odgovorio sam. - To nije vano, za mene ste zatvorenik. Pretraili su moj ranac, zatim su me itavog pretresli. Sve je to trajalo vie od jednog sata. Da nije poela padati kia, koja je vojnike prisilila da se poure, trajalo bi i due. Zajedno sa stvarima smjestili su nas u prizemlje jedne zgrade u eliju broj devet. Bila je to velika dvorana s mnogo svodova. Na dvokatnim prinama bilo je mjesta za stotine ljudi. Zbog vreve i etkaranja ovjek je imao utisak da se nalazi na orijentalnom sajmu. Gotovo nitko nije primijetio da smo uli. Svatko je potraio svoje mjesto. Ja sam se s nekim Litvancem i Bjelorusom popeo na drugu prinu od ulaza. Nai susjedi, koji su uglavnom bili iz Tajeta, priali su da ekaju ve sedam dana da ih otpreme u progonstvo. Neki su ekali i vie tjedana. Govorilo se da e veina biti smjetena po umskim gospodarstvima, to je znailo da emo ponovno raditi u umi. Kad sam opazio da kruh nitko ne uva, upitao sam jednog starosjedioca da li se krade. 561

- Pajku nitko ne dira, ali na stvari morate paziti. Ruak se dijelio na vratima. Svatko je morao istupiti. Mlade djevojke, koje su na rukama nosile ute trake s natpisom zatvorenik, dijelile su iz limenog bureta i, tradicionalnu rusku juhu od povra. Djevojke su znale da su u ovoj eliji smjeteni slobodnjaci. Dobacivale su na na raun razliite primjedbe, na primjer: zarunici, na to su slobodnjaci odgovarali slinim opaskama. Poslije dva dana odveli su me u upravu zatvora. inovnik je ispunio upitni arak bez novih pitanja. Ponovno sam morao rei svoje ime, paragraf, kaznu i zvanje, a inovnik mi po drugi put proita zakljuak MGB-a o progonstvu. Ponovno sam potpisao. Na pitanje kamo e me otpremiti, dobio sam uobiajen odgovor: - To ete na vrijeme saznati. Doao je dan kad sam meu pedeset imena zauo i svoje. Na jednom od dvorita krasnojarskog zatvora stajalo je petnaest ena, meu njima i dvije s djecom, koje su nas ekale. Pored straara stajao je i kupac. Pojedinano su nas izvodili pred kupca, a on bi svakog pregledavao i nekim postavljao pitanja. Veinu je preuzeo. Osmoricu je odbio. Njih su ponovno odveli u eliju. Morala se vratiti i jedna ena s djetetom jer je dijete neprestano plakalo, a kupca je to nerviralo. Kupac je bio zastupnik graevnog poduzea koje je u blizini rajonskog grada Jenisejska gradilo veliki invalidski dom za armiju. Birao je radnu snagu po principu srednjovjekovnih trnica robova. Kad je izabrao, kupac je otiao u zatvorski ured da potvrdi primitak robe.

562

MOJ PRIJATELJ SE ENI Dok smo ekali povratak kupca upoznali smo se sa enama. Mladi Litvanac, koji je neprestano bio sa mnom, ree mi: - Naao sam enu. - Koju? - upitao sam. - Onu iz treeg reda, drugu. - Ima dobar ukus - rekao sam. Kupac se vratio u pratnji dvojice vojnika. Vrata se otvore i u dvorite uu dva kamiona. Proao je jo jedan sat prije nego to smo se mogli ukrcati u kamione. Za to vrijeme Litvanac je stupio u razgovor sa svojom izabranicom. - Zna li da e biti moja ena? - upitao je. Djevojka ga je zaueno pogledala. - Da, mislim ozbiljno, svia mi se. Reci mi kako se zove? - Fenja - odgovori djevojka. Po tome kako je primila njegovu ponudu i kako je izgovorila svoje ime vidio sam da se Fenja slae. Stajala je zajedno s nekom enom. Kad je sklopila prijateljstvo s Litvancem, ona joj vikne: - Katja, nala sam mua. Pruila je Litvancu ruku. - Katja, to je prijatelj moga mua - ree Fenja i pokae na mene. Ponaala se kao da je i meu nama sve dogovoreno. Jednostavno mi je poela govoriti Karl i ti. Podijelili smo se u dvije grupe i zajedno sa stvarima popeli u kamione. Poto smo proli grad Krasnojarsk, vozili smo se sjeverno, du stare potanske ceste koja, naravno, nije bila sagraena za automobilski saobraaj pa je vonja bila prava muka. Puhao je vjetar 563

i bilo nam je hladno, iako smo se stisli jedan uz drugoga. Jedino Litvancu i Fenji nije bilo hladno. Kad bi auto prolazio kroz selo, udarali bismo po krovu oferske kabine i molili vojnika da stane pored ajnaje, gostionice. Prostrana dvorana ajnaje bila je napola prazna. Tko je imao novaca naruio je aj, drugi su pili votku iako je to pratilac zabranio. Gosti su se raspitivali odakle dolazimo i kamo putujemo. I oni su bili prognanici koji su ovdje ivjeli ve nekoliko godina. Donijeli su votke i ugostili nas. Poto smo se dva sata grijali, nastavili smo put. Kasno uveer ponovno smo se zaustavili pred ajnajom. Na je pratilac predao komandantu MVD-a u selu etiri ene koje su ovamo bile prognane. Ponovno smo popili aj i nastavili put kroz no i praumu. Sada je u kamionu bilo neto vie mjesta i ugodnije. Rijetko smo kada prolazili kraj naseobina. Radovali smo se kad bismo u daljini ugledali svjetlo. Nadali smo se da je u blizini selo i da emo se odmoriti. Ali svjetlo kao da se pomicalo, udaljavalo. Ta igra trajala je nekoliko sati dok bismo stigli do naselja. Slijedeeg dana stigli smo na cilj koji se jednostavno zvao Novostrojka, Novogradnja. Naselje jo nije imalo imena. Novostrojka se nalazila 300 kilometara daleko od Krasnojarska, a mi smo do nje putovali 24 sata.

564

XI U PROGONSTVU

565

MEU BOGALJIMA Tri stotine i deset kilometara od pokrajinskog centra Krasnojarska i trideset kilometara od rajonskog centra Jenisejska raskreno je pet stotina kvadratnih kilometara praume da bi se sagradila nova naseobina. Kad smo stigli u Novostrojku, tamo su stajale ve napola gotove drvene dvokatnice, oko est jednokatnica, koje su u stvari bile gospodarske zgrade, i jedna jedina zgrada od cigle, koja takoer nije bila gotova, bilo je to kupalite. U usporedbi s napola sruenim seljakim kuama koje smo putem vidjeli, ova budua kolonija invalida bila je ugodan kontrast. U prostranom dvoritu doekao nas je direktor invalidskog doma, ratni invalid bez lijeve noge. Ocir MVD-a predao je direktoru novu radnu snagu. Smjestili su nas po dva-tri ovjeka u jednu sobu. Litvanac je s Fenjom zauzeo malenu sobu, a Katja mi predloi da nas dvoje uzmemo susjednu prostoriju. Ali ja nisam odgovorio na njen prijedlog, ve sam veoma glasno upitao upravitelja gdje se ovdje nalazi pota jer bih htio telegrarati eni u Moskvu. Katja je shvatila, uzela svoje kovege i prikljuila se enama. Imao sam krevet s ulokom, pokriva, jastuke i plahte. Legao sam. Nakon toliko godina opet u spavati kao ovjek! Poslije nas je direktor odveo u blagovaonicu gdje smo dobili bogat ruak. Nakon ruka doao je ocir MVD-a i odrao govor. Rekao je da smo sada slobodni, da emo ovdje ivjeti i raditi. Tko eli moe osnovati obitelj ili dovesti svoju staru obitelj. Zatim nas je podsjetio da naseobinu ne smijemo napustiti bez dozvole MVD-a. Tko eli posjetiti rajonski grad, mora traiti dozvolu. Odmarali smo se jedan dan da bismo upoznali novu naseobinu i njene stanovnike. Dom invalida bio je okruen drvenom 566

ogradom. Izvan ograde nalazila se grupa baraka u kojima su stanovali radnici nove naseobine. Uglavnom ljudi koje su ovamo poslali poto su odsluili kaznu. Veina je ivjela sa svojim enama, od kojih su neke i same bile bive zatvorenice, dok su druge bile iz ovog kraja. Oenjeni su drali krave i svinje. Promatrali smo kako ive ovi ljudi: nakon rada bi jeli, zatim bi otili da nahrane stoku, poslije toga bi kartali. Ulog je bio pola litre votke. Grickali su slane krastavce, ene su sjedile pored svojih mueva i savjetovale im koju kartu da bace. Ako ih muevi ne bi posluali, a uz to bi jo i izgubili, dolazilo je do svaa i tunjave. Naroito je ivo bilo u nedjelju, tada bi se kartalo od jutra do mraka, ili se plesalo uz svirku harmonike. Slijedeeg jutra doao je blagajnik invalidskog doma i svakom novom slobodnjaku dao pedeset rubalja predujma. U maloj trgovini, osim glavnog artikla votke, bilo je nekoliko vrsta itarica, margarina, ponekad i eera. Na otvorenom je stajao veliki tednjak na kome se moglo kuhati jelo. Nas nove nisu zaposlili na gradilitu, mi smo u oblinjoj umi sjekli drvo za loenje. Kao u logoru, stvorili smo grupe od tri ovjeka, dvojica su obarala stablo, trei je sjekao grane. Srueno stablo pilili bismo na komade duge metar i po, a zatim ih sjekli i slagali na hrpu. Uvee je dolazio upravitelj. Za kubini metar drva dobivali smo osam rubalja, a kako se na dan moglo oboriti i sasjei najvie est do sedam kubinih metara po osobi, mogli smo zaraditi najvie petnaest do osamnaest rubalja. Dva kilometra od budueg invalidskog doma nalazio se pravi invalidski dom, maleno selo Kuzminka, koje se sastojalo od nekoliko tuceta seljakih kua. Ovdje ve dugo vremena nisu ivjeli seljaci. Imune su stanovnike za kolektivizacije djelomino iselili, 567

a neki su napustili poljoprivredu i zaposlili se u oblinjoj pilani. Seljake kue bile su dugo godina prazne, sve dok ih MVD nije pretvorio u invalidske domove za one koji su ostali ivi u logoru a izgubili su zdravlje. Ovdje su bili smjeteni ostaci ljudi iz zlatnih rudnika Kolvme, iz rudnika urana u Norilsku, iz ugljenokopa Vorkute i eljabinska i drvosjee iz sibirskih prauma. Najvie je bilo slijepaca i ljudi bez nogu ili ruku, a bilo je i oboljelih od skorbuta i epileptiara. Razgovarao sam s mnogima, sa sveuilinim profesorima, sveenicima razliitih vjeroispovijesti, radnicima i seljacima. Svi, i mukarci i ene, eznuli su za smru! Oni koji su bili sposobni za rad pospremali su sobe, a oni koji su se mogli kretati bezbrino su etali ili itali knjige i novine. Ovdje je vladala sloboda kakvu inae u Sovjetskom Savezu nisu poznavali. Ovi ljudi nisu imali to izgubiti, nisu bili zabrinuti zbog pijuna MGB-a, kojih je i ovdje bilo. U jednoj kui svakog se dana odravala sluba boja i svakog je dana druga vjerska zajednica mogla upotrijebiti prostorije. Svi su se odlino slagali. Nerijetko se moglo vidjeti kako biskup unijata seta zajedno s glavnim rabinom grada Stanislava. Bilo je potrebno da ovi ljudi najprije prou kroz pakao NKVD-a da bi mogli ivjeti u slozi. Takva sloga bila je i na groblju: na drvenim krievima bili su ruski, poljski i idovski natpisi. Kad sam nakon dva tjedna rada u umi primio prvu plau, ustanovio sam da sa dvije stotine i etrdeset rubalja, koliko mi je ostalo, neu moi ivjeti. Pomislio sam da potraim neki drugi posao. Ali ovdje to nije bilo mogue. Odluio sam otii u susjedno Maklakovo. uo sam da se est kilometara junije nalazi Maklakovo u kome postoji industrija. Iskoristio sam prvi slobodan dan i odvezao se autobusom, koji saobraa na pruzi Jenisejsk568

Maklakovo, da pokuam sreu. Autobus se zaustavio na trnici. Potraio sam upravu gradilita. Na ulazu u zgradu sreo sam znanca iz logora u Tajetu. Trufonovu sam ispriao zato sam doao. - Ovdje ima dovoljno posla. Doi, odvest u te efu personalnog odjeljenja. - Trufonov se zamisli i nastavi: - Stvar e ii lake ako to obavimo uz au votke. Rekao mi je da priekam u oblinjoj gostionici, a on e dovesti efa. Sjeo sam u kut, naruio pola litre votke i ekao. Uskoro se pojavio Trufonov, a za njim ovjek koji je umjesto lijeve noge imao protezu i podupirao se debelim tapom. Trufonov me predstavi kao starog prijatelja. Kad su sjeli, ispili smo za znakomstvo. Slijedila je jo jedna runda, nakon koje sam ponovno naruio pola litre. Kad smo ispili votku, upravitelj mi je obeao da u dobiti posao u pogonu im preselim u Maklakovo. Radostan zbog ovog uspjeha otputovao sam kui i odmah zamolio ocira MVD-a dozvolu da se preselim u Maklakovo. On me odbio rekavi da to moe odobriti samo rajonska uprava MVD-a u Jenisejsku. Jedva sam ishodio dozvolu da otputujem u rajonski centar. Sutradan sam stajao pred kapetanom Carkovim, upraviteljem odjeljenja za prognanike poslove. - U Maklakovo ne moete ii, ali ako u Novostrojku ne moete nai odgovarajui posao, savjetujem vam da otputujete u UstKem, koji je udaljen samo osamnaest kilometara na drugoj obali Jeniseja, tamo ete dobiti mjesto u pilani za eljeznike pragove. Pokuao sam ga nekako smekati, ali sve je bilo uzalud. Odluio sam otputovati u Ust-Kem. Kad sam se vratio u Novostrojku, predao sam emvedeovcu cedulju koju sam dobio u Jenisejsku i na kojoj je pisalo da smijem preseliti u Ust-Kem. 569

UST-KEM Sutradan sam spremio svoje stvari, oprostio se od drugova i iziao na cestu da priekam kamion. Za dvadeset rubalja mogao sam se popeti na natovareni kamion. Za dva sata bio sam u jenisejskoj luci i odvezao se u Ust-Kem motornim amcem koji je saobraao s lijeve na desnu obalu Jeniseja. Nakon jednog sata nalazio sam se na desnoj obali. Potraio sam upravu pilane za pragove. Direktor, neki mrzovoljan ovjek, neprijazno me doekao. Nakon toga to me kao istrani sudac ispitao o prolosti, ree mi da mora razmisliti i da e sutradan odgovoriti. Sa ceduljicom u ruci poao sam po direktorovu nalogu u baraku. Tu je bilo oko dvadeset soba u kojima su stanovali samci i brani parovi. Dodijelili su mi sobu u kojoj se nalazilo deset vojnikih kreveta, a stanari su bili sami Abhazijevci, pripadnici malog naroda s Kavkaza. Djevojka je donijela krevet. Ugurali smo ga izmeu ostalih kreveta. Kad su se Kavkaani vratili, gledali su me kao stjenicu. inilo se da su spremni da me zgnjee svakog asa. Tek kad su saznali da sam Austrijanac, postali su ljubazni. Uskoro sam se s njima toliko sprijateljio da nije ostalo ni traga neprijateljstva. Saznao sam da u istoj baraci stanuje Nijemac. Berlinanin Arnold Arno bio je radostan kad sam mu se predstavio. Arno je, kao i mnogi komunisti, pobjegao pred Hitlerom. Radio je u Moskvi u Njemakim centralnim novinama. Godine 1938. uhapsili su ga i osudili na deset godina logora. Iz logora su ga poslali u progonstvo u rajon Bolaja Murta, iz Murte 1951. u Ust-Kem. Od Arna sam saznao kako se ovdje ivi i radi. Kad sam mu ispriao da bih ovdje trebao preuzeti mjesto majstora, on me od 570

toga odgovori i ree da je to veoma loe mjesto i da se majstori mijenjaju svaka dva-tri mjeseca. Arno mi je priao da je osamdeset posto stanovnitva sastavljeno od prognanika, od njih je polovina Nijemaca iz Ukrajine. Za rata ih je mobilizirala njemaka armija, a Englezi su ih 1945. zarobili u tajerskoj i predali Rusima. Sovjetska vlada poslala ih je u Sibir, a jedan je dio dospio u Ust-Kem. Upoznao sam veinu Nijemaca i njihovih obitelji. Ovdje su se udomaili i napustili svaku nadu da e se ikada vratiti u Ukrajinu. Kad sam slijedeeg dana ponovno stajao pred direktorom, rekao sam da elim raditi bilo koji posao. inilo se da mu nije ao to ne traim mjesto majstora. Najprije sam eni htio javiti da sam slobodan i da moe pisati ako eli. Tekom mukom pronaao sam list papira i kovertu. to da piem? Da sam slobodan? To bi bila la. Napisao sam, dakle, da su me iz logora poslali u progonstvo. Ve za deset dana dobio sam odgovor. Neobino brzo! U logoru je trebalo ekati nekoliko mjeseci. Moja se ena radovala to mi je bolje, javila mi je da me eli posjetiti i da mi je poslala paket s rubljem i drugim sitnicama. Bio sam presretan to me ena eli vidjeti. Ali odluio sam da je odvratim od tog puta dugakog pet tisua kilometara. Jo vie me zabrinjavalo onih tri stotine i sedamdeset kilometara kopnenoga i vodenog puta od Krasnojarska do Ust-Kema. Dola je rana sibirska zima. Radio sam u pilani, pri minus etrdeset stupnjeva, nou. Dnevna smjena bila je popunjena. Sa svojim drugom, zdravim sibirskim seljakom, utovarivao sam eljeznike pragove na mali eljezniki vagon koji je konj vukao od pilane do skladita. Za ovaj teak rad dobivao sam dvadeset rubalja dnevno, dok je moj drug, koji je bio slobodnjak, za isti posao dobivao trideset rubalja. Jelo sam pripremao zajedno s Arnom, tako je bilo jeftinije. Arno i ja dobro smo se slagali. U slobodno vrijeme etali smo za571

jedno i priali o nekadanjem ivotu u Beu i Berlinu. esto smo posjeivali Nijemce koji su stanovali u drvenim kuicama koje su sami sagradili. Pili smo zajedno s njima votku i pripovijedali uspomene. Nijemci nisu mogli prealiti to su se dali zarobiti. Proklinjali su Engleze koji su ih izruili Rusima. S domaim stanovnitvom nisam imao gotovo nikakve veze jer su izbjegavali strance. O njima se znalo da rade u kolhozima ili na sjei drva. Poetkom 1954. dobio sam pismo od prijatelja iz Maklakova u kome me pitao hou li prihvatiti odgovarajui posao u Maklakovu. ivot u Ust-Kemu bio je uasan. Htio sam iskoristiti novu priliku. Ali kako u dobiti dozvolu da napustim Ust-Kem? Ocir MVD-a nije o tome htio ni uti. Nije mi dopustio da otputujem u Jenisejsk i da tamo isposlujem dozvolu. Odluio sam krenuti bez dozvole. ekao sam da ode u oblinja sela, a ja u neprimjetno prijei preko smrznutog Jeniseja. Povest e me Nijemac koji je iz Jenisejska dopremao robu na saonicama.

572

U JENISEJSKU U pet sati ujutro, svi su jo spavali. Leao sam na saonicama pokriven pokrivaem za konje. Samo je Arno znao da sam otiao. U Jenisejsku sam s Arnovom preporukom otiao do Berlinanke koja je tamo ivjela kao prognanik od poetka rata. Adela Herzberg, komunistkinja, pobjegla je u Moskvu poslije Hitlerova dolaska na vlast. Imala je sreu: u vrijeme kad je Staljin provodio kontrarevolucionarnu politiku i likvidirao stare komuniste, nisu je uhapsili, i ona je sve do poetka rata ivjela u Moskvi. Kad sam se predstavio Adeli i predao joj pozdrave Arna, srdano me primila. Dok smo pili aj, priao sam joj kako sam i zato doao u Jenisejsk. Adela me uvjerila da mi ne prijeti nikakva opasnost, jer je kapetan, ijoj nadlenosti pripadam, veoma predusretljiv ovjek. Otiao sam zajedno s njom kapetanu, iznio mu svoju molbu, a on mi dade cedulju za ocira MVD-a kojom mi dozvoljava da napustim Ust-Kem. Vratio sam se istog dana. Primio sam plau za rad u pilani i oprostio se. Arnu je bilo ao to e ponovno ostati sam. Zaeljeli smo jedan drugome do vienja u Europi. Arno sada ivi u Istonom Berlinu. Na Adelin poziv ostao sam njenim gostom dva dana. Radovao sam se to mogu upoznati ovaj stari grad. Adela mi je savjetovala da ne idem u Maklakovo ve da ostanem u Jenisejsku. etao sam gradom i traio sobu. Sve do otvorenja velike sibirske eljeznike pruge, poetkom dvadesetog stoljea, koja ne prolazi kroz Jenisejsk ve kroz sadanji okruni centar Krasnojarsk, Jenisejsk je bio znaajniji grad u Sibiru. Nije bio samo sredite 573

guvernera, ve i centar sibirske industrije zlata i trgovine krznom. To je bio grad u kome su ljudi za kratko vrijeme postajali basnoslovno bogati i u kome se u jednoj noi na kartama gubilo toliko novaca koliko bi bilo dovoljno da se srede prilike u nekoj maloj dravi. Trgovci su u Moskvi i Petrogradu gradili prekrasne palae i slali tamo ene i djecu da ue drutvene manire, a za sebe i svoje ljubavnice podizali su ovdje divne kue u kojima su prireivali orgije. Nisu zaboravili da sagrade kole. U Lenjinovoj ulici jo se i danas nalazi prekrasna zgrada nekadanje gimnazije. Dvanaest crkava brinulo se za potrebe due. Glavnu ulicu sijeku ravne ulice u kojima se jo vide tragovi nekadanje raskoi. Danas Jenisejsk nije grad bogatih trgovaca, ni grad kopaa zlata i lovaca na krzno. Od nekadanjeg stanovnitva ostao je samo mali broj starih ljudi koji su ivjeli iza zatvorenih vrati i sputenih kapaka. Traei sobu kucao sam na mnoga vrata, ali rijetko gdje su me pustili da uem. U jednoj kui vrata mi je otvorila mlada djevojka. Kad sam je pitao iznajmljuje li sobu, ona je malo razmiljala, pustila me u dvorite i rekla da e upitati svoju stariju sestru. Uskoro je u dvorite dola neobino lijepa ena od trideset godina. Bila je srednjeg rasta, ovalna lica, a tamnoplavu kosu ovila je oko glave u pletenicu. Velike sive oi upitno su me gledale. - to elite? Pitanje me zaudilo jer sam vjerovao da joj je to rekla mlada sestra. - Traim sobu - ponovio sam. - Ne znam to da vam odgovorim. Ne bih imala nita protiv, ali moja majka... - Razmiljala je neko vrijeme i pozvala me u sobu. Stan je bio prepun starog namjetaja, u sobi su stajala dva velika ormara, ovalni stol, veliko ogledalo, sanduci, na zidovima 574

mnogo svetih slika. U kutu pred slikom svetog Nikole gorjela je svijea. U sobu je ula majka. U prvom trenutku nije mogla izustiti ni rijei, toliko se zaudila to u svom stanu vidi stranca. - Mama, ovaj ovjek eli unajmiti sobu. to ti misli o tome? - upita starija kerka. - Ne, ne, mi vie ne primamo strane ljude. Shvatio sam da je imala mnogo loih iskustava. - Mene se ne morate plaiti - rekao sam. - Vi ste sigurno silnij? - upita. - Da - odgovorio sam - ja sam prognanik. - Pogledajte je - ree majka i pokae na svoju stariju kerku. - Jednom je doao prognanik i mi smo mu dali sobu. Svidjela mu se moja kerka i ja nisam imala nita protiv jer je bio poten ovjek. I oni su se vjenali. Ubrzo se rodilo dijete, poslije tri godine drugo. Bili smo sretni jer se u kui nalazio mukarac. Radio je kao knjigovoa i svi smo bili zadovoljni. Zatim su jedne noi, bilo je to zimi 1948, doli oni i sve nas otjerali u talu, samo je on ostao u stanu. Kad smo se vratili u stan, ovdje je izgledalo kao poslije zemljotresa, njega vie nije bilo. Ni danas ne znamo to su s njim uradili. Iz dvorita su dola dva draesna djeaka od etiri i sedam godina. Radoznalo su me promatrali. - Veoma su slini ocu - ree majka. Pozvao sam ih k sebi, ali oni su se sakrili iza majke. Pokuao sam enu nagovoriti da mi ipak izda sobu. - Ne, ne, ne mogu, nemojte se ljutiti. Oprostio sam se i otiao. Takvu tragediju sakriva gotovo svaka kua u ovom gradu. Jenisejsk je grad prognanika, ili potomaka bivih prognanika. 575

Djeca u Jenisejsku igraju ovu omiljenu igru: jedno dijete stupa s rukama na leima, drugo ide za njim i u ruci dri puku, komad drveta. Vojnik vie na zatvorenika: Ako pokua bjeati, strijeljat u te! U Jenisejsku se nalazi muzej, a samo deset posto eksponata govori o njegovoj povijesti, dok je vei dio dvokatnice ispunjen eksponatima koji govore o vremenu kada se Staljin kao prognanik nalazio u Jenisejsku, iako je ivio tri stotine kilometara daleko od Jenisejska u selu Kurejka. Muzejom je najdue upravljao profesor Dubrovski s kojim sam u Solovki i u Norilsku bio deset godina u zatvoru i koji je bio prognan u Jenisejsk. Njega je zamijenio Jelkovi, bivi suradnik Zinovjeva. Kad sam posjetio muzej, vjerovao sam da u saznati neto iz prolosti toga zanimljivog grada. Umjesto toga vidio sam samo lanu Staljinovu povijest. Obratio sam se Jelkoviu, koga sam upoznao u logoru. - Drue Jelkoviu, kako to prikazujete povijest Jenisejska? Jelkovi mi ne dopusti da nastavim ve rairi ruke. - ta ja tu mogu? Eksponate dobivamo od glavne uprave muzeja iz Moskve. Moja je dunost da ih smjestim na odgovarajue mjesto. - Znai li to da svi muzeji dobivaju iste eksponate? - Ne svi, samo oni koji te eksponate mogu povezati sa ivotom Staljina. - ak ni u Kratkom kursu SKP(b) ne pie da je Staljin ivio u Jenisejsku. - U prvom izdanju knjige ne tvrdi se da je ivio u Jenisejsku, ali u drugom je to izmijenjeno. - I u to se uputate? 576

- ta da radim? Zar da sa ezdeset i dvije godine u luci tovarim brano i cement? Jesti se mora - ree Jelkovi. Na to nisam mogao odgovoriti. Kad sam Adeli ispriao kako sam bezuspjeno traio sobu, njoj je bilo veoma ao to u ipak morati u Maklakov. Oprostili smo se.

577

U MAKLAKOVU Krenuo sam autobusom koji dva puta dnevno vozi na liniji Jenisejsk-Maklakovo. Ponovno sam stajao u blatu na trnici. Pronaao sam prijatelja koji mi je naao mjesto za spavanje, to nije bilo lako. Prvu no morao sam provesti na vojnikom krevetu zajedno s jo jednim ovjekom. Slijedeeg jutra otiao sam na doruak u ajnaju, zatim sam ponovno traio stan. Znanac mi je obeao da e me primiti na sedam dana. Drugu no spavao sam na podu, ali bilo je udobnije. Poeli su veliki mrazevi, a ja sam jo uvijek spavao na podu. Za to gostoprimstvo morao sam svakog dana cijepati drva i loiti pe. Ovdje je bilo dovoljno drva, mogao sam loiti koliko sam htio. U sobi je bilo ugodno toplo. Dvaput mjeseno morao sam se javiti u zapovjednitvo. Tom prilikom ocir MVD-a zanimao se gdje radim i koliko zaraujem. U pogon su esto dolazili predstavnici MVD-a i MGB-a, provjeravali su jesu li svi na svojim mjestima. Posao koji mi je obeao upravitelj kadrovskog odjeljenja nisam dobio, jer se u meuvremenu naao netko tko mu je ponudio vie votke od mene. Da ne bih bio bez posla, zaposlio sam se privremeno kao radnik u graevnoj stolariji. Moj susjed na cirkularnoj pili bio je Aleksandar Drecksler, lenjingradski boem. Dugaka mrava pojava podsjeala me na baruna iz drame Gorkoga Na dnu. Drecksler se na poslu ponaao kao da igra neku ulogu. Kad me upravitelj pogona predstavio i rekao mu da u s njim raditi, on me pozdravi izgovarajui Pukinove stihove. Drecksler mi se od prvog asa sviao. Deset godina logora nije slomilo njegov duh. Taj ovjek od etrdeset i etiri godine imao je mnogo razumijevanja za lijepe djevojke, i, kako je govorio, rado 578

ih je konzumirao. Priznao mi je da velik dio zarade troi na poklone mladim djevojkama. Tako ve etiri dana poslije isplate nije imao novaca, pa se morao iz navike zadovoljiti komadom crnog kruha. U istom odijelu u kome je iao na rad provodio je i nedjelje, a razlika izmeu svakidanjega i nedjeljnog odijela bila je u tome to je u obine dane nosio hlae na obrnutoj strani. Drecksler je godinama radio sa mnom, postali smo dobri prijatelji. Sada ivi u podruju Urala, blizu grada Sverdlovska, i upravitelj je malog kazalita. Bolje mu je nego da je na motornoj pili. I stari Bugarin Petkov radio je na pili, ponekad bih s njim razgovarao, ali zatvoreni bugarski seljak nikad nije govorio vie nego to je bilo prijeko potrebno. Ostario je u logoru. Zbog toga sam se veoma zaudio kad me jednom na povratku kui pozvao k sebi na veeru. Kad sam s njim i njegovom mladom enom, idovkom iz Bjelorusije, sjedio za kuhinjskim stolom i jeo u ljusci kuhane krumpire s haringom, saznao sam da je kuica koja se sastojala od sobe i kuhinje njegovo vlasnitvo i da su krumpiri iz njegova vrta. Ispriao mi je kako je doao do te kuice. Jednog je dana u velikoj pilani izbio poar i vatra je unitila veliko skladite dasaka i vei dio pogona. Bugarin je gradio novu pilanu i direktor je radnicima dopustio da uzmu ostatke dasaka i greda i da ih upotrijebe kao gorivo. Bugarin je s malo novaca na rubu ume kupio mali posjed i stao graditi kuicu, a kao graevni materijal upotrijebio je nagorjele grede; ponekad je uzimao i nagorjelo drvo. Gradio je u slobodnom vremenu i bio je veoma ponosan na svoj posao. Sa suzama u oima je priao kako je naporno radio i kako je na svojim starim leima prenosio teke grede. Bio je sretan to je 579

stvorio krov nad glavom. Na kraju mi je predloio da kod njega stanujem, a ja sam pristao. Spavao sam na leaju u kuhinji. Bilo mi je toplo. Svakog dana sluao sam svae izmeu starca i njegove mlade ene koja je eljela posjeivati kino i kupovati svilene arape. Bugarin je to smatrao luksuzom i lakomislenou. Kod Bugarina sam ostao itavu zimu, a kad je dolo proljee on je kupio dva praia i smjestio ih u kuhinju, uvjeravajui me da me to nee smetati. Dva mjeseca izdrao sam to skvianje i roktanje, a onda mi je dozlogrdilo. Moj prijatelj Drecksler, koji je znao da ivim u istoj prostoriji s prascima, upoznao me s upraviteljem stambenog odsjeka u Maklakovu. Poto smo jedne nedjelje propili moju mjesenu zaradu, Savenko mi je dao sobu. Poeo sam ureivati stan. Oekivao sam svoju enu u svibnju 1954. Uz pomo upravitelja pogona Sipera nainio sam iroki krevet i kuhinjski stol. Za dvije stotine rubalja, koje mi je poslala ena, kupio sam lonac za kuhanje i dva tanjura. Sada sam imao gotovo sve to ulazi u kuanstvo sibirskog prognanika, ak i vie od nekih koji su ve godinama ovdje ivjeli. Iz eninih pisama razabrao sam da ima krivu predodbu o ivotu u Maklakovu. Pisao sam joj izmeu ostalog: ... Iz Tvoga posljednjeg pisma razabrao sam da ima krivu predodbu o ivotu u Sibiriji. Tako kako ti misli bilo je prije trideset godina. Prvo, ne mora se bojati da e te na putu od Krasnojarska do Maklakova napasti medvjedi ili vukovi. Otkada je NKVD du puta naselio ljude iz baltikih zemalja, divlje ivotinje povukle su se dublje u praumu. Prije treba da se uva ljudi, osobito u 'ajnajama' pred kojima se zaustavljaju kamioni. Tamo se zadravaju i oni koji oekuju da e im putnici ponuditi au votke, a ako to ne uine, ovi poludivljaci ih napadaju. Zbog toga je bolje da ovjek plati i ostane miran. 580

to bih ti jo mogao savjetovati? Prije svega te molim da jo ne dolazi, ali ako ipak eli doi, ivjet u u nadi da ti se nita nee dogoditi. to se tie Maklakova i ivota ovdje, budi spremna na najgore. Jedino je stan dobar, nadam se da e i ti biti zadovoljna. Na alost, ovdje nema uloaka na pero, ve samo slamarica, ali to nee pokvariti nau sreu. Hranu e prireivati sama, a moemo ruati i u blagovaonici za dvadeset rubalja. Na trnici, gdje desetak seljaka prodaje povre, svinjetinu i mlijeko, moe kupiti najnunije. U etiri trgovine mogu se nabaviti razne namirnice, samo je eer rijetkost, bilo bi dobro da ga ponese iz Moskve. Maklakovo je veliko selo, u novoizgraenim barakama i starim seljakim kuama ivi vie od deset tisua ljudi. Naravno, to su, kao i svugdje u Sibiriji, uglavnom silom naseljeni stanovnici, a najvie ima Litvanaca, otprilike polovica, zatim Letonaca, Nijemaca, Rusa, Ukrajinaca, Poljaka, idova i Rumunja. Drutvo u kome se kreem sastoji se od grupe intelektualaca svih narodnosti, meu kojima ima mnogo zanimljivih ljudi. Nemoj se uditi to ti nita ne piem o samim Sibircima, ali dosada nisam imao prilike da ih poblie upoznam. Za higijenu ovih deset tisua ljudi slui napola srueno kupalite sa dvije kabine, koje brani parovi mogu zajedniki koristiti. Postoji i kino-dvorana u staroj baraci. Tjeimo se da e uskoro biti bolje. Novo kupalite gradi se ve treu godinu, ali ljudi nisu izgubili nadu da e biti dovreno. Isto vrijedi i za novi klub koji bi morao biti dovren do proslave u studenom, samo se ne zna koje godine... Oekujui svibanj, kada sam se nakon gotovo dva desetljea trebao ponovno sresti sa svojom enom, marljivo sam radio 581

da bih nabavio razliite kune sitnice. Neprestano sam mislio na svoju enu i nisam se usudio vjerovati da u je uskoro zagrliti. Sonju, koja je gotovo dva desetljea toliko trpjela zbog mene i kojoj toliko mnogo dugujem. Muila me pomisao kakav e biti susret. Neemo li jedno drugome biti strani? Hoe li se velika radost pretvoriti u veliko razoaranje? Ne bi li bilo bolje da odustanemo od susreta kako bismo sauvali iluziju da pripadamo jedno drugome? Napokon je doao taj svibanj. Primio sam Sonjin telegram u kome mi javlja da e petnaestoga krenuti vlakom broj etrdeset i dva i da je kartu ve kupila. Kad sam primio telegram, pomislio sam da u poludjeti od sree. Svima sam ispriao radosnu vijest. Svi su mi estitali. Da bih mogao spavati, morao sam uzimati sredstva za spavanje. Poslije dva dana stigne novi telegram. Bio sam uvjeren da je sadraj isti kao i u prvom i da ga je Sonja poslala jer nije bila sigurna da sam prvi primio. Otvorio sam ga i proitao: Moj dopust zbog hitnog uredskog posla odgoen, put nemogu, poblie u pismu. Doivio sam ivani slom. Stao sam drhtati itavim tijelom. Sluajno je u taj as u potu upao Drecksler. Kad me ugledao, pritrao mi je. - ta je s vama? Blijedi ste kao zid. Pruih mu telegram. Drecksler se trudio da me umiri. Odvukao me u oblinju ajnaju, popio sam aicu votke, bilo mi je jo gore. Zatim me otprati kui. Vie od tjedan dana nisam mogao ii na posao. Tek kad sam primio avionsko pismo, malo sam se smirio. ena mi je pisala da je ve nastupila dopust i spremila se za put, kad je iz ureda doao kurir i pozvao je da se odmah javi efu. 582

ef joj je objasnio da je prisiljen povui odluku o dopustu jer treba da obavi hitan posao koji ne moe nikome drugome povjeriti. Ona je protestirala, ali to nije pomoglo. ef joj ree da e izgubiti namjetenje ako se ne pokori. U prvom sam je asu osuivao to je popustila, smatrao sam da je ipak trebala putovati, pa makar izgubila posao, ali nakon zrelog razmiljanja uvidio sam da je ispravno postupila. Bilo bi ludo izgubiti namjetenje koje joj je omoguavalo da izdrava sebe, majku i da pomae mene. Iz pisma sam razabrao da pati kao i ja. alio sam je. Uvjeravala me da e poduzeti sve kako bi to prije dola k meni. Pokuavao sam nai utjehu u radu, ali rad je bio ziki teak, osjeao sam da gubim snagu. Ni drutvo u kome sam se kretao nije me moglo zadovoljiti. Prognanici su se grupirali po poloajima koje su zauzimali. Ovdje nije bilo zajednikih interesa i svi su se bojali da e na sebe svratiti pozornost MVD-a i MGB-a. A ovi uvari reima budno su pratili kako ivimo. O politici ovdje se nije govorilo. ovjek bi se samo izloio opasnosti da nas ponovo bace u logor. itav drutveni ivot sastojao se od karata, pjevanja i votke. Poslije pia doao bi ples. Za promjenu ljudi bi udvarali tuim enama, a oni koji nisu bili zadovoljni takvom bezazlenom igrom, ili su dalje. I rijetko su kada doivljavali neuspjeh. Kao nekim udom saznao sam da se moj prijatelj Josef Berger nalazi u najblioj okolici, pedeset kilometara od Maklakova, u selu Kazainsk, starom prognanikom centru. Odmah sam mu napisao pismo, jer mi je sada vie nego ikada bio potreban savjet ovog mudrog ovjeka i vjernog prijatelja. Uskoro sam primio odgovor. Josef se takoer radovao to smo se ponovno nali. Razmiljali smo kako bismo mogli urediti da budemo zajedno. Josefov 583

ivot u Kazainsku bio je tegobniji nego moj u Maklakovu. Dogovorili smo se da se on preseli u Maklakovo. U gostionici sam sluajno sreo upravitelja personalnog odjeljenja graevnog poduzea. Poslije dvije litre votke obeao mi je da e Josef dobiti namjetenje. Slijedeeg dana dobio sam pismenu potvrdu i poslao je u Kazainsk. Nakon mnogih muka Josef se preselio u Maklakovo. Na susret bio je veliki dogaaj.

584

U SIBIRSKOM KOLHOZU Lipnja 1954. zatvorili su na pogon na dva tjedna i svi radnici i namjetenici morali su otii na rad u kolhoz na drugu obalu Jeniseja. U tom je kolhozu prole zime od tri stotine i ezdeset ovaca uginulo od gladi dvije stotine i osamdeset, a od etrdeset i pet krava osamnaest. Preostale ivotinje jedva su preivjele zimu. Zbog toga je stigla naredba da treba osigurati sijeno. Kako kolhoz nije imao dovoljno radne snage, morali su pomoi i radnici. Naa je grupa dobila podruje koje se nalazilo na otoku na Jeniseju. Otok je bio nenastanjen i na njemu nisu bile zasaene nikakve kulture. Ljeti se kosi trava i slae u sjenik. Zimi, kad je rijeka smrznuta, sijeno se na saonicama odvozi u selo. Svakog dana u sedam sati ujutro sakupljali smo se na obali Jeniseja i prevozili na otok velikim motornim amcem. Tamo nas je ekao brigadir kolhoza koji bi nam podijelio posao. Neki su kosili travu, drugi su je skupljali u malene hrpe, a trei su te hrpe slagali u velike stogove. Jelo smo morali nositi sa sobom. Ako je padala kia, skrivali smo se pod sjenicima koje smo sami sagradili. Uvee su nas vraali u Maklakovo. Jednog dana ekali smo na obali motorni amac. Ali amca nije bilo. Kako je ve bilo deset sati uvee, dogovorili smo se s uvarom svjetionika, jedinim stanovnikom otoka, da nas preveze na svom motornom amcu. U amac je moglo stati samo deset ljudi. Doao sam na red u etvrtoj grupi. amac je krenuo. Dvadeset metara daleko od obale opazili smo da proputa vodu. Neke su ene stale vikati i skakati s jednog mjesta na drugo. U toj guvi moje je hlae zahvatio otvoreni motor i teko me ozlijedio po lijevoj nozi. Na svu sreu smjesta su zaustavili motor, inae bih ostao bez noge. 585

Vratili smo se na otok. Nogu su mi povezali kouljom. U pono je stigao motorni amac i prevezao nas na drugu obalu. Deset dana leao sam u krevetu. Uprava pogona plaala mi je samo pedeset posto od plae iako se u takvim sluajevima mora isplatiti cijeli iznos. Za njih to nije bila nesrea na radu. Poslije dva mjeseca opet smo morali u kolhoz na etvu, ali ovaj put u selo. Sada sam imao prilike da se upoznam sa ivotom sibirskog sela i s kolhozom Put u socijalizam. Uprava kolhoza nalazila se u drvenoj jednokatnici. Iz blatnog dvorita doli smo u dvoranu u kojoj se nalazilo nekoliko redova drvenih klupa. Na zidovima su stajali plakati s natpisima: Pravovremeno izvriti etvu. Nijedno zrno ne smije ostati na polju. Mobilizirajte sve snage da bi se stoci osigurala hrana za zimu. Upravitelj naeg pogona raspravljao je u sobi predsjednika kolhoza o naem smjetaju i radu. Rasporedili su nas po seljakim kuama u grupama od deset do petnaest ljudi. Moja je grupa bila smjetena kod kolhoznika koji je imao stan od dvije sobe i kuhinje. Seljakinja nas je neprijazno primila i pokazala rukom u smjeru malene sobe gdje smo svi trebali spavati. Nou je doao seljak i proao pored nas kao da ne postojimo. Slijedeeg jutra trebali smo poeti raditi na polju. Prije spavanja otiao sam s prijateljem Dreckslerom da vidim kako su se ostali smjestili. Veina seljakih kua bila je sagraena od debala s kojih je bila skinuta kora. Gotovo svi drveni krovovi bili su urueni, ili su proputali, a na mnogima je rasla mahovina. Pred kuicama su se nalazili povrtnjaci u kojima su bili zasaeni krumpir, zelje, luk i drugo povre. U stanovima su stajali kreveti i veliki sanduci, rijetko gdje ormari. 586

Kada se smrailo, vratili smo se u kuu u kojoj smo trebali noiti. Seljak i seljanka jeli su iz velike drvene zdjele, drvenim licama, zgnjeeni krumpir i kisele krastavce. Neto kasnije s polja su se vratile dvije kerke. Nisu se umile, sjele su za sto. Majka je u drvenu zdjelu nasipala jo krumpira. Kad su djevojke veerale pokuali smo s njima razgovarati o radu u kolhozu. Uspjeli smo saznati da su zaposlene na suenju penice. Djevojke su otile u susjednu sobu, skinule blatne izme i u odjei legle u krevet. Mislio sam da zbog stida nee skinuti odjeu da e to uiniti ispod perine. Legli smo na goli pod i pokrili se kaputima i ostalom odjeom. Ja sam za svaki sluaj ponio i pokriva, lonac i licu. Zbog toga su mi se rugali. Bili su uvjereni da e se kolhoz za sve pobrinuti. Ali optimisti su na kraju priznali da sam ja bio u pravu. Ustali smo rano ujutro i krenuli u potragu za mlijekom i kruhom. Mlijeka se moglo kupiti za etiri rublje litra, ali kruha nije bilo. Kruh su jeli samo oni koji su ga ponijeli iz Maklakova. Vidio sam kako majka prilazi krevetu da probudi svoje dvije kerke. One su samo navukle izme. Dva kilometra od sela stajali smo pred nepreglednim poljem penice. Penica je bila visoka preko glava, teki klasovi naginjali su je k zemlji. Oni koji su se razumjeli u poljoprivredne radove poeli su kositi, drugi su vezali snopove. Ja sam skupljao snopove na jedno mjesto. Radili smo do dvanaest sati, zatim smo objedovali. Prvog dana dali su nam samo kilogram crnog kruha i litru juhe od zelja. Predsjednik kolhoza ispriao se zbog oskudnog ruka i obeao obilnu veeru. Obilna veera sastojala se od ija, krumpira i lice mekog sira od zgruanog mlijeka. Slijedea etiri dana dobivali smo konjsko meso. Nije nam preostajalo nita 587

drugo nego da za vlastiti novac kupujemo namirnice kako bismo mogli izdrati teke poljske radove. Ni seljaci se nisu bolje hranili od nas ali su neto manje radili. Mi smo poinjali u est ujutro, a oni tek u devet. Zgraali smo se gledajui kako se seljaci odnose prema radu. Kad su jedne nedjelje doli na posao tek u jedan sat poslije podne, stali smo im to predbacivati. - Sramota da mi, vai gosti, ve od est sati ujutro radimo, a vi dolazite tek sada! Mlada seljanka mirno odgovori: - Za svoj rad dobivate pedeset posto svoje plae, uz to vas ovdje i hrane. A mi? Ve drugu godinu nismo dobili ni grama ita. Prole godine dobivali smo po trudodanu dvije stotine grama kukuruza i etiri kilograma krumpira. Zato da radimo? Dio svog vremena moramo posvetiti povrtnjacima, to je na glavni prihod... Nismo joj vjerovali. Kad je uveer doao brigadir, upitali smo ga koliko se plaalo po trudodanu. Brigadir mahne rukom. - Gotovo nita! - Zato? - Polovica etve ostala je na polju i pokrio ju je snijeg. - Kako to? - Nemamo radne snage. Omladina je pobjegla iz sela i radi u umi i u pilanama. Oni koji odu u vojsku vie se ne vraaju u selo. Vidite tko radi, uglavnom ene, starci i djeca. U selu je teko bilo vidjeti mlada ovjeka. Obino su takvi mladii i djevojke ostavljali dojam napola normalnih ljudi. Takve su bile i djevojke iz kue u kojoj smo stanovali. Bilo nam je potrebno esnaest dana da zavrimo posao. Predsjednik kolhoza bio je veoma zadovoljan naim radom i upravitelju pogona dao je potvrdu da smo ispunili normu sa stotinu dva588

deset pet posto. Potvrda je vrijedila kao propusnica za motorni amac koji je pripadao kolhozu. Nitko se nije mogao prevesti na drugu obalu bez takve potvrde. Sretni to naputamo selo stupali smo pjevajui k obali Jeniseja. Uli smo u amac i nakon vie od dva tjedna vratili se svojim kuama.

589

KAKO JE UMRO GEORG BILECKI Za novu iskaznicu bile su mi potrebne dvije nove fotograje. U Maklakovu nije bilo fotografa i znanac mi je savjetovao da odem do amatera koji naplauje. Pokucao sam na vrata kue kraj nove kole. Otvorila mi je mlada ena i ja joj rekoh to elim. Ona me zamoli da asak priekam jer e se njen mu odmah vratiti. Ubrzo zatim ena otvori i ue njen mu. - Ah, dobar dan, kako je? Otkada vi ovdje? - pozdravi me. Zaudio me takav pozdrav jer nisam poznavao tog ovjeka. - Zar ste me zaboravili? - Zaista se ne mogu sjetiti gdje smo se sreli - odgovorio sam. - Bio sam s vama u istoj brigadi u VI logorskom odjeljenju u Norilsku. - Jeste li vi Karpov? - Naravno, kako ste me zaboravili? im sam vas vidio bio sam uvjeren da vam je netko dao moju adresu i da ste me doli posjetiti. Ispriao sam mu zato sam doao. - Naravno, odmah u to uiniti - ree. Njegova je ena donijela aj i mi smo stali priati o Norilsku i zajednikim znancima. - Jeste li poznavali Georga Bileckog? - upitao sam Karpova. - Bileckog? - Karpov me zaueno pogleda. - I te kako sam poznavao tog lijenika s naoarima. A tko ga nije poznavao? - Kada ste ga posljednji put vidjeli? - Pa zar ne znate? - Ne, to mu se dogodilo? - upitao sam prestraeno. 590

- Neto uasno, ne znam kako da vam to ispriam. - Govorite, ovjee! Karpov mi ispria slijedee: Georg Bilecki radio je nekoliko godina kao lijenik u logorskom odjeljenju ROR, (rudnik otkritih rabot). Bio je to rudnik nikla. Georg je bio najomiljeniji lijenik meu zatvorenicima, stotinama je spasio ivot, a jo je veem broju pomogao. Unato tome bilo je nezadovoljnih. Banditi su izazivali stalne sukobe jer ih nije htio proglaavati bolesnima. Jednog je dana u ordinaciju uao bandit i traio da ga proglasi bolesnim. Bilecki je odbio. Bandit je zaprijetio da e ga ubiti, a Georg, navikao na takve prijetnje, nije se na to obazirao. Bandit se ubrzo vratio, a kako je Georg sjedio za svojim stolom i biljeio neto u radni dnevnik, nije opazio kada je uao. Bandit ga je sjekirom nekoliko puta udario po tjemenu. Oni koji su pritrali nisu mu vie mogli pomoi. Vijest o smrti omiljenog lijenika ubrzo se proirila i grupa zatvorenika provali u baraku gdje se skrivao bandit i premlati ga. Straari su brzo dotrali i spasili ubojicu od sigurne smrti. Bandita su stavili pred logorski sud, dobio je dvadeset i pet godina, ali kako mu je od prve kazne preostalo jo dvadeset i tri godine, dobio je u stvari samo dvije godine. Ova pripovijest o traginoj smrti mog prijatelja toliko me potresla da se nisam fotograrao. Otiao sam.

591

BORBA ZA VLAST POSLIJE STALJINOVE SMRTI Poslije Staljinove smrti nitko od nas nije sumnjao da e u Sovjetskom Savezu doi do velikih promjena. Jedno je bilo sigurno: rat protiv naroda mora prestati. Nita se nije moglo predvidjeti jer je Staljin za vrijeme ivota poubijao sve one koji bi po talentu i sposobnostima mogli doi u obzir kao vode ove velike drave. Oko sebe okupljao je prosjene ljude. Kad su nastupili praznici u studenom 1953. i kad je izostala oekivana amnestija, milijunska armija zatvorenika i njihovih obitelji bila je razoarana. Iskusni su ljudi govorili da se, usprkos izjavama o kolektivnom vodstvu, u Partiji odvija teka borba za vlast i da zbog toga jo uvijek nema znaajnih promjena u politici. Kad sam se poslije rehabilitacije vratio u Moskvu, imao sam za etiri mjeseca prilike da saznam kako je tekla borba za vlast u prvoj fazi. Promjene koje su uslijedile u vodstvu Partije odmah nakon smrti Staljina trebale su svima osigurati dio vlasti. Maljenkov, ministar predsjednik, Hruov, generalni sekretar, Molotov, ministar vanjskih poslova, ukov, ministar rata, Berija, ministar unutranjih poslova. inilo se da je sve u redu i da je jedinstvo Partije osigurano. Ali postavilo se pitanje: kako dalje? Grupa Molotov-Kaganovi-Maljenkov-Berija smatrala je da sve mora ostati po starome. Hruov, ukov, epilov, Bulganjin i Mikojan shvatili su da nije dovoljno osigurati vlast, ve da neto treba uiniti i za narod. Oni su prije svega eljeli da Sovjetski Savez napokon postane pravna drava. Zahtijevali su da se isprave nebrojeni zloini poinjeni na Staljinovu zapovijed. Nakon otrih borbi u Politbirou postigli su da se provede revizija presuda. MGB i MVD morali su se odrei staljinskih metoda 592

prilikom hapenja i izricanja presuda. Meutim, mnogi dobri zakljuci nisu bili provedeni u djelo. Berija se takoer sloio s tim zakljucima, ali nije ih provodio u ivot. Umjesto toga spremao je dravni udar, da bi diktaturu Staljina pretvorio u diktaturu Berije. Oslanjao se na svoj aparat u MGB-u i MVD-u, a na elu mnogih partijskih organizacija nalazili su se njegovi picli. ekao je pogodan trenutak da obrauna s grupom Hruov-ukov-Mikojan-Bulganjin i Voroilov. Jedina snaga koja se mogla suprotstaviti golemom aparatu Berije bila je armija pod vodstvom ukova. MGB i Berija imali su, naravno, i u armiji svoje ljude, ali izmeu MGB-a i armije uvijek je vladao antagonizam. Armija nije mogla zaboraviti da je MGB unitio njene najbolje zapovjednike. ukov je pripremao protuudar. Kad je na sjednici Politbiroa Berija nastupio u staljinistikom stilu i stao vikati protiv neprijatelja naroda, nitko mu nije proturjeio. Predsjednik je zakljuio sjednicu. Berija je u tome vidio lo znak. Ustao je, htio je otii do telefona i dogovorenom lozinkom pokrenuti svoj aparat, uhapsiti protivnike i suditi im po starom uzoru. im je Berija napustio dvoranu za sjednice, doekalo ga je nekoliko generala, koje je vodio ukovljev ovjek general Serov. U dvoritu Kremlja ekala su blindirana kola koja su Beriju odvezla u ministarstvo rata. Dvadeset minuta nakon toga Berija je bio mrtav. Istu sudbinu doivjelo je etrdeset njegovih najbliih suradnika. MGB je ostao bez glave, a efom dravne sigurnosti imenovan je general Serov koji se odmah uselio u zgradu Lubjanke. Od toga je asa sudbina velikog ruskog naroda bila u rukama generala ukova. Berijina sudbina uplaila je grupu Maljenkov, Molotov, Kaganovi. Oni su postupali kao i uvijek, glumili su kao da su sa svime zadovoljni i slagali su se s novim mjerama. 593

U prvom redu valjalo je ispraviti zloinaku politiku protiv socijalistike Jugoslavije. Hruov i Bulganjin putuju u Jugoslaviju i mole Tita da im oprosti. Molotov, ministar vanjskih poslova, nije htio u tome sudjelovati. Sloili su se da ga zamijeni epilov. Pomirenje s Jugoslavijom donijelo je Hruovu veliku popularnost, a to je dokazao ruski narod kad je Tito doao u Moskvu. Prisustvovao sam doeku koji je moskovsko stanovnitvo priredilo Titu. Na stotine tisua ljudi izilo je na ulice i trgove da bi pozdravili Tita. Prvi put poslije trideset godina milijuni ljudi demonstrirali su protiv staljinistike politike koja je prijetila da ugrozi i nezavisnost socijalistike Jugoslavije.

594

DOVEO SAM VAU ENU Pilane koje lee na obali Jeniseja izvoze dio svoje proizvodnje u inozemstvo. Svake godine za vrijeme kratkog perioda plovnosti na Ledenom moru, koji traje od sredine kolovoza do sredine rujna, na Jenisej iz mnogih krajeva svijeta dolaze teretni brodovi. Put vodi preko Bijeloga, Barentsovog i Karskog mora do ua Jeniseja, preko Ust-Porta, Dudinke do Igarke, gdje se nalazi pretovarna luka za prekooceanske brodove. U Igarku dolaze brodovi, barke i splavi koji dovoze tovare dragocjenog drva iz pilana s obala Jeniseja. Ispunjenje plana izvoza najvaniji je zadatak pilana. Zbog neispunjenja plana mnogi je direktor otiao u zatvor. Pogoni nisu raspolagali s dovoljno radne snage da bi u tom kratkom periodu plovnosti osigurali utovar brodova. U to vrijeme svi pogoni djelomino ili potpuno obustavljaju rad, a radnici i namjetenici moraju obavljati utovarne radove. im smo se vratili iz kolhoza, morali smo krenuti na utovar. Gotovo dva mjeseca radio sam na pristanitu pilane u Maklakovu. Na taj rad upueno je nekoliko stotina vojnika iz garnizona koji se nalaze u Jenisejsku. Tisue ljudi radilo je danju i nou da bi se ispunio plan. Opunomoenik ministra drvne industrije osiguravao je tempo utovara. Za vrijeme utovarivanja radnicima su prodavane ivene namirnice kojih inae nije bilo. Kobasice, eer i sir mogli smo kupovati tako dugo dok i posljednja barka nije bila utovarena. Zatim je tih namirnica nestalo kao da ih nikada nije bilo. Bio sam sretan kad sam se mogao vratiti svom starom stolarskom poslu; dotjerao sam do brigadira. Prola je otra zima, oujsko sunce otapalo je prljavi snijeg u Maklakovu. Uredio sam stan. Oekivao sam veliki dogaaj: susret sa svojom enom nakon vie od osamnaest godina! Ovaj put 595

sam znao da taj susret vie nita ne moe sprijeiti. ena je ve sjedila u ekspresu Moskva-Peking kad sam primio njen telegram da dolazi. Zamolio sam znance u Krasnojarsku da je doekaju na stanici i pomognu joj. Moja je ena trebala stii u Krasnojarsk 9. oujka, a slijedeeg dana ve bi morala biti u Maklakovu. Upravitelj pogona dao mi je nekoliko dana dopusta da bih mogao proslaviti susret. Tog dana rano sam legao da bih bio to svjeiji. Dugo sam se prevrtao, nisam mogao zaspati. Kad sam ipak zaspao, probudilo me lupanje na ulaznim vratima. Skoio sam iz kreveta i upalio svjetlo. Bilo je jedan sat nou. Zar je mogue da je to ona, pomislio sam. Otrao sam k vratima. - Tko je? - Stanuje li ovdje tajner? - upita muki glas. - Da, ja sam. - Otvorite. Drui i uplaen otvorio sam vrata. Preda mnom je stajao direktor pilane Savanin. - Doveo sam vam enu. - Gdje je? - uzviknuo sam. - eka dolje kod mojih kola. Htio sam potrati u kunim papuama, ali Savanin me zaustavi. - to vam pada na pamet? Napolju je etrdeset stupnjeva, obucite se. Brzo sam navukao izme i s kapom u ruci potrao na ulicu. Ve sam izdaleka prepoznao njen lik. etala je ispred automobila. Kad je zaula korake na smrznutom snijegu, okrenula se prema meni. Potrao sam jo bre. Zagrlili smo se bez rijei i ostali tako neko vrijeme zagrljeni. Zatim ona ree: 596

- Napokon! Savanin i njegov ofer utei su promatrali scenu. Uzeo sam kovege. Uli smo u toplu sobu. Dugo smo se gledali. Ona proape: - Nisi se promijenio. I meni se inilo da se ni ona nije mnogo promijenila. Ve je svitalo kad smo legli. Nakon gotovo dva desetljea. Leali smo zagrljeni. Rekli smo jedno drugome da nas sada samo smrt moe rastaviti. Slijedili su najljepi dani moga ivota. Na blistavom oujskom suncu i blagom mrazu etali smo svakog dana u oblinju umu i razgovarali o onome to smo doivjeli. Saznao sam za njene patnje. Priao sam joj o svom logorakom ivotu. Sonja je u Maklakovu provela etrnaest dana dopusta. Unato turobnom dojmu koji je na nju ostavilo to mjesto, odluila je da napusti Moskvu i da sa mnom izdri toliko dugo dok oboje ne budemo imali mogunosti da izaberemo bolje prebivalite. Bilo mi je veoma teko kad sam je pratio do autobusa koji ju je ponovno trebao odvesti do Krasnojarska i dalje u Moskvu. Tjeio sam se da e se uskoro vratiti.

597

IDEJA JEDNOG LUAKA Jedna od Staljinovih najluih ideja bila je gradnja eljeznike pruge du Ledenog mora, od Vorkute preko tundre do Igarke, a od Igarke do Jakutije i Kolvma. Iz Igarke je trebao voditi odvojak za Norilsk. Sibirija je imala samo jednu znaajnu eljezniku prugu. Gradnja pruge Bajkal-Amur bila je gotovo dovrena. Pruga Tajet-Lena jo uvijek se gradila. Gigantska podruja ekala su da budu pristupana. Ali gradilo se veoma sporo i malo. Nova eljeznika pruga, ija je gradnja poela, zahtijevala je stotine tisua radnika i golem broj strojeva. Da bi se ostvarila ideja jednog luaka, izraeno je na milijune eljeznikih pragova i deset tisua kilometara tranica, kojih u Sovjetskom Savezu ionako nije bilo dovoljno. Svaki razuman ovjek razmislio bi o tome emu treba da slui ova pruga. Pruga nije bila ekonomski opravdana jer prolazi kroz potpuno nenastanjene predjele. Ni vojniki nije bila prijeko potrebna. Ovaj megalomanski Staljinov projekt trebalo je ostvariti samo zato da bi se zaposlili milijuni zatvorenika na podruju gdje e nakon nekoliko godina rada poumirati. Nakon Staljinove smrti obustavljena je gradnja pruge, koja je ezdeset posto bila izgraena. Zatvorenici su ruili ve sagraene objekte. Ponovno je natovareno deset tisua vagona s pragovima, tranicama i strojevima da bi ih vratili tisue kilometara natrag, tamo odakle su ih i dovezli. Dio tog materijala i ljudi dopremljen je u rajon Jenisejska, gdje je zapoela gradnja nove eljeznike pruge Jenisejsk-Ainsk. U blizini Maklakova mogla se vidjeti bodljikava ica oko logora u kome su stanovali novi graditelji. Izbjegavao sam da prolazim pored straarskih tornjeva kako se ne bih sjetio najstranijeg vremena svog ivota. 598

POSLJEDNJI MJESECI U PROGONSTVU Bio sam strahovito iznenaen kad sam primio poziv da se odmah javim u dravno tuilatvo u Krasnojarsku. Otiao sam do MVD-a i zamolio dozvolu da otputujem u okruni centar. Ocir je proitao pismo koje sam dobio od dravnog tuioca i kimnuo glavom. - Doite prekosutra. Kad sam mu rekao da na pozivu pie odmah, on mi odgovori da to nije vano. Kad sam izaao razmiljao sam o tome kako bi bilo da otputujem slijedeim autobusom bez obzira na posljedice. Postojala je opasnost da me skinu s autobusa. Ali kako sam imao poziv u depu, moj odlazak vjerojatno ne bi imao teih posljedica. Poto sam od upravitelja pogona dobio pismenu dozvolu na dva dana, otiao sam do autobusne stanice i u ajnaji se umijeao meu putnike koji su ekali autobus. Kroz prozor sam promatrao kako ljudi ulaze i izlaze iz autobusa. Uskoio sam u posljednji as. Kad god se autobus zaustavljao, plaio sam se da e se pojaviti kontrola. Dvadeset kilometara pred Krasnojarskom autobus se zaustavi na otvorenoj cesti i na moj uas uu dva ocira. Jedan od njih vikne ve s ulaznih vrata: - Pripremite legitimacije! Kad je doao do mene, pruio sam legitimaciju i poziv dravnog tuilatva. Strepio sam. Ali on mi vrati dokumente bez rijei. Tako sam stigao u Krasnojarsk. Dravni tuilac Solovljev doekao me izvanredno prijazno. Bio je to snaan ovjek s velikom glavom i svijetoplavom kosom. Ponudi mi da sjednem i gurne pred mene kutiju s cigaretama. - Od Komiteta dravne sigurnosti iz Moskve dobili smo nalog da poaljemo vae spise i karakteristiku. Pozvao sam vas da 599

bih vidio o kome dajemo karakteristiku, jer ono to imamo od MGB-a nije dovoljno. - Mogu li saznati zbog ega sve to trae? - upitao sam. - To ni ja ne znam. Pretpostavljam da netko intervenira. A moda to KGB (Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti) poduzima na vlastitu inicijativu; sada se revidiraju mnoge presude iz vremena Jeova. - Dakle, mogu se nadati da je dolo vrijeme kada e se i za nas neto uiniti? - Sigurno, mogu vam rei da smo u vezi s vaim sluajem izvrili predradnje i presluali jedinoga ivog svjedoka u vaem drugom sluaju Larionova. Ovdje su njegove izjave - ree i pokae rukom na nekoliko listova papira. - Larionov povlai svoje izjave protiv vas i tvrdi da ih je dao pod pritiskom upravitelja MVD-a u Norilsku Polikarpova. Solovljev mi je postavio jo nekoliko pitanja, koja je djelomino zabiljeio, zatim me otpusti. Prvi put sam napustio zgradu jedne sovjetske institucije s osjeanjem da nisam prisustvovao komediji. Dravni tuilac trudio se da ispravi teak zloin. Kad sam nakon povratka u Maklakovo priao prijateljima o razgovoru u Krasnojarsku, svi su smatrali da e me uskoro rehabilitirati. Odmah sam pisao eni o tom znaajnom dogaaju. U meuvremenu je i moja ena u Moskvi poduzela korake da se moj sluaj pokrene s mrtve toke. Uspjelo joj je da razgovara s vojnim dravnim tuiocem koji joj je obeao da e pouriti predmet. Bez obzira na to ona odlui da se preseli k meni u Maklakovo jer nije potpuno vjerovala u rehabilitaciju. Moji su prijatelji smatrali glupou to u takvim okolnostima doputam da ena ponovno dolazi u Maklakovo. Ona je, meutim, sredila da je otpuste iz slube i po drugi put je krenula u daleku Sibiriju. 600

Petog lipnja 1955. putovao sam u Krasnojarsk da je sam doekam. Tom sam prilikom jo jednom posjetio dravnog tuioca. On me uvjeravao da e moj sluaj uskoro biti rijeen i udio se to moja ena u to ne vjeruje i to ponovno dolazi ovamo. ena nije vjerovala svojim oima kad me ugledala na peronu u Krasnojarsku. Prola su samo tri mjeseca od vremena kad se vratila u Moskvu. Tada nisam smio ni pomisliti na to da je otpratim do Krasnojarska. Bio je to ozbiljan znak da u Sovjetskom Savezu zapoinje novo vrijeme. Prenoili smo u Krasnojarsku. Slijedeeg dana povezao nas je kamion koji je prevozio mlade radnike iz egrtske kole u Krasnojarsku u Maklakov. Ponovno smo se nalazili u mom skromnom stanu. Moja je ena htjela nai neki posao jer s mojom plaom nismo mogli ni najskromnije ivjeti. Osnovna kola u Maklakovu traila je uitelja njemakog jezika, ali kad je moja ena otila kod direktora, on se kojekako izgovarao da joj ne bi morao rei kako ene prognanika ne mogu raditi u koli. Ja sam obradio komadi polja i zasadio krumpir. U jesen smo pobrali deset vrea krumpira i to nam je trebalo biti dovoljno. Svake nedjelje ena je odlazila na trnicu da proda neku haljinu. Za dobiveni novac kupovali smo mast, povre i ostale namirnice. To nas je spasilo od gladi. Sada sam se mogao obratiti poslanstvu svoje zemlje u Moskvi. Uskoro sam dobio pismo koje je sam ambasador Vidi potpisao i u kome mi saopava da je poduzeo potrebne korake na nadlenom mjestu da bi mi se omoguio povratak u domovinu. Gotovo istovremeno stigla je obavijest vojnog dravnog tuioca kojom mi javlja da je moj predmet u toku i da e mi javiti ishod. 601

Otputovali smo u Jenisejsk, gdje je moja ena upoznala Adelu Herzberg. Zajedno smo dijelili radost zbog ovih dobrih novosti. Adela nam je rekla da i ona ima dobrih vijesti i da se nada da e uskoro napustiti Jenisejsk. Danas ivi u Moskvi. Tom je prilikom moja ena upoznala stari grad Jenisejsk koji je dosad poznavala samo iz literature. Grad je na nju ostavio dubok utisak. Nakon etiri mjeseca zajednikog ivota u Maklakovu zakljuili smo da otputuje u Moskvu da bi tamo lino na nadlenim mjestima pourila rjeenje. Napisao sam pismo Molotovu u kome sam ga molio da intervenira i dozvoli da se vratim u domovinu. Moja je ena ponijela pismo sa sobom. Dogovorili smo se da ga, ako to bude mogue, lino preda Molotovu. Kad je stigla u Moskvu, pokuala je prodrijeti do Molotova. Ali to nije bilo mogue. Kao to nije mogue preplivati ocean. Jedan od Molotovljevih sekretara bio je neprijateljski agresivan zbog toga to se ena jednog prognanika usuuje traiti njegovu intervenciju. Ali je obeao da e o sadraju pisma obavijestiti najviu instancu. Kad je moja ena ponovno dola nakon mjesec dana, inovnik joj objasni da se mojim sluajem bavi nadlena instanca, tj. KGB. Radni dan moje ene poinjao je u osam sati ujutro i trajao do dva sata poslije podne. Uspinjala se i silazila stepenicama od KGB-a do CK Partije, od Vojnog dravnog tuilatva do Generalnog dravnog tuilatva i Vrhovnog suda. Svugdje su u predsobljima i hodnicima stajali ljudi koji su ekali da ih primi neki vii inovnik, da bi intervenirali za one koji su jo u ivotu. ene, djeca i starci sada su se usudili da mole za Staljinove rtve. Sada 602

se vie nisu plaili da e ih na izlazu doekati NKVD i otpremiti tamo gdje se nalazi i onaj za koga mole milost. Ponovno je zavladala otra sibirska zima, a ja sam jo uvijek bio u Maklakovu. Vijesti koje sam dobivao iz Moskve bile su pune nade, ali odluka jo nije pala. Sa svih strana ule su se radosne vijesti. Govorilo se da je CK Partije odluio da Generalno tuilatvo i Vrhovni sud u prvom redu rijei sluajeve osuenih lanova Partije. Mogao sam se, dakle, nadati da e i moja stvar uskoro doi na red. Strpljivo sam ekao.

603

BERIJA Jednoga hladnog zimskog dana urio sam kao i uvijek na posao, a kad sam stigao pred zgradu MVD-a u Maklakovu, ugledao sam veliku grupu ljudi koji su okruili kamion. ta je to, pomislio sam. Nadajmo se da nisu stigli novi prognanici. Pristupio sam blie. Ovdje je stajalo dvanaestak mukaraca, ena i djece, vojnici su im dodavali kovege s kamiona. Netko upita: - Odakle dolazite? - Ali nitko ne odgovori. Jedna od pristiglih ena obrati se pitanjem ociru koji je izlazio iz zgrade. Govorila je ruski s gruzijskim akcentom. Tada netko primijeti: - To su Gruzijanci! Smatrali smo da su ih prognali u vezi s pokuajem ustanka Staljinovih pristalica u Gruziji. Ali zagonetka je ubrzo bila rijeena. Istovarivanje kovega bilo je zavreno. Ocir je uzeo popis i stao itati imena. - Berija. Neki ovjek istupi i ree svoje ime. Tako, to su bili roaci strijeljanog Berije. Sada e oni dijeliti sudbinu rtava glave obitelji. Nitko ih nije alio. Netko je rekao: - Oni nisu ovamo doli kao mi sa svenjem, ve s mnogo kofera. Silvestrovo 1955-56. Ponovno su se skupile obitelji prognanika da bi se oprostile od stare godine. Raspoloenje je bilo bolje nego nekada u takve dane. Pojedinci koji su jo prole godine bili s nama, vratili su se ponovno tamo odakle su ih jednom silom iupali. Mi koji smo se jo nalazili ovdje s pravom smo se nadali da e uskoro kucnuti as kada emo moi izabrati prebivalite po vlastitoj elji. 604

ene su se pobrinule da i stol izgleda sveanije i bogatije. Nije bilo samo tradicionalnog predjela seljedoke, haringe, nego i prekrasnoga mirisnog peenja, peenih krumpira, a kiseli krastavci nadomjestili su svjeu salatu. Votke je bilo dovoljno, a za ljubitelje vina dopremljeno je dvanaest boca iz Krasnojarska. Kad je otkucalo dvanaest sati, nazdravili smo za sretnu novu godinu 1956. Ostali smo zajedno do pet sati ujutro. Na kraju je stigla prekrasna torta i mirisna crna kava. Moja ena spremila mi je divan dar na Novu godinu: 1. sijenja u jedan sat poslije podne primio sam telegram. Vojni tuilac uloio albu protiv presude vojnog suda. Bilo je potrebno dvadeset godina da bi se razjasnilo pravno ubojstvo! Sada sam morao ekati odluku Vrhovnog suda Sovjetskog Saveza. Najvea zgrada na glavnom trgu u Jenisejsku promijenila je svoje stanovnike. Kuu su napustili inovnici MGB-a, zajedno sa svojim efom pukovnikom Moskalenkom, a novi ljudi iz KGB-a, na elu s majorom Gonzalenkom, sjeli su na njihova mjesta. Skinuta je i bakrena ploa s crnim slovima: Ministarstvo gosudarstvenoj bezopasnosti, rajonij otdel Jenisejsk. Stavljena je nova: KGB (Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti), opunomoenik za rajon Jenisejsk. Stajao sam pred novim efom dravne sigurnosti Gonzalenkom. Major me pozvao. Uljudnost kojom me doekao nikako nije pristajala licu ukrajinskog seljaka. - Htio bih se upoznati s uvenim prognanikom - ree mi. utio sam i ekao. - Kako vam je? - Moralo bi vam biti poznato kako je ljudima kao to smo mi. 605

- Jeste li zadovoljni poslom i imate li dobar stan? - Moe se podnijeti - odgovorio sam kratko. - Imate li vijesti o zahtjevu da se preispita presuda? - Nemam. - Uskoro e stii neto iz Moskve, vjerujem da ete za nekoliko tjedana biti slobodni. - Bilo bi krajnje vrijeme. - to namjeravate ako vas rehabilitiraju? - Ve sam zatraio dozvolu da se vratim u svoju domovinu. - Vi nas, dakle, elite napustiti? - Da. Ovdje za mnom nitko nee plakati. - Vi moete ostati i kod nas. U sluaju rehabilitacije sve e se ispraviti. utio sam. - Ako vam neto bude potrebno, uvijek me moete potraiti. Zahvalio sam mu se i izaao iz sobe i iz zgrade. Moj boravak u Jenisejsku iskoristio sam da posjetim grob nedavno preminulog Maksa Gabera. Gaber je bio rumunjski dravni inovnik, a kad su Rusi zauzeli Besarabiju i Bukovinu, uhapsili su ga u ernovicama. Poto je odsjedio u logoru deset godina, poslali su ga u Maklakovo da radi na pilani. Ovdje je upoznao mladu djevojku koja je iz tehnike kole u Krasnojarsku poslana u Maklakovo na praksu. Nakon zavrenih njenih studija namjeravali su se vjenati. Ali Gaber je odjednom obolio i za kratko vrijeme umro u tekim mukama u bolnici u Jenisejsku. Njegovi prijatelji pobrinuli su se za pogreb, a uredili su i grob. U tome se naroito istakao Josef Berger koji je naruio nadgrobni spomenik. 606

Kad sam se uvjerio da je grob u redu, platio sam grobaru to ga odrava i teka srca napustio ovo mjesto koje moda vie nitko nee posjetiti i ukrasiti cvijeem. Poetkom oujka u Maklakovo je stigao sekretar rajonskog komiteta KP i pozvao me da mi saopi da su ga nazvali iz Moskve, iz CK. Iz sekretarijata Ponomareva primio je nalog da se raspita o mom zdravstvenom stanju i materijalnom poloaju. Rekao sam sekretaru da sam zdrav i da je onih est stotina rubalja, koliko mjeseno zaraujem, dovoljno da ne umrem od gladi. Poto me uvjeravao da u ovdje ostati samo jo kratko vrijeme, oprostio sam se od njega. Nakon dva tjedna ponovno me pozvao. Saopio mi je da se za mene raspituje poslanstvo moje domovine. Sada sam se ve mogao nadati da e moj sluaj biti povoljno rijeen. Drugi travnja 1956. otiao sam po svrenom poslu na trnicu da bih nabavio ivene namirnice za nedjelju. Poto sam kupio zelje, kisele krastavce i meso, neto me prisililo da svratim na potu. Potanski inovnik mi odgovori da za mene nema pote. Upravo sam htio izai, kad me opazi pismonoa koji me poznavao. - Stigao je telegram za vas! Otvorio sam ga drui. estitam na potpunoj rehabilitaciji stop sretna kao nikada stop Sonja. Doekao sam taj dan! iv sam! Sretan sam! Prebrojao sam novac koji mi je preostao i kupio bocu vina. Bez daha sam otrao svojim prijateljima da bih zajedno s njima podijelio svoju radost. Nazdravili smo slomu staljinistike nepravde.

607

Nekoliko dana nakon toga Josef Berger primio je iz Moskve istu vijest. Napustio je Maklakov nekoliko dana prije mene i danas sa svojom obitelji ivi u Izraelu. Preostalo vrijeme u Maklakovu provodio sam s prijateljima koji su takoer ekali as osloboenja. Bilo mi je potrebno tri dana da likvidiram svoje gospodarstvo. Na malenoj sveanosti u krugu svojih prijatelja zakljuio sam dug, uasan i tragian period svog ivota.

608

PUT U SLOBODU Petog travnja 1956. stajao sam s kovegom pred ajnajom i ekao kamion koji e me odvesti do Krasnojarska. U ajnaji se sluajno nalazio i ef KGB-a Gonzalenko i njegov zamjenik Vasilijev. Pozvali su me za svoj stol. udili su se to ve putujem i alili to se njihova kola nalaze na popravku. Predloili su mi da e za mene naruiti taksi iz Jenisejska. Zahvalio sam im to su tako ljubazni. Radije sam krenuo u Jenisejsk kamionom koji je bio natovaren daskama. Moju prtljagu je ofer stavio na daske, a ja sam uao u kabinu. Za vonje nekoliko puta smo se zaustavljali pred ajnajama, da bismo se ugrijali i odmorili od loe ceste. ofer nije popio ni aice votke, to bijae rijetkost u ovom kraju. Bio sam sretan to sam naiao na tako trijezna ovjeka i to sam itav stigao u Krasnojarsk. Na eljeznikoj stanici u Krasnojarsku skinuo sam svoju sibirsku odjeu. Nekom djeaku, koji je tumarao oko kolodvora a bio je obuen veoma bijedno, poklonio sam svoje vatirane hlae, kaput i izme. Djeak je bio toliko iznenaen da u prvom trenutku nije htio primiti te stvari, mislio je da se alim. Tek kad mu je neki ovjek, koji je stajao u blizini, objasnio da mu te stvari poklanjam, on ih objema rukama prihvati. Za jedan sat trebao je stii ekspres Peking-Moskva. Bez tekoa sam kupio voznu kartu za taj vlak koji je imao samo kola za spavanje prvoga i drugog razreda i kojim se nije vozilo mnotvo koje je ovdje stajalo. U istom kupeu nalazila se inovnica koja je ula u Krasnojarsku, kineski diplomatski inovnik dodijeljen moskovskom poslanstvu i visoki eljezniki inovnik iz ite. 609

Nakon dvadeset godina ponovno sam sjedio kao slobodan ovjek u vlaku. Nisam bio navikao da mogu napustiti kupe kad to zaelim, da mogu otii u zahod kad je trebalo da odem. A to da kaem o tome da sam mogao otii i u kola za ruanje i jesti koliko elim. Prolazili smo pored velikih sibirskih gradova. Novosibirska, Omska i Sverdlovska, koji su u mom sjeanju ostali samo kao velike etapne stanice masovnog transporta staljinistikih rtava. estog dana vlak se pribliio Moskvi. Gradu u kome je prije dvadeset godina poela moja nesrea. U meni su se budili razliiti osjeaji, mrnja prema onima koji su skrivili moju nesreu i koji su djelomino jo na vlasti, i ljubav prema mojoj eni Sonji koja tamo ivi i oekuje me. Trudio sam se da mislim samo na nju. Njoj toliko mnogo dugujem! Kad se vlak zaustavio, srce mi je stalo strahovito udarati. Drui sam siao s vagona i traio u guvi drago lice. Ona se uzbuena probijala prema meni. Bez rijei smo se zagrlili. Pristupili su i njeni roaci koji su me najsrdanije pozdravili. Taksi nas je vozio kroz osvijetljene ulice Moskve. Kad smo proli ispred zgrade MBG-a na Lubjanki, nisam se mogao suzdrati a da ne opsujem. Prvo iznenaenje u Moskvi bio je susret sa efom VIII odjeljenja milicije koji je odbio moju prijavu. Tumaio sam mu da sam prije hapenja ivio u Moskvi, ali on je odgovorio da nemam stan a da je stan moje punice premalen za tri osobe jer iznosi samo dvadeset i osam kvadratnih metara povrine. Na moju primjedbu da bi deset tisua Moskovljana bilo sretno da posjeduje takvu stambenu povrinu, nita nije odgovorio. Smatrajui to nesporazumom, odvezao sam se na Glavnu upravu moskovske milicije na Lenjingradskom bulevaru. Na vratima je bila tabla: ef ne prima. 610

- Da li on samo danas ne prima, ili se s njim uope ne moe razgovarati? - upitao sam sekretaricu. - ef uope ne prima stranke. - Kome mogu iznijeti svoj sluaj? - upitao sam. - Javite se jednom od zamjenika u prvom katu. U velikoj dvorani, kao i na hodnicima, ekalo je stotine ljudi. Obratio sam se slubujuem milicionaru i pitao ga kako mogu doi do zamjenika efa milicije. - Svi ekaju, i vi morate ekati - glasio je odgovor. Pitao sam neke ljude zbog ega ekaju i saznao da svi ele izmoliti dozvolu boravka u Moskvi. Nakon vie od tri sata doao sam na red. Primio me ocir MVD-a. Ispriao sam mu da sam se nakon rehabilitacije vratio iz Sibira i stanujem kod svoje ene. Poto je proitao rjeenje Vrhovnog suda Sovjetskog Saveza o mojoj rehabilitaciji, ree mi da priekam u ekaonici. Ponovno sam ekao neko vrijeme. Tada se pojavio isti ocir koji je prozivao imena i pruao nekima bijele, a drugima zelene cedulje. Ja sam, kao veina, dobio zelenu cedulju na kojoj je pisalo: Vae je traenje da se prijavite u Moskvi odbijeno. U roku od dvadeset etiri sata morate napustiti grad. Upozoravamo vas da moskovskom gradskom podruju pripadaju sva mjesta u okrugu od stotinu i pet kilometara. Ako ne budete posluali ovu naredbu, bit ete osueni na temelju paragrafa 35 Kaznenog zakona na tri do pet godina logora. to taj paragraf znai znao sam odvie dobro. U logoru sam susreo na tisue ljudi koji su bili osueni na temelju toga famoznog paragrafa. Nestalo je moje radosti zbog rehabilitacije i zbog toga to sam se vratio u Moskvu. Nisam znao kako da odem kui i objasnim svojoj eni da moju rehabilitaciju ne priznaju moskovski policajci. 611

Stajao sam na ulici i nisam znao kamo da krenem. Ni u kojem sluaju nisam htio otii kui s takvom vijeu. Ne moe biti da odluka najvie sudske instance Sovjetskog Saveza efu moskovske milicije predstavlja samo bezvrijedan komadi papira! Bila su dva sata poslije podne, a ustanove i uredi rade jo samo jedan sat. Otiao sam do telefonske govornice i nazvao CK. Javila se sekretarica nekog vodeeg funkcionara. Njoj je moje ime bilo poznato i ona me spoji sa svojim pretpostavljenim. Ukratko sam ispriao to se dogodilo na miliciji. - Jeste li bili kod efa milicije? - Na to se ne moe ni pomisliti. Ne moe se doprijeti dalje od njegove sekretarice. - S kime ste razgovarali? - Primio me jedan od zamjenika i predao mi zelenu cedulju s nalogom da napustim Moskvu u roku od dvadeset i etiri sata. - Otiite do efa milicije. Dok doete do njega, stvar e biti ureena. Kad sam se ponovno najavio u predsoblju efa milicije, sekretarica me doekala s osmijehom. Odmah me uvela u kabinet. Smio sam ak sjesti na stolicu. Ispriao sam efu zato sam doao, iako sam znao da su njegova pitanja samo obina formalnost. Zatim je dola sekretarica i odvela me u drugu sobu. Nakon nekoliko minuta dobio sam pismo za efa milicije VIII rajona. Istog dana bio sam prijavljen. Dopustili su mi da ponovo budem Moskovljanin. Odio za repatrijaciju Sovjetskog Crvenog kria trebao je nabaviti vize za mene i moju enu. Kad sam se javio, saznao sam od upravitelja odjeljenja da me oekuje vodei funkcionar CK KPSS. U ekaonici CK na Staroj Ploadi upita me visoki ocir KBG-a zato sam doao. Odgovorio sam mu tko me pozvao. 612

Uputi me na jedan od mnogih altera. Neki podocir proviri glavom i ja mu ponovih elju. - Vae ime? Rekoh mu. - Sjednite na onu stolicu. Sjeo sam na onu stolicu. Za vrijeme tih petnaest minuta, koliko sam ekao, iz altera su me neprestano promatrali. Zatim mi podocir mahne rukom. Ustao sam i priao alteru. - Peti ulaz. Ponovno sam stajao na velikom trgu i traio peti ulaz. Pristupi mi neki ovjek u civilu. - to traite? - upita me. - Peti ulaz - odgovorio sam. - Morate prijei ulicu - ree mi. Naao sam ulaz. Sada me doeka KGB major. I njemu sam rekao koga traim. Uputi me na jedan alter. I tu sam rekao koga traim. Dobio sam telefonski broj. Ispred deset telefonskih aparata ljudi su stajali u repovima. Uao sam u telefonsku govornicu i nekoj enskoj osobi ponovo objasnio koga traim. - Priekajte na telefonu. Prolo je nekoliko minuta. Ljudi su me nestrpljivo promatrali. Javi se isti enski glas. Morao sam otii do drugog ulaza na drugi alter po propusnicu. Opet sam stajao na ulici i traio drugi ulaz. Na drugom alteru rekoh zato sam doao i svoje ime. ovjek u uniformi upie moje ime u spisak. - Vau legitimaciju. 613

Pruio sam mu legitimaciju. - Sjednite i priekajte asak. Dok sam ekao dolazili su mnogi ljudi, javljali se na alterima, sjedali na stolice i ekali. U ekaonici se gore-dolje etao ocir KGB-a. Kad bi se otvarala ulazna vrata, okretao se u njihovu smjeru. inovnik na alteru dade mi znak da mu se pribliim. Prui mi propusnicu. Moja legitimacija ostala je kod njega. Zatim mi objasni kako u pronai ulaz. S propusnicom u ruci traio sam broj u golemom bloku zgrada. U jednoj uskoj uliici pronaao sam ulaz. Ovdje se ponovi isto kao i u ekaonici. Napokon me slubujui ocir odvede u dvorite gdje je mnogo smeih pobeda i ZlS-a ekalo svoje vlasnike. Na prvom katu doeka me bujna mlada dama i odvede kroz hodnik u ekaonicu. Tada pokuca na vrata i otvori ih. Uao sam, ona nije ula. Visoki funkcionar stajao je pred svojom tapeciranom stolicom i preko stola pruio mi ruku. - Sjednite, drue. Sjeo sam u naslonja pred stoliem za puenje. S druge strane sjeo je funkcionar. - Kako vam se svia Moskva nakon toliko godina? Da bih neto odgovorio na to pitanje, koje me trenutno nije mnogo zanimalo, rekao sam: - Naravno, veliki grad. - Da, mnogo se toga promijenilo. Ulaemo velike svote novaca da je uljepamo. Moj sugovornik je opazio da me ta tema ne zanima. Upita me: - Kako ste tamo ivjeli? Vjerojatno vam nije bilo lako? 614

- To vam ne mogu opisati, jer u ono to bih vam ispriao vi ne biste povjerovali. Bojim se da mi ni vlastita majka ne bi povjerovala. - No, sada je to prolo. Kakvi su vai planovi? - Htio bih to prije otputovati u domovinu - odgovorio sam. Tada me stao nagovarati da ostanem u Sovjetskom Savezu. - Moja je odluka denitivna - odgovorio sam. - Molim, molim, vi moete putovati kamo elite. - Htio bih vas moliti da ubrzate postupak. - Ipak bih vam savjetovao da ostanete. Dobili biste stan i odgovarajui posao. - Ostao bih pri svojoj odluci. - Dobro, za etrnaest dana moi ete otputovati. Ustao sam i oprostio se.

615

MOSKVA 1956. Stranci koji dolaze u Sovjetski Savez obino se zadovoljavaju time da obiu Moskvu, Lenjingrad ili neki drugi veliki grad i vjeruju da su upoznali zemlju. Nakon povratka u svoju domovinu takvi ljudi daju izjave koje su ili izrazito pozitivne, ili izrazito negativne. Ti ljudi uope nisu svjesni da druge dovode u zabludu i da varaju svoje zemljake. Ono to su vidjeli u velikom gradu ne moe se smatrati uvidom u stvarno stanje u Sovjetskom Savezu. Kako sam ja vidio Moskvu nakon povratka iz Sibirije? Dui boravak u Moskvi godine 1956, susreti sa starim prijateljima i posjeivanje razliitih ustanova, sve mi je to omoguilo da glavni grad vidim u njegovu pravu svjetlu. Odmah sam opazio da vie nije opasno po ivot i slobodu proi Crvenim trgom, ili se na njemu zaustaviti. Iskusno oko lako je moglo primijetiti da se tim trgom sada etaju mnogi civili. Ali to ipak nisu bili civili. Izbjegavali su prolaznicima pogledati u oi. etvrt oko Lubjanskaje Ploadi nije se promijenila, samo je golema zgrada MVD-a bila jo vea. Straari su nosili plave kape i za razliku od prijanjih vremena odgovarali na pitanja prolaznika. Kuznjecki most, ulica Kirova, Sretnjenka, Neglinaja, sve do Trga Trubnaje, jo su uvijek ulice ustanova MVD-a i KGB-a i strogo ih nadgledaju vidljivi i nevidljivi straari. Vie nema zatvorenikih automobila s natpisima: Hljeb, Pane, Brot. Pravi automobili u kojima se prevozi kruh nose skromne natpise na ruskom jeziku hljeb, a prolaznik se moe uvjeriti da se iz tih automobila zaista istovaruje kruh. Ispred zatvora nestali su repovi roaka koji su sa svjenjevima u ruci ekali da za zatvorenike predaju malo hrane ili rublja. Ali zato se poveao broj onih to 616

ekaju u ekaonicama Dravnog tuilatva i Vrhovnog suda, kao i onih koji ekaju reviziju presuda svojih najbliih. Osim Kremlja, koji je sada ponekad otvoren i obinim graanima, u Moskvi ima i pet nebodera. Zanimalo me tko stanuje u tim zgradama. Kad sam pokuao ui u jednu od njih, koja se nalazila na Pload vostanija, u susret mi je doao livrirani portir koga je zanimalo to ja ovdje traim. Rekao sam da me zanima ova lijepa zgrada i da bih elio pogledati barem stepenice. No on mi odgovori: - Nelzja! To jest: Zabranjeno je! Ipak sam uspio ui u takvu kuu. Ve sam na prvom katu ustanovio da nitko od stanara nema in nii od majorskog. Poslije sam saznao da u kui u kojoj stanuje major, stanuju samo vii inovi. Ako u kui stanuje kapetan, ovjek moe biti siguran da u toj kui ne stanuje nitko sa inom niim od porunikog, niti viim od kapetana. Slino je i sa civilima: tamo gdje stanuje partijski ili sindikalni rukovodilac, ne mogu se nalaziti obini smrtnici. Strogo se pazilo na to da kastu ne uznemiruju oni koji joj ne pripadaju. Stanarina u takvoj kui takoer je garancija da radniku ili namjeteniku nee pasti na pamet da ovdje potrai stan. Njegova godinja zarada bila bi upravo dovoljna za mjesenu stanarinu. A gdje stanuje moskovski radnici? U podrumima, u zaputenim etvrtima grada, po est, osam i vie ljudi u jednoj sobi. U novogradnjama radnika moemo nai samo na periferiji. Robne kue i trgovine u Moskvi uvijek su pune kupaca, to jest ljudi koji bi htjeli neto kupiti. Samo manji broj onih koji satima stoje pred tezgama zaista neto kupuje. Da bih nabavio hlae mo617

rao sam proi mnoge trgovine, a ipak nisam naao to sam traio. Nakon nekoliko dana morao sam se zadovoljiti onim to su mi nudili. Isti je sluaj s trgovinama ivenim namirnicama. Morao sam ekati u repu dva sata da bih kupio par hrenovki. U Sovjetskom Savezu vie ne postoji sistem karata, ali veina za njima ali. Tvrdi se da se prije mogao dobiti odreeni minimum, za koji sada valja izgubiti i po nekoliko sati. Stranci koji dolaze u Sovjetski Savez govore da su trgovine uvijek prepune, ali ne znaju da u Moskvi na tisuu i pet stotina stanovnika dolazi jedna trgovina. U Europi na dvije stotine i pedeset stanovnika. U neogranienim koliinama Moskovljani mogu kupovati jedino radio-aparate, televizore i druge tehnike proizvode. udnovata zemlja! Nema cipela, nema kobasica, ali televizijske antene mogu se vidjeti na svakoj baraci. Kao i nekada, vlast se brine da strancu nita ne nedostaje. U hotelima Inturist stranac ne stoji u repovima i moe dobro jesti, kao kod kue, ali za dolare, marke i funte. Draesne gospoice brinu se da strancima ne bude dosadno. U barovima i restoranima plee se uz jazz muziku do pet sati ujutro. Dok su u moskovskim kuama svjetla ve odavno ugaena, ovdje ivot tek poinje. Kasni prolaznik tamnim uliicama moe susresti djevojke koje nastoje da jo neto zarade osim svoje oskudne plae koju dobivaju za dnevni posao. Danju su na ulicama Moskve ispruene ruke prosjaka: - Daj, Hrista radi. Gotovo etiri mjeseca ekao sam na izlaznu dozvolu. Sva obeanja o skorom rjeenju pokazala su se lanima. Samo zahvaljujui energinoj intervenciji jugoslavenskog ambasadora napustio sam Moskvu 30. srpnja 1956. 618

Sjedio sam u eljeznikom vagonu. Naputao sam zemlju u kojoj sam proveo dvadeset i pet godina svog ivota i u kojoj su pokopane iluzije moje mladosti. Nije mi bilo teko to odlazim iz drave koja mi je ukrala moje najljudskije osjeaje. Kad sam nakon tri dana stigao na pograninu stanicu, sjetio sam se kako sam prije dvadeset i pet godina preao sovjetsku granicu, mlad i pun oduevljenja, oekujui da ulazim u socijalistiku zemlju u kojoj e se ostvariti moji snovi. Kao da sam se udom spasio! Ponovno postajem slobodan ovjek!

619

POGOVOR
tajnerova sjeanja na samovoljno hapenje, suenje na osnovi lanih svjedoenja iznuenih od drugih uhapenih rtava staljinistikog terora, njegove patnje i neprekidni akti terora nad njim ne mogu se itati ravnoduno. Upravo to to on uglavnom samo nabraja injenice i jednostavnim jezikom pria o dogaajima pojaava djelovanje knjige. Nikakve matovite konstrukcije i reeksije ne mogu toliko prodrijeti u duu i srce itaoca kao duga serija injenica i dogaaja iz tamnica, istranih kancelarija ili iz logora. Svaki italac doivjet e knjigu na svoj nain, koji e uvelike ovisiti o njegovu ivotnom iskustvu i osobnom senzibilitetu. Ipak, ti doivljaji i reakcije na tajnerovu tragediju u Sibiru, ali ne samo u Sibiru, mogu se podijeliti u dvije osnovne kategorije. Jedni e ovu knjigu doivjeti preteno kao izraz osobne nesree i duboke nepravde jednog ovjeka. Oni e sve to se opisuje promatrati sa stajalita rtve staljinistikog progona. Drugi e cijelu stvar preteno staviti u kontekst historijskog zbivanja. Oni e u tajnerovu doivljaju, i kroz njega, gledati veliku i opu tragediju jednog naroda i uope ovjeanstva. Rekli smo preteno jer nije vjerojatno da bi se bilo koji italac mogao ogluiti na beskrajne dimenzije zla i patnji, u ijem okviru strada i sam pripovjeda. Isto je tako malo vjerojatno da bi bilo koji italac, orijentiran na analizu opeg zbivanja, mogao ostati nedirnut posebnom osobnom tragedijom pripovjedaa. Prema tome, ova distinkcija e imati malo znaenja s gledita samog neposrednog doivljavanja knjige. Ona e dobiti na znaenju samo u procesu reeksija koje ovaj doivljaj nuno mora izazvati kod svakog itaoca. 620

ak i kada bi netko mogao ono to je zadesilo Karla tajnera promatrati kao strogo osobnu tragediju, ne bi mogao ostati pri tome da je to tajnerova privatna stvar. Uostalom, i Vojni kolegij Vrhovnog suda SSSR-a nije tako gledao 1956. godine. Odluka o ponitenju nepravedno izreene kazne otprije vie od devetnaest godina nije donesena na osobnu albu osuenoga u normalnom sudskom postupku ispravljanja individualnih sluajeva u kojima je sud svojevremeno pogrijeio. Kazna je ponitena u sklopu iroke akcije u kojoj je vrlo velik broj slinih kazni poniten na osnovi promjena koje su nastupile u politikom ivotu Sovjetskog Saveza. Samim time to nije, strogo uzevi, individualni sluaj, nego je to jedan od sluajeva u vrlo irokoj kategoriji. Osim toga, sama vrhovna vlast u Sovjetskom Savezu ocijenila je opedrutveni i politiki znaaj te kategorije. Tako je i pokrenuta revizija tih procesa, revizija koju bez te politike promjene ne bi mogao nitko izazvati normalnim sudskim postupcima. Naime, takvih postupaka i procedura nije bilo, i sve su kazne bile besprizivne nakon odbijanja albi u samom postupku, to je takoer vreno automatski. Imajui na umu okolnosti, postaje nuna kategorizacija reagiranja na doivljaje Karla tajnera. Nije dovoljno, a mogli bismo rei da nije ni ljudski mogue, smetnuti s uma spomenutu analizu irih okvira onoga to se dogodilo. ak bi i sam doivljaj bez toga bio nevjerojatan, lien realnosti. Tako nam tek stavljanje jedne osobne tragedije u iri drutveni okvir omoguuje da je dokraja shvatimo i da osjetimo njezinu teinu, ali istovremeno taj individualni doivljaj daje opipljivu realnost velikoj historijskoj tragediji koja pogaa cijelo ovjeanstvo, a ne samo zemlju u kojoj se sve to dogodilo. 621

Polazei upravo od toga da je u ovom sluaju potrebno osvjetljavanje barem nekih irih drutvenih aspekata, izvrili smo kategorizaciju, to jest isticanje toga da se ovdje, osim osobnog doivljaja, radi i o neem to prelazi okvire individue i ulazi u domenu drutvenih i politikih problema dananjice. Pokuaj opeg ocjenjivanja individualne tragedije ne bi imao mnogo smisla, jer to je domena posebnog osjeaja i shvaanja svakog pojedinca. Zato nas ovdje interesira upravo ona druga kategorija reagiranja na tajnerovu knjigu, reagiranja s gledita drutvene i politike problematike. Proitavi knjigu do kraja, ovjek osjeti olakanje kada doe do nala, to jest ponitenja svojevremeno izreene kazne. Autor ne krije svoje oduevljenje i, reklo bi se, spremnost da mnogo, ako ne i sve, zaboravi. Meutim, on uskoro dolazi u dodir s realnou i uvia da se samo uz teko realiziranu podrku tadanjih najviih politikih faktora uspijeva nastaniti u Moskvi iz koje je bio protupravno odveden u ropstvo prije gotovo dvadeset godina. Kako je to mogue? Kako to da ponitenje osude i utvrivanje injenice da kanjivog djela nije ni bilo ne znai nita za upravu moskovske milicije, koja i dalje suvereno odluuje tko moe, a tko ne moe stanovati u Moskvi i donosi odluke pod prijetnjom kazne od tri do pet godina logora. Da nije bilo posebne intervencije iz Centralnog komiteta sovjetske partije, tajner bi bio pred alternativom da se opet rastane od ene, i izgubi vezu s ambasadom Jugoslavije, ili da bude vraen u logor, ali bez izgleda na rehabilitaciju. Ovaj antiklimaks na samom kraju knjige iziskuje od ovjeka da se malo dublje zamisli o cijelom drutvenom i politikom znaenju stanja u kojem je tajner osuen, ali i onoga u kojem je rehabilitiran. U ovom kontekstu, meutim, zanima nas prije svega stanje 1956. godine, dakle u vrijeme rehabilitacije. 622

Ponimo aktom ponitenja kazne. Po faksimilu teksta vidi se da je upotrijebljena standardna formula o novim okolnostima koje su naknadno otkrivene. To je zapravo standardna formula koja se, uz manje varijante, koristila u cijelom svijetu. Primjenjuje se onda kad obrana i nakon zavrenog postupka i pravomonosti sudske osude uspije donijeti neke nove dokaze ili utvrdi prije nepoznate okolnosti, to dovodi do revizije procesa. Ta formula implicira da u momentu suenja te okolnosti nisu bile poznate, odnosno da dokazi nisu bili prezentirani, jer se za njih nije znalo, i da je izvorni postupak tekao u redu, po zakonu i uz strogo potovanje sudskog postupka. Naravno, sve to nema nikakve veze sa tajnerovim sluajem. Nikakvi novi dokazi nisu bili podneseni i nikakve nove okolnosti nisu bile potrebne da se dokae nevinost ovjeka ija krivica nikada nije ni bila dokazana nikakvim sredstvima doputenima u bilo kojem normalnom sudu. Svi elementi iz kojih se mogla utvrditi tajnerova nevinost postojali su u vrijeme suenja i nisu se niti trebali niti mogli naknadno otkriti. Jedino to se moglo naknadno otkriti, ali to se moglo odmah poslije zavretka suenja, jest da nije proveden nikakav dokazni postupak, da nije bilo obrane, pa ak ni optube na samom suenju. Pri tome je irelevantno jesu li suci u Kolegiju vjerovali ili su i oni znali da su lane sve konstrukcije na osnovi kojih su donijeli presudu. Naime, oni su morali na raspravu iznijeti ono to je pripremio NKVD i o tome provesti dokazni postupak. Ukratko, osuda je morala biti ponitena i bez daljeg analiziranja lanih podataka NKVD-a, na osnovi toga to je donesena na nain koji je suprotan svakom shvaanju prava, to jest jednom pravnom lakrdijom. Zatim, kako je osuda ponitena? Osueni nije bio pozvan na raspravu Kolegija, na kojoj bi, u prisutnosti optube i obrane, 623

bili izneseni razlozi ponitenja i o tome povedena rasprava i dokazivanje. Time bi osueni dobio puni uvid u sve makinacije u vezi sa samovoljnom osudom i dobio sudski utvrene injenice kao osnovu za pokretanje postupka protiv onih koji su svojim kaznenim postupcima skrivili njegove patnje. Ako bi se ustanovila krivica dravnih organa ili samog suda, on bi od drave imao pravo na naknadu izgubljene zarade i odtetu za zike i duevne patnje tokom gotovo dvadeset godina. tovie, drava bi morala pokrenuti postupak protiv svih onih svojih organa koji su skrivili lanu osudu. Zatim bi se to moralo protegnuti na sve one koji su poslije izricanja kazne protuzakonito postupali s osuenim u raznim logorima i zatvorima. Meutim, tajanstveni postupak ukidanja osude i formula koja je pri tome upotrijebljena ne ostavljaju nikakve takve mogunosti ni dravi ni osuenome. Jednom rijei, samovoljni akt osude na osnovi lanih dokaza, donesene na samovoljno provedenom procesu, poniten je isto tako samovoljnim aktom istog organa sudstva. Drugim rijeima, iz knjige saznajemo kako je tajner protupravno osuen, to je sve proivio zbog te samovolje i kako je isto tako samovoljno prekinuto njegovo bespravno zlostavljanje. To je, naravno, vrlo zabrinjavajua okolnost i ona vjerojatno objanjava mnogo toga to se i poslije toga dogaalo u Sovjetskom Savezu. No vratimo se jo malo ponitavanju kazne Karlu tajneru. Vidjeli smo da je formula koja je primijenjena posluila tome da se prikrije neto to je bitno u cijeloj stvari i da se zadre u tajnosti sve okolnosti u vezi s ponitavanjem osude. Ta lanost postaje donekle razumljiva kad uzmemo u obzir da se u isto vrijeme radilo o ponitavanju kazni vrlo velikom broju preivjelih zatvorenika, ali i jo veem broju onih koji su u meuvremenu izgubili ivote, bilo pogubljenjem, bilo zbog muka i zlostavljanja 624

u zatvorima i logorima. Sasvim je razumljivo da bi bilo vrlo teko provesti toliki broj rasprava radi ponitenja osuda, a onda i odtetnih zahtjeva. Uostalom, to ne bi bilo ni potrebno. Umjesto tradicionalne formule o ponitenju, moglo se konstatirati da je osuda donesena na protupravan nain i na osnovi lanih dokaza. Time bi drava preuzela odgovornost i ona bi mogla odrediti paualne odtete onima koji su nepravedno stradali ili obiteljima onih koji su poginuli, bilo u obliku penzija i jednokratne odtetne svote ili na neki drugi nain. To bi pojednostavnilo postupke, ali bi iziskivalo da se stave pred sud i kazne svi sudionici u makinacijama oko prvobitnih procesa i kasnijih progona u logorima i zatvorima. Meutim, ini se da to nije dolazilo u obzir. Naime, putanje odreenog broja logoraa ili prognanika bilo je odlueno kao svrsishodna politika mjera, ali ne i u namjeri da se raiste relevantne okolnosti a odgovorni pozovu na red. Najjasnije tu okolnost pokazuje poznati tajni referat Nikite Sergejevia Hruova na XX kongresu KPSS 1956. godine. To je jedino mjesto na kojem su izneseni podaci o progonima i protupravnom proganjanju velikog broja ljudi, prije svega lanova partije. Taj govor nikada nije objavljen u Sovjetskom Savezu, iako je njegov tekst, nesumnjivo autentian, poznat irom svijeta, pa i u nas. itanje tog referata bilo je potrebno u danom momentu borbe protiv staljinista u KPSS i on je imao efekt na samom kongresu. Meutim, on nije mogao odigrati ulogu prekretnice u politikom ivotu zemlje, jer nikada nije postao javni politiki akt. Znaenje 1956. godine time je ogranieno, kako u pogledu efekta na politiki ivot Sovjetskog Saveza, tako i u pogledu efekta na nevino osuene. Ovi posljednji jednostavno su puteni iz 625

zatvora, logora ili progonstva, odnosno rehabilitirani poslije smrti, a da to nije imalo nikakve dalje posljedice. Vidimo da onima koji se nisu mogli probiti kroz labirinte i uvare ulaza u zgradama CK partije nije bio omoguen nastavak ivota u Moskvi. Nema sumnje da je osnovni motiv takvog kursa bila briga da se izbjegne priznavanje, misli se na javno i slubeno priznavanje, sve veliine zloina koji su poinjeni u eri staljinizma. elio se sauvati mit o tome da je partija nepogreiva. Jedino to je mogue jest da pojedinci, i to ne na najviem vrhu, uine neto prljavo i da onda obmanu partiju i njezine pale voe. Ostajui na toj poziciji, nije preostalo nita nego da se inscenira nova sudska lakrdija o toboe novim podacima i da se izbjegne da stvarni krivci odgovaraju za svoje zloine. Istovremeno je taj postupak omoguio da se i mjere rehabilitacije svedu na najmanju mjeru koja bi jo mogla nekako zadovoljiti politike potrebe danog historijskog trenutka. U tajnerovoj knjizi vidjeli smo kako su bili jednako i paualno kanjavani i stvarni hitlerovski zloinci usporedo s bespomonim graanima okupiranih podruja, ratnim zarobljenicima i drugima koji su imali vie prava na suosjeanje za patnje nego da dobiju dvadeset pet godina katorge. To vie to to i nije dvadeset pet godina, nego doivotno. Historijska godina 1956. nije bila markirana samo rehabilitacijama mnogih osuenih komunista u Sovjetskom Savezu, nego je to takoer bila godina poznata po meunarodnom zbivanju, a posebno u vezi sa Sovjetskim Savezom. Te su godine rehabilitirani i odnosi KPSS sa Savezom komunista Jugoslavije, poslije normalizacije meudravnih odnosa ija je kulminacija bio posjet Hruova i Bulganjina Jugoslaviji. Podsjetimo odmah na to da je na prvom koraku na naem tlu Hruov objavio naem narodu i svijetu da su Berija i Avakumov 626

obmanuli Staljina i da je tako dolo do neeljenog razvoja odnosa prema Jugoslaviji. Isti postupak kao i u sluaju ponitenja sudskih osuda nevino osuenima. Vrhovni voa i, posebno partija, kao neko apstraktno boanstvo, nepogreivi su. Ako nastane pogreka, onda je to samo privremeni uspjeh obmanjivanja pojedinih zlih duhova. Dodue, prema Hruovljevu tajnom govoru na XX kongresu, ali i govorima na XXII kongresu, Staljin je ipak bio kriv. Prve vrlo iroke optube, na prvom od ta dva kongresa, meutim, ostaju tajne, to jest nitko se u Sovjetskom Savezu ne moe na njih pozvati. Sam referat se ne negira, ali o tekstu se kae da je to tekst koji se pripisuje Hruovu i da, prema tome, nita to u njemu stoji ne moe imati nikakvu vrijednost u politikoj ili historiografskoj raspravi. Ono to je preostalo od Staljinove krivice za slubenu historiju i politiku raspravu jest kult linosti i neka pretjerivanja, kao to je bio proces protiv lijenika, o emu i tajner pie u svojoj knjizi. Sve su to bila skretanja potkraj ivota, svakako poslije drugoga svjetskog rata. To je ujedno najdalje dokle je otila samokritinost u Sovjetskom Savezu. Priznaju se, eto, pojedine pogreke i samog voe, ali su to samo pojedinane pogreke, bez znaenja za opu liniju i trajnu orijentaciju u unutranjem ivotu ili u meunarodnim odnosima. Nasuprot takvom zabaurivanju osnovnih crta staljinizma, isticale su se kao zlonamjerne i antisovjetske sve analize staljinizma koje su se osnivale na objavljenim injenicama i koje su bile usmjerene na stanje u samom drutvu, a ne ograniene na osobne slabosti inae zaslunog i genijalnog voe. Tako se htjelo Sovjetski Savez i njegovu partiju zatititi od bilo kakve kritike, ukazujui na njihove postupke u bilo kojoj domeni. 627

Podsjetimo se u vezi s tim na zloglasne rezolucije takozvanog Informbiroa u pogledu Jugoslavije. Postojale su dvije rezolucije. Prva je objavljena ljeti 1948. godine, poslije tri mjeseca otre prepirke. Druga je objavljena sljedee godine, poto se pokazalo da je ofenziva protiv nae zemlje propala i da u njoj ne postoje nikakve zdrave snage sposobne da se prodaju, odnosno da svoju zemlju prodaju za odreena satrapska mjesta u pokorenoj domovini. Odnosno da je broj onih koji su bili spremni na izdaju tako neznatan da zapravo nije znaio nita. Rezolucije su prema tome i koncipirane. Prva je temeljit pokuaj da se iskrivi stanje u Jugoslaviji i da se ona optui za sva zlodjela pod Titovim vodstvom, poevi od trockizma do stavljanja u slubu amerikih imperijalista, restauracije kapitalizma do stavljanja na elo antisovjetizma, i tako dalje. Jednom rijei, tu je sabrano sve to su Staljin i njegovi pisari uspjeli izmisliti o izdaji socijalizma u Jugoslaviji. Ta je rezolucija bila tako svestrana i temeljita s obzirom na to da je bila predviena kao najtea artiljerija u slamanju otpora u naoj zemlji, odvajanju Saveza komunista od naroda i izolaciji vodeih komunista u zemlji. U drugoj antijugoslavenskoj rezoluciji tog istog nazovi Biroa, naglaavamo to zato to su rezolucije ustvari zapravo pisane u Kremlju, a ne u bilo kakvoj informacionoj kancelariji, dakle u toj drugoj rezoluciji neke se stvari ponavljaju, a sve je zainjeno najordinarnijim invektivima, kao to su krvnici, izdajnici, banditi, i tako dalje. Takav je ton odgovarao nemonom bijesu poslije poraza ofenzive na nezavisnost nae zemlje, iako ni prva rezolucija nije pisana jezikom uobiajenim meu uljudnim ljudima. Sve ovo iznosimo zato to je historijske 1956. godine Hruov priznao pogrenost druge rezolucije, koja je formalno opozvana. No to nije uinjeno s prvom rezolucijom. To pak znai da je 628

cijela rehabilitacija u meunarodnim odnosima tekla po istom predloku kao i one u unutranjim odnosima. Sve staljinistike klevete ostale su historijski tone, ali su obustavljene mjere koje su na osnovi njih pokrenute. Iz Titovih sjeanja saznali smo i to da je 1956. godine Hruov svakako htio da se Tito sastane s maarskim staljinistom Rakosijem, koji je zbaen s vlasti neto kasnije te godine. Tito je to odbio i istakao da je Rakosi potpisao prvu rezoluciju Informbiroa. To je bio glavni argument protiv sastanka s njim. Hruov je na to jezuitski odgovorio da je Rakosi imao pravo to je to uinio jer je time pokazao svoju odanost Sovjetskom Savezu i socijalizmu. Na pitanje znai li to da je on, Tito, pogrijeio to se odupro toj rezoluciji i znai li to da se Hruov s njom i danas slae, odgovor je bio da je i Tito bio u pravu. Hruov je tom prilikom privatno priznao da je rezolucija bila pogrena, ostajui pri tome da je Rakosijeva dunost ipak bila da slua, bez obzira na sadraj rezolucije. Naravno, u tom svjetlu zbivaju se i drugi veliki dogaaji, kao to je sovjetska intervencija u Maarskoj i neuspjeli pokuaj intervencije u Poljskoj. Sve se to dogaa one 1956. godine kad je tajner primio odluku suda o ponitenju kazne i odluku tuilatva, MVD-a i KGB-a o prestanku progonstva. U konkretnom, tajnerovu sluaju kazna je ponitena, progonstvo obustavljeno, a kontinuitet i nepogreivost u osnovnim pitanjima sauvani su. Isto tako, u odnosima s Jugoslavijom odnosi su opet normalizirani, ali je ostao kontinuitet i osnovna nepogreivost u ocjenama Sovjetskog Saveza. Po narodnoj izreci, to bi bilo kao: vuk je sit, a ovce su na broju. Ipak, stvar nije tako jednostavna i nije bez znaenja za budunost. Ne smijemo zaboraviti da je u tajnerovu sluaju, o emu 629

svjedoi i pojava ove knjige, presudno bilo to to njemu, zapravo, nije bio potreban trajni boravak u Moskvi, koji je dobio samo na posebnu protekciju druga iz Centralnog komiteta. Njegov sluaj rijeen je odlaskom iz Sovjetskog Saveza u Jugoslaviju, o emu itamo samo nekoliko zapaanja, ali vrlo impresivnih, na samom kraju knjige. O irem znaenju tajnerova sluaja ne smijemo suditi po sasvim sluajnoj dobroj srei naeg autora. Njegov izlazak iz Sovjetskog Saveza bio je uvelike uvjetovan trenutnim stanjem u odnosima SSSR-a prema naoj zemlji. Osim toga, svi oni koji su bili sovjetski dravljani i nisu se imali kamo skloniti ostali su i dalje u toj zemlji, pa je stoga bitna ocjena onoga to se dogodilo s njima, ali je to znaajno i za sav ostali svijet i sasvim sigurno nije samo teoretskog ili apstraktnog interesa. Napokon, radi se o nekim osnovnim pitanjima koja se tiu socijalizma kao svjetskog procesa. Rije je ovdje o ekstremnom sluaju samovolje u odnosu drave prema graaninu. Uobiajenim jezikom naeg vremena to se zove pitanje prava ovjeka, tovie, ovdje je rije o najelementarnijem pravu ovjeka. Nekada su se pitanja iz te kategorije tretirala kao pitanja koja pripadaju u domau jurisdikciju. Time su ona bila izuzeta iz domene meunarodnih odnosa. Drukije reeno, odnosi izmeu drave i njezinih graana nisu se ticali nikoga izvan te zemlje. Poslije drugoga svjetskog rata, posebno masovnog istrebljivanja naroda, genocida, koje je najmasovnije primijenjeno na idove, taj stav je promijenjen. Odnosi drave prema njezinim graanima, odnosno prava ovjeka, uneseni su u Povelju Ujedinjenih naroda kao jedna od osnova odravanja svjetskog mira. Suenje krivcima za genocid ulo je u okvir meunarodne jurisdikcije i u pogledu kanjavanja ratnih zloinaca, ali i kao obaveza pojedinih 630

drava. Bez ikakvih zastarjevanja, osude takvim krivcima izriu se i danas, o emu svjedoi zavretak procesa istrebljivaima iz Majdaneka ljeti 1981. godine u SR Njemakoj. To, naravno, ne znai da bi trebalo brzopleto i na osnovi bilo kakvih politikih kombinacija potezati na meunarodnim forumima svako pitanje krenja tih prava. No isto tako ne bi trebalo da pozivanje na suverena prava bude alibi za krenje prava ovjeka, kao to je istakao jugoslavenski ef delegacije na konferenciji o provoenju odluka iz Helsinkija u Beogradu 1978. godine. Ovdje je ovaj aspekt tog problema spomenut samo zato da bi se pokazalo kako iri drutveni i politiki okvir tajnerova stradanja u sovjetskim logorima i zatvorima ima nesumnjivo svoje svjetske dimenzije. Odnosno, to pokazuje da te svjetske dimenzije postoje i bez obzira na efekt koji takvi sluajevi imaju na razvoj socijalizma u svijetu. No taj posebni aspekt ipak zasluuje posebnu panju i preko njega se ne moe prijei. Njegovo osvjetljavanje iziskuje neto iri prilaz od razmatranja metoda i naina ponaanja u konkretnom sluaju, kao to je to bilo ovdje uinjeno. Zato prethodno treba postaviti i pitanje zato. To pitanje postavlja i tajner u svom tekstu, opisujui svoje doivljaje. Ne samo tajner, kao to saznajemo iz njegove knjige, nego i drugi logorai, posebno komunisti, postavljaju pitanje zato se sve to zbiva. U vezi s tom diskusijom, itamo da je u logorima pokrenuto i pitanje da li je dranje vie od dvadeset milijuna ljudi u logorima rentabilno. Po logorakoj raunici, a ona nije bez osnove, taj pothvat je rentabilan, ak se tvrdi da je jedini rentabilan pothvat veih razmjera u tadanjoj sovjetskoj ekonomiji. Ta raunica nije bez osnove i njezini su glavni elementi dani: opsena produkcija, ukljuujui sirovine i materijal za izvoz, uz minimalne trokove, s obzirom na najbeskrupulozniju eksploa631

taciju radne snage logoraa. tovie, ta eksploatacija ide dalje od normalne eksploatacije, jer radna snaga u velikom broju propada od premorenosti, slabe prehrane, tekih uvjeta i slabe zdravstvene zatite na radu, kao i zbog uestalih nesrea na radu. Cijeli materijal tajnerove knjige mogao bi posluiti kao ilustracija te teze. Meutim, postavlja se i drugo pitanje. Ono glasi: da li je relativna rentabilnost u okviru jedne ekonomije ujedno i dokaz istinske rentabilnosti u svjetskom mjerilu? Naime, cijena je te rentabilnosti nesmiljeno rasipanje radne snage, ukljuujui i njezino unitavanje. To pak, bez obzira na humanistiko gledite, nije ni ekonomski rentabilno. Ekonomski gledano, akcent nije toliko na stupnju eksploatacije koliko na niskoj produktivnosti rada, zbog koritenja najprimitivnijih sredstava. Efekt se nastoji poveati samo intenzikacijom rada, ali i to je kontraproduktivno. Sve vee naprezanje, u najteim uvjetima i uz slabu prehranu, smanjuje radnu sposobnost i norme se rijetko ispunjavaju, iako su zapravo niske za postojei stupanj razvijenosti u industrijskim zemljama. Drugim rijeima, i niske norme postaju nedostine danim metodama i uz logoraki tretman radne snage. Promatrajui zbivanja u logorima s tog aspekta, ne smijemo ni na trenutak smetnuti s uma neljudski karakter tih odnosa i patnje logoraa, koje se ne bi mogle opravdati ni da su zaista krivi za djela koja im se pripisuju i ak ako se prihvati drakonska visina kazni. No sve to postaje jo mnogo stranije kad je rije o nevinim ljudima ili kada se, makar ograniene, privilegije daju nesumnjivim kriminalcima u usporedbi s nevino osuenima. Vratimo se ipak drugoj strani medalje, to jest ekonomskom razmatranju. Cijeenje ekonomskih randmana na tako primitivan nain u tako velikim dimenzijama, kao to smo razabrali iz tajnog izvjetaja Hruova i drugih svjedoanstava, mora unaza632

diti opu rentabilnost cijele ekonomije dane zemlje. Zapravo, i samo koritenje radne snage na taj je nain izraz primitivnosti te ekonomije. Svemu ovome, naravno, nije cilj da opovrgne raunicu tajnera i drugih logoraa da su logori u danim uvjetima bili rentabilni. Zapravo se rentabilnost cijeloga privrednog aparata istovremeno smanjivala oduzimanjem kvalicirane radne snage. Samo velikim smanjivanjem rentabilnosti cijeloga privrednog aparata moglo se popuniti sve logore i uiniti ih rentabilnima. Time je ujedno smanjena baza za stjecanje dohotka na radu, pa je zbog toga izvanlogorska privreda padala jo nie u rentabilnosti. Zapravo je dovedena do tog stupnja demoralizacije da se prema njoj primjenjivao sve otriji reim represija i osuivanja na logor zbog tetoinstva. Smanjenje dohotka i poveani pritisci doveli su pak do rezultata koje, u minijaturi, tajner prikazuje u kolhozu uz Jenisej, gdje je zajedno s drugim prognanicima morao odraditi dva tjedna. To je moda najuvjerljiviji primjer kako rad logoraa ili prognanika moe biti rentabilniji od rada slobodnih radnika. To se dogaa, naravno, na osnovi totalnog pada radne aktivnosti i zarade tih kolhoznika. Prema tome, rentabilnost logorakog rada mogla je imati ulogu u odravanju masovnih logora samo poto je ve bio zadan teak udarac rentabilnosti normalne ekonomske djelatnosti, to jest kad je Staljin ve bio zadao najpogubnije udarce drutvenim odnosima u Sovjetskom Savezu. Poetak popunjavanja logora motiviran je, nema sumnje, neprivrednim razlozima. S jedne strane radilo se o istrebljenju i progonstvu iz javnog ivota svih onih koji su se mogli i htjeli protiviti staljinistikoj tiraniji, ali i onih koji su morali biti rtvovani zato to nisu bili ostvareni neostvarivi zadaci prvih petogodinjih planova. 633

Drugim rijeima, kad je politiki teror popunio logore i kad je, istovremeno, nerazumna politika poela ugroavati ekonomsku ravnoteu i opstanak, logori su pretvarani u mjesta gdje se, makar uz cijenu jo veeg sniavanja ope rentabilnosti, spaavala upropatena privreda zemlje. Razmotrivi neka pitanja u vezi s metodama i motivima logorskih strahota u Sovjetskom Savezu, moramo se osvrnuti i na ulogu tog razvoja na socijalistiki pokret u svijetu. To je potrebno i zato to desniari i protivnici socijalizma sistematski pokuavaju dokazati da je Sovjetski Savez pokazao i dokazao nerealnost i nemogunost socijalizma. tovie, prilino se velik broj ljudi, na osnovi slinih doivljaja ili na osnovi iskustava drugih, denitivno okrenuo od socijalizma, i postali su njegovi protivnici. tajner, kao to znamo, ne pripada meu te ljude. On je bio jedan od mnogih koji su u logorima potkraj Staljinove ere oivljavali svoju vjeru u socijalizam pravilno itajui sovjetsku verziju o napadu na Jugoslaviju 1948. godine. Oni su iz toga zakljuili da nije izgubljena nada u razvoj socijalizma koji e odgovarati tenjama socijalista s poetka radnikog pokreta. Time se hoe kazati da se u sluaju Sovjetskog Saveza radi samo o jednom, na alost ne usamljenom, sluaju deformacije socijalizma ili, da kaemo otvoreno, pogrenom prikazivanju onoga to socijalizam treba da znai i to on zaista znai za milijune ljudi irom svijeta. No, ako je tako, trebalo bi ustanoviti to se to dogodilo i to je uzrokovalo takav razvoj. Ovaj kratki osvrt na knjigu Karla tajnera nije mjesto na kojem bi se o tome moglo iscrpno raspravljati. Sasvim ukratko moe se ipak kazati da je izvorni grijeh uinjen onda kad je stvorena visoka koncentracija moi poslije revolucije. Svaki dalji korak u tom pravcu sve je vie uvrivao apsolutnost moi i samim time obespravljivao graane nove socijalistike drave. 634

Pokazala se pogubnost vjere u to da, nakon preuzimanja sve vlasti od sruenih klasa, nova vlast nee razvijati svoju svemo, nego e, tako rei po sili historijskih zakona, tu vlast postepeno rastvarati i samim time predavati u ruke radnih ljudi. Koncentrirana vlast je koncentrirana vlast u rukama malog broja ljudi bez obzira na to koji su prvobitni ideali te ljude naveli na to da se bore za vlast. Prisvojivi je, oni postepeno tu vlast uvruju i proiruju. Sovjetski Savez je pokazao dokle to moe ii. tajner nam to zorno prikazuje u svojoj knjizi. Taj put prema apsolutizaciji drave i dravne vlasti u poetku je olakan jer vie nije postojala nikakva drutvena snaga da se tome odupre, kao to postoji u kapitalistikim dravama. Kasnije je to praktiki onemogueno masovnim represijama, kao to to moemo utvrditi iz onoga to je doivio i vidio tajner. Nije vano hoemo li mi sada taj razvoj nazvati etatizacijom a stanje koje je nastalo etatistikim socijalizmom ili, krae, staljinizmom, ili bilo kako drukije. Pouka ostaje. No, po istoj logici, ovjek treba da se zapita da li je teoretski osnovano govoriti o etatistikom socijalizmu kad je sam pojam socijalizma i historijski i u dananjem kontekstu zapravo simbol borbe protiv vlasti ovjeka nad ovjekom, pa prema tome i dravne vlasti, kao koncentracije moi, kad je, u stvari, potreban centar za organiziranje samoupravnih djelatnosti drutva. Naravno, postavlja se i pitanje treba li uope govoriti i o samoupravnom socijalizmu kad je samoupravljanje, na ovaj ili onaj nain, sama bit pojma socijalizam, strane rijei koja bi se mogla prevesti kao podrutvljenje. Najzad, govorei o staljinizmu, a to je zapravo tema ove knjige, treba na osnovi svega to je reeno izvesti da je njegova neminovna crta neljudskost, ali to mu nije bit. Bit je u koncentraciji moi i onemoguavanju radnim ljudima, to jest narodu, da ostvare 635

svoje socijalistike tenje i ciljeve: osloboditi ovjeka vlasti, sauvavi samo jednu domenu vlasti, a to je vlast nad stvarima u interesu ovjeka. U tom svjetlu postaje sekundarno ima li negdje vie ili neto manje represije i terora, jer bitno nije koliina neljudskosti, nego sama neljudskost, ne koliina nepravde, nego sama nepravda. to se pak slobode tie, ona nema kvantitete, nje ima ili nema, kao to je utvrdio i tajner tokom svojih 7000 dana u Sibiru. Leo Mates

636

BILJEKA O PISCU
Karlo tajner, po narodnosti Austrijanac, roen je u Beu 15.1.1902. Od mladih dana postaje lanom Komunistike omladine Austrije, a kasnije je izabran za lana Centralnog komiteta Komunistike omladine Austrije. Nakon zabrane KP Jugoslavije i KO Jugoslavije alju ga kao predstavnika Komunistike omladinske internacionale u Jugoslaviju da pomogne organiziranje ilegalne KO Jugoslavije. U Zagreb stie 3.1.1922. godine gdje djeluje do 1931. Budui da policija otkriva ilegalnu tampariju kojom je rukovodio Karlo tajner, bio je primoran pobjei u Austriju. Otuda ga Organizacioni sekretar KPJ Mavrak alje na rad u Pariz meu jugoslavenske emigrante. Nakon godinu dana hapsi ga francuska policija i protjeruje kao nepoeljnog stranca. Vraa se ponovo u Be, organizira ilegalnu tampariju za snabdijevanje literaturom ilegalnih komunistikih partija balkanskih zemalja, ponovo ga hapse i izgone iz Austrije, budui da je za vrijeme svog boravka u Jugoslaviji postao jugoslavenskim dravljaninom. Predstavnik Komunistike internacionale Georgi Dimitrov alje ga u Njemaku sa zadatkom da s nekolicinom pripremi KP Njemaku za ilegalnost jer se oekivao dolazak Hitlera na vlast. Godine 1932. K. tajner odlazi u Sovjetski Savez gdje poinje raditi kao direktor izdavako-tamparskog poduzea Komunistike internacionale u Moskvi i to do 4.11.1936, kada ga hapsi NKVD. Narednih dvadeset godina boravi u zatvorima i logorima zapolarnog kruga Sovjetskog Saveza, o emu najpotresnije govore stranice ove knjige. Godine 1956, nakon normalizacije odnosa izmeu Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, Vrhovni sud SSSR-a obnavlja proces 637

i utvruje da je prvo suenje K. tajneru bilo ktivno i da nisu postojali razlozi za hapenje i osudu, te je tako osloboen, rehabilitiran, pa se vraa u Jugoslaviju. Od tada ivi i boravi u Zagrebu. Karlo tajner dobio je 1972. godine nagradu Ivan Goran Kovai koja se dodjeljuje za najbolju knjigu godine.

638

SADRAJ
Predgovor ...........................................................................3 Autorovo objanjenje ..........................................................5 I. HAPENJE, ISTRAGA I RATNI SUD Moskva, 1936 .....................................................................7 Lubjanka - glavni tab NKVD-a .......................................10 Tvrava Butirka ................................................................26 Vojni zatvor Lefortovo ......................................................40 Pred vojnim sudom ..........................................................46 Put u Sibir u etapama .......................................................48 Sada sam ovdje! ................................................................57 U etapnom zatvoru Vladimir ............................................60 II. U TAMNICAMA NA SOLOVJETSKIM OTOCIMA Kremlj ..............................................................................69 Na otoku Muksulma.........................................................72 Smrt Stanka Dragia .........................................................85 Strijeljanje kaluerica ........................................................88 Evakuacija sa Solovjetskih otoka .......................................94 III. NA DALEKOM SJEVERU Potuj oca i majku ..........................................................102 Kako smo gradili eljezniku prugu ................................104 Kako smo gradili Norilsk ................................................113 Smrt Rudolfa Ondraeka ................................................117 639

Tragedija logora Gornaja ora .........................................123 Maarski advokat Keroi ................................................125 Sudbina Schutzbundlera .................................................127 Svi avoli ovog svijeta .....................................................129 Sudbina panjolskih boraca .............................................131 Kazneni logor Kolargon ..................................................133 Provokatori .....................................................................137 Upoznao sam sestru Henrika Jagode ...............................139 Poslije pakta Hitler-Staljin ..............................................142 Logorska epizoda rusko-nskog rata ...............................145 IV. NJEMAKO-RUSKI RAT IVOT U NEIZVJESNOSTI U norilskoj tamnici NKVD-a .........................................149 U Centralnoj bolnici ......................................................160 Ponovno u zatvoru ..........................................................169 Pokuaj ustanka ..............................................................174 Istraga se nastavlja...........................................................179 Boi 1941 .....................................................................181 Kolja pria kako se organizira kolhoz ..............................184 Strijeljanja na tekuoj vrpci .............................................191 Od majice Volge na sijedi Jenisej ...................................205 Smrt generala Brodisa .....................................................212 U logoru s pootrenim reimom .....................................223 Ponovno u Centralnoj bolnici .........................................228 ivotinja Panov ..............................................................236 Osuen na smrt ..............................................................264

640

V. U IX LOGORSKOM ODJELJENJU Vjeno zaleena zemlja ...................................................282 Ljubav u logoru ..............................................................292 Pred logorskim sudom ....................................................296 Drava koje nema na zemljopisnoj karti..........................302 Bio sam eljezniar..........................................................311 Maloljetni zloinci ..........................................................314 Kuhar protiv svoje volje ..................................................316 Postao sam skretniar ......................................................324 VI. UDUDINKI Kako je prijala votka .......................................................331 U luci Dudinka ..............................................................338 Prvi i jedini trajk u logoru .............................................343 Prvo pismo moje ene nakon pet godina .........................345 VII. PONOVNO U NORILSKU U VI logorskom odjelu ...................................................350 Gostoljubivi samojedi ..................................................366 VIII. POSLIJE REZOLUCIJE KOMINFORMA Ne! .................................................................................374 Sasluanje .......................................................................378 Odlazak iz Norilska ........................................................388 Na brodu Josif Staljin ..................................................393 U Krasnojarsku...............................................................397 Francois Petit i drugi.......................................................402 Stolipin vagoni ............................................................410 Irkutsk - grad na dalekom istoku ....................................413 641

IX. U ALEKSANDROVSKOM CENTRALU U historijskom kazematu ................................................419 Potrebe za enom nee imati..........................................423 Krumpir spaava ivot.....................................................435 Praaj, Aleksandrovski central........................................439 X. MEU RATNIM ZLOINCIMA Etapna stanica Tajet .......................................................443 Ameriki pijuni .............................................................453 Prvi paket od moje ene ..................................................465 Pustolov Karl Kapp.........................................................476 U praumi ......................................................................491 U karceru ....................................................................507 Trei put u istranom zatvoru .........................................515 Pustolovine Raueckera i njegove ene..............................524 Tajne organizacije u logoru 048 ......................................531 Sekta baptista u praumi .................................................537 Grupa majora Schullera ..................................................543 Istrebljenje idova ..........................................................546 Staljinova smrt ................................................................551 Posljednji dan u logoru ...................................................556 Kako vam se svia sloboda? ............................................561 Moj prijatelj se eni ........................................................563 XI. U PROGONSTVU Meu bogaljima .............................................................566 Ust-Kem .........................................................................570 U Jenisejsku ....................................................................573 642

U Maklakovu .................................................................578 U sibirskom kolhozu ......................................................585 Kako je umro Georg Bilecki ...........................................590 Borba za vlast poslije Staljinove smrti..............................592 Doveo sam vau enu ...................................................595 Ideja jednog luaka.........................................................598 Posljednji mjeseci u progonstvu ......................................599 Berija ..............................................................................604 Put u slobodu .................................................................609 Moskva 1956 ..................................................................616 Pogovor ..........................................................................620 Biljeka o piscu ...............................................................639

643