BOSNA I HUM U SREDNJEM VIJEKU

(I. kolokvij) IZVORI I BiH U GEOPOLITIKOM SMISLU

Izvori za BiH povijest djele se na povelje, listine, isprave, sudske zapise, saborske spise, zapisnike gradskih opina te na pisce (naroito suvremene). Arhive u kojima nalazimo podatke o srednjovjekovnoj Bosni i Humu su dravni arhiv u Dubrovniku, papinski tajni arhiv u Vatikanu, dravni arhiv u Veneciji, dravni arhiv u Budimpeti, Beki dravni arhiv i privatne zbirke maarskih velikaa.

Najpoznatije zbirke o srednjovjekovnoj Bosni i Humu su: Euzebije Fermendin (Acta Bosnae), Konstantin Jiraek (Spomenici Srpski), Vjekoslav Klai (Keglevii), Ivan Kukuljevi (Codex...), ime Ljubi (Listine), Franjo Raki (Documenta historie), Tadija Smiiklas (Codex diplomates), te zbirke Ferde iia i ire Truhelke.

Prvotna Bosna je zauzimala podruje gornjeg toka rijeke Bosna sa dananjim gradovima Sarajevo, Fojnica, Srebrenica, Gorade, Visoko, Travnik itd. U vrijeme banova Bosna se iri te zauzima oblasti kao to su Soli (dananja sjeveroistona Bosna sa gradovima Tuzla, Zvornik i Bjeljina), Usora (obje strane donjeg i srednjeg toka rijeke Bosne sa gradovima Brko, Gradaac, epe, Teanj, Maglaj, Doboj, Derventa i Bosanski Brod), Donji krajevi (Jajce i Klju), Zapadne strane ili Zavrje (Duvno i Livno) te Podrinje.

Dananja sjeverozapadna Bosna (Biha) nije pripadala pod Bosnu sve do turskih osvajanja, ve je pripadala Hrvatskoj. Za taj prostor kasnije se uvrijeio naziv Turska Hrvatska. Hum se prostirao od izvora Neretve do Jadranskog mora, ukljuujui i poluotok Peljeac. Hum se zajedno sa Neretljanskom oblasti, Travunijom i Dukljom nazivao Crvenom Hrvatskom.

Primorjem se nazivao teritorij od Dubrovnika do Herceg Novog. Bosna se u historiografiji prvi put spominje kod Konstantina Porfirogeneta (10.st.), u njegovu djelu ''O upravljanju carstvom'', pod nazivom ''zemljica Bosna''. Prvi poznati knez Zahumlja ili Huma je bio Mihovil Vievi, koji vlada kao Humsko knez od 910. do 930.g., i ubraja se meu hrvatske velikae.
1

Sredinom 10.st., dok je u Hrvatskoj bijesnio graanski rat za prijestolje, Bosnu je nakratko osvojio srpski knez aslav. U prvoj polovici 12.st. ugarsko-hrvatski kralj Bela II. svome naslovu pridodaja i naslov ''kralj Rame''.

BANOVI

Ban Bori je prvi poznati bosanski ban. Vlada Bosnom poetkom druge polovice 12.st. Prvi put se spominje 1154.g. Vladao je samostalno i bio je ugarski saveznik u borbi protiv Bizanta. Porijeklom je najvjerovatnije bio iz Slavonije kamo je i otiao nakon poraza od Bizanta.

Kulin ban vlada Bosnom od 1180. do 1204.g. Prvi put se spominje 1180.g. nakon smrti bizantskog cara Emanuela Komnena. Od tada Bosna vie nije pod Bizantskom vlau. Godine 1189. Kulin ban je izdao povelju kojom je sklopljen trgovaki ugovor sa Dubrovnikom. Od strane zetskog kneza Vukan, bio je optuen za krivovjerje, ali se Kulin 1203.g. na saboru odranom na Bilinom polju, pred papinim izaslanikom, uspio obraniti od tih optuaba te se zakleo na vijernost papi. Do dananjih dana se uvrijeila izreka ''za Kulina bana dobrih dana''.

Ban Stjepan je bio Kulinov sin. On vlada Bosnom u prvoj polovici 13.st. Ban Matej Ninoslav je najvjerovatnije bio Kulinov sin i Stjepanov brat. On vlada kao bosanski ban od 1232 do 1250.g. Bio je protivnik ugarskog kralja i prijatelj domae crkve, pa je papa 1234.g. pozvao na kriarsku vojnu protiv Bosne. Taj sukob je trajao pet godina. U doba njegovog vladanja, tj. 1241.g. u Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo su provalili Tatari. Matej Ninoslav sam za sebe kae da je potomak starijih bosanskih vladara.

Prijezda I. Kotromani vlada kao bosanski ban poetkom druge polovice 13.st. Bio je saveznik ugarskog kralja, i predpostavlja se da je porijeklom bio iz Slavonije. Njega nasljeuje Prijezda II. Kotromani koji vlada kao bosanski ban krajem 13.st.

Stjepan I. Kotromani vlada kao bosanski ban krajem 13.st. Bio je sin Prijezde I., te je bio oenjen Jelisavetom Nemanji, kerkom srpskog vladara.

Pavao ubi je najmoniji hrvatski velika s kraja 13. i poetka 14.st. Pripadao je uglednoj lozi podrijetlom iz plemena ubia koja je vladala iz Bribira na Zrmanji. Bio je politiki samostalan vladar cijele Hrvatske. Godine 1299. uzima naslov ''ban Hrvatske, Dalmacije i gospodar Bosne''.

Mladen I. ubi je bio brat Pavla ubia koji ga je postavio na mjesto bosanskog bana. Mladen I. vlada kao bosanski ban poetkom 14.st. Mladen II. ubi je bio sin Pavla ubia. Postao je ban Hrvatske i ''gospodar cijele Bosne'' 1312.g. smru njegova oca. Godine 1318. Mladen II. se naziva ''banom Hrvatske i Bosne i opim gospodarom Humske zemlje''. Mladen II, je zbog nezadovoljstva naroda bansku ast u Bosni predao Stjepanu II. Kotromaniu.

Stjepan II. Kotromani je bio sin Stjepana I. Kotromania i srpske princeze Jelisavete Nemanji. Vladao je kao bosanski ban od 1320. do 1353.g. U tom periodu je znaajno proirio teritorij svoje banovine osvojivi oblasti Usoru, Soli, Zapadne strane, Zavrje, Hum i Primorje. Kuje svoj srebreni novac. Odupro se naletu srpskog vladara Duana i udao je ker Elizabetu za ugarskog kralja Ludovika. Bio je jedan od najznaajnijih bosanskih banova, koji je podigao Bosnu na vei stupanj samostalnosti, i udario temelje njenoj kasnijoj moi. Umro je 1353.g. te je pokopan u franjevako samostanu u Milama kod Visokog.

KRALJEVI

Tvrtko I. Kotromani je bio sin Vladislava Kotromania i Jelene ubi, te neak Stjepana II. Kotromania. On vlada kao bosanski ban od 1353. do 1377.g., a od 1377. do 1391.g., tj. svoje smrti, vlada kao prvi bosanski kralj. U vrijeme kada je preuzeo bansku ast u Bosni bio je malodoban, te je u njegovo ime upravu preuzeo otac mu Vladislav. Ubrzo nakon toga Vladislav umire. Tvrtko se, nakon to postaje punoljetan, naziva ''Bojom milou ban itave Bosne i itave Usore i Soli''. U njegovo vrijeme, tonije 1358.g., je sklopljen ''Zadarski mir'' izmeu Ugarsko-Hrvatske i Venecije kojim se Venecija odrie itave Dalmacije. Godine 1363. ugarski kralj Ludovik, pod izgovorom krivovjerja u Bosni, povede vojnu protiv Tvrtka, ali se Tvrtko uspjeno obranio od napada. U meuvremenu se od Tvrtka odmetne brat mu Vuk, nato se Tvrtko izmiri sa Ludovikom.
3

Nakon smrti posljednjeg Nemanjia, Tvrtko zauzima zapadni dio njihove drave te se pokraj Visokog 1377.g. kruni kao bosanski i srpski kralj. Smatrao je da mu srpska kruna pripada na raun njegove bake Jelisavete Nemanji. Tvrtka kao kralja priznaju Dubrovnik i Venecija. Po istom nasljednom pravu, tj. majci Jeleni ubi, Tvrtko je smatrao da mu pripada i hrvatska kruna. Nato godine 1388. Bosnu napadaju Turci, ali ih je porazio Tvrtkov vojvoda Vlatko Vukovi iz roda Kosaa. Isti taj Vlatko Vukovi je predvodio bosansku vojsku, koja se zajedno sa Srbima borila protiv Turaka i doivjela poraz, u bitci na Kosovu polju 1389.g. Tvrtko je, to vojnim to diplomatskim putem, uspio osvojiti itavu Dalmaciju osim gradova Zadra i Dubrovnika, koji su ostali vijerni ugarskoj kruni, te si je pridodao naslov ''kralj Hrvatske i Dalmacije''. Tvrtko je umro 1391.g. u 53. godini ivota, na vrhuncu svoje moi. Ne zna se gdje je umro i gdje mu je grob. Tvrtko je bio prvi, a vjerovatno i najznaajniji i najmoniji bosanski kralj. Tvrtka je nasljedio Stjepan Dabia koji vlada kao bosanski kralj od 1391. do 1395.g. Njegova ena je bila Jelena Gruba koja nakon smrti Stjepana Dabie vlada kao bosanska kraljica od 1395. do 1398.g. Stvarnu mo u Bosni krajem 14. i poetkom 15.st. je imala vlastela od kojih su najznaajniji bili vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini, knez Pavao Radinovi i vojvoda Sandalj Hrani Kosaa. Hrvatinii su drali podruje Donjih krajeva, Radinovii (koji se kasnije prozvahu Pavlovii) su drali podruje prvotne Bosne, a Kosae su vladale Humom. Stjepan Ostoja je potjecao iz dinastije Kotromania. On vlada kao bosanski kralj od 1398. do 1404. te ponovno od 1409. do 1418.g. On nije imao nikakvu stvarnu mo u zemlji. Njega je nasljedio sin Stjepan Ostoji koji vlada kao kralj od 1418. do 1421.g. Stjepan Tvrtko II. Kotromani je vladao kao bosanski kralj u vie navrata, po elji Hrvoje Vukia Hrvatinia, u prvoj polovici 15.st. Bio je sin Tvrtka I. Kotromania. Hrvoje Vuki Hrvatini je bio hrvatski ban, veliki vojvoda bosanski i herceg splitski. ivio je u drugoj polovici 14. i prvoj polovici 15.st. Svojevremeno je bio najmoniji ovjek u Bosni, moniji ak i od bosanskih kraljeva koje je svrgavao i vraao na prijestolje po svojoj elji. Bio je pristaa napuljskog kralja Ladislava i suparnik ugarskog kralja Sigismunda Luksemburkog. Stjepan Toma je bio kralj Bosne od 1443. do 1461.g. Bio je vanbrani sin kralja Stjepana Ostoje. Bio je saveznik Ugarske, Venecije i Dubrovnika. Sukobio se sa hercegom Stjepanom Vukiem Kosaom (po ijoj je tituli Hercegovina dobila ime) i srpskim despotom uradom Brankoviem. Toma i Kosaa se mire, te se Toma rastavlja od svoje prve ene Vojae i eni se kerkom Stjepana Kosae Katarinom Kosaom. Meutim
4

primirje izmeu kralja Stjepana Tomaa i hercega Stjepana Kosae nije dugo trajalo, te je Stjepan Kosaa zaratio sa Dubrovnikom od ega su najveu korist imali Turci. Naime Turci 1453.g. osvajaju Carigrad, a 1459.g. ,padom Smedereva, osvajaju i Srbiju. Sljedea na udaru je bila Bosna. Stjepan Toma umire 1461.g. Stjepan Tomaevi je bio sin Stjepana Tomaa i Vojae. Stjepan Tomaevi vlada kao bosanski kralj od 1461. do 1463.g. On je oenio Maru, kerku srpskog despota Lazara, ime je nakon Lazarove smrti 1459.g. i sam postao srpski despot, ali je iste godine izgubio svoju despotovinu kad su Turci osvojili Smederevo. Nakon oeve smrti 1461.g. postaje bosanski kralj okrunivi se u Jajcu sa papinom krunom. Papa ga ujedno preko svojih poslanika miri sa ugarsko-hrvatskim kraljem Matijom Korvinom, koji je Bosnu smatrao svojom vazalnom zemljom. Nato je Stjepan Tomaevi Turcima odbio plaati danak, nato su oni podigli vojsku od 150.000 ljudi sa namjerom da osvoje Bosnu. Nato Stjepan Tomaevi trai primirje sa Turcima koji mu ga toboe daju, ali i dalje nast avljaju sa svojim planovima namjeravajui tako iznenaditi Bosance, u emu su i uspjeli. Bosna nije organizirala nikakvu obranu, a u svibnju 1463.g. turski sultan Mehmed II. Osvaja, sa svojom vojskom dolazi pred grad Bobovac koji mu predaje knez Radak nakon tri dana otpora. Za ''nagradu'' je sultan Radeku dao odrubiti glavu. Kralj Stjepan Tomaevi bjei u Jajce, a nakon toga u grad Klju. Tu ga sustie Mahmud-paa koji ga zarobljava i vodi pred sultana gdje mu je odsjeena glava. Osvajanjem tri kljuna grada, Bobovca, Jajca, i Kljua smatra se da su Turci osvojili Bosnu, koja tako bez pomoi izvana i organizirane obrane ''aptom padne''. Mrtvo tijelo posljednjeg bosansko kralja bijae sahranjeno u blizini Jajca. Nakon pada Bosne kraljica Mara se sklonila u Ugarsku, gdje je i umrla 1495.g., a kraljica Katarina Kosaa se sklonila u Rim, dok su njezina djeca Sigismund i Katarina odvedeni u Tursku gdje su potureni. Sigismund uzima ime Ishak, a po ocu kralju Kral Ogli (kraljevi), te se spominje kao turski beg u Maloj Aziji 1487.g. Kraljica Katarina umire u Rimu 1478.g., a prije svoje smrti je napisala oporuku u kojoj kae da ako joj se djeca ne vrate u krilo katolike crkve svoje Bosansko Kraljevstvo ostavlja svetoj stolici. Turci su u Humu naili na mnogo vei otpor nego u Bosni. Godine 1466. Turci su osvojili Blagaj, koji je bio glavni grad velikaa Kosaa. Hum su Turci naposljetku osvojili 1482.g. padom grada Novog (Herceg-Novi).

KRONOLOGIJA
BAN BORI (1154.-1163.g.) BAN KULIN (1180.-1204.g.) BAN SJEPAN (1204.-1232.g.) BAN MATEJ NINOSLAV (1232.-1250.g.) BAN PRIJEZDA I. KOTROMANI (1250.-1287.g.) BAN PRIJEZDA II. KOTROMANI (1287.-1290.g) BAN STJEPAN I. KOTROMANI (1290.-1302.g.) BAN MLADEN I. (1302.-1304.g.) BAN MLADEN II. (1304.-1320.g.) BAN STJEPAN II. KOTROMANI (1320.-1353.g.) KRALJ TVRKO I. KOTROMANI (1353.-1377.-1391.g.) KRALJ STJEPAN DABIA (1391.-1395.g.) KRALJICA JELENA GRUBA (1395.-1398.g.) KRALJ STJEPAN OSTOJA (1398.-1404.g.), (1409.-1418.g.) KRALJ STJEPAN TVRTKO II. (1404.-1408.g.), (1421.-1443.g.) KRALJ STJEPAN OSTOJI (1418.-1421.g.) KRALJ STJEPAN TOMA (1443.-1461.g.) KRALJ STJEPAN TOMAEVI (1461.-1463.g.) 1154.g.- Prvi put se spominje prvi bosanski ban, ban Bori. 1180.g.- Umire bizantski car Emanuel Komnen. 1189.g.- Kulin banova povelja. 1299.g.- Pavao ubi uzima naslov ''ban Hrvatske, Dalmacije i gospodar Bosne.'' 1377.g.- Tvrtko I. Kotromani se kruni za bosanskog kralja. 1389.g.- Bitka na Kosovu. 1453.g.- Turci osvajaju Carigrad. 1459.g.- Turci osvajaju Srbiju. 1463.g.- Turci osvajaju Bosnu. 1466.g.- Turci osvajaju Blagaj. 1478.g.- U Rimu umire Katarina Kosaa. 1482.g.- Turci osvajaju Hum.
6

(II. kolokvij)

CRKVA

Krivovjerje u Bosni se prvi put spominje 1180.g. To je godina smrti bizantskog cara Emanuela Komnena i prestanak vladanja Bizanta nad Bosnom. U Bosni tada vlada ban Kulin iji su poslanici pred papom Aleksandrom III. dokazali da nema krivovjerja u Bosni.

Bolinopoilska abjuracija je intervencija pape u vezi djelovanja Crkve bosanske. Nakon prituaba dukljanskog vladara Vukana i splitskog nadbiskupa Bernarda na krivovjerje u Bosni papin legat Ivan de Casamaris na Bolinom poilu 1203.g. utvruje da nema krivovjerja.

Optube za krivovjerje bosanskih vladara i bosanskog naroda su najee bile politiki motivirane. Katolika crkva je krane u Bosni i Humu smatrala krivovjernim najee zbog toga to se tamonje sveenstvo sluilo narodnim jezikom te pismima glagoljicom i bosanicom, dok je katoliki vrh u Rimu inzistirao da sveenstvo poznaje latinski te da se tim jezikom slui u liturgiji.

Uporaba glagoljice i bosanice kod bosansko-humskog sveenstva potjee jo iz razdoblja hrvatskih narodnih vladara. Crkva bosanska je bila autohtona crkva u Bosni tokom srednjeg vijeka. To je jedina heretika crkva koja je uspjela postati dravnom crkvom. Pripadnici Crkve bosanske su se nazivali krstjani. Za njih se jo upotrebljavaju nazivi patareni i bogumili. Iako se Crkva bosanska najee smatrala krivovjernom, jedine bitne razlike izmeu nje i Katolike crkve je u tome to su pripadnici Crkve bosanske liturgiju vrili na domaem jeziku, te su se sluili glagoljicom i bosanicom umjesto latinice i latinskog jezika. Crkva bosanska je takoer imala posebnu hijerarhiju na ijem je elu bio Djed (biskup), a nakon njega sljede Strojnici u koje se ubrajaju Gosti i Starci, te naposljetku krstjani. Crkva bosanska je prestala postojati turskim osvajanjem Bosne.

U prvoj polovici 13.st. bosanski ban je bio Matej Ninoslav. On je bio protivnik ugarskog kralja i prijatelj domae crkve, to je navelo papu Grgura IX. da 1234.g. pozove na kriarsku vojnu protiv Bosne. Taj sukob je trajao 5 godina bez nekog znaajnijeg uspjeha za papu.

Pod izlikom krivovjerja u Bosni 1356.g. ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. Anuvinac je napao Bosnu, no bosanski vladar Tvrtko I. se uspjeno brani. Katolika crkva je na prostoru BiH u srednjem vijeku oformila sljedee biskupije: Bosansku, Trebinjsku, Stonsku, Duvanjsku i kratko vrijeme Srebreniko-Visoku biskupiju. Bosanska biskupija je osnovana sredinom 11.st. Prvi sauvani spomen te biskupije datira iz 1088.g., kada Bosanska biskupija pripada Barskoj metropoliji. Godine 1252. bosanski biskup, po papinom nalogu, seli u akovo.

Trebinjska biskupija se izriito spominje u 11.st. Pripadala je Dubrovakoj metropoliji. Sjedite biskupa se nalazilo u dananjem selu ievu. Duvanjska biskupija se prvi put spominje u 13.st. za vrijeme hrvatskog velikaa Pavla ubia. Duvanjski biskupi su obitavali na podruju Splitske nadbiskupije. Pod Stonsku biskupiju je spadao srednjovjekovni Hum sa poluotokom Peljecem. Srebreniko-Visoka biskupija je osnovana u prvoj polovici 15.st., a trajala je vrlo kratko. Dominikanci u Bosnu stiu iz Ugarske najvjerovatnije u prvoj polovici 13.st. Oni djeluju u skladu sa ugarskim crkvenim i svjetovnim vlastima. U Bosni su nastupali kao inkvizitori. Iz tog razloga narod ih nije najbolje prihvatio, i nisu imali velikog uspjeha na podruju Bosne i Huma. Nema podataka o dominikanskim samostanima u srednjovjekovnoj Bosni i Humu.

Franjevci stiu na podruje Bosne i Huma krajem 13.st. Godine 1339. Papa Benedikt XII. u Bosnu alje fra Gerarda Odonisa, generala Franjevakog reda, koji iste godine osniva Bosansku franjevaku vikariju. Prvi franjevaki samostan u Bosni, samostan sv. Nikole je izgraen, od strane bana Stjepana II. Kotromania, u mjestu Milama kod Visokog polovicom 14.st. Osim u vjerskom ivotu Bosne i Huma franjevci su kasnije sudjelovali i u njihovom politikom ivotu.

Ni u jednom zapisu prije dolaske Turaka u Bosnu nema spomena o pravoslavcima, dok o katolicima govori na stotine spisa. Na podruju Bosne do 1500.g. nije bila ni jedna pravoslavna biskupija, dok se na tom istom podruju djelom ili u cijelosti prostiralo 9 katolikih biskupija.

Zahumlje je poetkom 13.st. osvojeno od strane Rake (Srbije) te je tom prilikom dio naroda preao na pravoslavlje, meutim 1325.g. Stjepan II. Kotromani osvaja Zahumlje te se narod ponovno vraa u krilo Katolike crkve. Kada je pravoslavni sveenik ostao bez vjernika vratio se u Raku.

Turskim osvajanjem Bosne 1463.g. dio katolikih vjernika, osim na islam, prelazi i na pravoslavlje iz razloga to su pravoslavni vjernici uivali bolji poloaj u odnosu na katolike u Turskom Carstvu.
8

Utemeljitelj Srpske pravoslavne crkve je bio sv. Sava Nemanji 1219.g. U 16.st. u Bosni su osnovani pravoslavni manastiri Tvrdo, Zavala i itomisli. Tek se 1709.g. pravoslavni biskup, Mojsije Petrovi, naselio u Sarajevu. Nema dokaza o masovnoj islamizaciji u Bosni i Humu nakon turskog osvajanja.

DRUTVO I GOSPODARSTVO
Najznaajniji gradovi u srednjovjekovnoj Bosni i Humu su bili Bobovac (podigao ga Stjepan II. Kotromani polovicom 14.st.), Jajce, Doboj, Poitelj, Vranduk kod Zenice, Srebrenik, Ljubuki (stari grad na vrhu Buturovice nastao polovicom 15.st.), Blagaj -Stjepan Grad (prijestolnica Kosaa), te Ston koji su 1333.g. preuzeli Dubrovani. Temeljni element drutvene zajednice srednjovjekovne Bosne i Huma je bilo pleme i plemenski ustroj, dok je ban (a kasnije i kralj) bio poglavar drave. Plemenita batina u Bosni i Humu se spominje na nadgrobnim spomenicima. Njoj upravljaju starjeine, a moe se izgubiti zbog veleizdaje. Peate imaju istaknute obitelji, dok je heraldika stranog podrijetla. Domaeg graanstva u srednjovjekovnoj Bosni i Humu nema. To su bili uglavnom stranci (Sasi, Dubrovani i Mleani). Kmetovi uivaju osobnu slobodu, a gospodaru obino daju treinu. Institucija ropstva nije uivala dravne zatite. Stanovnitvo se veinom bavi ratarstvom, te uzgojem stoke i itarica. Znaajniji izvor prihoda su bile rude (Srebrenica) i carine. Takoer je vrlo razvijeno bilo kreditiranje. Dubrovani dre monopol nad solanama. Ceste nisu postojale, a putovalo se na konjima i u karavanama. Glavna prometnica Humske zemlje je bila ''Via Narante'' (uz Neretvu) ili Humski put. Mogari je naziv za naknadu koju su Dubrovani plaali bosansko-humskim vladarima, a zauzvrat su slobodno trgovali na tom prostoru. Sudaca nije bilo ve je njihovu funkciju vrio gospodar zemlje.

Osim novca nekih narodnih vladara u Bosni i Humu su se kao sredstvo plaanja koristile kunske koe te bizantski novac (byzantinus) i mletaki groevi (matrapona), dok je marka naziv za mjernu jedinicu novca. Prvi bosanski vladar koji je kovao svoj vlastiti srebreni novac je bio Stjepan II. Kotromani.

KULTURA
Bosanica ili hrvatska irilica je autentino pismo nastalo na podruju Bosne, Huma i srednje Dalmacije najvjerovatnije u 10.st. Najznaajniji dokumenti koji su pisani bosanicom su Humaka i Koerinska ploa, Povaljska listina i Povaljski prag te Poljiki statut iz 1440.g. Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9.st. Autorima ovog pisma smatraju se iril i Metod, bizantski redovnici iz Soluna. Bilizi su naziv za kamene nadgrobne spomenike srednjovjekovne Bosne i Huma. Postoje 4 vrste biliza (sarkofag, ploa, kri i stup). Veinom su pisani bosanicom, i to ikavicom, a najuestaliji su prikazi iz svakodnevnog ivota. Dvije treine biliza se nalazi na prostoru dananje Hercegovine. Toan broj im nije utvren, a pretpostavlja se da ih ima preko 40.000. Humaka ploa spada meu najstarije spomenike pismenosti u BiH. Pretpostavlja se da je nastala izmeu 10. i 12.st. Pisana je bosanicom te sadri i 5 glagolskih slova. Natpis ima 3 reda postavljena spiralno u etverougaonu formu. Ploa je dimenzija 65x60x15 cm. Natpis govori o crkvi arhanela Mihajla koji gradi izvjesni Krasmir. Danas se nalazi u muzeju humskog franjevakog samostana pokraj Ljubukog. Koerinska ploa Vignja Miloevia datira iz 1406.g. Na njoj Viganj u kamenu, odnosno nadgrobnom spomeniku, pie svoju oporuku. Pisana je bosanicom. Srednjovjekovne isprave bosansko-humskih vladara i velmoa se openito djele na kraljevske i banske. Pisane su u 2 ili 4 primjerka. Uglavnom su pisane crnom tintom, a ponekad i crvenom. Ovjeravale su se peatima, votanim ili metalnim. Miroslavovo evanelje je tekst nastao na prostoru Huma za vrijeme vladanja humskog kneza Miroslava, brata srpskog vladara Stefana Nemanje, krajem 12.st. Hrvojev misal je glagolski iluminirani rukopis pisan za vojvodu Hrvoja Vukia Hrvatinia, nakon to je on postao splitskim hercegom poetkom 15.st. Autor mu je pop-glagolja Butko.
10

Hvalov zbornik je iluminirani rukopis pisan bosanicom za vojvodu Hrvoja Vukia Hrvatinia poetkom 15.st. Njegov autor je krstjanin Hval. Pretpostavlja se da je nastao u Hrvojevoj rezidenciji u Omiu.

Oporuka gosta Radina je nastala 1466.g. u Dubrovniku. Radin Butkovi je bio poslanik humskog velmoe Stjepana Vukia Kosae u Dubrovniku, kamo se i sklonio nakon njegove smrti. Iz njegove oporuke je sauvano vie podataka o ivotu bosanskih krana.

11