Born To Be Gay

Edicija Questioning Sarajevskog otvorenog centra ediciju ureuje Saa Gavri Knjiga 8.
naslov: autor: prevod: DTP_naslovnica: za izdavae: BORN TO BE GAY, HISTORIJA HOMOSEKSUALNOSTI 2. IZMJENJENO IZDANJE William Naphy Arijana Aganovi Filip Andronik, Fea Bobi Saa Gavri, Boban Stojanovi, Zvonimir Dobrovi
naslov izvornika: BORN TO BE GAY. HISTORY OF HOMOSEXUALITY Tempus Publishing Limited, 2006. www.tempus-publishing.com izdavai: Sarajevski otvoreni centar, Sarajevo; Queeria, Beograd; Domino, Zagreb
Projekt je realizovao Sarajevski otvoreni centar uz finansijsku podrku Ambasade Kraljevine Norveke u Bosni i Hercegovini. Autor i Tempus Publishing Limited. Za ovo izdanje Sarajevski otvoreni centar
ISBN za Bosnu i Hercegovinu: 978-9958-9959-5-8 ISBN za Hrvatsku: 978-953-773-0079 ISBN za Srbiju: 978-86-913181-1-6 Re-print
William Naphy BORN TO BE GAY HISTORIJA HOMOSEKSUALNOSTI

2. IZMJENJENO IZDANJE
Prevela Arijana Aganovi
SARAJEVSKI OTVORENI CENTAR, SARAJEVO QUEERIA, BEOGRAD DOMINO, ZAGREB
SADRAJ
PREDGOVOR SMJETANJE LJUDI U KUTIJE .......................................... 7 JEDAN PRIJE SODOME I GOMORE (1300. g.p.n.e.) Udrueni u ivotu, udrueni u smrti Grobnica Niankhkhnuma i Khnumhotepa (2430. g.p.n.e.) ..... 15 DVA ROENJE HOMOFOBIJE (1300 100. g.p.n.e.) Oni moraju biti usmreni (Levitski zakon 20:13 o seksualnom odnosu izmeu mukaraca 6. v.p.n.e.) .................................................33 TRI KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE KRANSTVA (100. g.p.n.e.600. g.n.e.) Svake ene mu i svakog mukarca ena Julije Cezar, kao to je opisao Svetonije (75160. g.n.e.) ..... 50 ETIRI ZATVARANJE SVIJESTI (6001550) Amir eli vidjeti kako izgledam kada sam sodomiziran (Al-Dalal na suenju 1450) ............................................ 92
PET IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI (15501800) Jer su bijeli ljudi mislili da je u pitanju zlo (Winnebagov komentar na odbijanje berdaea 1930-tih) .... 145 EST KOLONIZIRANE MISLI (18002000) Odrasli su na svoj prirodni nain (Pripadnik plemena Herero u obraanju kranskom misionaru Namibia, 1906) ..........................................236 ZAKLJUAK PONOVNO OTKRIVANJE RAZLIITOSTI..................................... 319 BIBLIOGRAFIJA...........................................................................323
PREDGOVOR
SMJETANJE LJUDI U KUTIJE
Svaka historija homoseksualnosti bi trebala poeti suoavanjem dvije povezane, ali razdvojene problematike vezane za seksualnost. Na prvom mjestu se nalazi odnos prirode nasuprot vaspitanja. Naime, da li je preferiranje suprotnog spola, ili istog, rezultat genetske predispozicije ili je u pitanju vaspitanje? Bilo bi primamljivo, i suvie lako, odgovoriti kako je u pitanju vjerovatno kombinacija ovo dvoje te naprosto krenuti dalje. Kakogod, ovo je previe pojednostavljeno te ignorie pravo pitanje postavljeno (i pretpostavljeno) ovom raspravom. Iako bi se moglo raspravljati o tome da je priroda (tj. genetika), primarni faktor pri odreenju seksualne orijentacije, to ne znai da e se pojedinac ponaati u skladu sa genetskom predispozicijom. To znai da bi osoba mogla biti genetski sklona privlaneju istog spola, ali da ona tu udnju sublimira, stupa u brak, ima djecu i nikada ne ostvari istospolni odnos. U ovakvim uslovima vlastita kultura, religija, zakoni i vrijednosti mogu dovesti do kratkog spoja u predispozicijama. Na isti nain, skoro je svaki pojedinac na razvijenom Zapadu odrastao u okruenju koje stalno i nemilosrdno prikazuje heteroseksualnost kao normu. Uprkos ovom nadmonom vaspitanju od strane drutva na makro nivou, i od strane roditelja na individualnom, mikro nivou, od najranijih godina, znaajna manjinska populacija stupa u istospolne aktivnosti. Stoga se, u ovom sluaju, iroko rasprostranjeno socio-kulturno vaspitanje ini nesposobnim zaobii istospolne osjeaje ili zaustaviti istospolne seksualne aktivnosti. Da li ovo upuuje na to da je genetika utjecajnija od vaspitanja? Da li ovo implicira da je drutveni i kulturni kontekst svakog pojedinanog odrastanja nedovoljan da
7
ojaa, ili, to je rjee u sluaju veoma liberalnih domainstava, da prevazie specifinosti individualnog odrastanja? Jasno je da je pitanje mnogo kompleksnije od same opozicije prirode (genetike) i vaspitanja (odgoja). Takoer, nije u pitanju ni samo kombinacija to dvoje. Ako postoji genetska predispozicija za istospolnu privlanost (ini se da mnoge skorije studije o ljudima i ivotinjama sugeriu da ovo moe biti sluaj), tu je onda mnogo vie od dokaza koji upuuju na to da ova genetska predispozicija nije sveobuhvatna, niti se radi o sluaju ili/ili (gej ili strejt). Raspon seksualnih aktivnosti meu pojedincima u razliitim periodima njihovih ivota upuuje na to da seksualnost operira u kontinuumu. Takoer, ini se da su pojedinci sposobni za ouvanje seksualnog ivota za koji se ini kao da odstupa od njihovih sklonosti i, u nekim sluajevima, vlastitim izborom nemaju seksualnog ivota (s drugima). Postoji li gen za celibat, neko bi se upitao? Stoga, argument iz perspektive prirode i genetike nije dovoljan, odnosno kompletan. U isto vrijeme, objanjenje nenormativne seksualnosti kroz vaspitanje takoer ne uspijeva objasniti irok spektar ljudske seksualne aktivnosti. to je jo vanije, mnogi argumenti koji stoje na strani prirode i vaspitanja pretpostavljaju da postoji normativni tip seksualne aktivnosti (suprotno seksualnoj privlanosti) i da se moraju pronai rjeenja za devijaciju od ove norme. Da su pitanja preokrenuta i da se od naunika i sociologa trai da dokau postojanje genetskog ili socio-kulturnog objanjenja za privlanost ka suprotnom spolu, reakcija bi bila zbunjujua ili zabavna. Zaista, itava argumentacija lii na drutveni konstrukt vie nego na bilo ta drugo. Zapadna drutva pokuavaju pronai sveobuhvatna objanjenja zato odreene osobe imaju seksualne odnose sa drugim osobama. Ova objanjenja su traena zbog toga to su kljuna za trenutne drutvene, kulturne, pravne i politike rasprave u zapadnim drutvima. Da su ova drutva, na primjer, imala manje ili da nisu imala nikakvog interesa za seksualnu privlanost pojedinaca i da nisu napravila pravnu distinkciju meu tipovima
8
| BORN TO BE GAY
HISTORIJA HOMOSEKSUALNOSTI
seksualnih aktivnosti ili uparivanja, postojalo bi malo interesa za raspravu. Stoga je pitanje prirode nasuprot vaspitanja dobrim dijelom diskusija koja proizlazi iz specifinog konteksta rasprava u zapadnim drutvima o prikladnoj drutvenoj i pravnoj reakciji na nenormativne seksualne aktivnosti. Ovo nas vodi ka drugoj i mnogo vanijoj raspravi koja proizlazi iz bilo koje diskusije o seksualnosti: esencijalizam nasuprot konstrukcionizma. Ove dvije donekle zastraujue rijei fokusiraju se na cjelokupno pitanje seksualnog identiteta. Esencijalisti u sutini raspravljaju o tome kako postoje pojave kao to su homoseksualnost, biseksualnost i heteroseksualnost. Drutva mogu koristiti razliite etikete i mogu odgovarati na razliite naine pojedincima koji su homoseksualne, biseksualne ili heteroseksualne orijentacije. Meutim, sutinska stvar ostaje da su ovo stvarni identiteti koji su svojstveni (ili esencijalni) pojedinanim i ljudskim uslovima. Konstrukcionisti, s druge strane, raspravljalju o tome da su ovakvi termini (homoseksualnost) jednostavno drutvene i kulturne kategorije. One zapravo ne postoje izvan ovih etiketa. Stoga, homoseksualac je neko ko razumije ko je i ta je ona/on kao homoseksualac (ili gej), zato to ona/on ivi u drutvu koje etiketira njeno/njegovo ponaanje na odreen nain. U drutvima u kojima ne postoje ovakve etikete ne bi bilo inherentnih kategorija i ogranienja. Osoba koja je stupila u istospolnu vezu u drutvu bez ovih kategorija ne mora, na neki nain, uoavati da je drukija od nekoga ko nikada nije stupio u istospolnu vezu. U ovom modelu, opisujui nekoga kao gej nije isto kao rei da je neko visok ili plav. Gej nije esencijalna ljudska karakteristika, ve je vie nain definisanja i kategorisanja (ak etiketiranja) pojedinca njegovim ponaanjem. Moemo uspostaviti analogiju pretpostavljajui tri kategorije: sportski tip (aktivno se bavi sportom), posmatrasportista (voli da prati sport) i nesportista. U nekim kulturama pojedinci mogu biti okarakterisani ovim terminima. Meutim, u kulturama bez opseno organizovanih sportskih aktivnosti takve razlike su beznaajne, budui da takmiarski nastrojen,
SMJETANJE LJUDI U KUTIJE |
9
ugovoren i netakmiarski mogu definisati sline line znaajke i pristupiti prilikama. Ovaj set kategorija se nikada ne bi u potpunosti posloio, i obuhvatio bi itav dijapazon drugih drutvenih i kulturnih vrijednosti. Oni bi imali smisla, meutim, i u njihovim sopstvenim kulturama. Najjednostavnije reeno, ovako konstrukcionisti posmatraju kategorije povezane sa seksualnou. Ova distinkcija nije samo druga verzija argumenta prirode nasuprot vaspitanja. Priroda nasuprot vaspitanja govori o razlozima zbog kojih ljudi stupaju u seksualne odnose sa odreenim ljudima, dok se rasprava esencijalizma nasuprot konstrukcionizma fokusira na to kako se pojedinci i drutva identifikuju, kategoriziraju i objanjavaju seksualno ponaanje. Ili, ako posmatramo na drugi nain, priroda nasuprot vaspitanja pokuava razumjeti ta neko radi dok se druga debata vodi oko toga ta se podrazumijeva da neko radi. Ako je pitanje prirode nasuprot vaspitanja krucijalno za savremene rasprave o pravima i pravu, onda je pitanje esencijalizma nasuprot konstrukcionizma puno vanije, iako je uglavnom nepoznato. Priroda nasuprot vaspitanja esto se koristi kao argument za to da pojedinci koji stupaju u nenormativne seksualne prakse ne bi trebali biti diskriminisani vie nego pripadnici rasnih ili etnikih manjina (zbog genetike ili zbog nacionalnog porijekla) ili pripadnici religijskih manjina (zbog nenormativnih vjerovanja). Stoga, argument je da homoseksualci, na primjer, ne bi smjeli biti diskriminisani jer bi njihove seksualne sklonosti mogle biti genetske (kao i crna koa argument prirodnosti) ili rezultat vaspitanja nasuprot izbora (kao to se moe biti jevrejom ili katolikom argument vaspitanja). Ovo se pokazalo vrlo monim argumentom iako ustro pobijanim od strane onih koji tvrde da se istospolne aktivnosti ne tiu sklonosti nego su prosto pitanje izbora (tj. iste su kao i svaki drugi grijeh) te im se moe oduprijeti i daju se prevazii. Kao isti izbor, istospolne seksualne aktivnosti ne zasluuju posebnu pravnu zatitu nita vie od sportskog padobranstva ili nekog drugog hobija.
10
| BORN TO BE GAY
Kada neko postavi sporna pitanja svojstvena esencijalizmu nasuprot konstrukcionizma, rasprava se radikalno mijenja. Ovaj pristup upuuje na to da ne postoji neto takvo kao to su razliite seksualne kategorije (konstrukcionizam) i da je cjelokupno seksualno ponaanje u jednom kontinuumu. Najvie to neko moe da kae jeste da je privlanost ka suprotnom spolu vie uobiajena historijski, iako je seks sa oba spola postao skoro pa uobiajen, naroito u kulturama bez jakih religijskih stavova o seksualnim aktivnostima. Esencijalizam bi pretpostavio da homoseksualnost, na primjer, nije jednostavno genetska predispozicija nego vie neto fundamentalno i kljuno za vlastiti identitet (neto kao biti Jevrej, to ima etnike/genetske i religijske/vaspitne konotacije). Ova debata bi se mogla iskoristiti kao argument za to da je smatranje, definisanje ili gonjenje nekoga kao homoseksualca, zapravo, historijski abnormalno i neprirodno. Seksualni inovi takvih osoba i jesu samo to inovi. Druga strana u debati mogla bi na to odgovoriti kako bi, upravo zbog toga, bilo prihvatljivo kriminalizovati specifine inove bez iznoenja pretpostavke o pojedincima/kama (to je slino stavu mrzi grijeh, ne grenika kod nekih kranskih denominacija). Razlika je u tome da je esencijalizam nasuprot konstrukcionizma rasprava koja smijeta diskusiju o seksu, seksualnosti i seksualnim aktivnostima u drutvenu i kulturnu stvarnost, dok priroda nasuprot vaspitanja veim dijelom smijeta raspravu unutar individualnih i njegovih/ njenih vlastitih ivotnih iskustava. Oboje se moe iskoristiti kao tvrdnja za ili protiv tolerancije ili dekriminalizacije; nijedna ne dozvoljava pobjedu bilo kojoj od dvije strane u trenutnim debatama. Meutim, one drugaije fokusiraju probleme. Potrebno je dodati nekoliko rijei o strukturi ovog djela. Koriten je iroki hronoloki pristup, s ciljem ispitativanja stavova vezanih za istospolne odnose irom svijeta, otprilike u isto vrijeme, tako da postoji odreena koliina geografskog preskakanja. Svako poglavlje, stoga, slui kao blic prikaz istospolnih odnosa u datom periodu. Unutar poglavlja nastojalo se geografska
SMJETANJE LJUDI U KUTIJE | 11
podruja tretirati vie ili manje odvojeno. Stoga, trebalo bi biti mogue za itaoca zainteresovanog, na primjer, za Daleki istok da se pomjera od poglavlja do poglavlja fokusirajui se na one dijelove svakog poglavlja koji se odnose na Daleki istok. Sposobnost da posmatramo nezapadne historije detaljno od ivotnog je znaaja za bilo koju historiju homoseksualnosti. Namjera ove knjige jeste da predstavlja historiju istospolnih seksualnih aktivnosti irom svijeta. To nee biti historija zapadne homoseksualnosti gdje e samo neke aluzije o ostatku svijeta biti dotaknute. Kao rezultat, ovdje je dosta historije koja je nepoznata zapadnim itaocima (po svojoj prirodi glavnoj ciljanoj skupini ove knjige). Meutim, Dipesh Chakrabarty nas je podsjetio da je danas jedan od najudnovatnijh aspekata historije taj da se od nezapadnjaka oekuje da budu upoznati sa velikim previranjima zapadne historije, ali zapadni historiari (amateri i profesionalci) se osjeaju slobodnim da u potpunosti ignorantski pristupe historiji nezapadnih drutava i kultura. Ako postoji ikakva realna nada da se istospolne seksualne aktivnosti sagledaju u irem opsegu ljudske egzistencije irom svijeta i kroz historiju, onda se ova zapadnocentrinost ne smije tolerisati. Za nadati se da e zapadni itaoci ustrajati i biti istinski ponukani da uvide kako homoseksualnost nije zapadni fenomen sa nekim odjecima u drugim kulturama u prolosti i sadanjosti. Prije e biti da stvarna familijarnost i eksploatacija historije nezapadnih kultura slui nekim drugim svrhama. Prvo, homoseksualnost se posmatra kao normativ, iako neuobiajeno, i historijski i geografski u historiji ovjeanstva. Drugo, pretpostavke i predrasude zapadnog kranskog drutva e biti posmatrane kao sasvim bizarne u irem kontekstu ljudskog iskustva. Tree, zapadnjaci e biti primorani da se suprotstave realnosti da njihova historija nije Historija i da su se velike civilizacije razvile i da postoje odvojeno od zapadno-kranskih kultura. Ako historija homoseksualnosti ostane veinom zapadni fenomen, onda kritika zapadnih religijskih konzervativaca ostaje mona kao posljedica, historija jednostavno prikazuje trenutnu
12
| BORN TO BE GAY
raspravu izmeu (razliitih) Boij(e)ih rijei (judaizma, kranstva i islama) i sodomista. Meutim, kada se tretira kao jednaka historija u irem svjetskom, globalnom kontekstu, moglo bi se brzinski uoiti kako abnormalni monoteizam, anti-seks, antizadovoljstvo odgovaraju istospolnim seksualnim aktivnostima i privlanostima. Smijetanje zapadnjake homoseksualnosti na njeno globalno mjesto takoer dobro i istinski smijeta zapadni religijski odgovor istospolnom seksualnom ponaanju na njegovo mjesto koje je marginalno, neuobiajeno i, u irem kontekstu historije ovjeanstva, abnormalno. Raspodjelom poglavlja naglaava se irenje monoteizma koji izrasta iz judaizma, sa prateim akcentom na seksualni moral. Stoga, u prvom poglavlju emo obratiti panju na stanje prije pojave judaizma. Kako poglavlja odmiu, judeo-kransko-islamski obiaji se ire svijetom i starije politeistike (i poliseksualne) tradicije bivaju smijenjene pod tekim utjecajem seksualnih stavova ove tri velike, isprepletene monoteistike religije Srednjeg istoka. Do vrhunca evropske dominacije svijetom (oko 1900. godine), ti obiaji su preovladavali. Kasnije e se razmatrati kako su reakcija na ovu zapadnu hegemoniju i njeno odbijanje izrasli, ne iz drugih kultura, ponovo dokazujui prethodno postojanje drutvenih i kulturnih vrijednosti i tradicija, ve u sklopu zapadne kulture koja je potopila svijet u kasnom 19. vijeku. Tako se o pitanjima seksualnosti irom svijeta debatuje koristei jezik i konstrukte Zapada, i onda kada su za i onda kada su protiv pojedinaca/ki koji/e stupaju u istospolne odnose. Prije nego to su judeo-kransko-islamski obiaji o seksualnosti nairoko prihvaeni, vei dio svijeta je bio malo ili nimalo zainteresovan za istospolne seksualne aktivnosti i, u mnogim sluajevima, je imao relativno pozitivan (ili prilino bezazlen) stav prema njima. Ironino je to da trenutne rasprave o istospolnim odnosima esto vide veinu bunih anti koje iznose pripadnici kultura koje su se dugo i teko borile kako bi odbacile jaram zapadne dominacije. Ova rasprava o istospolnim seksualnim aktivnostima posebno naglaava da je vladavina Zapada u
SMJETANJE LJUDI U KUTIJE | 13
stranim zemljama bila prilino kratkog vijeka; njegova kontrola nad svjetskom ekonomijom dokazano je dugotrajnija; njegov utjecaj na druge kulture sve vie se iri. Meutim, njegova kontrola nad nezapadnim umovima i moralitetima pokazala se jo otpornijom i toliko uspjenom da je internalizovana. Mnoge nezapadne kulture su tako efektno naturalizovale viktorijanska pravila koja se tiu istospolnih i rodnih odnosa (na primjer, uloga ene) da odbijaju da ovi stavovi budu strani, i zaista, odbijaju aspekte predkolonizacijske historije koja izgleda da odstupa od ovog moralnog identiteta. Jedna od kljunih uloga ovog djela bie razmatranje utjecaja koji je usvajanje zapadnjakih seksualnih obiaja (od strane kultura koje je prethodno kolonizirao Zapad) historijski imalo i danas ima na rasprave o homoseksualnosti u tim kulturama.
14
| BORN TO BE GAY
JEDAN
(1300. g.p.n.e.)
PRIJE SODOME I GOMORE
Udrueni u ivotu, udrueni u smrti Grobnica Niankhkhnuma i Khnumhotepa (2430. g.p.n.e.)

Najupeatljivija znaajka svijeta prije pojave Mojsijevog zakona (zakoni, poevi od deset Boijih zapovijedi, koje je Bog naredio Izraelanima preko Mojsija) jeste u malom broju kultura koje su imale ikakva znaajnija moralna stanovita o istospolnim aktivnostima. Kao to emo vidjeti, do te mjere da se, ako je ikada i bilo govora o tom pitanju, ono ticalo vie pozicije nego partnera. Drugim rijeima, veina kultura izgleda da su prihvatale da mukarci mogu imati seksualne odnose s drugim mukarcima, ali se smatralo da je svako ko je bio u pasivnoj poziciji (u analnom odnosu) na neki nain bio manje muarac. Meutim, ak je i pitanje pasivnosti postalo beznaajno ako je pasivni partner bio adolescent (recimo, etrnaest do dvadeset godina starosti). Zaista, sa religijske take gledita, element koji se najvie istie je taj kako su mnoge od nemonoteistikih religija imale bogove i boice koji su stupali u istospolne odnose (u razliitim oblicima) u mitologiji kultova. Za veinu religija na srednjem istoku prije pojave monoteizma, modeli (bogovi/boice) vae za nekoga kome se divi, ko se oponaa te je oboavanje prikazivalo seksualno ambivalentnu sliku u praksi, biseksualnost je bila teoloka norma. Tamo gdje postoje moralni zakoni koji prethode i anticipiraju Mojsijev zakon malo se panje posveuje samoj seksualnoj aktivnosti. Hamurabijev zakon (vjerovatno prvi pisani zakonik u povijesti ljudskoga roda, koji je Babiloncima naloio kralj Hamurabi oko 1700.
15
g.p.n.e), na primjer, govori o zemlji, posuivanju novca, krai i o nizu drugih zloina. Takoer, govori o silovanju, prostituciji, bludu i preljubi. Meutim, u svim ovim posljednjim naglasak nije na seksualnom inu nego na smislu gubitka vrijednosti ene. Prema zakoniku, seks moe biti neto to mukarca (oca ili mua) liava vrijednosti. Osim toga, malo je interesa za seksualnu aktivnost (iako, da budemo poteni, tu neki paragrafi nedostaju, a koji dodue spadaju u sekciju koja je udaljena od odjeljka koji upuuje na seksualne aktivnosti). Prije pojave bliskoistonog monoteizma (u vidu judaizma i, kasnije, kranstva i islama) religija je na istoku bila ispunjena svim varijacima i permutacijama seksualne aktivnosti. to je jo vanije, bogovi su bili seksualno aktivni. Na primjer, u Egiptu, bog Oziris je imao incestuozni seksualni odnos sa svojom sestrom (Izis), to je rezultovalo bogom Horusom. Veliki babilonski bog Itar zaveo je mitskog heroja Gilgamea, koji je bio u vezi sa drugim herojem, mukarcem; u Kaananu, El (vrhovni bog) je imao seksualni odnos sa Aeran. Neto dalje (kao to emo detaljnije vidjeti kasnije) hindusko vjerovanje biljei da je bog Krina bio seksualno aktivan sa mnogim svojim enama, dok je bog Samba, sin Krine, zavodio smrtne ene i mukarce. U grkom mitu Zeus je oenio Heru, proganjao je ene, oteo prelijepog mladog mukarca (Ganimeda) i masturbirao; Posejdon je oenio Amfitritu, progonio je Demetru i silovao Tantalusa; Apolon je bio ozloglaen kao biseksualan. Ova obijesna i nediferencirana seksualnost bila je takoer karakteristika rimskih vjerovanja u bogove i boice. Kako su vjernici vidjeli svoje bogove upletene u mnoge seksualne inove, teko da e biti iznenaujue da su seks i seksualna aktivnost postali vana karakteristika, ne samo religijskog uvjerenja ve i oboavanja i prakticiranja. Ljudi su imitirali svoje bogove i boice, stoga, u mnogim kulturama sveenici su ritualno razdjeviavali djevojke (nekada u veoma ranim godinama) prije njihovih ugovorenih brakova te je sveta (ritualna) prostitucija bila skoro pa univerzalna. Na primjer, u starom Egiptu, djevojice su mogle biti razdjeviene sa est godina starosti, to je praksa na koju aludira humor u Petronijevom Satirikonu. Kod njega Kartila, sveenica Prijapa (falikog
16
| BORN TO BE GAY
boga), kae, Neka me Junona uniti ako mogu da se sjetim kada sam bila djevica. Kao to je historiar Sussman objasnio:
Muke i enske prostitutke, koje su sluile povremeno ili stalno i koje su prakticirale heteroseksualne, homoseksualne oralno-genitalne, bestijalne i druge oblike seksualnih aktivnosti, pruale su svoje (seksualne) usluge u ime hrama.
Seksualni odnos je openito posmatran kao aspekt oboavanja. Muke i enske prostitutke su imale spolni odnos sa mukim oboavateljima u svetitima i hramovima antike Mezopotamije, Fenicije, Kipra, Korinta, Kartage, Sicilije, Egipta, Libije, zapadne Afrike, kao i antike (i, do 1948. moderne) Indije. U antikom Egiptu, Mezopotamiji i Kaananu, vladar i svetenica su jednom godinje ritualno stupali u seksualni odnos. ak je i u biblijskom Izraelu bilo pokuaja za ponovnim uvoenjem prostitucije u hram emu se se boanski kraljevi Izreala morali oduprijeti (nasiljem i masakrima) od strane pobonih kraljeva Izraela. Biblija biljei da kralj Asa istrebi aduvane iz zemlje i ukinu sve gadne bogove koje behu nainili oci njegovi. (I Kraljevima 15:12). Njegov sin Joafat istrebi iz zemlje svoje ostatak aduvana, koji behu ostali za ivota Ase, oca njegovog. (I Kraljevima 22:46). Situacija je ostala i dalje problematina, ak i u srcu monoteistikog Izraela, pa je kasniji kralj Joua (kao dio njegovog obnavljanja Mojsijevog zakona) morao proistiti zemlju od razliitih kultova (Aerah i Baal) u kojima je seks bio sutinski dio (II Dnevnika 34:38). Ove prakse nisu ograniene na antiki Bliski istok. U kasnijim poglavljima vidjet emo istrajnu prirodu (muke i enske) prostitucije u hramu u hinduistikim religijskim procesijama, sve dok nije stavljena van zakona i to ne pod britanskim/kranskim Radom nego pod prvom Indijskom nezavisnom vladom od 1948. godine. Takoer, kineski izvori u 14. vijeku biljee da su tibetanski religijski obiaji ukljuivali seks izmeu mukaraca koji se praktikovao i na dvoru mongolskog vladara. Zaista, na ri Lanci budistiko oboavanje boice Patini dugo je ukljuivalo muke, transvestitske sveenike.
PRIJE SODOME I GOMORE | 17
Kljuno je bilo to da je seks bio nediferenciran. Rod partnera boga ili boice (ili oboavaoca) se uzimao malo ili nimalo u obzir. Seksualni izbor je bio jednostavno pitanje ukusa. Ono to je u prolosti zaista bilo vano jeste pitanje ko je ta radio kome (ne identitet ili rod koga). Kao to je historiar Nussbaum kratko i precizno zapisao:
Antike kategorije seksualnog iskustva znatno su se razlikovale od naihCentralna distinkcija u seksualnom moralu je bila distinkcija izmeu aktivnih i pasivnih uloga. Rod objekta [nije bio] sam po sebi moralno problematian. Djeaci i ene [su bili] veoma esto tretirani naizmjenino kao objekti [muke] udnje. Ono to [je bilo] drutveno vano jeste da penetrira a ne da bude penetriran. Seks [je bio] posmatran fundamentalno ne kao uzajamno djelovanje, ve kao neto to se radi nekome.
Judaizam je, kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, uveo prilino drugaiju drutvenu konstrukciju za seksualne odnose. U jevrejskom vjerovanju, rod pojedinaca (njihov broj i njihovi familijarni odnosi) bio je od najveeg znaaja. Kao mala plemenska grupa okruena neprijateljskim silama imala je potrebu da se ojaa i povea te je prokreacija imala znaajno mjesto. Seksualni odnos nije bio i nije mogao biti beznaajno pitanje seksualnog spajanja ili onoga raditi neto nekome. Seks je bio iskljuivo vezan za prokreaciju. Ako je judaizam bio abnormalan, kao to emo dalje sugerisati, u svojim pogledima na seksualni odnos, ta je onda bilo normalno? Greenberg je, u svojoj Konstrukciji homoseksualnosti, sumirao sveprisutnu prirodu homoseksualnosti u antikom svijetu:
sa samo nekoliko izuzetaka, muka homoseksualnost nije bila stigmatizirana ili potisnuta sve dok je bila u saglasnosti sa [drutveno konstruisanim i kulturno prihvaenim] normama po pitanju roda i razmjerne starosti i statusa partnera.
Zaista, iz dokaza koji datiraju od 3000. p.n.e. do poetka kranske ere jasno je da su homoseksualne prakse bile prihvaeni dijelovi kultura
18
| BORN TO BE GAY
Bliskog istoka. Ovaj zakljuak je potvren mnogim knjievnim i pravnim tekstovima u kojima je homoseksualna aktivnost spomenuta. Dva zakona iz Srednjeg asirskog perioda se odnose na muke istospolne inove. Prvi ukljuuje krivu optubu za pasivnu homoseksualnost. Onaj koji optui svoga komiju da je esto bio u takvim odnosima, a ne potkrijepi to dokazima, bie iiban, globljen i nanijee mu se neki biljeg srama (obiljeavanje?). Drugi zakon po kojem je mukarac pogreno optuen za dozvolu svojoj supruzi da bude prostitutka imao je slian odjek. U oba sluaja u pitanju je optuena muka reputacija. On je optuen da je bio enskast ili nemuevan u jer je dozvolio svojoj supruzi ili sebi da budu seksualnu iskoriteni. Ovaj zakon ima smisla u kontekstu mnogobrojnih tekstova koji upuuju na to da su pasivni homoseksualci bili prezreni (iako ne i krivi za krenje zakona). Stoga, optuiti nekoga za enskost bila je ozbiljna kleveta njegove reputacije. Drugi asirski zakon u poetku se inio veoma slinim Mojsijevoj naredbi u Levitskom zakonu (o emu e se kasnije raspravljati): Ako mukarac ima spolni odnos sa drugim i optue ga i dokau njegovu krivnju, oni e imati spolni odnos sa njim i pretvoriti ga u evnuha. Meutim, ovaj zakon se razlikuje na nekoliko interesantnih naina. U pitanju je aktivni partner koji je kanjen; pasivni partner se ne spominje. Biblijski odlomci spominju i kanjavaju oba mukarca. Takoer, razlikuje se od uobiajenog asirskog kanjavanja za preljubnike, gdje oboje, i mukarac i ena dobijaju istu kaznu (ukoliko ena nije silovana). Ovo nagovjetava da se zakon bavi situacijom u kojoj pristajanje nije prisutno. Drugim rijeima, izgleda da se ovaj zakon bavi homoseksualnim silovanjem. Temeljitim itanjem zakona i obiaja koji su preivjeli na Bliskom istoku dovelo je historiare do zakljuka:
Homoseksualnost sama po sebi nije, prema tome, nigdje osuena kao razuzdanost, nemoralnost, drutveno rasulo, ili kao prekoraenje bilo kojeg od ljudskih ili boijih zakona. Bilo ko je mogao praktikovati slobodno, kao to je bilo ko mogao posjetiti prostitutku, pod uslovom da nasilje nije bilo PRIJE SODOME I GOMORE | 19
ukljueno, niti prinuda, i dok je u pitanju bilo preuzimanje pasivne uloge, sa specijalistima [na primjer, mukarac koji je normalno bio pasivan].
Dakako da je jasno da nije bilo religijskih problema sa homoseksualnou jer postoje tekstovi u kojima su traeni blagoslovi za homoseksualno uparivanje. Stoga, izraelanski susjedi nisu vidjeli nita pogreno u homoseksualnim inovima koji su se deavali uz meusobni pristanak. Podjednako je vano naglasiti da istospolni inovi nisu bili skriveni; u kulturama koje su se razvijale oko Izraela, homoseksualne osobe nisu bile u ormaru. Postojale su homoseksualne prostitutke u hramovima koje su imale udio u javnim procesijama, pjevanju, plesu; nekada oblaei ensku odjeu i nosei enske simbole nekada se ak pretvarajui da raaju. Ove ritualne homoseksualne osobe su imale pasivnu ulogu u openju i zbog ovog razloga su bile prezrene (zvali su ih psima) kao nemuevne u kontekstu drutava koja su veinom seksualni odnos vidjela kao penetracijski i muku ulogu kao ulogu penetratora. Homoseksualci (ili mukarci koji su ukljueni u genitalni kontakt sa drugim mukarcima) su bili vidljivi i tolerisani, ako ne potovani ili voljeni. Kao to je jedan historiar zakljuio:
Izgleda da se pri tome desi da ovakav tip osobe, kao i na drugim mjestima i u drugim periodima, ukljuujui nae dananje, formira subkulturu u sjeni gdje su sve vrste neodreenosti, mjeavine i transformacije mogue.
Naalost, imamo ak manje materijala o drugim bliskoistonim kulturama nego to imamo za asirijsku. Hetitski zakon (oko 2000 1200. p.n.e.) tvrdi da ako mukarac zlostavlja kerku to je zloin za smrtne kazne. Ako mukarac zlostavlja sina, to je zloin za smrtne kazne. Kontekst zakona je lista incestuoznih veza koje su zabranjene. Stoga, muka istospolna aktivnost nije osuena sve dok nije incestuozna. Ili, kao to je eminentni hetitolog Hoffner uoio, mukarac koji vri sodomiju nad svojim sinom
20
| BORN TO BE GAY
je kriv, ali ne zato to su istog spola. Kasnije je dodao, ispalo bi da homoseksualnost nije bila izvan zakona meu Hetitima. Dokaz je oskudan ali upuuje na to da su Hetiti sa Asircima dijelili generalni stav o mukoj homoseksualnosti, koja vjerovatno nije bila gora od podvojenog i blagog osuivanja (pasivnog partnera). Kada pokuamo razmotriti dokaz iz najvee bliskoistone civilizacije, Egipta, situacija postaje manje jasna. Goedicke i, u manjem obimu, Westerndorf raspravljaju o tome da homoseksualni inovi uz meusobni pristanak nisu smatrani razvratnima. Ova interpretacija je dobila podrku otkriem groba dvojice mukaraca. Podjednako interesantno, u ikonografiji Amarna perioda:
razlika izmeu spolova izgleda kao da je izbrisanaidealna slika tijela virtuelno je bila ista i za mukarce i za ene. Muka slika je ta koja se adaptira enskoj.
Ova androginost ne treba nuno implicirati istospolne aktivnosti, ali sugerie ambivalentnost u vezi roda i spola. Mnogo jasniji zakljuak za egipatsko uee u iroj kulturnoj presupoziciji regije dolazi iz njegove religije i mitova. Uzmimo jedan primjer, mit govori o tome kako je bog Set pokuao silovati svoga mlaeg brata Horusa. Kasnije se hvalio svojim mujakim postignuima pred drugim bogovima. Drugi dokaz upuuje na negativniji pogled u vezi mukih istospolnih inova. U Knjizi umrlih dua dva puta naglaava da nemadoh seksualnih odnosa sa djeakom. Pria faraona Neferkarea (2300. p.n.e) koji ima seksualni odnos sa jednim od svojih generala skoro pa sigurno pokuava dokazati nemoralnost faraona. Tekoa je u tome da su oba ova teksta ukljuivala veze koje su po sebi nejednake i, stoga, mogu reflektirati vie na posebne poglede o dogovoru i pasivnosti nego na homoseksualnost generalno. Onda bi se moglo zakljuiti da Egipani nisu bili manje zainteresovani, ili da su se brinuli o tome, za dogovorene mukomuke inove u odnosu na ostale bliskoistone narode. Premda su, takoer, dijelili generalno gaenje prema pasivnoj ulozi.
Stoga, oiti kontekst u kojem se moe proitati biblijska presuda koja se odnosi na seks, posebno na homoseksualnost, jeste ta da je tada na antikom Bliskom istoku postojao svijet u kojem su prakse homoseksualnosti bile poznate i koje su se uveliko tolerisale. Istospoloni inovi su bili integralni dio religijskog ivota u dijelovima Mezopotamije i u irem kulturnom okruenju; izgleda da nije bilo skandala vezanih za ove prakse izvan oboavanja. Onaj ko je imao pasivnu ulogu izgleda da je bio prezren zato to je bio feminiziran, i odreeni istospolni inovi su bili zabranjeni kao dio irih zabrana protiv nedogovorenih ili incestuoznih veza. Ali, pored ovih specifinih okolnosti, homoseksualni odnosi i veze izgleda da su bili drutveno i kulturno prihvaeni. Prije nego napustimo Bliski istok razmotriemo jedan interesantan primjer iz Egipta. Kao to je ranije spomenuto, interesantna grobnica dva mukarca otkrivena je u Egiptu. Potrebno je nekoliko uvodnih komentara u vezi terminologije prije nego detaljno zavirimo u grobnicu. Postoji zajednika rije za evnuha u starim egipatskim spisima hm. Rije je bazirana na rijei za enu ali joj nedostaje ensko odreenje. Postoji niz definicija: u nekim okolnostima moe znaiti kukavica, ali openito, izgleda da upuuje na rod koji nije muki, iako je osoba roena kao bioloki mukarac. Tekst u hramu na Edfu kae da se u Sebenitusu ne smije imati seksualni odnos sa hm-om ili sa mukarcem. Hm je takoer veoma uobiajena rije u spisima iz grobnica koja se esto prevodi kao sveenik, zato to su hm-ovi opisani izvodei sve vrste prinoenja rtava za mrtve. Hijeroglifi za hm-a koji se odnose na sveenika malo se razlikuju od onih koji se koriste da oznae hm-a kao evnuha, ali izgovor je skoro pa isti i dijapazon koritenja se preklapa u vie generikom moguem prevodu rijei hm kao sluge. Openito, hm se izgleda posmatralo kao neko ko rodno nije ni muko ni ensko, ko je zaista kastriran (mada moda i nije kastracija se moe metaforiki odnositi na transformaciju iz mukarca u hm), ije drutvene i kulturne uloge ukljuuju i ulogu sluge, uz posebne asocijacije s kultnim ritualima oko smrti i sahrane.
22
| BORN TO BE GAY
Godine 1964. otkriven je grob Sakara blizu Memfisa. To je bilo mjesto na kojem su sahranjena dvojica mukaraca, opisana kako se dre za ruke, objeduju zajedno, a dva puta su (unutar njihove rtvene odaje) prikazani u ljubavnom zagrljaju. Obojica su imali naziv nadglednici manikera kraljevske palae i svaki se oslovljava kao hm oito u smislu sveenika. Grobnica je iz vremena vladavine faraona Niussere (2453 2422. p.n.e). Mukarci po imenu Niankhkhnum i Khnumhotep su imali imena ukrasno ispisana na ulazu u grobnicu: Niankh-Khnum-Hotep, to znai ujedinjeni u ivotu, ujedinjeni u smrti (ili miru). Unutar grobnice nalazi se natpis koji ovlauje druge sveenike (hm) da se bave svojim dunostima i da zabranjuju lanovima porodica ovih mukaraca da ih ometaju. Izvjetaji o iskopavanju biljee veliki broj hm sveenika prikazanih u njihovoj grobnici kao i to da je veliki broj njih pomenut imenom. Ovo moe implicirati da su obojica uivali vii drutveni status, to nije iznenaujue s obzirom da se radilo o dvorskim slubenicima. Takoer, to bi mogao biti znak da su i sami bili smatrani hm-ovima te da je, shodno tome, njihov krug mogao biti znaajnije ukljuen u njihovu sahranu. Kao to emo vidjeti dalje, u mnogim kulturama pojedinci srednjeg roda (niti strogo muki niti enski) imaju znaajnu ulogu u prelaznim ivotnim situacijama (roenje, brak, smrt). Postoje druge razliite interpretacije vezane za grobnicu: mukarci su bili braa, u branoj vezi, bliski roaci, poslovni partneri, ili lanovi posebnog ceha. Takoer, slike jasno pokazuju da su obojica bili vjenani i da su imali djecu. Ono to je sigurno je to da se naziv hm u natpisima nije odnosio na evnuhe doslovno kastrirane. Jo vanije, jedinstvena priroda ikonografije i bliskosti dvoje (posebno u zagrljaju) govori o vezi. To to su oboje nazvani hm sugerie rodnu neodreenost koja bi vie bila u skladu s emotivnom vezom izmeu njih nego bilo koji od drugih ponuenih prijedloga. Kada napustimo bliskoistoni plodni polumjesec kako bismo raspravljali o historiji istospolnih aktivnosti na drugim kontinentima, nailazimo na skoro nepremostivu barijeru. Africi openito (ali takoer zapadnoj hemisferi) nedostaju pisani
dokazi. To znai, u mnogim sluajevima, da se malo moe rei o periodu prije dolaska Evropljana i njihovih stavova o ponaanju domorodaca. Oito, ovo je problematino. U veini sluajeva Evropljani su bili gorljivi u opravdanju svoje eksploatacije i/ili osvajanja ovih naroda, te im je itekako ilo na ruku da ih opiu u najgorem moguem svjetlu. Za Evropljane ovo je obino znailo naglaavanje barbarstva ili primitivizma naroda na koje su naili. U Novom svijetu ovo je bilo izraeno optuivanjem domorodaca za kanibalizam i prinoenje ljudskih rtava. Takoer, golotinja naseljenika Novog svijeta je bila naglaena. Golotinja je pokazivala njihov nedostatak stida i nedostatak civilizacije. Iako su Asteci, Inke i Maje Novog svijeta imali dobro razvijene drave i pisane dokaze, naalost, vei dio toga su unitili evropski osvajai. Ovo je bilo uraeno, govorilo se, kako bi se ljudi rijeili njihovog zla, historije voene avolom, te na taj nain izbrisali ono to je prethodilo njihovom prelasku na kranstvo i, to je podjednako vano, evropske drutveno-kulturne, politike i ekonomske strukture, prakse i obiaje. Situacija u Africi, ipak, bila je mnogo kompleksnija. Najraniji evropski doticaji sa subsaharskom Afrikom prethode otkriima u Novom svijetu. U poetku su Portugalci (prvi Evropljani koji su opseno istraili afriku obalu) vodili vie rauna o traenju rute oko Afrike do Indije i Kine. Afrika je, sama po sebi, bila od manjeg interesa. Zapadna Afrika je bila, meutim, vana kao izvor zlata i robova. Ovdje su Evropljani zatekli dobro uspostavljene mone autohtone drave sa kojima su zapadnjaci namjeravali da pregovaraju i da trguju, radije nego da ih osvajaju. Zemlja neposredno iza obale je ostala uveliko nepoznata Evropljanima do sredine te do kasnog 19. vijeka. Do vremena kada su Evropljani poeli pisati o Africi kao o cjelini i kada su poeli sa procesom istraivanja i osvajanja, dinamika koja je podupirala nain na koji su Evropljani vidjeli druge narode se mijenjala. Evropa je sada htjela naglasiti domorodaku istou Afrikanaca kao suprotnost dekadenciji civilizovanih industrijskih drutava. Takoer, opravdanje koje je stajalo iza osvajanja irenje kranstva nije vie bila jaka pokretaka sila (iako ne u potpunosti uklonjena). Radije, Evropljani su se izjanjavali o svojoj
24
| BORN TO BE GAY
misiji kao o jednoj oinskoj brizi i vaspitanju. Zauzeli su dijelove svijeta koji su, kao to se raspravljalo, bili naseljeni djecom i ostali su da ih obrazuju. Ovo je u Africi vodilo evropske pisce da naglase pretpostavljenu istou domorodakih naroda. Plemeniti divljak postao je slika ponavljana i koritena s katastrofalnim posljedicama. Naravno, suoeni sa djeijim otporom prema oevom kaznenom prutu evropske ruke, Evropljani su bili vie nego voljni da predstave svoje protivnike kao degenerike. U svim sluajevima, kao to se moe i zamisliti, seksualni obiaji ne-Evropljana znaajno su figurirali u evropskim izvjetajima o domorocima. U zapisima Novog svijeta iz 16. vijeka akcenat je bio stavljen najvie na sveukupnu degenerinost domorodaca (koju epitomizira razgolienost). Tobonja tolerancija sodomije bila je napadana i isticana kao dokaz satanske prirode drutava Novog svijeta (zajedno sa kanibalizmom i rtvovanjem ljudi). U Africi (kao i na drugim mjestima) poligamija je napadana, zajedno sa odvajanjem ena (takoer, efektno iskoriteno protiv islamskih kultura) od strane zapadnjaka koji su licemjerno tvrdili da su tretirali svoje ene sa civilizovanou i ljubaznou. Iako je bilo nekih pomena devijantnih seksualnih praksi u Africi, veina evropskih pisaca je bila sklona naglaavanju djetinjastih, jednostavnih, s prirodom harmoniziranih aspekata afrikih drutava. Za umove devetnaestovijekovnih Evropljana, ljudi najblii prirodi bi u potpunosti bili voeni prirodnim sklonostima sa potrebom za nastavkom vrste kao najprominentnijom. Bilo koji dokaz o neprokreativnoj seksualnosti sugerisao je prije izopaeno nego jednostavno postojanje. U skladu s tim, evropski pisci su imali tendenciju da preu preko perverzije istiui jednostavnost i djetinjastost afrikih drutava. Naravno, ovo bi znailo da su Evropljani (i kasnije Afrikanci) imali apsolutni interes u portretisanju Afrikanaca kao prirodnih, kako su taj pojam shvatili kranski zapadnjaci. Stvarnost je bila mnogo komplikovanija to bi zdrav razum sugerisao i pokazivala je jednu raznovrsnost stavova prema seksu, seksualnosti i rodu, koji su bili onoliko kompleksni koliko i u drugim nezapadnim, nekranskim
drutvima irom svijeta. Jedan primjer e biti dovoljan u ovom momentu rasprave o afrikoj homoseksualnosti. Mnogi rezultati modernih istraivanja jasno pokazuju rairenost obicaja koji ukljucuju ensko-enske brakove (u kojima onaj koji prima i onaj koji daje miraz mogu izmijeniti ruke). Ovakve prakse su dokumentovane meu brojnim kulturama: na jugu (Sotko, Koni, Tawana, Hurutshe, Pedi, Venda, Lovedu, Phalaborwa i Nerene Zulu), na istoku (Kuria, Iregi, Kenye, Suba, Simbiti, Ngoreme, Gusii, Kipsigis, Nandi, Kikuyu i Lao), u Sudanu (Nuer, Dinka i Shilluk) i na zapadu (Dahomean Fon, Yoruba, Ibo, Ekiti, Bunu, Akoko, Yagba, Nupe, Ijaw, Nzemaa i Ganagana/Dibo). Bilo bi smijeno sugerisati da je praksa koja je tako iroko rasprostranjena i drukije konstruisana bilo ta drugo nego domorodaka. Rei drugaije znailo bi tvrditi da je malo, ili bilo ta, od predarapske i predkolonijalne afrike kulture preivjelo i da je ono to danas postoji u potpunosti rezultat nedomorodakih utjecaja. Kada bi dolazio od ne-Afrikanca, takav stav bio bi rasistiki; ako bi dolazio od Afrikanca oznaavao bi puko povlaivanje tradicionalnim zapadnokranskim vrijednostima i obiajima. Ovo znai da je nevjerovatno teko posmatrati Afriku i afrika drutva drukije nego kroz izmorene i pristrasne lee zapadnih krana. Dok kulture na indijskom podkontinentu i na Dalekom istoku imaju opsene, nezavisne historije i knjievnosti koje mogu biti ispitane u kontekstu nedodirljivom od strane Evropljana, takav luksuz nemamo kada se radi o istraivanju Afrike. Novi svijet kroz nekoliko njegovih preivjelih zapisa i monumenata, sreom, omoguava neto vie materijala za razmatranje. Uprkos ovoj apsolutnoj tekoi, ne moemo tek tako prei preko Afrike. to je jo vanije, ne moemo jednostavno bez ispitivanja prihvatiti tvrdnje evropskih osvajaa i afrikih nacionalista da su istospolne aktivnosti tek rezultat stranih utjecaja da li arapsko-muslimanskih ili, kasnije, dekadentnih zapadnjaka. Najvie to moemo rei o prehistorijskoj Africi (to se uglavnom odnosi na period prije 1400. p.n.e) je to da odreeni tradicionalni obiaji i pravna mjerila sugeriu svjesnost o istospolnim aktivnostima. Pored toga, religijska uvjerenja izgleda
26
| BORN TO BE GAY
da dozvoljavaju mogunost za individualni neuspjeh ili nevoljkost prilagoavanju opeprihvaenim rodnim ulogama. Jedan konkretan primjer dolazi iz peinskih crtea koje su napravili bumani prije nekoliko hiljada godina. Narod San (bumani) bili su predominantna etnika grupa u junoj Africi, ali su ih uveliko raselili i crni Afrikanci i bijeli evropski naseljenici. Ono to je ostalo brojni su eksponati peinskih crtea. Mnogi od njih upuuju na religijske rituale i uvjerenja sa naglaskom na plodnost i seksualnost u najirem smislu. Stoga, crtei prikazuju menstruaciju i roenje. Neki, meutim, jasno prikazuju analni/ interkruralni seks izmeu mukaraca. Pored ovih pojedinanih, prilino neodoljivih slika, znamo malo ili nimalo o Africi, osim vanjskih izvora. Informacije vezane za historiju indijskog podkontinenta mnogo su bolje. Od najranijih preivjelih zabiljeki, kulture podkontinenta su pokazale neodreenost prema seksualnim odnosima i seksualnosti, ak vie naglaene nego u paganskom grko-rimskom svijetu. Upravo s njim i imaju ponajvie slinosti. Za razliku od Mediterana, u Indiji je politeizam preivio do dananjeg dana u razliitim formama hinduizma (i u priama koje se nalaze u osnovi budizma). Bogovi Indije, kao u Grkoj i Rimu, pojavljivali su se u mnogo oblika i pokazali su volju da vole i imaju seksualne odnose sa razliitim pojedincima bez obzira na rod. Kao to emo vidjeti, dakle, ova neodreenost i poliseksualnost je ak vie stvar hinduizma. Hinduski bogovi ne samo da imaju istospolne veze, oni mijenjaju svoj rod i, to je interesantnije, u nekim sluajevima se eksplicitno vidi da imaju manifestacije i mukaraca i ena a ponekad su oboje u isto vrijeme. Zaista, tantrika misao naglaava enski element u svakom mukarcu i muki element u svakoj eni. Rezultat je taj da su seks, seksualna orijentacija i rod promjenljivi tokom ciklusa reinkarnacije, i ak u sklopu date inkarnacije. Jedan problem sa kojim se suoava bilo ko ko istrauje o seksu i seksualnosti iz vanjske perspektive je taj da su mnogi od kljunih tekstova bili namjerno pogreno prevedeni (i na engleski i na
razliite indijske dijalekte) i cenzurisani kako bi zatitili osjeaje itaoca 19. i ranog 20. vijeka. Na primjer, kada srednjovjekovno djelo Murraqa govori o prelijepim djeacima prevodilac dodaje mladie i djevojice. Skoriji prevod (1997) Krittivasa Ramayane opisuje dvije udovice kralja Dilipa kako su ivjele zajedno ponaajui se [moj naglasak] kao suprug i supruga, dok u originalu stoji u ekstremnoj ljubavi (sampriti). Njihovo dijete je nazvano Bhagiratha zbog toga to je roeno iz dvije vulve (bhaga) ali prevod jednostavno zanemaruje bilo kakvo obrazloenje ovog imena. Ostavljajui po strani ovakve probleme, opu nedosljednost i promjenljivost boanstva, nastavlja se dubok utjecaj na rod, spol i seksualnost na podkontinentu. Nedostatak posebnih moralnih zakona izloenih u objavljenim svetim spisima dozvolili su takoer mnogo oputeniji stav prema nenormativnom ponaanju. ak islamsko osvajanje Indije nije imalo veliki utjecaj na hindusku moralnost u odnosu na seks. Zaista, kulture Indije poele su se mijenjati tek pod sveproimajuim utjecajem viktorijanske Britanije koju su indijske kulture poele mijenjati. Rezultat je taj da danas postoje vruce, a povremeno i nasilne rasprave o seksu i seksualnosti u svim slojevima indijsko-hinduskog drutva. Oni najfundamentalniji, konzervativci, oni koji pronalaze utjehu u odbijanju vlastite historije u korist zapadno konstruisane stvarnosti, odbijaju ambiguitet prolosti. Drutveno konstruisana tolerancija prema nenormativnom ponaanju nikada univerzalna sve vie se odbija kao da nikada nije ni postojala. Umjesto toga, istospolni odnosi, uprkos njihovom nesumnjivom mjestu i znacaju u uvjerenjima i pricama koje sainjavaju hinduizam, vieni su kao vanzemaljski utjecaji sa liberalnog zapada i, cece, iz dekadentnog Islama. Stoga je tantricki fokus na anus kao centar duevne energije i nacin da se pokrene umjetnicka, pjesnicka i misticka aktivnosti - poniavajuci; to da bog Krina u mnogim priama masturbira jednako je problematicno. Ova elja da se nekoga krivi za homoseksualnost karakteristina je za mnoga drutva, prola i sadanja. Arabljani su
28
| BORN TO BE GAY
krivili Perzijance, koji su zauzvrat okrivili kranske redovnike. Anglosaksonci su smatrali sodomiju produktom normanskih osvajanja. Moderni Indijci rade isto, krivei mugalske osvajae, britanske imperijaliste ili kasnije amerike kapitaliste. Ovo objanjava zahtjev koji je podnijela indijska politicarka Vimle Farooqi 1994. godine da drava zabrani konferenciju gejeva u Bombaju na osnovu toga da je homoseksualnost rezultat zapadne dekadencije. Interesantno je bilo to da se njen poziv ticao odbijanja homoseksualnosti koliko i openito Zapada - govorila je kao clanica Nacionalne federacije indijskih ena, organizacije povezane sa komunistickom partijom Indije. Svako razumijevanje stare hinduske kulture, kao i drugih nemonoteistikih kultura, mora krenuti od jednostavne premise: vjerovanje da je seks povezan sa emotivnom vezom ljubavlju u potpunosti je moderan. To znai da biti zaljubljen u nekoga, ak u nekoga ko je istoga spola, nee nuno imati nikakav utjecaj na to da li ete se vjenati za nekoga drugoga i da li ete stvoriti zakonito nasljee. Zaista, mnoga drutva su kroz historiju izgleda bila sklona smatrati kako je brak bio i ostao primarno sredstvo za osiguranje zakonitog potomstva a ne arina taka emocija i ljubavi. Teko da je ovo iznenaujue s obzirom na to da je veina brakova bila dogovorena. Stoga su u Indiji brakovi bili familijarni ugovori, dizajnirani da konstruiu ili cementiraju drutvene veze izmeu familija raanjem djece. Od suprunika se oekvalo da se razmnoavaju te ak, preko vremena, da njeguju jedno drugo. Meutim, nije bilo oekivanja da bi ovo vezivanje, zakonsko ili emocionalno, iskljuivalo druge mnogo dublje veze. Suprunici su bili slobodni da vole (i imaju seksualne odnose) sve dok to ne bi imalo znaajan utjecaj na raanje, odgajanje i eventualno nasljedstvo djece. Ovo ire razumijevanje objekta emocionalne i seksualne privlanosti jednako je vidljivo na Dalekom istoku. Najranija poznata literatura Kine je zbirka pjesama pod nazivom Shi Jing (Klasine ode). Ova djela su bila dio usmene tradicije sline Homerovima sagama antike Grke. One su se pamtile i recitovale;
samo to su kasnije zapisane (u i oko 7. vijeka n.e). Ovo sugerie da ljepota i eroticizam nisu bili rodno odreeni. Mukarci su privlaili oba roda i romantina veza je ukljuivala dva mukarca kao i mukarca i enu. Tako se u Shi Jing nalaze prie o vezama izmeu plemia (sjetimo se Harmodija i Aristogitona) i ratnika (kao i u Ilijadi s Ahilom i Patroklom). Meutim, ove muke veze nisu iskljuivale odnose sa enama. Mukarci su se rutinski vjenavali i imali djecu. Kao u mnogim drugim ranim kulturama koje su pale pod svjetlo pisane historije, brak je bio oekivan i rutina, ali skoro u potpunosti odvojen od emocija, ljubavi i privrenosti. Od suprunika se nije oekivalo, niti zahtijevalo, da budu ujedinjeni vezom romantine ljubavi. Ponovo, ovo su bile drutveno-ekonomske i politike unije meu porodicama. Parovi su se osjeali slobodnima da iskau ljubav i romantiku u drugim vezama uzimajui malo ili nimalo obzira prema rodu. Ova neodreena privrenost bila je odlika najranijih poznatih kineskih kultura. Pojmovi koji su oznaavali dragost, kao to je mei ren (prelijepi mukarac/ena), bili su rodno neutralni. Iako nije bilo posebnih rijei koje bi opisale homoseksualne odnose, drutveni naglasak na statusu i patronatu je oit u pojmu chong (miljenik ili klijent). Chong je upuivao na vezu koja je prelazila drutvene barijere. U Grkoj, istospolni odnosi su obino bili, iako ne ekskluzivno, transgeneracijski mladi mukarac je bio pasivni partner starijem, aktivnom mukarcu. U Kini (i veem dijelu Dalekog istoka), najuobiajenija istospolna veza je bila izmeu mukarca slabijeg drutvenog statusa u pasivnoj ulozi sa mukarcem vieg drutvenog statusa, koji je bio aktivan. U mjeri u kojoj je mogue rekonstruisati strukturu istospolnih veza unutar kulture ugovorenih brakova, izgleda da je ovo obrazac koji datira iz Zhou dinastije (1122 1027. p.n.e.). Naalost, mnogo manje moe biti reeno o istospolnim odnosima na istoku, najvie zbog toga to je literatura koja je preostala polumitska, koja slui svrsi (didaktinoj, moralizatorskoj i propagandnoj), nepovezana sa prenosom historijskih injenica,
30
| BORN TO BE GAY
a kamoli drutveno-kulturnih normi. Kljuna stvar je u tome da najraniji pisani materijal sa Istoka svjedoi o oputenom stavu prema istospolnim odnosima, ako ne i vezama koji se moe vidjeti u polumitskim zapisima zapada (na primjer Ilijada i Odiseja) i Indije (na primjer Ramayana i Mahabharata). Naalost, kako naputamo istonu hemisferu prema Novom svijetu, vraamo se na problem s kojim smo se suoili u Africi manjak zapisa. Bilo kakva rasprava o homoseksualnosti u Novom svijetu potpuno je ugroena ovim manjkom dokumenata. Mnoge kulture Amerike uopte nisu ostavile nikakve pisane tragove. U onima koje su imale oblike pisanja i uvanja (Asteci, Maje i Inke) veina dokumenata nije preivjela post-osvajaki period. panci su sistematski i namjerno unitili to je vie bilo mogue historije ovih drutava. Logika ovog unitavanja je bila neodoljiva: ove kulture su bile pod vlau avola, to je evidentirano postojanjem ljudskog rtvovanja i devijantne seksualnosti. Kao rezultat, morali su biti oieni od svake veze sa demonskim kao dijelom njihovog preobraenja na kranstvo. panci su ubrzo shvatili da su prethodna historija, jezici i tradicije vrlo lako mogli usporiti proces kristijanizacije i hispanizacije te su poduzeli korake da ih eliminiu. Posljedica ovog procesa kulturnog brisanja je ta da se skoro nita ne moe rei o drutvima i kulturama Novog svijeta negdje prije 1450. godine. Zaista, u historijske zapise od sredine 16. vijeka moe se samo donekle imati povjerenja. Naalost, od ovog momenta, zapise su veinom uvali zapadni kolonizatori ili njihove pristalice meu domorodakom populacijom, to kasnije komplikuje bilo kakav pokuaj sagledavanja seksualnosti kroz domorodake oi kao suprotstavljene oima zapadnih krana ili domorodaca konvertita na kranstvo. Ono to openito vidimo u ovom periodu jeste pristup ljubavi i seksu koji je relativno amorfan. To dvoje nije bilo obavezno povezano, niti je postojala veza izmeu braka (iako je ovo bilo definisano u drutvu) i ljubavi. Seksualni odnos je bio sigurno vezan za prokreaciju bilo je apsolutno potrebno da se proizvodi
nasljedstvo. Svakako, brak nije bio mjesto u kojem su seksualni odnos ili ljubav obino (ili uglavnom) bili smjeteni. Prokreacija je bila smjetena unutar brane zajednice. Seks i ljubav su bili sposobni da zauzmu mjesto u bilo kojem broju i vrsti spajanja. Od bogova i boica predmonoteistikih religija pa sve do obinog ovjeka, svi dokazi upuuju na to da su mukarci i ene bili/e slobodni/e (i voljni/e) da se upuste u istospolne koliko i u odnose sa suprotnim spolom. Nije postojalo jasno razgranienje koncepta ekskluzivne preferencije, iako izgleda da je postojala svijest da su neki pojedinci bili skloni svoje seksualne aktivnosti ograniiti (gotovo) u potpunosti na pripadnike svog vlastitog spola/roda. Poglavlja koja slijede istrait e promjenu do koje je dolo pod utjecajem judeo-kransko-islamske misli - od ovog obrasca do onog koji locira ljubav, seks i stvaranje potomstva na isto mjesto (branu jedinicu) na tetu svih ostalih.
32
| BORN TO BE GAY
DVA
(1300 100. g.p.n.e.)
ROENJE HOMOFOBIJE
Oni moraju biti usmreni (Levitski zakon 20:13 o seksualnom odnosu izmeu mukaraca 6. v.p.n.e.)
U prethodnom poglavlju smo posmatrali seksualne aktivnosti bogova i boica u razliitim kulturama i utjecaj koji su imale na razvoj stavova o spolu i seksualnosti. Judaizam se, sa svojim naglaavanjem ritualne istoe i etnike propagande, radikalno razlikovao od drugih religija. Ne samo da je u pitanju bila monoteistika religija, ve je ona takoer imala svoj zakonik (Mojsijev zakon), koji naglaava ponaanje i bitak, to je istaklo utjecaj djela samih po sebi. Tako, silovanje nije bilo toliko gubitak enine vrijednosti ve je grijeh bio u samom inu. Meutim, vano je imati na umu da su Mojsijevi propisi o seksualnim aktivnostima sastavni dio pravila koja se odnose na dijetu, istou i ritualnu aktivnost. Dok su istospolna djela potpuno osuivana i smru kanjavana, raspon grijeha za koje je postojala slina kazna potvruje da je naglaavanje seksualnog odnosa bilo manje per se a vie se naglaavala istoa ponaanja i karaktera. Predvieno je kamenovanje ili spaljivanje za: duhovno posredovanje, psovanje neijih roditelja, bogohuljenje ili kletve; za buntovne ili pijane sinove; preljubu, silovanje, te u sluaju kada ena nije djevica u trenutku udaje. Osim toga, zakon je takoer oznaio odvratnim izradu odjee od dvije vrste tkanine ili sjetvu dvije vrste usjeva u jednom polju - kao i istospolna djela. Konano, raspon uvjeta ili radnji zbog kojih bi neko bio iskljuen (privremeno ili trajno) iz naroda Izraelskog bio je jednako eklektian: imati oteene testise; biti
nezakonito dijete; patiti od ekcema, imati vlane snove, stanovati u kui u kojoj je vlaga ili trule. Bogovi i boice naroda oko Izraela i Judeje su stupali u seksualne odnose zbog uitka, kao i njihovi oboavatelji. Bog Izraelov uopte nije imao seksualni odnos. Meutim, dao je izriitu naredbu u Bibliji za prokreacijom: I stvori Bog oveka po obliju svom, po obliju Bojem stvori ga; muko i ensko stvori ih, i ree im: Raajte se i mnoite se, i napunite zemlju, i vladajte njom (Postanak 1:2728). Doista, prvo poglavlje Postanka prepuno je Boijih zapovijedi za mnoenjem, ne samo ovjeku, ve i ivotinjama, ribama i pticama. Nema smisla da seksualni in bude vezan za uitak, ve je akcenat na prokreaciji te su se nakon Pada, seksualna elja i porod smatrali kanjavanjem Eve. Ja u uveliko poveati tvoje bolove u trudnoi, s boli e raati djecu. Tvoja elja e biti za tvoga mua, a on e vladati nad tobom. Iako su kasniji teolozi (posebno u 20. vijeku) pronali prostora za uitak i meusobni ugoaj ili druenje u biblijskim odnosima, prilino je jasno da Biblija ima vrlo utilitaran pristup samom seksualnom inu. Svaka naredba u biblijskom zakonu koja govori o seksu usredotouje se na osiguravanje prokreacije iz velikog genetskog bazena. Dakle, incest i muka homoseksualnost se izriito osuuju. Meutim, treba naglasiti da je fokus na prokreaciji, a ne na homoseksualnosti. Ako je biblijski zakon zaista bio zabrinut za homoseksualnost onda se totalna utnja o lezbejstvu ini neobjanjivom. Posmatrano u kontekstu svjetonazora u kojem je seks vezan za prokreaciju i penetraciju, odsustvo lezbejstva ima smisla. Judaizam je moda odbacio seksualne slobode naroda i religija oko njih, ali je nastavio posmatrati seks in - prije svega kao raditi nekome neto. Judaizam nije napadao homoseksualnost per se, ali je jednostavno osiguravao da penetracija bude prokreativna. ini se glupom i pretjeranom ova suptilna razlika, ali je ipak vana. Biblijske napomene imaju iri kontekst svjetonazora u kojem je seks vezan za penetraciju. Unutar tog konteksta judaizam je najvie vanosti pridao stvaranju potomstva. Ako je istinska svrha seksa iskljuivo zaee i ako je sutinski in penetracije
34
(lien bilo kakve potrebe za zadovoljstvom ili uope spominjanjem zadovoljstva), onda upute ostaju. Meutim, u modernom svijetu najvie monoteista (jevreji, krani i muslimani), koji se oslanjaju na ove i sline upute prakticiraju kontrolu raanja i stupaju u seksualne odnose koji ne podrazumijevaju uvijek mukoensku vaginalnu penetraciju. Ispravan naglasak stavljen u Bibliji znaio bi da ovi monoteisti kre biblijske upute na nain identian onome mukih homoseksualaca zakljuak je eksplicitno izveden iz katolike misli o ovoj temi. Biblijski, bilo koji i svaki seks koji nije potencijalno prokreativan je neprirodan i osuen od boga. S obzirom na to da veina monoteista koji vjeruju u knjige koriste kontracepciju, isticanje seksualnih aktivnosti nekoliko homoseksualaca ini se interesantnim fokusiranjem na trunku homoseksualnosti dok se balvan ne-prokreativne, ne-vaginalno penetrativne heteroseksualnosti ignorie. Meutim, u ovom poglavlju vano mjesto u raspravi zauzima dramatian utjecaj jevrejskih stavova spram seksa kao prokreativnoj aktivnosti, prije nego prokreativnoj i ugodnoj. Osim Jevreja, nijedna od starih civilizacija nije zabranjivala homoseksualnost per se, kao to biljei Greenberg. Judaizam stoji sam to se doista ini bizarno neuobiajenim - u osudi neprokreativnog seksa (kao to je homoseksualnost). Stalno se mora naglaavati da judaizam nije osudio homoseksualnost, ve je osudio seksualni odnos koji nije ukljuivao penetraciju penisa u vaginu u svrhu prokreacije. Biblijski naglasak je na definisanju onoga ta bi seks trebao biti, a time nije ni bilo bitno osuditi svaki tip nepenetrativnog, neprokreativnog seksualnog odnosa (stoga utnja o lezbejstvu). Gledano u tom svjetlu, dramatino suavanje opsega i raspona seksualnih aktivnosti u judaizmu postaje sve oitije. Meutim, na fokus je na homoseksualnosti, a jevrejska stajalita o muko-mukim inovima ne mogu biti dramatinija: S mukarcem ne lezi kao sa enom; gadno je. (Levitski zakonik 18:22)...
ROENJE HOMOFOBIJE | 35
Ko bi mukarca obleao kao enu, uinie gadnu stvar obojica; da se pogube; krv njihova na njih. (Levitski zakonik 20:13).
Ovo je prilino jasno. No, vano je razmotriti poloaj jevrejskog stava prema homoseksualnosti u irem historijskom, kulturnom i geografskom kontekstu. U stvarnosti, biblijski stav prema svrsi seksualnog odnosa, a time i prema spolnom udoreu, ne i homoseksualnosti, bio je historijski devijantan u smislu neuobiajenosti i abnormalnosti. Onaj odlomak iz Levitskog zakonika trai paljivije razmatranje prije nego to se obrati panja na druga biblijska mjesta ili iri bliskoistoni kontekst. Tana terminologija mora biti ispitana. Levitski zakonik 18:22 kae: S mukarcem ne lezi kao sa enom; gadno je. Mala je vjerovatnoa da je u pitanju zabrana dogovorenog seksualnog ina izmeu mukaraca u bliskoistonom kontekstu gdje, izgleda, to nije bilo problematino. Takoer, ne postoji itanje koje bi sugerisalo da je u pitanju pederastija (homoseksualni odnosi izmeu mukaraca i djeaka) ili istodobna homoseksualnost dovoljno je openito za pokrivanje obje situacije. Jasno je da ovaj opi pojam zabranjuje svaku vrstu muko-mukog seksualnog odnosa. Konano, odvratnost (gadost u autorizovanoj verziji Biblije) je vrlo jaka rije sa konotacijama na obred i religijsku neistou, kao i odvajanje od tijela Bojeg naroda. Drugi odlomak u Levitskom zakoniku se nadovezuje na zabranu traei posebnu kaznu - smrt koja se nije u poetku spominjala. U nekim dijelovima Levitskog zakonika navedena su odreena ljudska kanjavanja, a kazna je preputena Bogu (kao to e Kuran predloiti za homoseksualnost). To znai da je homoseksualnost tretirana isto kao i preljub (Levitski zakonik 20:10) i kao ekstremni oblici incesta (Levitski zakonik 20:1112). Izraelanski susjedi su takoer osudili preljub i incest, ali nikad nisu stavili homoseksualnost na isti nivo. Drugo, obje strane u homoseksualnom odnosu su kanjene; i aktivni i pasivni partneri su kanjeni smru. Koritenje neodreenog i neutralnog
36
| BORN TO BE GAY
pojma koji bi se slagao sa jednakom kaznom upuuje na to da je pristanak na spolni odnos pretpostavljen. Iako Biblija ne kae nita o homoseksualnom silovanju, usporedbe sa zakonima o preljubu podrazumijevaju da je samo silovatelj bio kanjen (usp. Ponovljeni zakon 22: 2225). Dakle, moemo zakljuiti da su u kontekstu biblijskog razumijevanja seksualnog odnosa kao prokreativnog osueni oblici neprokreativnih seksualnih aktivnosti - ukljuujui konsenzualnu homoseksualnost. Meutim, klju za raspravu ostaje temeljna tvrdnja navedena u Bibliji. Jevrejski zakon odbacuje pristup seksu (koji je uobiajan meu susjedima Izraela) kao neemu ugodnom i/ili prokreativnom, u korist posmatranja seksa kao, prije svega , prokreativnog. Biblija ne pokuava izlistati sve vrste nelegalnog seksa; ona, prije, definie ograniene vrste seksa koje su Bogu zaista prihvatljive zapravo jednu jedinu: penetraciju penisa u vaginu u svrhu prokreacije. Dodatni dijelovi zabrane u Levitskom zakoniku takoer objanjavaju pojam krivnje: uinie gadnu stvar obojica; da se pogube; krv njihova na njih. Druga reenica se pojavljuje samo u ovom poglavlju (9, 11, 13, 16, 27) i u Ezekielu (18: 13; 33: 5) te objanjava koritenje smrtne kazne. To je jednostavno mnoina od krv njihova na njih. Drugim rijeima, svako ko je krio zakon bio je upoznat sa posljedicama i nije se mogao aliti na to da je smrtna kazna bila nepravedna. Levitski zakonik je openit u osudi homoseksualnosti. Meutim, kao to smo vidjeli, obred, kultna muka homoseksualnost je bila dobro ustanovljena na drevnom Bliskom istoku, stoga ne udi da postoji niz zakona usmjerenih na ovaj fenomen i njegove pripadajue prakse. Ponovljeni zakon (23:17) zabranjuje muku i ensku religijsku prostituciju u Izraelu. Rane historijske knjige Biblije biljee da je meu kanaanskim religijskim praksama kada su uvedene u Izrael bila i prostitucija u hramu, te su, kao to je navedeno ranije, tri izraelska kralja pokuala ukinuti tu praksu. Konano, muke prostitutke su esto bivale kastrirane i sudjelovale su u obredima na nain da su naglaavale svoju androginost i enstvenost. Moglo bi biti da averzija prema
homoseksualnosti (ili, barem, njegovoj kultnoj verziji) djelomino objanjava biblijsku zabranu sudjelovanja evnusima u javnim okupljanjima (Ponovljeni zakon 23: 1) ili transvestizma (Ponovljeni zakon 22: 5). S obzirom na potonje, Biblija kae da Bog mrzi svakoga ko uradi ovo. Meutim, mora se primijetiti da Biblija ne misli na transvestizam samo kao na mukarca u dragu - takoer osuuje i ene koje nose muku odjeu. Ova posljednja taka postala je sporna kada su zapadno kranstvo i judaizam uveliko prihvatili enski transvestizam (slika sveenika, popa ili rabina kako se buni protiv ene u hlaama ili dinsu je gotovo nezamisliva iako je biblijska presuda o tome jasna kao i ona o mukarcima u haljini). Iako se ovi dodatni odlomci mogu posmatrati kao pokuaj zabrane bilo ega to mirie na homoseksualnost, jednako je mogue da se oni zapravo odnose na odreene asocijacije na kultne djelatnosti paganskih susjeda Izraela. Pria o Sodomi, kao i levitski propisi, moraju se posmatrati u tom kontekstu. Ovo je glavni biblijski iskaz izvan zakona koji kao da sugerie stavove o homoseksualnosti. Veina komentatora se slae s tim da je zahtjev Sodoma za poznavanjem aneoskih posjetitelja bio zahtjev za seksom s njima za njihovim sodomiziranjem. To da Lot nudi svoje keri umjesto njih (a u prii o Gibeji, Levit nudi svoju konkubinu) pokazuje da se zahtjev odnosio na seksualni odnos (Postanak 19: 58, Suci 19: 2226). Ako prihvatimo da seksualni odnos mukaraca sa mukarcima nije bio drutveno odbaen od strane izraelanskih susjeda, onda zahtjev za seksom, i sam po sebi, nije kljuni problem u prii. Uistinu, odvratna karakteristika u ponaanju mukaraca Sodome je njihovo ukupno nepotivanje prihvaenih naela gostoljubivosti. Posjetioci, da li predvieni ili ne, trebali su biti tretirani sa kurtoazijom i ljubaznou. Ono to povezuje priu jeste, dakle, zahtjev mukaraca Sodoma da gosti u njihovoj sredini budu podvrgnuti degradiranju (kao pasivni partneri). Prorok Ezekiel (16:4950) pojanjava da je ovo ispravan naglasak u biblijskom iskazu:
38
| BORN TO BE GAY
Evo, ovo bee bezakonje sestre tvoje Sodoma: U ponosu, u izobilju hleba i bezbrinom miru bee ona i keri njene, a ne pomagahu siromahu i ubogom; Nego se ponaahu i injahu gadove preda mnom, za to ih zatrh kad videh.
Dakle, Sodoma je bila unitena prije svega zbog nedostatka brige, zbog ponosa, prodrljivosti, i negostoljubivog tretmana slabih i siromanih. Da bi se tvrdilo kako je glavni razlog unitenja Sodoma bila homoseksualnost, trebalo bi protumaiti Ezekielove gadosti kao da se odnose samo na homoseksualnost i onda ignorisati sve to je Ezekiel prvo naveo. ak, ako se (a veina komentatora bi) razumije hebrejski knjievni metod iznoenja stava i njegovog ponavljanja radi naglaavanja, onda bi se prva reenica itala kao glavna, a druga kao kazivanje istog drugim rijeima. Ohole onda postaje kraa, jezgrovitija obrada onog arogantne, preuhranjene i ravnodune dok gadosti ponovo obrauje ono nijesu uzimale za ruku siromaha i ubogih. Imajui to na umu, homoseksualne namjere stanovnika Sodoma, jednostavno, za jevrejske itaoce ine kraj prie oitijim. elja za silovanjem gostiju samo se dodaje na zapanjujuu sliku naroda Sodoma i ini njihovo unitavanje razumljivijim. U ovome, pria o Sodomu slui kao mikrokozmika pria slina onoj drugoj prii o masovnom unitenju Boijom rukom. Doista, komentatori esto primjeuju da je unitenje Sodoma paralelno unitenju svijeta Potopom. U obje prie javlja se masovno unitenje naroda koje nareuje Bog i samo jedna porodica biva spaena uz Boiju pomo. Objanjenja za Boji sud su takoer slina. Poplava je takoer djelomino objanjena seksualnim djelima. Jedini poseban grijeh koji je naveden kako bi objasnio zato je Bog odluio da je svaka sklonost misli [mukog] srca bilo jedino zlo sve vrijeme bio je taj da su sinovi Boji otili kerkama mukaraca i da su imali djecu sa njima. Kao i sa poplavom, u
Sodomu je vrsta nedoputenog spolnog odnosa imala neki udio u Boijoj odluci da uniti veliki broj mukaraca, ena i djece. Naalost, malo ili nimalo se moe rei o Africi u tom razdoblju. Oito, Sjeverna Afrika je u ovom trenutku bila dio ireg helenistikog svijeta. U tom smislu moemo rei da su istospolne aktivnosti i pojedinci u Sjevernoj Africi dijelili opi kulturni milje faraonskog, helenistikog i rimskog svijeta, to e biti objanjeno u sljedeem poglavlju. Nema sumnje da su neki dijelovi subsaharske Afrike (Nubija i dijelovi Zlatne obale) bili u redovnom trgovinskom kontaktu sa civilizacijama Sredozemlja. To ni na koji nain ne dokazuje, niti ak nagovjetava da su istospolne prakse bile proirene na ostatak afrikog kontinenta od Mediterana, iako irenje kranstva (na primjer Abisinija/Etiopija) naglaava sposobnost ideja da uspjeno migriraju na jug. Ono to se moe nagaati jeste da su crna afrika drutva i kulture na junoj granici Sahare bila u bliskom kontaktu sa kulturama koje su imale drutveno konstruisano mjesto za istospolne aktivnosti i pojedince. Ili, posmatrano drugaije, Nubijanci i Abesinci nisu mogli biti u potpunosti neupueni, na primjer, u seksualni ivot cara Hadrijana iji se ljubavnik Antinoj utopio tokom njihovog zajednkog krstarenja Nilom. Kada iz helenistikog svijeta krenemo prema istoku suoavamo se sa civilizacijama potkontinenta koje su se nakratko susrele sa Aleksandrom Velikim. Dok je judaizam prema seksu i braku gradio stav koji je naglaavao prokreativnost, u irem kulturnom kontekstu uitak se nastavio posmatrati kao dio seksa jednako vaan kao i prokreacija. Jo naglaenije - fokus emotivne veze i seksa ostao je odluno odvojen od prokreativnog braka. Ljubav, prijateljstvo i seks bili su isprepleteni i to je, ponekad, moglo ukljuivati i brak. Ovo naglaavanje prijateljstva, a na tetu braka, jo je karakteristinije za Indiju. Dakle, Jataka prie o budizmu (200 300. p.n.e.), koje su poput Ezopovih basni, nabrajaju prie razliitih inkarnacija Bude, kao bodhisatta. Bodhisatta nema suprugu, ali gotovo uvijek ima pratioca-prijatelja koji se obino identificira
40
| BORN TO BE GAY
kao Ananda (Budin pomonik i uenik). Jataka pria 498 govori o tri biva roenja bodhisatte i Anande. Prvo su oboje bili otpadnici, a na kraju ribari. Drugo, ivjeli su kao dvije srne koje su uvijek ile zajedno, jele i mazile se zajedno, veoma sretne, glavom uz glavu, priljubljene jedna uz drugu, rog uz rog. Kao to je jedan uenjak primijetio:
Seks i brak; ljubav i prijateljstvo, ne moe biti nikakve sumnje da je to nain na koji to Jataka vidi u cjelini. Seks i brak u cjelini su loi, ljubav i prijateljstvo u cjelini su dobri ... To se razlikuje od (tradicionalnog budistikog) poloaja (gdje) su seks i brak loi, ali su isto tako i ljubav i prijateljstvo.
Iako je primamljiv zakljuak da primat dubleta prijateljstvo/ ljubav nad dubletom brak/seks prikazuje anti-seksualnu predrasudu kranskog asketizma (koji ponajvie vrednuje celibat), on je ipak pogrean. Naglasak u ovoj shemi nije na tome gdje se seks odvija, nego na tome gdje se ljubav nalazi. Kranstvo je (uz judaizam i islam), tradicionalno vrednovalo raanje vie od (ako ne i do iskljuenja) zadovoljstva. Indijska kultura nije - radije posmatrajui uitak (kama) kao pronalaenje svoje konanosti u samoj sebi. Uitak je svrha u i po sebi. Indijska kultura, u bezbroj drutvenih i religijskih oblika, ini se da se vie bavi emocijama i ljubavlju, a manje mehanikom prokreacije. Doista, jaz izmeu indijskog miljenja (da li budistikog, hinduistikog ili dainistikog) i judeo-kransko-islamskih uvjerenja ne moe biti dublji. Prema indijskoj filozofiji, ukupnost stvarnog svijeta, prirode, odlikuje nestvarnost i artificijelnost. Dakle, muko i ensko nisu konane razlike, nego ih je stvorilo drutvo zbog obavljanja odreenih uloga. Pojedinci mogu biti izgraeni kao mukarci ili ene na temelju uloga, haljina i sl., kao i na osnovu fizikih atributa. No, te kategorije su u osnovi umjetne i konstrukti su vremena. Kao to emo vidjeti, bez otkrivene moralno-teoloke baze koja bi zastupala samu heteroseksualnost ili dualnost egzistencije
ROENJE HOMOFOBIJE |
41
(muko/ensko) i moralnog koda koji nedostaje, indijski mislioci ostavljeni su slobodni u pokuaju razumijevanja i objanjavanja onoga to je bilo oito u svijetu oko njih. Mjesto odakle zapoinjemo najraniji su indijski tekstovi, puranski spisi (epski, klasini i rani) koji datiraju od 200. p.n.e. do 800. n.e. Postoji znatna rasprava o datiranju rane hinduske knjievnosti, ali postoji opi konsenzus meu naunicima (nasuprot poklonicima). Za vedsku literaturu openito se smatra da ukljuuje sve sruti, to je etiri Samhitas, Brahmane, Aranyakas i Upaniade. Svi ostali vjerski sanskritski tekstovi su smrti (zapameni, ne oni koji su se uli). Ova kategorija ukljuuje Vedanta sutra, epove (kao to je Bhagavad Gita) i Purane. Veina glavnih pojmova u hinduizmu (koji se odnose na dunosti, reinkarnaciju, uzrok/uinak, transmigraciju due, prosvjetljenje; ili varna, ashrama, karma, samsara, moka, itd.) objanjeni su u onome to naunici definiu kao vedsku knjievnost, iako se veina njih pojavljuje vie u kasnijim knjievnim kompozicijama (kao to su Upaniade) nego u ranijim tekstovima. Jedno od najboljih mjesta za poetak jeste odnos izmeu Krine i Aruna, najpoznatijeg para mukih prijatelja u drevnim tekstovima, iji odnos formira knjievnu nit koja se provlai kroz Mahabharatu. Krina je boanstvo, ali ima ljudskih inkarnacija, a Aruna je ljudsko bie, ali takoer i boansko. Obojica su shvaeni kao reinkarnacije dva iskonska sveca (rishis): Nare (Narayaninog potomstva i nekoga ko mu je jednak) i Narayane (stvaraoca univerzuma). U svom prethodnom (ili vjenom) obliku postojalo je mistino jedinstvo meu njima, a to objanjava njihovu bliskost kroz razne prie - u kojima je Krina prije svega definisan kao prijatelj, ratnik i kralj, a ne ljubitelj ena kao to je to sluaj u kasnijim tekstovima. U skladu s tim, njihova veza stavlja se iznad njihovih drugih veza sa suprugama, ljubavnicima ili djecom. Doista, Krina ini niz neasnih djela u borbi za spas Arune (tako je velika Krinina ljubav za njega). Kao to Krina objanjava u Drona Parva:
42
| BORN TO BE GAY
Ja ne smatram svoga oca, svoju majku, vas [drugi sudionici u prii], svoju brau, da, ak i svoj ivot, tako dostojnim zatite kao [Arunu] u borbi. Ako moe postojati ita dragocjenije od suverenosti sva tri svijeta, ja, o Satwata, ne udim za uivanjem u tome bez Prithinog sina, [Arune], da to podijelite sa mnom.
Ova izjava podsjea, ali nadilazi rijei (tako dobro poznate kranima jer se esto koriste u modernim branim ceremonijama kao izraz krajnje odanosti izmeu dvoje ljubavnika - sretno zaboravljajui da je izvorna razmjena bila izmeu dvije udovice), koje je Rutha rekla svojoj svekrvi Naomi:
Nemoj me tjerati da te ostavim ili da ti okrenem lea. Gdje ide ti i ja u ii, a gdje stane ti i ja u stati. Tvoj narod e biti moj narod i tvoj Bog e biti moj Bog. Gdje umre i ja u umrijeti i tu u biti pokopan. Neka se Gospodar pozabavi sa mnom, bilo da je tako teko, ako nas ita osim smrti rastavi.
Uporedite ta Krina kae Aruni:

Ti si moj, a ja sam tvoj. Sve to je moje je tvoje takoer. Tko mrzi tebe, mrzi i mene, takoer. Tko slijedi tebe, slijedi i mene... O [Aruna] ti si od mene, a ja sam od tebe.
Vana Parva Doista, Krina ini svoju emocionalnu ljubav prema Aruni jo eksplicitnijom u Saiptika Parva, smjetajui je iznad njegovog odnosa sa vlastitom porodicom. Kada Avatama trai Krinin disk, Krina odgovori da Aruna nikada nije pitao za takvu stvar: [Aruna] od kojeg nemam draeg prijatelja na zemlji, prijatelja za kojeg ne postoji nita to mu ne mogu dati, ukljuujui moje ene.
Ne samo da odnos izmeu Krine i Arune ukazuje na to da ljubav postoji izmeu mukaraca i izvan brane veze, ve ak i neke akcije u tekstovima ukazuju na to da je prijateljstvo slino braku. Dakle, kao to je to sluaj s kranskim istospolnim ceremonijama koje je razmatrao John Boswell, ovi tekstovi veu prijatelje inovima koji obino asociraju na brane rituale. Na primjer, Rama i Sugriva (u Ramayani) su se zavjetovali na prijateljstvo koje je onda sveano proslavljano etnjom oko vatre koju je zapalio Hanuman - moda ak i poduzimanje sedam koraka koji ine brak. Ova ideja jednake vrijednosti prijateljstva i braka takoer se moe pronai i u koritenju teme koraka u poslovicama kao to su saptapadam hi mitram sedam koraka napravljenih zajedno ine prijateljstvo (ili brak) ili sedam rijei izgovorenih zajedno ine prijateljstvo. Ono to tekst govori, kako u priama pojedinaca (kao to su Krina i Aruna) tako i mnogo ire, jeste da je prijateljstvo arina taka emocionalne ljubavi. Brak i raanje ukljuuju, po svojoj prirodi, spolni odnos, ali ne nuno i ljubav. Emocionalna privrenost se esto pronalazi i izraava ne samo u kontekstu prijateljstva ve i meu pojedincima istog spola. Dodue, to ne mora nuno zahtijevati oitovanje lubavi u seksualnom inu ali ga ni ne iskljuuje. To, meutim, znai da hinduistiki tekstovi prihvaaju i veliaju ljubav izmeu pripadnika istog spola kao najviu emocionalnu vezu meu ljudima. Brak, onoliko koliko tekstovi podrazumijevaju, nije veza koja spaja; prijateljstvo jeste. Najblie veze koje ljudi mogu uspostaviti nisu meu suprunicima, uvrene seksualnom konzumacijom, ve, naprotiv, izmeu mukaraca i mukaraca (ili ena i ena) kroz emocionalnu povezanost. Ljubav je najee istog spola, seks je sredstvo za ostvarenje nunog cilja prokreacije. Najbolji primjer sukoba koji moe nastati iz odnosa ljubavi sa prijateljstvom nasuprot braku i seksu, dolazi iz najpoznatijeg indijskog primjera promjene spola, iz prie o Sikandin(i). Roenoj kao djevojici, podarena joj je transformacija u djeaka. iri kontekst prie, ispriane u Mahabharati, jeste taj da
44
| BORN TO BE GAY
je u ranijem ivotu djevojica, Sikhandini (tada ena zvana Ambi, majka), imala ivot koji je upropastio mukarac (tanije, Bhishma) te joj je odobreno ponovno raanje kako bi se osvetila. Iako bi se moglo pretpostaviti da je transformacija iz enskog u muki (Sikhandin) bila dozvoljena kako bi ubila Bimu zapravo, zakoljica je bila u tome da se udala za drugu djevojku. Dakle, promjena spola je omoguavala funkcionisanje ljubavi/prijateljstva u kontekstu seksualnog odnosa/braka. Ovidije je ispriao slinu priu, od starogrkih spisa, o Iphis (djevojci odgojenoj kao djeak), koja se zaljubila u Ianthe i ija je tuga zbog nemogunosti da ispuni njenu ljubav prema drugim djevojkama tako potresla bogove da su transformisali Iphis u djeaka; zatim su se vjenali. Doista, Surja (bog svjetla i ivota), kada zavodi vjenu djevicu, slukinju Kunti, iznosi stav o seksu koji postavlja ton za mnogo toga iz rane hinduske knjievnosti. Suprotstavljajui se njegovim navaljivanjima, Kunti kae da bi podati mu se bilo pogreno grijeh u zapadnjakom smislu. No, Surja odgovora:
kako mogu ja koji se brinem za dobrobit svih bia poiniti nepravedan in? Da svi mukarci i ene trebaju biti povezani bez ogranienja, to je zakon prirode. Suprotna je perverzija prirodnog stanja.
elja, u Surjinoj izjavi ne bi trebala biti ograniena zakonom ili konvencijom, nego bi trebala biti slobodno izraena. Ta elja za slobodom u vezama ima ekstremni oblik u hinduizmu. Raanje, temelj heteroseksualnih aktivnosti, nije nepremostiva prepreka za ljubav. Hinduistiki bogovi i mitske herojske figure nadvladavaju probleme raanja putem niza zanimljivih metoda. U nekim sluajevima roenje se odvija ukljuujui samo jednu osobu (ljudsku ili boansku), kao u primjeru Zeusovog stvaranja Atene (ili Marijino raanje Isusa preko Svetog duha). U drugim situacijama, istospolni parovi
uestvuju u prokreaciji (odatle, Bhagiratha roen iz dvije vulve). Mnoge kulture (kao to je upravo sugerisano) imaju razliite pristupe prokreaciji; Hinduizam ih ima vie i znaajnije i ee ih istie. Drugi tekstovi, posebno oni koji se bave lingvistikom, zapoeli su raspravu o pitanju tree prirode, koja traje do dananjeg dana zbog prisutnosti treeg roda u sanskritskoj gramatici. Na primjer, Mahabhasya (3. vijek p.n.e.) kae: P) to je ovo to ljudi vide kada odlue, ovo je ena, ovo je mukarac, ovo nije ni ena ni mukarac? O) Osoba koja ima grudi i dugu kosu je ena; osoba koja je posvuda dlakava je mukarac; osoba koja je drukija od oboje kada nema ovih karakteristika, nije ni ena ni mukarac (napumsaka). Ovu raspravu e detaljnije razviti dainistiki mislioci i postae sastavni dio razumijevanja hidri treeg spola moderne Indije. Slino kao u predklasinom, klasinom i helenistikom svijetu grko-istonog Sredozemlja, u istom razdoblju, obrazac kulturoloki prilagoenih istospolnih odnosa u Kini nije bio univerzalan i nije iskljuivao odnose izmeu mukaraca istog statusa ili dobi. Ti odnosi jednakosti mogli su opstati due vrijeme i veinom su bili prihvaeni u kineskom drutvu, dok god nisu spreavali ispunjavanje sinovskih obaveza stvaranja potomstva, posebice sinova. Nespremnost ili nesposobnost a kamoli otvoreno odbijanje da se ostavi sljedea generacija da odrava tovanje predaka i integriteta porodinog nasljedstva otro je osuivano i aljeno, bez obzira na logiku. Meutim, specifina drutvena sramota nije bila povezana sa istospolnim vezama. Doista, razvoji tokom Zhou perioda su iznimno vani jer su postavili obrasce za stavove prema seksualnim odnosima ne samo tokom ovog
46
| BORN TO BE GAY
specifinog razdoblja, ve i uopte za ostatak kineske historije. Nadalje, temelji kineske misli poloeni su tokom ovog perioda u pisanjima Lao Zu-a i Zhuang Zi-a. Doista, rana kineska knjievnost (ak i vie nego klasina grka knjievnost) istakla je i veliala istospolne veze kao primjere romantine, emocionalne ljubavi. Jedna bajka ostala je naroito zapamena. Vojvoda Ling Wei (534 - 493. p.n.e.) imao je ljubimca, Mizi Xia. Mizi Xia je pokazao odanost svome pokrovitelju i ljubavniku hrlei u vojvodskoj koiji kako bi bio uz njega dok je bio bolestan. Koristei vojvodsku koiju bez izriitog doputenja trebalo je rezultirati amputacijom njegovih stopala; vojvoda, impresioniran Mizi Xiovom ljubavlju, potedio je svog ljubimca. Kasnije, nakon to je okusio udesno slatku breskvu, Mizi Xia je drugu polovicu dao vojvodi. Na kraju je odnos naruen i vojvoda je iskoristio krau koije i dar napola pojedene breskve kao znak manjka naklonosti Mize Xia. Unato kraju bajke, ova pria poklonila je Kini jedan od njena dva najea pojma za istospolnu romantinu ljubav ljubav podijeljene breskve. Naglasak u kineskim priama o istospolnim odnosima je na meustatusnim naklonostima. Ipak, neke prie naglaavaju sposobnost ljubavi da prevazie uobiajene kulturne obrasce drutveno nadmonih, aktivnih mukaraca i inferiornih, pasivnih miljenika. Na primjer, nii slubenik naruio je dvor i drutvenu etiketu govorei svom gospodaru, vojvodi Jing Qi, o svojoj naklonosti vojvodi. Udvarati se vladaru znailo je smrt stvarnost koja se ogleda u dvorjaninovom odgovoru na pitanje vojvode Jing Zato bulji u mene? dvorjanin je odgovorio: Ako kaem, umrijeu. Ako budem utio takoer u umrijeti. Zadivljen sam Kneevom ljepotom. Uvrijeen ovim drskim odgovorom, vojvoda je odmah naredio egzekuciju dvorjanina. Meutim, drugi dunosnik savjetovao je da se ne odupire udnji, u skladu sa najboljom filozofijom toga vremena. Osim toga, bilo ko ko mrzi ljubav izazivao je lou sreu. Vojvoda Jing ne samo da je potedio dvorjanina koji
mu se divio, ve ga je uinio slugom kraljevske kupaone. Ovo unapreenje miljenika, ipak, bio je primjer problema koji su primijenili mnogi komentatori tokom dinastije Zhou. Preesto se lijepom licu davala vlast i poloaj, bez ikakvih dokaza o njihovim sposobnostima: biti bogat i vaan, ili lijep i zgodan ne znai da e ovjek biti inteligentan i otrouman, naveo je jedan kineski aljivac. Meutim, pria o vojvodi Jing i njegovom njenom kupau takoer istie utjecaj filozofije na kineske stavove prema istospolnim odnosima. Za razliku od nekih paganskih grko-rimskih filozofija (na primjer stoicizma) ili judeo-kranske teologije, kineska filozofija nikada nije razvila ideju prirodnog i neprirodnog, niti je privilegovala seks kao sredstvo prokreacije iznad seksa kao ina uitka. Kao to e se raspravljati u kasnijim poglavljima, kineska misao vrednovala je prokreaciju (posebno raanje sinova), ali je takoer seks vidjela kao prijatan in u kojem se uiva. Osim toga, umjesto rasprave o prirodnom/neprirodnom, kineska misao se usmjerila na ravnoteu yin i yang i ouvanje pojedinane vitalne sutine. Konano, kineska filozofija naglaava seksualnu vitalnost svih ljudi, ukljuujui ene, i nikada nije nastojala razviti koncept grijeha kao vrijeanja boanskog zakona. Granica u kojoj se mogao poiniti seksualni grijeh, bila je da se ne ostavi potomstvo. Meutim, sinovljeva dunost da osigura muko potomstvo, kao to je ve naglaeno, nije spreavala u ostvarivanju seksualnih i emotivnih veza sa drugim mukarcima. S obzirom da se pripremamo razmotriti irenje monoteizma sa pojavom kranstva, vano je zastati i razmotriti situaciju irom svijeta u pogledu seksa i seksualnosti. Jevrejski naglasak na raanje kao jedinu znaajnu i legitimnu funkciju seksualnog odnosa bio je neobian i jedinstven. Drugdje irom planete ni manje ni vie nego u zemljama oko Judeje obrazac je ostao ono to je bio od zore pisane historije. Ljubav (koja se moe izraziti kroz seksualni kontakt) je mogla imati i imala je bilo koji objekt bez obzira na rod ili bioloki spol. Brak je bila zasebna
48
| BORN TO BE GAY
institucija, koja je bila arite raanja. To zasigurno nije bila osnovica drutva ili kulture, niti je to bilo uobiajeno mjesto u kojem su ljudi vidjeli bliske emocionalne i ljubavne odnose kako se razvijaju. Ljubav, emocije i prijateljstvo ostali su usko isprepleteni i ee su ukljuivali pojedince istog spola. Ovaj normalni obrazac zadrao se do irenja osobene judaistike ideje o seksu, braku i raanju. Promjena je poela u vijekovima nakon roenja kranske vjere.
TRI
(100. g.p.n.e.600. g.n.e.)
KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE KRANSTVA
Svake ene mu i svakog mukarca ena Julije Cezar, kao to je opisao Svetonije (75160. g.n.e.)
Ova nova vjera, ogrezla u jevrejskoj ideji o seksualnom odnosu i Bojem stvaranju, prilino se probila u nejevrejski svijet. Grko-rimskim svijetom dominirale su ideje o seksu, koje su znatno raznovrsnije nego to je to prihvatljivo judaizmu i kranstvu. Pojavom kranstva zapoela je transformacija mediteranskog svijeta od politeizma ka monoteizmu i od seksa radi zadovoljstva (nakon prilino dugo vremena) ka seksu zbog raanja. Za razliku od judaizma, kranstvo je gorljivo prozelitska religija. Meutim, kao i judaizam, kranstvo je naglaavalo istou koja je, sa evaneoskim naglaavanjem duha, postala manje fizikom istoom i vie duhovnom istoom. Kao to je kranstvo bilo dostupnije nevjernicima, ovo duhovno naglaavanje omoguilo je iru primjenu pojmova istoe, posebno u podruju seksualnog ponaanja. Da navedemo samo jedan primjer, Isus je u evaneljima naglasio da preljuba nije samo seksualni in sa vjenanom osobom, nego i razmiljanje o takvom inu. Iako imamo neke informacije o istospolnim aktivnostima meu Grcima prije klasinog doba, samo sa obiljem izvora iz klasinog perioda moemo govoriti sa autoritetom. Slika koja tada nastaje niz je prihvatljivih, istospolnih aktivnosti, koje su se skoro sigurno razvile u arhainom razdoblju. William Amstrong Percy, u svojoj Pederastiji i pedagogiji u arhainoj Grkoj,
50
dao je najtemeljitiji pregled i hipotezu korijena istospolnog ponaanja meu Grcima. Aristotelovo objanjenje vjerovatno je najbolji saetak Percijevog gledita:
Kreanski zakonodavac smatrao je umjerenost [uslijed seksa zbog raanja] korisnom [u prenapuenoj Kreti], i posvetio je mnogo domiljatosti kako bi je osigurao, kao i smanjenje nataliteta, drei mukarce i ene razdvojene, te ohrabrujui seksualne odnose izmeu mukaraca.
Iako su oba pojednostavljena i anakronistika objanjenja, ini se da postoji neto istine u cijeloj ideji. Ono to je jasno jeste da je pederastija (mladi, prvenstveno pasivni adolescentni mukarac koji ima odnose sa starijim, prvenstveno aktivnim, odraslim mukarcem) nastala meu Kreanima i da se rairila meu starim Grcima na drugim mjestima. Dakako, to je bila perspektiva klasinih Grka. Ovo nije namjenjeno kao kleveta Kreana. Grci su gotovo univerzalno smatrali da je neki oblik istospolne ljubavi bio dobar i zaista svojstven onome to su vidjeli kao najbolje u svojoj civilizaciji. Stoga, grka misao je, u vie navrata, isticala kako su tirani 6. vijeka prije nae ere pokuali ukinuti pederastiju iz politikog straha od herojskih i slobodarskih veza koje su se formirale izmeu mukaraca. Atenska historija je posebno veliala hrabrost ljubavnika Harmodiusa i Aristogeitona koji su ubili Hiparhchusa (Hipiasovog brata, tiranina Atene, koji je vladao 527 - 510. p.n.e.) i koji su pokuali ubiti I Hipiasa. Phalaris (vladao 570 -544. p.n.e.), tiranin Agrigentuma (Sicilija), u poetku je osudio svoje, toboe, ubice drugi par ljubavnika ali ih je na kraju oslobodio i slavio njihovu hrabrost i ljubav. Kao to je Athenaeus (oko 200. n.e.) primijetio:
KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE kRANSTVA |
51
Zbog takvih ljubavnih afera, tadanji tirani, koji su takve odnose smatralim tetnim, pokuali su u potpunosti ukinuti odnose izmeu mukaraca, iskorjenjujui ih posvuda. Neki su ak otili tako daleko da su popalili atletske kole, smatrajui ih bedemima suprotstavljenim njihovim [temeljima moi], pa su ih tako sruili; to je uinio Polikrat, tiranin Samose.
ak i kasnije, sve do 200. g.n.e, Grci su i dalje smatrali muku ljubav i herojske, hrabre veze koje je stvorila, sastavnim dijelom ideje o grkoj jedinstvenosti i nezavisnosti. Vano je uvidjeti da je ljubav izmeu mukaraca bila veoma vaan dio cjelokupne grke kulture. Postojala je tradicija naglaavanja atenske pederastije, koja je bila prilino institucionalizirana, ili sistema stvaranja veza izmeu mukaraca u spartanskoj vojsci. Iako je vano, to nije bio jedini nain na koji su Grci izgradili i prihvatili ljubav izmeu mukaraca i Grci su stalno naglaavali emocionalnu povezanost, iako nikada do te mjere da su se iskljuivali seksualni odnosi. Kao i u drugim drutvima, Grci su smjestili veze izmeu mukaraca, temeljene na ljubavi, emocijama i prijateljstvu, iznad onih meu suprunicima (koju su esto drugi ugovarali), a koja se zasnivala na udnji za nasljednicima. Kao to Callicratidas kae u pseudo-Lucijanskom dijalogu, Erotes (Ljubavi): Brak je lijek koji je izmiljen kako bi se osigurala vjenost mukarca, ali samo je ljubav prema mukarcima plemenita dunost propisana filozofskim duhom. Situacija meu Eleanima (koji su kontrolisali Olimpijske igre), posebno je zanimljiva. Atenjani i drugi Grci su smatrali Eleane slabije obrazovanima, jednostavnijim srodnicima. Meutim, oni su bili poznati po svojoj atletskoj snazi (vodei u olimpijskim pobjedama) i po svom entuzijazmu za muku ljepotu i ljepota samih Eleana takoer je bila poznata. Usljed ove injenice da se primijetiti da je Sokrat (469 - 399. p.n.e.) zatraio od prijatelja da kupi slobodu Eleana (Fedon) iz atenskog bordela u kojem je Fedon bio rob. Fedon ne samo da je postao Sokratov
52
| BORN TO BE GAY
uenik, ve se i brinuo za njega tokom njegovog nametnutog samoubistva, a kasnije je osnovao kolu etike u rodnom gradu. Eleani su bili poznati, i neslavni, zbog njihovog razumijevanja mukog lika i njihovog uivanja u mukim istospolnim aktivnostima. Atenjani biljee da je Elis postao poznat zbog svojih takmienja muke ljepote [koji se] odravaju uz sve poasti pobjednici dobivaju oruje kao nagradu. Manje su cijenjeni zbog svoje seksualne atletike. Govornik Ciceron (106 - 43. p.n.e.) je rekao: Ne kaem nita o Eleanima i Tebancima meu kojima je, u ljubavima slobodnih mladia, pouda zapravo dozvoljena. Jevrejski historiar Josip Flavije (37 - 100. p.n.e.) otkrio je vie o svojim predrasudama nego o eleanskoj praksi kada je pisao o neprirodnom poroku veoma rairenom meu njima. Plutarh (46 - 120. p.n.e.) je vie volio tip istospolne ljubavi iz Atene i Sparte u odnosu na tip ljubavi koji prevladava u Tebi i Elisu. Iako mnogi Grci nisu odobravali ljubav Eleana, njihov najvei kipar (Fidija, 500. p.n.e.) izabrao je Eleanina, Pantarkesa (mladog pobjednika u borbi na osamdesetestoj olimpijadi 436. p.n.e.), kao svog ljubavnika te ga je ak i predstavio na nozi svoje najvee skulpture Zeusa kako sjedi na Olimpu (jedno od sedam svjetskih uda). Ako nita drugo, to nas podsjea da je svaki uesnik na Olimpijskim igrama, i svaki oboavatelj i turista u Zeusovom hramu, imao vizuelni podsjetnik muko-muke ljubavi u srcu olimpijskog hrama. Moda najzanimljiviji primjer muko-muke ljubavi dolazi iz Tebe. Tebanci, kao i Eleani, nisu bili zapameni po svojoj sofisticiranosti, ali gdje su Eleani bili sportisti, Tebanci (i njihove kolege Beotiani, openito) bili su poznati zbog svog vojnog junatva. Najbolji primjer toga u kontekstu ove rasprave je Sveta eta. Prema grkoj legendi, Sveta eta Tebe bila je vojska od 150 parova homoseksualnih ljubavnika. Slavno i uspjeno su porazili Spartance, a neka tri desetljea kasnije, pali su pred Filipom Makedonskim i njegovim sinom Aleksandrom Velikim u bici kod Heroneje (338. p.n.e.). Odbijajui da se predaju, unato jasnom porazu, koje su zaklali Makedonci. Platon (428 - 348.
KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE kRANSTVA | 53
p.n.e.) je pisao o teorijskim zakoniku koji podupire uspjeh Svete ete:

Kada bi se, dakle, moglo udesiti da se drava ili vojska sastavi od ljubavnika i ljubimaca, onda ne bi niko bolje boravio u svojoj dravi nego ovi koji bi se uzdravali od svih sramota Jer ovjek koji ljubi zacijelo bi tee podnio da ga vidi njegov ljubimac kako je ili pobjegao iz borbenog poloaja ili odbacio oruje a tek ostaviti svog ljubimca ili mu ne pomoi kada je u opasnosti?
Plutarh je dao slino objanjenje za postojanje Svete ete:

Jer mukarci istog plemena ili porodice malo vrednuju jedni druge kada opasnost pritisne; ali eta zacementirana prijateljstvom, utemeljena na ljubavi, nikad se nee razbiti, i nepobjediva je, jer ljubavnici, postieni time da budu oslonac u oima svoga dragog, i voljeni u oima svojih ljubavnika, rado hrle u opasnost kao pomo jedan drugom.
Iako bi kod ovih parova ljubavnika mogla postojati mala razlika u godinama, ne ini se da je tebanski obrazac bio slian onome u Ateni, gdje je jaz u godinama bio izraeniji. Zaista, to je vie u skladu sa atenskim herojima Harmodijem i Aristogitonom koji su bili sline dobi. Konano, ne moe se ne primijeti da stari Grci, poznati i tada, a i sada zbog svojih vojnih sposobnosti, nisu smatrali homoseksualnost preprekom za dobar vojni red. Doista, doivljavali su je kao stvarnu vrlinu i snagu u borbi. Moe se nastaviti sa raspravom o gradovima i regijama grkog govornog podruja, na podruju od obale Crnog mora prema Siciliji i Makedoniji do Aleksandrije, istiui permutacije u pristupima i konstrukcijama drutveno prihvatljivih, muko-mukih spolnih odnosa. No, kljune take iznijete su vie generalno na osnovu nekoliko komentara navedenih ranije i, ukratko, ispod o Atenjanima. Grka
54
| BORN TO BE GAY
civilizacija, temelj na kojem poiva zapadna civilizacija, ne samo da je tolerisala nego je veliala i institucionalizirala muke istospolne veze. Dakako, do klasinog vremena atenska pederastija je bila prihvaen dio ivota. Bila je usko povezana sa obrazovanjem mladih graana u njihovim dunostima. U mnogim sluajevima starijeg ljubavnika je, dijelom, birala porodica mlaeg ljubavnika. Tako je ta veza uvrstila odnose meu porodicama. Atletske kole ( gymnasia), bile su sredinje mjesto za udvaranje. Atenjani su proizveli opsenu literaturu sa naglaskom na visoke ideale koji se odnose na veze, pojanjavajui da je seks bio samo sluajni dio afere. Doista, atenski stavovi prema istom seksu uope nisu bili laskavi, kao to je Plutarh naveo:
Za prijateljstvo [atenski ideal pederastije] je lijep i uljudan odnos, ali isti uitak je osnova i nedostojna slobodnog mukarca. Iz tog razloga takoer nije gospodski ili urbano [civilizovano] voditi ljubav sa djeacima robovima [stav koji nisu dijelili Rimljani]: takva ljubav je samo [seks], kao i ljubav ena.
Unato filozofskim reenicama i idealiziranim izrazima, seks se upranjavao i bio je prihvaen dio veza. Kroz njenu predkransku povijest, muka istospolna ljubav ostala je oito i javno obiljeje grke civilizacije. Na primjer, zanimljivo je napomenuti da su drevni izvori zabiljeili da su se djela Eshila, Sofokla i Euripida bavila muko-mukom ljubavlju, iako to nije karakteristika ijednog dijela koje je preivjelo (neko bi se zapitao do koje mjere bi se mogao vidjeti utjecaj kasnijih krana u ovom udnom obrascu opstanka). Tako se Eshil, u svojim Mirmidoncima, bavio ljubavlju Ahileja i Patrokla, i zavrio smru potonjeg i Ahilejevim oplakivanjem njihovih mnogih poljubaca i svetog jedinstva njihovih bedara. Eshilova verzija znatno je vjernija Homerovoj nego onoj prikazanoj sa Brad Pittom u Troji, gdje je bliskost junaka
objanjena tako to su Ahilej i Patrokle prikazani kao roaci a ne ljubavnici! Sofoklove Niobe i Euripidova drama o Laiusovom silovanju Chryssippusa bavile su se istospolnom ljubavlju. Aristofan je esto ismijavao starije mukarace koji su, ini se, bili ovisni o mukoj ljubavi, ali je u osnovi podravao ono to je smatrao tradicionalnom, idealistikom pederastijom. Na kraju njegovih Vitezova, junak je nagraen enom i adolescentnim mukarcem. Druga klasina djela filozofije i historije podjednako snano zakljuuju isto. Platon je, meutim, izrazio oprene poglede. Na primjer, Atenski posjetilac u Zakonima zagovara zabranu neprirodne prakse, dok Pauzanije u Platonovom Simpoziju tvrdi da je ljubav prema ljubljenim superiorna u odnosu na heteroseksualne odnose. Eshin (389 - 322. p.n.e.) i Demosten (384 - 322. p.n.e.), govorei pred atenskom skuptinom, nisu pokazali grinju savjesti pri raspravljanju o svojim ljubavima prema drugim mukarcima. U Simpozijumu, Ksenofont je svoje goste prikazao kako otvoreno i nonalantno traaju o istospolnim aferama meu lanovima vlastite grupe. Aristotel je smatrao da bi odnos izmeu ljubavnika i voljenog trebao biti seksualno edan (iako emocionalno intenzivan) i smatrao je elju za penetracijom ili genetskim nedostatkom ili posljedicom spolne aktivnosti sa drugim mukarcima od prerane mladosti. Veinom, dakako, istospolni inovi su ostali vana i prihvaena karakteristika grkog drutva. Iako je doba nezavisnih grkih gradova-drava zavrilo pobjedom Aleksandra Velikog (338. p.n.e.), muke istospolne veze nisu. Doista, grka praksa je postala uveliko rasprostranjena kao rezultat helenizacije velikog dijela Bliskog istoka i Sjeverne Afrike u kasnijim vijekovima. esti su bili kritiari grko-helenske istospolne ljubavi, ali pristalice su bile jo zvunije i grko govorno podruje se jednostavno nije odricalo te prakse. Kasnije e to imati utjecaj na rimske ideje, iako moda manje nego ideje priroene italijanskom poluotoku. Prinudna kristijanizacija Carstva od strane Rimljana uspjela je unititi tu praksu. ak i tada, sve i do doba
56
| BORN TO BE GAY
Dionysiaca od Nonnusa (datira negdje u razdoblju od 390. do 500. n.e.), moe se proitati djelo koje velia ljubav izmeu Boga i nezrelog mukarca. Meutim, do vremena rimskog cara Teodozija (346 - 95. n.e.) stvari su se poele mijenjati. On je zatvorio hramove i zabranio paganizam 391. n.e.; dvije godine kasnije odrane su zadnje Olimpijske igre (zapoete 776. p.n.e.), oznaavajui kraj znaajnog dijela grkog ivota, koji je istrajao preko 1 000 godina. Pederastija i muka istospolna ljubav, takoer grka tradicija duga 1000 godina, imala je podjednako kobnu sudbinu. Meutim, prije otpisivanja grkih praksi vano je uzeti u obzir njihov utjecaj na Rim. Rimljani nisu imali uroenu tradiciju pederastije i za vrijeme Republike proglasili su je ilegalnom. Po svaku cijenu, nijedan rimski mukarac nije mogao biti penetriran (bez obzira na dob). Rimljani nisu vidjeli sodomizaciju kao vaan dio obrazovnog procesa. Umjesto toga, Rimljani su naglaavali sodomizaciju bilo koga i bilo ega. Nakon ovoga to je reeno, Rimljani nisu imali problema sa seksualnim odnosom sa mukarcima (u vidu prostitutki ili robova), sve dok je Rimljanin bio aktivni partner. Vremenom, ovaj poetni stav prema istospolnim odnosima je promjenjen uspostavljanjem kontakta sa helenistikim svijetom. Rimljani moda u poetku nisu odobravali grku pederastiju i muku istospolnu ljubav, ali bi prepoznali superiorniju civilizaciju kada su je vidjeli i bili bi skloni njenom kulturnom utjecaju. Rezultat je bio pomalo konfuzna, i znatno brutalnija, konstrukcija istispolnih odnosa od onih koje smo vidjeli u Grkoj. Jedan od najboljih naina da cijenimo i poliseksualnost rimskog ponaanja i stavove rimske kulture prema seku, jeste ispitivanje ivota vladara i careva u kasnoj Republici i ranom Carstvu. Najpoznatiji izvor, iako ne jedinstven, su spisi Svetonija, ivoti Cezar, napisani za vrijeme vladavine Hadrijana (117 - 38. n.e). Svaka biografija sadri poglavlje o seksualnim sklonostima Cezara i, iz komentara, oito je ono to je bilo prihvatljivo, ono to nije i ono to je bilo jedva zamislivo. Julije Cezar je prvi, a Svetonije je napravio jasnu razliku izmeu Cezarovog ponaanja kao penetriranog (u njegovoj
navodnoj i duhovitoj vezi sa kraljem Nikomedesom u Bitiniji) i kao penetratora (kao preljubnik). Svetonije navodi da je Julije Cezar (100 - 44. p.n.e.) bio ozloglaen i zato to je [penetriran] ali i zbog preljuba. Svetonije je ak ukljuio izrugivanje Cezara iz senatorovog govora u kojem je Cezar bio svake ene mu i svakog mukarca ena. Svetonije je dodao podugaak popis atributa za prie o Cezaru i Nikomedesu, koje su sluile kako bi naglasile javnu prirodu njihove veze, kao i tobonji nedostatak brige o tome. Svakako se ini da to nije imalo utjecaja na Cezarovu karijeru osim to je nekolicini njegovih protivnika omoguilo jeftino izrugivanje i osmiljavanje pamtljivih poalica. Osnova za ovu alu o Rimljanima je ta da je Cezar sa devetnaest godina preuzeo dunost u Bitiniji. Kao takav bio je upravo na granici dobi u kojoj je bilo prihvatljivo i dalje djelovati kao puer (adolescentni mladi) i biti penetriran, i dobi u kojoj se postaje vir (odrasli mukarac). U poigravanju sa ovom granicom bilo je dosta rimskog humora. U stvari, Rimljani su imali nejasnu, preokrenutu dob pristanka bilo koji maloljetnik slobodno je mogao dozvoliti drugome (starijem, drutveno jednakom ili superiornom) mukarcu da ga penetrira. Tokom ove neodreene dobi od mukaraca se oekivalo samo da penetriraju (druge mukarce ili ene penetracija, a ne rod, bio je jedini pravi problem). Cezar se uputao u adolescentna ponaanja sa heleniziranim Nikomedesom, u vrijeme kada su grke ideje tek poele utjecati na Rimljane. Dakle, izrugivanja na njegov raun bila su pokuaj da se Cezar oznai nerimljaninom. Mladenaka impudicitia (rije koja se obino koristi za mukarce kako bi naznaili preuzimanje pasivne uloge) i preljuba odraslih, takoer su bili u slinom odlomku u Avgustovoj biografiji (63. p.n.e. - 14. n.e.). Svetonije je, takoer, pruio opsene dokaze za tvrdnje da je Avgust (kao Oktavijan) bio puer viru Julija Cezara. Tiberije (42. p.n.e. - 37. n.e.), koji je doao nakon Avgusta, bio je jo bizarniji po pitanju njegovih sklonosti. Skandalozni izvjetaji o njegovim seksualnim sklonostima su mnogobrojni tako da ih ne bismo mogli sve spomenuli, ali su u rasponu
58
| BORN TO BE GAY
od (u osnovi beznaajne) preljube do toga da su mu penis sisale bebe. Kaligula (12 - 41. n.e.) je, ako nita, nadmaio Tiberija. Opsceni izvjetaji o njegovoj vladavini navode kako je prisiljavao supruge senatora da slue u carskom bordelu i kako razdjeviavaju oboje, i mladenku i mladoenju, na dan vjenanja. to se tie Klaudija (10. p.n.e. - 54. n.e.), Svetonije je istakao da je bio od najobilnije poude prema enama, ali, sve u svemu, nezainteresovan za mukarace. Gibbonov usputni komentar da je Klaudije bio jedini raniji car koji nije varao svoju suprugu tako to je vodio druge ene ili mlade mukarce u krevet, naglaava posebnost cara u rimskoj historiji. On nije bio samo neobino estit, ve i bizarno ogranien u svojim sklonostima! Svetonije zatim biljei potpuni preokret sa dolaskom Nerona (37 - 68. n.e; posljednjeg Julio-klaudijskog imperatora) na prijestolje. Ne samo da je imao seksualne odnose sa mukarcima (i enama), ve je takoer imao i pasivnu i aktivnu ulogu, koja je Svetoniju posluila kao dokaz njegove ukupne moralne izopaenosti. On je takoer oenio dva mukarca (u slijedu) na ceremonijama identinim onima u kojima mukarci vjenaju ene. Jednom od mukaraca dodijeljene su poasti carice i Svetonije je ponovio alu koja je govorila da je Neronov otac imao takvu vrstu ene (tj. mukarca) svijet bi bio sretnije mjesto (u elji za Neronom). Galba (3. p.n.e. - 69. n.e.), koji je uslijedio, preferirao je vrste i prezrele mukarace, odnosno mukarace koji su bili izvan djetinjstva i nisu mu trebali biti atraktivni. O Domicijanu (51 - 96. n.e.), Svetonije je napisao da se prialo kako je bio pokvaren od strane svog nasljednika Nerva (32 - 98 n.e) i da je bivi pretor (Klaudije Polio) uvijek mahao pismom mladog Domicijana u kojem mu se nudi strastvenu no. Rani su carevi, dakle, dopustili Svetoniju raspravu o veini seksualnog kontinuuma rimskog ponaanja. Neke nije odobravao i naizgled je imao malo komentara o drugim elementima. Ono to je najzanimljivije jeste to kako su razliita Svetonijeva shvatanja izopaenosti i prihvatljivosti od onih kod modernih, zapadnjakih itatelja. Cezari nisu bili dosadni, ali nisu bili niti identini
u svojim sklonostima. Svaki imperator je imao skup preferencija, koje je Svetonije odobravao ili odbacivao rijeima razumljivim njegovim itateljima. Modernim jezikom reeno, Svetonije opisuje Klaudija kao heteroseksualca i dobrog porodinog ovjeka. Julije Cezar i Avgust su bili heteroseksualni i promiskuitetni, ali su eksperimentisali sa homoseksualnom fazom tokom adolescencije. Galba je u osnovi bio gej, zainteresovan gotovo u potpunosti za seks sa drugim mukarcima (ne mladima). Neron je jednostavno bio izopaen, u seksu sa bilo kim (i bilo im?) podvrgavajui svoje tijelo degradaciji kroz penetraciju od strane drugih mukaraca ak i drutveno inferiornijih. ini se kako je Svetonije mislio da je Klaudije malo neobian zbog svoje estitosti. Neron i Tiberije su bili izopaeni zbog njihove nevjerovatne promiskuitetnosti i elje za seksualnim iskustvima bilo koje vrste. Galba je bio udno ogranien u svojim sklonostima kao i Klaudije, ali je Svetonije Galbine sklonosti smatrao odvratnim, dok je Klaudije jednostavno bio neobian. Domicijan, Nerva, Julije Cezar i Avgust su bili vie ili manje normalni jer su ih mukarci penetrirali u doba adolescencije, ali nakon toga su se ograniili samo na seks koji je bio posve aktivan i penetrativan (iako je pasivni, penetrirani patner mogao biti muko ili ensko). Ovo naglaava zakljuak koji je donijet na nekom drugom mjestu da su Rimljani seks sutinski posmatrali kao penetraciju. Zadovoljstvo i prokreacija su bili podjednako prihvatljivi razlozi za seksualne aktivnosti, ali u svojoj sri, mukarac je penetrirao nekoga ili neto. Mukarac moe penetrirati kako bi proizveo potomstvo, zbog prostog seksualnog oputanja, zbog dravnih interesa, ili ak zbog ljubavi ali mukarac je penetrirao. Sve dok je taj prirodni red bio odravan, paganski Rimljani, ini se, nalazili su malo toga to je vrijedno panje ili kritikovanja. Meutim, razbijanje ovog ispravnog poretka prirode, biti penetriran kao odrasli mukarac izazivalo je porugu i osudu, gotovo isto toliko nasilnu kao to je moderna homofobija. Vano je, dakle, uzeti u obzir rimsku kulturnu konstrukciju prirodnog da bismo dobili predstavu o tome ta je bilo i ta nije bilo drutveno prihvatljivo.
60
| BORN TO BE GAY
Historiarka Amy Richlin, u vanom lanku o rimskoj pasivnoj homoseksualnosti, donosi neke krucijalne zakljuke koji slue za isticanje razliite prirode kulturnih nia koje je rimsko drutvo izgradilo za seksualnost. Rimljani nisu, kao ni Grci, odvajali seksualne inove u istospolni (lo) nasuprot heteroseksualnom (dobrom). Odrasli (muki) Rimljani su udili, voljeli i imali spolni odnos i sa enama i sa pueri (djeacima). Doista, rimska poezija je esto veliala vrline seksa sa adolescentnim mukarcima nad seksom sa enama (ili adolescentnim enama). Meutim, Rimljani su bili eksplicitni u izradi vlastitih kljunih distinkcija: mukarac + djeak (dobro, barem za mukarca) i mukarac + mukarac (loe). Prije toga bilo je drutveno prihvatljivo i najispravnije se naziva pederastijom te ima mnogo toga zajednikog sa situacijom u Grkoj. Kasnije je, meutim, vrsta homoseksualnosti, kao to opisuje (i ne voli) da odrasli mukarac koji bira ili preferira bude penetriran od strane drugog mukarca. Rimljani su shvatili da je to bilo pitanje sklonosti i preferencija, ali onih koje oni nisu voljeli. Richlin naglaava injenicu da su rasprave o rimskim (i grkim) istospolnim odnosima i vezama postale usko povezane sa modernim politikim argumentima. Preovladavaju dva pristupa. U prvom, bilo kakvo spominjanje rimske homoseksualnosti je odbaeno kao anakrono itanje zasnovano na rimskoj stvarnosti. Drugi nagovjetava da je Rim bio tolerantan i da je prihvatao homoseksualnost. Historiar John Boswell zauzima kasniji stav, ali Richlin sa pravom istie da se mnogi od njegovih dokaza zapravo odnose na pederastiju, a ne na seksualni odnos izmeu dva odrasla mukarca. S druge strane, ona takoer kritikuje one koji se usredotouju na pederastiju kao ponaanje koje nije homoseksualno (suprotno od Boswellog pristupa), dok ignorie rimsku reakciju na istospolne inove odraslih:
Motiv koji se nalazi u temelju Halperinovog pisanja, a dijelom i u temelju Winklerovog, je aktivistiki: izbiti iz ogranienja nametnutih KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE kRANSTVA | 61
seksualnosti od strane nae vlastite kulture, tvrdei da oni nisu neizbjeni, ve da su historijski i drutveno konstruisani. Kao rezultat, meutim, ini se da se materijalno postojanje kinaidosa (odraslog pasivnog) gubi iz vida; u isto vrijeme, insistiranje na potpunom odbacivanju homoseksualne nomenklature podrazumijeva naglaavanje pitanja penetracije, a negira pitanje istospolnih partnera. Tako gubimo iz vida injenicu da su neki oblici muke elje za mukarcima u Grkoj i Rimu bili predmet ekstremnog prezira, kako god da su bili nazvani, i da bi se svaki mukarac koji je osjeao takvu elju naao u velikoj nevolji.
Uinak oba pristupa jeste ignorisanje brojnih primjera mukih istospolnih aktivnosti meu Rimljanima i rimske reakcije na njih. Glavna poenta koju Richlin predstavlja jeste ta da se rimsko drutvo razlikuje od naeg na nekoliko naina. Prvo, Rimljani su prihvatili seks izmeu odraslog mukarca i adolescenta, to je veina zapadnog drutva kriminalizovala kao pedofiliju. Rimljani su imali pojam pedofilije (seksualni odnos sa djetetom), ali su imali dodatnu kategoriju seksa sa adolescentom pederastiju. Meutim, Rimljani su oekivali od ovog ponaanja da jednostavno bude faza te da odrasli mukarac nee i dalje eljeti da bude penetriran. Smatrali su da e odrasli mukarci i dalje posmatrati mlade adolescente privlanim i da e stupati u seksualne odnose sa njima. Podjednako je vano napomenuti da su Rimljani smatrali sasvim razumnim seksualne odnose sa robovima i prostitutkama, bez obzira na dob ili rod. Jedan od razloga dranja robova bila je mogunost seksualnog oslobaanja kad god to poele. Prostitucija je bila legalna i svaki slobodni Rimljanin je mogao penetrirati u svog roba ili robinju ili osloboenu konkubinu, dok su robovi i slobodni ljudi bili toliko prezirani da je njihova seksualna pasivnost bila prihvaena, poticana ili ak pretpostavljena (isto tako, njihova pretpostavljena penetrabilnost pridonijela je preziru u kojem su se nalazili).
62
| BORN TO BE GAY
Oito ovo nije na svijet. Nakon ovoga to je reeno postoje slinosti iz kojih zakljuujemo du su Rimljani prepoznali i nisu voljeli, odreenu vrstu istospolnog ponaanja koje su smatrali neprikladnim penetracija od strane odraslog mukog rimskog graanina. Iako nije postojala rije za homoseksualnost u drevnom grkom jeziku, bilo je mnotvo imena za mukarce koji su doputali sebi da budu penetrirani. Mnogi od ovih odjekuju u modernim pogrdnim pojmovima za homoseksualce. Najea su bila cinaedus (od grke rijei kinaidos) ili catamite- to jest, mukarac u kojeg penetrira drugi mukarac. Niz drugih pojmova daju kljuni uvid u rimsko vienje cinaedus-a. Rimljani su mukarca koji je bio penetriran zvali: pathicus (pasivan, donji), exoletus (zreo, gornji), concubinus (nevjenani seksualni partner, ljubavnik), sp(h)intria (analni sfinkter, muka prostitutka, rupa za najam), puer (djeak, tvink), pullus (pile, piletina), pusio (deko, tvink), delicatus (razuzdan, razmaeni), mollis (mekani), tener (poslastica, kemp), debilis (slab, epavko), effeminatus (feminizirani, kraljica), discintus (labav-obavijen, drolja), morbosus (bolesni, zaraeni). Svojstvo ovog negativnog stava spram pasivnih mukaraca jeste rimska percepcija veze izmeu Rima i carstva:
Rim je nekada bio, i trebao se drati toga, aktivan u odnosu prema pasivnom carstvu. Rimska projekcija Rima kao mukarca koji jebe ostatak svijeta je prevelika i predepresivna tema da bismo se njome ovdje bavili. To nije neto to je Juvenal izmislio, ona se oslanja na tradiciju koja see barem do vremena Luciliusa (2. p.n.e), i, ja bih se sloila, vjerovatno je svojstvena rimskom kulturnom identitetu.
Richlinove rijei nas podsjeaju na to da u rimskoj reakciji prema pasivnom mukarcu ima i neeg znaajnijeg od same (ne) sklonosti na individualnom nivou. Pasivni Rimljanin je, dijelom, izdavao mjesto i funkciju svakog Rimljanina.
Glagol patior, koji ima niz znaenja (patiti, biti podvrgnut, iskusiti), koristi se za nekoga u koga se penetrira, kao u vim pati (trpjeti silu ili biti silovan). Seneka je rekao da su ene roene da budu penetrirane. To objanjava koritenje izraza muliebria pati, trpjeti enske stvari, za pasivne mukarce. Imenica stuprum se esto koristi; ona moe znaiti silovanje, ali takoer moe znaiti svaki seksualni in koji je drutveno neprihvatljiv bez obzira na pristanak. Rije impudicitia (bludnitvo) obino se koristi kada se odnosi na muku spremnost na penetriranje od strane drugog mukarca. Pokazalo se da su rimski medicinski mislioci smatrali elju za penetracijom patologijom koja se mogla dijagnosticirati (medikalizacija homoseksualnosti koja datira prije ovog navodnog otkria u 19. vijeku). Sasvim je oito kako je teko nai moderni ekvivalent za rije cinaedus. Gej podrazumijeva niz seksualnih poloaja i veza. Pasivanost i penetriranost su opisi inova i malo ega drugog a prethodno podrazumijeva neaktivnost koja nema puno smisla u raspravama o seksualnim odnosima. Osim toga, kontekst ideje o cinaedusu za Rimljane predstavlja koncept koji se teko moe prevesti. Iz rimske perspektive, o abnormalnoj seksualnosti se radilo onda kada je mukarac nastavljao u odrasloj dobi raditi ono to je radio kao mladi dozvoljavajui da ga drugi mukarac penetrira. Za adolescenta se pretpostavljalo da je spreman na pasivnost u analnom seksu, a rjee, da prui felacio drugom mukarcu; odrasla osoba naprosto nije radila takve stvari. Ili, tanije, odrasli mukarac nije doputao da mu se uradi ono to je uloga koja prilii adolescentima (neki, jo ne u potpunosti, mukarci), robovima, prostitutkama, konkubinama, suprugama i enama openito. Bez obzira na shvatanje, biti cinaedus znailo je biti manje od mukarca. Socijalni prezir prema neuspjehu potpunog prelaza iz adolescenta (penetriranog) ka odraslom mukarcu (penetratoru) bio je est trop u knjievnosti, koji je omoguavao dosta humora. To je takoer bilo uinkovito oruje za pogrde i uvrede.
64
| BORN TO BE GAY
Na primjer, Marcijal je napisao opominjui (i smijeni) epigram adolescentu o pripremi za brak:

Iskoristi zagrljaje ene, iskoristiti ih, Viktore, i neka tvoja motka naui posao koji joj je nepoznat. Vjenani veo tkaje se za tvoju zarunicu, ve se djevica sprema, uskoro e nova mladenka rezati kosu tvojih djeaka. Ona e dozvoliti da je njen revnosni suprug zguzi jednom, sve dok ne osjeti strah prvih rana udnog oruja; ali e njena dadilja i njena majka zabraniti da se to vie dogaa i rei e: Ova djevojka je tvoja supruga, a ne tvoj djeak. Jao, koja kolebanja, kako e se napatiti, Ako ti je pika nepoznata!
Igranje sa rodnim i spolnim ulogama je oigledno. Puer (djeak) je neko iji je anus penetriran, dok uxor (supruga) trpi vaginalnu penetraciju. Zbog straha od gubitka djevianstva, meutim, supruga bi se mogla predati analnom seksu. Pretpostavka je da e ovo takoer zadovoljiti mladoenju (djevicu kada je u pitanju vaginalni seks sa enama), koji ve ima sklonost ka analnom seksu kao rezultat njegovih prethodnih (i jo uvijek postojeih) odnosa sa mladiima. Starije ene e morati razrijeiti ovu konfuziju, a prostitutka se preporuuje kao idealna uiteljica koja e pomoi mladoenji da se u potpunosti preobrazi u mukarca (vir to jest, neko ko penetrira u vaginu). Vulgarna rimska rije o dobi (doslovno) prekretanja od biti penetriran do biti penetrator, takoer je bila kljuna u uvredama. Tacit je u svojim Analima zabiljeio suenje Valeriju Azijatiku (asocijacija u ime pojedinca sa beskimenjakog naina istoka je zanimljiv), koji je bio optuen da je mekog tijela (pasivan u seksu). Proces je bio privatna, individualna stvar na rimskim sudovima, pa je Valerije napao svog tuitelja rekavi Pitajte svoje sinove, Suilius; oni e ti rei da sam mukarac. Valerije
je govorio da on nije bio samo nepasivan nego da je Suiliusove sinove (koji po svoj prilici vie nisu bili adolescenti) uinio pasivnima in pravog Rimljanina, osvajaa. Na irem planu, odreeni stereotipi bili su povezani sa cinaedusom: aputavi govor, ruka na boku, ekanje glave jednim prstom, minkanje, upkanje dlaka i noenje odreenih boja (na primjer, svijetlo zelena i nebesko plava). Stereotipna figura u knjievnosti dovoljno je esta da nagovijesti da je osnovni model cinaedusa bio relativno poznat. Drugim rijeima, bilo je to, gotovo sigurno, neto veoma priblino subkulturi. Meutim, jasno je da je bliskost zaista gajila prezir. Izvori iz svih razdoblja Carstva i iz svake klase koja je ostavila zapise povezuju cinaedus sa prezirom i nesvianjem sam pojam i njegovi sinonimi openito su doivljavani kao uvreda. Naravno, vano je zapamtiti da optuba za cinaedusa nije bila samo drutvena kleveta kao to sluaj protiv Valerija Azijatika to pokazuje. Postojale su stvarne drutvene i pravne posljedice. Utjecaj rimskog nesvianja prema odraslim graanima koji su se preputali penetraciji je neto to se mora detaljno ispitati. Ova drutvena sramota naglaava injenicu da je rimsko drutvo (iako naizgled otvoreno prema seksualnosti iz perspektive modernog, kristijaniziranog Zapada) bilo homofobino unutar svojih vlastitih kulturnih ogranienja i konstrukcija. Nakon reenog postae jasno da bilo kakve drutvene posljedice pasivnosti nisu bile univerzalne, ve su zavisile od situacije i bile su individualne. Dakle, cross-dresser je jo uvijek bio u mogunosti napraviti oporuku (in vira). Vladini dunosnici su bili u mogunosti da budu poznati po pasivnosti sa malo negativnih rezultata. Vojnici su mogli biti tolerisani, iako pasivni, ali su mogli, jednako esto, dobiti ekvivalent asnog otpusta. S druge strane, treba izbjegavati zaduivanje kod cinaedusa. Ukupna slika je drutvo u kojem je bilo mogue biti cinaedus, druiti se sa necinaedusima, te imati aktivan (ak i javni) seksualni ivot. Meutim, cinaedus se uvijek suoavao sa kulturnim neodobravanjem i riskirao je iskljuenje iz drutva.
66
| BORN TO BE GAY
Podruje u kojem je ovo bilo najvidljivije je klasa equites (vitezovi) u Republici i Carstvu. Svaki vitez je bio duan redovno se javno predstavljati sa svojim konjem pred cenzorima. Cenzori, koji su sjedili u forumu u samom srcu grada i carstva, pregledali su viteza traei fizike i moralne nedostatke. Razmjeri ovog cenzusa su fenomenalni. Za Avgusta se govorilo da je pregledao 5000 vitezova. Cenzori su mogli, zbog fizikih i moralnih nedostataka, nekoga premjestiti u niu klasu a biti moralno mekan (mollis) bio je nedostatak. Javno ponienje, oznaeno kao infamis (ozloglaen, nepristojan, neastan) i cinaedus, bilo je ogromno. Iz carskih izvora dobijamo odreenu sliku o drugim uincima infamie. Mukarce su magistrati, odgovorni za procjenu podobnosti, mogli iskljuiti iz obnaanja javnih funkcija. Mogli su biti uklonjeni iz albuma iudicum (popis prihvatljivih porotnika) ili biti izbaeni iz vojske. Svako ko je bio infamis mogao je oekivati otriju kaznu na suenju. Oni su takoer mogli biti sprijeeni ak i da iznesu odreene vrste sluajeva pred sud ili da svjedoe iskljuivo na uputu suca. Infamis osoba je mogla biti odbijena kao svjedok ili joj nije bilo omogueno da ostavi oporuku (postajui intestabilis kao i infamis). Meutim, nijedna od ovih mogunosti nije bila fiksirana zakonom. One su jedino bile mogue i ovisile su o datim okolnostima i predrasudama slubenika (sudaca, magistrata) koji su bili ukljueni. Nisu se poduzimali nikakvi napori kako bi se identificirali i uhapsili infamesi ili kako bi se sprijeile njihove seksualne prakse. Kada bi infamia izaao u slubeni, javni prostor bilo je savreno mogue da e se susresti sa javnim ponienjem. Tri odreene vrste infamia bi gotovo sigurno dovele do gubitka statusa: ko god postane profesionalna prostitutka (sa svodnikom); svako ko uzima novac za seksualne usluge; bilo ko sa oznakom cinaedus (ili pasivni). Prve dvije nisu viene kao da imaju bilo kakvu intrinzinu slavu koja e biti umanjena potonja je imala, i oznaavanje cinaedusa kao
infamia uvijek je bilo mogue, ali nikada izvjesno. tovie, jednom javno obiljeen kao infamis, pojedinac bi se pridruio drugim dvjema kategorijama u izloenosti za silovanje koje nije kanjivo. Prema rimskoj misli, ko god je bio ozloglaen zbog elje da bude penetriran teko da je bio u mogunosti da se ali onda kada je penetriran. Kao to je sudija Paulus (200. n.e) objasnio:
Mukarac koji siluje slobodnog mukarca protiv njegove volje kanjava se smru. Mukarac koji svojom slobodnom voljom upranjava stuprum (silovanje) kanjen je polovicom svoga imetka; niti mu je doputeno da preostali dio raspodijeli testamentom.
Muko silovanje je kanjivo (ali ne i pasivna rtva); konsenzualna pasivnost je takoer kanjiva (ali ne i aktivni partner). U isto vrijeme kada kranstvo poinje utjecati na rimsko drutvo (u 100-tim i 200-tim godinama n.e.), prolazi kroz znaajne promjene koje su mijenjale stavove prema seksualnosti. Carevi i mnogi iz vladajue elite su uveliko bili nerimljani i neurbani (barem ne iz velikih gradskih centara). Rast paganskih filozofskih sistema (posebno stoicizma), koji je naglaavao porodini ivot i umjerenost (u seksualnim pitanjima i openito) stvorio je drutvo manje spremno na toleranciju spram seksualnih sloboda. tovie, reakcija paganske carske drave na kranstvo i druge istone religije znaila je da je vlada postajala ukljuenija u vjerovanja i prakse svojih podanika i graana u vrijeme ope ekspanzije moi i apsolutizma cara. U konanici, carevi su sve vie bivali bivi generali izvueni iz vojnog sistema, koji nikada nije usvojio grki stav po kojem je homoseksualnost bila korisna na bojnom polju. Ova kombinacija provincijalizma, stoicizma i apsolutizma poela je utjecati na propise Carstva po pitanjima seksualnosti. Car Marko Aurelije (roen u Rimu, panskog porijekla, 121 - 180. n.e.) zapisao je u svojim Razmatranjima da je nauio
68
| BORN TO BE GAY
od najranije dobi da suzbija svu strast za mladiima. Njegovi vlastiti stavovi su najoitiji u njegovom odbijanju da navede pokojnika Antonija meu prijateljima svoga prethodnika Hadrijana. Nezamisliv je vei i oitiji raskid sa prolou grko-rimske tradicije u tako kratkom vremenskom razdoblju. Severije Aleksandar (roen u Feniciji, 208 - 235. n.e) razmatrao je proglaavanje muke prostitucije nezakonitom, ali je shvatio da bi takva promjena odvukla praksu u podzemlje i uskratitila dravu unosnih poreskih prihoda. Filip Arapski (204 - 249) podravao je kranstvo (inei jednom pokoru da bi sudjelovao u uskrnjoj slubi), iako je jo bio uvijek pagan. Meutim, pokuao je proglasiti muku prostituciju nezakonitom u Zapadnom carstvu, to upuuje na daljnju judeo-kristijanizaciju carskih obiaja. Jo neke ope pravne promjene dogodile su se u 200-tim i 300-tim godinama n.e. Ve smo se upoznali sa sudijom Paulusom, koji je vjerovao da bi cinaedus trebao izgubiti pola svoga imanja. Zbog ovog gledita, meu ostalima, imperator Elagabalus (203/4 - 222. n.e.) ga je prognao, ali, zanimljivo, ponovo ga je pozvao Severije Aleksandar, koji je elio muku prostituciju proglasiti nezakonitom. Kao to je nakon Hadrijana uslijedio stroiji Aurelije, tako je Severije Aleksandar imao razuzdanijeg Elagabalusa:
[Elagabalus] je depilirao cijelo tijelo, smatrajui glavnim uivanjem u ivotu da se prikae u dobroj formi i dostojnim da probudi poude najveeg broja [mukaraca] I ak u Rimu nije inio nita drugo nego slao agente u potragu za onima sa naroito velikim penisima da ih dovedu u palau kako bi on mogao uivati u njihovoj bujnosti i jaini.
Promjena se moda odvijala, ali paganski pendulum nikada nije pokazivao skolonost da se u potpunosti okrene protiv drutvenih i kulturnih stavova prema istospolnim inovima, koji su 1 000 godina opstali u mediteranskom svijetu Grka i Rimljana.
Meutim, nakon to su imperatori prihvatili kranstvo, situacija se dramatino promijenila. Godine 342 n.e., sinovi (Konstans I, zapadni imperator, vladao 337 - 350. n.e.; Konstancije II, istoni imperator, vladao 337 - 361. n.e.) sv. Konstantin Veliki, prvi rimski kranski imperator (272/3 - 337. n.e.), ukinuli su de facto priznavanje gej brakova. Oni su takoer uveli niz promjena koje e dovesti do kristijanizacije carskog zakona i ukidanja paganstva. Onim modernim protivnicima koji tvrde da je gej brak moderna inovacija dobro bi dolo da konsultuju rimsku historiju, zajedno sa sluajevima u razliitim kulturama i drutvima prolim i sadanjim o kojima se raspravlja u ovoj knjizi. injenica je da istospolni brakovi imaju dugu historijsku tradiciju i, vremenom, bili su nairoko i otvoreno prihvaeni, u rangu sa monogamnim i poligamnim heteroseksualnim brakovima. Jo vanije, carski stav o istospolnim odnosima, iako ne vie bezazlen, ostao je nejasan ak i za vrijeme kranskih careva. Doista, to je upozorenje o utjecaju prisilne konverzije Carstva i drutvenih stavova openito, da su rimski kranski carevi nastavili prikupljati porez na legalnu muku prostituciju duboko u 500-te godine n.e. dva vijeka nakon slubenog obraenja Carstva. Do 390. godine i vladavine Teodozija Velikog (379 - 395. n.e.) vidi se prvo zabiljeeno kanjavanje homoseksualnosti smru. Oni koji su bili osueni bili su ukljueni u muku prostituciju, posebno kao svodnici i dobavljai. Teodozije je takoer uveo smrtnu kaznu (naizgled nesprovodenu) za one koji su bili cinaedus. Unato tome, slubeno odobreno i pravno sprovedeno, kranstvo je vodilo teku borbu. Knjievnost i filozofija, podjednako, i dalje smatraju da je heteroseksualnost bila potrebna za nastavak vrste, ali da je homoseksualnost (posebno sa adolescentima) rafinirana i civilizirana. Stanja srca je odlian primjer te rasprave. Skoro sigurno napisana u kasnim 100-tim godinama n.e. (i nairoko itana vijekovima nakon toga), daje niz izjava koje kulminiraju
70
| BORN TO BE GAY
u zakljuku koji pokuava biti uravnoteen, ali koji jo uvijek favorizira istospolne ljubavi:
Brakovi su osmiljeni kao sredstvo osiguranja sukcesije, to je bilo potrebno, ali je samo ljubiti mukarca plemenit poduhvat due filozofa Jer je spolni odnos sa enama bio potreban kako naa rasa ne bi potpuno propala zbog nedostatka sjemena... Nemoj tada, Charicles, opet cenzurisati ovo otkrie [muke ljubavi] jer se nije desilo ranije, niti zbog toga to spolnom odnosu sa enama moe biti pripisana vea vrijednost nego ljubljenje mladih Brak je blagodat i blagoslov mukarcima kada se spoji sa dobrom sreom, dok ljubiti mladie, to odaje poast posveenom prijateljstvu, smatram privilegijom samo filozofije. Stoga bi se svi mukarci trebali eniti, ali neka se samo mudrima dozvoli da ljube mladie, jer savrena krepost najmanje raste meu enama.
Ako nita drugo, ovaj odlomak pokazuje da su pobornici muke ljubavi vrsto vjerovali da je u pitanju sredinja karakteristika civilizovanog drutva. Nepoznati grki pjesnik zakljuio je isto:
Sve nerazumne ivotinje prosto jebu enke, ali mi smo racionalni, u ovom smislu, superiorniji od svih drugih ivotinja: Otkrili smo jebanje mukaraca. Mukarci pod utjecajem ene nisu nite bolji od glupih ivotinja.
Jednostavnija, prosta, manje napredna drutva, morala su se usredotoiti na raanje; uistinu profinjena kultura stavlja naglasak na vie stvari. Kulture seksa-samozbog-razmnoavanja bile su vie poput stada ivotinja nego ljudi. Teko je zamisliti dublje ili eksplicitnije artikulisane, izazove judeo-kranskom spiritualizmu od onosvjetskih ideja svetog Pavla:
Konano, brao, ta god da je istinito, ta god da je plemenito, ta god da je pravo, to god da je isto, to god da je ljubazno, to god da je izvrsno ako je neto izvrsno ili hvale vrijedno razmiljajte o takvim stvarima (Poslanica Filemonu 4: 8).
Filozofi koji hvale muku ljubav bi mogli rei isto, ali ono na ta su mislili bio je muki oblik u svoj svojoj ljepoti. Sveti Pavao je mislio neto izrazito drugaije i potpuno nefiziko. Meutim, vano je zapamtiti da rijei sveenika, teologa, pa ak i apostola su upravo to: rijei. Njihov utjecaj na stvarno ponaanje kulture koja je dugo prihvatala muku ljubav (posebno pederastiju) sigurno nije bio trenutaan. Veliki propovjednici, kao to su sveti Ivan Zlatousti (347 - 407. n.e.) usprotivio se ravnodunosti ak i krana prema rasprostranjenim seksualnim obiajima Carstva:
Ono isto malo ljudi koji su hranjeni pobonim uenjem... oni se ne drue sa prostitutkama tako [esto], kao to to rade sa mladiima Nikoga nije sram, niko se ne crveni, ve, naprotiv, ponose se svojim malim igrama; estiti, ini se, su oni udni, a oni koji ne odobravaju nisu u pravu Postoji opasnost da e enski rod postati nepotreban u budunosti i zauzvrat mladii e ispunjavati sve to su nekada ene [ispunjavale].
Ovo jednostavno moe biti retoriko pretjerivanje, ali mora biti neke istine u prigovoru. ak se i sveti Avgustin iz Hipoa (354 - 430. n.e.) suoio sa komplikovanou muke ljubavi u svome ivotu zbog svoje ljubavi prema prijatelju:
Jer sam osjetio da su moja dua i njegova, jedna dua u dva tijela, a time je i ivot bio uas za mene, jer nisam elio ivjeti kao pola; a opet sam se bojao umrijeti od straha da bi on, koga sam toliko volio, mogao umrijeti u potpunosti Tako sam zagadio proljee prijateljstva prljavtinom poude i potamnio sam njegovu svjetlost crnilom elje.
72
| BORN TO BE GAY
Ako nita drugo, Avgustin otkriva sebe kao poliseksualno bie grko-rimske kulture i podsjea nas na svoj trajni utjecaj, ak i meu kranima. Najvaniji aspekt kranske interakcije sa paganskom kulturom odnosi se, ne na to razdoblje, ve na sljedee. Meutim, u ovom razdoblju, kada su paganizam i kranstvo zajedno postojali, ove ideje o seksu, tijelu i prirodi bile su formirane, to je tada informisalo i oblikovalo kransku misao od Srednjeg vijeka do dananjih dana. Apsolutno je neophodno shvatiti da je kranstvo razvilo svoje ideje o seksu u sklopu paganskog grko-rimskog svijeta od poetne take judaistike tradicije koja je smatrala prokreaciju vrhovnim razlogom seksa. Boswell je paljivo i briljantno kategorizirao ranu kransku misao u etiri osnovne ideje. Naglasio je da su one proizale uglavnom iz asketskog i monakog krila kranstva, a ne iz uobiajenog parohijskog sveenstva. Te ideje su, meutim, omoguile intelektualnu i teoloku osnovu za sve nasilnije osude homoseksualnosti i osoba istospolne orijentacije. On navodi da se ovi rani pogledi nisu eksplicitno odnosili samo na homoseksualno ponaanje, ve, umjesto toga, na sve oblike neprokreativnog seksa. To znai, kao to smo naglasili na drugim mjestima, da se kranska misao sloila sa judaistikim pogledom da je bilo koji seksualni kontakt (oralni, analni, sa kontraceptivima), iji primarni cilj nije bio razmnoavanje, bio neprirodan, nemoralan, nebiblijski i sodomistiki. Boswellove etiri kategorije su: ivotinjsko ponaanje, neumjesne kulturne asocijacije, prirodno i neprirodno; i rodne norme. Ranokranski tekstovi (posebno apokrifne Poslanice Barnabe) i uitelji predstavili su stav prema ivotinjama teorijski (iako, u stvari, pogreno) na temelju Mojsijeva Levitskog zakonika. Dakle, kranima je reeno zato je Mojsije osudio jedenje zeca, hijene (to ak nije ni spomenuto u Levitskom zakoniku) i lasica. Zec je sudjelovao u analnom seksu,
i jedenje zeca dovelo bi do zlostavljanja djece. Za hijenu se vjerovalo da godinje mijenja svoj bioloki spol, to bi dovelo do rodne konfuzije, promiskuiteta i preljube. Lasica je prakticirala oralni seks, jer je raala na usta; kontakt sa lasicom bi doveo do sklonosti za neprokreativnim felaciom (kod ene ili mukarca). Klement Aleksandrijski (150 - 215. n.e.), iji je Paedagogus bio prilino antihomoseksualan, koristio je Poslanicu Barnabe kako bi tvrdio da su uzaludni usjevi (tj. neprokreativni seks) odbaeni i smatrani neistim jer su bili poput ponaanja ovih neistih ivotinja. Odbacio je tumaenje da su hijene hermafroditi, ali je rekao da mujaci hijene redovno imaju seksualne odnose jedni sa drugima, i stoga, ono to je zabranjeno bile su muke istospolne aktivnosti. Pogledi na ovu izrazito kransku Poslanicu poduprijeti su Physiologusom, zbirkom anegdota o ivotinjama koja se pojavila otprilike u isto vrijeme i postala je jedna od najpopularnijih knjiga u Srednjem vijeku. Uz latinska i grka izdanja postojala su vernakularna izdanja na svakom jeziku, od arapskog do islandskog. Drugim rijeima, ideja da su istospolne i/ili neprokreativne aktivnosti bile povezane sa udnim i neistim ivotinjama, bila je vrlo rairena. To je omoguilo mukarcima poput biskupa Pavije, Ennodiusa (473/4 - 521. n.e.), da izruga osobe istospolne orijentacije govorei vi ste zeevi, i svetom Bernardu iz Clairvauxa (1100-tih) da kae da bilo ko ko stupa u istospolne aktivnosti blati svoju mukost ba kao hijena. U duoj tradiciji protivljenja homoseksualnosti ovo stajalite je zanimljivo. U stvari, osobe istospolne orijentacije (i bilo ko drugi ko se uputa u neprokreativni seksualni odnos!) optuen je da je poput zvijeri. Kao to emo vidjeti, na mnoge naine, ovo je dijametralno suprotno ideji da je homoseksualnost neprirodna u smislu ponaanja koje nije pronaeno u prirodi. Tu je i argument koji esto navode anti-gej osobe da je homoseksualnost aspekt devijantnog (ili propalog) ljudskog ponaanja, to je perverzno. Dakle, perverzno u
74
| BORN TO BE GAY
injenici da nije pronaeno negdje drugo u prirodi. Meutim, ideja da je homoseksualnost takoer ivotinjska ukazuje upravo na suprotno. Doista, vjerovatno je bolje posmatrati ovaj argument u smislu da homoseksualnost nije civilizovano ili ispravno ponaanje za ljudsko bie. Crkva je dugo koristila slian argument kako bi objasnila zato mukarac ne bi trebao zaskoiti svoju suprugu sa stranje strane oito, uz veoma malo mate,najprirodniji seksualni poloaj. Crkva je rekla da je mukarac gore; licem-u-lice bio jedini prihvatljiv poloaj jer nije bio kao ivotinjski (tj. kao ostatak prirode). Boswellova druga kategorija bavi se specifinim reakcijama krana na pagansko drutvo u kojem su ivjeli. Oni su tvrdili da se istospolni odnosi trebaju izbjegavati, jer su ih povezivali sa grenim paganskim drutvom koje ih je okruivalo. Prva asocijacija je bila ona izmeu istospolnog ina i zlostavljanja djece. Krani su bili skloni posmatrati seks sa adolescentima kao pedofiliju, a ne pederastiju. tovie, primijetili su da je veina (neeljene) djece koja su ostavljana na putu prodavana u roblje, i obino su se koristila kao seksualno roblje sve dok nisu dovoljno odrasla da bi radila. Justinijan Muenik (100 - 165) je istaknuo da smo primijetili da e gotovo sva (naputena) djeca, djeaci, kao i djevojice, biti iskoriteni kao prostitutke. Iako je bilo jasno da su mlade ene koritene kao seksualno roblje, Crkva to nikada nije izriito povezala sa heteroseksualnou. Zlostavljanje adolescenata smatralo se samo dijelom ireg problema istospolnih inova. Isti pristup se moe vidjeti u modernom drutvu, gdje se muki zlostavlja mladog (mlaeg od esnaest godina) mukarca esto naziva gej ili homoseksualni zlostavlja djece, dok se mukarac koji zlostavlja djevojicu naziva zlostavljaem djece, ali nikada heteroseksualnim ili strejt zlostavljaem. Krani su takoer povezivali homoseksualnost i mnoge druge oblike seksualne razuzdanosti sa paganskom religijom. Kao to je Justinijan Muenik ukratko rekao, Mi smo se posvetili Bogu, koji nije roen i koji ne pati, i za kojeg
vjerujemo da nije imao spolne odnose sa Antiopom ili drugim enama... ili sa Ganimedom. Homoseksualnost se smatrala najoitijim izrazom poliseksualnosti i seksualne karakteristike paganskog svijeta. Krani su iznijeli drugaiju seksualnost, jer su eljeli da budu drugaiji od svojih paganskih susjeda. Promiskuitet, prostitucija, preljuba, homoseksualnost, seks sa mladima sve su to bili dijelovi paganskog svijeta koji je Crkva odbijala. Tree podruje koje je Boswell identificirao da se razvija u ranoj Crkvi, i koje bitno podupire kasniju kransku misao, bio je pojam prirode i (ne)prirodnog. Krani su iz paganske filozofije, osobito stoicizma, preuzeli ideju o tome ta je priroda. Jednostavno reeno, stoici su tvrdili da je bilo oito da bi objedovanje trebalo biti umjereno (za potrebe preivljavanja) i stoga prekomjerna prehrana ili prehrana pretjerano bogatom hranom bila je nepotrebna i, stoga, neprirodna. Naravno, podjednako je oito da su mogli rei da je objedovanje imalo dvije svrhe: preivljavanje i uivanje. Oni nisu i to je napravilo sve razlike (da citiram amerikog pjesnika Roberta Frosta). Takoer, oita svrha seksualnog odnosa bilo je razmnoavanje i bilo koja druga upotreba, konsekventno tome, bila je neprirodna. Kao to je Klement Aleksandrijski rekao, imati seksualni odnos iz bilo kojeg drugog razloga osim raanja je krenje prirode. Avgustin je tvrdio da s ciljem bezgrenosti in mora biti nenasilne prirode, obiaj, ili zakon. Meutim, u ovakvom stavu bilo je problema za kranske mislioce, posebno monahe. Celibat ili odbijanje raanja bilo je takoer neprirodno ali bilo je jasno da je to idealno prema Novom zavjetu. Bilo je neprirodno masturbirati jednako kao to je bilo neprirodno ostati vjenan i seksualno opiti sa neplodnom suprugom iako je ovo proizalo iz Isusove zabrane razvoda osim u sluaju preljube (Crkva je ovo uspjela zaobii uvoenjem koncepta ponitenja u stvari, tvrdei da je nesposobnost za seksualnim inom ili raanjem znaila da
76
| BORN TO BE GAY
pravi brak jo nije ostvaren). Jevrejski filozof Filon Aleksandrijski (prvi vijek), iznio je ove zakljuke. Oboje, i judaizam i kranstvo, dakle, uspjeli su izignorisati ove aspekte prirode naglaene kod rimskog pjesnika (43. p.n.e. - 17. n.e.):
[priroda] ne podrazumijeva sramnim za junicu da bude zaskoena od strane svoga oca; njegova vlastita kerka bi mogla postati pastuhov par, te jarac zalazi u krdo koje je stvorio.
Priroda je bila, i jeste, veoma klizav teoloki klin o koji se vjeaju seksulani obiaji. Kranstvo je ovo modifikovalo istiui ono to je normalno prije nego prirodno. Stoga, pitanje je ta je bilo karakteristino, prirodno, ili normalno prije negoli bilo koja ideja idealne ili superiorne prirode. Ovo je navelo Avgustina da opie homoseksualnost kao suprotnu ljudskom obiaju. Za njega je to bilo neuobiajeno ili abnormalno u smislu neuestalosti. Mukarci koji imaju seksualne odnose sa mukarcima jednostavno su za Avgustina bili udni: Svaki dio koji se ne uklapa u svoju okolinu nije pogrean. Kranstvo nikada nije bilo sretno sa vienjem ljudskog morala koji vie nalikuje prirodi (ivotinjama). Konani nain na koji je rana Crkva pokuala da napadne paganske seksualne obiaje openito i istospolne inove posebno, odnosio se na ideje o rodnim normama koje je uveliko zagovarao Zlatousti. Njegove mnoge propovjedne izjave protiv istospolnih djela esto su vrlo zbunjujue i kontradiktorne, iako je ope povjerenje isto. Bio je zaprepaten pasivnou mukaraca:
Kad bi oni koji to trpe zapravo shvatili ono to im je uinjeno; oni bi radije umrli hiljadu puta nego to bi pretrpjeli to drim da, ne samo da ste se pretvorili u enu, ve ete takoer prestati biti mukarac; niti ste promijenjeni u novu prirodu, niti se vraate u onu koju ste imali.
Njegova najvea alba je bila ta da je homoseksualnost proizvodila trei rod, koji nije bio jedan od dva koja je stvorio Bog (muki i enski). Avgustin nije mogao zamisliti zato bi ijedan mukarac htio preuzeti ulogu ene: tijelo mukarca je superiorno u odnosu na enino kao to je dua u odnosu na tijelo. Seks je takoer bio neprivlaan ak i raanje! Za dijete se esto govorilo da je odvratno jer se raalo u urinu i izmetu. Avgustin, Jerome (342 - 420), Tertulijan (160 - 220), Metodije (826 - 885), Ambrozije (339 - 397) i Arnobije (330) smatrali su da je seks neist, sraman, oskrnavljen, prljav i/ili degradirajui. Oigledno, ovi i slini pasusi govore o ranim crkvenim stavovima koliko o enama i seksu toliko i o homoseksualcima mizoginija je oita, kao i celibatski prezir bilo koje vrste seksualnog odnosa. Unato ovim razliitim reakcijama na homoseksualnost, Crkva je u velikoj mjeri prihvatala da postoji u svijetu u kojem su upranjavani istospolni inovi i izgledalo je da su neki mukarci (i neke ene) izabrali istospolne ak i do iskljuenja svih ostalih. Homoseksualnost je jednostavno bila samo jedna od karakteristika paganske grko-rimske seksualnosti koju je Crkva promatrala i odbacivala. Veina teologa i propovjednika u velikim gradskim centrima (Rim, Aleksandrija, Carigrad) je, izgleda, prihvatala muko-muku privlanost kao prirodnu, u smislu normalnog, ali takvom ponaanju bi se trebalo oduprijeti. Ipak, kljuna ideja koja dolazi iz judaizma kroz ranu Crkvu i zavrava kranskim trijumfom nad paganskim Rimskim carstvom, je ideja da je svrha seksa raanje, a ne uitak. Dok je ovo iskljuivalo mnoge vrste heteroseksualnih parova, posebno se odnosilo na sve tipove homoseksualnih inova. Jasno, uspon i trijumf kranstva u Sredozemlju, kao i propast Zapadnog rimskog carstva, imalo je utjecaja na Afriku. Sjevernoafrike pokrajine su dole pod vlast barbara, trgovake veze su prekinute, a nova ideologija je propagirana. Poveana bliskost sa monoteizmom i judeo-kranskim idejama o seksu (prvenstveno zbog razmnoavanja) bivala je iroko poznata.
78
| BORN TO BE GAY
Naalost, ne moemo pronai nikakav dokaz da je ovo imalo dubok utjecaj na Afriku u tom periodu. Jasno je da je obraenje Abisinije/Etiopije na kranstvo bilo vano. Ipak, najvanija promjena i prva preko koje se vidio utjecaj ne Afrike na Afriku doi e krajem razdoblja koje razmatramo. Uspon i irenje islama, naroito du istonog afrikog primorja, od velikog je znaaja, naroito jer mnogi Afrikanci smatraju da su sodomiju donijeli Arapi. Kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, malo je historijskih podataka o tom razdoblju, ali stav je vaan i vie e se o njemu razgovarati u kasnijim poglavljima. Iako nau studiju i dalje oteava nedostatak preivjelih dokumenata za podruja juno od grko-rimskog svijeta, uvijek se moemo osvrnuti na Istok za detaljnije znanje kao ono koje imamo o mediteranskom svijetu. Neki od najvanijih dokumenata su Shastras i Sutre, prirunici i rasprave sastavljeni uglavnom u razdoblju od 100. p.n.e. 400. n.e. Oni objanjavaju kako ljudi mogu postii etiri cilja postojanja: dharma (ispunjava zakon bia), artha (materijalni uspjeh), kama (zadovoljstvo i elja, soga, Kama Sutra ili Rasprava/Prirunik o Uitku/ udnji), i moksha (osloboenje od reinkarnacije). Najvaniji su: Manavadharmashastra (ili Manusmriti, 100. n.e, zbirka zakonika); Kautilyina Arthashastra (o ekonomiji i voenju drave slino Makijavelijevom The Prince); Vatsyayanina Kama Sutra; i dva medicinska teksta (Charaka Samhita i Sushruta Samhita). Svi ovi tekstovi pokazuju razumijevanje ljudskog psihoseksualnog razvoja (da upotrijebimo anakronistiku frazeologiju) koja pokazuje da je ideja treeg spola bila dio indijskog svjetonazora tokom gotovo 3 000 godina. Ta ideja je bila toliko drevna da je bila ugraena u sanskritsku gramatiku ve u estom vijeku prije nae ere. Dakle, srednjovjekovni dainistiki mislioci su tvrdili da su postojale tri vrste veda (udnje): muka, enska i trei spol. Zadnji je bio najintenzivniji i bilo koja osoba, bez obzira na biologiju, je mogla doivjeti bilo koji ili sve oblike udnje. Dainski filozof Sakatayan u Strinirvanaprakarana
(850. n.e.) rekao je da osobu moe seksualno uzbuditi pripadnik istog spola, suprotnog spola, ili ak i ne-ljudska ivotinja. Doista, dainsko razmiljanje, posebno u podruju medicine i roda (i ljudi i gramatike), od presudne je vanosti za izgradnju razumijevanja ideja o spolu i seksualnosti u Indiji. Daini su dijelili pan-indijsko prihvaanje ideje o treem spolu/prirodi, napumsakam. Polazei od ove zajednike pretpostavke, pokuali su shvatiti kakva je tano takva osoba kakva je bila njegova/njena priroda, svrabhava? To je zahtijevalo razmiljanje o nekima od ideja koje su temelji modernih rasprava o seksualnosti. Prvo, bilo je vano utvrditi da li zapravo postoje fizioloke razlike. Dakle, neki medicinski tekstovi govore da mukarac ima 700 vena i 500 miia, a ena 670 odnosno 470, i napumsakam 680 i 480 dakle, blie eni nego mukarcu, iako jo uvijek nije nijedno. Takav pristup nagovjetava moderne rasprave o ulozi gena u seksualnosti. S vremena na vrijeme pokuavala se napraviti razlika izmeu onoga to bi se danas nazvalo rod sa naglaavanjem sekundarnih spolnih karakteristika (kao to je brada) i spola naglaavajui sposobnost da se bude otac djetetu. Indijska misao se takoer bavila esencijalistikim idejama da su neki pojedinci jednostavno bili skloni istospolnim aktivnostima. U ovom su se otavali odjeci rasprava Aristotela (Nikomahova etika) i pseudo-Aristotela (Problemata Physica), kao i ideje o mentalnim bolestima kao objanjenje kako pronalazimo kod Caeliusa Aurelianusa (posljednji veliki latinski medicinski autoritet, 400. n.e, poslije Galena i autora O akutnim i hroninim bolestima). Klasine civilizacije, unato nedostatku naune tehnologije, bile su vie nego sposobne pretpostaviti ponaanje koje je njima bilo temeljno za ljudsko postojanje. Posmatrali su svoj svijet i vidjeli su ljude koji su prvenstveno bili zainteresovani za isti spol i imali su seksualne odnose sa njima. Istonjaki i zapadnjaki filozofi i ljekari pokuali su ovo objasniti.
80
| BORN TO BE GAY
Indijska medicina je naroito pridavala znaaj pitanju seksualnosti i formirala je temelj na kojem je dainistika filozofija izgradila jedinstveni doprinos raspravi. Dva velika postojea sanskritska medicinska kompendijuma preivjela su iz prva dva vijeka: Caraka i Susruta. Oba raspravljaju o rodu i seksualnim abnormalnostima.
Caraka navodi osam: Pravi hermafrodit, koji ima i muke i enske genitalije Mukarac sa vjetrovitim organom [bez sjemena] Mukarci koji koriste afrodizijake Feminizirani homoseksualni mukarac Muevna ana lezbejka Mukarac sa savijenim penisom [erektilna disfunkcija] Voajer Mukarac roen bez testisa Susruta navodi est: Felator Mukarac koji se uzbuuje iskljuivo genitalnim mirisima Analno-receptivni mukarac [pasivni mukarac] Voajer Feminizirani homoseksualni mukarac Muevna ena lezbejka Budistika misao, koja proizlazi iz ovih djela, navela je pet tipova mukaraca bez muda: mukaraca bez muda: Mukarac roen impotentan Voajer Mukarac privremeno impotentan [tokom zadnje polovice lunarnog mjeseca] Felator Mukarac koji doivljava orgazam kroz poseban napor ili umijee
Ono to je sigurno jasno jeste to da indijska misao nije bjeala od rasprave o varijantama seksualne privlanosti. Ona je takoer posmatrala takve varijacije kao disfunkcionalne. Dainistika misao, suoena sa ovim medicinsko-naunim idejama, razvila je novi pristup koji je, u to vrijeme, u velikoj mjeri odbacivao disfunkcionalno tumaenje nestandardne seksualnosti. Umjesto da pokua pronai isto fiziko razumijevanje u razlikama u spolu, seksualnosti i rodu, dainistiki mislioci su pretpostavili dva faktora koja su bila u interakciji: vede i bhava (psiholoko stanje). Muka seksualnost bila je definisana, ne u smislu genitalija, nego objektom muka seksualnost (purumaveda) udila je za enom, enska seksualnost (striveda) udila je za mukarcem, trea priroda (napumsakaveda) seksualnost nije udila niti za mukarcem, niti za enom. Ove vede su imale hijerarhiju intenziteta. enska udnja je bila kao neista vatra (ne prevrua), muka seksualnosta kao umski poar, a trea priroda seksualnosti kao gorui grad. Dakle, osoba tree prirode je hiperlibidna, i pronalazi svoj odjek u srednjovjekovnim zapadnim idejama prema kojima su sodomiti imali seksualni nagon tako jak da se nisu mogli zadovoljiti samo sa jednom enom. U ovoj strukturi, moemo biti skloni posmatranju dainistike misli kao izgradnje seksualnosti oko heteroseksualnih mukaraca i ena, i treih, feminiziranih mukaraca (kemp gej mukarci). Meutim, kasni spisi (Bhagavat) pokazuju da su daini bili svjesni druge kategorije, mukarca koji se ponaao kao mukarac, ali je jo uvijek elio seksualne odnose sa mukarcima. Ova etvrta kategorija nazvana je purumanapmsaka; to je bio neprepoznatljiv oblik normalnog, rodno pogodnog mukaraca. Takvi mukarci, za razliku od onih tree prirode, imali su pravo na reenje, jer su izgledali normalno i jedina stvar koja ih je inila abnormalnim bio je objekt njihove seksualne elje (drugi mukarci), a ne mnotvo ponaanja koje je karakteriziralo i odreivalo napumsaka pojedince.
82
| BORN TO BE GAY
Primamljivo je razmotrati ove etiri grupe kao strejt mukarce i ene, gej (kemp) mukarce i biseksualce uinkovito itati koncept napumsake kao sredinu izmeu mukarca i ene. Meutim, dainistike rasprave jasno daju do znanja da su pojedince tree prirode (bez obzira na druge vanjske karakteristike) privlaili samo drugi mukarci (lezbejstvo nije ulazilo u raspravu). Razlika izmeu napumsake i purumanapumsake ogledala se u seksualnom ponaanju. Oboje su udili za seksualnim odnosima sa mukarcima; purumanapumsaka su obino bili aktivni, a napumsaka pasivni (primaoci u analnom ili oralnom seksu). Mukarci (kao u grko-rimskom svijetu) bili su penetratori, ene (ili feminizirani mukarci) su bile penetrirane. Prema dainizmu, mukarci koji su sudjelovali u uzajamnoj penetraciji u osnovi su bili muevni, dok su oni koji su bili uglavnom pasivni feminizirani. Ipak, vaan je zakljuak je taj da je osobina koja definie oba tipa pjedinaca tree prirode sudjelovanje u istospolnoj aktivnosti. U stvari, dainizam je predlagao treu prirodu koja je u osnovi bila homoseksualna. Kao rezultat toga, od petog vijeka, dainisti su bili u mogunosti uspostaviti razliku izmeu dravyalimga (bioloki spol) baziran na genitalijama i bhavalimga (psiholoki rod /seksualna orijentacija). Vremenom, to je dovelo do rasprostranjenog prihvaanja razliite seksualnosti meu dainistikim misliocima i mogunosti ovih pojedinaca da uu u monake redove kako bi dostigli prosvjetljenje. U konanici to e omoguiti Sakatayan (850 n.e) da razmotri promjenjivost ljudske seksualnosti. Da neki mukarci, na primjer, u odreenim situacijama mogu imati spolni odnos sa drugim mukarcima ili ivotinjama, iako su prethodno imali samo spolni odnos sa enama, ne znai da je ta osoba trenutano promijenila svoju svakaveda (seksualnu orijentaciju). Umjesto toga, jednostavno je istaknuta razliitost ljudske seksualnosti. On je tvrdio da seksualnost nije bila nita fiksnija od bilo kojeg drugog
emocionalnog stanje kao to su bijes, ponos ili ljubav (za razliku od seksualne elje). Na kraju, dainisti su se borili sa biolokim spolom, rodnim ulogama, seksualnim ponaanjem i orijentacijom, jer su vidjeli da se sve to preplie oko njih. Mnoge su muili pojednostavljeni pogledi koji proizlaze iz drevne indijske antike misli, koja jednostavno preklapa ljudsku seksualnost na gramatiku (sa njena tri spola). To je rezultiralo jedinstvenim idejama koje zvue vrlo moderno i podsjeaju nas da modernost nije iskljuiva karaketristika dananjice. Dainistiki mislioci su zakljuili da su seksualnost i izbor seksualnog objekta bili odvojeni od biolokog spola ili rodnih uloga. Bioloki mukarci i ene mogu biti strejt, gej ili biseksualni (koristei se modernom terminologijom). Biseksualci su bili oni sa najveim, najjaim seksualnim nagonom koji nisu bili sposobni ili nisu bili u mogunosti zadovoljiti se bilo kojim spolom pojedinano. U sutini, dainisti su smatrali istospolnu privlanost problemom u cjelosti odvojenim od biologije ili drutvene konstrukcije ni priroda ni odgoj ne objanjavaju (ili predviaju ili uzrokoju) homoseksualnost; ona jednostavno postoji. Dok je filozofija zanimljiva, moramo se zapitati kako su pojedinci tree prirode tretirani u stvarnosti. Djelo Vararucija, Ubhayabhisarika (Oboje idu u susret), smjeteno u vijeku s obje strane Kristovog roenja, ima lik koji se zove Sukumarika (Lijepa djevojka). Ona je tree prirode te je opisana sa irokim bokovima, ali grudima toliko malim da ne ometaju bliski zagrljaj i ona nije u opasnosti da zatrudni, tako da je u mogunosti uivati u strasti i zadovoljstvu bez opasnosti. Sukumarika je kurtizana iz visoke klase: uzaludno hirovita, poudna i kraljica drame. Pripovjeda ovoga djela vrijea je i prezire, to upuuje na to da, unato naizgled tolerantnom stavu dainistike filozofije, disfunkcionalne stigme medicinskih radova su bile vie u skladu sa zajednikim stavom spram tree prirode. Ostali radovi ukazuju na to da su se te
84
| BORN TO BE GAY
osobe suoavale ne samo sa drutvenom osudom, ve i mogunou pravne kazne. Arthashastra je jedno od najranijih radova koje je predloilo bilo kakvu kaznu za istospolne odnose. Seks izmeu ena bio je blae kanjen nego seks izmeu mukaraca, iako se ene koje prisiljavaju druge ene suoavaju sa jo veom novanom kaznom. U svim sluajevima, ipak, ovi inovi se tretiraju kao prekraji. Tekst tretira vaginalni odnos suprotnih spolova kao normu, ali ne pravi razliku izmeu oralnog i analnog seksa, bez obzira na to koji su spolovi ukljueni. to je jo vanije, smatra vaginalno silovanje ozbiljnim zloinom koji ukljuuje sakaenje ili smrt ne obinu novanu kaznu. Doista, Manusmriti sugerie da je tradicionalni dekret koji kae da seksualno sjedinjenje sa mukarcem (od strane mukarca) uzrokuje gubitak kaste bio u procesu zamjene za sistem novanih kazni i ritualne pokore (uglavnom kupanjem za uklanjanje neistoe), koje se najee odnosilo na seks sa bilo kim ili bilo im osim vagine (mukocentrini pogled na tekstove je oit). Dva savremena puranca predlau vie prozainu reakciju na nevaginalni seks. Narada Purana kae da e svako (tj. mukarac) ko ima seks pored vaginalnog seksa, zavriti u paklu koji se zove Retobhojana gdje e se morati hraniti sjemenom. Skanda Purana jednostavno sugerie da e ova vrsta ponaanja one koji ga prakticiraju uiniti impotentnima. Moda zastraujue, ali su znatno manje prijetei nego rimsko-kranski pristup paljenja ivih sodomista! Doista, ovaj kontrast je zapanjujui ako se podsjetimo na kontakte ne samo izmeu paganskog grko-rimskog svijeta Helena i kasnije Rimskog Carstva, ve i kristijaniziranog Rimskog i ranog Bizantskog carstva. Tokom itavog perioda koje se ovdje razmatra, izaslanici, trgovina i manja iseljavanja odvijala su se izmeu velikih sredita civilizacije istone hemisfere: Kine, Indije i Rima. Bactrian i indijski ambasadori posjetili su dvorove Hadrijana (vladao 117 - 138. n.e. poznat po svojoj ljubavi prema mladom Antinousu) i Antonija Piusa (vladao 138 - 161. n.e.). tovie, ve od
ranog velikog putovanja istono od Eudoxusa (drugi vijek prije nove ere), helenski trgovci su bili prisutni u Indiji, ostavljajui ne samo trgovaku robu, ve i skulpture i arhitekate. Dok ove velike civilizacije moda nisu bile bliske, one uope nisu bile nesvjesne jedna druge. Sa razvojem prozelitistikih religija kao to su kranstvo, islam i budizam, ova interakcija Evrope, Indije i Istoka postala je vea. No, vratimo se situaciji u Indiji. Medicinski tekstovi su se manje brinuli za napadanje nevaginalnih seksualnih praksi te su vie bili zainteresovani za objanjavanje (neto kao rani psihijatri) uzroka takvog ponaanja. Na primjer, Sushruta Samhita tvrdi da je mukarac koji samo moe biti u erekciji sisajui penis drugog mukarca i gutanjem njegovog sjemena roen iz slabog sjemena roditelja (u indijskoj misli oba roditelja su uestvovala u raanju). Dijete bez kostiju rodilo bi se ako bi se sjeme dvije ene uspjelo ujediniti u matericu jedne od njih. Mnogo vanije za raspravu koja slijedi je mnotvo srednjovjekovnih tekstova koji opisuju istospolne inove. Oni jasno pokazuju da istospolna djela nisu uvezena na potkontinent od strane mungalskih osvajaa. U hronikama kraljeva Kamira (Rajatarangini, 1148), za kralja Kshemagupta (vladao od 950. do 958. n.e.) se kae da je bio ovisan o analnom kao i vaginalnom seksu i da je imao muke miljenike koje je javno milovao. Shilappadikaram (200. n.e.) kae da je kralj Nurruvar Kannar poslao hiljadu sjajno odjevenih kanjuka mukih prostitutki sa dugim blistavim kosama kralju Shenguttuvan od Chere (bratu autora djela, Princu Ilango Adigal). Kljuni tekst je, dakako, Kama Sutra, koja je ujedno i najpoznatije hinduistiko djelo na Zapadu. U Kama Sutri se, u osnovi, radi o ostvarenju hedonizma u opem, naroito seksualnom smislu. Tekst se sastoji od sutra ili izreka, koje su esto zagonetne, ali popraene citatima iz literature dajui primjere aktivnosti o kojima se raspravlja. Tekst govori o seksualnim aktivnostima mukaraca (u smislu sofisticiranih urbanih stanovnika) i ena, kao i o ulozi prijateljstva i kako ovo zadnje
86
| BORN TO BE GAY
esto iskljuuje seksualnu intimnost ak i izmeu pripadnika suprotnog spola. Na primjer, mukarac bi mogao imati snehamitra (voljenu prijateljicu) sa kojom se igrao kao dijete, i sa kojom bi trebao izbjegavati seks. Kama Sutra takoer raspravlja tritiya prakriti ili treu prirodu od samog poetka. Srednjovjekovni komentator teksta, Yashodhara (1150), je objasnio da je trea priroda napumsaka niti mukarac niti ena i dodao je da su ti ljudi dobivali uitak oralnim seksom. Ne treba zakljuiti da Kama Sutra ne raspravlja o analnom seksu (kao to bi oni koji to povezuju sa pojavom islama eljeli). U opisnom, nepogrdnom sljedeem odlomku obavjetava nas da kopulaciju nie, u anus, prakticiraju narodi juga. Kama Sutra je najeksplicitnija u svojoj raspravi o oralnom seksu izmeu mukaraca. Yashodhara opisuje dva tipa osoba tree prirode: mukarci koji izgledaju i ponaaju se kao ene i oni koji ne izgledaju i ne ponaaju se tako (vidjeli smo odjek dainistike distinkcije). Oboje ude za seksualnim kontaktom sa drugim mukarcima, ali to je oitije u ranijem nego u kasnijem sluaju i olakava im seksualne odnose. Konkretno, ilustrira potekoe dvije osobe tree prirode koje izgledaju-kaomukarci u spolnom odnosu. Govori o maseru i tehnikama koje koristi kako bi zaveo klijenta, ukljuujui verbalne aluzije, rune stimulacije penisa i, na kraju, osam vrsta oralnog seksa koji obojicu mukaraca dovode do orgazma. Oboje, i Kama Sutra i njen komentator upuuju na to da postoji neka neistoa u oralnom seksu, ali Yashodhara zavrava sugerisanjem da je uglavnom rije o lokalnom obiaju i vlastitim sklonostima. Openito, autori teksta, Vatsijajana i Jaodara su imali tolerantan stav prema oralnom seksu izmeu mukaraca. Bliski prijatelji mogu konzumirati parigraha (brak) takvim djelima ili jednostavno daljnje zacementirati svoje prijateljstvo, maitri. in se moe obavljati obostrano, a Jaodara je zakljuio da ene takoer mogu oralno zadovoljiti jedna drugu. Vatsijajana zakljuuje poglavlje o oralnom seksu rekavi da je varijabilnost
ljudskog uma (i elje) takva da niko ne moe znati kada, kako i zato bi osoba eljela imati takvu vrstu seksa. Iako analni seks, ukljuujui i enino koritenje dilda kako bi penetrirala u mukarca, to spominje, ini se jasnim da je oralni seks (za razliku od antikog grko-rimskog svijeta) bio uobiajen tip seksa izmeu mukaraca. Zato i kada se analna penetracija poela shvatati normalnom tipom seksa izmeu mukaraca nije jasno, iako se moe odnositi na dolazak Mugala. Ako je tako, onda oni nisu oni koji su kasnije donijeli analni seks, ve su bili djelomino odgovorni za njegovo nadomjetanje oralnim seksom kao normativnim ponaanjem izmeu mukaraca. Slika homoseksualnosti koja proizlazi iz onoga to znamo o dalekom Istoku u tom razdoblju razlikuje se u detaljima, ali ne i u sutini, od one iz Indije. Najei pojam na kineskom jeziku za istospolne odnose datira, ne iz Zhou (i Qin) dinastija, nego iz kasnije dinastije Han (206. p.n.e. 220. n.e.). Slubeni dvorski hroniari nisu tajili istospolne odnose careva Han. O njihovim miljenicima se raspravljalo zajedno sa njihovim suprugama i konkubinama. esto je najmanje deset careva bilo ukljueno u istospolne odnose tako da je savreno prikladno nazvati ih biseksualnima. Iako zanimljivo za savremenog historiara, vaan zakljuak ovdje jeste taj da savremenici nisu imali negativne reference na ove odnose. Doista, istospolni odnosi careva nisu bili vie vrijedni panje nego njihovi odnosi sa pripadnicima suprotnog spola. Ovo, vie nego bilo ta drugo, istie oputeni stav u ranom kineskom drutvu prema istospolnim vezama, koji je ostao tokom itavog ovog razdoblja, unato razvoju taoistike misli (kao filozofski sistem razliit od religije) i konfuijanizma (koji je u kineskoj misli naglasio sinovsku dunost razmnoavanja). Kao to smo vidjeli, iako su zapadni, klasini, paganski historiari i komentatori bili svjesni istospolnih odnosa svojih kraljeva i careva, esto se nasluivala odvratnost ili neodobravanje ovakvog ponaanja. Takva stigma se ne pojavljuje u kineskim zapisima. U isto vrijeme, prvi primjeri istospolnih aktivnosti zabiljeeni su u Japanu. Jedna od najvanijih pria se odnosi na
88
| BORN TO BE GAY
vladavinu carice Jingu (170 - 270. n.e.). Tokom posjeta inuno palai u Ki pokrajini, caricu je pogodila trajna tama u kojoj se nalazila pokrajina. Kad se raspitivala, reeno joj je da je to rezultat dogaaja koji su se odvijali oko dva into sveenika. Sveenici, ino i Ama, bili su najblii od svih prijatelja, unato tome to su pripadali razliitim hramovima. Kada je ino umro, Ama je bio toliko izvan sebe da se ubio, a njegova posljednja elja bila je da bude ukopan sa svojim ljubljenim inom. To je uinjeno, ali, od tog trenutka nadalje, sunce je prestalo da sija. Carica je naredila da se grob otvori i da se tijela ukopaju odvojeno. Nakon to je to uinjeno, dan i no su bili kao i prije. Mnogi savremeni japanski historiari tumae ovo kao osudu ljubavi ino i Ama. Meutim, to je problematino iz vie razloga. Prvo, mogue je da bi se ovo moglo protumaiti kao osuda samoubistva, to se ini tee vjerovatnim u japanskoj kulturi. Isto tako, u ovoj prii bi se mogla vidjeti moralna poruka u odbacivanju ukopa dva sveenika iz suparnikih hramova u jedan grob. ak i ako neko posmatra ovaj mit kao odbacivanje istospolne ljubavi, treba objasniti uobiajenu prirodu ovakvih seksualnih radnji u kasnijoj knjievnosti i oiti nedostatak bilo kakve drutvene sramote protiv bilo kojeg mukarca koji ima spolne odnose sa drugim mukarcem. to je jo vanije, ono to je prilino jasno jeste to da je jedan od najvanijih mitova u bilo kojoj kulturi zato dan slijedi no i koji se nalazi u japanskoj mitologiji, blisko povezan sa ljubavlju dvojice mukaraca jednog prema drugome. Dok japanska mitologija moe predstavljati nejasan i sloen odnos prema istospolnim vezama, situacija u Kini u to vrijeme je bila dosta naprednija. Jedan od posljednjih careva Hana, Ai, doao je do kraja svog ivota, bez spornih pitanja. Pokuao je dogovoriti da ga njegov ljubavnik, Dong Xian, naslijedi. Meutim, politika elita nije bila voljna prihvatiti nasljednika ija vezanost za prijestolje nije bila vezana krvlju (udovica) carica bi gotovo sigurno bila prihvaena. Dong Xian je bio prisiljen izvriti samoubistvo. Dirljiva pria o njihovom zajednikom ivotu proizvela je izraz koji je nagovjeten gore. Jednoga dana, dok je drijemao sa
Dong Xianom, car Ai je ga je ugledao kako lei preko rukava careve halje. Kako ne bi probudio Dong Xiana, Ai je odrezao rukav kako bi se mogao dii i otii poslom na dvor. U ast toj ljubavi carska moda se promijenila; Aievi ostali dvorjani poeli su nositi svoje haljine bez rukava. Nakon toga, ljubav izmeu dva mukarca redovno se spominje kao strast bez rukava. Ne samo da dvor nije odbacio Aijevu ljubav prema Dong Xianu, ve je izraz te ljubavi imitiran. U veini sluajeva, carevi su bili oito poliseksualni (ini se da je biseksualnost nefer termin za koritenje, implicirajui postojanje dvije razliite vrste seksualnosti homoseksualnost i heteroseksualnost sa treom kategorijom izmeu). Za Ai, ipak, reeno je da se po prirodi, ne interesuje za ene, to moe objasniti nedostatak spornih pitanja i njegovu elju za promicanjem Dong Xiana na prijestolje u njegovo ime. Dok je Dong Xianovo pristupanje bilo nedopustivo, nema dokaza o bilo kakvoj prateoj osudi odnosa per se. Istospolna ljubav nije bila ograniena na one koji su odbijali enske ili muke uloge. Kao i sa vojno uspjenim rimskim carem Hadrijanom, rana kineska historija je prepuna ratnih careva i njihovih omiljenih odlazaka u borbu jedan pored drugoga (usporediti Aleksandra Velikog i njegovog generala, Hephaistione). Kljuni primjer za to je Car Wu. Njegov miljenik, Han Yan, je bio poznat zbog svojih borilakih vjetina. Historijski primjeri njihove veze ne naglaavaju odjeu i dvorsku politiku (kao kod Aija i Dong Xiana), ve vjetine jahanja, junatvo u streljatvu i uspjeh na bojnom polju. U toj vezi se opet vidi kineski obrazac istospolnih veza na temelju statusa, ne dobi ili aktivnosti/pasivnosti. Wu je bio dominantan zbog svog drutvenog statusa; obojica su, meutim, bili prikazani, od strane savremenih kroniara, kao pravi mukarci. Vano je napomenuti da je tek na kraju tog razdoblja (600. n.e.), ak i u Evropi, obrazac koji smo odavno primijetili, i dalje ostao prilino iroko prihvaen. Ljubav, prijateljstvo, seks i zadovoljstvo su meusobno bili povezani, dok je brak bio u velikoj mjeri dogovorena afera, posebno usmjerena na razmnoavanje.
90
| BORN TO BE GAY
Meutim, irenje kranstva i snaan poticaj koje je ono steklo od carskog priznanja poelo je poprimati utjecaj. Judaizam i njegove ideje o seksu zbog razmnoavanja unutar brane veze ostali su gotovo u potpunosti ogranieni jevrejskom narodu. Kranstvo ne samo da je imalo elju (tovie, to je boanska zapovijed) za irenjem svojih uvjerenja; ono je takoer steklo teinu i snagu zakona i drave. To bi gotovo sigurno znailo daljnje preobraenje naroda kranstva (Mediteransko primorje i sjeverna Evropa) u vezi seksualnog odnosa samo zbog razmnoavanja. Pojavom islama, koji dijeli judeo-kranske stavove i iri se du june obale istone Afrike te istonije prema Indiji, dolo je do dubljeg utjecaja u mileniju koji slijedi. Dvostruka snaga kranstva i islama osigurala je primarno mjesto seksualnom odnosu zbog raanja. No, kao to emo vidjeti, to se nije desilo bez otpora, niti se desilo odjednom ni u potpunosti.
ETIRI
(6001550)
ZATVARANJE SVIJESTI
Amir eli vidjeti kako izgledam kada sam sodomiziran (Al-Dalal na suenju 1450)
Islam se pojavio na mediteranskoj pozornici u kasnom sed-
mom i poetkom osmog vijeka, briui romansko-bizantsku vlast iz veeg dijela srednje i Sjeverne Afrike. Kao monoteistika religija sa jakim moralnim kodeksom, malo se razlikovala od kranstva ili judaizma u odnosu na seks i seksualne aktivnosti. Zapadnjaka sklonost upuivanja na judeo-kransko-islamski svijet mogla bi se trenutno baviti (u ovoj knjizi) izrazom judeo-kransko-islamske vrijednosti. Meutim, u jednom podruju islam se razlikuje. Istospolne aktivnosti su u velikoj mjeri viene kao loe ili neprimjereno ponaanje, a ne kao grijeh. Istospolne aktivnosti su mogle biti (i bile su) kanjene smru, ali su mogle biti i pokajane. Dakle, najveim dijelom, islam je imao neto blai pristup prema onima koji su zalutali u istospolne inove, a naroito su sauvali vie grko-rimski stav prema pederastiji. Oiti, stalni istospolni inovi izmeu odraslih obino su rezultirali smru, dok je u jevrejskom i kranskom pristupu pojedinani istospolni in mogao prizvati smrtnu kaznu. Meutim, pojava islama nije pravo mjesto za poetak ovog poglavlja. Uoi ovog perioda koji razmatramo, posljednji veliki rimski (bizantski) car, Justinijan (482-565), prvi je uveo posebne zakone sa ciljem zabranjivanja svih vrsta homoseksualnih odnosa. Godine 533, stavio je sve homoseksualne inove pod zakon koji je kanjavao preljub (smru). Naknadni zakoni 538. i 544. godine pozvali su sve homoseksualne
92
osobe da se pokaju za svoje grijehe i da uine pokoru. Svako ko je ostao prakticirajui homoseksualac (da upotrijebimo moderni izraz) trebao je biti predan gradskom upravitelju (sucu). Nije jasno ta je to znailo, ali po svoj prilici optueni je tada bio odgovoran prema zakonu 533. koji regulie preljub i homoseksualnost. Nije jasno da li su ovi novi zakoni imali direktan utjecaj. No, znamo da su vodee linosti kanjavane na temelju njega, iako Malalasov primjer (491-568) predstavlja kaznu koja je u suprotnosti s pravnim dekretom:
Meu [kanjenima] bili su Izaija sa Rodosa, koji je bio prefectus vigilum [komadant vatrogasaca, zapovjednik strae] u Carigradu, i Aleksandar, biskup Diospolisa u Trakiji. Dovedeni su u Carigrad po carskom nareenju te su osueni i svrgnuti od strane gradskog perfekta, koji ih je kaznio, protjerujui Izaiju nakon teke torture i izlaui Aleksandra javnom ismijavanju nakon to su ga kastrirali. Ubrzo nakon toga, car je naredio da svi oni koji su proglaeni krivima za homoseksualne odnose budu kastrirani. Mnogi su tada pronaeni i kastrirani te su umrli. Od tada, oni koji su osjetili seksualnu poudu za drugim mukarcima ivjeli su u strahu.
Nakon tri vijeka slubenog kranstva, kojeg je nametala drava u samom srcu najmonije svjetske kranske drave, homoseksualnost je i dalje postojala na najviim drutvenim, politikim i religijskim nivoima. Meutim, odobravanje grkog svijeta otvorilo je put preziranju Rima, koji je zamijenjen kranskim negodovanjem novo razdoblje samo to nije zapoelo sa progonom i terorom. Malo je razloga da se to smatra principijelnim stavom. Veina hroniara tvrdi da su Justinijan i njegova supruga, carica Teodora (500 - 548), jednostavno koristili naknade kao nain
ZATVARANJE SVIJESTI | 93
za uklanjanje politikih protivnika ili za iznudu novca. Prokopije je na dugakom popisu manjina na meti reima naveo i homoseksualne osobe: Samariani, pagani, neortodoksni krani, astrolozi, i pristalice zelene frakcije utrkivanja koija. Teodora je bila u mogunosti da procesuira jednog mladog Zelenog entuzijastu, nakon to ga je odvukla iz crkve (gdje je traio utoite), strano ga muila i kastrirala bez suenja. Kada je pokuala dobiti jo jednog Zelenog na sudu, nije bila u stanju zaustaviti suce od odbacivanja sluaja, bez obzira na podmiivanje svjedoka i muenja prijatelja optuenika kako bi ga pridobila za svjedoenje protiv optuenog. Stanovnitvo Carigrada je slavilo oslobaajuu presudu uz pripreme za praznik. Slini obrasci se vide i na drugim mjestima, kod sekularnih politikih vlasti u donoenju zakona protiv istospolnih praksi, sa malo upuivanja na teologiju, i sa jo manje dokaza crkvene podrke. Na primjer, vizigotski osvajai rimske panije pokuali su se dodvoriti svojim romaniziranim podanicima donoenjem zakona protiv homoseksualaca i Jevreja. Katolika crkva je pokazala nije pokazala puno entuzijazma za mjere i posebno protivne odredbe za preobraanje Jevreja pod vodstvom svetog Izidora iz Sevilje (560 - 636) na etvrtom Koncilu u Toledu (633). Na kraju (675) Crkva je bila prisiljena, izravnom kraljevskom odredbom, da donese crkvene kazne za sveenika i homoseksualnost, ali u oba sluaja, pokuala je smanjiti kazne, iako je drava ponitila manje kazne. Niti jedan drugi zakon nije preostao. Doista, iako je Karlo bio okiran objavom da su neki od redovnika u njegovom carstvu bili bludnici, on nije uradio nita vie do izrazio uenje:
ivot i estitost redovnika je najvea nada za spasenje svih krana [Oni moraju] nastojati da se uvaju od takvog zla... [a on ne bi] vie doputao takve bolesti u bilo kojem
94
| BORN TO BE GAY
dijelu [svog] carstva, a jo manje meu onima koji bi trebali biti posebno estiti i poboni.
Dodatne odredbe karolinkog suda nisu uradile nita vie do osudile postojanje bluda i opomenule crkvene voe da unite tu praksu. ini se da su sinodi koji su donosili Crkvena pravila i dravne zakone tokom ranog srednjeg vijeka imali malo interesa za homoseksualnost. To ne znai da nisu nita znali o tome. Kazne, koje su bili vodii za sveenike koji su dodjeljivali pokoru za odreene grijehe, navode skoro svaku moguu permutaciju za skoro svaki zamisliv grijeh. Homoseksualnost nije izostavljena iz ovoga. Meutim, mogu se izvui neki zakljuci o stavu Crkve napominjui da je Pokora pape Grgura I (vladao 731 - 741), navela 160 dana pokore za lezbejstvo, 365 dana za muku homoseksualnost i tri godine za sveenike koji su odlazili u lov. Doista, Karolinki sud, u formi Alcuina (732 - 804), vidio je preporod ne samo u latinskoj poeziji, ve i u predkranskom senzibilitetu o mukoj ljubavi. Alcuina poezija bila je prilino homoerotska, iako je naglasak bio uglavnom na svetoj i idealiziranoj prirodi takve ljubavi. Posebno je bio privlaan i vezan za svoje studente, piui im obilato ljubavna pisma. Iako je moda zgodno posmatrati njegova pisma kao platonska (u modernom smislu te rijei), teko je zakljuiti kako se moe protumaiti ovo pismo biskupu kojem se divio:
Mislim o tvojoj ljubavi i prijateljstvu sa tako slatkim uspomenema, uvaeni biskupe, tako da udim za vremenom kada bih mogao biti u mogunosti da zgrabim vrat tvoje slatkoe prstima moje enje... kako bih potonuo u tvoj zagrljaj... kako bih pokrio, vrsto stisnutim usnama, ne samo tvoje oi, ui i usta, ve i svaki tvoj prst i none prste, ne jednom ve vie puta.
Zahtijevalo bi se veoma interpretativno shvaanje za spiritualizaciju ovakvog pisma. Jednostavna je injenica da poezija tog vremena obiluje izrazima ljubavi izmeu mukaraca (uglavnom redovnika), i da su svjetovne viteke prie, koje naglaavaju bliske muko-muke veze bile takoer relativno este. U mjeri u kojoj se vidi razvoj koji se odnosi na homoseksualnost, mora se uzeti u obzir irenje ideja o seksu openito. Kao to je navedeno u prethodnom poglavlju, veliko nasljee rane Crkve o toj temi bio je naglasak na razmnoavanju kao najveoj svrsi seksa. To je stajalite koje objanjava osuda svetog Bonifacija (680 - 754) Engleza za sodomiju. On je prigovorio da su njegovi sunarodnjaci prezirali zakonit brak i preferirali su incest, promiskuitet, preljubu i opaku uniju sa religioznim i enama iz manastira. Njihova sodomija bili su neprokreativni seks, incest i preljuba, uz seksualne odnose sa asnim sestrama. Hincmar od Reimsa, vodei njemaki teolog i politiar (806 - 882), bio je jo eksplicitniji:
zato neka niko ne tvrdi da nije poinio sodomiju ako je postupio protivno prirodi, bilo sa mukarcem ili enom [moj naglasak] ili se namjerno i svjesno oskvrnuo trljanjem [masturbacijom], dodirivanjem ili drugim neprikladnim radnjama.
Doista, Hincmar je izjednaio homoseksualne inove sa jednostavnim bludom (seks van brane veze); kada je ukljuivao (barem jednu) vjenanu osobu, u pitanju je bio odreeni vid preljube. On je ak dodao raspravu o lezbejstvu neto to se Biblija i veina drugih Crkvenih pisaca i pravnika nije trudila uraditi. On je napisao:
[Lezbejke] ne stavljaju meso do mesa u smislu genitalnih organa jedne u tijelu druge, jer priroda to ne doputa, ali transformiu koritenje ove membrane na neprirodan nain tako da su prijavljene da koriste odreene instrumente
96
| BORN TO BE GAY
zlokobne namjene za pobuivanje elje. Tako su poinile grijeh injenjem bluda nad svojim vlastitim tijelima.
Opet, zloin je blud. Hincmar je takoer protumaio Pavlov odlomak o anti-homoseksualnosti u Rimljanima kao:
odakle slijedi, kao to apostol kae u Rimljanima (1:26-27), da ako bilo ko poini neistou na bilo koji nain, bilo mukarci sa mukarcima, ene sa enama, mukarci sa enama, ili svi sami sa sobom, to nepristojnost koja odvaja krivca iz Kraljevstva Boijeg.
To nije ba ono to je Pavle napisao:

Njihove ene su zamijenile prirodne odnose za one neprirodne. Na isti nain i mukarci su napustili prirodne odnose sa enama i bili su obuzeti poudom jedni za drugima. Mukarci su poinili nepristojnosti sa drugim mukarcima, i dobili su zasluenu kaznu za svoje perverzije.
Takoer, pronaao je ne samo homoseksualnost ve i prostituciju u Pavlovim Korinanima (6:9):

Ili zar ne znate da nepravednici nee batiniti kraljevstva Bojega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni mukolonici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovai, ni razbojnici nee batiniti kraljevstva Bojega.
Opi napad na prostituciju teko da se moe nai ovdje. Poslije onog to je reeno, ini se da je Hincmar jedinstven u Crkvenoj misli po pitanju homoseksualnosti u Joelu 3:3 (i za moj narod bacae drijeb, i davae dijete za kurvu, i prodavae djevojku za vino, te pie) i Efeanima 5:12 (jer to
potajno ine, sramota je i govoriti.). Hincmarova stajalita pomalo su zbunjujua, ali ono to je jasno jeste to da istospolni inovi za njega nisu bili bitno drugaiji od cijelog niza moguih seksualnih ponaanja izmeu mukarca i ena ili pojedinaca koji se samozadovoljavaju. Ono to vidimo krajem 800-tih je sputanje postelje u kranskoj misli u odnosu na prirodu, raanje, brak i valjani seks. Svaka druga vrsta seksualnog ina (od masturbacije, preko bluda, preljuba i homoseksualnosti do sodomije) jednostavno je osuena kao ona ija svrha nije razmnoavanje, kao neprirodna i sodomina. Ne postoje dokazi o hijerarhiji grijeha sa homoseksualnou na vrhu. Umjesto toga, u mjeri do koje se moe razaznati, ini se da su preljub i incest najgori zamislivi grijesi. Promjene su se poele deavati u 12. vijeku, iako su pomaci protiv seksualnog nemorala openito, a naroito protiv sodomije, ini se u velikoj mjeri povezani sa pokuajima nametanja sveenikog celibata meu monakim zajednicama (u prvom redu) i upnika (u kasnijem razdoblju). Dakle, vidimo Vijee Londona (1102) sa izriitim zahtjevom za priznavanjem sodomije kao grijeha. Zanimljivo, Sveti Anselmo (1033 - 1109, nadbiskup Kanterberija) jednostavno je odbio objaviti dekret, istiui u pismu jednom od svojih arhiakona i bliskih prijatelja: Ovaj grijeh je do sada bio tako javan da je iko jedva bio postien zbog njega, i stoga su mnogi stupili u njega, jer nisu bili svjesni njegove ozbiljnosti. Moda je to bilo ozbiljno, ali ini se da je sveti Anselmo imao malo interesa u povlaenju posebnog poteza protiv toga. Osim toga, dekret vijea mora se posmatrati u kontekstu. Do etvrtog Lateranskog koncila (1215) pod mandatom godinje ispovijedi, veina krana je ispovijedila svoje grijehe samo jednom zbog sigurnosti svoje samrtne postelje. Prvi Lateranski koncil (1123) poeo je utrku za kontrolisanjem seksualnih obiaja. Papa Leo IX (vladao 1049 - 1054) bio je entuzijastini pristalica sveenikog celibata i vodio je kampanju za proirenje zavjeta celibata sa redovnih sveenika
98
| BORN TO BE GAY
(redovnici i redovnice) i na svjetovna sveenstva (upnici). To je kulminiralo u vladanju prvog Lateranskog koncila, koji je ponitio brakove sveenika. U stvarnosti, meutim, ne samo da su mnogi sveenici bili ukljueni u seksualne veze (i brakove) sa enama, ve je i znaajan broj njih u javnosti bio poznat sa svojim vezama sa drugim mukarcima, u tolikoj mjeri da je to postao vaan element u satirama tog razdoblja. Poznati pjesnik Walther od Chatillona (rani 12. vijek) ismijao je jednog biskupa poznatog po svojoj revnosti za ukidanje sveenikog braka, jer biskup sam po sebi nije imao puno interesa za takve stvari: mukarac koji zauzima biskupiju vie je Ganymedier od Ganimeda. Ono to je svakako bio sluaj jeste to da je seks izmeu mukaraca bio otvorena tema za raspravu i neki mukarci su bili prilino otvoreni u svojim ljubavnim aferama sa drugim mukarcima, ak i kada priznaju da to Crkva ne odobrava. Stoga, vidimo Petra od Abana ( 13. vijek) kako objanjava to je seks izmeu mukaraca zapravo znaio:
Neki sprovode zli in sodomije trljanjem penisa rukom [masturbacija; uzajamna ili samostalna]; drugi trljanjem izmeu bedara [adolescentne] mladei [frotiranje, interkruralni seks], to veina radi ovih dana; a ostali izazivajui trenje oko anusa i stavljanjem penisa u njeg na isti nain kao to se stavlja u enske spolne dijelove.
Narod je znao ta su mukarci radili sa mukarcima. Da su neki vodei mukarci toga vremena bili povezani sa drugim mukarcima (kao i sa enama) bilo je jednako dobro poznato. Dakle, uveliko se komentarisalo o ljubavnim aferama kralja Riarda Lavljeg Srca od Engleske (1157-1199). Njegova prva znaajna ljubav (dok je bio vojvoda od Akvitanije) bio je Filip, kralj Francuske (1165-1223).
Svaki dan su jeli za istim stolom i iz iste posude, a nou kreveti ih nisu razdvojali. Kralj Francuske ga je ljubio kao samoga sebe; a oni voljeli su jedan drugoga toliko da je kralj Engleske [Riardov otac, Henri II] bio apsolutno zapanjen strastvenom ljubavlju meu njima i divio joj se.
Izgleda da niko nije bio pretjerano zabrinut Riardovom privrenou, iako je jasno da je bio svjestan svoga ponaanja koje je izvan crkvenog idealnog odobrenog ponaanja. On se u vie navrata pokajao zbog tog grijeha. Kljuna taka je ta da se Crkva poela interesovati za pitanja seksualnosti. Meutim, njen primarni fokus su bile seksualna prenemaganja upnog klera i nagrada za proirenje sveenikog celibata. Za veinu, ovo pitanje se usmjerilo na kraj prakse sveenikog braka (prakticiran i danas meu pravoslavnim parosima, pa ak i kod istonih romanskih katolikih sveenika). Ako je postojao neki poseban interes za homoseksualnost, postojao je kao vrsta bluda i preljuba. Sodomija nije bila neoprostiv grijeh; jednostavno je bila podkategorija seksualnog grijeha u koji svako moe pasti. Tokom 1100-tih, ton se poeo mijenjati. Trei Lateranski koncil (1179) posebno je zabranio onaj (blud), koji je protiv prirode. Bilo koji sveenik, uhvaen u sodomiji, bio je skinut sa dunosti ili osuen na samostanski ivot, dok su se laici suoavali sa izopenjem i drutvenom iskljuenou. Ovo isto vijee je takoer donijelo naredbe ograniavajui ekonomske i drutvene uloge otvorene Jevrejima i njihovim interakcijama sa kranima. Sve vie, sveobuhvatnost grupa i praksi se poela odravati, to je sluilo da smjesti heretike, Jevreje i homoseksualce u drukiju (i prijeteu) kategoriju kada su aranje i kontakt sa demonskim dodani, mjeavina je postala eksplozivna. Svjetovno zakonodavstvo uslijedilo je bujno i brzo neki od njih su bili jezivi u svojoj pokvarenosti. Kraljevski edikt u Kastilji glasi da ako neko poini ovaj grijeh, nakon to se dokae, oboje (bi trebali) biti kastrirani
100 | BORN TO BE GAY
pred cijelim stanovnitvom... onda ih treba objesiti za noge dok ne umru. Pravna kola u Orleansu je predloila kastraciju za prvi prekraj, komadanje za drugi i lomau za trei. Pravo u Bologni (1288) zamijenilo je novanu kaznu lomaom - to bi mogao biti dio opeg oivljavanja u rimskom Zakonu, koji je pod kasnim Carstvom i ranobizantskim periodom propisivao paljenje. Statut u Sieni je naredio da se bludnici objese za njihove spolne organe. Prosta je injenica da je razdoblje koje vodi do crne smrti (1350) smatralo poveanje crkvenih i svjetovnih propisa posebno usmjereno na homoseksualnost, sve vie povezanim sa heretikim pokretima. Nema razloga pomisliti da je ovo bio odgovor na bilo kakvo poveanje broja mukih istospolnih aktivnosti, ili pak da su imali puno utjecaja u praksi (strukture drave su obino bile preslabe za sprovoenje mnogih zakona). Ipak, problem je bio istaknut i bio je tradicionalno prihvaen (ako ne i podran) u mnogim zajednicama, kao to pokazuje Pierre de la Paludeova ( 14. vijek) duhovita odbrana toga zato bi upne crkve i sveenici trebali prestati blagosiljati istospolne zajednice kao brakove. Pojavom Crne smri, Evropljani su nastojali objasniti zato ih je Bog kaznio tako stravino. Brojne skupine su se nale obiljeene kao rtvena janjad. Jevreji su bili oit objekt za napad, a preko velikih itnih polja Francuske, vicarske i Porajnja, Jevreji i njihove zajednice su iskorijenjene u bjesnilu antisemitizma. Bili su optueni za zavjeru sa muslimanima, gubavcima i avolom (izmeu ostalih) za irenje kuge i unitavanje kranstva. Hereza je takoer viena kao mogui uzrok za boansku uzvienu srdbu izraenu u obliku kuge. Dakle, Crkva i drava su poele pridavati sve vei znaaj uvjerenju i praksi. To da je do Velikog raskola (1378 - 1417) dolo u ovom trenutku, proizvodei dva i onda tri pretendenta na papinstvo, samo je pojaalo osjeaj da je Crkva bila u haosu, a da su snage hereze i zla pokrenute. Naravno, u bilo kojoj idividualnoj zajednici u kojoj moda nema Jevreja ili heretika - i papinska politika bi mogla biti nadaleko uklonjena.
U veini mjesta, dakle, ljudi su morali identificirati uzroke nesree koju je donijela Crna smrt unutar zajednice. Voeni propovjednicima i moralistima, bilo je lake uvidjeti da je Bog bio razljuen zbog seksualnog nemorala. Dvije skupine su stremile tome da se nau u vatrenoj liniji (doslovno, u smislu prijetnje spaljivanjem): bludnika i prostitutki. Ova tendencija napada na posebne skupine nakon Crne smrti moraju se ispitati u detalje, jer je izgraena cjelokupna oprema zakonodavstva i kulturni mentalni sklop, koji e u velikoj mjeri odrediti zapadnoevropske stavove prema Judaizmu, seksualnom nemoralu i neortodoksnim religijskim uvjerenjima za sljedee pola milenija. Evropa je poela uviati, kao to je Justinijan tvrdio u svojim odredbama, da je grijeh (posebno lana religija, neprirodni seks i hereza) bio uzrok gladi, kuge, rata i svake druge katastrofe. Jevreji vie nisu bili samo nekrani; bludnici vie nisu bili samo kurvari i preljubnici; heretici nisu vie bili samo zavedena braa. Sve troje postal je najvea prijetnja drutvu, uzrok svih zala i problema. Rjeenje je bilo iskorjenjivanje. Prva luka za poziv u krizi uspostavila je ton za ono to e uslijediti. Iz oitih razloga, Evropljani, opsjednuti kugom ili klonuli u posljedicama, usmjerili su se ka Crkvi u traenju objanjenja i uputa. Budui da su sveenici imali poseban odnos sa boanskim, bilo je mogue da e objasniti ili promijeniti tok epidemije. Njihovo objanjenje je takoer bilo znatno manje cerebralno nego ono lijeniko. Postojao je oit razlog za kugu: Bog je bio ljut na zajednicu. Bilo je apsolutno neophodno da grijesi koji su izazivali boansku ljutnju budu identificirani i eliminisani. Tri kljune mete su mogle biti identificirane. Prvo, opa pobonost ili grijeh cijele zajednice bio je ispitivan. Ljudi su bili potaknuti na sluenje sakramentima Crkve, obavljanje hodoaa, molitvu, uestvovanje u procesijama i obavljanje drugih poboih djela. Drugo, zajednica bi mogla okrivljena za pruanje utoita bezbonima i bezbonim uvjerenjima. Tako je hereza morala biti iskorijenjena i,
zajedno sa ovim, najoitija skupina neortodoksnih vjernika bili su Jevreji. Budui da su Jevreji odbijali istine kranske vjere koju su posmatrali kao neprijatelje Boga i, time, sljedbenike Boijeg velikog neprijatelja, Sotone - kao takvi bili su heretici. Konano, drutva su savjetovana da iskorijene one grijehe koji su bili najvidljiviji i koji bi vjerovatno izazvali gnjev Boji. Prostitucija i istospolna djela su oito bili meta. U stvari, vjerske voe su savjetovale kako bolest ima nauno, kao i teoloko objanjenje. Problemi koji su uzrokovali epidemiju su bili okolini. Neto u regiji zarazilo je zajednicu. Lijenici su posmatrali oneienja u zraku, u smislu prirode, dok su religijske voe pretpostavljale da je oneienje bilo prisutno (u zraku) u metaforikom i religijskom smislu. Za obje strane, kuga je bila posljedica imbenika koji su ve postojali u mjesnom i politikom tijelu. Kuga nije prela od nekoga ili od nekud drugo. Kuga je izbila zbog zagaenih uslova koji su ve prisutni. Stvari, ljudi i mjesta nisu nosili i irili kugu (zarazom) u neutralnom smislu. Umjesto toga, poast se pojavila jer su imbenici koji su uzrokovali bolest ve bili prisutni. Nain da se sprijei, prekine ili izlijei kuga, i za lijenike i za religijske voe, bio je promijena onih aspekata okolia koji su bili izvori oneienja. Dok su suci bili spremni prihvatiti kako bi loe zdravstvo moglo pogorati zdravlje graana, dosljedno su se drali miljenja da je kuga zarazna bolest, a ne groznica uzrokovana loim zrakom. Osim toga, oni su takoer spremni vjerovati da Boija srdba moe biti paljba protiv grada u obliku zarazne epidemije. Obini ljudi su naroito bili skloni sloititi se da su odreene radnje (posebno one drugih) bile te koje su se trebale kriviti. Bez obzira na teorijska razmiljanja, jedan pravac djelovanja je bio oit: zajednica se trebala proisti od oneienja i sprijeiti ponovno zagaenje. Kao to je ve gore navedeno, napadi protiv Jevreja su bili najoitiji i straan primjer ovog pokuaja ienja urbane sredine, skupina i pojedinaca za koje se smatralo da su zagaene
i oboljele. Iako izvan okvira ove knjige, progon Jevreja u razdoblju nakon kuge treba uzeti u obzir u nekim detaljima, jer je jasno da napadi koji su uslijedili protiv homoseksualaca i heretika nisu bili izolirani sluajevi moralnosti. Evropa nije doivjela neki moralni preporod protiv seksualnog grijeha 1400-tih, koji je pokuao iskorijeniti posljednje ostatke klasine poliseksualnosti ili razuzdanost Tamnog doba zapadnog kranstva. Posmatrano u irem kontekstu antisemitizma, to postaje i dio te Evrope uputene u val rtvovanja i ugraenoj u ustaljenoj popularnoj teoriji o katastrofi, znailo je da treba kriviti neke odreene vrste ljudi. Do 1550. godine gotovo da nije ostalo Jevreja u zapadnoj Evropi, jer je zemlja za zemljom protjerivala ili pogubljivala svoj jevrejski narod. Meutim, antisemitizam nije poeo sa kugom. Edward I (1239 - 1307) je protjerao englesku jevrejsku populaciju u 1290-tim. Godine 1215, etvrti Lateranski koncil je naredio da svi Jevreji i muslimani nose posebnu odjeu i bedeve na odjei tako da e ih svako moi identificirati veoma lako i iz daljine. Zahtjev vijea da je vjerovanje u transupstanciju (kruh i vino u zajednitvu zapravo su postali Kristovo tijelo i krv) sastavni dio vjere i takoe je postao vaan u kasnijim optubama protiv Jevreja zbog navodng napada na domaine. Tokom 13. i 14. vijeka dolazilo je do sve jaeg napada na Jevreje, pogotovo (iako ne iskljuivo) u propovijedanjima dominikanaca i franjevaca. Pojava kuge i optube na raun Jevreja za namjerno irenje kuge udruene su sa ubrzavanjem poziva sveenika na potpuno protjerivanje Jevreja iz kranskoga Zapada. Optube protiv Jevreja su bile mnogobrojne. Posmatrani su kao skupina iskljuivo odgovorna za raspee Krista, unato ukljuenosti Pilata i rimskog (to jest, krivovjernog Carstva. Osim toga, glasine (tzv. krvna kleveta) su tvrdile da su Jevreji koristili krv kranske djece u razliitim religijskim obredima (na primjer, Pesah). Njihovi neprijatelji su ih optuili za krau posveenih hostija (Hostija oskvrnua) za sline
namjene. Jevreji su esto bili optueni za zavjeru sa muslimanima i heretikim ili ortodoksnim kranima protiv zapadnih katolika. Takoer, tu su i optube da je tobonja tvrdoglavost Jevreja u odbijanju prihvatanja istine kranstva bila daljnji znak njihovog namjernog i svjesnog zla, to je neminovno dovelo do njihovog povezivanja sa sotonom i demonskim praksama. ak su se i napadi palei (i drugi katastrofalni dogaaji) deavali pred njihovim vratima. Konano, u vrijeme izbijanja kuge, s kraja 14. i poetkom 15. vijeka, Jevreji su bili optueni za saradnju sa muslimanima, gubavcima i avolom za trovanje bunara i irenje kuge. Mnogi vodei crkvenici su osudili te napade, vodei se uenjem svetog Avgustina da se Jevreji moraju tolerisati kao bitan dio kozmike historije kranstva. Doista, papa Klement VI (vladao 1342 - 52) i kasnije pape su osudile pokuaje krivnje Jevreja za kugu - naveli su da Jevreji i krani umiru u jednakom broju od kuge. Ve rano, 1100-tih godina, kranski hroniar je naveo utjecaj popularnog antisemitizma i napisao da je bez obzira na to da li ono o emu govorim je istina ili ne nije, nije moja briga; reeno je tako i tako mora biti prihvaeno. U deceniji neposredno prije kuge, upljani u Deggendorfu (Bavarska) posvetili su plou na crkvi obiljeavajui injenicu da su ovdje Jevreji bili pobijeni; oni su zapalili grad. Ostale crkve podignute su kao spomen na unitenje jevrejskih geta i, posebno sinagoga. Godine 1300, u Laudi (Wurzburg), masakr koji je uslijedio nakon optube za oskvrnue hostije ugledao je kapelu sagraenu na mjestu sruene jevrejske kue. Doista, mnoge crkve koje datiraju iz tog razdoblja, koje su posveene Tijelu Kristovom (Tijelovo), Svetoj krvi ili Djevici Mariji nalaze se u prizemlju nekada okupiranom od strane jevrejskih geta ili bogomolja. ini se da je kuga jednostavno ubrzala i pojaala progon - i uklanjanje - Jevreja. Godina 1340-ih, Jevreji su bili oznaeni kao raspirivai kuge u Francuskoj, Italiji, vicarskoj i Njemakoj. Neki graani su oistli svoje gradove od Jevreja
prije dolaska kuge u pokuaju spreavanja poasti. Takvi preventivni progoni pojavili su se u Strazburu (900 idova je spaljeno ivo), u Nrnbergu, Regensburgu, Augsburgu i Frankfurtu. Sveti Rimski Car, Karlo IV (1316 - 1378), ak je donio zakone koji ureuju odlaganje jevrejske imovine u sluaju eliminacije geta. Progon Jevreja je ostao dosljedna znaajka izbijanja kuge: Halle (1382), Rappoltsweiler, Durkheim, Colmar (1397), Freiburg (1401); Keln (1424); Schweidnitz (1448-1453, 1543); Regensburg (1472), Njemaka (1475); Brieg (1541), Aixen-Provence (1580); Be (1679). ini se da prethodne optube o trovanju (bunara) objanjavaju ovu povezanost Jevreja sa kugom. Ve je 877. godine jevrejski doktor bio optuen za trovanje cara Karla (823 - 877); 1161. godine, 86 Jevreja pogubljeno je u jednom jedinom pokolju zbog optube za trovanje. Jevreji, zajedno sa muslimanima i gubavcima, su potom bili optueni za trovanje u Vaudu (1308); Eulenburgu (1316); Franakoj (1319), Francuskoj (1321), Provansi i Njemakoj (1337) te Provansi (1348). Pomak od progona zbog trovanja do progona zbog irenja kuge, bio je neprimjetan. Takoer, ini se da je postojala veza izmeu tih optubi za trovanje i irenje kuge te sudjelovanje Jevreja u medicinskom radu. Naglaavanje pismenosti meu Jevrejima, kao i zabrana bavljenja mnogim zanatima (posebno uzgojem i vlasnitvom nad zemljom), znailo je to da su Jevreji bili koncentrirani u urbanim podrujima i prezastupljeni u zanimanjima koja su zahtijevala sposobnost itanja. Osim toga, jevrejsko poznavanje hebrejskog i arapskog jezika dalo je mnogim Jevrejima pristup medicinskim djelima drevnih vremena kroz posredovanje islamskog svijeta. Doista, jevrejske lijenike vjetine esto su im dozvoljavale rad u podrujima inae zatvorenima za njihovu saradnju. Na primjer, unato protjerivanju Jevreja iz Engleske od strane Edwarda I, i Edward II (1284 - 1327) i Henry IV (1367 - 1413) su zapoljavali Jevreje kao line doktore (praksa uobiajena meu otmjenima i bogatim porodicama). Mo jevrejskih doktora bio je esta briga. U 16. vijeku,
Hans Wilhem Kirchhoff (1526 - 1603) naveo je da mi smo krani takve glupe budale da, kada su nam ivoti u opasnosti okreemo se ka naim praneprijateljima (Jevrejima), kako bismo spasili (sebe). Sveenici su u kasnom srednjem vijeku bili posebno zainteresovani za zaustavljanje ovog oslanjanja na jevrejske doktorske prakse i bili su toliko uspjeni da su mnogi italijanski gradovi bili prisiljeni da dobiju izriito papinsko doputenje (oprotaj) za zapoljavanje Jevreja kao graanskih doktora. Sloena interakcija izmeu Jevreja kao iscjeljitelja i trovaa je oigledna. Iako je bilo jasno da su Jevreji bili autsajderi i sumnjiavi, oni su takoer bili kljuni za odreena podruja ivota. Samo sa poveanjem krivovjeraca (krani) ukljuenost u medicinu i finansije (da spomenemo samo dva podruja) bilo je mogue preivjeti bez ovisnosti o Jevrejima. Meutim, oslanjanje na Jevreje ni na koji nain nije mijenjalo njihovu, uglavnom negativnu i sumnjivu sliku u svijesti veine, ako ne i svih krana. Kao to je Petar asni (1122 - 1157), opat iz Clunyja, rekao:
stvarno sumnjam da li Jevrej moe biti ljudsko bie jer on nee doprinjeti ljudskom razmiljanju [i prihvatanju kranstva], niti e nai zadovoljstvo u autoritativnim iskazima, jednako boanskim i jevrejskim [u odbijanju prihvatanja katolike interpretacije knjige Jevreja/Stari zavjet].
ekspir (Mletaki trgovac II.ii.27) napisao je saetiju procjenu: Zasigurno, Jevrej je vrlo vraja inkarnacija. Dok je Jevreje bilo lake identificirati, oni nisu bili jedina grupa u drutvu koja je napadana nakon to je okrivljena za nanoenje zarazne epidemije. Jadni stranci (oni koji e se danas zvati ekonomskim migrantima) obino su protjerivani na najmanji nagovjetaj kuge. Izbjeglice iz ratova i progona (dananji traioci azila) esto su posmatani kao prljavi i, dakle, potencijalni izvor bolesti. Koari, mesari, ribarnici i
grobari, ija su zanimanja proizvodila uasne mirise ili odbijanje, esto su posmatrali svoj rad ogranienim tokom izbijanja kuge. Ipak, kontrola bilo koje grupe ili pojedinca koji je bio povezan sa prljavtinom, zagaenjem, otpadom ili boleu bila je naglaena. Ljudi koji su bili ukljueni u seksualnu trgovinu ili seksualnu devijaciju oznaavani su, to je zauujue, esto koliko i Jevreji, te su nakon protjerivanja veine evropskih Jevreja bili jedna od rijetkih potencijalnih grupa za okrivljavanje. Bitno je shvatiti da su se stavovi o seksu i seksualnosti u kasnom srednjem vijeku razlikovali prilino dramatino od ovih danas. Na primjer, do kasnog 15. vijeka (a esto i u vijeku kasnije) bordeli su ostali prihvaen - i legalan - dio graanskog okruenja. Bordeli su graeni javnim sredstvima i nadzirani su od strane dravno imenovane ili dravno odobrene gospoe (esto nazivanom nadstojnicom samostana ili kraljicom kurvi). Dakle, 1447. godine, Dijon je izgradio znatnu zgradu koja e sluiti kao gradski bordel. Tu su bile sobe za skrbnike, prostrana zajednika soba i gotovo dvadesetak velikih spavaih soba, svaka sa kamenim kaminom. Ovaj grad od 10 000 dua bio je dobro opskrbljen sa vie od 100 legalno priznatih prostitutki. Mnoge javno odravane kupaonice koritene su za prostituciju a postojali su i mali, privatni bordeli. Veina tih objekata, kao i aktivnosti, su bili javno priznati, regulisani i oporezivani od strane gradskih vlasti. Osim ovih doputenih aktivnosti, bilo je i ulinih prostitutki. Suci su opravdavali odredbe prostitutki (njihovom esto kritikom sveenstvu) na temelju zajednike koristi i u interesu javnog dobra. Oni su trebali omoguiti oduak za seksualne apetite mnogih usamljenih mladia. Budui da zanatlijama i radnicima obino nije bilo doputeno vjenanje dok ne postanu gospodari svoje robe (dakle, u svojim tridesetima), mladi ljudi su bili ozbiljan problem. Prostitutke su smatrane prihvatljivom alternativom bandi silovatelja uglednih mladih ena (ili djeaka) u ulici,
to se nije dogaalo nerijetko. Pored pruanja novaca drutvu (kroz poreze) i reda (kroz oslobaanje seksualne napetosti), dozvoljena prostitucija je gradu pruila priliku da osigura istou seksualnim radnicima i bordelima. U poetku se inilo da nije bilo jasnog identificiranja legalne prostitucije (u bordelima) sa kugom. Doista, 1350 1450. bio je period izgradnje i institucionalizacije javnih bordela. Umjesto uklanjanja seksualnih radnika inilo se da su gradske vlasti bile zabrinute osiguravanjem njihove istoe. Braa propovjednici, meutim, naglaavali su da fizika istoa i zdravlje nisu bili pokrie za moralnu prljavtinu aktivnosti. Oni su otili dalje i tvrdili da legalizacija nerazdvojno vee drutvo, u cjelini, sa nesvetom aktivnosti. Stanovnitvo se, izgleda, slagalo te su prostitutke (od kojih se, kao od Jevreja, esto zahtijevalo da nose bedeve ili odjeu za raspoznavanje) napadane za vrijeme kuge ili propale etve, ili nakon posebno uspjenih i karizmatinih propovijedi. Ipak, do 1480-tih, veina mukaraca samaca je posjeivala bordele, to je bila uobiajena aktivnost njihovog nedjeljnog ivota od bordela se samo trailo da budu zatvoreni tokom odravanja vjerskih slubi. U kasnijim decenijama 15. vijeka, prostitucija je dola pod sve vee napade propovjednika, a posebno tokom protestantske i katolike reformacije iz 16. vijeka od strane drutva u cjelini. Moda je teko shvatiti kako su propovjednici uspijevali ubijediti drutvo u to da je legalna prostitucija bila opasna. Mnogi mukarci su, neko vrijeme prije braka, posjeivala bordele. Oevi su slali svoje sinove prilino otvoreno. Sram nije bio efektivno sredstvo. Meutim, propovjednici su mogli optuiti drutvo za podravanje ponaanja koje nije bilo u mogunosti povratiti stanovnitvo Evrope konstantno unitavano kugom. To znai da su prostitucija (i nezakonitosti) bili neproduktivni i, stoga greni. Kao takvi, bili su neprirodni. Ovaj teorijski pristup seksualnim grijesima najoitiji je u popratnom napadu na istospolne inove. Muka homoseksualnost (obino
grupirana pod opim pojmom sodomije), bila je jednako neproduktivna aktivnost, a time i osuena od strane propovjednika ini se das u lezbejska djela rijetko bila primijeena. Depopulacija Evrope kao rezultat kuge pridala je veliki znaaj raanju legitimne djece. Budui radnici (djeca) su bili potrebni za povratak drutva i sve to je bilo protiv toga bilo je drutveno zlo. Propovjednici su sada uinili nain proglaavanja grenosti prostitutki (bludnici i preljubnici) i sodomita razumljivim obinom narodu. Ovi grijesi nisu bili samo uvreda Boga, ve i opasnost za drutvo i vjerovatno je trebalo izazvati daljnju boansku srdbu. Kao to je Sveti Bernardino (1380 - 1444) propovijedao svojim sugraanima Siene: vi ne razumijete da je (sodomija) razlog zbog kojeg ste izgubili polovicu stanovnitva tokom posljednjih dvadeset pet godina. On je tvrdio da je Boja (poetska) presuda protiv drutva koja se inila da prezire djecu (odbijanjem legitimnog potomstva) bilo uskraivanje ljudima djece koju su se usudili napraviti. On je tvrdio da je mogao uti, zvonei u njegovim uima, neroeno (jo nezamiljeno) pjevanje za osvetom. Ne udi to da je gubitak stanovnitva bio velika briga za graanske vlade i njihovu populaciju. Na primjer, u 1330-tim, Firenca je imala oko 120 000 ljudi. Stanovnitvo se konano stabilizovalo u 1410 60. na 40 000. Moralna ispravnost i dunost prema irem drutvu postala je pitanje od najveeg interesa za dravu. Firenca je pokuala kontrolisati politika stajalita (1378), ulinu prostituciju (1403), seksualni nemoral u samostanima (1421), malverzaciju dunosnika (1429) i sodomiju (1432). Stvaranje Ufficiali di Notte (Slubenici noi) 1432. godine za kontrolisanje sodomije dovelo je do sedamdeset godina sudskog progona mukaraca koji su sudjelovali u seksu sa drugim mukarcima (obino starijim mukarcem i mladei u kasnoj adolescenciji). Slina ustanova (Collegium sodomitarum) osnovana je u Veneciji 1418. godine.
U razdoblju 1432 - 1502, vie od 17 000 (240 po godini, gotovo pet sedmino) mukaraca bilo je optueno i 3 000 (etrdeset tri godinje) bilo je osueno za sodomiju u firentinskoj populaciji od 40 000 ljudi. Ako neko posmatra generaciju kao period od dvadeset godina, tako je onda u bilo kojoj generaciji oko 12 posto muke populacije bilo javno i slubeno optueno za sodomiju i 2 posto od njih je zapravo osueno. Problem, ini se, nije bio neznatan. Firentinska drava je ak nastojala zahtijevati od sudaca u dobi od trideset do pedeset godina da budu vjenani kako bi se izbjeglo bilo kakvo tajno bludnienje na sudovima u svrhu zatite. Praksa je bila takva da je Bernardino optuio oeve i majke za svjesno doputanje svojim sinovima stupanje u istospolna djela i veze. Rekao je da bi njihove sinove trebalo zakljuati u kuu kako ne bi bili zavedeni na takvo ponaanje (ili kako ne bi bili silovani). Propovijedao je da bilo manje zlo da im keri budu silovane nego njihovi sinovi. Sodomiju je nazvao ovim zaraznim unitenjem koje opsijeda grad. Tako je blizak bio interni odnos sodomije, kuge, zagaenja i grijeha da se veina firentinskih zakona i Bernardinovih propovijedi protiv sodomije pojavila tokom ili neposredno nakon izbijanja kuge. Mnogi su mislili da je ono to je uvrijedilo Bernardina i druge bilo tolerisanje ovih grijeha na najviim razinama drutva. Voe drutva su legalizovale i zatitile prostituciju. Jo gore, mnoge od najveih figura zapadne kranske kulture stupale su u, ili previdjele, sodomske prakse. Na primjer, Poliziano (1454 1494), koji je bio uitelj djeci Lorenza de Mediija (1449 - 1492) te prijatelj i uitelj Mikelanela (1475 - 1564) - i jo buduih 500 mukaraca iz cijele Evrope - bio je vodea neoplatonistika figura renesanse. Takoer, bio je (koristei moderni termin) notorni sodomit koji se nikada nije oenio. On i drugi su pisali pjesme o ljubavi prema drugim mukarcima. Na primjer:
Ako biste se nalazili u mom drutvu, Nemojte mi nabacivati ensku ljubav ... ZATVARANJE SVIJESTI | 111
Ja pozivam sve mueve: traite razvod, i bjeite Svaki od enskog drutva
Benvenuta Cellinija (1500 - 1571), u avgustu 1545. godine, dok je razgovarao sa vojvodom od Firence, napao je umjetnik Baccio: Oh, uti, ti prljavi bludnie. Zaprepaten ovom javnom optubom, Cellini je zabavio (ali ne i okirao) okupljene dvorjane, kada je odgovorio:
Luaku, otiao si predaleko. No, traim od Boga da znam kako se upustiti u plemenite prakse [sodomije] ... to je praksa najveih careva i najveih kraljeva svijeta. Ja sam skromni beznaajni ovjek, ja nemam sredstva ili znanje da se mijeam u takve prekrasne obiaje.
Njegovo etvrto hapenje i dvije osuujue presude za sodomiju uinile su ovaj odgovor beznaajnijim - i neiskrenim. Ne udi to da su Crkva i sveenstvo esto napadali sodomiju, ne samo kao veliki grijeh, ve i kao ekstremnu prijetnju za opstanak samoga drutva. Meutim, sveenstvo u celibatu nije bilo izuzeto od ove infekcije. Prvog novembra 1494. godine, Savonarola (1453 - 1498) je zatraio od svojih kolega, firentinskih klerika, da napuste, kaem, taj neizrecivi porok, napuste taj odvratni porok koji je donio Boji gnjev na vas, ili pak: jao, jao vama! Propovjednici, moralisti i, sve vie, suci su postali uvjereni u to da nemoral (drutveno i kulturno zagaenje) mora biti eliminisan. Jasno, bilo je nemogue iskorijeniti prostituciju ili sodomiju vie nego to su se stranci ili siromane izbjeglice mogle zaustaviti na granici. Meutim, drutvo je moralo biti vieno (od Boga) u pokuaju proienja kako bi se boanska kazna izbjegla. Tokom 15. vijeka mnogima je postalo jasno da je tolerancija grenosti i moralne neistoe bila uzrok Boje srdbe. Da bi se sprijeila epidemija poslana protiv drutva bilo je neophodno uraditi sve to je mogue kako bi se uklonili uzroci zagaenja i prljanja
kulture. Meutim, ova utrka za istou ispala je iz renesansne (i, esto, sodomitske) senzibilnosti sveenike hijerarhije. Na primjer, pape kao to je bio Aleksandar (Borgia) VI su bili zloglasni zbog prihvatanja mukaraca. Obino stanovnitvo, sa svojim sveenstvom i sucima, moglo se osjeati komforno posmatrajui prostitutke, bludnike, migrante i jadne izbjeglice protjerane sa svojih ulica. Zasigurno, za drutvo koje se odnosilo strano i ustrajno protiv ovih izvora (metaforikih, metafizikih i religijskih) infekcija izgledalo je manje vjerojatno da e patiti od Boje srdbe. Lucy Hutchinson, u svom dnevniku poetkom 17. vijeka, mogla je govoriti za veinu ljudi jo u 14. vijeku: Lice suda je mnogo promijenjeno mijenjanjem kralja [sa smru Jamesa VI i I], za kralja Charlesa [I] koji je bio umjeren, krepostan, i ozbiljan, tako da su budale i prostitutke, mimiari i katamiti [bludnici] biveg dvora [Jamesa VI i I] izali iz mode; plemstvo i dvorjani, koji nisu sasvim napustili svoje razvratnosti, jo uvijek naklonjeni [prestraeni] Kralju, povukli su se u zalee kako bi ih nastavili praktikovati. Svako drutvo, proieno od takvog pokvarenog zagaenja, moglo bi joj se pridruiti u zajednikom uzdaha olakanja. Mogla je pisati malo izvan vremenskog razdoblja ovog poglavlja, ali njezin glas bio je taj koji je odjekivao zahtjeve svetog Bernardina i Savonarola. Uinak Crne smrti i vee crkveno naglaavanje sveenikog celibata bilo je dvostruko. Potonje je dovelo do veeg naglaavanja seksualnog nemorala kao znaajnog problema u religijskoj stvarnosti. Prethodno je odredilo vezu izmeu stranih katastrofa i posebnih skupina ljudi. Kako se kuga vraala u veinu urbanih podruja svakih petnaest do dvadeset godina tokom 16. i 17. vijeka, ne udi da su miljenja o istospolnim djelima postajala sve vidljivija. Nakon to su
Jevreji veinom bili protjerani i nakon to je hereza potisnuta od strane rascjepljenog kranstva u protestantizam i katolianstvo, skupine koje bi se mogle kriviti postajale su manje, ali ne i manje oite. Seksualno nemoralni (bludnici, preljubnici i, posebno, prostitutke i sodomiti) su bili ljudi ije je postojanje prijetilo da e donijeti propast zajednici. Zapadna Evropa vie nije mogla sebi priutiti luksuz ignorisanja istospolnih djela. Homoseksualnost je morala biti kanjena brzo i otro; kazna je morala biti primjerena i vidljiva. Boji gnjev morao je biti sprijeen. Dok je kranstvo prolazilo kroz ove promjene, situacija u dijelovima Mediterana pod islamskim utjecajem je zadrala mnoge kulturne senzibilnosti spram seksa paganskog grkorimskog svijeta. Poseban aspekt arapske kulture u tom razdoblju, koje bi trebao biti od interesa za bilo koju raspravu o seksualnosti i islamu, dolazi iz Medine u vijeku neposredno nakon smrti proroka Muhameda (632). U 700-tim godinama arapska muzika i poezija su prele od toga da su njima dominirale ene do toga da njima dominiraju mukarci. Ovi prvi muki muziari/pjesnici esto su nazivani mukhannathun (feminizirani). U vrijeme Kitab al-Aghani al-Isfahani (umro 967), ovi mukhannathun su dominirali muzikim krugovima u Meki i Medini tokom dvije generacije sa iznimnom vidljivou i prestiom. Njihov poloaj je doao do naglog i nasilnog kraja pod halifom Sulejmanom (vladao 715 - 17) zbog njegovih navodnih reakcija na njihovu razuzdanost sa enama, ne mukarcima. Prema islamskom gramatiaru Abu Ubaydu (umro 838), mukhannathun (izvedeno iz khanatha - usporediti, u nastavku, pojmove koji se koriste u Mombasi/Zanzibaru i Omanu) su slabi (takassur). U vrijeme islamskog pisca al-Ayni (1451), izraz je znaio pasivnog partnera u homoseksualnom inu. Iz toga bi se moglo zakljuiti da su ovi pojedinci smatrani izopaenima. Ipak, barem jo u 12. vijeku, mukhannathum je
uvao poslanikov grob tradicija koja se zadrala do kraja osmanske vladavine u 20. vijeku. Mukhannathun je takoer jedna od arapskih rijei za mukarca ukljuenog u homoseksualne inove. Luti (od Lota - podsjeajui na unitenje Sodoma) bio je normalan izraz za aktivnog partnera. Pasivni partner je bio poznat po broju rijei: mu ajir (djeak za iznajmljivanje, pasivan za novac); mubadil (koji je bio i aktivan i pasivan), mabun (pasivan). Mabun dolazi od rijei uban to je obino znailo patoloku elju da se bude donji te je bio pojam uglavnom povezan sa medicinskim raspravama - tj. mabun je bila vrsta bolesti. Ako nita drugo, ovo moe posluiti da nas podsjeti kako je zapadnocentriki stav da je homoseksualnost prvo bila medikalizirana u psihijatriji 19. vijeka bio netaan o emu emo vidjeti u poglavlju 6. Takoer je vrijedno istaknuti da je drugi esti naziv za luti (pederast) bio redovnik, to je jasno znailo da je ljaga na moral pronaena u kranskim samostanima razasutim islamskim svijetom. Popisi eufemizama za analni seks, ukljuuju rijei kao to su kao redovnik u svom samostanu, i uvrede koje su se vie odnosile na (sodomiju) nego na redovnika nisu bili rijetkost. Ono to ovo sugerie je iva rasprava, i svijest o istospolnim aktivnostima i pojedincima. Viktorijanski zapad je mogao imati ljubav koja se nije usudila izgovoriti svoje ime; islamski svijet je imao seksualnu praksu o kojoj se slobodno raspravljalo i, u to vrijeme, otvoreno praktikovalo. Dok se ove osobe teko mogu tano opisati, postoje primjeri pojedinih mukhannathuna, kao i komentari o njima kao grupi iz drugih izvora. Na primjer, razliiti hadisi (ili ono to je govorio prorok Muhamed), kao to su Muwatta od Malika bin Enesa, islamskog pisca (umro 797), i Musnad drugog islamskog pisca, Ahmada bin Hanbala (umro 855), daju barem sedam temeljnih ideja o mukhannathun:
1. Prorok je prokleo feminizirane mukarce (al-mukhannathin min al-rijal) i mukobanjaste ene (al-mutarajjilat min al-nisa), ime se osuuje ponaanje koje ukljuuje preodijevanje (npr. transvestizam) 2. Nazivati nekoga mukhannathunom izazvalo bi dvadeset udaraca biem, isto kao to bi rei za nekoga da je imao aktivnu ulogu (luti) u sodomiji (Ibn Maja, umro 886, i alTirmidhi, umro 892) 3. Neko ko boji svoje ruke i stopala kanom (kao ena) bio je protjeran od proroka (koji je odbijao da ga pogubi, iako je govorio, Zabranjeno mi je da ubijam one koji mole) 4. Izgnanstvo se takoer odnosilo na priu o mukhannathunu koji je bio meu enama u pratnji jedne od prorokovih ena 5. Druga verzija (4) je tvrdila da je odreeni mukhannathun bio jedan od onih interesa koji je nedostajao kod ena (min ghayr uli -irba). Ovom mukhannathunu je bilo doputeno da se vrati u Medinu dva puta sedmino kako bi molio iz straha da ne umre od gladi u pustinji 6. Prorok je izriito osudio mukhannathuna koji je traio dozvolu da nastavi raditi kao muziar 7. Miljenje vezano za hadis od al-Zuhrija (umro 742) kae da se samo treba moliti iza mukhannathuna kada je nuno
Ovi hadisi predstavljaju mnotvo itanja mukhannathuna. Jasno je da su oni bili pojedinci koji su bili u stanju kretati se izmeu muke i enske sfere (broj 4), i esto su se ponaali kao mukarci (broj 6, usporediti situaciju u Mombasu i Zanzibaru koje e biti objanjene kasnije). Prorok ih je ukorio (brojevi 1 i 4), ali uz izriito pokazanu milost (brojevi 3 i 5). Konano, mukhannathun je smatran, u najboljem sluaju, drutveno sumnjivim, ako ne i aktivno odbojnim (brojevi 2 i 7). To nam daje neke ideje o mukhannathunu kao grupi. Meutim, bili su esto napadani, ne toliko zbog svoje enstvenosti koliko zbog duhovitosti i nepotovanja koje se graniilo
sa bezvjernou (ak i bogohulnou). Al-Dalal - poznati mukhannathun - jednom je prnuo tokom molitve te je rekao: Slavim Te naprijed i nazad, a kada je imam citirao Kuran i rekao: A zato ne bih trebao sluiti onoga koji me je stvorio? Al-Dalal je odgovorio ne znam, izazivajui kod veine vjernika smijeh. Al-Dalal, koji je zasigurno bio najpoznatiji mukhannathun, oko koga su se priale prie dajui nekakvu ideju o potrebi za izbjegavanjem iskuenja da se vide drutveno konstruirane nie od drugih kultura kao jednostavno rane verzije gej, kraljica ili draga. Drugom prigodom Al-Dalal je bio na zabavi u pustinji sa grupom prijatelja. Oni su primijetili njegovu privlanost prema mladima na zabavi te su ih ostavili nasamo. Naalost, lokalna policija je stigla i al-Dalal i njegovi mladii, previe pijani da pobjegnu, su bili uhvaeni nakon to je ostatak drugova pobjegao. Doveden je pred guvernera i nastupio je ovaj razgovor:
Guverner: Ti bezobzirni izrode. Al-Dalal: Sa vaih usana ka nebu. Guverner (straarima): Udari ga po eljustima! Al-Dalal (podrugljivo): Skinite mu glavu, takoer. Guverner: Neprijatelju Boga, nisi bio za dovoljan dovoljno kod kue, tako da si morao ii u pustinju sa tim djeakom i uiniti tu bu dalatinu tamo? Al-Dalal: Da sam znao da ete nas na pasti, preferirajui da uinimo nau budalatinu potajno, ja ni kad ne bih napustio svoju kuu! Guverner: Skinite ga i po propisu ga iibajte. ZATVARANJE SVIJESTI | 117
Al-Dalal: To vam nee donijeti nita do bro, od Boga, ja dobijam propi sno bievanje svaki dan. Gu verner: A ko se obvezuje da to uradi? Al-Dalal: Penisi muslimana. Guverner: Baci ga na lice i sjedi mu na lea. Al-Dalal: Pretpostavljam da Amir eli da vidi ono to ja vidim kada bludniim
Sasvim je bilo sigurno da je Amir bio ljut na al-Dalalovu duhovitost i nepotovanje, kao to je bio ljut zbog njegovih seksualnih udnih sklonosti. Doista, al-Dalal je bio tijesno povezan sa navodnim unitenjem mukhannathuna. Nakon dogovorenog braka (mukhannathun se esto ponaao kao neko ko je spajao parove - podsjeajui na vezu indijskih hidri i afrikih transrodnih osoba sa brakom), rekao je nevjesti da je njeno uzbuenje u oekivanju branog blaenstva trebalo biti ravnoduno to bi on mogao uiniti imajui seks sa njom. Potom joj je rekao da e obaviti istu uslugu i mladoenji (tako to e biti pasivni partner mladoenji). Ovu priu obino prenose arapski hroniari kako bi objasnili Sulejmanov red za kastriranje svih mukhannathuna. Meutim, svi su oni izriiti u tome da je njegov bijes izazvan kvarenjem ene. Kao i kod Poslanika, ono to je brinulo Sulejmana bila je sposobnost mukhannathuna da pree u prostor namijenjen samo za ene. Ponaanje Al-Dalala i grupe mukhannathuna sa pjesmom i sodomijom pronalazi odjeka u klasinoj arapskoj knjievnosti u vijekovima nakon smrti Poslanika i nakon masivnog geografskog irenja islama kroz Bliski istok, Sjevernu Afriku i mavarsku Iberiju. Ovaj islamsko-arapski svijet halifa je svjedoio jednom od najveih procvata knjievnosti, umjetnosti i
nauke - razdoblju ostvarenja i profinjenosti u odnosu na bilo ta to je dolazilo iz Evrope u vrijeme renesanse. Doista, renesansa bi bila puno siromanija (ako se uope dogodila) da nije bilo postignua klasinog islamskog svijeta u koji je uskoila. Ovaj sofisticirani i urbanistiki islamski svijet proizveo je fascinantnu poeziju. Broj uenjaka je vidio u ovoj knjievnosti dokaz drutva sa oputenim i tolerantnim stavovima prema homoseksualnosti. Meutim, mnogi uenjaci tvrde da je veliki dio poezije igrao ulogu u politikim i religijskim satirama i protestima tako da se prethodna pretpostavka treba uzeti u obzir sa oprezom. Moda je najsigurnije to se moe rei to da knjievnost podrazumijeva drutvenu svijest o istospolnim aktivnostima, to sugerie da nisu bile nepoznate ili skrivene. Koritenje rijei gej ili homoseksualac kao pogrdnih pojmova ili kako bi se ljudi nasmijali, ne znai da drutvo prihvaa takvo ponaanje. Meutim, svakako upuuje na to da homoseksualnost nije neizgovoreni tabu. Tako, dok rasprava koja slijedi moe dovesti do prikaza da je klasino islamsko drutvo bilo homofilno (to znai, da je bilo pro-gej ili tolerantno), moda je bolje misliti da je to bilo vie drutvo u kojem je homoseksualnost bila vidljiva, ako ne i naroito voljena. Jedan od kljunih pjesnika u ovoj raspravi je Ebu-Nuwas (iz Ahvaza, Perzije, 755 - 815), arapski pjesnik koji je veinu svog ivota proveo u Bagdadu. Harun al-Raid (766 - 809; peti halifa vladao 786 - 809 - iz Abasidske dinastije) i Amin (787 - 813; esti halifa vladao 810 - 813) su se posebno odnosili prema njemu te je ivio ivot dvorjanina. Njegova poezija je slavila vino i ekstravagantnost ovoga ivota. Njegova poezija je, takoer, koristila seksualne slike kako bi okirala, zagolicala i zabavila, dok je izazivala zabavu na pretpostavkama i moralu toga vremena. Na primjer, u sljedeoj pjesmi on nije samo veliao ispijanje vina, ve i homoseksualnost:
Dakle, ako se vino pojavi oduzmi ga i daj ga meni! Daj mi au razonode od Muadhdhinovog poziva [na molitvu] Daj mi vina da pijem javno i momka i jebi me sada.
ak i danas, stihovi imaju mo da okiraju. No, da li oni ine Ebu-Nuwasa ili njegove sluaoce homoseksualnima ili predstavnicima prava homoseksualaca? Ili jednostavno stihovi ukazuju na to da se gradska elita koja je bila pod patronatom Ebu-Nuwasa zabavljala sono i okantno - i, moda je bila sklonija posmatratanju takvog ponaanja privatno sa uivanjem i zabavom (bez obzira na bilo kakav javni stav o pijanstvu ili istospolnim inovima)? U nekim sluajevima, ipak, trebalo bi sugerisati da stavovi koje je pjesnik iznio moda vie otkrivaju kada se primijene na samog pjesnika. Tako je, al-Badri (koji je pisao neto kasnije od Ebu-Nuwasa) rekao da bi radije izabrao zemaljske uitke nad nebeskim da mu Bog da izbor: (daj mi svaki dan ivota) pregrt haia, komad mesa, kilogram kruha, i drutvo voljnog djeaka. Ovo bi mogla biti ala, ali ako je tako, prilino je lina. Ostali pisci su se uputali u poreenje suprotnosti ideja i stvari koje bi mogle biti u u kontrastu sa zabavom itaoca kako bi pruili izbor za dovitljivost pisca. Pisac iz 14. vijeka, al-Safadi je objasnio ovaj anr:
Neki su pisali djela usporeujui vrline rue i narcisa ... Na isti nain, izvrsni autori su pisali o raspravama o mau i peru ... [o razlikama] izmeu Arapa i [Perzijanaca], izmeu poezije i proze, i izmeu djevojica i golobradih djeaka, jer u svim ovim sluajevima mogui su argumenti u korist obje strane... Al-Jahiz je napisao originalni esej na tu temu.
Seksualne ari adolescentnih mukaraca i ena su, u ovom anru, tretirane kao prave teme za raspravu. Osim toga, oboje je posmatrano sa zaslugama i albama. Rasprava islamskog pisca al-Jahiza (776 - 869) spominje sasvim sigurno njegovo Uzajamno rivalstvo izmeu djevojaka i mladia. Kasniji esej (sinopsis svega to se zna o zadovoljstvu od al-Katiba, 1036 - 1124 n.e.) je razvio al-Jahizovu temu i iskoristio (sada izgubljen) duhoviti, grubi komad na ovu temu od al- Saymarija (828 - 888). Osnovna pretpostavka je ista. Tu je rasprava (u obliku dijaloga) izmeu luti (muki homoseksualac), koji preuzima ulogu sahiba (djeaci) i zanija (bludnika) koji brani djevojke. Luti pravi veliku i uinkovitu igru sa tradicijom ghulamiyata ili djevojaka koje su oblae kao djeaci kako bi uzbudile mukarce. Doista, luti otvara raspravu podsjeajui sve da kada neko eli opisati djevojku lijepom, kae se da izgleda kao djeak. Rasprava se zavrava u virtualnom nerazrjeenju, iako postoji osjeaj da bi profinjenost i ljepota adolescentnih mukaraca moda mogla pobijediti. Podjednako su interesantne neke od specifinih ideja unutar ove rasprave. Kada je upitan o islamskim anti-homoseksualnim pogledima, luti je odgovorio da on ne poznaje one hadise, to implicira da oni nemaju pravu vrijednost. Takoer je fascinantno da je svaki poznati pjesnik ranog abasidskog perioda spomenut i Abu-Nuwas zauzima ponosno mjesto. Postoje ak i citati od predislamskih arapskih pjesnika. Dva kljuna suca (al-Afwi, 816, i Jahja bin Aktham, 857) posebno su poznati po svojim sklonim stavovima o homoseksualnosti. Dok su rasprave (vie ili manje dio jedne kontinuirane knjievne misli) zabavne i duhovite, postoji razlog za pretpostavku da takoer sadre neke tajne i podrazumijevaju pokuaje sugerisanja tolerancije i razumijevanja za homoseksualnu privlanost - posebno zavoenje adolescentnog mukarca. U osnovi, ova poetska tradicija poiva sigurno na otvorenom i drutveno prihvaenom uvaavanju lika mukih adolescenata
kod drugih mukaraca. Adolescentni mukarac je bio erotian i lijep drugim (starijim) mukaracima. tovie, budui da je veina islamskih kultura tog vremena odobravala sve otvorene rasprave o eni kao predmetu seksualne elje - barem bilo kojoj respektabilnoj eni - nain na koji je neko pisao ljubavnu poeziju uglavnom je bio ogranien na raspravu o mukom liku. Do kraja klasinog razdoblja (to odgovara kraju srednjeg vijeka na zapadu) razvila su se dva anra homoerotske poezije. Prvo, razuzdane i proste pjesme (mujun) su u vidu grafikih detalja govorile o seksu izmeu mukaraca i predlagale su odbacivanje drutvenih normi u prostim terminima. Drugi anr je bio romantino raznolik i teio je ignorisanju ili sentimentaliziranju tjelesnosti muko-muke privlanosti. Ovo potonje ima mnogo zajednikog sa francuskom vitekom poezijom kasnijeg srednjeg vijeka, u kojoj su vitezovi i paevi duboko zaljubljeni, ali se ini da nikada ne uspijevaju uiniti mnogo u vezi toga. Tako neko vidi neostvarene osjeaje koje je izrazio andaluzijski pjesnik ibn Quzman (1160):
Trebam li voljeti onoga ko je neprijateljski raspoloen prema meni? Izbavi me od takvih! Daj mi jednog koji je popustljiv, [Ko e], kada pijem popuniti i zaliti za mene. Kakva je vrsta dragog koji nee [susresti mene], tako da ga mogu pritisnuti, cijelu no, na grudi, i ostati s njim dakle, cijeli svoj ivot?
Ovo predstavlja umjetniki kraj rasprave o mukom liku, dok su ostali stihovi takoe homoerotski, ali mnogo manje rafinirani. Na primjer, itamo ibn Raidovo (1070) citiranje ibn al-Rumijevog (836 - 896) epigrama:
On ima vjetog mladoenju Koji se vozi na njegovim leima te ga bocka u dupe,
otrim pritiskom to je vie od njegovih truba i deblje od njegove pameti.
Oba pretpostavljaju i, na svoj nain, veliaju homoseksualnu privlanost - iako Ibn Raid vjerovatno nije bio previe u krivu nazivanjem druge pjesme najmalicioznijom stvari koju sam ikada uo u ovom anru poezije. Klju je u tome da su obje dio veeg anra erotske ljubavne poezije o arima homoerotske privlanosti. Drugi knjievni oblici prikazali su ove pjesnike anrove razuzdanog i romantinog homoeroticizma. Dva primjera iz Egipta u tom razdoblju posluit e kako bio podrali ostale. U pismu koje je napisao al-Sadafi (umro 1363), pod nazivom Tegobe nesretnog ljubavnika i suze neutjenog, kao njegova pjesnika antologija, ista ljepota sto zgodnih djeaka, autor je tretirao temu homo-erotike. Pria je jednostavna, govori kako je izmiljeni autor pisma vidio grupu draesnih mladia, zaljubio se u jednoga, uvjerio ga u svoju udnju i, kasnije, podijelio s njim no neobuzdane strasti. Ljubavnik trpi veliku tjeskobu kada se pita da li e i kada e sljedei put vidjeti svoga dragog. Sve ovo dolazi od ideje da je zaljubljenost najgora katastrofa koja nekoga moe zadesiti. Potpuni patos ljubavi je najbolje izraen u smjenjivanju plakanja:
Iako se rad u velikoj mjeri odnosi na opasnosti i posljedice ljubavi, takoer je pun pravih ljubavnih radosti. to je jo vanije, bavi se pitanjem Bojeg pogleda direktno na ovu ljubav kad ljubavnik govori svom voljenom:
Ljubljeni: Zato plae kad sam ovdje pred tobom? Ljubavnik: Samo zbog moje sigurnosti u na bliski rastanak.
Molim Boga za oprotenje za sve, osim za moju ljubav prema tebi, jer e se raunati kao moje dobro djelo dan kada sam ga sreo. Ali ako tvrdite da je ljubav grijeh, Ljubav je zasigurno najtrivijalniji nain da se zgrijei protiv Boga.
Ovo nije lakomisleno odbacivanje islamskog promiljanja o seksu izmeu mukaraca. Umjesto toga, to je artikulacija ideje da voljene Bog sigurno nee unititi zbog toga to je zaljubljen ili djeluje iz ljubavi. Vie napadano stajalite nalazimo u igri sjenki (za figure poput marioneta koje se kreu iza tankog zaslona) Ibn Daniyala (umro 1310), kojeg je cijenio (ako ne i imitirao) al-Safadi. Daniyalova drama, Mukarac ometen mukama i malim lutajuim siroiem, donosi mnoge sline zakljuke o opasnostima od ljubavi kao to je Jadikovanje al-Safadija, ali u sirovim prije nego romantinim izrazima. Zanimljivo, igra poinje raspravom o povezanim zaslugama golobradih mladia (mlai adolescent) i bradatih mladih (u njihovim kasnim tinejderskim godinama i ranim dvadesetima). Nakon to je utvreno da ne postoji nita pogreno u tome da ljubavnik ezne za malo starijim ljubljenim, da igra u kojoj ljubavnik ezne za malo starijim ljubljenim pree u raspravu o tjeskobi ljubavnika u bolovima od (donekle) neuzvraene ljubavi. Nakon to je vidio svoga dragog u kupelji, ljubavnik (al-Mutayyam) velia ljepotu njegovog tijela u duini, a zatim juri za njim, samo da padne ravno na njegovo lice. Ljubljeni, alYutayyim, zastane da mu pomogne i dozvoli mu da ga poljubi, ali kad:
[Al-Mutayyam] je stavio [svoju] ruku na taj njeni breuljak njegove stranjice,traei gutljaj iz tog rezervoara ... [dragi] je rekao[ljubavnik], Ne tako brzo, Mutayyam! Nije sve glatko kao palainka!
Potom odlazi, ostavljajui Mutayyama bespomonog. Unato njegovim zvjerskim naporima Mutayyam ne stie nigdje, i na kraju pokuava navesti svog voljenog na svetkovinu kako bi ga astio hranom i piem. Meutim, njegov voljeni se nije uspio pojaviti te je ostao zabavljajui povorku mukaraca posveenih gotovo svim vrstama istospolnih aktivnosti. Ovaj posljednji dio predstave nam je najpouniji, jer prua uvid u razliite drutvene konstrukcije vezane za homoseksualne aktivnosti (bilo odobrene ili ne) u egipatskom drutvu u tom razdoblju. Neke smo ve vidjeli, dok emo o ostalima raspravljati detaljnije u sljedeim poglavljima. Prvi koji se javljaju su Narjisa i Bashnina, koji su mukhannath. Oni pjevaju pjesmu koja poinje sa: Budem li trebao udjeti za bilo kim osim za al-Zubayrijem, / Neka moje dupe nikada ne uiva u penisu. Narjisa onda govori o raanju govneta u drutvu drugih muhkannatha i njihovih mukaraca. Mutayyam mu nudi vina i Narjisa plee i pije dok ne padne u nesvijest. Sljedei na sceni je Abu l-Sahl, bucmasti drugar koji govori o irokoj dobrodolici (za gotovinu) koju daje svima i ali se na ogranieni moral ljubljenog. On takoer plee i opija se do besvijesti (kao i svi drugi, osim jadnog Mutayyama). Onda se pojavljuje Al-Khannaqa i kae da je uzak kao to je l-Sahl bio irok te e samo dozvoliti interkruralni seks. Prije nego to padne u nesvijest, uputa se u neku sirovu poeziju o prednostima njegove linosti prema Mutayyamu:
Koliko je velika tvoja stvar, ujae! Polako, polako! Jao! Majko! Budi zadovoljan njime kada je van! Ne unutra! Neka se trlja od dlaku ali ne otvoraj moje dupe njom!
Sljedei gost je Baddal, poznat po bidalu - ili zauzimanju pasivne ili aktivne pozicije. Njegov mudri savjet jeste taj da bi
Mutayyam trebao nai nekog drugog, pogotovo nekog poput njega, jer je njegov tip seksa smisleniji. Sljedea grupa gostiju uklanja ljubav i seks ak i dalje jedno od drugog. ini se da Al-Qabbad ukazuje na to da je fortiranje ili masturbacija najbolja, dok al-Jallad kae da samomasturbacija ne samo da je ia (od analnog seksa), ve takoer izmie zakonu. On tvrdi kako moe imati spolni odnos s bilo kojim mladiem kada god eli. On kae Mutayyamu (zamislite) svoga voljenog, unato njegovoj povuenosti, i bievanju Umayru i reci to je u njemu! Posljednja tri gosta nisu nita manje bizarna. Al-Dabbab objanjava da je njegova metoda jednostavno takva da se priunja mladiima tokom spavanja te ih siluje. To natjera Mutayyam da mu da mnogo vina i usklikne: Nema spavanja za mene veeras. ini se da Al-Shashshi velia vrline asketskog celibata, ali prebrzo pada pod utjecaj vina tako da postaje sve manje jasan. Zadnji gost je Al-Tufayli koji nema nikakve veze sa seksom i jednostavno je prodrljivac koji dolazi nepozvan na zabave. Iako nije ostalo hrane do ovog trenutka, Mutayyam ga uspijeva umiriti obilnom koliinom vina. Predstava se zavrava dolaskom anela smrti, Mutayyaminim naknadnim pokajanjem i gotovo trenutnom smrti. Iako se ova dva djela (pismo i predstava), kombinuju sa raznim tipovima poezije kako bi nam dali neke zanimljive uvide u nain na koji je klasina islamska kultura struktuirala homoseksualnost, moraju se posmatrati sa oprezom. To su izmiljeni primjeri u vrlo stiliziranim oblicima, uglavnom usmjereni na zabavu i uzbuivanje. Oni nisu injenine osnove homoseksualnog ivota u Damasku, Bagdadu ili Kairu u tom razdoblju. Meutim, oni upuuju na lakou u drutvu sa idejama o homoseksualnosti i homoeroticizmu. Naroito, oni slue kako bi naglasili stav da je homoseksualna elja bila viena kao dio ljudskog stanja u islamskom drutvu, ak i kada su homoseksualni inovi bili greni.
Kada se vratimo islamskoj jurisprudenciji (velikim dijelom razvijenoj u ovom razdoblju) ova vana razlika izmeu ideja islama i zapadnog kranstva postaje jo vidljivija. Kranstvo smatra da je homoseksualnost grijeh protivan naravi: da je protiv prirodnih predispozicija bilo koga i svih prirodnih (normalnih) ljudi. Islamska misao izraava neto sasvim drugo. Ona prihvaa privlanost prema drugom mukaracu posve normalnom, dok zabranjuje bilo kakvo djelovanje. Tako je pravnik ibn al-Jawzi (umro 1200) rekao: Onaj ko tvrdi da ne doivljava nikakvu elju kada posmatra prekrasnog (adolescentnog mukaraca) je laljivac, i ako bismo mu mogli vjerovati, bio bi ivotinja, a ne ljudsko bie. Drugim rijeima, samo bi bezumni neovjek mogao biti imun na ari mladih. Ili, kako bi kontrast s kranstvom bio oitiji:
istospolna privlanost [je bila] posmatrana kao prirodna, predana prirodnom iskuenju [kao to je sodomija, ispijanje vina, preljub] (mogla bi) ne uiniti pojedinca abnormalnim tek grenim.
Kada se spoji ovaj pogled sa zahtjevima za uvjerenjem (ili otvorenim priznanjem - sa tri anse za odgaanjem - ili etiri svjedoka za poseban in penetracije), osjeti se da su homoseksualci imali pravednu veliinu drutvenog prostora za manevar. Situacija za homoseksualne osobe u klasinom islamskom svijetu je detaljna. Naalost, manje znamo o Africi juno od Sahare. Kao sa ranijim periodima, skoro je nemogue govoriti o Africi tokom ovih vijekova sa sigurnou. Ovaj period je smatrao irenje kontakta i razmjene sa islamom i Arabijom du obale istone Afrike vodei konverziju na islam nekih naroda (posebno u Somaliji i du kenijske obale). Kao to je ve spomenuto, neki Afrikanci e tvrditi da je ovaj kontakt sa dekadentnim muslimanima taj koji je doveo do sodomitskih praksi u autohtonim drutvima.
Moemo, meutim, pretpostaviti do odreene mjere, na osnovu ekstrapolacije iz religijskih uvjerenja kasnije primjeenih u afrikim kulturama uglavnom netaknutim od strane vanjskih utjecaja. Religija je, po svojoj prirodi, ekstremno konzervativna i esto uva neke od najstarijih ideja, pria i stavova koje ljudi nose sa sobom. Ovo se naroito povezuje sa naom raspravom o transvestizmu i transrodnom ponaanju. Oboje upuuju na pojedince koji usvajaju obiaje, manire i obaveze suprotnog roda od njihovog biolokog. Prije nego to se osvrnemo na ovakvo ponaanje u Africi, bitno je zapamtiti da ovo ne implicira istospolni genitalni kontakt. Osoba se moe usprotiviti protiv rodnih normi u njihovom drutvu bez seksualnog privlaenja, ili da su ukljueni sa lanovima njihovog biolokog spola. Mukarac se moe moe odijevati, ponaati i raditi kao ena, a da pri tome nikada nema seksualni odnos sa mukarcem. Meutim, moemo jo rei da nema nita to bi iskljuivalo ove pojedince iz stupanja u homoseksualne prakse. Implicirati da je neko ko se preodijeva gej, smijeno je kao i sugerisanje da preodjeveni crni afriki aman ne moe stupiti u istospolne odnose samo zato to je crn. U brojnim afrikim drutvima postoje osobe koje su povezane sa magijom, religijom i duhovnou te koje stupaju u transrodno ponaanje. Na primjer, meu Kwayama Angole mnoge duhovne voe oblae ensku odjeu, stupaju u enski posao i ak postaju supruge mukaraca koji e sigurno imati druge supruge koje su bioloke ene. Seksualni odnos moe biti dio ove veze (i danas i u prolosti), iako moda ovi suprunici jednostavno ele suprugu ili dvije sa fizikom snagom mukarca. Ono to je jasno, naime, jeste da ovo tradicionalno vjerovanje upuuje na to da je Kwayama kultura konstruisala nie za transrodne osobe. to je jo vanije, ovim narodima je dato privilegovano mjesto u kulturi kao duhovnim voama (uporediti sa berdaima sjeverne Amerike u poglavlju 5 i 6). Zulu drutvo takoer ima medije koji se preodijevaju. Zaista, medij osoba koja dozvoljava mrtvacima da vode ive
smatran je enom. Posao ene je da bude medij. Ovo ne izgleda kontradiktorno sa injenicom da medij ustvari moe biti mukarac u enskoj haljini. U ovoj konstrukciji, mukarac (mukarac-ena) je prihvaen kao ena dok obavlja ulogu medija i nazvan je eninim voom (inkosi ygbatfazi). Ovo je slino vrsti suspenzije vjerovanja koja se moe vidjeti u teatru i kinu (takoer moe sugerisati da bismo trebali pripaziti sa previe itanja o upotrebi djeaka i mladia koji su preuzimali uloge ena u ekspirovim dramama). Ponovo, ne postoji pretpostavka da su ovi mediji stupali u seksualne odnose sa drugim mukarcima niti postoji razlog da kategoriki tvrdimo da nisu. Naglaava se da su ljudska bia, kada ona to ele, sposobna da rekonstruiu rod i biologiju na nain koji jednostavno ignorie bioloku stvarnost koja je sama po sebi subjektivna, drutveno konstruisana ideja! Ovaj zakljuak je uinkovitiji meu nekim grupama u Zimbabveu: na primjer, Ila. Ovdje se za transvestitskog mukarca pretpostavlja da je medij (ili prorok, mwaami), neko ko je ukljuen u duhovni svijet, a ne homoseksualac koji je ukljuen u seksualne odnose sa drugim mukarcima. Zapadnjaci, u svojim vlastitim drutvenim konstrukcijama posmatraju mukarca u enskoj odjei i pretpostavljaju karakteristike o neijim seksualnim praksama. Afrikanaci u Zimbabveu e posmatrati istog mukarca te donijeti zakljuke o religijskom i duhovnom ponaanju osobe. Dodue, ini se da su Ila bili svjesni da su mwaami mogli biti ukljueni u pederastiju, ali njihova jedina briga u takvim sluajevima bila je utemeljena na uvjerenju da mladi mogu zatrudnjeti. Kljuna taka je ta da tradicionalne prakse sugeriu da su neki Afrikanci, prije vanjskih utjecaja, ivjeli u drutvima u kojima su transvestitski mukaraci ivjeli zajedno sa mukarcima i enama, koji su se usklaivali sa vie drutvenim uobiajenim rodnim ulogama identiteta. U tim afrikim drutvima pitanje o transrodnim osobama nije bilo o njihovom seksualnom ivotu, nego o
njihovoj sposobnosti za obavljanje odreenih, vanih duhovnih uloga. Historiar James Sweet je rekao da:
oni uenjaci koji su odbacili afriku homoseksualnost kao iskrivljeno ponaanje ili proizvod evropskog kolonijalizma nisu uspjeli prepoznati tradicionalne religijske vanosti afrike homoseksualne populacije.
To moda daje precijenjenu sliku sluaja i donosi zakljuke koji govore vie o modernoj konstrukciji transrodnosti nego o afrikoj historiji. Moda je sigurnije rei da oni uenjaci koji su odbacili afriku homoseksualnost kao iskrivljeno ponaanje ili proizvod evropskog kolonijalizma nisu uspjeli prepoznati tradicionalnu religijsku vanost nenormativnih i nekonformistikih obrazaca rodnog identiteta meu afrikim drutvima. Ovi obrasci ne znae uestalost, ili ak i bliskost, sa istospolnim ponaanjem. Ono to oni impliciraju sasvim jasno, dakako, jeste postepeni prelaz afrikim konstrukcijama roda i spola koji bi lako omoguili istospolnim inovima da se dogode. Kada se posmatra Indija, otvorenost prema istospolnim odnosima je jo oitija. Indija nam prua jo vei opseg pregleda, drutvenih konstrukcija roda, kao i kulturnih stavova prema homoseksualnosti, nego to je to sluaj sa Afrikom. injenica je da ne samo da se mnogi od najranijih tekstova odnose na istospolne veze, ve postoji i veliki niz rijei za ovu vrstu ponaanja. Kasni srednjovjekovni urdski pjesnici, pozivajui se na ene koje se prijanjaju jedna uz drugu ili se dre zajedno, koristi rije chapti. Dvanaestovijekovna Kathasaritsagara koristi izraz svayamvara (samoizabrani ljubavnikzarunik) sakhi (prijateljica) kako bi opisala odnose izmeu dvije ene. Prie o bogovima razvijene u ovom razdoblju jednako su otvorene i poune. Jedan od interesantnijih doprinosa odnosi
se na roenje Krtikeya (bog rata i voe vojske bogova - muevnija uloga se teko moe zamisliti). On je obino prikazan kao zgodan mladi neenja koji jae na paunu. Tri najea zapisa o njegovom roenju su gotovo identina. U najuobiajenijem (od iva Purana, 750 - 1350 n.e), Agni, bog vatre, guta sjeme ive (boga unitenja) i pati od peckanja, koje samo nestaje kada prenese sjeme u utrobu supruga mudraca, iz ijih utroba onda pada u Gang, a zatim na travu, to rezultira stvaranje (roenje) Krtikeya. Druga dva najea zapisa su slina (uz manje varijacije na poetku). U Skanda Parvi, Igni prekida seks izmeu ive i Parvatija (ki planine, planinska boica i sl.) i hvata ivino sjeme rukama te guta njegovo sjeme. Svi zapisi prihvataju da je to djelo neisto, opako i neprimjereno, ali je takoer oito nekreativno, doputajui alternativni oblik prokreacije, koja proizvodi boga. Krtikeyev brat, Ganea (bog sa glavom slona, bog mudrosti, koji uklanja prepreke, itd.) takoer je generiran na nenormativan nain. On je dijete ive i Parvatija. Prema nekim izvorima stvorio ga je iva sam, a na nekom drugom mjestu mijeanjem generativnih tekuina ive i Parvatija izvan maternice. U veini sluajeva, meutim, Ganeu je proizveo Parvati. U iva Purana, Parvati se umara od stalne invazije na njen proktor od strane njenog supruga ive i trlja Ganea od svoje tijelo (donekle kao to judeo-kranski Bog stvara Adama od gline). U drugoj verziji, njenu vodu za kupanje (u Gangu) je progutala Malini (boica sa glavom slona) koja raa Ganea. Kao i njegov brat, on je neenja. U ova dva mita o stvaranju vidi se da je bog Krtikeya stvorio seksualni in (oralni) izmeu dva mukarca, dok je njegov brat Ganea, barem u nekim verzijama, rezultat slinog ina izmeu dvije ene. Ono to je zanimljivo je to da su dva od najmonijih bogova u hinduskom panteonu, bog rata i bog mudrosti (koji sjedi kao uvar vrata van veine hinduskih domova), rezultat neheteroseksualne prokreacije. Dok su se bogovi Grke i Rima mogli uputati u partenogenezu
(generacija od jedne idividue, npr. Zeusovo raanje Atene) te kranstvo ima generaciju Isusa utjelovljenjem bez stvarnog seksualnog ina, hinduizam ima dva najvea boga koji su stvoreni nekom vrstom razmjene prokreativne snage izmeu pojedinaca istog spola. To su slike i prie koje daju indijskohinduskoj kulturi odnos prema istospolnim vezama dvosmisleniji od onog pronaenog u paganskoj Grkoj i Rimu. Odnos izmeu ive i Parvatija jo je sloeniji od ovog gore nagovjetenog. U Marsya Purana, kralj Ila ulazi u Parvatijin gaj, gdje nijedan mukarac ne moe ui, te se pretvara u enu (a njegov pastuh u kobilu). Doista, u doprinosu Ramayane ak i iva postaje ena prije ulaska u gaj da vodi ljubav sa Parvatijem transformacija postaje zapanjujua kada iva postaje apsolutno muki bog koji se oboava irom Indije u obliku lingam (falusa). Kralj Ila (sada ena) eni Budu (sina mjeseca). Njegova braa se mole ivi da ga vrati nazad i iva, dijelom, odustaje, nareujui Ili da postane kimpurusha jedan mjesec mukarac, a ena sljedei. Ila (kasnije nazvan Sudyumna) stvara djecu i kao otac i kao majka u kasnijim odnosima. No, ovaj period je vaan zbog dva glavna razvoja. Prvi je bio dolazak i dominacija islama, koja je kulminirala u osnivanju carstva Mugal 1526. godine, kada je Babur (vladao 1526 - 1530) porazio Ibrahima Lodija, posljednjeg sultana Delhija, u prvoj bitci Panipata. Mugalova pozicija dodatno je konsolidirana od strane Humayana (vladao 1530 - 1556). Meutim, vanost utjecaja islama mora saekati sljedee poglavlje. Drugi veliki razvoj ovog razdoblja, to je izuzetno vano za razumijevanje trenutne prie o homoseksualnosti u Indiji, je njegovo srednjovjekovno razdoblje. U 7. vijeku, na samom poetku tog razdoblja, razvio se novi oblik religijske odanosti, i rairio se od juga Indije. Poznato je kao bhakti i odnosi se na zbirku pokreta okupljenih oko mistine, vjerne odanosti odreenom bogu ili boici. Dok su neki ovo posmatrali kao pokret koji nastoji prevladati probleme ciklusa reinkarnacije i prokletstva utjecaja kaste, stvarnost je puno
sloenija. Jednostavno reeno, bhakti je put do osloboenja koji se fokusira na perma (ljubav) vie nego na jnana (znanje). Ljubav, udnja i seksualno zadovoljstvo nisu samo slavlje ljudskog iskustva, ve i sastavni dio postizanja veeg znanja i sredstvo za razumijevanje aspekata boanske dubine. Kao takav, bio je sredstvo za bijeg (osloboenje) iz ciklusa ponovnog raanja otvorenog za svakoga, iz svih kasta - ukljuujui ne samo nedodirljive openito, ve i ene, pa ak i muslimane. Jedan od glavnih razvoja povezanih sa bhakti pokretom bio je zavretak puranske knjievnosti (u velikoj mjeri proizvod razdoblja o kojem smo raspravljali u prethodnim poglavljima: veina je sastavljena u periodu 200 - 100 p.n.e. sa veim redakcijama 300 400. i 600 700, sa konanom verzijom u 1200 - 1300). Ovo je proizvelo panteon bogova i boica koji se sada oboavaju u hinduizmu. Struktura puranskih (doslovno, starih pria) boanstava znatno je sloenija i viestruka nego izvorni vedski spisi iz antikog razdoblja. Boanstva i prie povezane sa Vinom i ivom su dole do izraaja, i majka boica, potisnuta u vedskoj knjievnosti ponovo se pojavila u oboavanju aktizma i tantrizma. Kao to je Ruth Vanita naglasila, razvoj puranskog panteona i njegove trenutne vanosti igra kljunu ulogu u prii o seksu, seksualnosti i rodu u Indiji:
Najznaajnija jedinstvena karakteristika srednjovjekovnih pria boanstava je njihovo mnotvo i varijabilnost. Gotovo svaka varijacija koja se moe zamisliti [posebno u oblicima pretpostavljenim boanstvima] postoji negdje drugo... Puranski bogovi nisu samo slavljeni kao sveprisutni u filozofskom smislu [kao to je kransko boanstvo]; prie njihovih djela ih predstavljaju u svim oblicima ... ukljuujui i ljude razliite dobi, kasti i roda [kao i razliitih ivotinja i sl...] To omoguava davanje boanskih karakteristika svim radnjama i svakom nainu ivota.
Tako, iva (kao Ardhnarisvara Gospodar, koji je pola ena) predstavljen je kao mukarac sa desne strane i ena sa lijeve strane; Aruna je esto prikazivan na slian nain (trtiyam prakrtim neto od mukarca, neto od ene u njemu). Kao to smo vidjeli u grko-rimskom panteonu, politeizam omoguava fleksibilan pogled na rod (i druge oblike postojanja ili inkarnacije) rezultirajui vie holistiki - i pozitivni pogled o seksualnosti u svim njegovim bezbrojnim oblicima. Hinduizam, ako nita, predstavlja jo vie holistiki i ekstremniji pogled boanstva u svemu i svugdje nego kod bogova Grke i Rima. Izvrstan primjer utjecaja ovih permutacija boanstva, kada je u pitanju seksualnost, predstavljen je u prii o inkarnaciji Krine kao ene Mohini, koja je ispriana u Tamil verzijama Mahabharate. Aruna, Aravan, nudi sebe kao rtvu Bogu Kali kako bi pomogao ocu i ujacima u pobjedi. Prije smrti nareene su mu tri elje, od kojih jedna kae da se treba vjenati. Kako nijedna porodica nije bila spremna dati svoju ker nekome ko e biti ubijen, Krina se inkarnirao kao Mohini i oenio Aravan za jednu no. Ovu dvostruku rtvu hidre (o kojima emo vie kasnije govoriti) proslavljaju svake godine u Tamilnadu, prikazujui se kao Krina koji mijenja spol. ak i u njihovim najinovativnijim, grko-rimskim mitovima nisu namjestili boanstva tako fluidna i pokorna! Slina vrsta voljene predanosti vidljiva je do danas u Ramanandis, svemukoj zajednici u istonoj Indiji. Ova grupa se pojavila 1400-tih kao posveenici boga u obliku majmuna Hanuman (utjelovljenje ive i sluge Rame). Celibatski ogranak pokreta identificira se sa Hanumanom i drugim mukarcima koji su postali ene kako bi sluile Siti (utjelovljenje boice bogatstva Lakshmi - pratiteljica Vine), koja se udala za Ramu (brat Krinine inkarnacije). U svojoj posveenosti Siti ovi mukaraci u celibatu dijele u njoj svoje sjedinjenje sa Ramom. U Ayodhya (scena brojnih sukoba izmeu hindusa i muslimana), ovi posveenici stavljaju enske perike, oblae se
kao ene i tvrde da imaju menstruaciju kao dio njihove transformacije u Sitine slukinje - prema kojima odgovoraju akcije Hanumana i drugih mukaraca koji su se prvotno transformisali u enski oblik kako bi sluili Siti. Slina pobonost je oita u nekim modernim Vinu kultovima (npr. Sakhibhava), gdje muki posveenici preuzimaju ulogu Radhe, Krinine supruge, i simuliraju menstruaciju. U sjevernom Karnataku (juna Indija), oboavatelji boice Yellamma (poistovjeene sa Ranukom) usvajaju enska imena, odjeu, zanimanja i ukrase, te se nazivaju jogappa (sveti enski mukarac). Paramahamsa Sri Ramakrishna (1836 - 1886), oblaio se kao ena i udio je za Krinom da je bio kao ena Vrindavana i slatka krv iz pora njegova tijela. Jo jedan komentator, raspravljajui o Krininoj ljepoti, spomenuo je elju, na strani mukarca mukarca koji ga vidi, koji preuzima oblik misli, da sam ena, uivao bih u njemu seksualno. Dvije spomenute prie o Mohini i Hanuman nalaze se zajedno u Puranama (850 - 950) koje se odnose na ivu i Vinu (oba, tehniki, muka boga). U Brahmanda Purana Parvati, ivina supruga, stoji neugodno pognute glave kada je iva pohotno proganjao Mohini (ensku inkarnaciju Vinu). U nekim verzijama, iva posebno trai od Vine da preuzme Mohinin oblik, jer je uo o njegovoj ljepoti. U tim zapisima, dakle, iva svjesno udi za enskim oblikom mukog boga kojega poznaje lino. Za iva Purana, u jednoj verziji prie o Hanuman, se kae da:
Jednog je dana iva je vidio Mohinijev lik Vine. Bio je pogoen Kaminom strelicom i njegovo sjeme je palo. Sedam mudraca je stavilo sjeme u lonac i unijeli su ga u Gautaminu ker kroz njeno uho. U meuvremenu, Hanuman, bogmajmun, roen je iz toga.
Opet, puranske prie o hinduskim bogovima i boicama predstavljaju iznimno fluidnu i dvosmislenu sliku spola i
seksualnosti meu boanstvima. Teko je zamisliti religiju koja ima izrazito negativno stajalite o istospolnim odnosima, transvestizmu, transeseksualizmu itd., kada su dva njihova najvea boanstva (iva i Vinu) prikazana u seksualnoj igri dok se jedan pretvara da je ena. U Ayyappi (bog u celibatu, koji se oboavao preteno u Kerali) legendi, razvijenoj u potpunosti u srednjovjekovnom razdoblju, veza izmeu ive i Vinua manje je dvosmislena. U ovom dodataku prii, iva (potpuno svjestan stvarnosti koja stoji iza Mohinine inkarnacije) ima seksualni odnos sa VinomMohinijem, koja zatrudni i raa Ayyappa koga su srednjovjekovni autori zvali ayoni jata (roen iz nevagine). Na kraju on postaje veliki ratnik, porazivi monog muslimanskog pljakaa, Vavara, koji postaje njegov najblii prijatelj. U Ayyappinom hramu u Sabarimalai postoji svetite posveeno Vavaru, kojim upravljaju muslimani. Dakle, u ovoj junoindijskoj prii, kroz istospolni kontakt sljedbenici ive i Vinua su ujedinjeni u svom oboavanju Ayyappa-Hariharaputra (sina Vinua i ive) a muslimani i hindusi pronalaze jedinstvo u bliskom drutvu Ayyappe i Vavara. Ova kompleksna pria dodatno je obogaena Ayyappino celibatskom vezom sa Leelom (boicom Mallikapurathamma), koju je odbio da vjena, ali koju je prihvatio kao doivotnu suputnicu, shakti. Ayyappin hram ga prikazuje sa Leelinim svetitem sa njegove lijeve strane, Vavarskim sa desne. Tako, kao bog u celibatu, on ujedinjuje sve glavne niti ne samo religije na potkontinentu, ve i druenja - i njegov celibat je sve moniji kako ga dijeli sa svoja dva brata: Krtikeya (bog rata) i Ganea (bog mudrosti). Nekoliko elemenata hinduske religije moe efektivnije pokazati dvosmislenost stavova prema seksu i seksualnosti. Drutvo (ljubav-prijateljstvo) je od najvee vanosti, ali ne do iskljuenosti seksa/braka (iva i VinuMohini). Oba aspekta meuljudskih odnosa nalaze se vrsto u kontekstu istospolne i privlanosti razliitih spolova, to predstavlja oboje kao valjano i prihvatljivo. Neodreenost na razini boanskog, model za ljudsko postojanje, nigdje nije jasnije
nego u himnama ivi: Hommage onome koji je i ensko i muko, napumsakamu (trea priroda/spol); Vi ste Parusa ije je sjeme zlatno, vi ste ena, vi ste mukarac, vi ste napumsakam. Meutim, u ovom trenutku korisno je vratiti se na priu o Aruni i Krini, jer znaajna prerada prie o njihovom odnosu odvija se u srednjovjekovnom periodu, kao to su komentatori objasnili, naglasili i reinterpretirali u Mahabharati. U Padma Purani (1100-te), Aruna je tako zaljubljen u Krinu da moli da vidi Krinin ples ljubavi (rasaleela). Njegov zahtjev je odobren, ali ga ljubav prevladava i pada u nesvijest. Arunina predanost boici Tripurasundari dopustila mu je da kriom pogleda Krinin ples, i na njen savjet, okupao se u jezeru i izaao kao ena, Aruna. U ovom liku, Krina je voli i, iscrpljen svim sportovima u umi, Aruni je reeno da se ponovo okupa u jezeru i pojavljuje se kao Aruna, mukarac. Pust i beznadan, raznjeio se kada ga je Krina dotakao, otkrivajui njegovu prirodu i rekao:
O [Aruna], blagosliljam te, moj dragi [muki] prijatelju. Ne postoji niko jednak tebi... jer zna moju tajnu. O Aruna, ti e me prokleti, ako ikome kae tajnu koju si ... doivio.
Na taj nain vjerno drugarstvo (sakhya) Arune prema Krini, vieno u Mahabharati klasinog razdoblja, vremenom se transformisalo u srednjovjekovnim verzijama teksta u erotsku ljubav (madhurya). Takoer, na kraju ovog razdoblja moemo se poeti kretati iz podruja boanskog i mitskog do ljudskog i historijskog. Jagannatha Das (1490 - 1550) bio je pjesnik-mistik, autor uvene Bhagahate uvene irom Orissa (u Bengalskom zaljevu). Za nae potrebe, vaan element je njegov odnos (kao uenika) sa ri Caitanya, koja je zapoela kada je Das imao devetnaest godina. Biografska Jagannatha Charitamrita opisuje sastanak ovako:
[Caitanya] je bila oduevljena kada je ula Jagannatha Dasovo izvoenje [sanskritske Bhagahate u Orrisanu]. Obasut ZATVARANJE SVIJESTI | 137
ljubavlju zadrao je Das u vrstom zagrljaju (u kojem su ostali) dva i pol dana.
Njih dvojica se smatraju proizvodom ljubavi izmeu Krine i Radhe (Krinina omiljena pastirica). Njihov odnos je bio toliko blizak da je Caitanya nazvala Das njegovom sakhi (prijateljicom) i u nekim izvorima Dasu su data enska imena (npr. Tinkini). Mukarci su se uzdravali od seksualnih veza, premda su oboje optueni za nemoral koji je proizlazio iz njihovih bliskih odnosa jednih sa drugima i sa drugim mladim mukarcima. Osim irenja knjievnosti, rast islama (nagovjetavajui dolazak mugalskih osvajaa) imao je veliki utjecaj na Indiju. Meutim, to je bio dolazak sufizma, koji je posredno i nenamjerno, imao najvei utjecaj na sloen odnos islama, hinduizma i seksa. Temelj sufizma (bilo u popularanijem obliku - ba shara, unutar erijata - ili manjinskom, manje dogmatskom obliku - be shara; bez erijata) bio je posveen i voljeni odnos izmeu pira (uitelj), pod nazivom prijatelj Boga (wali) i njegovog uenika (murid), koji je nastao u monakim zajednicama (khanqahs) razliitih redova (silsillas). Uitelj je uio svoga uenika, a zatim ga je poslao u veliki svijet da uspostavi svoju vlastitu zajednicu. Naglaavanjem odnosa uitelj-uenik prije nego dogme, sufizam je bio privlaan mnogim hinduskim konvertitima na islam. Slina pobonost prisutna je u odnosima izmeu Baul uitelja (gurua) i njegovih uenika, gdje se studenti ue ne samo o tijelu i svemiru, ve o boanstvu. Sufijska pobonost se usmjerila na pjesme, ples i spominjanje Bojeg imena u meditativnom pjevanju prije nego tradicionalne, arapske molitve islama. Kao takve, i struktura i pobonost su bile bliske sa tradicionalnim hinduskim praksama, to je olakavalo konverziju (ako je moda talog kompletan u oima tradicionalnih istunaca). tovie, taj odnos vrlo je esto slijedio postojei indijsko- hinduistiki model istospolne ljubavi/prijateljstva kao primarnu arinu taku za emocionalni ivot pojedinca.
Pojavom papira (u kasnijem srednjovjekovnom periodu), i razvojem urbanizacije, drugi istospolni odnosi - sa eksplicitnijim seksualnim komponentama - postaju nam vidljiviji. Konkretno, sufijski mistiki pjesnici (na isti nain kao i Das) pisali su ljubavne pjesme (gazele), koje su uglavnom opisivale privlanost bazarskih djeaka i drugih mladia. Muslimanski pjesnici (Mir, Madho Lal Hussayn, Ras Khan i Sarmad), su pisali, ne samo o ljubavi za panju pojedinog ljubljenog i bili nazivani kao djeak vjernika (amrad parast), oboavatelji ljepote (husn parast), profesionalni ljubavnici (ishq pesha), ili kao da imaju areni/ljubavni karakter (rangeen/ashiq mijaz). Spisi islamskih pjesnika naglaavaju elemente viene u arapsko-mavarskoj kulturi (vidi gore), iako krepkije kao rezultat interakcije sa seksualnom neodreenou i hinduskim ozrajem. Amir Khusro (1253 - 1325) je openito hvaljen kao jedan od najveih indijskih mistinih pjesnika-muziara i, kao svetac. Godinjica njegove smrti jedna je od najpopularnijih sufijskih religijskih sveanosti. On je napisao brojne stihove koji veliaju ljepotu, alei se na opasnost, lijepih hinduskih mladia:
Muslimani su postali oboavatelji sunca Zbog ovih jednostavnih veselih hinduskih djeaka. Ja sam usamljen i pod utjecajem alkohola zbog ovih istih hinduskih djeaka... Ljubljeni, ako nou stavim svoje usne na tvoje, pravi se da spava - ne pitaj ije su ovo usne ... O Gospodaru, jesam li ovo ja ramenom uz svog voljenog? Jesam li spavao pored njega?... Ne vei ruke oko struka, Dopusti mi da omotam svoje umjesto toga.
Ovoj vrsti islamske ljubavne poezije emo se vratiti kasnije. Moda vrijedi zavriti ovu raspravu o homoseksualnosti i Indiji ne samo sa dolaskom prvog mugalskog cara (Zahiruddin Muhammed, zvani Babur, 1483 - 1530), ali i kratkom crticom
iz njegove autobiografije, Baburnama, koja odjekuje misli pjesnika o kojima se ve raspravljalo:

U onim leernim danima otkrio sam udne sklonosti. Naprotiv! Kao to stih kae: Razbjesnio sam se i napatio zbog djeaka na kemp bazaru, njegovo ime, Baburi je prikladno. Do tada nisam imao sklonosti ni za koga, tovie od ljubavi i elje, bilo od rekla-kazala ili iskustva, nisam uo, nisam razgovarao ... S vremena na vrijeme Baburi je dolazio do mene, ali zbog skromnosti i stidljivosti ja nikada nisam mogao gledati ravno u njega [a kamoli razgovarati sa njim] ... Jednog dana, tokom tog vremena elje i strasti, kada sam iao sa drugovima [putem] i odjednom ga susreo licem u lice, pao sam u takvo stanje konfuzije da sam skoro pobjegao ... U tom pjenjenju elje i strasti i pod tim stresom mladenake gluposti, uobiavao sam lutati gologlav i bosonog ulicama i stazama, vonjakom i vinogradom ... nekada kao luak, lutao sam preko brda i ravnica ... moja lutanja nisu bila moj izbor; nisam kontrolisao da li u otii ili ostati: Niti je snaga da odem bila moja, niti snaga da ostanem; bio sam samo ono to si uinio od mene, o lopove moga srca. [Turski dvostih]
Napustimo onda Indiju, sa svojim slikama bogova i boica u raznim seksualnim permutacijama i sa svojim prvim islamskim vladarem koji je lutao zbunjen, oamuen njegovom ljubavlju prema hinduistikim mladiima. Iako manje zbunjena i manje dvosmislena, situacija u Kini nagovjetava paralele sa Indijom. Naravno, Kina se nije suoavala sa religijskom i kulturnom invazijom iste veliine u tom razdoblju. Dakle, kontinuitet je ostao zatitni znak kineskih odnosa prema seksualnosti. Otvoreni odnos prema poliseksualnosti na najvioj razini kineskog drutva se nastavio kroz drave nasljednice i pan-kineske dinastije. Kontinuitet stajalita o istospolnim
odnosima postaje sve vaniji kako su ovi prikazi pridruivani i kako su preivjeli tekui razvoj kineske religije i filozofije. Prvi prijelazni period (220 - 581 - Sanguo, Jin, Shiliuguo i Nanbeichao), Sui i Tang dinastija srednjeg imperijskog razdoblja (581 - 907), pa ak i haotina situacija Drugog srednjeg razdoblja (907 - 965 ), a prethodne drave Treeg Imperijalnog razdoblja (965 - 1277) su vidjele konsolidaciju konfucijanizma, sa naglaskom na sinovsku odanost, kao i taoizam i integraciju budistike ideje u glavnoj kineskoj misli. Ni u jednom trenutku religija niti filozofija nisu poele da se fiksiraju na istospolne veze ili inove kao razlog za zabrinutost, a kamoli ponaanje koje e vjerovatno pozvati boansku odmazdu na drutvo u cjelini ili osuditi pojedince na bilo koju vrstu trajnog prokletstva. Jednostavno reeno, kineska misao nije otila putem kozmologije temeljene na dobru protiv zla ili milosti ili kazne ili prirodno/ boanski odreeno ili neprirodno/demonsko. Ono to je najvanije od svega, kroz razne promjene i kretanja u kineskoj misli i vjerovanju, seksualni odnos zbog uitka nikada nije bio zamjenjen seksualnim odnosom zbog raanja. U kineskoj misli, sinovska odanost je mogla zahtijevati prokreaciju, ali to nije bilo oekivanje ljubomornog boga, i da je bog bio spreman prihvatiti i druge (ugodne) izraze spola i seksualnosti, sve dok je dunost za prokeracijom ispunjena. Ove autohtone dinastije su dovedene do naglog kraja dolaskom Mongola i osnivanjem Yuan dinastije (1277 - 1367). Postoji mogunost da je ovaj strani reim pokuao promijeniti izvorni kineski pristup istospolnim odnosima. Dakako, postojao je mongolski zakon (koji datira prije osvajanja Kine) nazvan Velika Yassa koji je odredio smrt za preljub i istospolne inove. Meutim, nema dokaza iz preivjelih pravnih propisa koji su odobreni od strane yuanskih careva da sugeriu da je ovaj zakon nametnut u Kini. tovie, neki zapadni posmatrai (npr. glasoviti putnik, Marko Polo, 1254 - 1324), je zabiljeio da su Mongoli prihvatali ili posmatrali sodomiju kao kinesku.
Tokom razdoblja kineskih dinastija, to je jednako evropskom srednjem vijeku, klasine prie o podijeljenoj breskvi i majici bez rukava ostale su fiksirane u kanonu kineske knjievnosti i postale su dio samog jezika. Slina situacija bi prevladala i na Zapadu da Rimsko carstvo nije palo i da paganska kultura nije zamijenjena kranstvom. U takvoj situaciji, zajedniki govor bi mogao nazvati sudionike u istospolnim aktivnostima kao Ganymedes ili takvu ljubav kao nositi tui oklop (a la Ahil i Patroklo). Doista, klasina grko-rimska knjievnosti bi pruila mnotvo pria i uzora za istospolne odnose. Kina je imala takve uzore, prie, motive i anrove, od kojih su svi predstavljali pozitivan stav prema istospolnim odnosima u kontekstu strukture drutva. To nije bilo odobrenje modernog pogleda na gej veze, nego prihvaanje poliseksualnosti/biseksualnosti u vrlo drutveno stratificiranom, posebno kineskom kulturnom okruenju. Jo vanije, kineska kultura je nastavila posmatrati prokreaciju i uitak kao ravnopravne elemente seksualne aktivnosti. Osim toga, kao i kod veine drugih nemonoteistikih drutava, kineska misao odrala je razliku izmeu braka (seks zbog prokreacije) i romantine privlanosti (seks zbog zadovoljstva i ljubavi). Prie o istospolnim odnosima su esto bile ugraene u kinesku kulturu tako da su bilesastavni dio smisla za humor u popularnoj knjievnosti, to je tampanje omoguilo ne samo za ire poznavanje klasinih ideja, ali i priliku da se uju glasovi i stavovi ireg spektra kineskog drutva. Dosljedno, postoji potpuni nedostatak animoziteta prema istospolnim inovima. Jedna pria, naroito, govori o zanimljivom kunom odnosu izmeu mua, supruge i njegovog ljubavnika. Tokom posjete, punica pita svoju ker ko je mladi. Supruga je odgovorila: suprug moga supruga. Jasno, ljubavnik je bio prihvaen dio domainstva i pria, nairoko itana, predstavlja stanje jednostavno zabavnim. Ako nita, ala je bila na raun punice. Isto tako, moglo bi se rei da je najvanija kulturna ala bila na raun Mongola - kao islamizirani Mugali imali su dubok
utjecaj na Indiju; kao Mongoli u Kini postali su Kinezi. Kulturna stabilnost Srednjeg kraljevstva ostala je netaknuta. Istraivanje afrike obale dovelo je Evropljane u kontakt sa kulturama iji su se stavovi prema rodu, spolu i seksualnosti nairoko razlikovali od njihovih vlastitih. Meutim, novost ovih kultura nije bila nita u poreenju sa okom evropskih krana koji su doivjeli kada su naili na drutva Amerike u kasnim 1400-tim godinama. Kolumbo je moda umro u uvjerenju da je stigao na najistonije obale Azije, ali kasniji istraivai su ubrzo shvatili da je istina bila mnogo udnija. Evropa je dola u kontakt sa kulturama toliko stranim da su bile gotovo nerazumljive. Ti isti zapadni istraivai i osvajai su takoer shvatili da su ove nove civilizacije esto bile iznimno tehnoloki i drutveno napredne. Unato prihvaanju napredne prirode ovih drutava, evropski krani su vrlo brzo poduzeli svoje sistematsko unitavanje. Zato? Djelomino, nasilje uinjeno nad Amerikancima je bilo pitanje incidenta do dolaska Evropljana. Ovi novi narodi donijeli su sa sobom bolesti od kojih su stanovnici zapadne hemisfere bili zatieni. Konkretno, kozice su izbrisale cijelu populaciju te je to, nesumnjivo, bio najvei pojedinani faktor u kolapsu ovih kultura koje se susrelo sa evropskim pritiskom. Hernando Cortes (1485 - 1547) i Francisco Pizarro (1478 - 1541) nisu osvajali uz pomo mnotva panaca; ve su zauzeli narode unitene katastrofalnim posljedicama epidemije. Meutim, Amerikanci su bili takoer podvrgnuti kampanji ropstva i prisilnog rada koji je dodatno iscrpio populaciju zapadne hemisfere. Ovi faktori objanjavaju demografski kolaps autohtonog stanovnitva, ali oni ne objanjavaju zato se tako malo zna o historiji, tradicijama, vjerovanjima i kulturama civilizacija, kao to su Asteci, Maje i Inke. Kada su Evropljani posmatrali kulture koje su otkrili, upoznali su ideje i prakse koje su smatrali barbarskim i demonskim: ljudsko rtvovanje, ritualni kanibalizam, poligamija, institucionalizirana sodomija i besramna golotinja. Zapadni krani su zakljuili, na osnovu svojih ranijih uvjerenja, da su ovi
novi narodi bili u ropstvu Sotone, s obzirom na najlue prakse koje se mogu zamisliti kao dio njihove slube princu tame. Bilo je bitno da su ti ljudi, prelaskom na kranstvo pod prijetnjom i uvjeravanjem, trebali biti odsjeeni od svoje prolosti. Biti ponovo roen predstavljalo je neto vie za drutvo kako su pojedinci u svijesti misionara pokuavali da promijene kulture Novoga svijeta. Bolest i bezumna brutalnost unitila je narode Novog svijeta; ideologija i teologija izbrisale su njihove historije. Ono to smo vidjeli u ovom poglavlju samo je sporo irenje ideje Bliskog Istoka (jevrejski izvor) o seksu zbog prokreacije, preko mediteranskog svijeta prema obalama zapadne Afrike (preko kranstva) i istonoj Africi (u islamskim idejama). Indijski potkontinent je pao pod vlast pobornika ove ideje (islamizirani Mugali). Konano, i katastrofalno, ova ideja - jednom posjed malog, ka unutra zagledanom narodu Izraela - proirila se u Novi svijet. Sljedea dva poglavlja e razmotriti trajni utjecaj irenja ove ideje. Prije nego se okrenemo modernom razdoblju, moramo napraviti pauzu kako bi se razmotrila situacija uoi ekspanzije Evropljana na svjetskoj pozornici. Za najvei dio ovjeanstva, seks kao prokreacija je ostao vaan, ak i neophodan, aspekt ivota, ali nije bio iskljuivi razlog za seks. Seks iz zadovoljstva, kao arina taka ljubavi i emocija, jo uvijek je bio tip seksa koji je malo panje posveivao rodu. U kontekstu rasprostranjenih i proimajuih kulturnih impulsa za prokreacijom, veina drutava je uspjela pronai rupe u zakonu za one iji se ukus odnosio prema pripadnicima istog roda. Jo vanije, inilo se da su gotovo sva drutva prihvatila da bi veina mukaraca u nekom trenutku svoga ivota imala seksualni kontakt i odnose sa drugim mukarcima. Ta univerzalna norma trebala je biti stavljena pod ogromni pritisak kako bi pruila put judeo-kransko-islamskim idejama u vezi toga da je seks vezan za prokreaciju, a zadovoljstvo je bilo povezano sa grijehom.
PET
(15501800)
IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI
Jer su bijeli ljudi mislili da je u pitanju zlo (Winnebagov komentar na odbijanje berdaea 1930-tih)
Raspad zapadne (rimske) crkve u 16. vijeku nije rezultirao slabijim obraanjem panje na seks ili seksualne aktivnosti. Doista, sa celibatom jedno od kljunih pitanja rasprave izmeu papinstva i uspona protestantizma, pitanje seksualnosti i seksualnog ponaanja, dolo je do punog izraaja. esnaesti vijek, poguban za jedinstvenu crkvenu strukturu, dokazao se kao zlatno doba za moraliste zainteresovane za kontrolisanje meuljudskih i seksualnih obiaja svojih susjeda. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su porast rtvovanja drugih nakon Crne smrti i poveani naglasak na sveeniki celibat, udrueni kako bi doveli seksualne probleme do izraaja i u popularnim i elitnim idejama. Veina onoga to znamo o Evropi izmeu pada carstva u 5. vijeku i sredine 14. vijeka sugerie ope neodobravanje istospolnih odnosa, ali i relativno oputen odraz u praksi. Ako bi neko bio uhvaen u dvorskoj romantinoj ljubavi i bliskom (homosocijalnom) prijateljstvu, postojala je jo vea spremnost za tumaenjem ponaanja i osjeaja kao nesodomitskih. Situacija u Evropi uoi 16. vijeka, kao to smo vidjeli, je promijenjena. Religijske krize ovog novog vijeka samo su uinile da stvar bude gora za osobe homoseksualne orijentacije. Zapadno kranstvo je razbijeno u suparnike konfesije koje su se suoile jedna sa drugom uz nasilje i pogrde. Pogrdno oslovljavanje
145
kao vid polemike - posebno povezan sa napadima na moral protivnika postalo je karakteristika retorike tog razdoblja. Protestanti su vidjeli u katolikom celibatu mjesto za bezobzirni promiskuitet, konkubinat, preljub i sodomiju. Katolici su posmatrani sa uasom kao redovnice, redovnici i sveenici koji su konvertirali, a zatim se vjenali, suprotno zakletvi koju su dali pred Bogom i ljudima kako bi ostali vjeno estiti. Seks je bio tap kojim se tukla druga strana tokom reformacijskog razdoblja. I nije bilo sumnje da je najgora optuba koju je neko mogao dostii bila nazivanje protivnika sodomitom. Meutim, prije reformacije i tokom njenog vremena, vladao je jo jedan pokret: humanizam i renesansa. Naglaavanje ponovnog osvajanja klasinog svijeta, sa svom svojom profinjenou i civilizacijom, nastojalo je usaditi drukiji osjeaj u svijetu izmeu reformacije i prosvjetiteljstva. Talijanska umjetnost radovala se u mukom obliku na nain koji nije vien jo od klasine Grke. Velika djela klasine literature bila su oporavljena i nairoko prevedena na kolokvijalne jezike Evrope - pogon za Bibliju na narjejima jednostavno je bio dio humanizma. Senzibilitet drevnih naroda, ukljuujui i njihovu ljubav prema mukom liku i mladim adolescentima, probio se u zapadnu kulturnu svijest. Pjesnici su veliali muko-muku ljubav. U teoriji, ljubav je duhovna po prirodi, ali veina poezije (kao i neke radnje), usmjerenije su na tjelesnost ljubavnika i ljubljenog. ak i ovdje, seks - u obliku fizike ljepote i intenzivne emocionalnosti bio je faktor. Izmeu reformacijskog koritenja seksa kao ispovjednikog oruja i interesa humanizma za muku ljubav, odnosi izmeu mukaraca bili su sve vie pod paskom. Kao to smo vidjeli u sluaju Riarda Lavljeg Srca, ponaanje plemia bilo je gotovo uvijek izuzeto od cenzure. U ranom modernom razdoblju susreemo dva slina i zloglasna sluaja: Henry III od Francuske (1551 - 1589) i James VI od kotske i I od Engleske (1566 -1625). Iako bi bilo historijski netano usredotoiti se iskljuivo na kraljeve, oni su vrijedni detaljne rasprave. Njihovo ponaanje je uspostavilo ton njihovog
vremena i dopustio drugima da stupe u istospolne veze. tovie, dozvolili su kasnijim moralistima da reaguju, to je ve vieno u Lucy Hutchinsonovim komentarima o prolasku Jamesa i njegovih katamita. Henry III od Francuske roen je na samom poetku ovog razdoblja. U dobi od osamnaest godina vodio je francusku katoliku vojsku u briljantnu pobjedu nad protestantima. Takoer je bio poznat po svojoj ljubavi prema kurtizanama. Najvie se pamti po tome to je bio posljednji od tri kralja Valois (unuk Franje I) od Francuske, ija se linija zavrila njegovom smru 1589. godine i prenoenjem prijestolja u Dom Bourbona (Henry IV). U njegovo vrijeme, ipak, bio je uglavnom poznat po vezama sa svojim minjonima (dragima, slasnima). Minjoni su bili zanimljive grupe. Uivali su izazivajui skandal a njihov kicoki i enstveni stil odjee, ponaanje i govor zaista su okirali francusko drutvo (veoma osjetljivo na religiju zbog konfesionalnog sukoba religija). Preko Kanala, pak, Englezi sa novcem pohrlili su da kopiraju ovaj najnoviji francuski hir (kao to su sa drangulijama i raskonom odjeom sa dvora Louisa XI V), koji je Pierre de lEstoile (glasoviti pisac dnevnika i komentator francuske politike i drutva, 1546 1611) opisao u svom asopisu, 1576. godine:
Ovi lijepi minjoni nosili su svoju kosu, sa pomadom umjetno uvijenu i ispravljenu, koja ide natrag preko male barunaste kape, poput onih kod kurvi u bordelu, a okovratnici njihovih ukrobljenih lanenih koulja su bili pola stope dugi.
Uprkos njihovom nastupu, Henrijevi minjoni su bili poznati po svojim ljubavnim avanturama sa enama, od kojih je svaki imao ne samo suprugu ve obino i nekoliko ljubavnica. Vezanost kralja prema njegovim minjonima bila je stvarna i emocionalna. Kada je Sveti Megrin ubijen u dvoboju, Henri ga je pokopao u njegovoj dvorskoj kapeli koja je, nakon toga, dobila nadimak hram minonja . Dakle, iako feminizirani, nema razloga za pretpostavku
IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 147
da su sudjelovali u istospolnim praksama, niti postoji bilo kakav razlog za kategoriko izjanjavanje da nisu. enstvenost tada nije (ili danas) izjednaavana sa sodomijom. U sluaju Jamesa VI i I imamo puno bolji osjeaj o njegovoj (funkcionalnoj), biseksualnosti i imamo razloga za pretpostaviti da je on u osnovi bio homoseksualac, iako je bio oenjen i uestvovao u prokreaciji zbog dravnih razloga. To da je James imao nasljednike bilo je sastavni dio njegove anse za uspjehom na engleskom prijestolju nakon smrti Elizabete I; njegova strategija se pokazala uspjenom 1603. godine. Dvije posebne studije su prouavale njegov ivot i ljubav u detalje. Historiar Michael Young (Kralj James i historija homoseksualnosti) koja je smjestila kralja u iri kontekst istospolnih odnosa i pokazala kako studija mukarca moe biti dio sticanja boljeg koncepta homoseksualnosti u historijskom kontekstu. David Bergeron (Kralj James i pisma homoerotske udnje) usmjeren je na Jakovljeva pisma i njegov odnos sa tri kraljevska miljenika: Esme (Vojvoda od Lennoxa, 1542 1583), Robert Carr (Earl of Somerset, oko 1587 1645) i, najvaniji od svih, George Villiers (Vojvoda od Buckingham, 1592 1628). Jamesova prva poznata ljubav bio je njegov tridesettrogodinji roak Esme, sa kojim je stvorio duboku vezu kada mu je bilo samo trinaest godina. Ova rana ljubav je bila osobito jaka, ali je zavrila kada je Lord Lennox protjeran iz kotske zbog svoje navodne podrke katolikoj obnovi u kraljevstvu. Godine 1590, kotski kralj je oenio Anne, protestantsku dansku princezu sa kojom je imao djecu. U Engleskoj su odravali dvije u potpunosti odvojene kue i domainstva. Jamesov dvor je zapamen zbog velikog broja zgodnih mladia koji su drani kao sluge i dvorjani. Svi Jamesovi miljenici su dobili titule plemia i dobijali su lijepe poklone. Kao i kod Henrija i njegovih minjona, James je takoer gledao na to da su njegovi miljenici oenjeni za bogate i/ili dobro udomljene nasljednice. U prigodama kada su neki od njegovih miljenika slijedili svoja srca i enili se kada bi i koga oni izabrali, bilo je jasno da to kralju nije ba bilo drago.
Najvaniji odnos koji je kralj imao sa miljenikom bio je sa vojvodom od Buckinghama, George Villiersom. Poznato nam je njihova bliskost zbog velikog broja preivjelih pisama koja su napisali jedni drugima tokom perioda od deset godina. Vojvoda je uvijek nazivao kralja tatom i bio je, zauzvrat, nazvan nadimkom Steenie, jer je James rekao da je Villiers liio slici svetog Stefana koju je vidio u vitrau prozora kapele Royal. Osim potpisivanja njegovih pisama sa tata, kralj je takoer sam sebe nazivao suprugom i obraao se Villiersu sa moje slatko dijete i supruga. Nije da samo iz pisama znamo o aferi izmeu ovo dvoje; njihovo ponaanje u javnosti prouzrokovalo je komentare vani i privatno. Jedan savremenik je naveo u svom dnevniku da:
U bezobzirnom izgledu i bezobzirnoj gesti prevrili su bilo koga enskog roda. Ljubiti ih toliko lascivno u javnosti i teatru, kao to je, u svijetu, potaknulo mnoge da zamisle neke stvari u kui to je prelazilo moj uenje ne manje od mog iskustva [[ustvari, ja nemam takvo prethodno iskustvo koje bi mi dozvolilo da priam o takvim stvarima!]
Godine 1617. Tajno vijee je ak raspravljalo sa kraljem po pitanju kraljevskih miljenika. Drugi savremenik je napomenuo da je kralj udesno strastven, ljubavnik njegovih miljenika izvan ljubavi mukarca i ena. Jamesov odgovor jo uvijek ima mo da okira, pravei aluziju na Krista:
Isus Krist je uinio isto, i stoga ne mogu biti okrivljen. Krist je imao sina Ivana [voljeni - u grko-rimskom kontekstu rije rezonira sa znaenjem - apostol koji je odmarao sa glavom na Kristovim grudima na Posljednjoj veeri], i ja imam svoga Georgea.
Moda je koritena slika Davida i Jonatana tako esto upotrebljavana od strane modernih aktivista za gej prava.. Ova slika Krista i Johna jasno je koristila kralju, i korist koju je on napravio od toga gotovo je sigurno razbijesnila i nervirala njegove kritike. Doista, pitamo se da li nespremnost za prikazivanjem Krista i Ivana kako se maze na leaju za vrijeme Posljednje veere (kao to je tada bio obiaj) u Mel Gibsonovom nedavnom filmu Pasija, djelomino, potjee iz brige o tome ta bi dananja publika mogla proitati u vizuelnom prikazu. Kralj je moda imao svoje miljenike, ali se inilo da nikada nije povezivao svoju ljubav sa njima - to je bilo gotovo sigurno, s vremena na vrijeme, fiziki i seksualno - sa zloinom sodomije. U svom radu Basilicon Doron, koji je napisao kako bi savjetovao svoga sina o dravnitvu, James je izjavio:
Dakle, postoje neki strani zloini koji su vezani za svijest i koji se nikada ne oproste: kao to su vjetiarenje, namjerno ubistvo, incest [posebno u stepenu Consanguinitie], sodomija, trovanje i lane kovanice.
Kako je kralj pomirio svoje vlastito ponaanje sa takvim savjetima nije jasno. To to je uinio je oigledno. Da su mnogi od njegovih dvorjana i ispitanika bili manje nego impresionirani njegovim oitim licemjerjem, bilo je jasno. Iako smo je uli u prethodnom poglavlju, vrijedi dozvoliti Lucy Hutchinson da govori opet sa svojom jezgrovitom presudom na dvoru kralja Jamesa:
Lice suda je mnogo promijenjeno smjenom kralja [sa smru Jamesa VI i I], za kralja Charlesa [I] jer je bio umjeren, krepostan, i ozbiljan, tako da su budale i podvodai, mimiari i katamiti [sodomiti] biveg dvora [Jamesa VI i I] ispali iz mode, a plemstvo i dvorjani, koji nisu posve napustili svoje
razvratnosti, koje su jo uvijek potovale [plaile] kralja kao bi otiao da se odmori negdje u oku kako bi ih praktikovao.
Naravno, vrijedno je spomenuti da je Hutchinson bila posveena puritanka i gorljiva kritiarka svega biskupskog (ili, kako je to ona vidjela, kripto-katolikog). to se uvjetno moe zakljuiti iz ove kratke rasprave sudova Henrija i Jamesa u modernim stereotipima jeste da se jednostavno ne pronalazi njihovo ogledalo u ranom modernom razdoblju. To znai da sudovi nemaju na umu stereotip sodomita. Mukarci dolaze iz niza razliitih profesija, a veina su ih siromani zanatlije. ini se da je njihova aktivnost ili oportunistiki povezana sa dijeljenjem kreveta u gradu prepunom mukih religijskih izbjeglica, ili je rezultat dugotrajnih praksi. Meutim, tadanji sudovi ne pokazuju nikakav dokaz o vjerovanju da su sodomitski inovi bili samo jedan od dogaaja. Oni su htjeli znati ako je bilo koji optuenik imao seks sa enom ili imao djecu. Takoer su pretpostavili da bi mogao postojati neki kontakt sa Talijanima ili Italijom (koja je, klasina talijanska renesansna kultura). Oni su takoer pretpostavili da su prethodni inovi sodomije dokaz o sklonosti za takvo ponaanje. Drugim rijeima, oni izgleda nisu mislili da su neki ljudi imali apetite koji su ih vukli ka jednom spolu ili drugom. Ipak, oni su mislili da je predavanje sebe onim apetitima uglavnom bilo pitanje volje i navike. Ovaj nedostatak stereotipa, uz odreene pretpostavke o ponavljanom ponaanju, ini se da je temelj izvjetaja konkvistadora u 1530. godine. Piui o nedavnoj bitci sa Amerianima, plemenom u Junoj Americi, spomenuo je da se zadnji vojnik koji je bio opkoljen: borio najhrabrije, bio je mukarac [u odjei] ene, [koji] je priznao da je od djetinjstva vodio svoj ivot takvom neistoom, zbog ega je sam izazvao da ga spale.
Tokom 17. vijeka vidi se, barem u engleskoj drami, nastanak slike kicoa ve komentarisane ranije. Ipak, ini se da sluajevi iz tog perioda ukazuju na to da je ranije razumijevanje sodomitskih inova preivjelo. Nije bilo pretpostavke o odreenoj vrsti ponaanja niti bilo kakve misli da bi sodomit, po definiciji, bio u potpunosti zainteresovan za svoj spol. Dakako, suenje i uhienje Mervina Toucheta, lorda Audeleya, grofa od Castelhavena, 1631. donosi ovaj zakljuak. Prikazan je kao seksualni slobodnjak i pervertit. Meu njegovim brojnim perverzijama bila je sodomija. Bio je optuen (a kasnije i pogubljen) zbog toga to je imao seksualne odnose sa izvjesnim brojem svojih odraslih mukih sluga. Njegova panja tada, u suprotnosti sa preovladavajuim stavom, nije bila posveena adolescentnim mukaracima, ve prema odraslim mukaracima. Pokuao je tvrditi da je, pod strogim tumaenjem zakona, svjedoanstvo protiv njega samo ukazivalo na interkruralni seks, ne na penetraciju. Dakle, on nije poinio blud. Sud je presudio da je sine qua non bluda ejakulacija a ne penetracija. Meutim, za veinu njegovih vrnjaka u Domu lordova koji su bili u presudi protiv njega, okantni oblik njegovog ponaanja nije bio spolni odnos sa slugama (budui da je to bilo jednostavno ekstremno proirenje hijerarhijskog ureenja drutva). Umjesto toga, oni su bili zaprepateni injenicom da je pridravao svoju suprugu, Katarinu, dok se njegov omiljeni sluga pokoravao njegovoj zapovijedi da je prisili na seksualni odnos. Osim toga, on je pomogao slugi da siluje njegovu dvanaestogodinju snahu, kako bi mogao imati nasljednika sa slugom, a ne nasljednika svoga sina. Kako je djevojka bila veoma mlada, sluga je rekao da grof mora koristiti lubrikant kako bi se omoguilo silovanje. Razliite izopaenosti u ovom sluaju, od kojih je sodomija bila samo jedna (a moda na posljednjem mjestu), su bile takve da je ak i Charles I bio prisiljen prepustiti svoga dobrog prijatelja i miljenika krvniku.
Prevladavanje neodlunosti, i opa trpeljivost, prema nekoj vrsti sodomske aktivnosti (prije svega pederastije), kao i sve f luidnije razumijevanje ispravnog predmeta muke udnje, evidentno je tokom veeg dijela 17. vijeka. Na primjer, Samuel Pepys je pisao (1660-tih) o glumcu Edwardu Kynastonu, koji je bio poznat po prikazivanju ena, da je bio i najljepa ena u cijeloj kui i najzgodniji mukarac. Takoer se nairoko traalo da biti katamit vojvode od Bakingama izgleda nije imalo nikakav utjecaj na njegovu popularnost. Krajem vijeka situacija se mijenjala. Primjer za ovu promjenu bilo je uvoenje posebnih rijei za pasivne (berdae) i aktivne (sodomiti) sudionike u sodomiji. Berdae je bio vie nego pogrdan naziv od katamita i, jo vanije, nisu imali implicitnu vezu sa pederastijom. To je takoer podsjealo na ponaanje pronaeno meu divljacima Novog svijeta. Dakle, veliki je bio kulturni pomak koji je John Dennis u svojoj Korisnosti pozornice (1698), koju je napisao kao odgovor na napad Jeremija Colliera (sveenika i jakobinca) na izopaeni moral teatra, rekao da taj neprirodni grijeh, koji je (bio) jo jedan rastui porok doba ... nije spomenut (na pozornici) ili spomenut sa posljednjim Prezirom. Porok je, naravno, bila sodomija te je to bio jedan od etiri vladajua poroka u Engleskoj (uz, moda bizarno sa obzirom na diskusiju, ljubav prema enama, pijanstvo i kockanje). Za potrebe ove rasprave, ipak, doputa nam da se premjestimo vrlo brzo na pregled 18. vijeka, do kada, ili kao to se tvrdilo za velike metropole kao to su London i Pariz, su se stavovi mijenjali i slika i stereotip o sodomitu su prerasli u uobiajeni govor. Ova nova slika je oita gotovo od poetka vijeka. Godine 1703, Thimas Baker u Turbridge-etnji imao je kicokog mukog lika Maiden koji kae:
Kada sam bio u koli ... silno sam se volio igrati sa djevojicama, i oblaiti bebe, i svi moji poznanici nikada u svojim ivotima nisu raspravljali... Oh! Najbolja stvorenja na svijetu; tako smo razliiti, kada se sastanemo u mojim odajama. Tu IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 153
su Glupavi Dendi, Lijepi Zecoliki, pukovnik Caochpole i grof Pljuvaka koji sjede sa otvorenim ustima, najljepe Drutvo, ... Onda, mi nikada ne itamo Gazets; ve se igramo sa fanovima, i oponaamo ene, vritimo, drimo svoje repove i zovemo jedni druge, Madame.
Kao i,
Zato, ja mogu pjevati, i plesati, i igrati uz gitaru, mogu praviti stvari od voska, i filigrane, i crtati na staklu. Osim toga mogu obui damu od glave do pete za kakvu prigodu, jer sam jednom poslao egrta za kitniarku, samo mi se gospodin sviao i ostavio mi posjed; ali to nije novost, za obilje, ljudi danas zavole zgodnog mladia ... [ipak] mogu se nagraditi damama, plesati sa njima, i hodati sa njima u javnosti, ja nikada ne udim za bilo kakvom privatnosti njihovih Ljubavnih-usluga.
Za Bakera se takoer pretpostavlja da je autor enskog Tatlera (1709), koji je spominjao modni butik u Ludgate Hill. Otmjeni kupac je naveo da su radnici u duanu bili najslaa, najljepa, najdivnija (muka) Stvorenja; i po njihovom elegantnom ponaanju i Njenom Govoru, pretpostavili biste da su Talijani, dok su tri vlasnika koji su prodali svoje Gej Francies bili sigurno najvei kicoi u Kraljevstvu. Uz vee naglaavanje javnog morala i veu dravnu kontrolu pozornice, postalo je tee prikazivati sodomiju (posebno pederastiju) otvoreno, ak je i ismijavati, kako je to sruilo promociju poroka (dovoljno kao to je bilo koja rasprava o homoseksualnosti postala nemogua sa zakonima protiv promocije u kolama). Dakle, feminizirani lik je postao kod za sodomita poput gospodina Humphreya u televizijskom sitkomu Jeste li se poslueni. tovie, situacija je postala vrlo komplikovana za glumce, kao i njihove karakterizacije. Oni su sada morali osigurati
nagovjetavanje da su neprirodne strasti bile povezane sa njima. U kasnom 17. i poetkom 18. vijeka povezanost sa slobodarskim interesima nije bila nesposobnost. Na primjer, pretpostavke koje su se nalazile u uvredljivim napadima na glumca Jamesa Noakesa u Satiri o igraima ini se da mu nisu naudile.
Vi radniki momci, Osigurajte svoje Njene stranjice Zbog punine poude i Fury See on dolazi! Ovaj B[ludnik] Nokes, iji nezgrapni [Tarse] Cvili da bude ukopan u Foremanovoj [guzici] Neprirodni Grenik, Razvratnik bez pameti, Ostavio je dobru [piku], kako bi ivio u Izmetu.
Niti je glumac i dramski pisac John Leigh bio oteen reputacijom koju kasnije spominje William Chetwood, u Opoj povijesti pozornice (1749), kao mukarca posebno simpatinog lika i uglaenog dranja... [koji] je mogao biti u dobroj Milosti potene seksualne veze, da ga je ukus vodio tim putem. Meutim, krajem vijeka, situacija se dramatino promijenila. Isaak Bickerstaff, bliski prijatelj i saradnik Davida Garricka, bio je optuen za unapreivanje vojnika. Pobjegao je u Francusku i bio je uniten. Gerick je bio tako prestravljen od bilo kakvog skandala da je odbacio svoga prijatelja i da je odbio bilo kakav daljnji kontakt sa njim. Pokuaj da se odbrani Garrickov preokret kae:
Vi ste se rugali Bickerstaffu sa svim srcem: Mislite da namjeravam da preuzmem njegov dio? Mislite da bih jedan dvostih napisao Da skupim grenog bludnika? Ne, neka bude tvoj bijes na njemu, Ne, - baci ga je golog u svijet:
Izloi u najgorljivijoj satiri Ovo zabuavanje, proklete omraene rase. Objesi svakog pokvarenjaka Koji se usudi Ljubavni obred da prostituie.
Tako je okonana Bickerstaffova blamaa da nije poznato gdje ili kada je umro. Slika feminiziranog sodomita premjestila se sa pozornice na ulice. Meutim, problem je bio taj da slika nije bila u skladu sa stvarnou, unato prividnim naporima i bludnika i njihovih klevetnika. Svijet (1754) se alio na ove neotesance est stopa visoke, sa ramenima nosaa i nogama predsjednika, [koji] utjeu na tepanje, i trupkanje, i nadijevanje nadimaka Boijim stvorenjima. Nathaniel Lancaster, u Zgodnom gospodinu (1747), predstavlja stereotip jasno:
Paljivo posmatraj taj fini ten! Ispitataj tu glatkou, barunastu kou! Pogledajte to bljedilo koje se iri preko lica! Oslukuj, sa kakvom enstvenom mekoom njegov naglasak se prikrada svojim putem kroz njegove polu-otvorene usne! Osjeti te meke dlanove! ... Cijeli sistem je od valjanog preokreta i vrhunske tanosti materijala, toliko da izgleda kao da je priroda bila u nedoumici, koji bi spol dodijelila.
Ili Garrickov opis,

Mukarac, ini se - teko je rei ena onda? - Trenutak molim; - Nepoznato jo po spolu ili znaajkama, Pretpostavimo da pokuavamo pogoditi koje je stvorenje, Da li pamet, ili licemjerje? Muki ili enski rod?
Iako je ovakva karakterizacija oita i vrlo odluna znaajka 18. vijeka engleske pozornice, ne moemo biti sigurni da datira u potpunosti iz tog razdoblja. Na primjer, neko bi mogao kontrirati ovim stereotipima sa onima impliciranim od strane lEstoile (kao to smo vidjeli gore) u njegovom asopisu (1576), kada je razgovarao o minjonima Henrija III od Francuske:
Ime Minjona je poelo, u ovom trenutku, putovati rijeima od usta do usta meu ljudima, kojima su bili vrlo odvratni, koliko zbog minke, i enstvene i neskromne pojave, ali prije svega zbog golemih i liberalnih darova koje im je poklanjao kralj ...
Ipak, inilo se da su bludnici poduzeli sve kako bi se slika u 18. vijeku na svim drutvenim razinama, kao to se moe prislunuti razgovor izmeu dva molija: gdje si bio bezobrazna kraljice? Ako te uhvatim kako etate ili mjauete, iscijedit u mlijeko iz vaih grudi. Ovaj komentar nas vraa u praksu iz teorije i pozornice. Godine 1725. napad na kue molija u Londonu rezultirao je time da je otkriveno dvadeset mjesta. Najpoznatiji je bio Margaret Majka Pljesak. Bila je oznaena kao stub srama - tako loe da je pala sa stuba srama i onesvijestila se dva puta. To je bilo tokom razdoblja u kojem su bludnici esto bili u modricama, pa ak i zaslijepljeni kada su bili na stubu srama, kao rezultat izmeta (nagomilan visoko u kolicima koja su bila pri ruci) baenog u publiku. Iako se okolina mijenjala, ponaanje se nastavilo, kako je vodi za St. Paul galerije otkrio kada je (1731) sluajno naleto na Williama Hollywela kako izaziva izvjesnog Williama Higginsa, u gornjem dijelu katedrale. Niti bi trebalo pretpostaviti da je ova vrsta promjene u dravnom interesu ograniena na Englesku ili London. U Parizu takoer, vlasti su zainteresovane za kontrolisanje seksualnih aktivnosti sodomita ili sklonih pederastiji. Meutim, bili su zabrinutiji za ograniavanje djela nepristojnosti u javnosti nego za stvarna suenja. Dakle, sprovodili su patrole u dobro poznatim
podrujima krstarenja i uvali su obilnu evidenciju bilo kojeg pojedinca osumnjienog za neprirodne radnje. Rezultat je bio fascinantna koliina informacija o tome kako su mukarci uspjeli pronai mukarce na javnim mjestima i kako su onda pregovarali sa njihovim posebnim udnjama. Godine 1724, jedan mukarac je priao drugom. Obojica su oito bili zainteresovani za seksualni odnos, ali kada je prvi mukarac ponudio drugom novac za susret, drugi mukarac je u napadu ljutnje odgovorio da on to ne radi iz interesa ... ve samo zbog svog zadovoljstva. Drugi gospodin se alio da kada sam krenuo [piati], (on) me upitao koliko je sati prema mom kurcu i rekao je da je prema njegovom podne u vrhuncu. Kasnije, 1737. godine, navedeno je da su etvorica mukaraca raspravljala o svojim seksualnim iskoritavanjima tako glasno dok su prelazili Pont Nef da su ih prolaznici korili zbog nepristojnosti. Takoer, kao to je jedna muka prostitutka pojasnila, averzija prema oralnom seksu tradicionalno viena u veini evropskih kultura se promijenila: Ja izvravam in mojim ustima, na isti nain kao to to radi moje dupe kada vidim da je mukarac ist i ne mirie na enu. Jasno, ovi mukarci su posmatrani od strane drugih i njih samih kao kategorija, a ne odvojeno. Kao to je Markiz de Sad rekao u komentaru koji je takoer pozvao na tolerantniji stav i koji je eksplicitno odbacio neprirodno kanjavanje protiv sodomije: Nije jasno da je ovo klasa mukaraca drugaijih od ostalih, ali takoer stvorenih po prirodi? ak i pariki pederasti su bili vie nego u stanju prepoznati jedni druge. Policijski dokumenti biljee kako su nauli dva mukarca, nakon su vidjeli drugog za koga se sumnjalo da je sodomit, govorei: postoji neko ko izgleda kao takav jedan. Razdvojimo se da vidimo na ta je spremna ova sestra, a kada drugi djeak nije uspio odgovoriti na njihove ale, rekoe jedni drugima, pustimo ga, on ne govori latinski. tovie, mnogi od ovih mukaraca ne samo da su jasno artikulisali svoje preferencije, ve su pokazali kao prihvaanje prevladavajueg stajalita da se odnosi trebaju temeljiti na
privrenosti. Tako je izvjesni Gallimard, advokat u parikom parlamentu, izvijestio da je imao suprugu, ali da je rijetko imao koristi od nje, da je njegov brak bio lukavstvo, prikrivanje, te da nije imao ukusa za ene, da mu je draa bila guzica od pike. Izvjetavajui o drugoj sodomitskoj vezi, slubenik je primijetio da:
Dusquenal i Dumaine su spavali zajedno dvije godine. Nisu mogli zaspati a da nisu meusobno doticali jedan drugog i da nisu obavljali neslavne inove. Dusquenelu je ak gotovo uvijek bilo potrebno da mu je ruka uzdu uzglavlja, ispod Dumainove glave. Bez toga se Dumaine nije mogao odmoriti.
U pitanju je samo opstanak pojedinih vrsta izvora koji su nam dopustili takvu vrstu uvida u line odnose i stavove ovih mukaraca. Meutim, ovaj primjer kao i drugi sugeriu da su neke veze bile dugotrajne, i moda su ukljuivale duboka osjeanja uzajamne naklonosti. Sve vie kako bi odravanje sodomitske veze (umjesto seksa za jednu no) pod prijetnjom spaljivanja ili vjeala podrazumijevalo nevjerovatnu razinu predanosti. Prema staroj, esto ponavljanoj prii, britanske pravne reforme 19. vijeka nisu spominjale lezbejstvo u zakonima protiv devijantnih seksualnih inova, jer kraljica Viktorija nije mogla shvatiti da se takvo ponaanje moglo desiti. Doista, kao to emo vidjeti, postojala je tradicija koja je nastajala u engleskoj pravnoj misli kasnog 18. i poetkom 19. vijeka da dobre djevojke (to jest, obrazovane ene) nikako nisu mogle sudjelovati u takvim poronim djelima. Meutim, razdoblje koje ispitujemo nije bilo pod takvim iluzijama. Ipak, niz problema je suoilo drutvo, suce i pojedince prilikom pokuaja da se bave istospolnim inovima meu enama. Prvo i najvanije, nije bilo jasno koji je kriminalni in (ako je postojao) bio poinjen. Sodomija, ve po samoj definiciji, je ukljuivala barem penetraciju i to obino, analnu penetraciju.
Drugo, muko dominirajue drutvo nije bilo stvarno au fait sa onim to su ene radile kod kue izmeu sebe i svojih slukinja. Takoer, zbog tradicionalnih religijskih, medicinskih i psiholokih stavova o enama, postojao je istinski strah da objavljivanje informacija o lezbejstvu jednostavno moe dovesti ene do eksperimentisanja - po svojoj prirodi njima su vladala njihova tijela i njihovi spolni organi, naroito. Posljednja stvar koju je bilo koji mukarac elio jeste da im se ideje ostvare, ili kako je jedan koji je pisao oko 1700. godine (Jean-Baptiste Thiers) rekao: Iskustvo nas ui da je esto bolje ne objanjavati u detalje to je zabranjeno, kako se ne bi predloila mogunost da se uradi. Jedan od najranijih zakonika koji spominje istospolne inove izmeu ena jednostavno naglaava probleme. Godine 1270, francuski zakonik je propisao, to je zvualo bizarno, da mukarac za koga se pokazalo da je sodomit, mora izgubiti testise i ako se to pokae drugi put, on mora izgubiti svoj organ, a ako je to trei put uradi mora biti spaljen. Isti zakon kae da e ena (koja ima seksualni odnos sa drugom enom) izgubiti svoju membranu svaki put, i trei put mora biti spaljena. Zakon nije pokuao objasniti ta tano ena mora uiniti kako bi postala bludnica ili tanije kako ona moe izgubiti svoju membranu jednom, a kamoli dva puta. ak i uz ovu tehniku konfuziju u slovu zakona, duh zakona, Biblija i drutvene norme bili su vie nego u stanju dovesti do utapanja djevojke u Speyeru (Njemaka) zbog spolnog odnosa sa drugom enom 1477. godine. injenica je da se malo zna o lezbejstvu prije 18. vijeka. Postoje neki dokazi iz ranijih razdoblja koji upuuju da je postojala rastua zabrinutost u 17. vijeku oko enske seksualne aktivnosti i poveanja znanja ena o tijelu i seksualnosti, kroz naunu literaturu i klasinu knjievnost te, posebice, preko romana i erotskih djela. Poveanje dostupnosti grkih i rimskih pisaca u periodu renesanse olakano je irenjem tamparija. Aristofanove komedije, na primjer Lizistrata, sa svojim hulnikim humorom koji proizlazi iz odbijanja atenskih i spartanskih ena da imaju
spolni odnos sa svojim muevima (ali ne i meusobno) ako bi prestali da se bore, moglo se proitati u originalu i prevodima. Na primjer, izvorno izdanje se pojavilo 1525. godine i postojala je dobra francuska verzija 1692. godine. Juvenalove satire, koje su ismijavale rimske seksualne perverzije, ukljuujui i lezbejstvo, bile su dostupne najranije od 1486. godine, i Martijalovi epigrami (sline prirode) od 1482. godine. Kako je sve vie ena uilo da ita i domau i klasinu knjievnost, svijet je postajao otvoreniji za njih. To takoer moe objasniti zato se ekspanzija enske pismenosti sredinom 18. vijeka poklopila sa poveanjem cenzure i tih i drugih klasinih autora. Niti bi trebalo potcjenjivati utjecaj ovih djela, kao to smo navikli da odbijamo klasike kao dosadne. Nekoliko primjera pokazat e nam poliseksualnost grko-rimskog svijeta te kako je ona bila dostupna kroz djela glavnih autora koji su preivjeli iz antike. Peter Greenov Penguinov prevod (1974) Juvenalove este satire kae:
[Maura] i njezin dragi prijatelj Tullia prolaze pored drevnog oltara istoe? ta joj Tullia apue? Ovdje, nou, oni posru iz svojih legla I oslobaaju se, piajui u dugim nizovima Preko cijele statue Boginje. Tada, dok Mjesec Gleda dolje njihove pokrete, oni se izmjenjuju kako bi jahali jedni druge I na kraju odlaze kui.
Slina otvorenost i laka seksualnost su oite u prevodu stihova Aristofanove Lizistrate Stephena Halliwella (1997):
Lizistrata: Topli pozdravi, Lampito, dragi spartanski prijatelju. Duo, izgleda jednostavno po novljeno. Kako prekrasna koa - i,oh,ti tvoji miii. IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 161
Mogao bi uguiti bika! Lampito: Blizancima, kunem se da sam mogao. Moja vjeba ukljuuje istezanje. Kalonike: Nikada nisam vidio finiji par grudi. Lampito: Prestani osjeati moje tijelo, ja nisam za rtvu! Lizistrata: A ta je sa drugom djevojkom, ko je ona? Lampito: Beoanka i to dobra, prema Blizancima. I ona je dola na sastanak. Mirina: Atrue Beoanin! Njezin trbuh je ravan kao i bilo beoanska ravnica. Kalonik (motrei): I pogled na njen mali bun, kako slatko obrubljen. Lizistrata: Ova druga djevojka? Lampito: Izbor prema Blizancima. Korinanka, ta vie. Kalonika: Pravi komad! Sve to da razjasnimo naprijed kao i pozadi.
Jedan od Marcijalovih epigrama (Knjiga 1:90) nadilazi grafiki prikaz u njegovom opisu i ruganju lezbejstvu, kao to prevod Petera Howella (1980) pokazuje:
Budui da te nikada nisam vidio, Bassa, u blizini mukaraca, i budui da nema glasina koje te opisuju kao preljubnika, ali tvoja seksualnost prazni svaku funkciju oko tebe, bez da ti ijedan mukarac prilazi, mislio sam, priznajem, Lukrecija: ali ti - sram te bilo, Bassa, bio si jeba! Usuuje se da sukobi dvije pike, i tvoju neprirodnu ljubav koja leei oponaa muevnost.
Pohota ove knjievnosti (gotovo u potpunosti namijenjena da zabavi i zagolica muku publiku) bila je dostupnija pismenim enama plemike i gornje srednje klase. Rani moderni period je takoer proizveo svoju vlastitu erotsku i pornografsku knjievnost. Opet, publika je bila uglavnom muka, ali ene su sve vie imale pristup tim djelima. Osim toga, erotika je imala znaajan lezbejski element. Doista, uobiajeni format za ovu knjievnost bilo je postojanje starije ene koja pojanjava seksualne odnose nekoj adolescentici. Ova djela su preuzela motiv pederatskog senzibiliteta klasinih i renesansnih svjetova (ispunjen idealima duhovne i neseksualne ljubavi) te su ih zamijenili otvorenom pornografskom lezbejskom tjelesnou. Na primjer, kola za djevojke (1688, izvorno objavljena na francuskom kao LEcole des filles, 1655) sadravala je poglavlje pod nazivom: Rasprava o ugradnji i razliitim nainima jahanja, kao i ostalo to se moe zamisliti; bilo da mukarac ili ena proizvodi najvie uitka iz spolnog odnosa; zato je pogreno igrati se sa djevojkama. Nicolas Chorierova Satyra Sotadica (1660) bila je iroko distribuirana (na francuskom kao Acadmie des Dames i na engleskom jeziku kao A dialogue between a married lady and maid). Mali izbor je dovoljan da doaramo anr:
Tulia: Kako bi mi se trebao sviati (starija udata ena) dalo bi mi mo igranja uloge (tvoga vjerenika)... Otavia: Svjesna sam da se nikakvo zadovoljstvo (Tulijina mlaa, ne moe desiti tebi od slukinje kao to vjerena rodica) sam ja, niti meni od tebe takoer...Tre bao bi mi se sviati kao [moj vjerenik]. Kako bih onda rado poloila pred tebe sve finese svoje osobnosti...tvoja bata me stavlja na vatru.
Unato njihovim konstantnim protestima protiv lezbejske ljubavi u vie navrata su imali seksualne odnose, i njihovi orgazmi su posebno naglaeni u tekstu. Druge knjige su bile u slinom tonu, kao to njihovi naslovi impliciraju: Lutajua kurva (1642); Venera u samostanu; ili, Opatica u svojoj odori (1683); Retorike kurve (1683). Doista, erotska knjievnost skoro uvijek je podrazumijevala lezbejske inove, da li ukljuujui prostitutke ili, to je bizarnije i zabavnije, aristrokratske ene (kao to su Tulija i Otavia gore spomenute). Iako su ova djela bila sve vie uobiajena i drutveno prihvaenija uz opu relaksaciju od moraliziranja tokom prosvjetiteljstva, ova situacija se nije nastavila. Period Francuske revolucije i Napoleonovih ratova proizveo je rasprostranjenu konzervativnu reakciju irom Evrope. Samo to je Reformacija dola kraju dosta od socijalnog liberalizma koji je iao uz renesansu i klasini Humanizam, Protestantizam se zarazio ostacima Revolucije. Bolji primjer od individualnog utjecaja ove kulturne smjene se ne moe nai nigdje do kod gospoe Keith od Revestonea, starije tetke Sir waltera Scotta (1771 - 1832). Naveo da je ona odluila ponovo proitati Aphra Behnovu (1640 - 89) fikciju, koja joj je bila omiljena u mladosti. Kada je upitana za svoje impresije o priama nakon toliko godina rekla je:
Ne udi da se ja, starija ena od osamdeset i vie godina, koja sjedi sama, osjeam posramljenom to itam knjigu koju sam ula da se itala glasno iz zabave u velikim krugovima prije ezdeset godina, a taj krug ine najboljeg i najvjerodostojniji lanovi drutva Londona?
Kratka vinjeta slui kao napomena za sve ono to slijedi. Ova rasprava, otvorena renesansom, periodom relativne otvorenosti, popraena je moralizatorskom reformacijom i liberalizmom prosvjetiteljstva. U decenijama koje su uslijedile, moralnost je napravila puni krug, razdvajajui se u periodu konzervatizma koji je kulminisao u takozvanim viktorijanskim vrijednostima izglasanim od strane mnogih modernih politiara. Bilo ko ko poziva na povratak vrijednosti prolosti bi mogao biti okiran rezultatima
ako je odgovor bio entuzijazam za vrijednostima renesanse ili prosvjetiteljstva, prije nego za onima reformacije ili 19. vijeka. Dok je sasvim jasno da su pismeni mukarci i (u porastu u to vrijeme) ene bili u mogunosti da itaju zapise o lezbejskim seksualnim inovima, bilo je takoer ena koje su stupale u ove iste aktivnosti. Knjievnost, iako je jasno namjeravala da zagolica i pobudi (mukarce), bila je takoer izraz realnosti koju su ova rana drutva pokuavala veoma teko ignorisati. Lezbejstvo je vie bilo enska fantazija. To je bila stvarnost za ene i ove ene su platile zbog izraavanja svojih elja kaznama, bievima i vjealima. To je bio period koji je prvi spoznao upotrebu pojma lezbejstvo. William King (1685 - 1763) je napisao satirini napad na vojvotkinju od Newburgha nakon gubitka opklade. U Zdravici (1736) prozvao ju je lezbejkom. Doista, upotreba pojma uvodi, ponovo, pitanje uloge kategorija, rijei i definicija u oblikovanju stvarnosti. Mnogi uenjaci su smatrali da kategorija ne moe postojati bez iroko rasprostranjenog prihvatanja ideje lezbejki i lezbejstva kao odreenog tipa osobe i ivotnog stila. Meutim, pojam prethodi psihoseksualnoj raspravi kasnog 19. vijeka (i kasnije). Takoer, ovaj argument smijeta iznad postojanje drugih ranijih modernih rijei za lezbejke i lezbejstvo. Na primjer, postojale su ponavljane reference na lezbejstvo i lezbejke, kao dodatak opisima koji se odnose na odreene seksualne inove. Vidimo Fricatries (oni koji trljaju), subigatrices (oni koji prave brazde) ili najoitije clitorifantes. Stoga, postojala su imena za pojedinane ene koje su stupale u istospolne inove sa drugim enama, kao i za njihova stvarna djela. Cjelokupno ponaanje takoer je bilo imenovano zlim bolestima, oneienjem i sodomitskom prljavtinom. Kao dodatak, postojale su rasprave o vezi ovih lezbejki sa irim spektrom ljudske vrste. Koliko je postojalo rodova? Neki kau da su postojala tri: muki, enski i muki sodomiti. Drugi su pretpostavljali druga tri: muki, enski i hermafroditi (koji su najee posmatrani kao bioloki enski). Neki su uspostavili distinkciju izmeu muko/ensko i feminiziranog mukarca. Sve
od ovoga je, kako smo vidjeli, previdjelo stavove prema pederastiji, i to je veim dijelom u potpunosti ignorisalo lezbejstvo. Kako se stavovi poinju mijenjati i kako lezbejstvo postaje vidljivije u literaturi i meu drutvenim elitama, sve vie se lezbejstvo javlja u spisima i sve vie se procesuira. Ovo ne bi trebalo sugerisati poveanje u aktivnostima ve prije promjenu u drutvenoj volji da se raspravlja o ponaanju u javnosti. Lezbejke vie nisu bile iskljuivane zbog nejasnih neprirodnih inova, ve su bile ismijane u tampi i oslinjene u erotskoj literaturi. U isto vrijeme kada su historiari bili u mogunosti identificirati razvoj subkulture gej mukaraca, ini se da je lezbejstvo postalo drutveno prihvatljivije kako se pomjeralo od grijeha koji je prijetio muko-dominirajuem drutvu do aktivnosti koja je zabavljala i uzbuivala taj isti muki svijet. Sa samog vrha drutva u 18. vijeku vidimo veu otvorenost prema lezbejstvu. Ono nije bilo prihvaeno ili odobreno, prije se o njemu raspravljalo sa odreenom cenzurom. Lezbejstvo je prije ilo uz tra i podsmijeh, nego uz vjeala. Stoga, kraljica Christiana od vedske (1626 - 1689) je dola do trona kao kralj 1650. godine. Odbila je da se uda za svoga roaka Karla X Gustava, nazivajui ga, umjesto toga, krunskom princezom. Ona se skoro uvijek oblaila kao mukarac i abdicirala je 1654. godine, oslobaajui se od ogranienja koja su joj bila nametnuta kao enskoj monarhinji. Takoer, glasine o lezbejskim i biseksualnim aktivnostima i tralistikim sklonostima Marije II (1662 - 1694) i Anne (1665 - 1714) od Engleske su bile ispunjene. U Marijinom sluaju ovo izgleda poteno, jer su se o Williamu III (1650 1702 ) uveliko irile glasine da je bio zainteresovaniji za adolescentne mukarce nego za ene. Obje ene su bile trudne, to izgleda nije ni na koji nain prekinulo dvorska ogovaranja. Sline optube su podignute i protiv Marije Antoanete (1755 - 1793). Oito, postojali su politiki motivi (nisu svi od revolucionara) za optubu kraljice za seksualnu devijaciju. Ipak, nairoko je bilo rasprostranjeno prihvatanje kraljiine biseksualnosti. Stoga, engleski pisac, Hester Thrale-Piozzi (1741 - 1821), 1789. Godine je rekao da:
[je ona] na elu Grupe udovita nazvane od svakog drugog sofiste, koji [je slijedio] njen primjer; i zasluila je da bude baena sa [mukim sodomitima koji su imali isti ukus] u Mount Vesuvius.
Zaista, historijska je ironija da su protivnici starog reima napali kraljicu zbog njene seksualne osloboenosti. Revolucija koja je uslijedila dekriminalizovala je sodomiju i onda se pojavila nekoliko sedmica kasnije kako bi zabranila enske klubove. Meutim, ovaj ironini kraj prie vodi nas brzo kraju perioda. Zadnja polovica 18. vijeka ispunjena je primjerima lezbejstva i na dvoru i u drutvu generalno. Ovo poglavlje dovodi nas do praga ere u kojoj najvea monarhinja narednog vijeka, kraljica Viktorija, nije mogla zamisliti ovu aktivnost. Tokom Prosvjetiteljstva, inilo se da je lezbejstvo prelazilo u iru javnu domenu. Pedeset godina kasnije postalo je nezamislivo. Kada pogledamo izvan Evrope, vidimo dvije karakteristike koje pomjeraju svijet do 1800. godine. U veini mjesta, preostali su postojei ambigvitetni stavovi prema homoseksualnosti. Meutim, irenje judeo-kransko-islamskih ideja o seksu zbog zaea postalo je vie proimajue i efektnije. Stanje u ranom modernom Egiptu, kojim su vladale Osmanlije, za vrijeme Memluka (robovi plaenici dovedeni od zarobljene kranske djece iz kavkaske regije) bilo je djelimino interesantno u tome to pokazuje islamsko drutvo 18. vijeka i ak do ranog 19. vijeka, kada su evropski kontakti jo uvijek mili minorni. Egipat su osvojile islamske snage 639 - 641. godine i u ovom periodu bio je skoro u potpunosti islamiziran. Kulturna pravila memlukog drutva su nastojala ohrabriti neprokreatvine seksualne odnose. Bilo je normalno za gospodara da oslobodi konkubinu kada bi rodila dijete i ak bi je uzeo za enu, dodjeljujui pravo nasljedstva djeteta. Kako bi se izbjegao niz neeljenih trudnoa i ekonomskih ruina proliferacije nasljedstva, mnoge muslimanske elite su praktikovale coitus interruptus sa svojim konkubinama i, vjerovatno, pederastiju. Znamo da je muka homoseksualnost bila prihvaena meu Memlucima i egipatskom
srednjom klasom, dok je lezbejstvo vieno kao direktan napad na patrijarhalnu kontrolu. Zaista, homoseksualna osoba i homoseksualne veze su bile vane u graanskom ratu u memlukom drutvu, skoro na isti nain kao to su ugovoreni brakovi koriteni u srednjovjekovnoj Evropi za cementiranje veze i privoenju konflikta kraju. tovie, uprkos averziji prema lezbejstvu, ono to znamo o memlukom drutvu pokazuje jasno da je u praksi situacija bila skoro relaksirajua za lezbejke kao i za muke homoseksualce. Na primjer, u 1300-tim, lezbejke u memlukim haremima Egipta su se ponaale kao muki vladari, jaui rasne konje, lovei i igrajui furusiyya (viteke) igre, pijui, bogatei se i posjedujui zemlju. Dok je postojao dokaz da se ova situacija nastavila u 19. vijeku, oito je da su postojali dupli standardi. Najpoznatiji primjer ovoga je sluaj Mehmeda Alija (1769 - 1849) koji je upravljao Egiptom (1805 - 1849) kao otomanski pobjednik. U stvarnosti je bio nezavisni vladalac Egipta i mukarac koji je naporno radio kako bi modernizovao Egipat, te kako bi odbio evropski pristup. Mehmed Ali je osudio svoju kerku Nazli na smrt zbog lezbejstva i samo je popustio zbog posredovanja svoga unuka (i nasljednika) Abbasa (vladao 1849 - 1854) koji je bio slavan i poznat zbog svoje razuzdanosti i bijesne homoseksualnosti. Ne samo da znamo vie o Egiptu, ve se nae poznavanje Afrike generalno poboljava u ovom razdoblju. Sa ranim modernim razdobljem moemo detaljnije zapoeti raspravu o Africi. Poveani dodir izmeu Afrikanaca i, prvenstveno, Portugalaca i kasnije Nizozemaca i Britanaca znai da su Evropljani poeli pisati o drutvima i kulturama koje su susreli. Ono to su vidjeli bilo je dosta drukije od njihovih iskustava na drugim mjestima i bilo je napravljeno tako da se uklopi u obrasce koji se odnose na nain na koji su Evropljani ve mislili o Afrikancima. Za Evropljane, crni Afrikanci (moda vie od domorodakih naroda negdje drugo, sa moguim izuzetkom Australije i Amazonije) najbolje su utjelovili primitivnog mukarca. Ovo je dovelo do odreenih pretpostavki o Afrikancima. Od kada je primitivni mukarac bio najblii prirodi, bio je posmatran kao neko ko je voen instinktima i kulturno nesofisticiran. Takva osoba je
morala biti heteroseksualna, jer bi njegova seksualna energija i oduak bili najprirodniji. To jest, primitivni mukarac, voen imperativima prirode, bio bi seksualno voen - poput ivotinja zaeem. To podsjea na grko-rimski ideal da su civilizacije bile povezane sa mukom ljubavlju. Mora se stalno imati na umu da rani moderni Evropljani nisu pojmili bliskost prirodi kao dobro; prije je to bilo zvjerski. Ne samo da je ovo gledite imalo utjecaj na pretpostavke o seksualnim praksama meu Afrikancima, ve je isto tako podrivalo i opravdalo kontrolu Afrikanaca ali i takoer podrivalo i opravdalo kontrolu Afrikanaca od strane civilizovanih, sofisticiranih i superiornih ljudi - Evropljana. Kao to su se ideje o rasi razvile i postale naune u 18. vijeku, dihotomija izmeu superiornih, civilizovanih, normalnih i inferiornih, necivilizovanih, obespravljenih postala je izraenija. Biti superioran postalo je ne samo sastavni dio Zapada, ve to je jo vanije, dio zapadnog mukarca, posebno u kolonijalnom kontekstu, vodei ne samo ka infantillizaciji Afrikanaca, ve i koritenju seksa kao sredstva kontrole (kroz silovanje i slino - zajednike metode koje su koristili bijelci kada su se bavili crnim robovima). Dio zapadnog stajalita o ulozi najveeg i normativnog zaea moe se vidjeti u kolonijalnim stavovima: David Gilmore, u svojo cross-kulturnoj studiji o mukosti, napomenuo je da uiniti enu trudnom bio sastavni dio muke uloge, kao to se oekivalo od mukaraca da ukrote prirodu kako bi ponovo izmislili i produili drutveni poredak. Dakle, ne samo da su zapadnjaci posmatrali seks sa drugim mukarcem (posebno u pasivnoj ulozi) kao poniavajui, ve su i seksualne veze sa domorodakim enama u koloniji (ili, esto, sa enama drugih rasa na drugim mjestima) posmatrane kao nemuevne, upravo zato to su podrivale i kolonijalna nastojanja i pretpostavke o bijeloj superiornosti. Dakle, vidimo bijele kolonijalne vladare kako tvrde da:
Je to poznata [injenica], da e rasno mijeani brakovi izmeu bijelaca i obojenih prenijeti loe osobine roditelja na djecu na viem nivou nego dobre... ene i potomstvo nee
dostii razinu obrazovanja mukarca i oca, nego e mukarac [tj. otac!] prije potonuti natrag do nivoa ene.
Ako nita drugo, ovo bi nas trebalo upozoriti na jednostavno prihvatanje ideje normalnosti, naunih/prirodnih ispravnosti. Iza onoga to je reeno o seksualnosti nalazi se vrlo nijansirana, snana i (s vremena na vrijeme) opasna mjeavina ideja o rasi, drutvu, politici i vlasti. Ve 1781. godine, u svojoj Historiji opadanja i padu Rimskog carstva, Edward Gibbon (1737 - 1794) artikulisao je takav pogled - i nadahnuo je nadu: Vjerujem, i nadam se [naglasak moj[, da crnci, u svojoj zemlji [opet, moj naglasak], su bili izuzeti iz ove moralne kuge [sodomije]. Sir Richard Burton (1821 - 1890), piui 1885. godine, rekao je isto kada je smjestio crnu Afriku izvan svoje sodatske zone u kojoj je sodomija prakticirana: crnaka rasa je uglavnom neokaljana sodomijom i tribadizmom. Ova elja da se Afrikanci identificiraju sa istom, primitivnom rasom znaila je njihovo prisiljavanje na unaprijed stvoren pojam o tome kako bi takva rasa izgledala. Takoer, bilo je mnogo lake tvrditi da su im potrebne teke ruke kranske Evrope da ih civilizuju i da se brinu za njih. Primjer afrike stvarnosti koja bi potvrdila uvjerenja Evropljana da su Afrikanci bili necivilizovani bi bio Iyoba Idia (roen 1507) u kraljevstvu Benin. Openito, Evropljani nisu prihvatali ene kao suverene vladarice i esto su insistirali na tome da su tehniki one bile mukarci. Ova ideja objanjava zato je enama bio zabranjen Stari Course Clubhouse u St. Andrewsu, osim na dan svetog Andrije, iako bi se kraljica mogla pojaviti u bilo koje doba - kao suverena, ona je mukarac. Portugal i Benin (u dananjoj Nigeriji) bili su u kontaktu od kasnih 1400-tih sa ambasadorima koje su razmjenjivala dva kraljevstva. Zaista, portugalski plaenici sluili su u beninskoj vojsci u 16. vijeku i jedan od beninskih...
1 Lijevo: Itar, fenianksa boica, zavela je mitsko-herojskog Gilgamea koji je bio u vezi sa drugim herojem. Obratite panju na njenu napadno izraenu tjelesnost seksualnosti. Sve rane religije (osim judaizma, koje se kasnije razvilo) su prihvatale seksualnu aktivnost boanstava. Bogovi i boice su imali seksualne odnose, i obino su imali seksualne odnose bez obzira na rod. 2 Ispod: Ovaj reljef (iz Nineve) prikazuje evnuha koji ide u bitku kao ratnik na bojnim kolima. Ova slika nas podsjea da su pojedinci, koji bi u suprotnom smatrani enstvenim ili nemuevnim bili, u nekim drutvima, veoma aktivni u borbi i drugim mukim poslovima. Postoje brojni primjeri berdaa iz Sjeverne Amerike koji preuzimaju ulogu ratnika.
3 Iznad lijevo: Oziris, egipatski bog, poinio je incest sa svojom sestrom, boicom Izis, koja je onda rodila boga Horusa. Egipatski bogovi i boice, kao oni u Indiji, stupali su u incestuozne odnose, bestijalnost i homoseksualne odnose, kao i u one heteroseksualne. 4 Iznad desno: Set, drugi egipatski bog. Mit govori kako je Set pokuao silovati svoga mlaeg brata Horusa i kasnije se hvalisao drugim bogovima svojim mukim postignuem. Obino ne bismo povezivali silovanje sa bogom, a naroito ne bismo oekivali ponos zbog tog ina. Meutim, kao i kod drugih politeistikih religija i ne-judeo-kranskih kultura, seks je bio vezan i za mo i penetraciju (kao i za zadovoljstvo), ali je bio i pokuaj za prokreaciju.
5 Iako je Horus bio rezultat incestuozne veze i rtva silovanja od strane boga Seta, niti jedna od ovih injenica nije imala utjecaja na stavove prema bogu i posmatran je kao izuzetno moan. Zaista, faraon je smatran ivuim Horusom, njegovim zamjenikom na zemlji jedna vrsta osobe sa kojom bi neko oekivao boanskog vladao ca sa kojim bi se mogao identifikovati. IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 173
6 Apolo, grki bog, nije samo posmatran kao ideal muke ljepote ve je bio slavan i zbog svoje seksualne snage (sa mukarcima i enama). Naglasak na mukoj formi i mukoj seksualnosti je primjetan u prikazivanju boanstava kod Grka. Grko-rimski bogovi nisu bili samo seksualno aktivni, oni su bili utjelovljenje mukog ideala bili su sposobni za uivanje (seksualni odnos) kada je to bilo prikladno i sa bilo kim koga bi mukarac poelio.
7 Harmodije, sa svojim ljubavnikom, Aristogitonom, bio je poznat zbog zbog pokuaja da rijei Atenu od tirana, Hipiasa (vladao 527510. g.p.n.e.) ubistvom. Postali su muenici atenske demokratije. Stoga, svi Atenjani (i graddrava, koja je esto posmatrana kao temelj zapadne zivilizacije) posmatrala je dva ljubavnika kao svoje najvee nacionalne heroje.
8 Aleksandar Veliki (Grka). Iako je bio vjenan sa vie od jedne supruge, bio je poznat zbog bliskog odnosa sa svojim drugom iz bitke, Hefestionom. Ova veza sa drugim mukarcem je poricana i ignorisana u modernim, popularnim prikazivanjima Aleksandra Velikog.
9 u ovoj bronzanoj statui vidimo grki ideal voljenog. Naglasak na perfekciji tijela adolescentnog mukarca je oit. Mali, tanki penis bio je moderan meu Grcima i Rimljanima; veliki penis je smatran vulgarnim i ivotinjskim. ak je moni Herkul uvijek prikazivan sa genitalijama adolescenta.
10 Fizika vjeba nagih mukaraca bila je sastavni dio ivota u gimnaziji, koja je bila mjesto gdje je ljubavnik (stariji mukarac) najvjerovatnije sretao i zavodio voljenog (adolescentnog mukarca).
11 Iznad: Ova statua Hermafrodite kako spava naglaava ensko tijelo sa lea, ali prednji dio statue sadri muke genitalije zajedno sa grudima koje se pojavljuju. Ova fascinacija androginijom, kao to je Frojd zabiljeio, bila je centralni dio grke estetike i seskualne udnje: Meu Grcima...sasvim je oigledno da nije maskulini karakter [adolescent] bio taj koji je izazivao ljubav mukarca; ve je to bila fizika slinost eni kao i njegove enske fizike kvalitete... 12 Ispod: Avgust, rimski car, iako je bio poznat po svojoj striktnoj moralnosti, takoer je bio poznat jer je bio voljeni (pasivni) partner u vezi sa Julijem Cezarom. Kako je njegova pasivnost bila tokom perioda adolescencije niko je nije uzimao u obzir, niti je bilo smatrano ironinim to je, kasnije u svom ivotu, prognao lanove svoje porodice zbog preljuba.
13 Tiberije, rimski car, bio je poznat zbog svoje poliseksualnosti i izopaenosti. Prialo se da su mu novoroenad sisala penis. Veina rimskih pisaca i historiara smatrala ga je izopaenim ne toliko zbog objekata njegove udnje, ve zbog njegove seksualne nezasitosti.
14 Klaudije, rimski car, smatran je neobinim zbog svoje predanosti supruzi i zbog injenice da je nije varao sa drugim enama ili mladiima. Rimljani su smatrali ovakvu monogamiju blago bizarnom. Naroito, nijedan Rimljanin ne bi smatrao udnim mukarca koji seksualno iskoritava svoje robove (bilo kojeg roda). IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 179
15 Hadrijan, rimski car, bio je neutjean kada se njegov ljubavnik, Antonije, utopio tokom krstarenja Nilom. Doista, preimenovao je brojne ulice carstva po svom ljubavniku.
16 Antonije, voljeni cara Hadrijana. Kao to je Camille Paglia zabiljeila (u svojoj Seksualnoj personi): Adolescentna sanjarenja Antonijevih skulptura nije istinska sutina ve je melanholina slutnja smrti. Antonije se utopio, kao Ikar. Prekrasni djeak sanja ali ne misli niti osjea... Njegovo lice je blijedo i ovalno na kojem nita nije ispisano.
17 Elagabalus je imao cijelo tijelo depilirano, smatrajui da je veliko uivanje u ivotu njegova pojava uglaenog i estitog koja e izazvati poudu najveeg broja (mukaraca)...ak i u Rimu nije radio nita osim to je slao agente da trae posebno one koji imaju velike penise i da ih donesu na njegov dvor kako bi mogao uivati u njihovoj snazi. Rimski pisci su smatrali njegovo ponaanje okirajuim samo zbog toga to je elio da preuzme pasivnu ulogu pravi mukarac (za Rimljane) penetrirao je u bilo koga i u bilo ta, ali nikada nije bio penetriran.
18 Sveti Konstantin Veliki bio je prvi rimski kranski car i zapoeo je sa procesom koji je svjedoio prislinoj konverziji carsta na kranstvo i mijenjanju njegove kulture od prihvatanja seksa zbog zadovoljstva i prokreacije do seksa samo zbog preokreacije. IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 181
19 Iznad lijevo: Krina, hinduski bog, i Aruna su najpoznatiji par mukih prijatelja/ljubavnika u starim indijskim tekstovima i njihov odnos je formirao knjievni trag kroz Mahabharatu. U razliitim oblicima i inkarnacijama, njihova veza je prikazana kao intimna i fizika. 20 Iznad desno: iva, hinduski bog/boica unitenja, imao je razliite inkarnacije i seksualne odnose i sa mukarcima i sa enama. Hinduske prie o bogovima i boicama su ispunjene seksualnou u mnotvu oblika i permutacija. Bogovi predstavljaju prosjenom vjerniku arenilo seksualnih uloga kao prihvatljivih. Ono to jasno nedostaje u ovim priama hinduizma je bilo kakav osjeaj da je seks pogrean i da se radii samo o prokreaciji.
21 iva i Parvati (boice planine koje izgledaju kao mukarci). Njihova ljubav je povezana sa roenjem boga, Ganea. iva se kupa,u jednoj prii, i na kraju voda pronalazi svoj put do ene (ili ena) i oploava je (ili njih), rezultirajui Ganeom.
22 iva linga; obratite panju na falusnu prirodu grudi. Oboavanje falusa (lingam; penis u erekciji) vaan je dio hinduske religije. Teko je zamisliti vei kontrast sa judeo-kranskim naglaskom na seksualni in kao isti utilitaristiki in dizajniran za prokreaciju. Hindusi mogu oboavati falus kao znak plodnosti ali je njihovo shvatanje seksualnosti znatno kompleksnije i liberalnije od onoga pronaenog u velikim monoteistikim vjerama (judaizam, kranstvo i islam). IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 183
23 Gane, hinduski bog. Roen je iz seksualnog odnosa izmeu dva enska boanstva. Kako je njegova statua esto smjetena na ulazu domova i poslovnica, svaki hindus je redovno predstavljen sa slikom boga sa dvije mame. 24 Agni, hinduski bog, progutao je ivino sjeme kao poetak procesa koji e dovesti do roenja Kartikeja (bog rata i voa vojske bogova). Iako prie jasno govore da je ovaj in bio ritualno neist, nema spomena o preokretu, i rezultat bog rata ostavlja izrazito pozitivan zaokret prie. Obino se povezuje bog rata sa posebnim tipom homoseksualnog oralnog seksa!
25 Tamo gdje zapad esto povezuje muko-muku ljubav sa enstvenou, hinduski izvori o roenju Kartikeje ni u kom smislu ne umanjuju njegov nedostatak mukosti ili divljatvo on je, nakon svega, glavni zapovjednik armije bogova.
26 Nadir ah (1688-1747), perzijski car, bio je poznat zbog svojih vojnih vjetina, kao i zbog svoga cijenjenja adolescentnog mukog tijela. Bio je savremenik zadnjeg mugalskog cara Indije, Aurangzeba, kojem je jednom poslao veliku trupu prekrasnih adolescenata robova kao poklon. IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 185
27 Iyeyasu, prvi ogun Japana, donio je stabilnost zemlji. Za vrijeme njegovog nasljednika Tsunayoshija, koreanski ambassador je izvijestio da Kralj, plemi ili bogati trgovac, nema nikoga ko ne posjeduje...krasne mladie.
28 Samuraj i njegov wakashu (pa). Od japanskog ratnika se oekivalo da trenira svoga paa umjetnosti kavalirstva ali se takoer smatralo da bi oni bili romantino i seksualno povezani. Ova veza je bila slina pounom ili didaktinom tipu pederastije pronaenom u Ateni, kao i naglaavanju vezivanja ratnika u Sparti. Ovo nam pomae da objasnimo zato su rani kranski misionari smatrali tekim ubijediti japanske konvertite da odustanu od neprirodnog poroka.
kraljeva, Orhogbua (sedamnaesti Oba, vladao 1550 - 1578), trenirao je u portugalskoj pomorskoj koli. Benini su skliznuli u graanski rat krajem 15. vijeka, kada je Oba (kralj) Ozolua umro (1481), ostavljajui dva jaka sina koji su tvrdili da im pripada prijestolje. Jedan od sinova (Esigie, vladao 1504 - 1550) kontrolisao je Benin City, dok je drugi (Arhuaran) odravao jednako vaan grad Udo. Esigie je u konanici porazio svoga brata, ponovo uspostavio jedinstvo i vojnu snagu kraljevstva, i postao beninski esnaesti Oba. Njegova majka Idia smatrana je kljuem njegove pobjede zbog njezinog mudrog savjetovanja, njezine magine moi, i njenog medicinskog znanja. Esigie je stvorio novi poloaj na dvoru pod nazivom Iyoba (Kraljica Majka) njoj u ast. Ovo joj je dalo znaajnu politiku mo, odvojenu palau i vlastito osoblje. Ne samo da su Evropljani bili oduevljeni samom Idiom - poznatom kao jedinom enom koja je otila u rat- ve i daljom snagom ureda Iyobe. Razliite i odvojene palae, osoblje i najam nekretnina garantovali su Iyobi velik stepen politike, socijalne i ekonomske nezavisnosti i moi. Kao bioloka majka vladajueg Oba (za razliku od drugih supruga prethodnih Oba), Iyoba (Erediauwa, roena 1982) je tridesetosma u dinastiji koja se protee unazad (osim bezvlaa 1897 - 1914. kada je Oba bio egzilu nametnutom od strane Britanaca) do 1100-tih, dok dananji Iyoba prati njezin rad do njegovog stvaranja u ranom 16. vijeku. Meutim, beninski dvor je takoer bio zainteresovan za Evropljane na druge naine. Dvorski slubenici u palaama i Obe i Iyobe su posmatrani kao nevini, te bez seksualnosti i zrelosti. Kao takvi, bilo je za oekivati da e uvijek biti prikazani nagi (beninski simbol nezrelosti i istoe), kao i nevjenani i u celibatu. Takoer je, vie prozaino, osiguravalo da nijedan kraljevski slubenik nije mogao sakriti oruje! Ova praksa se nastavila do Oba Akenzua II (vladao 1933 - 1978), svjesnog osjetljivosti Britanaca (koji su zaplijenili Benin, protjerujui njegovog djeda), kada je uveo odjeu za kraljevske slubenike. Moe se zamisliti da su britanski dunosnici 1930-tih smatrali slubene posjete
palaama Obe i Iyobe prilino zanimljivim multikulturalnim iskustvom! Kraljevstvo Dahomej (u dananjem modernom Beninu) takoer se teko uklapalo u evropski model primitivnih naturalistikih Afrikanaca. Sir Richard Burton, bez obzira na njegovu tvrdnju da je sodomija bila rijetka meu Afrikancima, je napomenuo da su u Dahomeju vladari uvali evnuhe koji su bili osamljeni (kao u haremu) i funkcionisali kao kraljevske supruge - karakteristika kulture zabiljeena ve 1780. godine. Dok su ovi bioloki dahomejski mukaraci bili rekonstruisani kao ene, slian obrazac zauzeo je mjesto meu nekim dahomejskim enama. Od 1730. godine eta od oko 2 500 ena je podignuta i odigrala je vanu ulogu u vojnom ivotu i moi drave do kraja 19. vijeka. U kompleksnoj kulturnoj konstrukciji roda, ovi enski vojnici (esto nazivane Amazonkama od strane Evropljana) su rekle da su postale mukarci i ismijavale su mukarce koji su bili poraeni u borbi zato to su bili ene. Godine 1851, SehDong-Hong-Beh je vodila ensku etu Dahomeja pod kraljem Gezom (1818 -1858). Vodila je vojsku od 6 000 ena protiv Egba tvrave Abeokuta. Budui da su Amazonke bile naoruane kopljima, lukovima i maevima, dok je Egba imala evropski top, samo je oko 1 200 preivjelo bitku. Ne treba uzeti u obzir dahomejsku neobinost iako se ini da su transrodne ratnice jedinstvene. Na primjer, Linga, kraljica ratnica Konga (naoruana sjekirom, lukom i maem), borila se sa Portugalcima 1640. godine. Osim toga, ene ratnice su bile esta pojava u Kongu, gdje je Monomotapa konfederacija imala ensku vojsku. Kaipkire, glavna ratnica plemena Herero u jugozapadnoj Africi u 18. vijeku, je vodila svoj narod u borbi protiv britanskog trgovanja robljem, i postoje zapisi o Herero enama koje su se borile sa njemakim vojnicima 1919. godine. Nandi je bila majka ratnica Shaka Zulu plemena. Borila se protiv trgovanja robljem i obuavala je svoga sina da postane ratnik. Kada je postao kralj, osnovao je sve enske pukovnije, koje su se esto borile u prvim redovima njegove vojske.
Od ranog modernog razdoblja postoji sve vie detaljnih informacija o afrikom drutvu, od kojih se neke tiu seksualnih praksi tih kultura. To nije sve, naime, ogranieno na Afriku. Treba se sjetiti da je u razdoblju 1450 - 1870. neto vie od 10 miliona Afrikanaca prisilno prebaeno u Ameriku kao roblje, nosei sa sobom svoju kulturu i proizvodei razne mjeavine afriko-amerike kulture u svojim novim domovima. Dakle, vidimo (1591) izvjesnog Matiju Moreira koji osuuje crnog roba Franju za sodomiju i transvestizam. Franjo je doveden do portugalskog naselja u Brazilu iz zapadno-sredinje Afrike. On je tvrdio da je njegovo ponaanje bilo uobiajeno u cijeloj regiji od Konga do Angole i da su mukarci koji su se preodijevali i imali seksualne odnose sa drugim mukarcima bili poznati kao jin bandaa. Andrew Battel, Englez kojeg su Portugalci drali neko vrijeme (1580-tih), je imao slina zapaanja o Dombe (Zambija): Oni [su] zvjerski u ivljenju, jer imaju mukarce u enskom obliku, koje su drali meu svojim suprugama. Ovaj iskaz sa naglaskom na afriku terminologiju i praksu zapravo moe sakriti autohtone prakse usko povezane sa berdaima iz Sjeverne Amerike. Na primjer, iz drugih izvora saznajemo da su meu autohtonim Tupinamba brazilskim mukarcima uzimali berdae supruge, kao to su i portugalski doseljenici (u 16. vijeku), kako je bio obiaj u zemlji. Izvjetaj iz 1587. godine govori o Tupi bordelima sa berdae prostitutkama. Tako Franjin iskaz moe predloiti nekransku seksualnu kategorizaciju, koja je pomogla ujediniti i stopiti afrike i amerianske kulture u Brazilu. U svakom sluaju, njegova pria prilino lijepo odraava najranije reference iz Angole u kojima su Evropljani napomenuli da je preodijevanje sodomita nazivano quimbandas. U savremenoj Angoli, ljudi od medicine (koji se takoer preodijevaju i esto se pretpostavljalo da su stupali u istospolna djela) su prozvani kimbanda. Ne samo da je ovo dalo kredibilitet Franjinom svjedoenju 1590-tih, ve je isto tako sugerisalo da prakse jo uvijek vidljive u afrikim drutvima imaju dugotrajnu historiju i da se moe, sa panjom i oprezom,
ekstrapolirati unazad, posebno iz trenutnih tradicionalnih religijskih uvjerenja. S druge strane, Battelov izvjetaj podsjea da je bilo mogue izgraditi neku vrstu homoseksualne osobe koja je jednostavno postala ensko, bez oite potrebe proimanja odreenom duhovnom ili religijskom funkcijom. Kapetan Antonio de Oliveira Cadonega (1681) takoer je komentarisao o ponaanju koje je primijetio meu Afrikancima du zapadno-centralne obale, naroito Angole:
Tu je takoer meu angolskim paganima puno sodomije, dijelei jedan sa drugim svoju neistou i prljavtinu, odijevajui se kao ene. A oni ih [nazivaju]... quimbandas ... I svi pagani ih potuju te nisu uvrijeeni, i ovi sodomiti ive zajedno u druinama, sastajui se najee kako bi izvrili pokop... Ova klasa ljudi je ta koja se oblai za pokop i obavlja sveanosti pokopa.
Mnogo toga podsjea na ulogu indijskih hidra u ritualima roenja i braka. Osim toga, postoje izvjetaji iz 1719. godine o mukarcima, nazvanim koetsire, meu Khoi-Khoin (pustinja Kalahari), koji su imali seksualne odnose sa drugim mukarcima. To znai da su drutva na podruju dananje Angole (kao u Indiji sa hidrama i berdaima u Americi) konstruisala mjesto za pojedince koji su ukljueni u istospolne i transrodne prakse koje su bile usko povezane i sa religijom, i kljunim takama tranzicije u ivotu. Moglo bi se pretpostaviti da su neka drutva dola do zakljuka da su odreene osobe, koje ne mogu ili ne ele sudjelovati u produetku grupe putem raanja, bile namijenjene (po prirodi ili boanstvu) da obavljaju i druge potrebne funkcije za grupu. To jest, homoseksualnost je imala svrhu u veoj shemi postojanja i, dakle, smjestiti se u pravilan i uspjean ivot zajednice. Meutim, afrika drutva se takoer mogu posmatrati kao ona u kojima su transrodne osobe imale znaajniju ulogu. Na primjer, portugalski pokuaji za osvajanjem Ndongo kraljevstva (Angola), u kasnom 16. i 17. vijeku bili su zaustavljeni sve do
pada kraljevstva 1671. godine. Vodea sila u ovom otporu bio je vladajui monarh, Ngola (kralj). Ovaj kralj je, zapravo, bio ena po imenu Nzinga (1582 - 1663) koja je naslijedila svoga brata i smaknula neaka kako bi osigurala opstanak na vlasti. To je uzrokovalo zanimljivu situaciju analognu onoj koju smo ve vidjeli sa Iyoba u Beninu. Novi Ngola, Nzinga bio je bioloka ena, ali je sada preuzela muku ulogu. Za Mbundu iz Ndongo kraljevstva rod je bio situacijski, kao i bioloki. Kralj je bio mukarac pa je novi Ngola bio takoer mukarac. Sve u strukturi (tj. u drutvenoj konstrukciji) se trebalo prilagoditi ovoj stvarnosti. Dakle, kao to je nizozemski vojni atae naveo 1640-tih, novi kralj (kao to je bio obiaj) je bio okruen svojim haremom mnogobrojnih supruga. Te supruge su bile, u stvari, mukarci odjeveni kao ene. Dakle, biologija je bila prisiljena trpiti stvarnost mbunduskih drutvenih i kulturalnih pretpostavki i oekivanja. Kralj je imao supruge. Ispostavilo se da je novi kralj bio bioloki ensko, ali on jo uvijek mora biti obezbijeen suprugama. Ove supruge moraju izgledati i ponaati se - i biti tretirane - kao mukarci. Na jednoj razini moemo vidjeti ovo kao krajnje potivanje heteroseksualne konstrukcije drutva - nema pretpostavke da su Nzinga imali supruge koje su bile bioloke ene. Meutim, ovo je zasigurno jedan od najvanijih neobinih naina odravanja heteroseksualne stvarnosti. Kao i sa vizuelnom slikom britanskih dunosnika koje su sluile nage sluge na kraljevskim beninskim dvorovima, ne moe se pomoi a da se ne zapita kako su se portugalski i nizozemski dunosnici, u funkciji ambasadora, nosili sa enskim kraljem i njegovom svitom mukih supruga u haljinama! Ne samo da ovi primjeri svjedoe o osobama zainteresovanim za istospolne aktivnosti, ve nas veoma sloeni drutveni stavovi o rodu, takoer podsjeaju na to da historija evropskog kontakta sa subsaharskom Afrikom nije bila jedno od stalnih osvajanja i evropske dominacije. Bitno je podsjetiti da Afrika nije pala pod evropsku kontrolu do sredine kasnog 19. vijeka, do njihove nezavisnosti, ve su tretirani jednakima evropskim
dravama. Kada su Portugalci prvi poeli plovidbu niz afriku obalu kako bi pronali put do Indije, nisu susreli primitivna plemena - tempo elje Evropljana od Gibbona do Burtona da se prikau Afrikanci prostodunima i jednostavnima. Umjesto toga, naili su na brojna uspostavljena, snana drutva. Carstvo ongaj na Maliju (u centru Timbukta i Gao) bilo je bogata i mona islamska drava, koja je naslijedila, 1470, carstvo Mali (nasljednik carstva Gane oko 1300. godine), ali je podleglo marokanskim snagama oko 1590. godine. Islamski pisac iz ongaja, Leo Africanus (1485 - 1554) je napisao:
U Timbuktu postoje brojni suci, doktori i sveenici, koji od kralja primaju dobre plae. On pridaje veliko potovanje uenim mukarcima. Tu je velika potranja za rukopisnim knjigama, uvezenim iz Barbarija. Vie dobiti je bilo od trgovine knjigama nego od bilo koje druge djelatnosti.
ongajsko carstvo je takoer bilo poznato po Univerzitetu iz Sankore, osnovano 1300. godine pod vlau najveeg monarha malijskog carstva, legendarnog kralja Mansa Moussa (vladao 1307 - 1337). ak nakon prvobitinih kontakata sa ekspanzijom Evrope, afrike drave su nastavile da se razvijaju. Aanti unija (okupljena oko Gane), osnovana je 1697. godine od strane kralja Osei Tutu (1660 - 1715), koji je zadrao svoju mo sve do ruenja od strane Britanaca 1896. godine. Evropljani su napomenuli da su muki robovi drani kao konkubine od strane vodeih dunosnika Aanti drave. Bili su usko povezani sa svojim gospodarima te su esto rtvovani kao dio rituala pokopa koji su pratili pogreb njihovih vlasnika. Hausa gradovi-drave (na primjer Gobir, Katsina, Zamfara, Kano, Kebbi i Zaria) u sjevernoj Nigeriji su se razvili u kasnim 1100-tim i bili su ekonomski i vojno moni u kasnom 18. vijeku. Dalje na jugu, Evropljani su susreli (1483) mono Kongo kraljevstvo (Kongo) koje se poelo razvijati u kasnim 1300-tim.
Meutim, do 1665. godine i do bitke Mbwile, Portugalci su zavrili sa unijom i moi kraljevstva. Uz istonu obalu Afrike, nalazilo se svahili govorno podruje (mjeavina lingua franca arapskog i Bantu) islamiziranih gradova-drava (Mogadishu, Barawa, Mombasa, Gedi, Pate, Malindi, Zanzibar, Kilwa i Sofala), koji je pao pod portugalski utjecaj u 16. vijeku, pa je onda doao pod kontrolu sultana Omana u 18. i 19. vijeku. Istono-afrikom unutranjou su dominirali Bantu-govornici, iz neislamskih zemalja: Bugand, Bunyoro-Kitar, Toora i Ankola. Jedno od najveih kraljevstava bilo je ona Carstvo, koje je obuhvatalo Zimbabve i okolna podruja. To je izraeno u dravi u 1200-tim, a doseglo je svoj procvat 1400-tih, prije nego to je poelo da opada oko 1600. godine. (Najvee postignue one koje je vie od 300 utvrda, ukljuujui grad Veliki Zimbabve, koji je imao gotovo 20 000 kua u 15. vijeku, kada je veina evropskih gradova imala manje od 5 000 stanovnika). ona je odrala trgovake veze sa Kinom u vrijeme kada su Evropljani oajniki pokuavali otkriti nove rute do Dalekog istoka. Ovi Bantu govornici su ostavili izvjestan broj rijei (od kojih smo neke ve susreli) koje se odnose na mukarce (esto smatrane duhovnim voama ili amanima), koji su imali dodira sa mijenjanjem roda, transvestizmom i istospolnim djelima: chibadi, chibado, jimbandaa, kibamba i quimbanda . Bantu nisu jedini koji su imali rijei koje su preivjele do dananjih dana, a koje otkrivaju raspon nestandardnih aspekata seksualnosti i roda. Konso (koji nastanjuju ozidane gradove u junoj Etiopiji) imaju rijei (npr. sagoda) za mukarce koji se nikada ne vjenaju, nose suknje i smatraju se slabima. Meu Maale june Etiopije ive mukarci koji preuzimaju enske uloge i manire, te su prozvani ashtime. Jedan ashtime (1990) se opisao na ovaj nain: Boanstvo me stvorilo kao wobo, iskrivilo (jer nije mogao ili nije htio biti otac djeteta, ali nije, kao ena, bio u mogunosti da rodi dijete). Meu Krongo i Mesakin (nemuslimanski Nubijanci u Sudanu) su mukarci koji privremeno
postaju supruge (nazvane londo i tubele) i (esto) mlai supruzi prije vjenanja biolokih ena. Islamizirani svahili govornici u gradovima na istonoj obali imali su niz slinih izraza, iako su mnogi bili arapskog porijekla: mumeke (mukarac-ena od mume, mukarac i mke, ene); hanithi (pasivni sodomit, vjerovatno od omanske rijei za mukarac-ena, khanith), mke-si-mume (ena-ne-mukarac); i mzebe (impotentan). Ovi naglaavaju nestandardnu rodnu identifikaciju, istospolne aktivnosti i neprokreativnost. Zaista, vrijedno je napomenuti da se omanski khanith odnosi na nekoga iz kategorije treeg spola, koja je u potpunosti prirodna u sklopu rubrike islamske kozmologije. Kao to je ve 1860. godine ameriki ambasador u Zanzibaru za vrijeme Sultana Bargasha (1837 - 1888; ubrzo nakon prijenosa kapitala sultanata iz Muscata) primijetio da je niz sodomita doao iz Muscata, i ovi degradirani nesretnici su otvoreno uetali odjeveni u ensku nonju, sa velovima na licima. Jedan zanimljiv aspekt bilo koje rasprave o homoseksualnosti u Africi najbolje je istaknut, uzimajui u obzir islamizirane gradove-drave, na istonoj obali. Mnoga afrika drutva, posebno ona koja su usvojila kranstvo, upuujui na gradove kao dokaz da je homoseksualnost bila uvoz iz islamske Arabije, a nije porijeklom iz Afrike. ak grupe (kao to su Wganda iz Ugande), koje su istaknute, 1899. godine, kao potpuno posveene pederastiji sada tvrde da je sodomija bila arapski uvoz. Meutim, Wgandans takoer tvrde da je takvo ponaanje samo ala ili igranje okolo za koje se inilo da podrazumijeva drugu konstrukciju kako bi objasnilo (i omoguilo) istospolni kontakt, za razliku od navodnog arapskog utjecaja. U stvarnosti, historijsko objanjenje za homoseksualnost u Africi vie govori o sadanjosti nego o prolosti. Na primjer, vrlo uinkovito omoguava kristijaniziranim Kenijcima unutranjosti da definiu svoje islamizirane sunarodnjake u obalnom podruju kao druge, na temelju ne samo svoje privrenosti islamu, ali takoer, i negativnije, na osnovu njihovih seksualnih
tralistikih sklonosti. Posljedica je takva da su postajanjem muslimanom i usvajanjem arapskih obiaja ovi narodi postali na neki nain manje autentini i historijski afriki. Isti tip mehanizma je ukljuen u Mugabeove tvrdnje da on stoji na strani Zimbabvea u lice imperijalizmu i kapitalizmu Britanije kojom dominira sodomitska mafija. Prozivanje protivnika muslimanom, imperijalizam ili kapitalizam nije nuno dovoljno jednostavno uinio da preziru druge; oznaavajui ih sodomitima znatno je uinkovitije. Sada emo se premjestiti iz lingvistike i vratiti se historijskim zapisima. Kulture zapadne Afrike su najranije dole u dodir sa Evropljanima i, za razliku od ostatka Afrike, obilje zlata i robova namamilo je Evropljane u unutranjost. Rezultat je mnogo vea informacija o drutvima udaljenima od obale. Na primjer, od poetka modernog razdoblja, tek ranih 1900-tih, Mossi dvorovi (u Burkini Faso) su imali muke paeve (sorones) koji su bili u dobi od sedam do petnaest godina, a birani su zbog njihove fizike ljepote. Bili su odjeveni kao ene, obavljali su enski posao, i petkom kada su islamski vladari trebali da se suzdre od kontakta sa enama, bili su u mogunosti da usluuju seksualne potrebe svojih gospodara. Provjeravani su godinje kako bi osigurali da nisu imali seksualne odnose sa enama, i kada su bili dovoljno stari da se vjenaju, kraljevi su im pruili supruge, sa razumijevanjem da e njihov prvijenac biti u vlasnitvu kraljeva: ako je mukarac onda kao sorones, ako kao ena, onda kao supruge. Meu narodom Dagara, takoer iz Burkine Faso, vidi se uzorak koji vie podsjea na ono to je ve navedeno u Angoli i Kongu. Dagara mukarci koji su bili rodno ambivalentni ili koje su privlaili drugi mukarci smatrani su duhovno vanima. Prije roenja, neke due biraju da budu uvari kapije, osiguravajui da su univerzalna ravnotea i sklad odravani. Ti ljudi su bili rodno ili spolno neodreeni. Sociolog Malidoma Some (sam Dagaran sa doktoratom sa Brandeisa i Sorbonne), izvijestio je o ovim duhovnim uvjerenjima i zakljuio da su meu Dagaranima kao svugdje na svijetu (osim kranstva) gej ljudi blagoslovljeni.
Dok su Somove procjene religijskih uvjerenja nekrana vezane za homoseksualnost (kao to smo vidjeli) neto vie-velikodune, sigurno je tano da su ostale tri monoteistike religije (judaizam, kranstvo i islam), koje su nastale na srednjem istoku. U Africi, Bafia (Kamerun) su primaran, zapravo ekstreman, primjer. Oni su imali malo vanjskog kontakta kada su bili prouavani od strane Tessmana 1920-tih. U njihovoj kozmologiji, ivot potjee iz prvobitnog jajeta. Nisu imali pojma o boanstvu ili zagrobnom ivotu. Grijeh je, do te mjere da je ideja postojala, vezan za djela koja su naudila drugima. Kao takvo, nije bilo posebne stigme vezane za seks, iako je uoio neke ideje o kanjavanju meu Fangima koji su govorili Bantu jezik (Gabon i Kamerun), koje je takoer prouavao. Vjerovali su da je pasivni mukarac mogao seksualno prenijeti lijek za bogatstvo drugom mukarcu, ali su oba partnera rizikovala. Kakogod, vano je uvidjeti da je Tessman koristio svoja opaanja kako bi utjecao na politike rasprave u Njemakoj o legalizaciji homoseksualnosti (kroz ukidanje stavke 175) meu roenim izopenicima. Dakle, imao je interesa u utvrivanju prihvaanja istospolnog ponaanja u primitivnom drutvu. To ne omalovaava njegove podatke, ali nagovjetava da je njegova interpretacija onoga to je on primijetio mogla biti posredovana njegovim vlastitim politikim programom. Osim toga, Bafia je postavio trostruki razvoj mukaraca i ena. U prvoj fazi mukarac je bio kiembe (nisu imali seksualne odnose sa enama) a ene su bile ngon (nisu imale seksualni odnos sa mukarcem). Mukarci (ntu) i ene (tsobo), uli su, zatim, u sljedeu fazu u kojoj je heteroseksualni odnos zauzeo mjesto, ali bez raanja djece. U zavrnoj fazi sazrijevanja mukarci (mbang) i ene (gib) su uestvovali u prokreaciji. U prvoj fazi djeaci i djevojice su se igrali fiziki jedni sa drugima bez prigovoranja roditelja. Meutim, kako su mukarci postajali stariji, zreliji roak bi uzeo mladia kao seksualnog partnera. Seksualni odnos se odvijao tokom dana i kod kue, sa malo ili ikako obzira za osjetljivost
onih koji bi mogli uhvatiti mukarace u djelu. Roditelji, teturajui se po sceni, jednostavno bi se smijali dvojici mukaraca koji se igraju okolo, ak i kada je to ukljuivalo analni spolni odnos, jigele keton. Mukaraci (mladii u pubertetu i malo stariji roak) nazivali su jedan drugog kao blinjima - lexan. Veza, koja nije uvijek bila nuno seksualna, nastavila se tokom ivota, i bio je obiaj da se daju imena djeci (bez obzira na rod) po lexan. To naglaava bliskost veze, ali isto tako sugerie da je u vezi bilo vie od spolnog odnosa - drutveno vezivanje izmeu porodica takoer je bilo vano. Mora se priznati da je dokaz za istospolne aktivnosti ogranien, a to se u velikoj mjeri odnosi na nedostatak zapisa generalno. Podjednako bi se moglo rei da postoji malo dokaza za strogo pridravanje heteroseksualnosti. injenica da je bilo koja rasprava o Africi do 1800-te rizikovala da postane argument iz tiine. Naalost, bilo koja analiza nakon toga je zakomplikovana predrasudama evropskih kolonijalnih administratora i naseljenika. Unato tim razliitim problemima, postoji vie nego dovoljno dokaza iz razliitih izvora, ukljuujui preivjela vjerovanja i prakse koje imaju dugu historiju, da su pojedini Afrikanci stupali u istospolna djela i veze. Osim toga, njihova drutva nisu donijela negativne reakcije na takve osobe ili prakse. Iako se ne moe rei puno sa potpunom sigurnou, nema sumnje da su tvrdnje nekih da je homoseksualnost potpuno strana Africi i da je bila nepoznata prije kontakta sa islamom i Zapadom u potpunosti netane. Pokuaji krivljenja islama za pojavu homoseksualnosti nisu samo dio savremene afrike politike, ve se javljaju i u konfliktima indijskog podkontinenta. Najvaniji historijski trend u ovom periodu indijske historije je konsolidacija i pad mugalskog carstva i, vremenom, njegova zamjena silama engleske indijske kompanije. Rano carstvo je voeno od strane briljantnih vladara: Akbar (vladao 1555 - 1605); Jahangir (vladao 1605 - 1627); ah Jahan (vladao 1627 - 1658); i Aurangzeb (vladao 1658 - 1707). Nakon 1707. godine i niza katastrofalnih vojnih gubitaka, Carstvo
je palo, sa zamjenskom vladom koja je uspostavila dravu nasljednicu kao (polu)nezavisnu princezu. Dok je rasprava o arapsko-maurskom islamskom drutvu jasno iznosila tvrdnje da je postojala kulturna neodreenost o istospolnim inovima i privlanostima, ne smijemo zaboraviti da je Kuran jasan po ovom pitanju. U Kuranu (sura 7: 80-81), Lut kae narodu Sodome:
Zato inite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije inio? Vi sa strau prilazite mukarcima, umjesto enama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!
Najeksplicitniji dio (koji se ne bavi pitanjem istospolnih inova u kontekstu prie o Sodomi) dolazi u suri 4: 19-21: A ako dvoje to uine [blud], izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je. Naravno, veina komentatora je svjesna da je ovaj kasniji ajet na neki nain problematian, pojavljujui se kao i u suri o enama i propisujui puno blau kaznu za ovaj grijeh nego za ensko bludnienje. tovie, ambigvitet teksta koji se odnosi na rod dvoje bio je razmatran: islamski pisci Al-Zamakshari (1075 - 1144) i AlBeidawi (umro 1286) su pretpostavljali da je u pitanju bio blud, ne sodomija, dok je Delaludin (13. vijek) interpretirao ovaj dio kao antisodomski. Ova konfuzija je dalje poveana kuranskim cijenjenjem mukog oblika openito i, naroito, iz muke perspektive. Sura 52:24 opisuje Raj kao mjesto gdje sluie ih posluga njihova nalik na biser skriveni .Sura 76:19 kae isto Manje je neodreenosti, naime, u hadisima (tradicija/govori) iz kojih je izveden erijat (nepisani zakon islama). Izreke Proroka su jasne u osuivanju istospolnih inova. Glavni kompilator Prorokovih kazivanja, Al-Nuwayri (1279 -1332) je tvrdio da i aktivni i pasivni uesnici trebaju biti pogubljeni kamenovanjem. Tvrdio je da je prvi halifa, Abu Bekr (vladao 632 - 634), stavljao kamen na sodomita (kazna koju su preferirali Talibani u Afganistanu). Drugi izvori su propisivali spaljivanje, kamenovanje ili bacanje
optuenog na glavu sa minareta. Pravnici kao to je bio Ibn Hambal (780 - 855) su podravali kamenovanje. Meutim, u kontekstu Mughalske Indije vano je shvatiti da je pravna kola koja je ovdje predominirala, Hanefijska, bila manje stroga. Historijski, Hanefije (jedna od etiri islamske pravne kole) je bila najpopularnija i najotvorenija prema vanjskim idejama. tovie, u praksi, potreba za svjedoenjem etiri svjedoka (stvarnoj penetraciji) je znaila da su sluajevi bili prilino teki za dokazati. Stvarnost, naime, kao to smo vidjeli kada smo se bavili situacijom u arapsko-maurskom svijetu, je bila mnogo kompleksnija i manje restriktivna. Islamska kultura, posebno u urbanom i/ili dvorskom okruenju, je ostala zaljubljena u mladalaku muku ljepotu. U seksualno vieznanom kulturnom miljeu hinduske Indije, preko koje su Mungali smatrali sebe gospodarima u 16. vijeku, ovaj trag u njihovoj vlastitoj kulturi je bio ohrabren prije nego obeshrabren. Bez obzira na sve, ova ambigventnost nije bila bez svojih ometaa, i muslimanski teolozi u 1600-tim i 1700-tim kao to su Abdul Haq Muhaddis Dehlavi i Shah Walliullah (1703 - 81) su bili vrsti u zahtjievanju jakih kazni za istospolne inove. U svjetlu ovog teolokog zahtjeva za otrinom, interesantno je da je jedino Car Akbar (vladao 1555 - 1605) imao ozbiljan pokuaj uvoenja strogo itanja islamskog prava o seksu u Indiji. Slino Augustinu u Rimu, bio je odreen da ugradi moralne vrijednosti i porodine dunosti o ovakvim temama, posebno na dvoru. Svi dvorjani su se mogli vjenati u dobi kada su mogli raati djecu. Nikome nije bilo dozvoljeno da vjena enu nerotkinju. tovie, homoseksualnost je bila zabranjena. Interesantno, u kontekstu indijsko-hinduske dihotomije ljubavi/prijateljstva i seksa/braka, Akbar je rekao da je homoseksualnost bila uvrnut nain Transoxiane (Uzbekistan), koji ne konzumiraju niti njenost, niti ljubav niti prijateljstvo. Ovaj entuzijazam za zakon i red u Kuranu, erijatski zakon i Akbarov dvor ini se da su imali malo utjecaja na ponaanje vladajuih islamskih princeza. Sultan Mahmud od Ghaznaha (zadran kao idealni vladalac od strane islamskih politikih
teoretiara kao to je Ziauddin Barani; 1300-tih) je volio svoga roba Ayaza. Mubarak Shah Khalji (vladao 1316 - 1320) je bio zaljubljen u Khruso; Alauddin Khalji (vladao 1296 - 1316) je bio zaljubljen u jednog od svojih evnuha, Malika Kafura, i uinio ga je svojim zamjenikom; Mira Nathan (mugalski plemi) je takoer bio zaljubljen u evnuha Khwaja Mina; Adil Shah (umro 1618; vladalac Bijapura) je bio izboden od strane jednog od svojih evnuha kada ga unaprijedio 1580. godine. Prema jednom engleskom posjetiocu dvora Jahangira (Akbarovog sina), vladalac je zadravao male djeake za svoje uvrnute igre. Pomislimo li o ovoj kleveti kranskog zapadnog posjetitelja dvoru, trebali bismo razmotriti pjesnika-uenjaka Mutribija (muziara) iz Samarkanda koji je posjetio dvor u kasnijim godinama vladavine cara Jahangira. Mutribi je vodio evidenciju o svojim razgovorima sa carem. Car je pitao da li je on mislio da li su svjetliji ili tamniji mladii ljepi. Mutribi je pokuao ostaviti po strani problem dajui uravnoteena miljenja drugih. Jahangir je zahtijevao liniji odgovor i naveo je primjere sa desne i lijeve strane pjesnika. Shrvan eljom, Mutribi nije mogao samo konstatirati da je najatraktivnija boja bila zelena (mladost sama). Car je aplaudirao na ovaj odgovor i dodao je katren koji je odraavao osjeaje koje smo ve susreli kod njegovog slavnog prethodnika, Babura:
Onaj koji je sve u svemu atraktivan Njegova atraktivna vitalnost [mladost] proeta ivotom je stvorila ovaj prekrasni izgled.
Ne manje od Babura, Jahangir ne samo da je potovao mladenake muke likove, nego nije bio ni nesklon tome da svoja miljenja - ili elje - obznani. Kad se vratimo unazad kako bismo uzeli u obzir gazele (ljubavne pjesme) toga razdoblja, vidimo da je ova emocionalna privrenost ne samo nejasna, ve je visoko naplaivala seksualne
elemente. Najvanije od svega, za razliku od pretpostavke koja se nalazila u temelju mnogih itanja homoseksualne erotske poezije iz arapsko-maurskog svijeta, jeste da su se gazeli povremeno odnosili na stvarne ivotne poslove. Na primjer, pjesnik Maulvi Mukarram Baksh je pisao o svojoj ljubavi prema Mukarramu, koji je obavljao idat (razdoblje udoviine alosti) nakon Maulvijeve smrti. On je takoer naslijedio pjesnikovu imovinu. Slian odnos je formiran izmeu Jamalija (1535), sufijskog pjesnika u Delhiju, i njegovog ljubljenog uenika, Kamalija. Jamalijev khanqah (redovnika zajednica) i njihova damija i dalje ostaju sa dvije grobnice u Jamalijevom grobu - jedan njegov, a drugi Kamalijev. Ovdje ponovo vidimo dokaze o primatu koji je dat ljubavi/ prijateljstvu u indijskoj (ak i islamsko-indijskoj) kulturi. Takoer, mjesto mukaraca nad enama i muko prijateljstvo nad vezama sa enama pomae pri shvatanju vanosti koja se pridaje ljubavi/prijateljstvu. U hinduskoj poeziji pripadnici brahmanske indijske vjerske sekte Tulsi Das (1532 - 1623, u njegovoj Ramcaritmanas) imaju malo prostora za, ili razmatranje, ena, koje smijeta zajedno sa magarcima, bubnjevima i niom kastom Hindusa kao stvari koje trebaju biti pretuene. Slian odnos se vidi izmeu sufijskog mistika Shah Madho Lal Hussayna (1539 - 1600) i njegovog ljubljenog hinduskog mladia, Madho. Kada je Husein uo svoga gospodara kako recituje suru ivot svijeta nije nita drugo nego igra i ugodna distrakcija (usp. suru 29:64 i suru 47:36) odluio je odbaciti ogranienja pobonosti i da ivi kao dijete u igri, zaljubljujui se u drutveno miljenje i ambiciju i izbjegavajui licemjerje. Vie od pola stoljea nakon njegove smrti, njegova biografija, u obliku dugih perzijskih pjesama (pod nazivom Istina onih osiromaenih ljubavlju), pojavila se sa pojedinostima ne samo njegovog ivota, ve, jo vanije, njegove ljubavi prema Madho. Biograf pripovijeda da je na prvi pogled na Madho Hussayna zavapio svojim prijateljima:
Taj mladi mi je upravo ukrao srce!... IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 201
Ja sam zaslijepljen strau za ovom mladou... Ja sam tuan zbog razdvajanja od njega Ne mogu izdrati groznicu od straha da ga neu vidjeti odmah!
Kasnije, pjesma se prisjea konzumiranja njihovog udvaranja:

Husein i Madho su sjeli zajedno u jednu sobu... Husein je klecao iz potovanja, Njegove oi i njegovo srce su bili fokusirani na Madho Madho je uzeo iz njegove ruke au dubokog-obojenog vina Popio ga je, i Husein je poljubio njegove od vina slatke usne Tada mu je Madho dao au ispunjenu do ruba I poljubio je Huseina kao odgovor na njegove crvene usne... [razmjena gutljaja i poljubaca se nastavila] Husein je ponovo ustao da se preda velikodunije I Madho je graciozno prihvatio njegove prednosti. Na ovaj nain, ljubavnici su stupili u igru strasti, Zahtijevajui i pridruujui se, zadirkivajui i odbijajui. Svaki je izazivao sablazan kod drugog, komeajui svoju elju, Mijeajui vino i poljupce kao eer istopljen u mlijeku... U ovom duetu preklinjanja i njenog odgovaranja Dva prijatelja su vodila ljubav jedan sa drugim...
Ovaj erotski susret, dakle, u potpunosti je iskljuen od popularnijih prevoda sa perzijskog. Jedan autor saima cijelu scenu o razmjeni vina i poljubaca u:
dakle svetac, dok je pio vino, zagrlio je Madho i natjerao ga da doe u Truth, pretvarajui Madho u potpunog i savrenog sveca bez bilo kakvog rigoroznog i napornog rada!
Neke Urdu rasprave o Huseinu ne spominju nikako Madho, i 1865. godine perzijska verzija reducira se na samo jedno spominjanje Madho, en passant! Ista udnja za iskrivljavanjem i pobijanjem istospolne veze prolosti je oita u urdu prevodu
iz 1975. godine iz biografije (Bljetavi vrt pravednika) Shaikha Makhu, Gujarti sufija, Huseinovog savremenika. Originalna perzijska pria kae kako se etrdesetogodinji svetac zaljubio u zgodnog mladia, Hansu; prevod kae da je Hansu bila ena. Nesumnjivo, mnogi Indijci i muslimani i hindusi, su se alili da je dovoenje Huseinove veze sa Madho na njeno pravo mjesto rezultat iste politike korektnosti koja naglaava istospolne veze Aleksandra Velikog, Hadrijana, Dejmsa VI i I, razliitih kineskih vladalaca i domaina ostalih poznatih smrtnika (bijelih i drugih) mukaraca. Ovdje, kao i u drugim kulturama, brisanje i pogreno shvatanje seksualnih veza poznatih historijskih linosti je vieno kao prihvatljivo, ak i neophodno rasprava o njima je u potpunosti kao izmiljena i vjetaka i politiki korektna. I jo, itajui rijei Babura, Jahangira i Huseina, bilo bi teko povjerovati da bi ovi pojedinci dijelili osjeaj srama zbog svojih ljubavnika koji proimaju mnoge savremene historiare i politiare. Ming period (1368 - 1644) i sljedea Qing dinastija (1644 1911) je nastavila prakse klasinog i srednjovjekovnog perioda. Meutim, kao to emo vidjeti, Qing dinastija manurianskog porijekla je povezala raspadanje i pad Kine pod Ming dinastijom sa seksualnom razuzdanou. Prije nego to sagledamo reakciju Qing Kine u vezi istospolnih odnosa, vano je uzeti u obzir, u nekim segmentima, situaciju u Ming Kini. Ming period je najraniji period koji je ostavio znaajne tragove i opsenu knjievnost, dajui uvid ne samo u elitnu kulturu ve takoer i u ponaanje ljudi na mnogim nivoima drutva. U sjevernim prostranstvima Carstva, istospolne veze su se nazivale junim obiajem. Meutim, historijski i knjievni doprinosi iz sjeverne provincije Fuijana dokazuju postojanje ceremonije u kojoj je stariji, drutveno superiorni mukarac usvajao mlaeg, drutveno inferiornog mukarca kao mlaeg brata. Razliite ivotinje i ribe su bile rtvovane u ceremoniji i ovo dvoje se zaklelo na vjenu lojalnost jedno prema drugom.
Nakon proslave, mlai mukarac se uselio sa svojim starijim bratom i bio je prihvaen u domainstvo kao zet. Kineski pisac Shen Te-fu (1578 - 1642), naroito je raspravljao o vezi izmeu starijeg mukarca (chi-hsiung) i njegovog mlaeg ljubavnika (chi-ti). Stariji je preuzimao brigu o mlaem i, zauzvrat, roditelji mladia su ga tretirali kao zeta. Neke od ovih veza su trajale do njihovih tridesetih godina. Kad su imali dovoljno sredstava nije im bilo nepoznato usvajanje djeaka kao svoje djece. Kao dodatak, zabiljeio je da su zatvorenici esto plaali drugim mukarcima da ive sa njima u zatvorima. Dalje, djelo Wu-tsa-tsu kae da, nasuprot popularnom vjerovanju, istospolno ponaanje nije bilo posebno juno. Prije, bilo je uobiajeno irom Kine, sa mukarcima, hsiao-chang, preuzimajui mjesto (ilegalnih) enskih prostitutki u Pekingu. Bez obzira na bilo koje geografsko mjesto za istospolne odnose, jasno je da je u stvarnosti bilo prihvatljiv dio kineske kulture. Kako god, u knjievnosti i erotici kasnog Ming i ranog Qing perioda dobija se detaljan uvid u istospolne veze i inove toga vremena. Neke posebne antologije novela i kratkih pria (Bian er chai; Yichun xiangzhi; Longyang yishi) koje su bile objavljene sredinom 17. vijeka bile su u potpunosti bazirane na istospolnim odnosima. Uobiajenija djela romanse i erotike se fokusiraju na seksualni in izmeu rodova i predstavljaju dva suprotstavljena stajalita seksualnih odnosa izmeu mukaraca i ena, to slui daljem naglaavanju razlike izmeu seksa zbog prekreacije (na silu, izmeu mukaraca i ena) i romantinog ukljuenja koje je ukljuivalo nekoga istoga spola kao i suprotnoga. Naglaava se da je seksualni ni bio ispunjen i vrijedan, dok su drugi upozoravali na opasnosti ljubavi. Kasnije, seks je bio in borbe u kojoj su se mukarci i ene borili da osvoje i (kao vampiri) ukradu vitalnu esenciju (yin ili yang) drugoga. Ova djela predstavljaju izvjestan broj kljunih termina koji bi, kao mei ren koji smo ranije spomenuli, mogli biti iskoriteni bez obzira na rod uesnika. Jia jing, lijepo carstvo, bio je stanje istog seksualnog uzbuenja i blaenstva. Dat emo samo jedan
primjer kako rodno kompleksne mogu biti ove prie, primjer upan Qiao ponovo nareuje registraciju ljubavnika Langa Xiana. Mladi, Yulang, se preobraava u svoju sestru i useljava se sa porodicom kojoj je bila obeana. Dok je bio pod ovom transvestitskom maskom (koja bi se normalno suoila sa optubom za prevaru), dijelio je krevet sa kerkom, Huiniang. Predlae da se pretvaraju da je djevojka suprug i supruga i da, kao vjenani par, spavaju ispod istok pokrivaa. Oni onda stupaju u divlje i radosno voenje ljubavi unato nekom inicijalnom otporu Huinianga. Kao dodatak transvestizmu i prikrivenom pozivanju na lezbejstvo, ova pria takoer navodi na negativan stav o seksu izmeu rodova u kojima mukarac nadvladava snagom svoga seksualnog junatva, otpor ene koja, unato protestima, zaista eli seks. Ono to je najzanimljivije jeste da je ovaj koncept seksa-kaobitke manje vidljiv u priama o istospolnim vezama. Mukarci i ene zarauju u krevetu; mukarci vode ljubav sa drugim mukarcima. Na primjer, u Ukosnicama ispod njegove kape (etiri prie sa po pet poglavlja), autor Zui Xihu pojanjava kako osjea da se samo u seksu izmeu mukaraca moe pronai prava ljubav. Prie ne neglaavju ni pasivne ni aktivne uloge, karakteri se ponaaju staloeno. Tu je duhovni element u odnosima koji nadilazi sve mogue veze izmeu mukarca i ene. Doista, prava ljubav pobjeuje krute ideje o seksu i rodnim ulogama. Da bi bila istinita i potpuna, ljubav mora biti ne samo duhovna nego potpuno i radosno senzualna (uporedite to sa vitekim i platonskim konceptom ljubavi na Zapadu). U prvoj prii, Hronika istinske ljubavi, uitelj se prikriva kao student studentu na dvoru, kojem se divio izdaleka. Veina pria je o zavoenju samom i o vezi koja ujedinjuje dvoje tokom ostatka njihovog ivota (tokom kojeg se vjenaju i imaju djecu). Sinovska odanost je ouvana, ali mladii formiraju pravu ljubav koja ostaje do kraja njegovog ivota. Pria takoer slui kao seksualni prirunik, dajui pojedinosti o analnom seksu, a tokom rasprave povezanost prie sa seksom meu rodovima
je oita. Stariji partner objanjava djeakovo lijepo carstvo u sedam ina njegovog rektuma. Nakon seksa, kada je upitan da li je uivao u iskustvu, student je odgovorio, da nisam to osjetio, kako bih ikada saznao da sam imao u sebi gnijezdo uitka? Ubrzo nakon toga, odnos je doao kraju, a time i uenik ui, ne samo smisao istinske ljubavi, ve i kako se suoiti s njenim gubitkom. Ideja da bi se ove afere mogle nastaviti do iskljuenja prokreativne veze je odbijena u kasnijoj prii kada, kao odgovor na prijedlog trenutane situacije, voljeni kae, u cjelokupnoj historiji da li je kada bilo presudno za dva mukarca da ive svoje ivote zajedno? Postoji moda velianje veza koje su se oformile kroz istospolne inove (kao u klasinoj grkoj misli Platonov Symposium, na primjer) ali ove prie ne predstavljaju niti promoviu moderni gej nain ivota. U drugoj prii u zbirci (Hronika viteke ljubavi), mukarac, Zhong Tunan, zavodi svoga voljenog, vojnog heroja zvanog Zhang Ji, dok ovaj spava. U poetku je bio estok u penetriranju dok se u pijanoj oamuenosti, Zhang Ji zaljubljuje u Zhong Tunana i, nakon mnogobrojnih trijumfa na vojnom polju, vraa se da vodi ljubav s njim zadnji put:
Zhong je zapoeo polako i njeno, vrsto pritiui i oprezno trzajui, u kratkom vremenu dok su talasi strasti izljevali iz Zhangove peine grijeha i irili se kao magla. Talasi strasti, bogati i magloviti, izvirali su i ili prema kljunoj kosti, nakvasili su bambus ispod. Talasi strasti, pjenei se i pomjerajui se, prvo pravei bujicu du Zhongove membrane a zatim je natpoljavala njegovo tijelo.
Nakon toga njih dvoje (kao sa uiteljem i studentom gore spomenutim) ostaju bliski prijatelji i njihovi potomci su se vjenavali generacijama, eventualno ujedinjujui u jednu krv preko svoje djece. Ponovo, ova pria pojanjava da kineska misao nije sadravala neodobravanje istospolnih inova generalno ili pasivnu ulogu posebno. Zaista, autor grubo i sa humorom tvrdi da se
ak veliki heroj ne moe oduprijeti romansi u prii u kojoj djeak susree djeaka. Dok je uloga istospolnog vezivanja i vojnog junatva bila dio kineske kulture, tokom ovoga perioda, bila je i sastavni dio japanskog drutva. Kada su Jezuiti prvi put doli u Japan 1540tih bili su okirani ponaanjem Samuraja. Kada je sveti Franjo Ksaverski (1506 - 1552) posjetio Kyoto kako bi se susreo sa carem, bio je uasnut prihvatanjem i otvorenou sodomije u zen manastiru koji su mu pokazali. Izvijestio je da:
Je gnusni porok protiv prirode tako popularan da ga [sveenici] prakticiraju bez bilo kakvog osjeaja srama. Imaju mnoge [adolescente] sa kojima ine grena djela.
Portugalski misionar, po imenu Velegnani, je napisao poglavaru jezuitskog reda da:

najvei od njihovih grijeha je najizopaeniiji od najpoudnijih elja, tako da ih moda ne moemo imenovati. Mladi i njegovi roditelji, ne mislei to ozbiljno, nisu to skrivali. ak su poastvovali jedni druge za to i govorili su otvoreno o tome.
Kako su Japanci odgovorili na okantnu moralnost sveca i njegovih sljedbenika misionara? Smijali su se! Tokom njihovog ranog uspjeha u Japanu, pokuaji kranskih misionara da da konvertiraju vladajuu ratniku klasu, Samuraje i ogune, su bili oteani njihovom ovisnou od istospolnih odnosa. Propovijedali su protiv sodomije, opisujui je kao neto tako odvratno da je neistije od svinja i mnogo nazadnije od psa u nastojanju da uvjere svoje samuraje domaine da je odbace. Meutim, otkrili su da je rezultat bio taj da su esto bili protjerivani iz vojske ili su jednostavno ismijavani zbog bizarnih stajalita. Jedan od njihovih rijetkih uspjeha meu vladajuom elitom bio je Gospodar Otomo Yoshikata (1530 - 1587), koji je
krten 1576, u dobi od etrdeset est godina. Jasno je, meutim, da je on smatrao gotovo nemoguim naputanje svoje veze sa drugim mukarcima. Ova sinkretika i dvosmislena reakcija na strane religijske utjecaje je odgovor koji je vien u vie navrata u japanskoj historiji. Prema tradiciji, konfuijanizam se proirio na Japan 284. godine iz Kine, kao i budizam 552. godine. Potonji, kao i kranstvo, je imao moe pokrovitelje u kraljevskoj porodici i plemstvu. Broj budistikih redova je uspio stei uporite u Japanu: Tendai i Shingon (9. vijek) i Zen (11. vijek). Jo vanije, dvije japanske sekte (Shinran i Nichirin) zapoele su sa budistikim redovima koji su bili nejedinstvene japanskim. Na primjer, Monto-Shin Shu je dozvoljavao monasima da se vjenaju. I konfuijanizam i budizam su utjecali na ope miljenje i kulturu u Japanu, ali nije bilo mogue da se protjera domai intoizam i, u dugoj trci, pokazali su da su od manjinskog interesa. Japanci su vidjeli ovaj otpor prema stranim idejama kao pozitivan aspekt njihove kulture. Dakle, 1896. godine, Tokiwo Yokoi bi napisao da je budizam napravio Aziju blagom, ali nije uspio u Japanu; da je budizam uspio, Japan bi postao poput Sodoma i Gomora. Iako je zanimljivo imati na umu, bliska veza nastala izmeu drugog i seksualne devijacije, to je najvanije ovdje je neuspjeh vanjskih religija da naprave napredak u Japanu. Kratak flert s kranstvom pokazao se neuspjenim kao i onaj sa budizmom. Do 1590-tih, znaajna manjina Japanaca je konvertirala, iako manje od 5 posto. ogun i njegove kolege Samurai su bili zabrinuti zbog kulturnog utjecaja misionara sa svojim stranim idejama. Misionarima je bilo nareeno da napuste zemlju i, 1637. godine, rasprostranjeni progon je rezultirao pokoljem veine japanskih krana. Nakon toga, osim nizozemske enklave u Nagasakiju, Japan se zatvorio prema stranim kontaktima sve do 19. vijeka. Kranstvo i zapadne vrijednosti bile su odbijene u korist tradicionalnih intoistikih i budistikih ideja. Japanska kultura takoer je odbacila obiaje misionara. Istospolne veze postale su obiljeje japanskog drutva pod
etiketom udo. Sveenici, samuraji i trgovci - u svim skupinama i klasama postojalo je prihvaanje romantine i fizike ljubavi izmeu mukaraca. Ipak, kao i u Kini, postojala je jo kulturna obaveza mukaraca za prokreacijom. Dakle, ukorijenjena i prihvaena bila je ljubav izmeu mukaraca koju su strani posmatrai primijetili u ponaanju razliitih oguna. U ranom 17. vijeku, Francois Callon iz nizozemske kompanije u Nagasakiju je raspravljao o Lemitsu (trei ogun, 1604 - 1651), te je naveo da je nisko miljenje koje ima prema enama i sramotna sklonost koju je imao prema mladei, uvijek uvalo od braka. O dvoru petog oguna, Tsunayoshi (1646 1709), korejski ambassador je izvijestio:
Postoje mnogi muki miljenici koji nadmauju djevojke u ljepoti i atraktivnosti; prevazili su ih, u njihovim toaletama naroito, crtajui lane obrve, sreujui se, preoblaei se u haljine u bojama ukraene uzorcima, pleui sa oboavateljima; ovi prekrasni mladii su kao cvijee. Kralj, plemi, ili bogati trgovac, ne postoji niko ko ne bi zadrao ove prekrasne mlade mukarce.
Ne samo da moemo vidjeti iroko javno prihvaanje istospolnih odnosa, takoer je vano razlikovati zapadna stajalita u omalovaavajuim komentarima Nizozemaca i jezuita sa onima korejskog ambasadora. On prikazuje tipian istoni stav jasno, on misli da su mladii lijepi i ne iznenauje se ili osuuje njihovu popularnost meu elitom. Bjeei od vanjskih stavova, vano je uzeti u obzir japansku ideju udoa. Nastala je iz filozofskog miljea, Ijiri Chusake u svojoj Biti Jakuda (1482), je zabiljeio prvu pisanu upotrebu rijei kada se raspravlja o ljubavnim aferama meu sveenicima samostana u Kyotu i Kamakuru. Ljubavnici su se zakleli na vjenu odanost jednog prema drugome bez obzira na status ili bogatstvo. U ovome, udo stoji u snanom kontrastu sa onim to smo vidjeli u Kini. Naglasak u Japanu je bio na vjenoj, trajnoj, duhovnoj
ljubavi koja je nadilazila prepreke drutva i kulture. U udou, uistinu, ljubav je osvajala sve. Chusake je naglasio da ljubav jednog mukarca prema drugome mora biti u odanosti i njezi, davanju bez obzira na bilo koji posljedini gubitak statusa moi. Pjesnik Sogi (1421 - 1502) je komponovao pjesme temeljene na idealima udoa dajui specifian savjet voljenom (wakashu), koji je bio - kao u klasinoj Grkoj - obino adolescentni mukarac. (Za razliku od klasine Grke ili Kine istog razdoblja, japanska situacija nije posvetila vanost drutvenom statusu). Sogi je naglasio da mladii moraju biti ista srca, njeni, plemeniti i uvijek moraju reagovati na ljubav starijih pitamo se koliko je bio star Sogi kada je ovo pisao. Ova ljubaznost prema starijima je bila vana, kao to je podsjeala wakashu da e i on ostariti i, bivajui eljeni objekt tolikih mukaraca, osiguralo bi starijem wakashu sretne uspomene. Budistiki pisci takoer su pisali o vanosti wakashu kao pristojnim i ljubaznim. ak i kada ljubav ne bi rasla iz seksualne veze, postojala je jo dunost pristojnosti prema ljubavniku. Konano, vrijedno je napomenuti da su tokom Togugawa perioda (1603 - 1868, od prvog oguna, Iyeyasua, do Meiji obnove Mikadoa/cara) japanski pjesnici, naroito, smatrali da postoji itava kategorija mukaraca koji su iskljuivo bili zainteresovani za druge mukarce - onna-girai ili mrzitelji ena. Vremenom, udo se razvio u filozofski i praktian sistem za regulisanje istospolnih veza u japanskom drutvu. Yamamoto Jocho (1649 - 1719) je napisao da ti [wakashu] mora imati samo jednog ljubavnika u svom ivotu, inae ne bi bilo razlike izmeu vas i prostitutki. Takoer je savjetovao starijeg ljubavnika Samuraja da (ovo), zadovoljstvo nikada se ne smije provoditi u isto vrijeme kao i uitak sa enom. Dao je savjet kako bi wakashu odustao ako bi se Samuraj vjenao u svojim ranim tridesetim, i njegov bi wakashu, zauzvrat, uzeo mladog ljubavnika. U praksi, jasno je da su se mnoge veze nastavile nakon braka i ispunjenja obaveze prokreacije. Kao to jedan lik u Pet zaljubljenih ena Ihare Saikaku (1642 - 1693) kae: izmeu uitka koji neko ima sa mukarcem i onoga koji dobije sa enama nema razlika. Da
je takve stavove izrazio Saikaku (koji je takoer napisao ivot zaljubljenog mukarca i Slavne prie Homoseksualnosti) ne iznenauje. Zanimljivije je da je Saikaku jo uvijek tovan kao jedan od vodeih proznih i poetskih pisaca svoga vremena i inovator u oba polja japanske knjievnosti. Naravno, otprilike u isto vrijeme (1684), John Wilmot (1647 - 1680), Earl od Rochestera je pisao Sodomu; ili, Kvintesenciju razvrata sa dramatinom personom kraljice Cuntigratia, generalom Buggeranthosom, Buggermaster-generalom, kao i Fuckadilla i Cunticula (asna slukinja) - i dvor je uivao jednokratno predstavljanje igre! Razlika je, naravno, u tome da je dvor uivao igru privatno; Saikaku je uivan javno i nastavlja biti uzdizan kao veliki japanski pjesnik. ak vie iznenaujue za zapadne itaoce jeste to da je Jocho dao opsean savjet Samurajima o odjei i izgledu, kao i o ljubavi i seksu. Samuraj je uvijek imao puder i ru pri ruci. Ako bi bio blijed, trebao se zaustaviti i nanijeti ru. Tokom Sengoku perioda (1300 - 1600) parfemisali su kosu i nanosili minku prije nego to bi otili u bitku. Obueni za dogaaj, svaki Samuraj je zatim otiao u borbu, a moda i da umre, vodei sa sobom svog mladog wakashu kako bi mogao nauiti mladia vjetinama rata, kao i vitetvu. U ovome, odnos izmeu wakashu i Samuraja odslikava odnos paa i viteza na Zapadu. Meutim, dok zapadno drutvo naglaava duhovnu, ne-fiziku ljubav izmeu paa i viteza, japanska kultura je smatrala fiziko jednako vanim i sastavnim dijelom veze kao to je duhovna. Japanski pristup, razlikujui se u maloj brizi za drutvene barijere, jo uvijek je bio prilino slian situaciji u Kini. U oba drutva, kljuna taka je ta da je autohtoni pristup seksu i ljubavi izmeu mukaraca bila isprepletena, i potpuno razvijena unutar konteksta spolnih odnosa meu rodovima. ak i erotika, kada se posebno fokusirala na seks izmeu mukaraca i ena, nije bila bez stava prema seksu koji je veina kranskog Zapada smatrala neugodnim, u najboljem sluaju, i, u najgorem sluaju, lienim. Na primjer, u anonimnom, kasno-srednjovjekovnom Prostranstvu strasti, grupa mladia, opijajui se u noi, idu kui.
Jedan zgrabi drugog, i zapoinju sa spolnim odnosom. Prijatelji se smiju i ukazuju na to da su zapeli zajedno kao psi, i neko treba da ih zalije hladnom vodom kako bi se razdvojili. U drugoj, mukarac, Dongmen Sheng postao je toliko ovisan o masturbaciji od njegove mladosti da ne moe imati spolni odnos sa svojom suprugom, pa poziva prijatelja u supruzin krevet da mu obezbijedi nasljednika. On posmatra kroz prozor i pre zid svojim sjemenom. to je jo bizarnije, sklonost Dongmena Shenga prema samozlostavljanju ga nije sprijeila da penetrira u svoga prijatelja prije nego to ga poalje svojoj supruzi! U treoj prii, dva sveenika imaju spolni odnos sa enom koja boravi u samostanskom svratitu. Stariji sveenik obino ima spolni odnos sa mlaim, ali, ovom prilikom, on ejakulira prebrzo i moe samo posmatrati kako mlai sveenik i ena imaju divlji seks. Meutim, on ne pokuava ponovo ujediniti aktivnost milovanjem samog sebe i drugo dvoje na mjestu gdje su (bili) isprepleteni. U ovim romantinim i erotskim priama, kao i mnogim drugima, seks u svim svojim bezbrojnim oblicima (istospolni, transvestizam, masturbacija, grupni i sl.) prikazan je bez neodobravanja ili skandala. Zanimljivo, samozlostavljanje (kada je u potpunosti samo), sodomija, lezbejstvo i kunilingus su gotovo u potpunosti izostali iz literature. Unato ovim izostancima, seks je vezan za uitak. U veini sluajeva, ipak, postoji rjeenje, kada se sudionici vjenaju i dobiju djecu - iako se seks u ovim bezbrojnim oblicima moe sasvim legitimno nastaviti nakon braka. No, zapisi toga doba mogu biti jo bizarniji. Rod, ini se, pojavljuje se kao fluidna ideja, zaista. Postoje evnusi, kamenedjevojke (sa himenima nesposobnim za penetraciju), mukarci koji raaju ili se pretvaraju u ene, i ljudi koji mogu biti bilo muko ili ensko, kako ih ud navede (umjesto podsjeanja na bogove stare Grke i klasine Indije). Kineski medicinski izvori raspravljaju o hermafroditima (koji se razlikuju od onih sa Tajlanda) kao o onima koji imaju dva oblika koji su posljedica poremeaja chia ljudske anomalije. Neki su i muki i enski; neki su jedno jednu polovicu mjeseca, a drugo ostatak mjeseca;
neki imaju oba spolna organa, ali mogu obavljati samo funkciju ene. Ono to je zanimljivo u vezi ovih fantastinih bia jeste to da su viena kao nad-seksualna, sposobna za iznenaujue erotske podvige. Imali su previe seksualnog nagona, reeno modernim jezikom, i podsjeaju na srednjovjekovno zapadno miljenje da je sodomit neko ko je imao takav seksualni nagon da nije mogao biti zadovoljan samo sa enama, nego je samo mogao privlaiti druge mukarce. Iako je knjievnost toga doba predstavljala u cjelosti pozitivan (ili, tanije, neutralan) pogled na istospolne odnose, medicinske rasprave su nejasne. Seks izmeu mukaraca ne doivljava se kao perverzija ili neprirodan. Umjesto toga, to je otpad mukog sjemena, koje bi trebalo biti pohranjeno, uglavnom, (kao vitalna bit, klju za dobro zdravlje) ili samo potroeno na zaee. Svako ko odbije u potpunosti ispunjavanje svoje sinovske dunosti vien je kao kukavica; a druga kategorija sadri one mukarce nesposobne (impotentne ili kastrirane) za prokreativni seks. Zaista, nedostatak koncepta prirodnog u smislu Uzvienog Zakona, od presudne je vanosti. Jedinstveni dogaaji (u smislu abnormalnog) - poput snijega u ljeto vrijedni su panje i udni, ali e se jednostavno rijeiti u veoj, razumljivoj cjelini. Ovaj stav je iznio jo u Song dinastiji (960 - 1279) i nikada nije bio odbaen. Dok su naunici i mislioci dinastije Ming bili manje spremni prihvatiti udne dogaaje bez sumnjanja, njihov cilj je bio razumjeti ih, a ne kategorizirati ih u prirodne i neprirodne. Abnormalnost ili neobinost nisu izazivali strah Kinezima, koji ih nije prekrivao idejama o ispravnom i krivom ili ispravnim ili loim. Ono to je bilo normalno nije bilo, ipso facto, dobro; ono to je bilo rijetko nije bilo, samim time, loe. Gdje su zapadni mislioci izvukli logine zakljuke o ispravnom i pogrenom na temelju openitosti i normalnosti prirodnog svijeta, Kinezi su vidjeli permutacije yina i yanga. Meutim, medicinski zapisi i knjievne ideje o istospolnim odnosima nisu bili u potpunosti podijeljeni, niti su medicinske rasprave bile u potpunosti negativne. Umjesto toga, bili su skloni
predstaviti istospolne odnose u kontekstu koji ih je rjeavao u drutveno prihvatljivim obrascima. Dakle, 1567. godine carski hroniari su izvijestili o Li Yu Liang i Pai Shang-Hsiang. Yu je ranije bio u braku, ali je onda napustio svoju suprugu kako bi se uselio sa svojom starijom sestrom. Obolio je te ga je drugi neenja, Pai, pazio, i koji je takoer dijelio Yuov krevet. Tokom razdoblja od nekoliko mjeseci, Yuove genitalije postepeno su se povukle u njegovo tijelo i postao je ena. On je sada ona - imao menstruaciju i oblaio se kao ena. Njegov zet je postao znatieljan u vezi onoga to se dogaalo i, nakon ispitivanja koje je sprovela Yuova starija sestra, pitanje je dolo do slubene obavijesti. Yu je uhien - abnormalnosti u rodu su viene kao slutnja od strane drave i paljivo su prouavana - i ispitivana od strane primalje. Yuova biva supruga potvrdila je da je bio muko i da su imali redovan seks. Izvjetaj je poslan sudu, i Yu je osloboen i doputeno mu je da ivi svoj ivot kao, to je sada, ena. Iako zauujue, mora se zapamtiti da je taoistika misao nauavala da bi mukarac, trijumfirajui nad svojim seksualnim nagonom, nakon izvjesnog vremena vidio svoje genitalije kako se smanjuju i sue. Doista, za Budu se esto govorilo da je njegov penis obloen oko njegovog tijela kao znak njegove pobjede nad svojim tijelom. Jasno, kompletna transformacija mukarca u ensko je korak dalje, ali i unutar tradicije kineske filozofije, medicine i nauke. Ono to je kineska misao najee odbacivala bio je tip istospolne veze koji je postao trajan, do iskljuenja prekreativnog seksa. Kasna Ming pria, Muka majka Mencuis ui tri selidbe, predstavlja dva muka ljubavnika kada jedan kastrira sebe i preuzme halje ene. Veza je jo uvijek neprokreativna, ali barem je u skladu sa drutvenim normama toga vremena. Ista pria modificira ovaj vrlo otar model doputajui homoseksualnom mukarcu (zmaj yang) da popie sedam neugodnih stvari o eni, i tipini govor moraliste zavrava satirinim priznanjem krivnje mukarcu:
a baci svoju vitalnu bit na korisno mjesto [maternica]. Zar nije lijepo poveati broj carevih domainskih knjiga i proizvesti potomstvo za pretke? Zato bi uzeo svoju zlatnu tekuinu i bacio je u nekoj prljavoj posudi?
Ovo nagovjetava dvosmislenost o istospolnim vezama u kasnim Ming idejama, ali se ini da je u centru pitanje sinovske obaveze raanja, a ne bilo kakva ideja o izopaenosti ili grijehu. Ono ega su se pisci, moralisti i slubenici bojali bilo je da e istospolne veze iskljuiti raanje na tetu Carstva (da bi) cijela zemlja poludjela. Nisu, meutim, zazirali od kriminalizacije seksualnih odnosa kada su se odraavali na socio-ekonomsku porodinu zajednicu. Dakle, preljub (vie u teoriji nego u praksi) bio je zloin u Ming Kini, a enski preljub je bio gori. Ipak, prie i zapisi bi znaili da je, barem za mukarce, seksualna sloboda bila uobiajena sve dok su sinovske obaveze ispunjene. Mogue rjeenje za to bila je iroko rasprostranjena ideja da e mukarci zatrudnjeti. Doista, poveanje istospolnih inova e posmatrati vie mukih trudnoa kao prirodno nastojanje da se vrati ravnotea izgubljenosti kroz neprokreativne inove. Navodno, mijenjanje mode na Ming sudu znailo je da takve dugorone veze nisu bile samo uobiajene nego i drutveno istaknute. Na najviim razinama drutva ovo je prijetilo slomom elite, kako se nekoliko vodeih porodica reproduciralo. Osim toga, poveanje moi evnuha smatrano je prijetnjom Carstvu. Kina je dolazila pod utjecaj feminiziranih mukaraca: gracioznost, rafiniranost, sofisticiranost, intelektualnost ideal muke ljepote na Dalekom istoku. Teko da moe zauditi to to je dolazea dinastija Qing iz Mandurije zauzela stajalite da je dio objanjenja za pad u Ming mo onesposobljavanje na vrhu drutva. Po prvi put u kineskoj historiji zakoni su proli kako bi ograniili istospolne odnose, i zakon protiv silovanja (bilo kojeg roda) postao je mnogo otriji. Novi vjetar promjena sa sjevera odbacio je ve postojee ideje koje su veliale ljepotu androginog (aseksualnog) mukarca.
Meutim, model aseksualne ene (kao u viktorijanskoj Britaniji) opstao je i postao jo jai. Razlika izmeu dva modela je vana. Androgini mukarac je mukarac sposoban za seksualni performans sa bilo kojim spolom; aseksualna ena nije doivljavana kao seksualna uope. Manchus je, u stvari, ograniio prihvatljivo podruje za muku seksualnu aktivnost (sve vie i vie u prokreativnom seksu), dok ga je propisivao za ene gotovo u potpunosti. Uprkos ovom puritanskom pristupu obnovi kineske moi, stvarnost je bila takva da je Manchus vrlo brzo usvojio obiaje Ming kulture. Autohtone kineske ideje o rodu i spolu, razvijene tokom dva milenija, pokazale su se otpornijim od Qingovog moralnog ienja. Kao to emo vidjeti, sljedei veliki napad - pod komunistima i predlagaima zapadnih vrijednosti pokazao se puno uspjenijim. Doista, tokom ranog modernog razdoblja, zapadnjaci su poeli igrati ulogu na Dalekom istoku, prvo kao posmatrai i, do 18. vijeka, kao aktivni imperijalisti. U 16. vijeku, meutim, zapadnjaci, naroito panjolci i Portugalci, su bili u redovnom kontaktu sa Kinom kroz trgovinu sa svojim kolonijama. Evropljani su eljeli proiriti svoje znanje o istonim civilizacijama, identificirajui ih kao bogata i mona drutva sposobna ne samo za generiranje prihoda, ve i za predstavljanje vrlo stvarne prijetnje evropskoj ekspanziji. Jedna karakteristika istone kulture, koju su Evropljani smatrali najvrednijom panje, je vrlo razliit odnos prema seksu. Godine 1588, glavni advokat panjolskih Filipina, Gaspar Ayala, pisao je kralju panije komentariui pojavu istospolnih aktivnosti meu kineskim trgovcima sa sjeditem u Manili. Izvijestio je da su glasine o sodomiji istraene i da je vie od desetak ljudi uhapeno. Meutim, kineski krivci i njihovi poznanici su branili svoje akcije govorei da je takvo ponaanje bilo uobiajeno u Kini. To im nije posluilo; dvojica su spaljeni na lomai, a ostatak je osuen na galijama. Tadanji nadbuskup (1590 - 1600), fra Ignacio de Santibanez, je rekao da Kinezi nisu bili zadovoljni ograniavanjem svojih poroka na njihovu vrstu, ve su takoer
uveli praksu domaim Filipincima. Kineski izvori toga vremena osiguravaju kinesku perspektivu o evropskom odgovoru na istospolne odnose. Tung Shih primjeuje da je sodomija bila ilegalna u Luzonu i teko kanjavana kao zloin protiv neba. Ton nagovjetava da su Kinezi ovo smatrali udnim odgovorom na neto od tako male vanosti. S druge strane, Kinezi nisu bili iznad posmatranja poprijeko praksi svojih azijskih susjeda u dalekoj trgovakoj mrei. Doista, treba se sjetiti da su Kinezi bili prisutni u velikom broju u veem dijelu jugoistone Azije, i redovno su se osvrtali i osuivali kulture sa kojima su imali kontakt i u kojima su esto imali znaajne trgovake kolonije. Ne samo da je to znailo da su Kinezi imali priliku ispitati druge kulture, ve je to ujedno znailo da su Evropljani esto dolazili u dodir sa dalekim tipom Kineza: trgovci, uglavnom muki, koji ive u esto zatvorenim etvrtima u stranim kulturama. Rani moderni period u jugoistonoj Aziji posmatrao je rast urbanih centara, gdje su strani mukarci bili nerazmjerno zastupljeni. Dok su Kineskinje rijetko naputale svoju domovinu, migracija Kineza u jugoistonu Aziju se izrazito poveavala nakon 1567. godine, kada je carski dvor podigao zabranu protiv pomorskih putovanja. Moderni naunik je opisao Manilu koji je vodila panija u 17. vijeku kao nedvojbeno kineski grad i, moglo bi se dodati, muki kineski grad. Izmeu 1602. i 1636. kineska populacija se povela sa 2 000 na 25 000. Batavia koja je bila pod nizozemskim upravljanjem bila je jo jedan magnet; godine 1625, pet kineskih brodova je stiglo, svaki nosei oko 400 ljudi. Do 1730-tih, kineska zajednica je brojala oko 20 posto batavijskih stanovnika, sa rezultatom od dvostruko vie mukaraca nego ena. Ovo moe objasniti evropsku percepciju bijesne sodomije izmeu kineskih trgovaca - kombinacija situacijske sodomije i oputenijeg kulturnog stava o istospolnim aktivnostima. Ova opsena mrea Kineza, koji alju redovne izvjetaje natrag u domovinu, daje neke zanimljive uvide u oputene stavove o seksu i seksualnosti u dijelu jugoistone Azije u ranom
modernom razdoblju. Na primjer, neko navodi da je enski promiskuitet koji je tako razoarao rane kineske posmatrae gledalo ne samo na oputene ideje u vezi interakcije izmeu mukaraca i ena, ve i na koritenje seksualnih odnosa kako bi pozdravili trgovce u zajednici. Opis kineskog putopisca Ma Huan-a (1400 - 1430) Siama u 15. vijeku lijepo odraava ove stavove:
Ako je udana ena vrlo intimna sa jednim od naih mukaraca iz Srednjeg kraljevstva [Kina], vino i hrana su poslueni i oni piju i sjede i spavaju zajedno. Suprug je vrlo miran i ne preuzima nikakvu iznimku; naime, kae on, Moja supruga je lijepa i mukarac iz Srednjeg kraljevstva je oduevljen njom.
Osim toga, gomilanje darova bilo je uobiajeno sredstvo da omogui eni poveanje resursa. Prema zakonu iz 14. vijeka iz sjevernog Sijama, bilo je sasvim prihvatljivo za suprugove roditelje da on ima [enu] koja e otii ivjeti sa drugim mukarcem kako bi dobili novac i robu od njega, na ogranieni period. Ovo je bila manje prostitucija a vie specifian brak ureen za gospodarski napredak za enu i njenu porodicu. Rezultat je bio takav da je, kao to su Kinezi i Evropljani naveli daleko od toga da je bio osuen kao labav ili amoralan, ena koja je prelazila od jednog Evropljana do drugog bila u svom drutvu neko na koga se trebalo bolje paziti [jer] je bila u braku sa nekoliko evropskih mueva, kao to je izvjesni Alexander Hamilton (istoni Indijac) primijetio. Na dnu drutvene ljestvice ovo je dovelo do oblika odnosa prostitucije, ali ak i tada je postojalo priznanje da je usputni seks sa strancima, svakako nepoeljan, ali bio je prihvatljiv nain za preivljavanje siromanih, ako su se sve strane slagale. Vladar u istonoj Sumatri je naglasio da njegova briga kako bi se sprijeili nizozemski mukarci od obeaenja lokalnih ena nije bila namijenjena za zaustavljanje eninog pristanka prihvatanja plaanja za seksualne usluge, budui da ovo treba smatrati platom (loon). Dok su komentarisali ove prakse (i povremeno ih osuujui),
trgovci, i kineski i zapadni, bili su vie nego voljni smjestiti se u autohtonu kulturnu zbilju i iskoristiti oputene seksualne prakse tih drutava. Zapadnjaci su moda vie osuivali, jer su njihovi stavovi bili obojeni religijskim pretpostavkama o grenosti seksa zbog uitka i sodomije; Za Kineze se jednostavno vie vjerovalo da e biti okirani lakom vrlinom enskadije - ini se da su malo brinuli za sodomiju. Doista, ono to je jasno jeste da su od najranijih zabiljeenih razdoblja kineske historije sve do kraja 18. vijeka, seksualni odnosi izmeu mukaraca bili zajedniko mjesto dovoljno da proe gotovo bez komentara. Bili su sastavni dio knjievnosti, historije, humora i mitologije Kine. Velike civilizacije Dalekog istoka, kao to je sluaj sa Indijom, bile su nasljednice kontinuiranom historijskom i kulturnom razvoju od predhistorije do savremenog doba. Kulture temeljene na ideji balansa proizalog iz autohtonih filozofija, kao to su konfuijanizam i taoizam, posudile su opseno ideje iz budizma kako bi proizvele stavove o seksu, koji su bitno drugaiji od onih koji su postojali u Evropi i na Bliskom istoku pod utjecajem tri velike monoteistike religije (judaizam, kranstvo i islam). Seksualni odnos je ostala aktivnost sa vie aspekata. Raanje i uitak su bili podjednako vani. Meso nikada nije odbaeno kao inherentno opasno ili zlo. Priroda nije bila izraz Boje volje ili dekreta. Bez strukture religije, seksualnost je bila u mogunosti izraziti se unutar drutveno-kulturno propisanih granica sinovske odanosti. Sve dok su mukarci raani, ti isti mukarci bili su relativno slobodni da imaju spolne odnose ili romantinu privlanost s kim god ele. Kada doemo do 16. vijeka, razgovar o narodima zapadne hemisfere sa sigurnou postaje mogu. Meutim, kao sa komentarima o Africi, uvijek se mora imati na umu da su informacije o domorocima tumaene od strane, i filtrirane preko, kranskih zapadnih evropskih izvora. Dakle, upotreba rijei od strane ranih modernih Evropljana moe biti pogrena. Na primjer, inkvizicija (u portugalskom Brazilu) je bila zainteresovana za iskorjenjivanje sodomije. To je uglavnom znailo
savrenu sodomiju, koja je bila analna penetracija i ejakulacija koja je ukljuivala dva mukarca. Meutim, termin je takoer ukljuivao nekonvencionalne seksualne poloaje, masturbaciju i (kao to je historiar Elizabeth Kuznesof primijetio) ak i fokusiranje na zadovoljstvo, a ne na raanje. Ovo je rezultiralo time da su evropski izvori koji su osuivali kulturu Novoga svijeta zbog sodomije, govorili i osuivali istospolna djela. Iako je to problematino, u nekim okolnostima raznolikost i koliina izvora je takva da moemo poeti sa rekonstrukcijom nekih kulturnih i drutvenih normi koje se odnose na seksualnost koja je postojala u razdoblju prvih kontakata izmeu skupina u Novom svijetu i Evropljana. Najoitiji primjer za to je osoba berdae u sjeverno-amerikim amerianskim drutvima. Rije berdae ili bardae prvi je put upotrijebljena u francuskom jeziku u Novoj Francuskoj, i potjee od perzijske rijei bardah (uvar-djeak ili muka prostitutka), preko italijanske rijei bardascia, od arapske rijei bardaj. Postoje brojni zapisi berdaea, koji idu natrag u 16. vijek, a to daje sliku amerianskog drutva (dijelom) koje ima odjeka indijskih hidri i raznih konstrukcija treeg roda u Africi. Za vei dio, ipak, fenomen je postao rjei kako je kontakt sa zapadnjacima bio dui, a zapisi koji spominju berdae postali su rjei i, u nekim sluajevima, bili su skriveni pod nejasnim ili ak i latinskim izrazima. Prije nego to razmotrimo rane moderne amerianske berdae (i, u sljedeem poglavlju, moderniji fenomen) mogue je napraviti neke ope zakljuke. Berdae moe biti definisan kao osoba (obino muka) koja je bila anatomski normalna, ali se pretpostavljalo da nosi haljinu, radi i ponaa kao drugi spol kako bi postigao uinak promjene rodnog statusa. Doslovni prevodi pojma esto ukazuju na srednju prirodu: pola mukarac-pola ena, mukarac-ena, neko ko eli biti ena. Berdae nije nuno sudjelovao u istospolnim inovima. Iako su neki to radili, to je obino bilo samo sa ne-berdaeom. Preciznije je rei da je berdae bio usmjeren drutveno i kulturno na biseksualnost.
tovie, postoji obilje dodatnih dokaza prihvaenih istospolnih aktivnosti koje nisu ukljuivale berdae uopte. Ne postoji dokaz koji bi upuivao na to da su posmatrani kao anatomski/ bioloki izmijeani (hermafroditi). Problem je bilo ponaanje, a ne biologija. U tom smislu berdae je bio, kao to je predloeno gore, vrlo slian hidri iz Indije i raznim amanima/medijima u bantu govornom podruju jugo/jugozapadne Afrike. Kada se okrenemo specifinostima koje se odnose na pojedine amerianske grupe, rasprostranjena priroda ovoga fenomena postaje odmah jasna. Openito, ipak se ne ini da su berdae bili opte rasprostranjeni u sjevernoj Americi. Umjesto toga, ponaanje je prevladalo na velikom prostoru od Kalifornije do Mississippija i do gornjih Velikih jezera. Preko stotinu amerianskih grupa predstavlja direktan dokaz o berdaima. Doista, samo devet grupa na tom podruju predstavlja demante bez proturjenih dokaza: Cahuila, Chimariko, Cochiti, Karok, Maidu, Serrano, Walapai, Wappo i Yavapai. Meutim, ak su neki od njih sporni i mogu imati vie veze sa opom suzdranou kako bi raspravljali o pitanjima seksualne prirode i nedostatku specifinih podataka nego o ranoj savremenoj kulturnoj stvarnosti. Meu onim poznatijim amerianskim grupama sa berdaima bili su Arapaho, Blackfoot, Cheyenne, Choctaw, Crow, Hopi, Illinois, Iowa, Lipan Apache, Miami, Mohave, Natchez, Navajo, Nez Perce, Omaha, poni Indijanac, Pima, Santee Dakota, Shoshoni, Ute, Winnebago, Zapadna Apache, Yumi i Zuni. Postoje nejasne reference koje sugeririu postojanje berdaea meu Creek, Delaware i Tuscarora. Postoji dovoljno dokaza za zakljuak da nisu postojali meu Iroquois - ili na Istoku openito (osim uz njegov juni rub). Berdae su takoer bile odsutne meu junim Plains indijancima (veinom poznatim kao Comanche, koji su strogo zabranjivali transvestizam - moda reakciju i nain iskljuivanja iz susjednih plemena koja su imala berdae). Samo je trideset amerianskih kultura omoguilo kakve takve dokaze o enskim berdaima, meu kojima su najpoznatije bile Crow,
Mohave, Navajo, Ute, Western Apache i Yuma. Zanimljivo, meu Kaska i Carrier zabiljeene su samo berdae iz ensko u muko. Kasnije reference navode da su berdae bile rijetke, mada najraniji zapisi ukazuju na suprotno. Na primjer, Cabeza de Vaca (piui na Coahuiltecans, 1528 - 1533) i Le Moyne du Morgues (na Timucua, 1564) su rekli da su bili uobiajeni. Miguel Costanso je naveo (1769 - 1770), da je bio barem jedan berdae u svakom selu Chumasha, dok su Geronimo Boscano (Yuma, 1822), te Princ Maximilian zi Wie (Crow, 1832) govorili o njima kao o relativno uobiajenoj i normalnoj znaajki drutva. Doista, esnaestovjekovne Yume su izvijestile (1565) da su imali pravilo o postojanju etiri berdae. Meutim, vremenom, fenomen je poeo opadati. Na primjer, meu Crowima, Maximilian je istaknuo mnoge, dok je sociolog Holder kasnije nabrojao samo pet (1889), kasniji sociolog, Simm, tri (1902), a drugi sociolog, Lowie, samo jednog (1924). Posljednji Cheyenne berdae umro je 1879. godine. Mogua su dva objanjenja. Kako se indijanska populacija smanjila (kroz rat, dislociranost i bolesti) broj berdaea takoer je padao. Meutim, vjerovatnije je da je zapravo postojao pad broja berdaea u relativnom smislu kako se njihova drutvena uloga mijenjala - sa kolapsom autohtonih kulturnih, drutvenih i religijskih sistema. Uz neke ideje o tome ta je bio berdae i koliko je praksa bila rairena, mora se uzeti u obzir kako je njegov drutveno konstruisani rod funkcionisao u datim kulturama. Transvestizam je bio glavni znak berdaea, ali nije bio univerzalan. Na primjer, Pima su zabranili transvetizam, iako su njihovi berdae imitirali govor, ponaanje i dranje ena. tovie, Crow enske berdae su bile naoruane i borile su se kao mukarci, ali su bile obuene kao ene. Meu pripadnicima Navaho stanovnika situacija je bila jo sloenija. Insistirali su na tome da oenjene berdae nose ensku odjeu, dok njihovi ne-berdae muevi budu obueni kao mukarci. Meutim, nevjenani Navaho berdae bilo kojeg (biolokog) spola odijevali su se kako su eljeli.
Odjea se moe takoer promijeniti na temelju odreene funkcije, bez obzira na duinu vremena koje je ukljueno. Dakle, kao to je navedeno, Navaho mukarci u braku morali su se oblaiti kao mukarci bez obzira na rod svoje supruge. Miami i Osage berdae su se morali oblaiti kao mukarci kada su bili u ratu, ali su se vraali enskim haljinama nakon povratka iz bitke. Ovo bi moglo upuivati na to da oni pojedinci koji su promijenili odjeu nisu u potpunosti aklimatizirani kao berdae, ali su bili u procesu transformacije. Naalost, nema dovoljno detalja kako bi se izvukli odreeni zakljuci, osim transvestizma, iako glavna znaajka berdaea nije bila univerzalna u to vrijeme ili na bilo kojem mjestu ili u svim kulturama koje su imale berdae. Konano, utjecaj zapadnjaka (Amerikanci) bili su skolni ograniiti transvestizam. Na primjer, zadnji poznati Winnebago berdae (citirano 1953) nosio je mjeavinu rodno specifine odjee dok mu njegova braa nisu zaprijetila da e ga ubiti ako ne bude nosio samo muko ruho. Jo jedan znak berdaea bila je vrsta zanimanja interesantna ljudima - i postojao je argument da su djeaci koji su pokazivali sklonost, ili interes, za enska zanimanja smatrana da su na elu berdae bratstva. Zajedno uz ovo ila je esta tvrdnja da su muki berdae zapravo bili bolji u enskom poslu (usporedi zapadnu razliku izmeu kuhara - obino je ena kuharica a ef - obino mukarac). enske berdae su esto posmatrane kao bolje od mukaraca u mukim poslovima (uporediti mit o Amazonkama). Jo 1961. godine Edwin Denig je zabiljeio da je ena Poglavar bila dobar lovac kao i bilo koji drugi Crow i sposobna da izdrava svoje etiri enske supruge. Povezan sa ovom idejom vjetine i strunosti bio je pojam da je berdae u braku ili proirenoj porodici (ili ak sam berdae) koji je znaio sreu, u smislu da e bogatstvo uslijediti. Na primjer, Navaho su govorili da je porodica sa berdae (roenjem ili brakom) bila osigurana bogatstvom. Trei znak (nakon transvestizma i transrodnih zanimanja) bile su nadnaravne moi - esto potvrene njihovim ekonomskim
uspjehom. Naravno, berdae su mogle preuzeti rad oba spola izrazitu prednost u dozvoljavanju jednoj osobi da kombinuje rad koji bi inae zahtijevao dvije osobe. Uistinu, neka Plains plemena ismijavala su mukarce koji su pokuavali da imaju svoju tortu i da je takoer pojedu - imajui suprugu koja bi mogla loviti i paziti na kuu. Meutim, ova mogunost da budu sretni bila je jednostavno dio mnogostruke ovlasti i blagoslova esto povezane sa berdaeima. Meu Tetonima, berdaeima su dodijeljena tajna imena za novoroenad (uporediti ulogu hidri pri roenju u Indiji). Meu mnogim kalifornijskim kulturama bili su ukljueni u pokop i ritual alosti (uporediti amane meu razliitim angolskim grupama) i bili su u mogunosti posredovati izmeu mukaraca i ena, kako bi se mogli kretati meu grupama (neto poput maoga iz Mombase i razne transrodne grupe u islamu). Zanimljiva slinost uoena je meu ileancima u 16. vijeku. panci su izvijestili da su njihovi medijumi (i lijenici) bili transvestiti zvani machis. Ti evropski osvajai su ih posmatrali kao vjetice u savezu sa Sotonom i radili su na njihovom iskorjenjivanju. Bili su djelomino uspjeni; a danas, machis jo uvijek postoje, ali su svi bioloke ene. Broj objanjenja je unaprijeen kako bi objasnio prisutnost berdaea. Na primjer, u gornjim srednjo-zapadnim plemenima, mukarci koji su pokazali kukaviluk u borbi bili su prisiljeni nositi ensku odjeu, ali su se mogli iskupiti. Neki su ovo vidjeli kao naelo na kojem se temelji berdae; berdae je bio propali ratnik. Meutim, ova praksa je bila privremena, sramna i nametnuta. Biti berdae, s druge strane, bilo je trajno, pozitivno/ neutralno i dobrovoljno. Doista, postoji malo dokaza koji bi sugerisali da su berdaches bili propali ratnici ili propali mukarci. Berdae, najveim dijelom, identificirani su u relativno mladoj dobi i ini se da su mnogi sudjelovali u lovu i borbi. Osim toga, dok je odreeni broj drutava kanjavao kukaviluk transvestizmom, to je bilo u potpunosti razliito od bivanja berdaeom. Uz berdae, ini se da je naglaavanje individualne sposobnosti
bilo manje, kao i sklonost ka ratovanju, a vie su bile naglaene pretpostavke o tome to je pravo i pravilno za njihov (pretpostavljeni i drutveno konstruisani) rodni status. ini se da nema dokaza za tvrdnju navedenu u nekoliko izvora da su ratni zarobljenici bili prisiljeni da budu berdae, iako su neki moda bili poniavani time to su bili sluge (kao to je to bio sluaj sa kukavicama, to smo ve ranije naveli) nosei ensku odjeu. Tako su se berdae iz Ilinoisa borile, ali su odbijale koritenje luka, dok su se berdae iz Miamia odijevale kao mukarci za borbu. Tek 1897. godine, ameriki putopisac poznavao je Ojibwa berdae koji su se borili kao zatitnici teko da je to uloga za kukavicu - dok su se njegove kolege ratnici povukli iz napada Dakote. Jo jedan kasniji zapis biljei da je Hidatsa poglavica elio ubaciti meu tri Dakota ene, ali je izbaen kada se otkrilo da je bio berdae i da se borio sa svojim tapom. Dva mogua objanjenja su navedena za osobe koje postaju berdae (i nisu meusobno iskljuive). Prvo objanjenje je seksualno, funkcionalno i pragmatino: osoba je pokazala interes za suprotni rod i povezivala se sa drugim biolokim spolom. Drugo objanjenje kae da je postojalo nadnaravno otkrie neke vrste, koji je usmjeravalo pojedince da preuzmu halje i drugi spol te da postanu berdae. Dakle, u nekim sluajevima, djeca su od djetinjstva odabirana i orodnjavana suprotno od njihove biologije (na primjer Kaska, Luiseno i Kaniagmiut). Drugi su bili usmjereni na odreeni rod kada su pokazali interes, ili sklonost, za karakteristike koje su povezane sa suprotnim spolom. ini se da su vizije bile ukljuene u neke transformacije. Najbolji dokaz za to proizlazi iz Dhegiha i Chiwere Siouans, Pawne Indijanaca i nekih Algonquian plemena (na primjer Omaha, Winnebago, Iowa, Kansas, Pawne Indijanac i Miami). Normalno, promjena se odnosila na lunarna boanstva ili enska nadnaravna bia. Zaista, termin Ponca za berdache, mixuga, najbolje se moe razumjeti kao upute prema mjesecu. Ova nadnaravna bia imaju razliita imena u razliitim indijanskim kulturama: Dvaput ena; Stara-ena iz sela, ena-iznad; Sveta ena; i Stara
ena-Iznad. U drugim kulturama, berdae su bili povezani sa duhovnim/mitolokim hermafroditima: Sxints (Bella Coola); blizanci roeni od Prvog mukarca i Prve ene (Navajo); Elk kao prvi trensvestit (Oto). Vanost nadnaravnog ili boanske objave stvar je prestia. U mnogim sluajevima preivjeli izvori ukazuju na to da su se pojedinci aktivno opirali boanskom pozivu kao berdae, samo poputajui nakon ponovljenih otkria ili kao rezultat drutvenog i porodinog pritiska da prihvati njihov poziv. Osim toga, takoer je jasno da u nekim plemenima berdae nisu bile otvorene prema svima: meu Oto plemenom neko je morao biti iz Elk klana da bi primio nadnaravni poziv. Kao to se moglo zamisliti, vaan udio imalo je religiozno vjerovanje u preuzimanju berdae statusa koji se mijenjao tokom vremena. Stoga, iako su berdae odbijali i postali prezreni nakon to su njihova plemena imala dugotrajan kontakt sa evropskim kranskim idejama, postojala je prilino dosljedna koliina dokaza koja je upuivala na to da su izvorno bili posmatrani kao sveti, posveeni i tajanstveni, kao i da su donosili sreu i da su bili sretni. Prije nego to napustimo berdae obratimo panju na nenormativni seks i seksualnost drugdje u Novom svijetu, moda vrijedi spomenuti studiju sluaja berdaea u tom periodu. Rije u Ilinoisu za berdae bila je ikoneta. U Ilinoisu (proteui se od junog Wisconsina do sjeveroistonog Arkansasua) govorio se sredinji Algonquian jezik i bio je povezan sa drugim Praire kulturama, kao to su Miami, Sauk i Fox. Prvo su uli u evropske historijske zapise sa Louis Jolliet (1645 1700) i Jacquesom Marquetteom (1637 - 1675) ekspedicijom 1673. godine. Prema Marquette (1673) berdae su se borili kao ratnici, ali nikada nisu bili naoruani lukovima (koji su vieni kao muko ruho). lan Rene La Salle-a (1643 - 1687) ekspedicije (1682), rekao je da su berdae iz Ilinoisa izabrane u ranoj dobi, i odrasli su govorei njihov jezik sa naglaskom rezervisanom za ene.
Iako nije jasno da su svi Ilinois amani bili berdae ili da su svi berdae bili amani, dokazi upuuju da se za oboje mislilo da posjeduju ili da su - manitous (oni koji posjeduju opu bit duhovne snage). Drugim rijeima, berdae iz Ilinoisa prikazuju - u ovim savremenim evropskim zapisima - sve znaajke koje se openito povezuju sa berdaeima. Takoer, pokazuju (u svojim borbama i ratnicima) zato je teko da napraviti znaenje ovoga statusa u ranim modernim amerianskim kulturama. Konano, komentar iz kasnije ekspedicije meu stanovnicima Ilinoisa naglaava najveu opasnost u itanju ovih zapisa kao izvora o ranoj amerianskoj kulturi i drutvu. Pierre Deliette (koji je ostavio zapis svojih putovanja sa La Salleovom ekspedicijom 1698. godine) je napisao da grijeh sodomije vie preovladava meu (stanovnicima Ilinoisa) nego u drugog naciji. Deliette i drugi donijeli su jednostavnu pretpostavku da su mukarci koji su preuzimali enske uloge i halje bili homoseksualni u svojim seksualnim praksama. Meutim, kao to emo vidjeti u narednom poglavlju, kada uzmemo u obzir berdae u modernom periodu, ovo je opasna i pogrena pretpostavka. Dovoljno je rei da je prosjeni berdae bio kompleksan, sa malo mara za rod (drutveno-kulturno ponaanje) i seksualnost (u izboru seksualnog partnera). Preostaje da zadnja napomena bude o sjevernoj Americi i seksualnosti. Evroljani ranog modernog svijeta uspostavili su set pretpostavki ocivilizaciji koja je radikalno utjecala na njihov pogled o drugim narodima. Drutva (u Novom svijetu, Africi i na drugim mjestima) koja su nosila malo odjee nisu samo viena kao barbarska ve i kao razuzdana. Dodir sa ovim narodom ili ak ivot u raskonim tropskim klimama bi mogao pokvariti ak najvre evropske krane. Stoga, britanske elite smatrale su svoje naseobe u Novom svijetu lienima i podrivakim. Naroito, seksualni apetiti i obiaji kolonijalnih drutava su bili ispitivani:
postoje oni koji su bili Skandalozni u Engleskoj do krajnjeg stepena, bilo da su Prebaeni od strane drave, ili da su voeni svojim Zlobnim sklonostima; gdje mogu biti Zli bez ikakvog srama, i Kurve bez Kazne...Ukratko, Vrlina je toliko Prezrena; i sve vrste Poroka Ohrabrenih od strane oba Spola, tako da je Grad u Kraljevskoj Lucu Sodoma Univerzuma (1700).
Stanovnici Novog svijeta su smatrani lienima zato to su ivjeli u divljini kao divlji mukarci. Za vrlinu se oekivalo da bude malo nagraena i rijetko predstavljena. Hipokrizija Novog svijeta je viena sa dugom i asnom historijom. Kao to je Samuel Johnson zabiljeio (1775), amerike revolucionarne voe (npr. Jefferson i Washington) su bili vozai i crnci, koji su se predstavljali kao ljubavnici slobode. Pouka, naravno, ovih tirada je takva da moramo posmatrati rane evropske izvore koji govore o seksualnosti, posebno one koji su smatrali nemoralnom, kao pomalo sumnjive. Mogli su obezbijediti (skandalozno) ponaanje koje su smatrali da je trebalo biti predstavljeno u datom drutvu i klimi. U junoj i centralnoj Americi, Evropljani su susreli drutva za koja su znali da su nemoralna. Ljudska rtva i ritualni kanibalizam su bili nita drugo nego savjet lienih kultura dat za oboavanje Satane. Da su nali i zabiljeili cijeli niz (za njih) lienog ponaanja ne bi nas trebalo iznenaditi. Stoga, okreemo se ranim modernim evropskim izvorima civilizacija Asteka, Maja i Inka, i drugih kultura u centralnoj i junoj Americi, sa nekim oprezom i strahom. Situacija u portugalskoj koloniji dokazuje ovu tendenciju kranskih Evropljana ne samo da prisiljavaju razliite i divergentne domorodake kulturne norme u svoje vlastite ideje o, i rupe za seksualnost, ali i iskoritavaju seksualne prakse kao retorike i ideoloke alate kako bi se opravdalo osvajanje i unutarevropsko rivalstvo. Stoga, kotski (protestantski) komentator (katolikog) Brazila bio je jo otriji u vezi ponaanja doseljenika (za koje je osjetio da su bili vie nego domoroci) nego domoroci sami.
U njegovim In colonias brasilienses, vel sodomitas, a Lusitanis missos in Brasiliam (O brazilskim kolonizatorima ili sodomiti poslani iz Portugala u Brazil iz 1568. godine), George Buchan je rekao da je domorodaki kanibalizam bio uporeen sa perverzijom izroenih naseljenika i njihove pogrene prljavtine - execranda spurcitia. Otiao je da se moli Bogu, govorei,
Sii sa neba u goruem vihoru, naoruan, aneo, sa osvetnikom ljutnjom, dugo poznatom kao bi poude u destrukciji Sodome, zlog grada. Daj da pogine jo jednom u tvojim rukama! Potomstvo Sirijaca [Portugalci] zovu rtveno nuenje rivalskoj Gomori, i obnavlja arenu zbog proklete i neizrecive neistoe.
Nazvao je naseljenike neistim sodomitima (impuris cinaedis) i sveenikim homoseksualcima. Odozgo prema dole, osudio je portugalsko (katoliko) drutvo sugeriui da je bilo u potpunosti inificirano pohotnim putevima Novoga svijeta:
i [klerici] koji su ranije oskvrnuli djeake, [sada] oskvrnavljuju [u Brazilu], i [Kralj Joao I] koji oduzima zemlju [u Maroku] od svojih vlastitih vojnika, daje je [u Brazilu] sodomitima.
Buchanan nam vie govori o njegovim stavovima prema katolicima i seksu ali manje o aktuelnim praksama portugalskih naseljenika ili njihovih autohtonih potlaenika. Drugi primjer ove upotrebe historije i proto-antropologije je iz politikih i konfesionalnih razloga koji dolaze od Asteka. Prema post-osvajakim franjevakim zapisima, Texcoco (jedna od tri vladajue nacije asteke trostruke alijanse) je imala odreeni broj seksualnih zloina koji su se kanjavali smru: silovanje djevice; preljubnitvo; incest; i homoseksualnost (aktivna i pasivna). Kada se razmotre asteka vjerovanja onakva kakve ih poznajemo, ovo se ini teko prihvatljivim, i moe biti pokuaj franjevaca da predstave
pancima Indijance u najboljem moguem svjetlu. Kao veliki zagovarai Indijanaca, molei za bolji tretman, franjevci su imali uroeni interes za umanjivanjem njihove devijantne prolosti. Stvarnost je takva da bi iri aspekti astekog vjerovanja i kulture sugerisali to da istospolni inovi nisu u potpunosti posmatrani kao zlo. U astekoj kozmologiji, najvii nebeski nivo bilo je carstvo naseljeno Ometeotlima, enskim/mukim bogom dualnosti. Boginja Tlazolteotl (Prljavo Boanstvo) takoer nazvano Tlaelcuani (onaj koji jede zabranjene stvari) bila je zatitnica praine, prljavtine, preljubnika i lakih ena. Njen par bio je bog Tezcatlipoca (Dim ogledala), varalica koja je obino kanjavala ljude zbog ponaanja koje je sam poticao. Neki bogovi su mogli biti muki ili enski (npr., bog/ boica zemlje i vode) dok su neki bili rodno pobratimljeni, egzistirajui kao muko-enski parovi. Xochipilli je imao razliite inkarnacije (kao bog cvijea, pjesme, plesa i ljubavi) i takoer, halucionogene droge su mu bile bliske. Iako kasnijeg datuma, neki aspekti sline kozmologije Novog svijeta su odjeknuli u sinkretikim religijama koje su se razvile u Brazilu, gdje je mijeanje krana, Afrikanaca i autohtonih amerianskih ideja proizvelo neka ekstremna kompleksna vjerovanja. Jedna od ovih religija (Condomble), na primjer, je politeistika, sa seksualnom neodreenou kao obiljejem najmonijih bogova. Stoga, Oxala (Bog Stvoritelj) je mukarac sa enskom polovicom koji ivi pod biljkom pamuka sa mladim djeakom kao svojim ljubavnikom. Oxumare (Bog ivota) je mukarac est mjeseci svake godine i ensko narednih est mjeseci. Ovaj ambigvitet je izrodio niz stavova o istospolnim aktivnostima. Neskloni smo koristiti moderne primjere kako bismo omoguili uvid u prole kulture o kojima malo znamo. Ipak, kompleksnost stajalita danas u Brazilu vjerovatno nam daje ansu za pekulisanjem o tome kako su bili razliiti najraniji stavovi prema seskualnosti u zapadnoj hemisferi, prije dolaska kranskih Evropljana. U
savremenom sjeveroistonom Brazilu postoje tri rodne uloge: mukarac (koji penetrira u enu ili mukarca ne postoji stigma vezana za ono u koje se penetrira; ena (bioloka ena koja je penetrirana); i bicha (bioloki mukarac koji je pasivan ali se jo uvijek posmatra kao mukarac u drutvenoj interakciji). Bicha koji penetrira drugog bicha je posmatran je devijantnim i takvo je ponaanje nazvano lezbejstvom. Ono to dananja moderna situacija sugerie jeste tekoa mapiranja zapadnih kranskih kategorija seksualnosti u potpuno stranoj kulturi. Ovo bar implicira da ono to znamo o seksualnosti Novog svijeta preko kranstva i kristijaniziranog jezika post-osvajakih izvora moe sakriti mnogo kompleksniju stvarnost. Kada se vratimo centralnoj Americi, vidimo da su aspekti asteke kulture, posebno izvueni iz lingvistike udrueni sa dominantnim jezikom podruja. Nahuatl govore sasvim drugu priu. Rije za harlot/kurvu u Nahuatl jeziku daje interesantan pogled na ideje o seksu: ahuiani onaj koji obino provodi odlino vrijeme. Nahuatl nema rije za djevicu; pojmovi koji su se koristili oznaavali su faze izmeu adolescencije i prihvatljivog doba za brak (odraslo doba) - ichpochtli (ensko), telpochtli (muko) kada osoba nije bila ni dijete niti dio brane zajednice. tovie, kao to je Rebecca Overmyer-Velazquez tvrdila:
Umjerenost u seksualnom zadovoljstvu je bila vrednovana (meu Astecima) kao jedan od darova datih ovjeanstvu da zasladi inae alostan ivot. Umjerenost u seksu pokazivala je nekoga ko je veliao sebe, to je rezultovalo u pohvali.
Nita od ovoga nije sugerisalo lascivan stav prema seksualnosti. Zaista, posmatrano zajedno vidimo drutvo sa mitologjimom i kulturom veoma razliitom od kranske Evrope tadanjeg vremena.
Kada posmatramo iskljuivo istospolne aktivnosti, drugi dokaz iz post-osvajakog Meksika (Nova panija) takoer naruava zakone Texcocoa koji zvue kao kranski. U kolonijalnim izvorima iz Nove panije sodomit je opisan kao onaj govori kao ena, (ili) preuzima ulogu ene, koji naglaava karaketiristike enstvenosti. Takvo razumijevanje istospolnih osoba nije normativno u Evropi 16. vijeka. Zaista, ne vidi se nijedno evropsko povezivanje, ili rasprava o, enstvenosti i sodomiji do kasnog 17. i ranog 18. vijeka. Ovo izgleda predstavlja asteko razumijevanje sodomije bazirane na astekim normama ponaanja. Znamo da su Maje takoer imale interesantan i ambivalentan stav prema istospolnom ponaanju. tovie, kao to su posudili rijei iz Nahuatl za aktivne i pasivne homoseksuane aktivnosti (tzintli i cuiloni) njihove ideje takoer mogu biti posuene ili bar oblikovane kontaktom sa Astecima. Kod Maja, izgleda da su dvije konstrukcije homoseksualnosti oite. U prvoj (uglavnom domorodakoj), neprijatelj moe biti oklevetan ili ismijan kao osoba istospolne orijentacije u smislu preuzimanja uloge ene. Ovo pokazuje rodno struktuiran tip homoseksualnosti. Meutim, takoer znamo da su Maje imale plemena koja su izgleda ukljuivala istospolne inove u strukturi baziranoj na dobi (stariji mukarac sa adolescentnim mladiem). Zaista, gdje su Maje koristile svoj vlastiti jezik za sodomiju jednostavno su zamijenili mukog oznaitelja (ah kao u ah pen) sa onim za ensko ix pen. Ovo implicira da su, generalno, posmatrali istospolne inove kao jednostavno povezane sa biologijom/rodom partnera i jo poneega. Izgleda da sigurno nije bilo negativne konotacije te rijei. Na drugoj strain, Nahuatl rije za pasivnog partnera, cuiloni, moe imati negativna znaenja. Asteci su pjevali pancima kada su se povukli iz Tenochtitlana (Mexiko Citija) nakon ubistva/atentata Moctezuma. Moda su samo nagovijestili pancima sudbinu koja ih je ekala prije njiihovog rtvovanja bogovima.
Dok su se panci suoavali sa opasnou ritualnog sodomiziranja i rtvovanja, problemi sa kojima su se suoavali evropski istraivai bili su vie prozaini ak i zabavni. Posada kapetana Cooka (1728 - 1779) bila je okirana kulturnim praksama koje su posmatrali na Havajima. lanovi havajske kraljevske porodice (alii) su zadrali muke konkubine (aikane) kako bi ih koristili za istospolni seks. Zapisniar brodskog hirurga, Davida Samwella (1751 - 1798) je zabiljeio zabavno ponaanje cijele posade:
Od ove klase [aikane] su Parea [Palea] i Cani-Coah [Kanekoa] i njihov posao jeste da poine Grijeh Onana [masturbacija] pred starim Kraljem. Ovo, kakogod udno izgledalo, u stvari, kao to smo uili od estih Upita o ovom znatieljnom obiaju, u pitanju je kancelarija koja je bila poasna meu njima i esto su nas pitali o zgodnom mladom kolegi nije li bio Ikany (aikane) nekome od nas [29. januar 1779].
Kao to smo vidjeli ranije, kulture sa drutveno konstruisanim niama za istospolne prakse bile su u potpunosti zbunjene kransko evropskim odgovorom. Havajani su mislili da je sasvim razumno da njihovi muki pripadnici kraljevske porodice imaju mukarca blizu ruke kako bi ih zadovoljili, posebno u starijoj dobi. Cook i njegov mukarac, za razliku od panaca, bili su rijetko u poziciji da urade vie nego da zabiljee svoj ok. Na drugoj strani, na zapadnoj hemisferi Evropljani sa kopna su imali mo napada onih kulturnih elemenata koje nisu odobravali. Na primjer, dva dana prije nego to je Vasco Balboa (1479 - 1519) ugledao Pacifik, osvojio je panamsko selo u kojem je ubio vou Guarega Indijanaca, zajedno sa 600 svojih ratnika, i onda je hranio sa etrdeset Indijanaca svoje ratne pse zato to su bili sodomiti. Engleski prevodilac Dekada Petera Martyra (1516) iz 1555. godine koji sadre priu kae:
[On] je naao kuu kralja zaraenu abnormalnim i neprirodnim sladostraem. Jer je naao kraljevog brata i mnoge druge mlade mukarce u enskoj nonji, glatko i enstveno nakiene, koja je po izvjeu, kao to je cviljenje nad njim, zlostavljao sa naopakim Venusom [poudom]. Od ovih gore broj etrdeset, naredio je da bude dat za molitvu njegovim psima.
Izvor prikazuje plemenite divljake u selu (koji nisu plemii i gospoda) kao uvrijeene sodomijom i afirmacijom (kao to je historiar Jonathan Goldberg primijetio), pre-obraenje, univerzalnost judeo-kranske osude neprirodne seksualnosti, kada u stvari prisutnost sodomije tako otvoreno govori upravo suprotno. Transvestizam ne znai istu stvar za sva indijska drutva; ignorisanje ovoga bi ih ujedinilo u jednu rasnu paualnu, sirovu i nerealnu kao plemenite divljake ili pokvarene oboavaoce sotone. Osim toga, iako ne nuno dio rasprave o Novom svijetu, ne smijemo zaboraviti da kapetan Cook i Balboa nisu isti tip krana. Reformacija, koja je razdvojila zapadno kranstvo upravo na vrhuncu istraivanja i otkria, uvela je stepen konfesionalnog nasilja i takmienja u evropskm razmiljanju. To je takoer imalo izravan utjecaj na pitanja spola, seksualnosti, braka i zaea. Kao to je Alexandra Walsham jezgrovito rekla:
Protestantizam je vodio [kao to je tvrdio Roper u Edipu i vragu] do rekonceptualizacije odnosa izmeu seksualnosti i svetosti; odbacivanjem sveenikog celibata i podizanja institucije braka na pijadestal kojim su reformatori prekinuli srednjovjekovnu vezu izmeu svetosti i asketske apstinencije i zadovoljstva tijela. Ali efekti ove smjene su bili kompleksni i ma sa dvije otrice: s jedne strane ohrabrili su pojavu stroijeg zakona o branoj etici, a sa druge nosili su Anabaptists zajedno prema dozvoljenoj promiskuitetnosti i poligamiji.
To znai, u trenutku kada su Evropljani dolazili u kontakt sa mnogim razliitim kulturama, bili su svjesni pitanja seksa, u atmosferi religijske mrnje i ratobornosti. Ako su srednjovjekovni Evrpoljani bili zabrinuti zbog zadovoljstava tijela, njihovi post-reformatorki nasljednici su bili svjesniji veze izmeu seksa, sotone i haosa. Ovo sigurno nije bilo najbolje vrijeme za nekransku kulturu da je vode Evropljani!
EST
(18002000)
KOLONIZIRANE MISLI
Odrasli su na svoj prirodni nain (Pripadnik plemena Herero u obraanju kranskom misionaru Namibia, 1906)
Pitanje je iskuenja da li emo posmatrati period prosvjetiteljstva kao doba tolerancije i porasta line slobode. Na mnogo naina ono je i bilo takvo. Meutim, moramo imati u vidu da je to bilo i doba ropstva. tovie, od esencijalnog je znaaja priznati da je eventualni poraz revolucionarne napoleonske Francuske vodio do ekstremnog konzervativnog zazora irom evropskog kontinenta. Evropske nacije koje su se nale u 19. vijeku i koje su se irile u svim oblastima irom svijeta nisu bile voene ideologijom liberte, egalite, fraternite. Post-napoleonska Francuska i Britanija 19. vijeka reagovale su protiv prosvjetitljestva i revolucionarnih ideologija, i postale su uveliko konzervativne, moralizatorske, superiorne i buroaske. Na mnogo naina, historija homoseskualnosti na kranskom zapadu je historija nevjerovatne promjene i kontrasta. Kao to smo vidjeli, prethodni vijekovi su uglavnom bili domainski teoretski ali su esto bili bezobirni u praksi. Zaista, dolazei iz tradicije grko-rimske ambivalencije i tolerancije, koja je bila bitno oivljena u periodu renesanse i nastavila je da se razvija kroz prohtjeve i navike 17. i 18. vijeka, moglo bi se oekivati da e 19. vijek biti otvoreniji i tolerantniji. Sasvim sigurno ovo nije bio sluaj. Iako izvan djelokruga ove knjige, ne moemo priutiti potcjenjivanje utjecaja prosvjetiteljstva, francuske revolucije i Napeleonovih ratova u Evropi nadolazeeg vijeka. Mnogi vladaoci i
236
elite u Evropi su gledali unazad na ekcese i nasilje u godinama Francuske revolucije i zakljuili su da je liberalizam bio problem. Period Francuske revolucije i Napoleonovih ratova je proizveo iroko rasprostranjenu konzervativnu reakciju irom Evrope. Kako je reformacija dola do kraja, liberalizam se pridruio renesansi i klasinom humanizmu, prosvjetiteljstvo se iskvarilo ekcesima revolucije. Ne moe se nai bolji primjer individualnog utjecaja ove kulturalne smjene nego kod gospoe Keith od Revelstona, starije tetke Sir Waltera Scotta. Kao to smo naveli u prethodnom poglavlju, Scott je rekao da je ona odluila ponovo proitati Aphra Behnovu fikciju, koja joj je bila omiljena u mladosti. Njen odgovor, kada su je upitali za impresije o priama nakon toliko godina, vrijedan je ponavljanja:
Nije li udno da ja, starija ena od osamdeset i vie, koja sjedi sama, se osjea posramljenom jer ita knjigu za koju je, prije esdeset godina, sluala kako se iz zabave itala u velikom drutvu, koje se sastojalo od velikana i zaslunog drutva Londona?
Meutim, za ovu diskusiju jedna od najvanijih historijskih injenica (koja nije izgubljena u reakcijama ranih desetljea 19. vijeka) bila je ta da je jedno od prvih djela francuskog revolucionarnog parlamenta bila dekriminalizacija sodomije. irom Evrope, poluapsolutistike drave su pokuale rekonstruisati svijet starog reima. Taj svijet je nestao, ali je konzervativna alternativa izgraena na njegovom mjestu - alternativa na temelju srednje klase, buroaske moralnosti ugledne porodice imala je namjeru voenja unazad opasnog liberalizma revolucije i prosvjetiteljstva. To razdoblje takoer oznaava vrhunac evropske globalne dominacije. Dok Zapad jo uvijek ekonomski dominira svijetom, i (pogotovo amerika) kultura ini se da nosi sve pred sobom, vidjet emo da je najvei rezultat tog perioda bilo usaivanje zapadnih buroaskih vrijednosti i naturalizacija u kulturama
KOLONIZIRANE MISLI | 237
irom svijeta. Kolonijalne vojske Evrope irile su se svijetom, kao jaka plima, a zatim, do kraja Drugog svjetskog rata, slabila je na svakom frontu. Ostavile su tvrdoglavu mjeavinu post-kolonijalne ljutnje, tehnolokih podviga, pravni sistem, jezike, umjetne granice i religiju, da spomenemo samo neke. Takoer, i to je najvanije, ostavile su tragove kulturnog razmiljanja i sistema vrijednosti koji su duboko promijenili gotovo sve to su dotakli. Ova globalizacija kranskih i zapadnih vrijednosti najoitija je u promjeni stavova prema homoseksualnosti u drutvima ija su boanstva, historijski junaci, mitoloke figure i obini narod prethodno uglavnom bila benigna u vezi istospolnih veza. U Engleskoj, vijek je otvoren egzekucijom odreenog broja sodomita. Pet mukaraca je objeeno u Lancasteru (1806), a sudac je jadikovao:
Neko takav mora stati pred javnost, i iznad svega, kako bi neobrazovani i bezazleni umovi mladih bili odgovorni za pokvarenost ovako stranim injenicama.
Mathusalah Spalding i Joua Arer objeeni su 1804. i 1808. godine. Tako je bilo rasprostranjeno ponaanje - i tako je obzirna bila vlast kada po pitanju uvanja u ormaru - da je (1808) ministar unutarnjih poslova, kasnije premijer, Lord Liverpool (1770 - 1828) naredio da se zatvore nou Hyde i St. James parkovi kako bi se sprijeile ove skandalozne prakse na takav nain da se javnost dri u neznanju [naglasak moj] od njihove sramote. Godine 1815, etiri mornara HMS Africaine objeena su zbog sodomije. Najpoznatiji sluaj u Engleskoj ranog 19. vijeka bio je skandal u Vere ulici 1813. godine. Dakle, bilo je javno poznato da je advokat Richard Holloway napisao knjigu o tome pod naslovom Feniks Sodome, ili Ograniena Vere ulica (1813). Vlasti su otkrile kuu molija (mjesto gdje su se mogli sresti mukarci zainteresovani za mukarce). Ismijavani brakovi su se slavili u toj kui i tu su se i konzumirali, esto pred drugim mukarcima
ili drugim parovima koji su takoer stupali u seksualne odnose. Veina mukaraca je izgleda bila vjenana i skoro su svi bili iz radnike klase. Nedostatak bilo kakve stvarne evidencije protiv specifinih pojedinaca rezultovao je sa nekoliko procesuiranih sluajeva (iako su imena mukaraca zasigurno bila unitena u javnosti). Na kraju, estorica su bili osueni na stubu srama ekstremnim nasiljem mase ljudi. Jedan novinar zabiljeio je scenu: Nemogue je nai pravi izraz za ono to je pratilo ova udovita na njihovom putovanju. Biti na stubu srama bilo je uasno i esto je rezultovalo stalnom osakaenou (posebno sljepilom) i ak smru. Mukarci su smjetani na stub i svjetina bi ih gaala u lice, urinom, truhlim proizvodima (voe, povre i jaja) i ak krepanim makama. Kiselina i bakterije su mogle oslijepiti ako lice nije bilo dovoljno zatieno; guenje je takoer bilo mogue. Iz ministarstva unutarnjih poslova do obinog ovjeka na ulici, sodomiti su bili omraeni i napadani kao nikada ranije. Naravno, slika nije potpuna. Ako postoje dvije stvari po kojima je 19. vijek poznat to su onda viktorijanske vrijednosti i viktorijanska licemjernost. Evropski vladaoci i politiari su eljeli izbrisati sodomiju i sodomite ne samo iz njihovog svijeta ve i prolosti, ak i svijesti. U isto vrijeme, Benjamin Disraeli (1804 - 1881; kasniji premijer) u svom romanu Coningsby (1844) pie o vezama izmeu djeaka u privatnim engleskim mukim kolama:
U koli prijateljstvo [naglasak moj] je strast...Svi ljubavnici kasnijeg ivota ne mogu donijeti uznesenje, ili jad; nema ljubomore ... toliko gorljivo! ... kakva gorko otuivanje i kakvo pomirenje, kakve scene divljih optuivanja, objanjenja, strastvenih prepiski ... kakvi potresi srca ... potvreni su u toj jednostavnoj frazi, u kolskom prijateljstvu.
Charles Metcalfe (1785 - 1846; kasniji guverner Indije) napisao je svojoj sestri 1824. godine o:
radosti ... u istoj ljubavi koja postoji izmeu mukarca i mukarca, o kojima ne mogu misliti, budi nadmaena time da je vie vezanosti izmeu suprotnih spolova, na koje se ime ljubavi openito iskljuivo primjenjuje.
Jedan viktorijanski sveenik, Edward Lefroy, napisao je o svom divljenju prema adolescentnim mukaracima na nain koji bi se mogao pronai i u atenskim gimnazijama:
Imam uroeno divljenje prema ljepoti, obliku i slici. To iznosi gotovo [naglasak moj] strast, a u veini fudbalskih momadi mogu pronai jednog Antonijusa (!)... neko bi mogao rei da je to bio ... sentimentalizam diviti se neemu osim enskom tijelu. Ali to samo dokazuje kako je jednostavna tjelesnost, koji je sada priznata kao jedini legitimni oblik [ljubavi]. Druga [ljubav] je daleko plemenitija ... Platonska strast u bilo kojem odnosu je bolja nego animalizam.
No, to isto drutvo, kao to je Sir Robert Peel (1788 - 1850; kasnije premijer) rekao u Parlamentu, mislilo je da je stvarna fizika i genitalna ljubav izmeu mukaraca bila zloin inter Christianos non nominandum [koji ne mora biti imenovana meu kranima]. S druge strane Atlantika Amerikanci su bili tretirani kao ista vrsta podsvjesne licemjenosti, iako je obino kontekst bila divlja hrabrost, prije nego u internatskim kolama. U Jovanu Brentu (1862), Theodore Winthrop govori o susretu Brenta (koji je dugo ivio u divljini) sa bivim kolskim drugarom (Richard Wade). Wade, u poetku, ne prepoznaje svog starog prijatelja. Njegovi prvi dojmovi su fascinantni i, unato oitom homoeroticizmu, savreno su prihvatljivi za itaoce:
[Brent je] Adonis je bronzane koe [Indijanci] ... lijepa mladost! ... desetak romansi postoji u jednom pogledu tog mladog hrabrog ... Kava je on samo pjesma! elim indijanca za sebe kako saputnika; ili, bolje, skvo, voditi ljubav s njim.
Kasnije je Wade rekao da je volio mukarca Johna Brenta, kao to sam volio djeaka; ali kao to zreliji mukarac voli mukarca. Nisam poznavao savrenije jedinstvo od ovog prijateljstva, nita tako njeno u bilo kojem od mojih prolaznih ljubavi prema enama (u kontekstu njihove zajednike potrage za Wadeovu otetu dragu, Ellen!). Naravno, ista vrsta ljudi koji itaju takvu knjievnost proizveli su na vrhuncu tog ultimativnog mukog iskustva, rat (Ameriki graanski rat u ovom sluaju). Kao to je jedan doktor (George Napheys, koji je, to je ironino, bio roak ovog autora) rekao kada je razmatrao fiziki izraz muke ljubavi mukaraca u svojoj Transmisiji ivota: savjeti o prirodi i higijene muke funkcije (1851).
Dovoljno je rei, da je svaka neprirodna strast zabiljeena u sarkastinim satirama o Juvenalu, cininim epigramima Maricijala, ili razuzdanim priama Petronija, praktikovana, ne u rijetkim i iznimnim sluajevima, ve namjerno i uobiajeno u velikim gradovima nae zemlje. Jesmo li odluili povui veo preko onih odvratnih scena s kojima nas je na profesionalni ivot doveo u vezu [naglasak moj], mogli bismo rei o porocima koji prizivaju osvetu s neba na Sodomu; mogli bismo govoriti o restoranima koje posjeuju mukarci u enskom ruhu, poputajui prema neopisivoj sramoti; mogli bismo istaknuti knjievnost koja tako nezamislivo zastupa i velia ove avolske izopaenosti. No, je li dovoljno za nas da naslutimo ove ponore grijeha. Ne moemo sami uiniti vie; i moemo se samo nadati da e vatreno ispaljivanje javnih otkaza uskoro unititi veinu malignih oboljenja.
Victorijanci na obje strane Atlantika mogu govoriti (beskonano) o ljubavi izmeu mukaraca, ali kada se suoe sa svojim fizikim izrazom okreu se vjeanju ili tekom radu, ili javnom ponienju i propasti, kako bi spalili malignost. Ali, kao to je Napheys predloio, stvarnost je bila takva da je malignost bila rairena i, u vlastitom kontekstu, prilino drska. Prostitucija je ispunjavala viktorijansku Englesku i ukljuivala je bordele koji su ugoavali mukarce sa ukusom za druge mukarce, posebno mlade. Oito, bilo je vie enskih prostitutki i brojevi iz sredine vijeka su uistinu zapanjujui: Norwich, 888, Grad London, 2000 (u 360 bordela); Liverpul, 200 djece u dobi do dvanaest. Godine 1837, bordel specijaliziran za djeake tek ule u pubertet bio je zatvoren u Spitalfieldsu (London). Mlade je jednostavno prebaena u Piccadilly, parkove i eljeznike stanice kao slobodni djeaci za iznajmljivanje. Meutim, situacija irom zapadnog svijeta je bila izmijeana. Anglo-saksonski, i narodi engleskog govornog podruja Britanskog Carstva i Sjedinjenih Amerikih Drava vidjeli su da zakoni i kazne postaju otriji i ei. U razdoblju 1800 - 1834, osamdeset mukaraca je objeeno u Engleskoj zbog sodomije (vie od dvojice godinje). Godine 1828, teret dokazivanja je umanjen od strane Peela kako bi se do priznanja dolo lake prethodno je kruna morala dokazati penetraciju i ejakulaciju; sada, samo penetraciju. ak i liberalni reformatori nisu mogli dovesti do ukidanja smrtne kazne. Kada je, 1836. godine, komitet za krivini zakon (koji je ukinuo smrtnu kaznu za provale i pljake) razmatrao sodomiju moglo se jedino rei: [to je] bezimeni zloin velike vanosti koji, danas, iskljuujemo iz razmatranja. Kao rezultat toga, u razdoblju 1836 - 1856. jo 200 mukaraca bilo je objeeno (deset godinje). Na kontinentu, situacija je bila drugaija - neto vrlo dobro poznato voama i eliti Velike Britanije i Amerike. Obnovljena francuska monarhija, i kasnija republika nije uinila nita po pitanju rekriminilazacije sodomije. U dravama koje su bile osloboene napoleonskih zakona, sodomija je esto bila
rekriminalizirana, iako su otre kazne odbaene. Do 1833. godine etiri drave (Rusija, Austrija, Pruska i Toskana) vie nisu koristile smrtnu kaznu za sluajeve sodomije. Naravno, moramo biti oprezni pri pomisli da je u pitanju znak blagosti. Nakon ujedinjenja njemakih drava 1871. godine u njemako carstvo kojim je dominirala Pruska, Bizmark (1815 - 1898) je izrekao pruski zakonik irom carstva. Stavak 175 rekriminalizira sodomiju u mnogim dravama Porajnja gdje je bila legalna od vremena Napoleona. Doista, njemaki pokret za prava gejeva (prvi organizovani pokuaj homoseksualnih osoba da dobiju pravnu zatitu i dekriminilazaciju sodomije) postao je reakcija na nametanje liberalnih pruskih zakona. Dok su kontinentalci bili ukljueni u rasprave o dekriminalizaciji sodomije, engleski govornici su pokuavali otkriti njezin uzrok, kako bi se mogla iskorijeniti u korijenu. George Beard (1839 - 1883), neurolog (prvi koji je opisao nervnu iscrpljenost), govorio je dosta o anglo-saksonskom popularnom i naunom miljenju 19. vijeka kada je rekao (1884) da dugogodinje masturbiranje kod oba spola skrbi malo za suprotni spol; postoji vea vjerovatnoa za osjeajem straha od uivanja u njihovoj prisutnosti, i prestravljeni su od pomisli na seksualno vezivanje. Situacija u svim mukim internatskim kolama bila je plodno tlo za masturbaciju koja je vodila do sodomije. Romanopisac William Thackeray (1811 -1863) je podsjetio da je gotovo prvo to je uo ulaskom u kolu bio prijatelj koji mu je reako, doi i dangubi [zadovoljavaj] me. Historiar J.A. Symonds (1840 1893) je rekao da su u Harrowu (1854) atraktivnim djeacima davani enski nadimci i bili su ili javne prostitutke [koje su spavale sa svima] ili su bili neke vee drugarske kuje [pasivni partner u neto stabilnijem odnosu]. Jednostavna je injenica da je veina politiara i sudaca, koji su slali mukarce na vjeala i teki rad zbog sodomije tokom njihovih kolskih dana, stupala u seksualne odnose i strastvene, emocionalne veze sa drugim mukarcima. Ako nita drugo, moe se rei das u, kada su protjerivali protiv sodomije, znali o emu su razgovarali.
Unato entuzijazmu vodeih dunosnika drutva za kontrolisanje sodomije, osjeaj dobi kretao se prema smrtnoj kazni. Osim toga, mogunost smrti znaila je da je teret dokaza bio iznimno visok i sudije su ih vrlo rijetko osuivale. Godine 1861, drava je napokon ukinula smrtnu kaznu za sodomiju u Engleskoj i Walesu i zamijenila je sa deset godina prisilnog rada (robije), sa odjeljkom protiv linog ina, koje je zamijenilo in sodomije Henrija VIII. Meutim, novi zakon rezultirao je sa nekoliko sudskih postupaka. To se nije desilo do donoenja izmjena i dopuna Kaznenog zakona (1885), kada se ponudila nova definicija zloina, to je otvorilo prostor za progon (i ucjene). in je zapravo bio usmjeren na zatitu mladih djevojaka i poveao je dob pristanka na seksualni odnos za ene sa trinaest na esnaest godina starosti. Jedan, nejasni amandman je usvojen:
Svaka muka osoba [napomena, lezbejstvo se ne spominje ili kriminalizira], koja, javno ili privatno [naglasak moj], poini ili nabavi ili pokua [naglasak moj] nabaviti povjerenstvo od strane bilo koje muke osobe bilo kakav in nepristojnosti [naglasak moj] sa drugom mukom osobom, bit e kriva za prekraj i bie osuena za odgovornost, i prema odluci suda e biti zatvorena do dvije godine, sa ili bez prisilnog rada.
Ovo je oznailo ogromnu promjenu u pravnom statusu istospolnih inova. Prethodni zakon je zahtijevao jasan dokaz penetracije (i, prije toga, penetracije i ejakulacije) za poinjeni prekraj. Sada je bio potreban samo dokaz velike nepristojnosti (ta god da je to znailo!). Ova promjena se treba smjestiti u pravni kontekst ranog 19. vijeka. Ne prije 1817. godine (u Engleskoj) mukarac je bio osuen za prisiljavanje djeteta na felacio i bila mu je dozvoljena alba. U isto vrijeme, veina amerikih drava je takoer zamijenila zakone o sodomiji kako bi ukljuila obostranu masturbaciju i oralni seks. Donji prag za dokaze i irenje vrste genitalnog kontakta definisano je kao sodomitsko ponaanje
kako bi kazneni postupci i presude bile znatno lake. to je jo vanije, engleski zakon je znaio da bilo ko je pomagao drugome bio izloen tubi. Ucjena i zarobljavanje postale su osobina homoseksualnih scena. Najbolji i najpoznatiji primjer utjecaja te promjene u zakonu bio je sluaj Oscara Wildea (1854 - 1900). Wilde je bio veliki dramatiar, dosjetljiv i intelektualac. Zvijezda okfordskog svijeta, bio je zvijezda vodilja estetskog pokreta. Iako je bio u braku (1884) i otac dvoje djece, Wilde je takoer bio u vezi sa mukaracima tokom 1880-ih godina i 1890-ih do 1892. godine, kada je upoznao i zaljubio se u lorda Alfreda Douglasa (1870 1945, najmlai sin markiza Queensberryija - kompilator slavnih pravila boksa). Upoznali su se kada je lord Douglas traio pomo za prepravkom indiskretnog pisma koje je napisao i zbog kojeg je bio ucjenjen. Postali su vezani jedan za drugoga i Douglas je uveo Wildea u tamnu stranu londonskog homoseksualnog podzemlja gdje su obojica provodila vrijeme sa mladim mukarcima radnike klase. Njihova povezanost sa esnaestogodinjim sinom vojnog pukovnika gotovo je zavrila kaznenim progonom, ali je pukovnik popustio pod pravnim savjetom da bi i njegov sin, takoer, mogao zavriti u zatvoru. Ovo naglaava nevjerovatno bizaran efekt nejasnih rijei amandmana za djeaka bi se sasvim sigurno smatralo da je bio dio zloina. Nevolja se pojavila 1894. Godine, kada je otac lorda Daglasa poslao obavijest optuujui svoga sina i Wildea da su u odvratnoj i gadnoj vezi. Daglasov telegram, koji je poslao kao odgovor (kakav si ti mali smijeni ovjek) zaprepastila je Wildea i razjarila markiza. Prijetio je da e napraviti javni skandal onako kako ti mali sanja. Nakon dvoboja u Wildeovom domu mogao ga je tuiti za klevetu i spletkarenje. Wilde je konano rijeio da zavri aferu te da se iskljui iz onoga to je moglo postati veoma opasna situacija zalog u bitci izmeu oca i sina. Meutim, u oktobru, markizov najstariji sin i nasljednik se ubio. Iako su papiri svjedoili da je u pitanju bila nesrea u lovu, veina je bila sigurna da se to desilo zbog homoseskualne veze
lorda Drumlanriga sa lordom Roseberijem (1847 - 1929; ministrom vanjskih poslova i kasnijim premijerom). Markiz je sada odluio pozabaviti se ovim pitanjem, ali su mu njegovi advokati rekli da Wildeova pisma Daglasu nee biti dovoljna. Markiz je ostavio zlobnu i uvredljivu poruku Wildeu u Albemarle klubu, gdje su obojica bili lanovi: Oscaru Wildeu, koji izigrava sodomita (sic). Konano je Wildeu bilo dosta svega i, pod Daglasovim podstrekom, tuio ga je za klevetu. Rezultat je bio katastrofalan za Wildea (iako je Daglas bio netaknut zatien kao to je i bio oevom moi i statusom. Prvo od tri suenja zavreno je kada je Wilde povukao svoju optubu za klevetu, jer je shvatio da su markizovi agenti skupili dovoljno dokaza da ga poraze. Wilde je vidio dokaze koje je markiz pripremio i znao je da bi mogao biti neveden pod sodomiju sa najmanje deset mladia. im se ova graanska parnica privela kraju, Wilde je bio uhapen zajedno sa Afredom Tejlorom, koji je dostavio kutiju sa imenima i adresama mladia sa kojima je Wilde bio. Unato Tejlorovoj sklonosti ka transvestizmu i dijeljenju svoje sobe sa nizom mladih mukaraca, sudija je odustao od njegovog osuivanja. Drugo suenje je bilo sazvano, fokusirajui se prije na ogromnu nepristojnost nego na tehnika pitanja o sodomiji (analna penetracija). Na krajju ovoga suenja Wilde je bio osuen i zatvoren na dvije godine prisilnog rada. Posljedice suenja su bile dramatine. Novine u Americi i Engleskoj su bile presretne sa vijeu da je ovakav grijeh kanjen. Francuske i druge kontinentalne novine su bile jednostavno zbunjene, jer su morale objasniti svojim vjernim itaocima da su Englezi, izgleda, mislili da je seksualni odnos izmeu mukaraca bio skoro podjedanko lo kao i ubistvo. Daglas je zapoeo sa kampanjom novinskih intervjua i pisanja pisama insinuirajui da bi mogao imenovati rezultate drugih homosekualaca (da upotrijebimo rije tada skovanu). Pisac Henri Harland (1861 1905) je napisao pjesniku Edmundu Goseu (1845 - 1928) da je et stotina dentlmena otilo u Francusku one noi kada je osuda objavljena, kada se moglo inae oekivati da samo esdeset pree.
Unato neodoljivom entuzijazmu prema osudi meu veinom britanske elite, uli su se neki glasovi u znak podrke Wildeu. Max Berbom, pisac i karikaturista (1872 - 1956) je bio zapanjen osudom jer je mislio da je Wildeov govor u njegovu odbranu bio:
prilino divan. Njegov govor je bio o ljubavi koja se usudila da ne iskae njeno ime; bila je jednostavno divna i dovela je cijeli sud do prilino gromoglasnog pljeska. Tu je bio taj mukarac, koji je proveo mjesec dana u zatvoru, podnosei uvrede i koji je bio slomljen, savreno priseban, koji dominira [sudnicom] svojom prisutnou i muzikalnim glasom. Niikada nije imao tako velik uspjeh.
Ali to nije bio trijumf; to je bila katastrofa. Novinar W.T. Stead uhvatio je itavu licemjernost suenja kada je javno napisao:
Da je Oscar Wilde, umjesto uivanja u prljavim trikovima nepristojne bliskosti sa djeacima i mukarcima, unitio ivote pola tuceta nevinih jednostavnih djevojaka, ili da je upao u kuu svoga prijatelja i obetetei enu svoga prijatelja, niko ne bi pokazao prstom na njega... Drugi kontrast...je taj da je izmeu univerzalnog proklinjanja Oscara Wildea i preutnog univerzalnog osuivanja iste javnosti zbog istog poroka u naim javnim kolama. Da su sve osobe, koje su krive za optube koje nosi i Oscar Wilde uhapene, vidjeli bismo iznenaujui
egzodus iz Etona i Harrowa, Ragbija i Vinestera.
Unato oitoj istinitosti ovih zapaanja, Wilde nije bio poteen. Propao je u zatvoru i umro je slomljen ubrzo nakon izlaska iz zatvora. Njegove drame su igrane na off scenama i njegovo ime je uklonjeno iz pristojnog razgovora. Poruka na prijelazu vijeka bila je jasna. Homoseksualne osobe mogu biti, i bie, zatvorene i unitene u javnom prostoru.
Meutim, ne moemo a da ne primijetimo iz rasprave iz prethodnih poglavlja da je ovo bila novina. Sodomija, posebnog karaktera, bila je procesuirana i ranije. Ovaj novi in, i nova ideja o osobi kao homoseksualnoj (u potpunosti, nejasno uznemirujua veza sa enstvenou, slobodno vrijeme, lijenost, nemoral, luksuz, bezbrinost, dekadencija i estetika, kako je Wilde percipiran, pretvoreno je u briljantno preciznu sliku), iskristaliziranu u ljudskim umovima da je opasnost postojala i bilo je potrebno izbaciti je van. Doista, koristei amandman zakona o skitanju iz 1898. godine, sudac londonske sjednice iz 1911. godine vratio je ibanje i u oktobru 1912. godine gotovo dva tuceta ljudi dobilo je po petnaest udaraca za nepristojnost! Cijeli niz ponaanja, nikada naroito povezan sa istospolnim aktivnostima, sada je posmatran kao queer. Stoga, vidimo ironiju u tome da je vijek u kojem je Zapad preuzeo najotriji stav, ne samo protiv istospolnih inova ve i protiv homosocijabilnosti i homoeroticizma, na kraju posmatrao dekriminalizaciju veine inova izmeu mukaraca koji su pristajali na seksualni odnos. Naalost, ipak, ovo je bila slika i mrnja prema homoseksualnim osobama koja je bila vrsto usaena irom svijeta od strane Evropljana - naroito Britanaca - kolonijalizam. Dok Wildeov sluaj ostaje urezan u popularno sjeanje, to je ipak bio samo jedan od dramatinih sluajeva u nadolazeim decenijama 20. vijeka koji su uzdrmali zapadna drutva. U Njemakoj, Kaiser je bio upleten u tzv. Eulenburg aferu, dok je u Engleskoj sluaj Hektora MacDonalda (1853 - 1903) bio na naslovnim stranicama irom svijeta. Bio je heroj bitke kod Omdurmana (1898) van Khartouma, gdje su njegove trupe masakrirale snage Halife (Mehdijevog nasljednika koji je pobijedio Gordona) modernim naoruanjem. Meutim, MacDonald je bio sin farmera koji je odgajan do poloaja vrhovnog zapovjednika carskih snaga u Cejlonu (ri Lanka). Kao takav, nije mogao oekivati zatitu koja je pruena mukarcima kao to su lordovi Daglas, Kitchener (1815 - 1916) i Baden-Powell (1857 - 1941; zloglasni pederast koji je osnovao Pokret izviaa).
MacDonald je otkriven u privatnom eljeznikom prijevozu sa etiri cejlonska mladia u uzajamnoj masturbaciji. Izvjetaji su kruili i svjedoci su se javljali. Kitchener (koji je i sam obiljeen zbog svoje duboke, trajne privrenosti prema svom autantu, Oswaldu FitzGeraldu) elio je vidjeti MacDonalda na sudu i upucanog. Guverner Cejlona (iji je sin bio upleten sa MacDonaldom) elio je zatakati dogaaj. Sluaj je kruio kao glasina irom gornjih dijelova Carstva. Na kraju MacDonald je pozvan iz Britanije na vojni sud u Cejlonu, nakon to je cijela stvar objavljena u New York Heraldu. Prije odlaska imao je privatni razgovor s kraljem, Edvardom VII (1841 - 1910), koji je rekao da bi bilo najbolje za sve ako bi MacDonald sam sebe upucao nesretni general udovoljio je molbi dva dana kasnije u parikom hotelu. Drava je zatim unitila cijelu arhivu o MacDonaldu. Tokom 19. vijeka nije se samo zakon mijenjao u svom pristupu istospolnim djelima ve i najvanija podruja razvoja znanosti i medicine. Godine 1848, psiholog Kroly Maria Benkert (1824 - 1882) skovao je izraz homoseksualac, koji je definisao rijeima: kao dodatak normalnom seksualnom nagonu kod mukaraca i ena, Priroda je u svom suverenom raspoloenju obdarila pri roenju odreene muke i enske pojedince homoseksualnim potrebama ... Ove potrebe stvaraju unaprijed izravnost prema suprotnom spolu. Godine 1892, J.A. Symonds izgleda da je bio prvi govornik engleskog jezika koji je koristio termin u privatnom pismu; pojavio se iste godine u amerikom prevodu njemakog autora Psychopathia Sexualis (1886; Seksualna psihopatologija). Bila je popularizirana u djelima Magnusa Hischfelda (1868 - 1935) i Havelock Ellisa (1859 - 1939). Magnus Hirschfeld je bio homoseksualac, njemaki jevrejski lijenik i seksolog koji je osnovao Nauni humanitarni komitet 1897. godine, ije su brojne knjige i publikacije uinile od njega vodeeg seksologa. Odbor je vodio kampanju za ukidanje anti-sodomskih zakona njemakog carstva (stavak 175 pruskog zakona), iako je na kraju bio neuspjean. Godine 1919, njegov
ugled, kao jednog od utemeljitelja seksologije, bio je osiguran kada je u Berlinu otvorio prvi svjetski institut za seksologiju, Institut za seksualnu nauku. Hirschfeld je, takoer, bio promoter svoga istraivanja i bio je hvaljen kao strunjak u amerikim novinama tokom 1930 1932, kada je imao turneju koja je obiljeila vrhunac njegove karijere. Iako nikada nije bio sistematian mislilac, Hirschfeld je podravao neke hormonalne teorije homoseksualnosti koje su dovele druge do bezuspjenog pokuaja lijeenja homoseksualnosti uz pomo hormonskih injekcija. Godine 1935, Hirschfeld je umro je u progonstvu u Francuskoj, dvije godine nakon to su nacisti zatvorili njegov institut. Za razliku od Hirschfelda, Englez Havelock Ellis nikada nije prakticirao medicinu. Umjesto toga, on je posvetio ivot naunom prouavanju seksa. Njegova najkontroverznija knjiga (u koautorstvu sa J.A. Symondsom), Seksualna Inverzija potisnuta je u Engleskoj jer je zagovarala toleranciju. Na kraju, privukao je iroke mase u Engleskoj i Sjedinjenim Amerikim Dravama, ali ne prije nego to je Symondova porodica kupila i unitila gotovo svaki primjerak prvog izdanja i dobila saglasnost da se Symondovo ime nee pojaviti na buduim kopijama. Njegov interes za homoseksualnost je bio, barem dijelom, motivisan lezbejstvom njegove supruge i krugom intelektualnih prijatelja koji su i sami bili homoseksualci. Kao povuen pojedinac, Ellis nikada nije stekao slavu svoga savremenika Sigmunda Frojda (1856 - 1939), ali njegova sabrana djela o seksu, Studije u psihologiji seksa, bila su utjecajna kroz mnoga izdanja. No, Elisova knjiga nije bila molba za toleranciju. Poinje sa tri studije sluaja lezbejstva. Prva dva zavravaju s tim da jedna ena ubija svoga ljubavnika, a trei je bio o pokuaju ubistva. On navodi da je lezbejstvo nedvosmisleno gotovo uvijek u samom srcu enskog samoubistva. Knjige, zajedno s mnogim drugima tog vremena, zauzele su stajalite da je homoseksualnost priroena i nasljedna. Richard Krafft-Ebing (1840 - 1902) je objasnio da se rijetko mogu pronai dokazi o homoseksualnosti (ili biseksualnosti) kod roditelja homoseksualaca:
u skoro svim sluajevima gdje je ispitivanje fizikih i mentalnih osobitosti predaka i krvnog srodstva bilo mogue, neuroze, psihoze, degenerativni znakovi i sl. su pronaeni u obitelji.
Drugim rijeima, prevladavajue nauno, medicinsko i psihijatrijsko stajalite podrazumijevalo je homoseksualnost kao nasljednu bolest koja proizlazi iz nekih genetskih abnormalnosti povezanih sa mentalnim problemima u porodici. Ovaj stav o homoseksualnost je 1930. godine bio u kombinaciji sa novim idejama o rasnoj istoi i eugenikom, to je imalo katastrofalne posljedice. Dok se moglo sasvim normalno oekivati da se takva izjava nastavi raspravom o Njemakoj i nacistima, uasavajue je bilo to da su neki od najranijih i najjaih predstavnika te ideje bili u Americi. Godine 1893, izvjesni doktor Daniel je imao izlaganje o eugenici na konferenciji u New Yorku, pod nazivom Da li bi nenormalnim kriminalacima ili seksualnim pervertitima trebalo biti dozvoljeno da raaju? On je tvrdio da je takva izroenost bila ea u niim redovima naroito kod Afroamerikanaca - i tu je smjestio i alkoholizam, ludilo, kriminal, silovanje, sodomiju, masturbaciju i pedofiliju. Njegovi zakljuci su bili da je zakon bio neuinkovit, te da pojedinci koji su bili ukljueni nisu pokazivali elju za promjenom. On je traio da:
silovanje, sodomija, bestijalnost, pederastija i stalna masturbacija trebaju biti zloini ili prekraji, djela kanjiva oduzimanjem svih prava, ukljuujui i prokreaciju; kastracija, ili kastracija plus kazna, prema teini djela.
Takoer je bio zapanjen drutvom koje e razbiti kriminalu vrat, ali e potovati njegove testise Najpatetiniji primjer njegovog lijeenja popularizirao je Havelock Ellis 1896. godine objavljivanjem u asopisu British Journal of Mental Science. Radilo se o Guy T. Olmsteadu, koji
je bio uhapen za ubistvo svog ljubavnika (William L. Clifford), a zatim za pokuaj samoubistva. Prije pokuaja ubistva i samoubistva, on se dragovoljno kastrirao kako bi se izlijeio od svojih devijantnih udnji (bolnica, zanimljivo, nije zabiljeila ovu operaciju). Dok se oporavljao pisao je doktoru:
Moja podlost je nekontrolisana i moda bih mogao i odustati i umrijeti. Pitam se da li doktori znaju da li je nakon kastracije mogue da mukarac ima erekciju, masturbira i osjea istu strast kao i prije. Ja se stidim samog sebe, mrzim samog sebe; ali ne mogu si pomoi. Ja sam bez lijekova veliko, debelo, glupo stvorenje bez zdravlja ili snage, i ja sam zgroen nad samim sobom. Nemam pravo na ivot i pretpostavljam da ljudi imaju pravo zlostavljati me i osuvati.
Na kraju je bio zatvoren u ludnici Cook u Chicagu. Iako je Amerika asocijacija psihijatara konano uklonila homoseksualnost sa svoje slubene liste mentalnih poremeaja 1973. godine(!); godine 1993, doctor je ipak kastrirao mukarca u zatvoru (na njegov zahtjev) kako bi ga izlijeio od devijantne poude. Doista, 1953. godine, Journal of Social Hygiene je objavio lanak Karla Bowmana i Bernice Engle pod nazivom Problem (sic) homoseksualnosti, u kojem se raspravljalo o vie istraivanja o pozitivnim vrijednostima terapijskih kastracije. Jo jedan zajedniki tretman za seksualnu disfunkciju (naroito za homoseksualnost i ensku nimfomaniju) bila je lobotomija. Lobotomije gej osoba prestale su u zapadnoj Njemakoj 1979. godine. U Norvekoj, rtve lobotomije (kojih je bilo 2 500) na kraju bi eventualno dobile odtetu (osamnaest od prvih trideset pet operacija u Norvekoj bile su fatalne). U vedskoj je lobotomija izvrena nad vie od 3 300 osoba; danski broj bio je 3 500. Doista, Danska je bila svjetski lider u odnosu na svoju populaciju i zadnja operacija izvrena je 1981. godine. Operacije lobotomije su bile pionirski poduhvat Portugalca doktora Egasa Moniza (1874 - 1955), za koju je dobio Nobelovu nagradu 1949.
godine. U Sjedinjenim Amerikim Dravama broj osoba (mukih i enskih) nad kojima je izvrena lobotomija zbog seksualnog poremeaja razliitih vrsta porasla je na desetke hiljada. ini se besmislenim produavati ovu jadikovku. Tokom veeg dijela 20. vijeka nauka, religija i politika su se kombinovale kako bi degradirale i osudile homoseksualne osobe i istospolne aktivnosti. Raspon teorija stalno se mijenjao, od hipnoze i kastracije do reparativne i terapije odbojnosti. Cilj je ostao, i ostaje, isti: promijeniti privatne elje i sklonosti za kulturno konstruisane norme drutva. Mnogi mogu vidjeti ovo kao korisno i ljubazno u drutvima gdje su osobe istospolne orijentacije omraene i diskriminisane. No, ludost bi postala oigledna ako bi neko rekao da se mnogi isti argumenti mogu odnositi na Afroamerikance. Ko bi se zalagao za medicinski i psihijatrijski tretman pretvaranja crnaca u bijelce kroz mijenjanje njihove boje koe, tjelesnih karakteristika, naglaska, ili kulturnih vrijednosti i ponaanja? Ne samo da bi takav prijedlog biti smijean, ve bi gotovo sigurno bio kriminalan u mnogim drutvima sa zakonskom regulativom o zloinima iz mrnje. Alternativno (ako neko preferira posmatrati homoseksualnost kao isti lini izbor, koji proizlazi iz vaspitanja i drugih okolinih faktora), mogao bi se sugerisati isti pristup judaizmu ili katolianstvu u (protestantskim) kranskim drutvima. Ne moe se, meutim, proi kroz dvadeseti vijek, a da se ne obrati panja na apoteozu ideja o eugenici i poboljanju ljudske rase. Veina istraivanja pokazuje da su nacisti u koncentracionim logorima ubili vie od 20 000 homoseksualnih mukaraca. Pod Kaiserom i Weimarskom Republikom, homoseksualne osobe su stekle mjeru zatite, budui da su patile od priznatog mentalnog poremeaja. Oni su trebali samo da se registruju kako bi bili zatieni od diskriminacije. Oito, to je nacistima olakalo zadatak. Nacisti su jednostavno uklonili zatitu, i iskoristili stavak 175 (konano ukinut 1969. godine - zaista, poslijeratna njemaka vlada je zahtijevala da neke osuene homoseksualne osobe zavre svoje zatvorske kazne,
jednostavno raunajui vrijeme provedeno u koncentracionim logorima kao dio kazne!) kao veliki uinak. Homoseksualne osobe (sa ruiastim trokutima) pronale su se kao dio duginih boja u logorima obiljeenim za totalno istrebljenje (Jevreji, uti, cigani, smei) ili za duge godine zatvora (politiki zatvorenici, crveni; kriminalci, zeleni; antisocijalni, crni; emigranti, plavi; Jehovini svjedoci, ljubiasti). Samo u prvim godinama ovog vijeka njemaka vlada je konano dogovorila da prui ogranienu naknadu homoseksualnim rtvama nacista i ukine njihova uvjerenja. U drugoj polovici 20. vijeka promjena je dola brzo i dramatino. Godine 1967. dolo je do djelomine dekriminalizacije homoseksualnosti u Engleskoj i Walesu (izmeu odraslih osoba u dobi od dvadeset jedne godine koje su zajedno pristale na seksualni odnos, u privatnosti - svi drugi akti i dalje su ostali kanjivi), a zatim u kotskoj (1980) i Sjevernoj Irskoj (1982). Seksualni prekraji trenutno prolaze kroz Westminsterski parlament (koji e biti ukljuen u kotski zakon) i napokon e uiniti zakonodavstvo po pitanju seksualnosti vie ili manje ne-specifinim (to jest, heteroseksualni i homoseksualni inovi e se tretirati na isti nain). Poetkom 2004. godine ameriki Vrhovni sud izbacio je sve ostale dravne zakone vezane za sodomiju, iako je nejasno kakav e ovo uinak imati u praksi i ne moe se primijeniti u amerikoj vojsci uope. Legalizacija braka za istospolne partnere pod jednakom zatitom, klauzule masausetskog ustava obeava da e izazvati uzbuenje najmanje dvije godine prije nego to graani drave budu upitani da odobre amandman izriito diskriminirajui za istospolne parove (pitamo se da li konzervativni zastupnici potajno moda ele dodati rasno mijeane parove, kada su ve tu!). Brojne druge zemlje se nisu suoile sa ogromnim promjenama. irom Evrope civilna partnerstva su legalizovana, i veina skandinavskih zemalja sada priznaje istospolne brakove, kao i Nizozemska. to je jo vanije za raspravu u Sjedinjenim Amerikim Dravama, cijela Kanada, izgleda, slijedi Ontario
i nekoliko drugih pokrajina u legalizaciji istospolnih brakova 2005. godine. Zakon o ljudskim pravima Evropske unije izriito zabranjuje diskriminaciju na temelju seksualne sklonosti ili orijentacije, iako su brojne grupe (naroito religijskih tijela) izuzeta (slino izuzeima od jednakih mogunosti, u zakonodavstvu katolike crkve po pitanju diskriminisanja ena u vodstvu i moi to jeste, u sveenstvu). Unato ovih nekoliko upozorenja, trend ide izrazito prema uklanjanju svih propisa koji uspostavljaju razliku izmeu graana na temelju seksualne sklonosti ili orijentacije. Ova promjena uzrokuje takvo duboko zaprepatenje u drugim nezapadnim zemljama. Prihvaanje homoseksualnosti moe biti prikazano i u drugim dijelovima svijeta kao tip zapadne dekadencije. Bez obzira to neki tvrde, istospolna djela i njihova kulturna akomodacija nijsu zapadni fenomen. Jedna od najboljih studija sluaja islamske ideje o seksualnosti i drutvenoj konstrukciji kategorija za nenormativni, neprokreativn seks potjee iz dananjeg Omana. Uni Wikan, u studiji institucionaliziranog transeksualizma (xanith) u Omanu, posmatrao je muke homoseksualne prostitutke, koje su unato tome to klasificirani kao ene po pravilima segregacije, zadrale muka imena, ali su tretirani kao ene. U jednom omanskom primorskm gradiu (Sohar, dom Sinbada moreplovca) od oko 3 000 odraslih mukaraca, ezdesetak su xanith. To jest, to su mukarci koji su se ponaali i bili tretirani kao ene. ene su bile u interakciji sa xanith javno i privatno na nain na koji ne bi bile sa drugim mukarcima ak ni sa bliskim mukim roacima. Xanith su takoer pjevali sa enama na vjenanjima (podsjeajui na ulogu hidri na vjenanjima i na ono to je navedeno vezano za Zanzibar i Mombasu). Veina mukih slubenika (ne robova) su bili xanith i xanith su takoeri funkcionisali kao muke prostitutke - barem prema wikanskoj enskoj informaciji. Xanith je esto cijenjen zbog svoje ljepote (sudei prema konceptima enske ljepote) i zbog sposobnosti za obavljanje enskih poslova (usporedi berdae
Sjeverne Amerike). Na vjenanjima pjevaju ene a mukarci su muziari, ali su xanith obino bili najbolji pjevai - a vjenanja su javne prigode na kojima se esto xanith autuju time to pjevaju sa enama i time javno izjanjavaju njihovu rodnu transformaciju. Veina xanith uzdrava sama sebe (kao to se i oekuje od svih mukaraca), iako kao sluge to ne bi nijedna ena ili slobodni mukarac uinili. Jasno se vidi mjeavina rodnog statusa i identiteta. Xanith moe biti ena u veini drutveno-kulturnih sluajeva, ali se jo uvijek oekuje da se prilagodi toj najveoj od mukih svih vrlina - nezavisnosti. Slina mjeavina se vidi u pojavi xanitha. Xanith nije transvestit - njegova odjea je androgena ili feminizirana, ali on ne nosi veo. Mukarci nose bijelo, ene nose svijetle boje, xanith nose neablonske svijetle boje. Mukarci nose kratku, ene dugu a xanith srednju duinu. Mukarci i ene pokrivaju glavu, ali ne i xanith. Xanith se ne pokuava predstaviti kao ena, prije je srednji rod, ali se drutveno tretira kao ena. Zaista, gdje su xanith pokuali da se pojave u enskoj haljini bili izudarani - ali kao pasivni partneri u istospolnim odnosima nisu bili kanjavani. Niti je aktivni partner imao ikakav utjecaj na rodnu/spolnu izgradnju osobe ostao je muko. ena (bez obzira na spol svog partnera) uvijek je ena, jer ona nikada ne moe penetrirati. to je jo vanije, biti xanith ne mora biti trajna kategorija. Svaki mukarac moe:
1. biti ena nekoliko godina i onda se preobratiti, trajno, u mukarca 2. moe biti ena u starijoj dobi 3. smjenjivati se izmeu mukarca i ene
Meutim, izgleda da je samo mukarac bio u mogunosti kretati se izmeu rodova ene su uvijek bile ene. Ova posljednja taka je presudna, jer izotrava ulogu rodnog identiteta (kako se neko ponaa) i biolokog spola (genitalija sa kojima je neko roen). Xanith su pravno mukaraci i odrasli, dok
su ene uvijek maloljetne. Xanith zadrava muki status. Xanith moe postati muko kao rezultat uspjene konzumacije braka i nakon toga se tretira kao mukarac od strane ene (tj. odvajanje e se dogoditi), iako on i dalje moe zadrati karakteristike (odjea i slino) xanitha. Tako definisanje osobina biolokg spola nije posjedovanje odreenih anatomskih organa, nego sposobnost da ih se koristiti. Mukarac je neko ko ima seksualni odnos sa enom. Mukarac koji preuzima pasivnu ulogu je drutveno ena, jer je to uloga ene (enskog roda) u seksualnim odnosima. Moramo se odmah zapitati kako takva grupa moe postojati u strogom, tradicionalnom muslimanskom drutvu. Dijelom, to je zato to su zakoni taktinosti i gostoprimstvo takvi da Omani ne bi djelovali na nain koji sugerie kritike tueg ponaanja posebno nekoga izvan najue porodice. Osim toga, osnovna strukturna jedinica je porodica, sa glavom porodice koja ima najveu mo. To rezultira u nekoj naizgled udnoj pravnoj stvarnosti. Javna enska prostitucija je nezakonita i kanjiva od strane drave. Diskretna enska prostitucija od strane udane ene - iako poznato svima i raznovrsna - je grena (tj. preljub), ali samo se mu moe aliti. Muka prostitucija je grijeh, ali ne i nezakonita te se niko ne moe aliti, jer niko nije oteen (tj. ima izravan uzrok za albu) na posjedu ili lino (ast, kao i sluaju preljuba). Dakle, veina Omana jednostavno je pragmatina:
nema stigme na mukarcu koji trai drutvo [xanitha] u seksualne svrhe, iako se i mukarci i ene slau da je sam in sramotan. No, svijet je nesavren, i sramotna djela [su] sastavni dio ivota.
Ovaj relativno razumni stav, koji takoer uva porodine i susjedske odnose u usko povezanom drutvu, nije pravilo. Unato ranijim ambivalentnostima, islamske zemlje su danas izuzetno anti-gej. Svih sedam zemalja u kojima je homoseksualnost kanjiva smru su muslimanske i od osamdeset dvije gdje je u
pitanju zloin, trideset est su preteno muslimanske. Ovo izgleda udno s obzirom na situaciju (gore navedenu) u ranijim godinama, kada se, na primjer, Kalif u Bagdadu (u 800-tim) predao u potpunosti zadovoljstvu u drutvu svojih evnuha odbijajui da uzme suprugu. Osim toga, iako Kuran navodi jasne, odreene kazne (npr. broj udaraca) za veinu zloina, nema izriite kazne za sodomiju, osim zapisa da je narod Luta (Sodoma i Gomora) bio kanjen. Kazne se spominju u hadisu (izreke Poslanika) i erijatu (pravni propisi temeljeni na tradiciji, Kuranu i hadisu). Kao to smo ve naveli, ova represivna reakcija na istospolna djela nije univerzalna. Oman, kao i mnogi od tradicionalnih, gostoljubivih, porodinih islamskih drutava, su neto oputeniji. Kasnije, 1930-tih slina situacija je postojala u Siwi (zajednica oko oaze u libijskoj pustinji zapadnog Egipta, poznata u antiko doba kao mjesto proroanstva, drugo nakon Delfa). Antropolog Walter Cline (1930) je naveo:
svi normalni muslimanski mukarci i djeaci iz Siwana prakticiraju sodomiju. Meu njima domoroci se ne stide toga, oni otvoreno govore o ljubavi prema enama i mnogi, ako ne i veina, njihovih sukoba proizlazi iz homoseksualne konkurencije.
Arheolog grof Byron de Prorock (1930) je sainio slian izvjetaj. Istaknuo je entuzijazam kojem se nije moglo pristupiti, ak ni u Sodomi. Homoseksualnost nije samo prisutna, bila je bijesna. tovie, mukarci su enili druge mukarce na velikim ceremonijama praksa koju je okonala britanska vlast. Niti ovo treba biti veliko iznenaenje u veoma zatvorenim zajednicama koje striktno odvajaju ene i stavljaju premiju na predbranu ensku nevinost, ensku branu vjernost i kasno doba braka za mukarce. Ove kulture moraju, gotovo nuno, prihvatiti neke istospolne aktivnosti ako ne iz nekog drugog razloga onda kao oduak za muku seksualnost. Da to pogoduje prihvaanju onih mukaraca koji preferiraju homoseksualne aktivnosti, oito je; da to zahtijeva neke drutvene konstrukte
kako bi se omoguile homoseksualne radnje moda je manje oito, ali ne manje potrebno. Iako je to svakako sluaj, situacija u veini islamskog svijeta, posebno meu muslimanima iz gradskih predjela - je vrlo razliita. Savremene islamske voe su puno otrije od onih iz prolosti. Doktor Muzammil Siddiqi, direktor Islamskog drutva Sjeverne Amerike, je rekao, da je homoseksualnost (biti homoseksualna osoba, a ne homoseksualni in) moralna bolest, grijeh, trule ... niko nije roen kao homoseskulna osoba. ejh Sharkhawy, imam u londonskoj Regent Park damiji, je rekao, moramo spaliti sve gejeve kako bismo sprijeili pedofiliju i irenje AIDSa. Moda najvie od svega iznenauje da u naciji sa zakonima o zabrani poticanja na nasilje i mrnju, muslimansko obrazovano drutvo (London) je objavilo literaturu za uenike koja ukazuje na smrtnu kaznu za homoseksualnost. Premjetajui se natrag u Afriku, unato brojnim problemima koje smo imali u vezi ovog kontinenta u prolosti, sada smo na mnogo sigurnijem terenu kada razmatramo homoseksualnost od 1800. godine. Meutim, problemi i dalje postoje. Izvori iz 19. vijeka su produkt evropskih kolonijalnih vladara, koji su imali interes portretirajui Afrikance u svjetlu koje bi opravdalo nastavak kolonijalne kontrole. Izvori iz post-kolonijalnog razdoblja mogu patiti od slinih mana. Mnoge savremene afrike voe su odlune u odbijanju prolih dogaaja koje vide kao uvrede svojih predaka. I kolonijalne i post-kolonijalne voe prihvataju zapadno-kransko razumijevanje homoseksualnosti kao grenog i zla. Kolonijalni vladari su koristili prisutnost seksualne devijacije kao argument za potinjavanje loijih Afrikanaca. Afriki elnici poriu ove akte i pojedince iz istog razloga - oni smatraju ovakvo drutvo inferiornim. U stvarnosti, meutim, afrike kulture su tradicionalno imale ideje o seksu, seksualnosti i rodu koje jednostavno nisu bile dio judeo-kranskog modela koji je oblikovao zapadnu Evropu. To jednostavno govori o historijskoj injenici. Za pokuaj oznaavanja takve razlike kao manje vrijedne ili devijantne
treba prihvatiti da su zapadni razvijeni modeli ispravno mjerilo po kojem bi drutva trebalo mjeriti. To je ista subjektivnost. Ova subjektivnost - ili pristranost - dovela je do toga da mnoga drutva negiraju historiju. To je proizvelo Aleksandra Velikog koji je imao samo seksualne odnose sa enama, indijskim vladarima, kineskim carevima, medicinarima sjeverne Amerike i afrikim pojedincima koji su takoer u potpunosti bili heteroseksualni. Jedinstvene konstrukcije seksualnosti nisu bile ograniene na homoseksualnost. Na primjer, meu Akanima na Zlatnoj obali postojala je tradicija koje se odnosila na prostituciju. Dvije vrste prostitucije postojale su historijski. elnici u ruralnim zajednicama bi kupovali ene kao seksualno roblje. ene su naplaivale za svoje usluge, ali je novac iao u lokalne elite koje su plaale za enu. Zauzvrat, ena je bila hranjena i udomljena i, kasnije, obezbijeena penzijom. Druga vrsta prostitucije ukljuivala je ene koje su se bavile prostitucijom kao zanimanjem koje im daje financijsku slobodu. Javne ene su bile prezrene, iako pragmatino rjeenje za problem nedostatka ena, uzrokovan nedostatkom supruga ruralnih voa koji su se potom nadomjetali javnim enama. One ene koji su postale profesionalne prostitutke se nisu suoavale sa drutvenim osudama i esto su bile u mogunosti uloiti svoje prihode u druge uspjene poslove. irom kontinenta nalazimo slian stav prema mukim prostitutkama. Piui o Zanzibaru u 1899. godini, sociolog Michael Haberlandt je napomenuo da je lokalno stanovnitvo razlikovalo muke prostitutke i mukarce koji su stupali u seksualne odnose sa drugim mukarcima. Njegove evropske predrasude su znaile da nije mogao shvatiti zato je ova razlika postojala:
Prema vanjskom izgledu, uroena suprotnost mukarca [homoseksualne osobe po roenju ili izboru] se nisu razlikovale od mukih prostitutki [robovi prisiljeni na istospolna djela], ali su starosjedioci inili otru razliku izmeu njih:
profesionalni katamiti [sic] su prezreni, dok je ponaanje uroene-suprotnosti tolerisano kao amri ya muungu [Boja volja].
Ono to se inilo da Haberlandt ne moe zakljuiti jeste da je u Zanzibaru drutvena osuda bila usmjerena protiv prostitutki u ropstvu prije nego na homoseksualnost. Zanimljivo, iako nije istraio fenomen, takoer je napomenuo da je broj pojmova za lezbejski seks podrazumijevao djela koja su bila u opoj upotrebi, naizgled bez drutvene sramote: kulam-bana (kunilingus), kusagana (frotiranje), kujitia mbo ya mpingo (koristei dildo od ebanovine). Slino stajalite navedeno je pola vijeka kasnije od strane Simona Messinga, meu koptskim (kranskim) Amhara seljacima. Imali su rijei za ene-mukarce (wandarwarad) i mukarce-ene (wandawande). Unato kranstvu, ovi seljaci su uglavnom tolerisali ove pojedince, smatrajui ih Bojim grekama. Haberlandtovi izvjetaji iz Zanzibara jednostavno poinju nizom zapaanja. Takoer je izvijestio o nemuevnim mukarcima meu Wgandama (Uganda), koji su bili potpuno posveeni pederastiji, iako noviji izvjetaji pokazuju da Wganda tvrde da takvo ponaanje potie iz Afrike i njezine ludosti: zato gubiti vrijeme sa mukarcem kada su ene u potpunosti dostupne. Otprilike u isto vrijeme, Simon Ambrogetti je primijetio da su neki mukarci iz Eritreje stupili u homoseksualne veze kada su bili adolescenti, iako su obino zavrili u heteroseksualnim brakovima. Meutim, istaknuo je da su neki od mladia (koje je nazvao malim vragovima, diavoletti) nastavili sa seksualnim odnosima sa drugim mladiima, ak i kada su bili u braku. Godine 1909. Friedrich Bieber je zabiljeio istospolne veze izmeu muslimanskih Haraira (u Etiopiji), kao i kod Galla (takoer u Etiopiji) i Somalijaca. Mogao je identificirati da nije postojala dobna razlika u odnosima (tj. nisu bili pederasti) ili pretpostaviti odreene rodne uloge (tj. niko nije postao enom). On je takoer istaknuo kako je istospolna uzajamna masturbacija bila
uobiajena meu oba spola. Druga islamska skupina (stanovnici rijeke na sjeveru Sudana) su prouavani od strane Pamela Constantinidesa koji je zapazio da su feminizirani mukarci (zaar) kljuni za lokalni kult ozdravljenja i da je veina drugih naroda te kulture pretpostavljala da su ovi mukarci takoer sudjelovali u istospolnim djelima. Naravno, prisutnost istospolnih djela se moe tumaiti na vie naina - koji mogu biti tani ili mogu samo dati bolji uvid u promatraeve pretpostavke. Jedan daljnji primjer iz ranog 20. vijeka dolazi iz rada Melvillea Herskovitsa 1930. godine. On je istaknuo da su homoseksualne aktivnosti meu mladima Dahomeansa (tzv. gaglgo), bile situacijske, jer je tvrdio da je do njih dolazilo zbog nedostatka ena (kao i kod istospolnih inova u zatvoru). David Livingstone (1865) je zabiljeio istospolne inove izmeu adolescenata. Jedan vijek nakon Haberlandta, Deborah Amory je provela istraivanje o Zanzibaru i Mombasi koje je bilo usmjereno na homoseksualnost. Njen izvjetaj posmatrao je mashoga mukarce - koji imaju puno toga zajednikog sa indijskim hidrama. Mashoga mukarci (od shoga, u mnoini se dodaje prefiks ma) oblae ensku odjeu u odreenim drutvenim i ritualnim obredima. Istaknula je da su ti mukarci (koji se jo nazivaju makhanith i mahanisi) bili stigmatizirani i smatrani seksualno pasivnima. Aktivni partner zvao se basha (ef, majstor) ili haji (referenca za nekoga ko je uspio priutiti haj). Shoga je obino juko wazi (otvoren, vani), dok e basha obino - barem slubeno - biti anajificha (krijui se, zatvoren). Veina ljudi koje je upoznala tolerisala je ali nije odobravala mashoga. Ono to je zanimljivo jeste da je ope miljenje bilo da je homoseksualnost shoga bila dio ljudske sutinske roho (duh) ili umbo (priroda), koji nas podsjea da vjerujui da je homoseksualnost utemeljena u biu (tj. genetska) ne mora nuno dovesti do tolerancije, prihvaanja i jednakosti. Jedno od najvanijih istraivanja, naime, proveo je Edward Evans-Pritchard 1930. godine meu Zande (grupa
rasprostranjena irom Sudana, Srednjoafrike Republike i Konga). Dobiemo zanimljiv uvid ne samo u modernu afriku homoseksualnost, ve takoer i u stavove zapadnih sociologa u ovoj studiji. U svom izvorno objavljenom djelu Evans-Pritchard nije imao reference o istospolnim aktivnostima. Samo je 1970. godine, pri kraju karijere i ivota, podijelio svoja zapaanja o homoseksualnosti meu Zande sa irim akademskim svijetom. Jasno, bio mu je neugodno zbog informacija koje je pronaao i ini se da je pretpostavljao da e se smatrati neprikladnim za objavljivanje. Naroito je izvijestio o ponaanju ratnika i njihovih paeva (slino samuraju i njegovim mladim pomonicima). Stariji Zande je napomenuo da su u predkolonijalnim danima:
Mukarci imali spolne odnose sa mladiima kao to su to inili sa [svojim] suprugama. Mukarac je plaao naknadu drugom ako je imao odnos sa njegovim djeakom. Ljudi su pitali za ruku djeaka sa kopljem, ba kao to su pitali za ruku djevojke od njenih roditelja. Svi oni mladi ratnici koji su bili na dvoru, svi su imali djeake [ndongo-techi-la].
to se tie otkria Evans-Pritcharda, seks koji se deavao bio je interkruralni. Takoer je uo glasine (od mukih ispitanika) o lezbejskim aktivnostima. Navodno, ene u kraljevskim haremima su nosile strap-on dildo od korjenastog povra ili banana. Zande su tolerisali, pa ak i prihvatali muko-muki (na dobi baziran) seksualni odnos, ali su se uasavali lezbejstva, smatrajui ga vrlo opasnim. Ne moe se zakljuiti iz Evans-Pritchardove studije (ili drugih spomenutih) da je seksualni odnos na osnovu dobi (pederastija) bio jedini ili normativni model. U isto vrijeme (kasnih 1930-tih), kako je prouavao Zande, studije o Nkundo (rijeka Kongo) su zabiljeile mlade mukarce koji su imali tendenciju da penetriraju u svoje starije partnere.
Meu razliitim etnikim grupama (Rundi, Hutu i Tutsi) u Ruandi, izvjestan broj rijei je zabiljeen u ranom 20. vijeku za sodomite (umuswezi; umukonotsi) i sodomiju (kusweana nkimbwa; kunonoka; kwitomba; kuranana imyuma; ku nyo), kao i za transrodne, hermaphroditske tradicionalne duhovne voe (ikihinu; ikimaze). Meutim, samo postojanje rijei ne podrazumijeva toleranciju prema aktivnostima ili ak razumijevanje ponaanja uz zapadnu liniju. Na primjer, fiziki inovi izmeu ena u Junoj Africi koje bi zapadnjaci smatrali seksualnim nisu percipirani kao seksualni. To je ista vrsta racionalnog obrazloenja koje je podupiralo tvrdu predsjednika Clintona da nije imao seksualne odnose s tom enom, iako su mnogi ljudi, ukljuujui i Monicu Lewinsky, bili sigurni da je imao seksualne odnose. Nedavne studije su takoer sugerisale da veliki broj nevjenanih amerikih evanelista, koji su se zavjetovali na djevianstvo primjenjuju tumaenje rijei koja samo ukljuuje vaginalnu penetraciju - teki peting, meusobna masturbacija, pa ak i oralni seks, u tom sluaju, nee promijeniti neiji status djevice. Drugim rijeima, ono to se rauna kao seksualni odnos, seksualna veza, sodomija i slino, moe se uveliko razlikovati od kulture do kulture, pa ak i unutar kultura. Situacija meu Hausima na vrlo lijep nain ilustruje afriki kontekst ove ideje kulturnog relativizma. Za Hausa mukarce, brak nije pitanje emocionalne privrenosti, ljubavi, ili ak izbora; to je temeljna moralna i drutvena obaveza prema porodici i iroj zajednici. Meu Hausima postoje mukarci koji se nazivaju i yan daudu, to se moe prevesti kao homoseksualac, transvestit koji se fokusira se na orodnjenu odjeu; dok je pimp neko ukljuen u seks-industriju, ali ne kao sudionik. U veini sluajeva, ini se da se rije odnosi na specifine rodne aspekte ponaanja. To znai, yan daudu preuzima enski posao i smatra sebe nalik na enu, ali se inae ne preodijeva i jo uvijek mu se obraa i tretira se kao mukarac od strane drugih lanova zajednice. Da zakomplikujemo stvari, kada je fokus na stvarnoj seksualnoj aktivnosti, terminologija postaje
jo vie kulturno specifina i zbunjujua. Za dvojicu mukaraca koji se uputaju u uzajamnu penetraciju (umjesto da jedan bude aktivan a drugi pasivan) ili koji su istog drutvenog, ekonomskog i starosnog statusa, smatralo se da prakticiraju kifi - lezbejstvo! Bilo bi sigurno tanije objasniti yan daudu kao feminiziranog mukarca koji razgovora obino sa enama, dok bi kifi predpostavljao neto vie od istospolnih inova u jednakom, svestranom odnosu. injenica je da engleski jezik nema posebnu rije za bilo koji od ova dva koncepta koja sjajno istiu neke od problema pretpostavljajui da istospolni inovi - ili ponaanje koje izgleda kao da implicira istospolne inove, modernim posmatraima - su homoseksualni ili gej. Svaka kultura koju smo ispitali je, gotovo od poetka historije, imala razliite kategorije, mjesta, ili nie za pojedince ije ponaanje nije odgovaralo veini drutveno uobiajenih konstrukcija spola, roda i seksualnosti. Meutim, kako primjer Hausa pokazuje, ove kategorije se rijetko podudaraju s onima drugih kultura i vremena - i gotovo nikada sa modernom zapadnom konstrukcijom pojma gej. To ipak ne znai da mukarci nisu imali seksualne odnose sa mukarcima ili ene sa enama u prolosti, irom planeta. Oito su to uinili i, to je sigurno, njihove kulture (s izuzetkom monoteistikih drutava, posebno kranstva) bile su sklone tolerisati ili zanemariti takva djela. Takoer, moemo obratiti panju na Ghanaians kao jo jedan primjer. Androgini mukarci su nazivani kojobesia (mukaracena), iako ovo ne implicira stvarni komentar seksualnih aktivnosti mukaraca. To je opaska o rodnim ulogama i osobinama. Doista, odbacivanje od strane Ghanaiansa i drugih Afrikanaca pojmova kao to je gej i ideje homoseksualnosti kao uroenih Africi, moe biti komplikovanije objanjenje o ovim rijeima. To je, dijelom, odbacivanje zapadne kulturne konstrukcije koju ove rijei oznaavaju a ne eksplicitno odbacivanje istospolnih djela ili ponaanja. ini se da se kasnije javlja skoro univerzalna tolerancija sve dok je skriveno, kao to smo vidjeli drugdje, ne
negira odgovornost prema raanju u iroj zajednici. ak i kada je prokreacija problematina, pojedinci esto bivaju reinterpretirani tako da ne ispunjavaju duhovne ili religijske uloge, to je veinom antitetino prokreaciji. Stoga, Hausa i ostali nas podsjeaju da, bez obzira kako invetivna i zbunjujua, veina drutava je historijski uspjela konstruisati odrivo mjesto za ljude koji su drukiji (u smislu da nisu kao drugi). Izgleda da su zapadna kranska drutva osvojila jedinstvenu distinkciju u odluivanju, kao ampioni slobode i demokracije, da li e iriti homofobiju svijetom. Kroz kolonizirano prihvatanje zapadne kulturne hegemonije i predrasuda, druga drutva su poela sa brisanjem to je mogue veeg broja starih nia za seksualne nekonformiste. Ono to je jo interesantnije jeste mjera do koje su savremene afrike kulture pokazale kulturnu konstrukciju na koju smo naili drugdje: seksualni odnos zbog uitka, za razliku od seksualnog odnosa zbog raanja. Potonji je, silom, heteroseksualan, ali ovaj drugi moe ukljuivati bilo koji broj uparivanja. U nekim sluajevima, ovo stajalite je artikulirano snano i nedvosmisleno. Nije svako dokazivanje validnosti istospolnih inova i ljubavi zapadno i post-stonvolsko (tj. nakon 1969. godine i pobune u baru Stonewall na Manhatnu, u koji su veinom izlazile gej osobe, to se obino smatra roenjem pokreta za prava gejeva. Godine 1923. Nguni (Juna Afrika) vojnik je kanjen zbog seksualnog vrijeanja drugog vojnika jedne noi u barakama. Kada je kanjen branio se govorei:
Ne zna li narednik da postoje mukarci koji od mladosti ude za enama, i drugi, koje privlae samo mukarci? Zato bi on onda trebao biti kanjen? Nakon svega, on ne zna zato ga je Bog ovakvog stvorio da moe voljeti samo mukarce?
Slino dokazivanje je pronaeno meu Herero (Namibia i Botswana), koji su priznavali posebna muko-muka prijateljstva nazvana oupanga, koja su ukljuivala analni odnos
(okutunduka vanena). Kada ih je misionar Johan Irle kritikovao zbog tolerisanja ovako gnusnih praksi, odgovorili su da su odrasli od djetinjstva na svoj prirodan nain. Sline istospolne veze su zabiljeene meu Namanima (Juna Afrika) tokom 1920-tih (nazvani soregus); naglasak je bio na ekonomskoj dobiti od veza, ali seksualni odnos nije bio nepoznata komponenta. Godine 1951. Izvjetaji o Nyakyusa (Tanzania) raspravljali su o homoseksualnim inovima izmeu adolescentnih mukaraca, kao i izmeu mlaeg i neto starijeg mukarca. Interkruralni seks je bio uobiajen i analni seks je bio mogu, ali oralni seks nije bio prihvaen. Herero, to je ve spomenuto, nas takoer podsjeaju da se ne moe odbaciti seksualni odnos u muko-mukim vezama pretvarajui se da su mukarci samo dobri prijatelji, ili da je seksualni odnos rijedak i da nije bitan dio kulturnog konstrukta istospolnog prijateljstva. Herero ne samo da imaju ideju o oupanga (seksualno prijateljstvo) sa epanga (erotski prijatelj), ve je takoer omukueta (ne-erotski prijatelj; drug). Ove rijei su takoer koritene za ensko prijateljstvo. Normalna reakcija na pokuaje da se ovakve stvari ispitaju je takva da je in dozvoljen, ali govoriti o njemu nije radi ali ne govori. Stoga, drutveno neodobravanje ide zajedno sa diskusijom o tome da li ide prije seks ili njegovo prakticiranje. Zbog prominentnog stava preuzetog od Mugabea i njegovog reima u Zimbabveu, bilo bi neophodno raspravljati o toj situaciji. Kao takvo, Zimbabve moe posluiti kao studija sluaja za ostatak kontinenta. Prije nego to se vratimo u Zimbabve, naime, vrijedno je napraviti stanku na trenutak kako bismo razmotrili istospolne inove i osobe meu pripadnicima jedne od najpoznatijih afrikih grupa Zulu. Zulu zasluuju diskusiju, ako ne zbog nekog drugog razloga onda zbog toga to su nametnuli najveu odbranu evropskim trupama (britanskim) koje su patile u rukama ne-evropske vojske, u januaru 1879. godine na Isandhlwana. (Moda nije iznenaujue, Zapad je preferirao
da napravi manji angaman na Rorke Driftu, koji su Britanci osvojili, to je tema filma Zulu). Veliki kralj ratnik i osniva Zulu nacije, Shaka Zulu (1785 - 1828), ponaao se na nain da je, to je jedan naunik napomenuo, implicirao da je uvijek bio latentni homoseksualac. Nije sasvim jasno zato je rije latentni koritena. Iako je Shaka Zulu imao veliki harem sa suprugama, izriito je zabranjivao da ih se zove suprugama, preferirajui da ih se zove sestrama. Takoer je obznanio da je mislio da je djecu bilo najbolje ostaviti dok ratnik nije bio prestar za borbu, i u meuvremenu, prakticirao je ukuHlobonga (interkruralni seks/frotiranje). Naredio je svojim vojnicima da ostanu u celibate, osim ako nisu ve vjenani i grupisao ih je u istospolne barake. Veinu svog vremena provodio je, ne u haremu, ve u drutvu regimente najmlaih vojnika, u Fasimba. Naknadni zapisi o drugim Bantu govornicima usko su povezani sa podrkom Zulua za ideju da su istospolni odnosi bili priznati dio kulture. Godine 1883, Basotho (Lesoto) glavni Moshesh je rekao da nema kazne za neprirodne zloine u tradicionalnom pravu i da je takvo ponaanje bilo rijetko. Zabiljeeno je da je upotreba kransko-zapadnog neprirodnog zloina i nejasne rijei rijetko (koliko rijetko je rijetko?). Oko 1900. godine jo jedan Zulu voa slijedio je Shaka Zulu u nareivanju svojim vojnicima da se suzdre od seksa sa enama. Nongoloza Mathebula (1867 - 1948), koji se takoer zvao i kralj Ninive, vodio je pokret otpora protiv bijelaca u Junoj Africi. Stariji vojnici (ikhela) su htjeli uzeti adolescentne mukarce (abafana) kao djeake-supruge (izinkotshone). Kada je bio uhapen izjavio je da su homoseksualni inovi bili uobiajeni meu njegovim ratnicima. tovie, pojasnio je da ovo nije bio (situacijski) rezultat nedostatka ena: ak i kada smo bili slobodni na brdima junog Johanesburga, neki od nas su imali ene, a neki od nas su imali mukarce za seksualne svrhe. Meutim, situacijska homoseksualnost je bila definitivno odlika rudarskih zajednica June Afrike, gdje su ene bile rijetke
(supruge i djevojke su ostajale na selima), a prostitutke su smatrane znaajnim zdravstvenim rizikom. U ovakvim okolnostima veze nisu bile potajne i neformalne; bile su javne i ritualizirane. Veina veza su se odlikovale razlikom u godinama, sa starijim mukarcima (nima, suprug) koji plaa mladoj cijenu (lobola) za mladost (zvana razliitim imenima: nkhonsthana, amankotshame, izinkotshane kao to su bili Mathebulini ratnici ili tinkonkana rudareva supruga). Jasno, ovo je bilo strogo povezano sa dostupnou ene, ali kao stariji rudar, Filemon, je rekao 1987. godine rudarske ene su stupale u veze zbog sigurnosti, zbog sticanja imovine i zbog same zabave. Ovi dogovori su bili javni, tako da su 1988. godine vlasti donijele zakon o prakticiranju (mteto) ovih veza. ak kada su ene bile dostupne ovakve veze su postojale. Na primjer, u Mkumbani (naselje blizu Durbana) 1950-tih godina deavala su se muko-muka vjenanja jednom mjeseno. Rituali koji su koriteni za muko-enska vjenanja bili su isti i u veini sluajeva nova muka mlada je ulazila u porodinu zajednicu u kojoj je ve bila enska supruga, koja je izraavala dobrodolicu novoj mladoj kao idealnoj zamjenskoj supruzi ona/on je bila nesposobna da raa djecu kako ne bi prijetila nasljedstvu prve supruge. Suprug (obje vrste supruga) nazvan je iqgenge, dok je muka supruga bio skesana. Ovi primjeri iz june Afrike mogu nagovijestiti da je situacija u dananjoj Africi relativno tolerantna. Na jednom nivou, ovo je sluaj. Juna Afrika preuzela je vodstvo sa svojim postaparthejdskim ustavom, koji je bio prvi nacionalni ustav koji je zabranio diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije. Klauzula je prola na parlamentu uz podrku Afrikog nacionalnog kongresa, Pan-afrikog kongresa, Nacionalne stranke i stranke Inkatha. tovie, unato homofobinoj retorici koja se esto povezuje sa biskupom Desmondom Tutu, ovaj pozitivni stav, oslanjajui se sigurno na historijsku tradiciju autohtone tolerancije nenormativnog seksualnog i rodnog ponaanja, nije
praen od strane drugih nacija kako bi se oslobodila od aparthejda, Zimbabve. Godine 1995, kada je otvarao Meunarodni sajam knjige u Zimbabveu, ija je tema te godine, ironino, bila Ljudska prava i Pravda, predsjednik Robert Mugabe je rekao:
Smatram to prilino pretjeranim i odbojnim za svoju ljudsku savjest [naglasak moj] da su takve nemoralne i odbojne skupine [lezbejske i gej grupe imale su knjievnost koja je bila zabranjena], poput onih homoseksualnih osoba koje su vrijeale protiv zakona prirode [napomena: koncept razvijen od strane grko-rimskih filozofa, ne Afrikanaca] i protiv obiaja religijskih uvjerenja [takoer napomena: uvezeno od strane evropskih kolonijalnih vladara] prihvaenih od strane naeg drutva, trebalo bi imati zagovornike kod nas i drugdje u svijetu ... [a kasnije i na konferenciji za novinare] ne vjerujem da bi trebao imati bilo kakva prava uopte [osjeaj koji je, promjenom cilja, Ian Smith mogao izrei].
Ovi osjeaji su ekstremna verzija onih koji su se uli vie puta kod mnogih afrikih religijskih i politikih voa. Osim toga, taj stav zauzimaju Afrikanaci iz dijaspore - na primjer, bilo rep umjetnici, iji su tekstovi esto homofobini, smatraju da nema rijei u bilo kojem od afrikih jezika za homoseksualca. Stavljanje na stranu onoga to smo ve vidjeli - rijeima dovoljno takoer je primjeeno, na primjer, da ne postoji rije u ona (Zimbabve) za orgazam. Treba li se zakljuiti da ne postoji takva fizioloka pojava? Meutim, najbolji nain kako bi se suprotstavilo kolonijalizmu izvedenom iz viktorijanskog, kranskog evropskog mentaliteta Mugabe jeste da pustimo historiju Zimbabvea da govori sama za sebe. Savremeni historiar Marc Epprecht je uvjerljivo demonstrirao da su istospolna djela i pojedinci bili dio predkolonijalnog, tradicionalnog drutva. Njegovi rezultati su dobro ispitani u nekim segmentima. Godine 1890. britanska junoafrika vlast je okupirala Mashonaland i zapoela je proces
dovoenja podruja pod britansku kolonijalnu kontrolu. Do 1892, struktura kolonijalnih sudova je bila na mjestu i, u toj godini, 1,5 posto sluajeva bili su homoseksualci, dok nije bilo sluajeva heteroseksualnih silovanja (ili napada) ili bestijalnosti. Nakon Mugabove argumentacije, moglo bi se zakljuiti da je tradicionalno zimbabveansko drutvo (dvije godine nakon dolaska evropske uprave) lieno sodomije i heteroseksualnog seksualnog nasilja - ali niko ne moe tvrditi da nema dokaza o istospolnim aktivnostima. Godine koje su uslijedile (1892 - 1923) proizvele su neprekidni tok istospolnih sluajeva, ukupno oko 300. Prije svega, to su bili sluajevi homoseksualnog napada. U tim sluajevima, 90 posto optuenih bili su Afrikanci, 8,7 posto Evropljani i oko 3 posto Azijci ili obojeni. Veina sluajeva je bila koncentrisana u ranijem razdoblju i ukazuju na to da su vremenom suci postali manje zainteresovani za procesuiranje istospolnih aktivnosti, osim kada su ih poinili Evropljani. Jasna pristranost se razvila meu kolonijalnim bijelim sucima, za koje se ini da su bili utemeljeni na pretpostavci da su takvi zloini meu bijelcima ugroavali njihovo superiorno dranje u koloniji (ba kao stav koji emo vidjeti u nastavku meu britancima u Indiji za sodomijom meu evropskim vojnicima). Podjednako vano, iz ranog perioda kolonijalne historije, suci su zauzimali stajalite da konsenzualni homoseksualni inovi nisu bili kanjivi - dekriminalizacija sudskim aktom prije nego zakonodavnom inicijativom. Na primjer, 1913. godine, sudac L.F.H. Roberts je odbacio sluaj rekavi: ini mi se da prekraj nije poinjen. Svjedok tuiteljstva se alio da je napadnut analno, ali je priznao da je primio novac za ponovljena djela interkruralnog seksa. U stvari, ini se da je sudac zauzimao stajalite da je rtva to traila. Iako to nije neuobiajeno u sluajevima heteroseksualnog napada, iznenaujue je da se pronae ovdje. ini se da se suca nije ticalo to to je optueni pokuavao da ima spolni odnos sa drugim mukarcem. Dvije godine kasnije, advokat je presudio u drugom sluaju da kako je podnositelj
bio dovoljno star kako bi cijenio ono to je uinjeno, i pristao, kazneno djelo nije poinjeno. Godine 1922. advokat Clarkson Tredgold ukinuo je osuujuu presudu na temelju toga da dokaz upuuje gotovo izravno na sluaj pristanka. Ovi sluajevi ukazuju na niz vanih pitanja. Prvo, suci su zauzeli stajalite da konsenzualni homoseksualni seks (posebno meu Afrikancima), nije bio kazneno djelo. Drugo, Afrikanci nisu bili proporcionalno izraeni nego se moglo oekivati s obzirom na ukupnu kolonijalnu demografiju (i okolnosti o kojima e se raspravljati u nastavku ine ovo pitanje jo jaim). Tree, uzorak pokazuje da je bijela kolonijalna uprava bila prilino nezainteresovana za afrike seksualne prakse, ali je bila rijeena da odri dobar primjer meu bijelcima. Dvije znaajke kolonijalnog mentaliteta dodatno komplikuju pokuaje da se utvrdi pojava homoseksualnosti u Zimbabveu. Prvo, iako elei da kontroliu bijelo seksualno ponaanje kako bi izbjegli skandal, Britanci su takoer nastojali izbjei ostvarenu raspravu o sodomskim suenjima u cjelini. Na primjer, 1929. godine, James Noble je osuen za devetnaest taaka (prilino groznih) seksualnih napada na djeake i nastavnike u Thabas Unduna Misija koli, gdje je bio domar. Bulawayo hronika odluila je da ne prijavljuje suenje ili njegove rezultate i ni spomena nije bilo o sluaju u slubenom godinjem izvjetaju britanske junoafrike policije. Drugi aspekt kolonijalne misli koja je bila sklona skrivanju afrike seksualnosti bila je pretpostavka da su Afrikanci bili djeca. Afriki mukaraci su ostali djeaci u oima svojih bijelih kolonijalnih vladara i, kao takvo, njihovo ponaanje je posmatrano kao nezrelo. Rasprava za bijele bila je da li su Afrikanci bili nemoralni (po prirodi), ili perverzni (po izboru). U svakom sluaju, oni su percipirani kao nezreli, manje civilizovani i blii prirodi. Oito, ova potonja ideja nije imala nita od modernog koncepta organskog i konzervistikog, nego je znailo da su Afrikanci shvaeni kao ivotinjski, brutalni - voeni njihovim najniim instinktima. Dok zimbabveanski
Afrikanci nikada nisu prihvatili ovaj stereotip, oni su dijelili sa svojim kolonijalnim gospodarima elju za izbjegavanjem bilo kakvih otvorenih rasprava o seksu. Ova utljivost je tradicionalna znaajka afrikog drutva u Zimbabveu. Najbolji primjer za to je praksa kupindira ili kusikira rudzi (uzgajanje sjemena). Kada par ima problema sa zaeem djeteta, prihvatljivo je da se pristupi aranmanu u kojem e bliski roak ili prijatelj oploditi enu, to e rezultirati djetetom prihvaenim kao legitimno i prirodno potomstvo para. Svako bi bio svjestan onoga to se dogodilo, ali niko to ne bi nikad spominjao. Openito, funkcionalno razumijevanje seksa, jo je jae meu tradicionalnim Zimbabveancima nego kod veine evropskih krana. Seks je ono to stvara djecu - dakle zakljuak homoseksualnosti kao seksa je zbunjujui. Ovaj pragmatini jo neizgovoreni pristup primjenjuje se takoer u istospolnim sluajevima. Mnogi Afrikanci e tvrditi da igranje sa nekim istog spola nije bio seks, jer orgazam (od frotiranja ili rune manipulacije) je bilo isto sluajno i, tovie, sluajno u odnosu na igru. ak i lokalne rijei koje bi se mogle odnositi na homoseksualce oslanjaju se, ne samo na jasnou, ve na infleksiju i implikaciju (kao i kod starog engleskog eufemizma za potvrenog neenju i usidjelicusve e ovisiti o tome kako je neko rekao klimanjem glavom i migom). Dakle, ona ima tsvimborume (neko ko ima penis, ali nema gdje da ga stavi - neoenjeni) i sahwira (bliski muki drug). Tamo gdje su eksplicitne reference na homoseksualce, rijei koje koriste su strane posuenice (ngotshana iz Zulu ili Shangaana i manayero iz Chewa od Malawianskih imigranata). Ovo su koristili Mugabe i njegove pristalice kako bi implicirali kako je homoseksualnost sama po sebi uvoz. U stvarnosti, ono to ovo govori jeste razliit kulturni pristup raspravljanju (ili neraspravljanju) seksualnih aktivnosti openito. tovie, injenica da su rijei pozajmljenice iz drugih afrikih jezika jednostavno sugerie da su te kulture bile otvorenije za razgovor o seksu - ne da je homoseksualnost bila strana svim Afrikancima.
Jo vanije, kolonijalne sudske strukture usvojene u Zimbabveu maskirale su ponaanje Afrikanaca. Najurbanija podruja (centri bijele, azijske, obojene i doseljene/urbanizirane afrike populacije) su bile suene pod Romano-nizozemski sistemom razvijenim u Junoj Africi. Veina afrikih stanovnika, iako su ivjeli u ruralnim podrujima i bili nadzirani od strane domaih povjerenika koji su primjenjivali tip obiajnog prava. U tom ruralnom kontekstu, domai povjerenik je bio usmjeren na zloine protiv osoba i imovine, ostavljajui veinu pravde u rukama lokalnih glavara. Vrlo malo pravde zapravo upravljano na razini glavara proizvelo je pisane dokaze, osim kada je pozivao domaeg povjerenika. U kontekstu albe dobiva se uvid u ono to se dogaalo na lokalnoj, tradicionalnoj razini i zato se tako malo sluajeva sodomije pojavilo u pisanim izvorima. Godine 1921, poslovoa Mbata (iz Bindura) je rekao:
U domaem obiaju trebamo zahtijevati zvijer [kao kaznu] ako je domorodac okusio sodomiju. Ako je, meutim, to uinio tokom spavanja [odbrana od nesvjesnog nonog izluivanja u zajedniki krevet] jo uvijek bismo trebali zahtijevati odtetu, ali samo mali iznos. Bio sam zadovoljan jer nije bilo nita namjerno [naglasak moj] o tom inu.
Ne udi da svijest o tome da bilo koji in sodomije ili pokuaja sodomije moe biti odbranjen tvrdei da se to dogodilo u snu ili polu-snu, to je bilo vjerojatno da e proizvesti blai odgovor od glavarskih sudova, to je znailo najjednostavnije napraviti ovaj zahtjev te se baviti njime malom novanom kaznom na poslovoinu diskreciju. Meutim, u urbanim podrujima postoji papirni trag homoseksualnosti. U razdoblju 1897 - 1921, Salisbury je bio oko 33 posto evropski, ali samo 10 posto suenja za sodomiju su ukljuivala bijelce. Iako je ostatak populacije (preko 60 posto) bilo nebijelo, veina ovih pojedinaca su bili takoer nedomorodaki
useljenici (crni Afrikanci odnekud drugdje, Azijati, obojeni itd.). Ova nedomorodaka, nebijela populacija nije bila, meutim, veina na suenjima za istospolne odnose. Stoga, iako su domai Zimbabveanci (ona) inili samo oko 20 posto stanovnitva Salisburske populacije, oni su inili vie od polovice sluajeva na sudu. Ono to Mugaba i njegovi pristae naglaavaju, meutim, jeste da bijeli i Azijci prevladavaju na albenoj razini. To ne udi. Bijelci i (u manjoj mjeri) Azijci su vjerovatno vie bili u mogunosti priutiti albeni proces. Kada se gleda na ukupnost preivjelih sluajeva jasno je da su domorodaki Zimbabveanci bili vjerovatno skloni injenju homoseksualnih inova kao i bilo ko drugi. Zato onda tvrdnje od strane Mugabija i, u manjoj mjeri, od strane drugih crnih afrikih voa na drugim mjestima? Jasno je da su Mugabijevi politiki interesi slueni njegovom sposobnou da se prikae kao moralni bedem protiv stranih izopaenosti. tovie, mora se zapamtiti utjecaj uhienja Canaa Banana 1997. zbog sodomije teko da moe biti sluajnost to to je Mugabijeva kampanja zapoela 1995. utirui put za uhienje Banane. Sramota prvog predsjednika zemlje, bliskog prijatelja i pristalice Mugabea, znaila je da je neophodno da se Mugabe udalji od Banane i njegovih aktivnosti. Meutim, ak je i zimbabveanska vladajua klasa imala malo strpljenja za irenje i objavljivanje skandala. Herald spominje suenje, ali mnogo tinte se prolilo na napad entuzijazma junoafrike tampe zbog detalja. Sunday Mail jednostavno je odbio spomenuti sluaj. U podruju vanjskih poslova sodomija kao uvoz je najkorisnija. Mugabe redovno optuuje bive kolonijalne sile, Britaniju, da njome dominira gej mafija. Dr. Ken Mufuka, historiar, koji je ivio u amerikom biblijskom pojasu godinama, napisao je svoje Alistair Cooke Pismo iz Amerike za Sunday Mail. Ograujui se protiv moi homoseksualaca i feministica (koje on tretira kao jedno te isto), esto je portretisao Ameriku (sredite svjetskog kapitalizma i globalizacije) kao zemlju koju su prekoraili homoseksualci. Dakle, zbog unutarnjih i vanjskih
politikih razloga. Mugable je imao interes u promicanju homofobije - porodine vrijednosti su moni politiki alat u vie mjesta nego u Sjedinjenim Dravama. Meutim, kampanja Zimbabvea posebno je zarazna jer tvrdnja da je homoseksualnost strana omoguuje napade protiv afrikih homoseksualnih osoba i aktivista za gej prava kako bi bili uhvaeni u jezik rasizma i izdaje rase. To objanjava kako je jedan zimbabveanski parlamentarni zastupnik govorio o nadbiskupu Desmond Tutu i Nelsonu Mandeli (kada su osudili homofobiju) kao o pseudo dobitnicima Nobelove nagrade za mir. Kampanja je takoer imala podrku mnogih vodeih crkvenjaka. Na primjer, dr. Michael Mawema (sveenik afrike reformirane Crkve) je rekao da bi homoseksualci trebali biti kastrirani, javno objeeni i kamenovani kao pervertiti. Njegova itava stranica oglasa u Heraldu (dravni list) bila je izriit u svojoj homofobiji i mrnji:
Kriarski rat protiv silovatelja i homoseksualaca Bog zapovijeda smrt seksualnih pervertita. Naa kultura i tradicionalni sistem pravde ih osuuje na smrt. Naa religija ih osuuje na smrt. Silovanje, incest, homoseksualne rtve ele da seksualni zlostavlja umre. Zato zakon odobrava ta zla i spaava seksualne pervertite od smrti?
Svi oni zabrinuti zbog nedostatka pravde za seksualno zlostavljanje su pozvani na sastanak.
Raspravljanje prijedloga potrebnih za donoenje zakona koji e zatititi seksualne rtve i propisati uinkovite kazne za krivce. Postaviti odbore za mobiliziranje Zimbabveanaca protiv seksualnih pervertita .
Dnevni red:
Ono to najvie oarava u ovom oglasu i opoj kampanji na ijem elu je bio Mugabe je gotovo potpuni nedostatak meunarodne osude. Da se ovakva kampanja vodila protiv bilo koje druge manjinske grupe (crnaci u Americi, Jevreji u Njemakoj - iako moda ne ene u strogom muslimanskom drutvu) bilo bi komentara i djelovanja. Kao to je Marc Epprecht pokazao, jednostavna je injenica da su tvrdnje na kojima se temelji zimbabveanska kampanja netane, doista varajue. Od najranijih preivjelih zabiljeki postoje dokazi o istospolnim aktivnostima meu domorodakim Zimbabveancima. Sistem pravde koji su provodili Britanci, kao i temeljne pretpostavke o crnim Afrikancima, bile su sklone marginaliziranju svoga mjesta u historijskim zapisima. Ipak, homoseksualni Afrikanci su bili prisutni u pre-kolonijalnom Zimbabveu i na drugim mjestima na kontinentu. Jo vanije, afrika drutva su dokaz raznolikosti kulturnih reakcija na istospolne aktivnosti, koje direktno potkopavaju rasistike pokuaje generalizacije tih kultura i paualnog ubacivanja u amorfnu masu primitivaca. Naalost, neke afrike politike i religijske voe bi radije podravale stajalite svoga prekolonijalnog drutva koje su stvorili Evropljani (da opravdaju imperijalizam) nasuprot iskrenom prihvaanju razliitosti, jedinstvenosti i kreativnosti u stvaranju i odravanju, kulturnog nitavila za osobe sa nestandardnom seksualnou. Prije naputanja Afrike mora se suoiti sa konstruktivizmom i drutvenim relativizmom koji prednjai. Mnogi Afrikanci i danas, uzimajui njihovo vodstvo od onih Evropljana koji su napisali mnogo opravdavajui evropsku eksploataciju i osvajanje Afrike, jednostavno tvrde da su istospolne aktivnosti bile nepoznate Afrikancima prije utjecaja van kontinenta. Homoseksualnost je, u ovom pogledu, strani uvoz i infekcija. Od Mugabe do afroamerikih rep zvijezda, tu je lajtmotiv o tome da Afrikanci, njihovom domorodakom stanju, nisu poznavali takvo ponaanje.
To je problematino na vie razina. Prvo, ta znai Afrika? ini se jasnim da mukarci poput Mugabea, koji okrivljuju homoseksualnost za arapsko-islamske i zapadne utjecaje, misle na subsaharsku Afriku crnu Afriku. To kao da implicira da su muslimanski stanovnici sjeverne treine kontinenta mogli bismo rei hakeri, ne stvarni Afrikanaci. Drugo, to spada u opasnu zamku homogenizacije svih afrikih drutava i kultura u jednu amorfnu stvar. Zasigurno ovo dolazi u ruke rasistima, koji ele da bace mase ovjeanstva u nekoliko diskretnih, nediferenciranih grupa. Dodatni problem je da je ova problematika stvarno jedna od definicija. Ako afriki voe i drugi tvrde da zapadna, drutveno konstruisana, homoseksualnost kasnog 20. vijeka je bila nepoznata u Africi, onda u tom najjednostavnijem i najuem smislu oni su u pravu; to je bilo jednako nepoznato na Zapadu. U stvari, to je neargumentovano! Moglo bi se jednako uinkovito tvrditi da moderna stajalita o heteroseksualnosti (partneri odabiru jedno drugo zbog ljubavi bez obzira na drutveno-ekonomski status ili druge hijerarhijske odnose) su strana u Africi, infekcija u domorodakom drutvu - to e biti istinito. Takav pogled je pogrean, besmislen i, u konanici, laan. Pravo pitanje je da li su se ili ne istospolni genitalni odnosi deavali izmeu mukaraca ili izmeu ena u afrikim drutvima prije dolaska arapskih i evropskih utjecaja. Svaka biljeka dokaza sugerira da je to sluaj. Mukarci su imali genitalni kontakt sa mukarcima i ene sa enama. Da budemo poteni, nije uvijek jasno prikazano da bi njihova drutva razumjela ove fizike aktivnosti kao seksualne aktivnosti. Jednako je sigurno da konstrukcija u Africi dosljedno pretpostavlja da e se brak i prokreacija odrati bez obzira na bilo koje druge seksualne, fizike ili emocionalne veze. Moe se sigurno tvrditi da mukarci nisu voljeli jedni druge, ali je jo lake tvrditi da veina mueva nisu voljeli svoje supruge - u modernom, zapadnom smislu te rijei. Takav argument, u svakom sluaju, oito je smijean. Moe se tvrditi da su to bila
univerzalna oekivanja u afrikim drutvima da bi se velika veina mukaraca i ena vjenala i raala. Meutim, jasno je iz bilo kojeg fer itanja historijskog, kulturnog i lingvistikog izvora da se nisu svi uklopili u ovaj obrazac i da je veina afrikih drutava pronala neki nain za izgradnju nia u kojima su ovi nekonformisti mogli opstati. Jo vanije, kao to smo vidjeli i drugdje, ini se da su afrika drutva prihvatila da seks zbog raanja i seks iz razonode nisu bili direktno povezani i jedan nije bio bolji od drugog. Niti su pretpostavljali da je arina taka za emocije i ljubav bila brana veza. Gdje nas to vodi dok se pripremamo da napustimo Afriku kako bismo razmotrili druge dijelove svijeta? Afrika se ini normalnom u smislu irih globalnih dometa stavova prema istospolnim odnosima i vezama. Afrika drutva, zajedno sa onima indijskog potkontinenta i Dalekog istoka, su pretpostavljala da e gotovo svako raati, ostavljajui prostor za seks iz zadovoljstva kako bi imali vie razliitih naina za oduak. Ova drutva su takoer izgradila naine normalizacije i tolerisanja onih koji se nikada nisu vjenali ili uestvovali u prokreaciji. Ako neki Afrikanci ele tvrditi da to nije sluaj, onda moraju prihvatiti implikaciju da su Afrikanci historijski i globalno abnormalni. Ako se ele drati modela normalnosti i moralnosti konstruisane od strane svojih zapadnih osvajaa to je, naravno, njihov izbor, ali i njihove vlastite historije, kulturna batina i jeziki zapisi, kao to i svjedoanstvo svih drugih svjedoka nezapadnih/kranskih drutava sugerira da e to biti neprirodno-abnormalno. Afrika drutva, u pronalaenju mjesta za istospolne aktivnosti i pojedince, dokazuju da su bili dio normalnog ponaanja ljudskih zajednica irom svijeta kroz vrijeme. Zato bi Afrikanci i drugi eljeli uskladiti svoje historije sa kulturnim obrascima koji su najmanje normalni u historijskom, globalnom smislu? Kao to smo vidjeli, konzistentno negativno i nasilno odgovaranje na homoseksualnost su reakcija svojstvena Judaizmu, islamu i, posebno, kranstvu. Homoseksualnost, a nikada ponaanje veine i nikada historijski posmatrano kao
cjeloivotna alternativa za veze zbog raanja, postoji u gotovo svim kulturama irom svijeta i kroz vrijeme je prihvaena i uklopljena u strukture drutva. Doista, virulentna homofobija zapadnog kranstva pokazala se kao znaajka koja je dola do ostvarenja samo u posljednjih 500 godina i nikada nije bila dosljedna. Jo vanije, irenje negativnog kranskog stajalita na homoseksualnost postaje irom svijeta samo rezultat devetnaestovijekovne globalne hegemonije Evrope, te kulturne i ekonomske dominacije Sjedinjenih Amerikih Drava u prolom vijeku. U stvari, zapadna kolonizacija uma nastavljena je brzo, pomagana i podravana od strane nezapadnjaka, za koje se ini da su savijeni od rtvovanja svojih vlastitih historija i tradicija u nastojanju oponaanja svih aspekata onoga to ak i oni smatraju uspjenim kulturama Zapada. Zapad je dominirao velikim dijelom svijeta i mijenjao je postojee kulturne obrasce. Preputeno je onima voama i drutvima, koji su odbacili zapadnu politiku i drutvenu dominaciju i koji se trude da se odupru zapadnoj ekonomskoj i kulturnoj hegemoniji da odlue ako ele uiniti ono to Zapad nikada nije uspio, unato svojim najboljim naporima - to jest, da iskorijene njihove historije. Moe se potvrditi ono to se javlja, kao historijska stvarnost irom svijeta - kako su istospolno ponaanje i pojedinci imali svoje mjesto u nezapadnim i predkranskim drutvima - ili nastojati izbrisati ove Afrikance, Indijce, Kineze i ostale iz historije. Zapadnjake su sa pravom kritikovali drugi narodi za dranje za historiju koja uveliko brie trgovanje robovima, genocid itd. iz ire popularne svijesti u korist mrtvih, bijelih mukaraca. Bilo bi doista alosno, meutim, da su to bile ruke nezapadnjaka koji su isprali mrtve, crne, indijske, afrike i azijatske mukarce i ene iz njihove vlastite historije samo zato to su sudjelovali u istospolnima aktivnostima. Dolaskom Britanaca i zamjenom mugalske dominacije sa snagom istonoindijske vlasti, situacija u Indiji se poela mijenjati (kao i u Africi). Dva trenda su primjetna. Prvo, negativni
stavovi prema istospolnim aktivnostima su postali glasniji, sve vie gromki i sve vie zajedniki. Kao to smo vidjeli, uvijek je postojao odnos prema seksu izmeu mukaraca koji ga je posmatrao kao neukusan i ritualno neist. Meutim, to je bilo vie nego uravnoteena dvosmislenost prema seksu u hinduistikim priama o bogovima i boicama, kao i prevladavajua realnost historijskih linosti i osjeaja u knjievnosti, posebno u poeziji. Englezi-Britanci, naroito nakon pretpostavke o izravnoj vladavini nakon Velike Pobune / Mutiny, sve vie namee pravne i moralne kodekse kranske viktorijanske Britanije na Indiju. Drugi trend je, na neki nain, ak i fascinantniji. U 19. i 20. vijeku, knjievnost i drugi popularni mediji su se okrenuli prema lezbejstvu kao primarnom obliku zastupljenog istospolnog ponaanja. Tradicionalno, muko-dominirajue indijsko drutvo (i hindusko i muslimansko) bilo je fokusirano na seksualne aktivnosti mukaraca - ak i sa drugim mukarcima. Kada se raspravljalo i portretisalo o istospolnosti ona je bila muka. Meutim, u modernoj Indiji ovo je zamijenjeno veim fokusom na, i interesom za, ensko istospolno ponaanje. Broj pretpostavki moe biti napredan u objanjenju. Heteroseksualni mukarci su znatno manje ugroeni - i preesto uzbueni - lezbejstvom. U Indiji, kao to smo vidjeli i na drugim mjestima, seks izmeu ena nije stvarno smatran seksom i stoga je posmatran drugaije. Ponavljano pitanje je li seks bez penetracije seks je ponovo vidljivo. Bilo koji razlozi da su u pitanju, seks i ljubav izmeu mukaraca je znatno manje vidljivija nego to je to historijski bio sluaj, dok je lezbejstvo (bilo seksualno, emocionalno ili oboje), postalo je drutveno prihvatljivo (ili tolerisano) lice istospolne aktivnosti. Kao u evropskim idejama, moramo biti oprezni kada raspravljamo o reprezentacijama lezbejstva. Preesto su one za mukarce i od mukaraca: lezbejstva kao muka erotika, prije nego bilo koji taan opis istospolnih odnosa izmeu ena. To je moda sluaj u jednom od najpoznatijih reprezentativnih oblika o lezbejstvu u modernoj Indiji: Rekhti poezija. To je
oblik poezije u razvijenom urdu (uglavnom) u 19. vijeku koju su pisali muki pjesnici sa sjeditem u kneevskoj dravi Avadh (glavni grad Lucknow), piui enskim glasom. Pjesnici, piui kao ene, su prikazali eksplicitnu ensku seksualnost, naroito lezbejstvo. U mnogim sluajevima, Rekhti pjesme vodeih pjesnika su izbaene iz njihovih objavljenih djela kao previe opscene. Za nae potrebe, vano je zapamtiti da su pjesme napisali mukarci o tome ta su mislili (ili bi eljeli misliti) o tome kako je izgledala enska seksualnost i lezbejstvo. Sa druge strane, nema razloga pretpostaviti da ovi dvorski pjesnici nisu imali redovan kontakt sa kurtizana i bili, dakle, u mogunosti da govore za te ene kroz njihovu poeziju. Ono to se vidi je preklapanje izmeu Rekhti poezije i ranijih gazelskih oblika, na primjer u Bustani-I Khayal prema Siraju Aurangabadiju (1715 - 1763). Opustoen nakon gubitka svoga dragog, pjesnik se okrenuo svojim prijateljicama, kurtizanama zbog udobnosti. On ih je opisao kao jedan drugog aliyan (bliske djevojke) i jedan komentator je objasnio da su imale aren karakter (rangin mijaz smo vidjeli gore, mislei na one dane istospolnim ljubavima). Drugdje, takve ene - koje su esto bile plesaice i muziarke, kao i kurtizane nazivale su se chapathaz (seks izmeu ena) i ismijavale su brak i heteroseksualne veze u satirikim pjesmama. Dok ove ene nisu mogle pisati o svojim ljubavima u Rekhti poeziji, svakako nisu zazirale od artikulisanja njihovih ukusa, i inilo se da su ih muki Rekhti pjesnici povremeno slsuali. etiri od pet rijei (dugana, zanakhe, satar, chapathai, chapatbaz) su identificirane u kasnom 19. vijeku od strane pionira seksologa Havelocka Ellisa kao da se odnose na lezbijke koje se pojavljuju u vrsti. Ne samo da su ove pjesme bile odbijene kao opscene, one su takoer bile napadnute zbog svoje proste senzualnosti i tjelesnosti u poreenju sa gazelskom poezijom, koja je predstavljena kao da je sva mistina, duhovna ljubav. Kao to smo vidjeli, gazeli nisu samo eksplicitni u oroavanju ljubavnika i ljubljenog kao mukaraca, ali i kao prilino fizike. Taj isti
pokuaj da podijeli ono to su u osnovi muslimanski kulturni oblici poezije u mistinu, duhovnu, muko-muku poeziju (itati dobro) i proste, fizike, ensko-enske poezije je replicirano takoer u hinduistikoj tradiciji. Reeti poezija je osuena kao prosta i erotska, dok je Bhakti poezija profinjena i pobona (iako u oba anra odnosi su uglavnom muko-enski). Zakljuak u obje kulturalne forme je taj da postoji pokuaj da se reinterpretiraju neke knjievne forme kao mistine i predane, bez bilo kakve erotike i senzualnosti, pogotovo ako to ukljuuje istospolne aktivnosti. Istospolni prikazi ili su odbaeni kao opsceni (Rekhti) ili protumaeni kao duhovni (gazel). Ista vrsta pristupa se iitava u ekspirovim sonetima (uglavnom pisanim za mukarce), kao nefizikih i umanjene ili alegorije koje su napadale putenost Pjesme nad pjesmama / Salomon u Bibliji. Podjednako vano, odbacivanje od strane viktorijanske britanske kulture i nekih elemenata moderne indijske drutveno-politike elite moe imati puno toga u vezi sa Lucknowom kao sa svojim navodno opscenim sadrajima. Dok je Avadh bio arina taka najeeg otpora Britancima 1857 - 1858, ova snaga je kasnije oklevetana od strane Britanaca, koji su prikazali Avadha kao dekadenta i istonjaka. Ponaanje vladara i elite Avadha dozvolili su Britancima da kastriraju svoje najvatrenije odane vojne i politike protivnike, u stvari, optuujui ih da su enstveni i nemuevni - u modernom govoru, nazivajui ih gejevima. Jedan od posljednjih kraljeva prije Pobune, Navab Nasirudin Haider (vladao 1827 - 1837), ne samo da je imao jedanaest ena na svom dvoru koje su predstavljale supruge posljednjih jedanaest itskih imama (kao to je njegova majka), ali, na roendanima imama, pretvarao se da ide na rad i poraa ih! Osim toga, slubenici dvora su imitirali njegovo usvajanje enske odjee i karakteristika tokom tih roendana - i u drugim prilikama. Britanci mora da su bili posebno ljutiti kada su shvatili da su njihovi najei vojni protivnici 1857 - 58 predvoeni mukarcima koji su proveli neto od svoga vremena u potezanju i iji je kralj imitirao poroaj kao oblik religijske
slube. To da su indijski nacionalisti esto prihvatali britanski pogled na muslimansko vladanje Avadhom kao dekadentno, jednostavno naglaava u kojoj je mjeri indijska historija pred post-kolonijalno usaivanje i asimilaciju vrijednosti i morala imala carske moi: kranska viktorijanska Britanija. Te vrijednosti, meutim, bile su razliite i svojstvene po obliku Britancima u inozemstvu. U Indiji, Britanci su razvili vrstu hiper maskulinosti. Konkretno, Britanci su postali zabrinutiji osiguravanjem da njihov imid u oima autohtonih naroda ostane izuzetno muki i ratoboran. Slika ratnika je postala kljuna. Tako je do 1839, bilo eksplicitno da je privoenje nepristojnog asnika dolo do obuhvatanja ponaanja sa tendencijom da umanji karakter britanskih asnika u miljenjima domorodaca. U tom kontekstu bilo je presudno za odravanje odnosa prema spolu i seksualnosti koji je, iz britanske perspektive, bio muki to je vie mogue ali i pod kontrolom pravi mukarac je kontrolisao samog sebe. To nije bila mala briga, jer je ukljuivala pokuaje kontrolisanja seksualnog ponaanja velikog broja evropskih vojnika na potkontinentu. Dio ovoga je bio pokuaj da se osigura da ovi vojnici ne postanu autohtoni upetljavajui se u stalne veze sa domorodakim enama. To je, naravno, bilo problematino. Ako se mukarci nisu enili (preko konkubinata) lokalnim enama, oita alternativa - ili ona koje su se najvie bojali britanski asnici i slubenici - bilo je da se ukljue u seks sa svim ostalima. Kako je gotovo treina evropskih vojnika bila hospitalizirana sa spolnim bolestima u bilo kojem trenutku u ranom 19. vijeku, problem je bio kritian. Odbacujui prihvaanje konkubinata (koji su preferirali Nizozemci u Indoneziji, i Francuzi u Africi), britanci su izabrali regularnu prostituciju - konkubinat bi ugrozio djelotvorne homosocijalne veze meu vojnicima, dok bi ukupna segregacija vodila do sodomije. Agresivna, nasilna, neemocionalna (samo seks, ne ljubav) heteroseksualnost, uz opijanje, proizvela je mukost koja je zadrala evropske vojnike odsjeene od domaih drutva i
superiornog, samokontrolisanog asnika kulture. U osnovi to je bio domain elitnih britanskih uvjerenja o slaboj, degenerativnoj prijetnji istone kulture i ponaanjem voenim seksom, nekontrolisano ponaanje Evropljana o manjim nareenjima. U tom kontekstu, kako bi se suprotstavilo svakoj naznaci da su Britanci bili ita osim jako tvrdoglavi, maskulini mukarci, Britanci su nastojali osigurati da bilo koje seksualno abnormalno ponaanje - svako isklizavanje u masku hipermaskulinosti bude drano u tajnosti kako se ne bi potkopala samokultivirana slika maskulinosti i mukosti u lice raskonosti i senzualnosti Istoka. U tom kontekstu projekcije slike, suenja za silovanje i sodomiju su u velikoj mjeri bila zakonski voena u tajnosti. Nezavisni sudac odvjetnikovog ureda u Bengalu preporuio je da bi se suenje za silovanje djevojice u dobi ispod deset godina trebalo biti provoeno in camera. Godine 1835. isti ured je odluio da bi se suenja za neprirodna djela (bestijalnost i sodomiju), takoer trebala voditi iza zatvorenih vrata. U Britaniji, javna suenja za sodomiju (npr. Oscar Wildea) bila su izuzetno uinkovita u jaanju drutvenih struktura protiv istospolnih djela. Meutim, u Indiji, suenja su bila tajna, a krivnja je prenoena u Australiju, jer bi svaki publicitet mogao potkopati muevnost Evropljana u oima sepoys (domorodakih vojnika), posebice, i openito, u iroj domorodakoj kulturi. Dakle, ova politika je bila tako svjesna da je (1846) zakonska ovlast rekla: prenos nema drugih preporuka kao to je kazna za vojnike, ali da se rjeava poinitelja. U sklopu nekoliko godina od inkorporacije Indije u Britansko carstvo u razdoblju nakon Pobune iz 1857, britanski zakon je nametnut na novim carskim podrujima u obliku indijskog Kaznenog zakona iz 1861. Ovaj zakon, uinkovito, je preveo engleski zakonik u Indiju. Kao takav, tajming nije mogao biti zanimljiviji. Godine 1860, novi anti-sodomski zakon je uveden u britanski zakon. Kod kue, to je bio progresivni in zamjene smrti sa zatvorskom kaznom kao normalnom kaznom
za sodomiju. Takoer je pruilo definiciju za istospolna djela koja bi se, uz neku duhovitost, primjenjivala na lezbejstvo. Nadalje, to je uinilo osuivanje lakim u definisanju sodomije kao obine penetracije, a ne, kao to je bila tehnika situacija ranije, kao penetraciju i ejakulaciju. Akt donesen u indijskom zakonu kao Odjeljak 377 indijskog Kaznenog zakona - i jo uvijek je na snazi:
Ko god dobrovoljno bude imao tjelesni snoaj protiv naloga prirode sa bilo kojim mukarcem, enom ili ivotinjom, bie kanjen kaznom zatvora, ili kaznom zatvora bilo zbog opisa pojma koji se ne moe produiti na deset godina, te e biti odgovoran za prekid.
Dolo je do pratee objanjavajue napomene: penetracija je dovoljna da saini tjelesni snoaju potreban za kazneno djelo. Zanimljivo je da je ovaj zakon znaio da sodomija nije bila nuno, in izmeu odraslih osoba. Umjesto toga, muki silovatelj (ili zapravo ena koja tjera drugu osobu nekom vrstom provedbe) bila je sodomit, a ne silovatelj. Takoer, nedostatak bilo kakve reference na anatomiju (penisa) u odnosu na penetraciju znailo je da lezbejstvo nije bilo iskljueno iz zakona, iako je bilo nevjerovatno da e biti kanjeni. Jo vanije, in sam po sebi, u indijskom kontekstu, rijetko je koriten. Samo trideset est gonjenja dogodila su se od 1861 2000, a veina se odnose na muko silovanje. Meutim, zakon ostaje na snazi i moe se koristiti, uinkovito, da zastrai, uznemiri ili ucijeni bilo koga ko stupa u istospolne prakse. Jo bizarnije, on je takoer bio koriten (1998) za procesuiranje Meunarodnu populacijsku slubu za promicanje homoseksualnosti u seksualnom obrazovnom programu. Ipak, Viktorijanci su uinili vie od promjene indijske pravne strukture. Oni su takoer opravdali okupiranje i kontrolu potkontinenta definiranjem paternalistike i civilizacijske misije za sebe u Indiji. U ovom modelu, Indija je bila kultura nalik na
djeiju loe upravljanu dekadentnim, ulnim elitama, koje su se valjale u poronoj erotici. Hinduska religija je dola po odreenu kritiku, sa seksualnom dvosmislenou svojih bogova i boica. Viktorijanski orijentalisti bili su skloni podjeli hinduskih spisa u dvije kategorije: Velika tradicija i Manja tradicija. Brahmanovi spisi klasinog indijskog perioda (koji su znatno manje senzualni) su sr biveg i predstavljenog muko dominirajueg, heteroseksualnog stajalita o historiji i mitu (Mahabharata; Ramayana; i neki pravni zakonici, dharmashastras, kao to je Manusmirti). Potonja tradicija sadravala je mnogo od puranske knjievnosti srednjeg vijeka, sa svojim bezbrojnim priama o ivotima - i seksualnim ivotima - bogova (na primjer Kama Sutra; bajke; tradicionalne prakse kao to su enski brakovi, maitri karar i istospolna ikonografija nekih hramova, kao to su Tara-Taratini u Orissi). Britanci su takoer omoguili itanje indijske politike historije kako bi se ogledala njegova kritika hinduizma. Indijski srednjovjekovni i mugalski vladari su predstavljeni kao dekadentni, sa svojim haremima, evnusima, hramom i dvorskom prostitucijom, poligamijom itd; islamski vladari su bili posebne mete. Novi zapadni vladari takoer su dijelili elitu hinduskog drutva, inei zajedniku stvar sa borilakim kastama i grupama i klevetanjem gornje, brahmanske kaste kao dekadentne i hedonistike. Gdje god je to mogue, drevne antike kulture potkontinenta odrane su kao moralnije - itanje historije uglavnom je pretrpilo post-kolonijaliste. Gdje god je potrebno, ak i tekstovi Velike tradicije su promijenjeni kako bi model proradio. Proces je zapoeo rano: Sir William Jones (1746 - 1794) u svom prevodu Gite Govinda iz 18. vijeka izostavio je odlomke koji su isuvie luksuzni i previe hrabri za evropski okus. On je takoer preveo Hafizov osmi gazel na takav nain da je rodno neutralni perzijski (koji snano implicira da je bio mladi mukarac) postao, na engleskom, definitivno mlada djevojka. Viktorijanske vrijednosti, koje su bile anti seksualne i, posebno, za razliku od seksa iz uitka, imale su dubok utjecaj. Indijci
su bili u velikoj mjeri predstavljeni modelom za mukarce/mueve, ene/supruge i djecu koji su bili viktorijanski, britanski i kranski. Dakle, ovo je bilo tako uinkovito da je monogamni heteroseksualni brak postao model za prihvatljivo, prirodno, moralno i religijsko seksualno uparivanje. Dakle, stvaranje protestantskih hinduskih pokreta (kao to su Arya Samaj, osnovana u ranim 1900-tim od strane Dayananda Saraswati, brahmanskog uenjaka), koji se suprotstavio mnogobotvu, idolatriji i poligamiji kao priraslicama i korupcijama vedske tradicije te je pokuao pronai modernost (tj. zapadno) u drevnoj Indiji. Britanci su moda otili, ali njihov trajni uspjeh je bio u preoblikovanju pan-indijske kulture uz viktorijanske kranske linije. Promiskuitet i majinska linija nasljeivanja koritena u dijelovima Kerale i prostitucije u hramovima (muke i enske) - sve to je posmatrano sa nekim prezirom u predkolonijalnoj Indiji i to su Britanci snano odbijali bilo je zabranjeno od strane nezavisne Indije navodno osloboene od snaga zapadnog imperijalizma (i politikog i kulturnog). Pravi problem za indijsko drutvo (tada i sada) je to da nakon to je prihvatilo zapadnu kransku ideju mukarevog mukarca na vrhu hijerarhije sa inferiornim enama, monogamijom, heteroseksualnou itd., svaka pojavnost kulture koja se nije uklopila u ovaj model bila je i neugodna i, potencijalno, pomogla je podupiranju britanskih tvrdnji da je indijska kultura bila dekadentna i da joj je bila potrebna vrsta ruka britanskog paternalizma - zapadnog, kranskog, viktorijanskog oinskog lika. Dakle, kada je Katherine Mayo u svojoj Majci Indiji (1927) spojila nacionalistiku, antiimperijalnu borbenost sa seksualnom devijacijom:
Bengal je sjedite najeih politikih nemira - proizvoa indijskog glavnog usjeva anarhista, bombaa i ubica. Bengal je takoer meu najeim podrujima Indije sa seksualnim pretjerivanjima; medicinski i policijski autoriteti u bilo kojoj zemlji posmatraju vezu izmeu kvalitete i queer misli
- iscrpljenost normalnih puteva uzbuenja stvarajui pritisak i pretraivanje u abnormalnom zbog zahvalnosti.
Odgovor nije bio da se brani pravo mukaraca da budu slobodni, ne samo politiki nego i seksualno, od Britanaca, nego tvrdititi da hinduizam nije bio anti-sodomski kao kranstvo i, u svakom sluaju, takvo ponaanje bilo je strano u Indiji. U tom kontekstu lako je vidjeti zato drava i mnogi savremeni politiki lideri (posebno ekstremniji nacionalisti) i dalje ne oznaavaju homoseksualnost kao strani uvoz dok pokuavaju iskorijeniti ili oistiti tradicionalne prakse koje jo uvijek postoje u Indiji: istospolno okruenje (ashram i khanqah), muka prostitucija, konkubinat i domae sluge kao seksualni objekti. Alternativni pristup, kako bi se vrednovale tradicionalne norme iznad onih zapadnih, nije bez nekih pristalica: 1897, indijski autor i muslimanski apologet Muhammed Abdul Ghani je tvrdio da se poligamija zadrala Indiji relativno slobodna od prostitucije, za razliku od kranskog, monogamnog Zapada. Najoitiji i okantni uinak britanskog itanja indijske prolosti je odgovor muslimana za teret uvoza sodomije na potkontinenta. Godine 1882, indijski islamski uenjak Altaf Husar Hali (1837 - 1914) je vodio kampanju kako bi se uklonili djeaci-ljubavnici iz urdske poezije (gazel). Slian osjeaj je temelj za izjanjenje o krivnji od Andaliba Shadanija (1904 1969, uenjaka urdske knjievnosti) da je bilo kakvo spominjanje djeaka-ljubavnika uvreda za iste emocije (ljubav). Zar ne bi bilo divno ako bi svi koji misle dobro urdskog jezika unite sve to mogu od takve poezije, tako da ta runa mrlja na urdskoj reputaciji bude oprana. U svojoj raspravi iz 1965. godine Nasl Kushi (Samoubistvo rase), islamski autor Mufti Muhammed Zafiruddin je dodao zaokret na optubu protiv muslimana rekavi da je sodomija uvedena od strane Perzijanaca (to jest, ija, ne sunitskih muslimana). Alternativno stajalite je dozvano od strane indijskog pjesnika Firaqa Gorakhpurija (roenog kao Raghupati Sahay, 1896 - 1982), koji je optuio one koji napadaju
homoseksualnost indijske historije i poeziju robovskog mentaliteta i pjeake predrasude. Homoseksualnost, tvrdi on, je bila sredite urdske gazelske poezije, ne sluajnost najosjetljivija vena njihovog ivota. Ponovo se vidi kako historija homoseksualnosti postaje sastavni dio polemike protiv drugih. Doista, historiar Suleri je tvrdio da homoerotika temelji fundamentalnu dinamiku kolonijalne interakcije - imperijalni gospodari nuno kastriraju i feminiziraju (ili infantiliziraju) one koje ele pokoriti. U ovoj shemi, bilo koja imputacija istospolnih aktivnosti je uvreda i opravdanje za kontrolu. Ova predrasuda (na temelju prihvaanja zapadnjakih kranskih ideja mukosti) da mukarac ne bi imao seks sa drugim mukarcem i da takvo ponaanje iscrpljuje opi pogled na indijsku akademiju, kao i popularni prikaz u drugim dijelovima svijeta. Na primjer, nedavni filmovi koji opisuju odnos Ahilej-Patrokle i Aleksandar Veliki-Hephaistione ili idu na velike daljine kako bi ponovo interpretirali istospolne veze (Ahil i Patrokle su bliski, jer su roaci) ili ih jednostavno ignoriu u korist heteroseksualne romantike (Alexander voli svoju perzijsku princezu-mladu i ima samo profesionalnu, drugarsku vezu sa svojim generalom). U stvarnosti, Indija je mjesto sa sloenim drutveno-kulturno-historijskim odnosom prema seksualnosti, idealno mjesto za ispitivanje uspjenog irenja kranskih i zapadnih vrijednosti o seksu. Oba kraja politikog spektra obznanjuju homoseksualnost, izlaui njihove zaduenosti i potinjenost, zapadnim idejama, i sekularnim i religijskim. Entuzijazam za drutvenu konstrukciju bive kolonijalne kulture i odbacivanje prethodnih kulturnih normi kao dekadentnih i prezrenih ne moe biti vie ekstremnije ili oitije. Vodei indijski marksist, osuujui pozive na ukidanje Odjela 377, rekao je da je homoseksualnost naopaka i reakcionarna, kao to su sati (udovice koje su se bacale na muevljeve lomae), poligamiju i kastinski sistem. Budui da je drevni i iroko rasprostanjen (u indijskoj kulturi) vie ne ini
homoseksualnost moralnom nego to bi incest ili sodomija. On je zakljuio rijeima: gej osloboenje je:
dekadentna buroazija ... poticanje svih devijantnih oblika seksualnog odnosa ... Marksisti se dre heteroseksualnih, monogamnih odnosa i proganjanju sve devijantne oblike seksualnih odnosa, ukljuujui i homoseksualnost ... marksisti pokuavaju promijeniti [naglasak moj] seksualno ponaanje kroz obrazovanje ... Ako neki ljudi, protiv javnog mnijenja, zauzmu ulice uz prigovor da imaju pravo da oznae svoje seksualne potrebe na nain na koji ele, marksisti se ne ustruavaju da koristite silu protiv takvih homoseksualnih aktivista.
Desniarski aktivisti, kao to su Swapan DesGupta, priznaju da je lezbejstvo dio nae batine, ali dodaje:
kraa, prevara, ubistvo i druga [indijski krivini zakon] djela imaju dugu historiju. To ih ne uzdie na razinu batine ... Homoseksualnost se moda moe spomenuti u nekim [naglasak moj] drevnim prirunicima, pa ak je i prikazana u hramu u rezbariji ili u dvije [opet, moj naglasak], ali kao i u prepromiskuitetnom [tj. viktorijanskom, kranskom] Zapadu, to je bila prednost koja je doekana sa tolerantnim neodobravanjem. To je bila uvijek alternativa za brak i porodicu, ali nikada drutveno prihvatljiv izbor.
Gdje istospolne aktivnosti ne mogu biti prefarbane iz historije, alternativa je da ih odbacimo ili kao stranca ili izopaenog [neprikladno za jarko, muko drutvo] - seks kao uitak je neist; isti seks je za prokreaciju. Naravno, jednako je vjerovatno vidjeti protivnike prava optuujui ih da su faisti i homoseksualci. Na primjer, politiki protivnici RSS-a (Rashtriya Swayamsevak Sangh) i njegovo politiko krilo, BJP (Bharatiya Janata Party), ignoriu injenicu da
oba povezuju istospolne odnose sa anti-(hindu)-nacionalnom Drugosti. Za njihov dio RSS i BJP vide homoseksualnost i kao britanski ili muslimanski uvoz kao to su Britanci vidjeli sodomiju meu njima kao rezultat postajanja previe orijentalnim, previe indijskim! Mjeavina post-kolonijalizma i seksualnosti viena u svojoj najvioj destruktivnosti i zanimljivosti je reakcija Parsi zajednice na neovisnost. U podijeli pa vladaj kulturi britanske Indije, Britanci su se odavno oslonjali na to i poticali. Manjinski Parsi su bili glavni sudionici u trgovini opijumom u Kini. Ovaj visoki profil podrazumijevao je velianje poznatog Parsi trgovca Jamsetjee Jeejeebhoy (1783 - 1859) u vitetvu i, kasnije, baronstvu (prvi za jednog Indijca). Njegov ivot se preklapa sa ivotom jo jednog velikog Parsi trgovca, Jamsetji Nusserwanji Tata (1839 - 1904), ija je Tata Group kompanija i dalje ostala jedan od najveih komercijalnih konglomerata. U okruenju u kojem su kolonijalne vlasti vidjele domoroce kao pasivne, neznalice, iracionalne, izvana pokorne a iznutra prepredene, seksualno neobuzdane i emocionalno zahtjevne, Parsi su bili zainteresovani da se identificiraju sa samodefinisanom slikom koju su Britanci projicirali, kao hipermaskulinirane mukarace. Tokom britanske vladavine, Parsi zajednica je sama sebe vidjela, prema rijeima Parsi publikacije iz 1906, kao jednu utrku smjetenu u Indiji... koji bi mogla biti na trenutak nazvana bijelom. Godinu dana prije, Stray Thoughts on Indian Cricket napominje da mnogi bogati i obrazovani Parsi danas uzimaju godinji odmor u Engleskoj, ba kao muhamedanci ili Hindusi odlaze u Meku ili Benaresu. Ovaj stajalite o samima sebi je poivalo na identifikaciji Parsi vrijednosti (istinitost, istoa, ljubav, industrija i progresivno poboljanje) sa viktorijanskim mukim vrijednostima. Meutim, sa neovisnou, Parsis su sada bili u poziciji da budu bijeli u Indiji, ali ne vie pod kontrolom. Zajednica je napadnuta osjeajem samosumnje i strepnje za svoje mjesto u nezavisnoj Indiji. Ova introspekcija navela je neke da zakljue premda se rijetko govorilo da je pad Parsija izravan
rezultat degeneracije (feminiziranja) Parsi mukaraca. Mladi su danas esto optueni da su feminizirani, impotentni, neadekvatni, gej i mamini djeaci. Ne samo da to govori puno o stavovima, ideje funkcioniu u nezapadnom drutvu, preoblikovane godinama kulturnog imperijalizma. Nita od tog opeg trenda, meutim, ne moe promijeniti historiju. Istospolne veze su postojale i bile tolerisane ak i pod britanskom vlau - osobito u kneevskim dravama u kojima je teka ruka britanskog zakona poivala vie olako. Na primjer, romanopisac E.M. Forster je napisao u svojim linim radovima o svojim poslovima sa mukarcima i mladima kada je posjetio Dewas i dvor maharade Vishwanath Singh Bahadur (vladao 1866 - 1932) 1912. i 1921. Tokom oba posjeta, njegovi posrednici su uivali prijateljsku, zabavnu toleranciju maharade i bili su dobro poznati meu osobljem i irom zajednicom. Podjednako vano, moderni glasovi u Indiji su na strani tradicionalnih, laissez-faire pristupa nestandardnim seksualnim odnosima. Jiddu Krishnamurti (1895 - 1986), duhovni voa, odbacio je celibat i rekao da su nepotrebne patnje uzrokovane pravljenjem bilo kakve razlike meu vrstama seksualnog izraavanja: Ne osuivati jedno ili drugo ili odobriti jedno i odbiti drugo, ali pitati zato je seksualnost postala toliko kolosalno vana? Duhovne i politike voe koji su veliali celibat (Swami Prabhavananda i Mahatma Gandi), to su radili tretirajui homoseksualnost i heteroseksualnost kao identine izraze poude i udnje. Srinivasa Raghavachariar, sanskrtski uenjak i sveenik Vinu hrama u ri Rangamu (i otac sa trinaest), jednostavno objanjava da istospolni ljubavnici morali biti ljubavnici suprotnog spola u prolom ivotu - spol se moe promijeniti, ali dua ostaje u ljubavi. On je dodao objanjenje za homoseksualnost to se suprostavlja onome Platonovom u Simpozijumu:
Homoseksualnost je takoer dizajn prirode. Zemlja je prenapuena ljudskom vrstom i Majka Zemlja - Bhooma Devi - vie nije u stanju nositi teret. Dakle, ovo je jedan od naina majke KOLONIZIRANE MISLI | 293
prirode za borbu protiv eksplozije stanovnitva ... [To je stvorilo viak i homoseksualnost, zajedno sa odlaskom do drugih planeta] ovo se sve planovi Majke Zemlje da se oslobodi tereta mase ovjeanstva. Sve to moemo uiniti jeste da sjednemo pozadi i da se udimo boanskim trikovima Svemogueg.
U raspravi o prirodi nasuprot vaspitanju, ovo stajalite je svakako jedinstveno. Najzanimljiviji aspekt situacije u modernoj Indiji su hidre. Kao to je ve krajem 18. vijeka, James Forbes, trgovac u East India Company, izvijestio da su on i glavni hirurg ispitali izvjestan broj hermafrodita koji su radili kao kuhari u Maratha vojsci. On i drugi su smatrali da su ovi ljudi odvratni i da su njihove prakse odvratne. Godine 1817, mlai asnik Poona je naveo prisutnost hermafrodita, koji su nosili mjeavinu muke i enske odjee. Kao to su Britanci postali svjesniji ovih, njihova odbojnost se samo poveala, i oni su spojili hidre zajedno sa drugim degenerisanim aspektima indijske kulture. Kao to je kolekcionar Poone rekao 1836, to je jadno misliti da ivimo meu ljudima koji gledaju na edomorstvo, suttees, tuggee i hijeras bez naizgled osjeaja uasa. Za britanske dunosnike 19. vijeka u Indiji, hidre su bili izuzetno problematine. Ne samo da su postojale, ve su osim toga, imale vanu ulogu u drutvu. Prisutnost hidri na vjenanju ili roenju je bilo, a jo uvijek je, vano. Mladenka, kako bi izbjegla neplodnost, mora osigurati da joj lice nee vidjeti hidra; muko novoroene koje je blagoslovio hidre e biti zdravo i proizvest e mnogo (muke) djece. Britanci su bili vrlo zbunjeni u vezi toga to je tano hidra bila - pitanje koje naunici ispituju do dananjega dana. Iz ve 1836. godine dunosnici su opisali hidre kao i mukarce koji su bili u potpunosti kastrirani od strane hidri ili babice (dai). Meutim, jasno je da ovaj obred nije vodio, niti vodi, nuno do fizikih promjena - to jest, esto je simbolina kastracija.
Isto tako, pretpostavka da su hidre bile muke prostitutke ili zenana (mukarac predat sodomiji) je bila dosljedno ispitivana od strane uenjaka i odbijena od strane samih hidri - naroito u posljednjim godina, sa uspostavom All-Indija Hijra Kalyan Sabha (Organizacija za skrb) kao pro-hidra grupa za pritisak. Konano, britanski dunosnici su bili jednako zbunjeni terminologijom koju su esto koristili hidre kako bi razgovarale o transformaciji. Bio je (i jo je) obino opisan kao postajui musliman sa nekima koji su uzimali muslimanska imena (iako nova hinduistika imena izgledaju ba kao zajednika). Osim toga, glavni religijski fokus hidra kulture usmjeren je na oboavanje boice hinduske boice Bahuchara Mata i razliitih seksualno ambivalentnih prikazivanja ive (posebno kao muko-ensko). Zvaninici su radili ono to bi i svaki Viktorijanac uradio kada bi se suoio sa nepoznatim; pokrenuli su istragu. Meutim, postojala je ozbiljna opasnost u zbliavanju sa hidrama. Britanci su pretpostavili (slutei neku vrstu komentara koji dolazi od modernih Indijanaca) da su hidre samo barbarska praksa kao to su sati i edomorstvo koja treba biti izbrisana iz britanske civilizacijske misije na potkontinentima. Za veinu, hidre su bili samo tranvestitske muke prostitutke. Meutim, kada je Poone, ponovo sredinom 1830-tih, zvanino intervjuisao sedam hidri, naao je da svih sedam vrsto negiraju bilo kakvo oznavanje pasivnog uasa, tvrdei da su oni jednostavno ilegalno priznati prosjaci koji prose iz pristojnosti i karaktera. Ono to su Britanci brzo shvatili je da su hidre zauzele vrlo marginalno mjesto u veini sela. Hidre su mogli prokleti ili blagosloviti i esto su koristili ovu mo kako bi izvukli milostinju od komija. Nisu ih se bojali ili prezirali zbog bilo kakve povezanosti sa seksualnou. Umjesto toga, njihov kastinjski status (trebali su polaznike, mamara-mundus, koji bi ili izmeu kada su prosjaili iz gornje kaste brahmana), njihova sposobnost da proklinju, njihovo prihvaeno pravo da budu, u mnogim sluajevima, njihovo legalno doputenje (sanad) za odreena prava od prihoda (vatam) od zemlje koju su im dali indijski prinevi,
uinilo ih je opasnim i monima. Istraivanje u pravnim dokumentima, primjerice u Poona, pokazalo je da je takva zatita bila odobrena od strane kralja Sahu (vladao 1708 - 1749). Ono to su Britanci odluili da uine bilo je da se uklone imovinska prava koja bi mogla uiniti hidre privlanijim. Oni su vjerovali da e ovo privesti praksu kraju, kao to je uvedeno na vino. Godine 1854. bombajsko predsjednitvo, dakle, donijelo je odluku o pravnom pitanju prava dodijeljenih od prethodnih reima (za to su Britanci tvrdili da su nasljednici): pravo na prosjaenje ili iznuivanje novca, bilo da je ovlateno od strane bive vlade ili ne (naglasak moj), je ukinut. Godinu dana kasnije, pravo hidre na prosjaenje smatralo se potpuno pogrenim. Naalost, mnoge hidre su imale pravne dokumente koji su im omoguavali penziju (varsasans) od drave, kao i pristup besplatnom najmu zemljita (inam) nasljednog za njihovime nasljednike (u praksi, mlai hidra uenik, a ne, iz oitih razloga, roak po krvi). Jedan sluaj je posebno prisilio Britance da se pozabave ovim pitanjem. Kao ulog postojao je broj fundamentalnih taaka. Kao nasljednici mugalskog carstva, Britanci su bili oduevljeni osiguranjem potovanja pravne situacije prije njih - osiguranje prava vlasnitva bilo je, posebno, iznimno vano viktorijanskim britanskim porunicima. S druge strane, oni nisu eljeli ovjekovjeiti one aspekte indijske kulture koje su smatrali degenerinim ili necivilizovanim. Mjesto hidre prava na zemlju i penziju donijelo je ova dva pitanja do punog izraaja. Viktorijanski kranski mukaraci nisu imali elju da i dalje odravaju - slubeno - dobrobit i status mukaraca koje su smatrali da su degenerini, transvestitski sodomiti! Godine 1842, kolekcionar Poone pogurao je problem kada je zaplijenjeno dvadesetak hektara inam (slobodno najam zemljite) od hidre. Rezultat istrage je pokazao da je zemlja bila prenesena (po grantu koji je datirao prije 1730), od uitelja na uenika za est generacija. Godine 1845. zakon je napravio nasljedstvo inama nitavnim, ali je vratio tadanji aktuelni
hidra za svoju zemlju kao ivotni poklon. Godine 1849. hidra je umro i njegov uenik (Saguni) je potakao peticiju protiv liavanja njegovog nasljedstva. Prihvatio je da je krvno nasljedstvo bilo nemogue za hidre, ali je tvrdio da je nasljedstvo putem uenika bilo dobro prihvaeno naelo i proizvelo je tri Maratha (prije pred-britanska) kraljevska dokumenta za potporu njegove tvrdnje i pravne dravne prihvaanosti naela nasljeivanja putem nasljedovanja. Izgubio je sluaj 1852. godine kada su Britanci presudili da pretpostavljajui da je naslov valjan (to nikada nije bilo u nedoumici), uvjeti se ne mogu posmatrati bez skandaloznog krenja javne pristojnosti. Dakle, Britanci su prihvatili da je pred-postojea potpora bila pravna, ali ih je ukinula jer je i dalje slubeno podravanje hidri bilo nepristojno. Godine 1852. novi zakon je tvrdio da nijedan inam, bez obzira na njegov pravni temelj, ne bi mogao biti naslijeen gdje bi ovo priznalo, objavilo ili institutunaliziralo krenje zakona zemlje (nasuprot pravnoj osnovi za inam!), Ili pravila javne pristojnosti. Konkretno, Britanci su mislili da su ove ekonomske koristi privlaile uenike. Dvije godine kasnije Britanaci su dodatno objasnili situaciju kako bi dali do znanja da su djelovali protiv hidri:
sama injenica mukarca koji se transformie [imajte na umu prihvaanje dobrovoljne prirode promjene] u Hijera [sic] i koji se pojavljuje u javnosti [imajte na umu elju da se izbjegne sablazan] u odjei ene, trebalo bi biti drano da se predstavi povreda uslova, odnosno takve povrede javnog morala i pravila javne pristojnosti da opravdavaju sadanju Vladu u odjednom uskraujui njihov nastavak i aktivnu podrku ustanove.
Meutim, oito krenje prirodne pravde liavanjem nositelja penzije i zemljita bilo je previe duboko za viktorijance opsjednute imovinom. Godine 1855, Britanci su konvertirali sva inam gospodarstva i penzije u doivotne, nenasljedne grantove
(bez obzira na stanje). Rezultat ove akcije bio je katastrofalan za hidre. Lieni glavnih sredstava za uzdravanje (prosjaenje, besplatno koritenje zemlje i penzije), napustili su sela i preselili se u gradove. Dakle, ono to je bio iroko rasprostranjen ruralni fenomen prije sredine 19. vijeka postalo je, kao to je ostalo i danas, uglavnom urbana manjinska grupa. Britanci su vjerovali da su, sa mudrou Solomana: eliminirali mo hidri, potvrdili privid imovinskih prava (u okviru njihovog kulturnog stajalita nasljea), i uinili su ivot hidre tako nepodnoljivim (to jest, siromanim) da je postalo neisplativo. Na golemo iznenaenje Britanaca, ponaanje nije nestalo hidre su odbili da zaustave razmnoavanje. Budui da mo Evropljana nikada nije produena na direktnu vladavinu u veim dijelovima Dalekog istoka, situacija se tu razlikuje od one u Indiji. Meutim, mo zapada i kranskih ideja su se pokazale gotovo jednako monim i prodornim na Dalekom istoku, kao i drugdje. Ipak, unato promjenama dinastija i mode, tolerantni, otvoreni stav prema istospolnim odnosima i vezama ostao je obiljeje kineskih i japanskih drutava u 20. vijeku. Obje su, meutim, zadrale drutvenu strukturu u tim odnosima, koji su imali mnogo zajednikog, ne samo sa drugim kulturama, ve, tanije, sa klasinom civilizacijom Mediterana. Odnosi izmeu mukaraca uglavnom su se temeljili na suptilnoj mjeavini klase i dobne razlike. To ne bi trebalo shvatiti kao impliciranje da je to bio jedini drutveno prihvatljiv model za istospolna djela. Rad uz to i preklapanje ovog drutvenog konstrukta bilo je uvjerenje da se u seksu trebalo uivati sa bilo kojim ili svim partnerima, sve dok se nailazili na sinovsku dunost za ostavljanjem nasljednika. Bilo je to laissez-faire pristup seksualnom uitku koje je tako okiralo zapadnjake kreui se u i oko Dalekog istoka pri zenitu zapadne carske vlasti. Muki bordeli u angaju i Tokiju, muke konkubine meu ogunima i mandarincima, i oit nedostatak drutvenog neodobravanja (a kamoli bilo koji koncept
neprirodnosti ili grenosti tih seksualnih aktivnosti), zaprepastio je mnoge - ali ne sve Zapadnjake Ovaj obrazac je razbijen usvajanjem, iz razliitih razloga, zapadnih drutvenih obiaja o seksu u 20. vijeku. Kineska i japanska carstva moda su mogla izbjei jaram zapadnog imperijalizma, ali nisu bila imuna na puritanski moral Zapada ili na njegove politike ideologije. Slian uinak je oit u tajlandskoj situaciji. Kao i sa Japanom i Kinom, Tajland je zadrao svoju neovisnost tokom kolonijalnog razdoblja. Meutim, ponovo kao Japan i Kina, Tajland nije bio u mogunosti da izbjegne utjecaj zapadnog kulturnog i ekonomskog - ili moralnog - imperijalizma. Tajlandski jezik ima niz izraza koji se odnose na istospolne odnose. Sex izmeu muevnih mukaraca (phu-chai) obino je bio opisan kao igranje sa prijateljem (len pheuan). Isti izraz je koriten za seks izmeu ena. Meutim, tajlandsko drutvo je imalo i drugu kategoriju sa vlastitim skupom pojmova - kathoey. Dok su mjetani esto nazivali seks izmeu phu-chai kao znak loe sree (heng suay) ili obina ludost (ba), koji mogu donijeti sue ili smrt munjom, seks koji ukljuuje kathoey bio je drugaiji. Iako knjievnost koja se odnosi na kathoey datira jo iz srednjovjekovnog Zakona Tri peata, njihov tretman u sadanjosti je tak koji nas najvie interesuje. Kroz tajlandsku historiju, kathoey su posmatrani kao prirodni fenomen, posljedica karme iz prethodnog ivota. Meutim, iz vremena kralja Rame Mongkut IV (vladao 1851 - 1868) bilo je pokuaja objedinjavanja aspekata budistike filozofije karme sa zapadnim naunim idejama. U 20. vijeku to je preuzelo oblik pokuaja da se karma povee sa genetikom. Kao takav, kathoey ostaje neko ko je takav iz prirodnih razloga. Zanimljivo, ovo tolerantno stajalite o kathoey postalo je problematino kako je tajlandsko drutvo pokualo ubaciti muevne gej mukarce u ve postojeu kulturnu shemu. U tajlandskoj misli, kathoey je transrodna individua - naroito mukarac koji ivi i djeluje na enski nain - koji se uputa u seks iskljuivo
sa mukarcima. Izvorno - vijekovima - kathoey je bio zvuan pojam koji se primjenjivao na sve istospolne aktivnosti. Phu-chai, kao kategorija, i len pheuan, kao ponaanje, moda su privlaili vee drutveno neodobravanje nego transrodni kathoey. Moderni komentatori su pokuali redefinisati istospolno ponaanje. U ovom interpretativnom modelu, transrodni kathoey su fiziki (ili, tanije, genetski) hendikepirani dok su phuchai (gej mukarci vie u zapadnjakom smislu) mentalno hendikepirani. Prvima su, dakle, pruena prava i zatita zakonom; potonji se trebaju i mogu tretirati. Meutim, nisu svi Tajlanani zadovoljni ovim restrukturiranjem tradicionalnih stajalita. Usvajanje genetike za karmike ideje i Frojdova psihologija nisu bili bez otpora. Na primjer, jedan od vodeih psihologa sa poetka dvadesetog vijeka, Ari Saengsawangwatthana, je napisao:
Bilo bi vrlo zanimljivo ako bismo slijedili Frojdove ideje ... ali samo od take zabavne teme za razgovor. Ako se mi tajlandski psihijatri drimo budistikih uenja i slijedimo budistiki put ne trebamo biti previe zabrinuti za seksualna pitanja, bez obzira da li su homo-, hetero-... transvestitska, ili ta god. To je zato to u budizmu postoji vie od ovih kategorija, naime, kamatanha [elja za uitkom], bhavatanha [elja za postojanjem] i vibhavatanha [elja za odvajanjem]. Homoseksualnost moe biti [bilo koje od ovo troje]. Osoba sa branim drugom koja vie ne eli ivjeti zajedno sa svojim partnerom [pokazuje] vibhavatanha [elju za odvajanjem]. Kad nije zadovoljan sa partnerom suprotnog spola, normalno je [thammada] za njega da trai zadovoljstvo sa osobom istog spola, jer ovaj e, u odreenoj mjeri, biti u mogunosti da izvue pouku iz svoje patnje, napetost i tjeskobu. Takoer je normalno za [mladu] samu osobu ili za nekoga ko mora ivjeti usamljeniki ivot, zbog svojih obaveza ili zato to su previe stari za vjenanje, da pronau sreu sa istim spolom. Ne vidim da nam je potrebno stavljati previe vanosti Frojdovim idejama uopte.
Ipak, ovo nije predstavljalo stav veine. Stajalite tajlandskog psihologa Somphot Sukwatthana izraen je 1970. godine i dalje nailazi na odobravanje meu mnogim tajlandskim psihijatrima 1990-tih:
seksualnost svakog ljudskog bia izraava i homoseksualne i heteroseksualne konstitutivne faktore, ali ljudi iji je spolni razvoj normalan potiskuju homoseksualne faktore. Ti potisnuti faktori su izraeni u obliku [istospolnog], prijateljstva i druenja, sporta, muzike i ostalih umjetnikih tenji.
Iako ovo izraava relativno negativno stajalite o homoseksualnosti, vrijedno je spomenuti da je zapadni pogled prilino teko reinterpretira u tajlandskim idejama. ak i kada su zapadna psihologija i psihijatrija definisale homoseksualnost kao mentalnu bolest, nikada nije bio vjerovatno naglaavanje da su takve tendencije bile inherentne svim mukarcima, i njihova represija je najbolje izraena u takvim mukim vezivanjima, homosocijalnom ponaanju kao sportu! Isto tako, tajlandsko ponovno itanje Frojda o majkama i oevima je fascinantno. Na Zapadu, pop psihologija sugerie da djeaci postaju gej zbog oeva koji su odsutni i/ili ustvari nedovoljno muevni i previe zatitni prema majci. Tajlandska verzija upuuje na to da oevi koji rade daleko od kue (tj. rade normalne poslove) mogu dovesti do toga da djeca posmatraju majku kao vjetiju, marljiviju, ustrajniju te da imaju vie mogunosti nego otac. Dakle, u tajlandskom frojdijanizmu, otac kao donosilac hljeba nije dobar uzor. Umjesto toga, otac koji radi od kue i bavi se tradicionalnim zanatima je najbolja slika za djeaka. Doista, tajlandski pisci savjetuju protiv prevelikog naglaska na seksualnu mo (mao kultura) meu mukarcima, jer bi to moglo dovesti do tjeskobe, a time i do prerane ejakulacije, impotencije, straha od seksa sa enama i, u konanici, homoseksualnosti. Ono to je
najvanije, krivica je na roditeljima zbog gej djece, kao i zbog (genetski) kathoey djece. Kao to smo i u drugim istonim drutvima ispitali, istospolne veze nisu bile prihvaene u modernom smislu gej naina ivota. Tajlandsko drutvo je strukturiralo uzorke u kojima je istospolno ponaanje bilo prihvatljivo - uglavnom kathoey, transrodni mukaraci sa drugim, vie muevnim mukarcima. Kina i Japan su imali sline autohtone strukture temeljene na statusu i filozofskim idejama u kontekstu prokreacije i sinovske odanosti. Ove tradicionalne strukture su pale pod poveanu kritiku uvoenjem zapadnjake moralnosti i nauke (posebno psihijatrije). tovie, kako su autohtone kulture Dalekog istoka odbile, djelomino, njihove tradicionalne socio-ekonomske strukture u utrci sa modernizacijom, politika, drutvena i ekonomska kritika je takoer primijenjena na ve postojee ideje o seksu. Zbog raznolikosti, istonjaka seksualnost dola je pod pritisak zapadnih ideja i obiaja. U nekim dijelovima Dalekog istoka, naime, istospolno ponaanje je bilo sastavni dio drutvene strukture kako bi se pokazalo izuzetno otpornim Zapadu (i drugim vanjskim) snagama za promjenu. Najzauujui odnos prema istospolnom ponaanju se nalazi u ritualnoj homoseksualnosti u veini domaih kultura u Melaneziji. Izvan graanske pederastije Atene i prisilne vojne sodomije Sparte, nekoliko drutva je dalo seksu izmeu mukaraca ritualno mjesto u sazrijevanju i akulturaciju mukaraca. U Ateni, seks izmeu mladia i starijih mukaraca bio je dio obrazovanja mladih u graanskim odgovornostima; u Sparti, seks izmeu mukaraca je bio dio stvaranja bliske vojne jedinice. U Melaneziji, seks izmeu mukaraca (varijante pederastije) igrao je - i u nekim mjestima jo uvijek igra - sastavni dio u mukarevom prelasku iz momatva/adolescencije u odraslo doba. Na primjer, u Malekuli, kada otac odlui da je vrijeme za obrezivanje sina, pronae starijeg mukarca koji e postati djeakov mu. Monogamna veza je tada formirana sve dok
mladi, zauzvrat, ne postane dovoljno star za to da postane mu drugog mladia. Glavni, za razliku od drugih mukaraca, mogu imati vie od jednog djeaka-supruge. Osim toga, mukarac moe i dalje imati niz djeaka-supruga (u nizu monogamnih veza) tokom cijelog ivota, dok takoer eni enu i odgaja djecu. Sa izuzetkom glavnih, muko-enski odnosi su takoer monogamni, iako mogu biti savremenici monogamnoj vezi sa djeakom-suprugom. U Marind-Anim obalnom lancu, period od est godina inicijacije poinje kada je djeak u dobi izmeu sedam i etrnaest godina, te ukljuuje spolni odnos sa ujakom sa majine strane, kao i sa drugim mladiima svoje dobi. Slino ponaanje izvire iz ideja o snazi mukog sjemena meu razliitim drutvima u Papui Novoj Gvineji. Kaluli vjeruju da sperma ima arobne osobine kojima se potie fiziki rast i mentalni razvoj. Etoro kau da sperma prenosi ivotnu snagu kroz istospolna djela, dok se u odnosu meu razliitim spolovima stvara ivot (kroz kombinaciju sa enskom krvi). Sa deset godina, mukarci u drutvu Sambije se oduzimaju od svojih majki i bivaju podvrgnuti bolnim inicijacijskim obredima koji su znaili proiavanje od enske kontaminacije. Tada su ohrabreni da uzimaju dovoljno sjemena kako bi postali snani ratnici. U dobi od petnaest godina isti mladii e poeti prenositi sjeme drugim mladiima, kao to e dopustiti svojoj pre-menstrualnoj supruzi oralni seks - iako nee doi do vaginalnog seksa dok ne pone sa menstruacijom Jasno je da ritualna homoseksualnost u ovim zajednicama obavlja nekoliko kljunih uloga. Institucionalizirana homoseksualnost i monogamija pojaavaju patrijarhalnu kontrolu ena. Takoer, kontrolie mukarce kroz starosnu hijerarhiju i uinkovito iskljuuje ene iz pozicija moi. Mukarci su stvoreni da budu razliiti (kroz tajnost i osamu) i superiorni (podreivanjem i iskljuivanjem ena). Meutim, mukarci samo sebe zavaravaju uvjerenjem da su ene nepotrebne, te da stroga kontrola ena i njihovo iskljuenje - jednostavno
mogu biti pretjerivanje percipirane opasnosti od ena bez kojih se drutvo ne moe i nee nastaviti. Reakcija moe biti toliko ekstremna da neka drutva, kao u sambijskom mitu o stvaranju, vjeruju da su ak i ene stvorene kroz muke istospolne inove. Podjednako vano kao to je kontrolisanje ene, ove hijerarhije prema dobi i spolu zadravaju mlade mukarce od opasne pozicije starjeine u strukturi moi. Mladi su polako inicirani u znanje i mo kroz tajne obrede i oplodnju. Jo se ne ini, to je zanimljivo, da je promjena hijerarhije (preko migracije radne snage, novca, demokratskih plemenskih vijea, kraja nasilnih krvnih osveta, ratnike rekreacije i kranstva) znaila kraj tih rituala i, vremenom, oni mogu biti uloeni sa novim istaknuem u kulturama. Mijeanje zapadne politike misli u obliku komunizma, sa kritikom kasne carske Kine, vodilo je kineske komunistike voe nakon 1949. godine do zakljuka da je seksualna razuzdanost kineskog drutva bila u velikoj mjeri odgovorna za slabost Kine prije u odnosu i na Zapad i Japan. Kineski komunisti su bili odreeni da uklone iz Kine sve tragove onoga to su smatrali buroaskom dekadencijom. Iz slinih razloga, Japan je nakon poraza u Drugom svjetskom ratu prigrlio mnoge vrijednosti Zapada, posebno Amerike. Konkretno, samuraji i carska kultura su sve vie doivljavani kao zastarjeli i oslabljeni. Ovo gledite nije iskljuivo rezultat iskustava 1940-tih. Doista, krajem 19. vijeka Japan je odluio prihvatiti mnoge zapadne vrijednosti i metode u nastojanju da se baci u veliku carsku utrku protiv Zapada. Ovo odbacivanje mnogih elemenata u tradicionalnom japanskom drutvu ne samo da je ukljuivalo metode proizvodnje i politike strukture, ve i drutvene i kulturne stavove prema seksu. I Kina i Japan, zbog razliitih razloga, smatrali su zapadni puritanizam sastavnim dijelom zapadnog uspjeha. Ironino, ba kao to su i mnogi na Istoku odbili njihove pretodno postojee kulturne konstrukte kao slabosti, tako su i mnogi zapadnjaci bili zainteresovani prigrliti senzualnost
i seksualnu slobodu Istoka kao osloboajuu. Za mnoge je to bila jedna od najprivlanijih karakteristika istonih kultura. Seksualni turizam je bio privlaan i skrenuo je u Kinu neka vodea svjetla zapadne kulture izmeu dva svjetska rata. Glumac Coward Noel (1899 - 1973) i njegova pratilja, Jeffrey Amherst, bili su oduevljeni posjetom angajskih gej progona u drutvu britanskih pomorskih asnika. Dramski pisac Christopher Isherwood (1904 - 1986) i pjesnik W.H. Auden (1907 - 1973) su u potpunosti iskoristili gradske kupaonice tokom posjeta 1937. godine. Scena u Pekingu je bila manje posveena rairenom seksu, a vie je bila fokusirana na ateistiku kulturu Kine. Zapadnjaci su bili oduevljeni Pekingom kao obasjanim utoitem koje je teko opisati divnim za uivanje iste slatkoe postojanja. Veina rezidentnih zapadnjaka je bila tolerantna spram ponaanja svoji sunarodnjaka, iako, kako je Alastair Morrison (dugogodinji rezident u Pekingu tokkom 1940-ih) rekao, ne bi ih nuno pozvali na veeru. Za zapadnog putnika, meutim, istospolni odnosi su proizvodili odvajanje od vlastite kulture. Za Kineze, to je ostalo dio njihove kulture: istospolni inovi su bili irom rasprostranjeni i bez brige za drutvo u cjelini. Stav je bio jedno od od ljubaznih indiferentnosti moete uzeti bilo koga koga elite u krevet. Samo ne govorite o tome. Neki zapadnjaci su prigrlili gej aspekte kineskog drutva bez razumijevanja usvajanja konteksta u kojem su bili njegovani i cvjetali 2 000 godina. Ovi stranci su znali mnogo o kineskoj civilizaciji, studirali su s ljubavlju i uenjem, ali nisu uspjeli u tumaenju toga svijeta u cjelini. Ali onda, Zapad nije imao veliku elju da zna da je jedna od najduih i vjerojatno najuspjenijih civilizacija prihvatila istospolne odnose. Na kraju, ak i Kinezi, pod puritanskim moralom ateistikih komunista (iji je moral bio odomaen sa pogledom bijesnih kapitalista amerike religijske desnice), su eljeli manje uti o seksualnim tradicijama vlastite historije i kulture. Homoseksualnost je postala kazneno djelo pod irim okriljem
huliganskih aktivnosti. Meutim, kao i sa Mongolima i Manusima, kineski vladari, proeti stranom ideologijom komunizma i puritanskim, seksualnim obiajima, uskoro su privatno prihvatili mnoge zamke i ponaanja koja su prezirali, kriminalizirali i kanjavali u javnosti. Dakle, neko ita o Maovom uivanju u masai prepona koju su obavljali adolescentni mladii. Bez obzira ta se deavalo (kao u prolim vijekovima) iza vrata Zabranjenog grada, u stvarnosti je komunizam uspio u izradi Kine zapadnom i kranskom u svojim seksualnim vrijednostima i pretpostavkama. Godine 1993, Beijing Review je objavio lanak navodei da je u Kini, u pogledu javnog morala, homoseksualnost sinonim prljavtine, runoe, i metamorfoze. Teko je zamisliti zapadniji i kranskiji komentar od ovoga ili ga smjestiti na neko vie iznenaujue mjesto nego to je to kineska publikacija. Obraenje kineskog drutva (koje se nikada nije poklonilo izravnoj zapadnoj kontroli i jo uvijek nastoji slubeno izbjei zapadni kulturni imperijalizam) na evropske vrijednosti nije moglo biti jasnije. Ili, kao to je to Bret Hinsch predstavio saeto i tragino u Strasti odrezanih rukava (1990):
Dugotrajna tolerancija dozvolila je akumulaciju knjievnosti i historije koja je zauzvrat omoguila onima sa jakim homoseksualnim eljama da dou do kompleksnog samorazumijevanja. U mnogim periodima homoseksualnost je bila iroko rasprostranjena te ak i potovana, imala je svoju historiju, i ulogu u oblikovanju kineskih politikih institucija, modificirajui drutvene konvencije, i potiui umjetnika djela. Osjeaj tradicije trajao je do [dvadesetog] vijeka, kada je postalo rtva rastuem seksualnom konzervatizmu i prozapadnjenju moralnosti.
Strast odrezanih rukava i podijeljena breskva su izbrisani iz ranijih historija Istoka sa istim entuzijazmom slinom priama i
historijama koje dolaze iz kulturnog nasljea Indije i Afrike. Ista ar je dovela do cenzurisanja grko-rimske historije na Zapadu. Na Zapadu su postojali pokuaji za ponovnim ujedinjenjem Aleksandra i Hephaistiona, Harmodiusa i Aristogeitona, Ahileja i Patrokla, Hadriana i Antoniusa, ili za raspravom o atenskoj pederastiji, ili objanjenjem toga ta platonska ljubav (kao u Simpozijumu) zapravo znai, te su ovi pokuaji vieni kao politiki korektni naini iskrivljavanja prolosti u gej historiju. Na Zapadu, i u velikoj mjeri na drugim mjestima, rasprave o istospolnim vezama prolosti i drutvena tolerancija su vieni kao historijska objanjenja politiki korektne gej mafije. Stoga, ini se savreno prihvatljivim odbijati muke ljubavnike cara Hadriana i Wua, ili, barem, povrditi bilo kakvu raspravu o ovome u akademskom ivotu. Mnogi historiari, strunjaci i javnost se slau da je poniavajue priznati da se Henri VIII, osniva anglikanizma, razveo sa est ena, od kojih je neke usmrtio. Dakle, prihvatljivo je prestavljati ga doktorantima kao nekoga ko je imao samo jednu enu? Ovaj proces brisanja istospolnih odnosa i veza iz historije je bilo prominentno u Novom svijetu gdje su Indijanci smatrani virtuozima, jedno s prirodom, rtve evropske pohlepe. U prethodnom poglavlju posmatrali smo berdae sjevernoamerikih ameriaanskih grupa. Iako je informcija relativno proirena o njima u ranijem periodu, tu je znatno vie dostupna u 19. i, posebno, u 20. vijeku. Meutim, raniji evropski izvjetaji predstavljaju prikaz situacije u vrijeme prvog kontakta izmeu Ameriana i Evropljana, iako bi se dalo reinterpretirati kroz lee evropskih pretpostavki o cross odijevanju, enstvenosti i sodomiji. Zapisi iz perioda koje smo razmatrali u ovom poglavlju snadbijeva nas detaljnijim, ali samo kulturnim obrascem ozbiljno poremeenim od stane evropskih i kranskih kontakata. Jo vanije, u 20. vijeku, kada je berdae fenomen prvo privukao interes uenjaka meu historiarima, sociolozima i antropolozima, skoro da nije ostalo berdaa. Ono to je preivjelo bile su nejasne uspomene, esto obojene stidom u kulturnoj praksi
koju su mnogu Ameriani iz 20. vijeka smatrali neprikladnom ili grenom (pod utjecajem kranstva). Uprkos ogromnim potekoama u pokuaju da se berdae ispitaju detaljno, jo uvijek postoji bogatstvo informacija. Slika berdaa koja je formirana je substancijalna i fascinantna. Jedan od najveih problema u pokuaju razumijevanja berdae fenomena u ovom periodu i dalje predstavlja problem o kojem smo govorili u prethodnom poglavlju pretpostavka od strane Evropljana da su transvestitski mukarci bili nuno ukljueni u istospolne prakse. Mjera do koje je ovo tano mora biti testirana. Kako god, u ovom kasnijem period i, posebno, u raspravama sa zainteresovanim uenjacima, druga znaajna prepreka je oita: povuenost mnogih Ameriana kada govore o seksu, posebno nekome sa vana. ini se da su neke kulture prihvatile ili smatrale da su homoseksualne aktivnosti bile dio berdaa (npr. Crow, Mohave, Ojibwa i Santee) dok ostale oito nisu (Potawatomi). Tamo gdje postoji eksplicitna diskusija o istospolnim inovima, oito ukljuuje berdae i neberdae u vezama koje se kreu od promiskuitetnih do branih. Navaho, Mohave, Ojibwa, Yuma i Hidatsa (meu kasnijima berdae parovi su mogli usvajati) su imali stabilne istospolne veze. Zaista, meu Mohave berdaima postojao je jasan etvrti status roda nazvan hwame (lezbejka). Cheyenne ili Luiseno berdae mogli su biti samo sporedna supruga u poligamnom okruenju, dok se Crow berdae ena mogla sasvim sigurno vjenati sa drugim biolokim enama. Tipovi seksa su varirali kao tipovi veza koje su bile dozvoljene: analni (Arapho, 1902); oralni sa ne-berdaima (Crow, 1889); analni i oralni, i u homoseksualnim i heteroseksualnim vezama (Mohave, 1937). Izgleda da je generalni stav bio takav da dugorone seksualne veze sa berdaeima nisu bile problematine onda kada su ukljuivale mukarca koji je ve bio vjenan sa biolokom enom, ili koji je ve imao djecu, ili koji je vio prestar/premlad da bi proizvodio djecu. Kratkorone veze i usputni seks koji nije imao utjecaja na prokretivne
odgovornosti neberdae mukarca ili ene nisu bili u pitanju. Ovo nije bio sluaj sa svim amerianskim grupama. Sintee i Teton Dakota su zabranili berdae dugorone istospolne veze ili brak, iako su dozvoljavali usputne seksualne veze sa neberdeeima. ini se da je nekim sluajevima aseksualnost/ celibat bila obrazac: Pima, Plains Cree, Chiricahua Apache i Bella Coola. U drugim kulturama berdae su bili ili u potpunosti heteroseksualni ili biseksualni: Haisla, Quinault, Bella Bella, Osage i Bella Coola. Izgleda da su Ilinois i Navaho berdae bili veinom homoseksualne orijentacije, iako su bili poznati po seksualnim odnosima sa enama iako su Navajo ograniavali berdae na mukarce za dugorone seksualne veze. Doista, znamo zasigurno da su neki berdae stupali u heteroseksualni odnos. Godine 1941. Shoshonean je rekao antropologu da je njegov pradjed bio berdae; druga studija (1935) je zabiljeila da je djed nekog Navaho takoer bio berdae. Drugim rijeima, berdae se jednostavno nisu uklapali u zapadne kranske pretpostavke o transvestizmu, enstvenosti (npr. biti kemp) ili istospolnim inovima. Ovo je naroito oito kada posmatramo berdae kao mukarca u haljini koji se ponaa kao ena. Zapadnjaci posmatraju ovu osobu na poseban nain, to naglaava kemp, enske karakteristike. Uporedite tu sliku sa stvarnou. Mnogi berdae nisu nuno bili njeni ili feminizirani. uta Glava (Ojibwa ratnik koji je pokupio slavu u bitci sa Dakotom) je izgubio oko u borbi (zabiljeeno 1897), jo uvijek je bio berdae; Mohave berdae bi uvrijedio nevjerne supruge i mukarce koji su ih ismijavali (iz izvjetaja iz 1937) i Wewha (Zuni berdae) bio je zatvoren na godinu dana (kao to je zabiljeeno 1939) za pruanje otpora trojici policajaca koji su ga pokuavali uhapsiti. Kako onda moemo rekonstruisati kulturnu niu berdaa? Za poetak trebamo pogledati kako je osoba postajala berdae, i onda kako su se pomjerale i ivjele u svojim kulturama. Mnogi mukarci (uglavnom o mukarcima i govorimo) su postali berdae u adolescenciji, ali u nekim sluajevima
transforamcija se desila kada su odrasli, sa nekim mukarcima koji su bili prethodno vjenani po normalnoj rodnoj strukturi. Na primjer, enski Kutenai berdae je imala mua, preobrazila se i vjenala drugu enu (1935). Mohave ene se mogu transformisati poslije dekog poroaja (1937). Dva Klamath mukarca su prestali biti berdae (1930). Sluaj jedne enske berdae posebno je fascinantan. ena zabiljeena meu Kutenai (od Montane, Idaho i Britanska Kolumbija) 1811. godine bila je glasnik, vodi, proroica i ratnica. Smatrana je takoer Kutenai voom 1825. godine i medijatorkom izmeu Flathead i Blackfoot 1937. godine. Oblaila se kao mukarac i pretpostavljala je ulogu supruga u mnogim vezama sa enama. Jasno, kao berdae bila je uspjena u ulozi mukarca. Ono to znamo o njenoj transformaciji iz evropskih izvora je takoer interesantno. Oko 1808. godine napustila je svoje pleme i ivjela sa evropskim trgovcima krzna i istraivaima i oenjenim francusko-kanadskim mukarcima. Poslana je nazad svojim ljudima zbog izgubljenog morala i, do svoga povratka, tvrdila je da ju je njen mu transformisao u mukarca i da je, poslije toga, ivjela kao mukarac. Sada je uzela novo ime, Kauxuma Nupika (Otila duhovima). Objanjenje za ovu transformaciju ima malo smisla u kontekstu normalnih berdae transformacija. Meutim, njeno novo ime upuuje da je njena promjena motivisana superprirodnim otkrovenjem, kao to njena sljedea uloga proroice i medijatora. Druga studija sluaja e doi do vanih zakljuaka i omoguiti fokus ove diskusije o berdaima ili to bi se moglo pojaviti kao berdae u modernom dobu. Dene Tha od Chateha, sjeverno athapaskansko pleme u Alberti, ima cross-spolnu reinkarnaciju, koju neko s polja moe smatrati verzijom berdae fenomena ali koji je ustvari mnogo kompleksniji. Jo vanije, Dene Tha primjer nam daje detalje koji nedostaju iz izvjetaja meu ostalim plemenima i upozorava nas da iza svake pretpostavljene berdae moe biti itav kompleks vjerovanja, pretpostavki i kulturalnih praksi koje ine berdae
neim sasvim drugaijim. Meu Dene Tha (kao meu Tlinkit plemenom i u hinduistikoj misli), bioloki spol nije nezamjenjiv atribut individue ali moe biti promijenjen prilikom reinkarnacije. Ljudska dua/duh nema spola/roda. Vrijedno je spomenuti da mnogi indijski jezici nemaju oznaku roda niti dodaju rod predmetima, to znai da je rod manje intrinsian neemu kada se govori o tome/njemu/njoj. ak bioliki spol moe biti drutveno konstruisan. Na primjer, Navajo naglaava da je sve muko i ensko. Kao to Guolet biljei, ak su (spolni) organi muki i enski, nerazdvojni i razliiti. Na vrhu penisa nalazi se mala vagina, dok se na vulvi nalazi mali penis. Nedvosmislena priroda biolokog spola u vezi s tim to sutinski ini individua njima samima (zovi to duom ili duhom) je krucijalno u Dene Tha ideji. Ako osoba bira (a izbor je kljuan za Dene Tha reinkarnaciju) da se vrati u drugom spolu, nije napravljen pokuaj da se osoba natjera da pretpostavi prethodni rod, jer bi ovo bilo suprotno njihovom slobodnom izboru u reinkarnaciji, ali jo uvijek postoji svjesnost i prihvatanje prethodnog roda. Stoga, vremenom, lanovi porodice i prijatelji mogu zatraiti da reinkairana osoba trenutno pretpostavlja neke od atributa svoga prethodnog ivota, spola i roda. Najbolji primjer ovoga jeste sluaj Paula (starog dvadeset sedam godina) koji je rekao da je reinkarnacija Denise (sestra njegove rodice Mary, Denise je umrla kao dijete). On je povezao svoju priu:
Ja sam Denise, Maryina sestra, vratila sam se, to je ono to sam bila. Jednoga dana, najednom, Denise [duh] i njena sestra [Rose, takoer duh, drugi Maryine sestre] je doao mojoj majci [u snu/viziji]. Rose je rekla: Moja starija sestra, dovodim je [Denise] sa sobom, to je ono to radim. Nakon to je Rose otila, ja [Denise] sam ostala. Moja majka je rekla: Denise me je uhvatila i ja sam pala u nesvijest. Bie djevojica, pomislili KOLONIZIRANE MISLI | 311
su. Ali roena sam [kao djeak]. Sada, znali su da sam se vratila, i voljeli su me mnogo. Ako stavim kosu pozadi, iz daljine izgledam kao ena, i kau mi da sam djevojica. minkam oi i usta, i nekada me pitaju da stavim kosu pozadi, ovako, i kau mi: Da, izgleda kao ena.
Kompleksnija situacija ne moe biti zamiljena od strane zapadnih krana i moemo se samo upitati kako je rani evropski istraiva ispriao Paulovu priu u kroniku. Ono to Paulova pria naglaava, dakle, je neto to smo vidjeli tada i ponovo u kulturi nakon ove. Rod, spol, seksualnost i preferencije nisu fiksirane i statine. Nisu prirodne kao stijena ili sunce. Seksualna privlanost prema suprotnom spolu pojedinaca ini se da je najuobiajenija ali je istospolna privlanost sigurno univerzalna u ljudskim uslovima. Interes u pretpostavljanju uloga kulturalno i tradicionalno pripisano drugom biolokom spolu takoer se ini ponavljajuom znaajkom kroz historiju. Konano, neke kulture (posebno one sa vjerovanjima u inkarnaciju) jednostavno ne vide spol niti rod intrinzinim aspektom ljudskog istinskog bia dua nije ni muka ni enska. Ovo priziva biblijski odjeljak koji kae da u Kristu nije ni mukarac niti ena (Galiani 3:28) i da na nebu spaeni se nee vjenati niti e se raati u braku...jer e biti kao aneli (koji nemaju niti rod niti spol) (Luka 20:35). Zaista, ova ideja o spolu i rodu kao samo zemaljskim ne duhovnim objanjava zato je brana veza okruena smru i nee biti ponovo okupljena u drugom ivotu. Nee biti mukaraca niti ena na kranskom nebu i sigurno ne heteroseksualnih parova. Kratki Dene Tha sluaj podsjea nas da je situacija u nezapadnim kutlurama kompleksna i moe biti iskrivljena kada se vidi samo oima zapadnjaka. Jo uvijek moramo pokuati donijeti neke zakljuke o berdaima. Najbolji uvid dolazi od eksplicitnih izjava Navaja da su vjerovali da je njihov prosperitet i egzistencija kao ljudi zavisnih, na neki nain, od prisustva
berdaa. Berdae ne mijenja rod, jer ona/on se kree relativno slobodno izmeu dva roda, nikada ne gubei njegov/njen bioloki seksualni identitet ali postiui redefinisani kulturni rodni status. I, kao u Navaho sluaju, berdae uivaju vie mogunosti za linu i materijalnu zadovoljenje nego obine individue. Neil Whitehead je tvrdio 1981. godine da:
Sjevernoamerike indijanske definicije roda su naglaavale profesionalnu potragu i drutveno ponaanje prije nego izbor seksualnog objekta, koji u sebi nije bio dovoljan da promijeni rodni status.
Stoga, rod se ticao okupacije i akcije prije nego spola ljudi su bili relativno slobodni da imaju spolne odnose kakve su eljeli, sve dok su (ako nisu bili berdae) uestvovali u prokreaciji, do te mjere da su seksualni inovi postali dio rasprave, da su se bardae oslobodili pritiska da raaju. Ovo nije potpuna slika, jer je Mira Eliade 1965. zabiljeio da je za siberijski amanizam homoseksualnost vjerovano znak duhovnosti, trgovina sa bogovima i duhovima, i izvor svete moi. Stvarnost je takva da je berdae toliko kompleksan da je gotovo nemogue priati o tome kao o pojedinanom fenomenu. Naime, berdae moe samo dati ogranien osvrt na amerianske stavove o homoseksualnosti. Na primjer, Tewa (na amerikom jugo-zapadu) kasnih 1960-tih priznali su dijapazon rodnih identiteta: quethos (nisu berdae ali su transrodni na neki nain), homoseksualci, ene, mukarci i oni koji presvlae odjeu prilikom ceremonija. Ova zbunjujua i konfuzna slika je primarna prema kulturnoj promjeni koja rezultira iz kontakta sa zapadnjacima i kranstvom. Stoga, izvjetaj berdaa 1940-tih (pola vijeka poslije smrti zadnjeg poznatog Winnebago berdae) daje uvid u konfuziju spola i roda. Stariji Winnebago je rekao:
Da, sluao sam o [berdaima], ali ne znam puno o tome. Jednom je bio mukarac koji je postio i nauio je da ako se oblai kao ena mogao bi biti najbogatija osoba na svijetu, ali ako bi nosio odjeu mukaraca, ubrzo bi umro. Ona [sic] je nosila naunice, i narukvice, i ogrlicu i ensku majicu, ali njgova (sic) braa su mu rekla da je stanka? [pauza] ako on [pauza] ona? kada obue suknju ubili bi ga [sic]. Bilo je takvih ljudi, ne samo taj jedan. Mislim da je siahge rije za njih ali ne znam, sada je to samo sleng koji znai da nije dobro. Ovi ljudi radili su enski posao,i to su dobro uradili, bolje nego to bi mogla ena.
Godine 1953. Nancy Lurie, koja je studirala takoer Winnebago, je zabiljeila:

Najvie dopisnika je osjetilo da su berdae bili u jednom trenutku visoko poastvovane i potovane, ali da je Winnebago postao postien obiajem jer su bijeli ljudi mislili da je u pitanju bila zabava ili zlo.
Ali ovaj pad u sram, sramotu i neugodu nije kraj berdaa. Mada se smatralo da je njihova uloga u drutvu uveliko zavrena, oni nisu nestali. Interesantno, amerianske kulture koje jo uvijek imaju berdae polako rekonstruiu svoje nie u zapadnu homoseksualnost. Na primjer, berdae jo uvijek postoje meu Lakotama, iako su se rijetko preoblaili, preferirajui uniseks oblaenje modernih zapadnih Amerikanaca. Stariji Lakoani su ih potivali kao berdae iako su mlai Lakoani nastojali da ih vide kao homoseksualce. Ove dvojne due su, meutim, jo uvijek wakun (sveti). Vano je ponoviti da drutveno konstruisane uloge kao ove berdaa nisu jedinstveni u zapadnoj hemisferi. Hidre Indije i razliiti amani i medijumi Afrike (posebno june Afrike) dijele mnoge znaajke sa berdaima. Ve smo dotakli kompleksnu situaciju na mnogim pacifikim otocima (na primjer prenoenje bezazlenoati kroz konzumiranje sjemena u kulurama Papua Nove Gvineje, kao i kratka napomena o Havajcima iz Cookove
hirurgije). U ovom kontekstu vrijedno je uzeti u razmatranje nakratko faafafine Samoe i njihove slinosti berdaima. U Samoi, kao i drugdje u Pacifiku, mukarac moe preuzeti nain ene i postajao je faafafine i, nakon toga, ukljuivao se u enske aktivnosti (na primjer, svadbena vjenanja naglaava vezu sa vjenanjima meu hidrama, Omani xanith i transrodne osobe u Zanzibaru i Mombasi). Razmatrajui rane reference na berdae, intrigantno je da nema referenci na faafafine u ranim zapisima Samoe, iako isti ovi zapisi komentiraju razliite seksualne prakse. Do ranog 20. vijeka, dakle, imamo vie informacija te je slika koja izbija prilino interesantna. Samoani nisu (i to ne rade) kategorizovali seksualne inove kao heteroseksualne ili homoseksualne. Stoga, djeaci igraju homoseksualne uloge i leerne lezbejske veze su bile zabiljeene od strane autsajdera (ali ignorisanih od strane Samoana) 1920-tih. ini se da je samoansko drutvo operiralo po principu ne govori, nee se zabiljeiti, za ono to je neko uradio u privatnosti nije definisalo osobu prije, neija persona u javnosti (neije javno lice). U ovom konteksu moe se vidjeti ista vanost dramatske i javne prirode transvetizma. Meutim, u praksi, situacija je ekstremno kompleksna. Dok se ini da je uloga berdaa, najveim dijelom, viena prihvatljivom, jasno je da je, u nekim amerianskim grupama, postojao otpor prema nekome ko je postajao berdae. Stoga, povremeno, inilo se da su pojedinci bili neskloni prihvatanju transformacije iz uloga i karakteristika njihovog biolokog spola u onaj suprotni. U Samoi je slina utljivost primjetna ali dinamika je drugaija. Porodica, posebno majka, moe odluiti da djeak (ako nema kerke) bude odgojen kao djevojica, sa malo ili nimalo protivljenja. Meutim, muki roaci e obino pokuati zaustaviti mukog adolescenta od izbora da postane faafafine, dok e na drugoj strani, majka i enske roake najee davati podrku. Postoji neka sugestija da enski lanovi porodice mogu vidjeti ovo kao nain preoblaenja rodnog balansa u datoj porodici (tj. nekolliko djevojica da pomognu
u poslovima domainstva). Dok moe postojati pragmatini element, biljeimo da situacija Samoanaca smjeta inicijativu, u veini sluajeva, u njihove razloge za podrku; ili odbijanje izbora je jo uvijek izbor i posmatra se kao takvo. Ova ideja izbora o rodnom statusu postala je kompleksnija u ovim rijetkim sluajevima gdje je osoba roena kao interseksualna (koja ima genitalije djelimino ili u potpunosti oba spola, ili je neodreena bioloki ili genetski). Ovo nije uobiajeno (moda 1-2 sluaja meu roenima), iako je ova ideja hermafroditizma bila iroko koritena u prolosti kako bi objasnila individue za koje se nije inilo da im je udobno u pravilnoj rodnoj ulozi. Primjer najskorije studije ove pojave u drutvu je Dominikanska Republika, koja prihvata fenomen i ima drutveno konstruisanu kategoriju jer prua neke fascinantne stavove o rodnom identitetu i, moda jo vanije, o modernoj zapadnoj fleksibilnosti razliitosti ljudskog stanja. Poetna taka za ovu kratku raspravu mora pretpostaviti vezu biolokog spola i roda kakvi trenutno postoje na Zapadu. Kao to Ruth Hubbard objanjava na poetku svog lanka o Dominikanskoj Republici.
Prihvatam uobiajenu distinkciju izmeu ovih koncepata po kojima spol bilo muki ili enski je definisan terminima hromosoma [XX ili XY], gonada [jajnici i testisi] i genitalije [prisustvo vagine ili penisa ili, obinije, isto prisustvo ili odsustvo penisa]. Rod, odreen kao muki ili enski, naznaava psihosocijalne atribute i ponaanja koja ljudi razvijaju kao rezultat onoga to drutvo oekuje od njih, zavisei od toga da li su roeni kao mukarci ili kao ene.
Ova kategorizacija, prihvaena kao prirodna i nauno fiksirana, predstavlja podlogu za raspravu o seksualnosti i rodu. Dodue, zapadni doktori sugeriu da djeca sa neodreenim spolom mogu biti popravljena, da se mogu prilagoditi spolu kojem najvie lie to je uglavnom enski, jer je lake navii se na enske genitalije. Ako
doktori kasnije promijene miljenje o rodnoj raspodjeli, onda nastoje uvjeriti roditelje da je nova sugestija bila ispravna tako da nema sumnje u stav roditelja o spolu/rodu djeteta. Vjerovanje da se rod sastoji od dva eksluzivna tipa je sauvan i ovjekovjeen medicinskom zajednicom i uvjerljivim fizikim dokazima da ovo nije pod mandatom biologije ili naravno nunost socio-drutvene realnosti. Kao to smo vidjeli, zapad je taj koji izgleda da se fiksirao na ideju o samo dva spola i, to je jo znaajnije, na samo dva roda te onda insistira na tome da svaka osoba bude smjetena u jedan ili drugi, strogo, bez promjene zbog ivota. Ispitivanje Dominikanske Republike pokazuje kako su nepopustljive i nepotrebne ove zapadne pretpostavke. Godine 1979, studija u New England Journal of Medicine izvijestila je o mukarcima roenim u Dominikanskoj Republici koji vizuelno nisu izgledali kao mukarci do puberteta, kada je ono to se pojavilo kao enske genitalije promijenilo njihov izgled. Ovi djeaci su bili odgajani kao djevojice ali su onda promijenili svoju rodnu identifikaciju bez, naizgled, bilo kakvih tekoa za njih ili njihove susjede. Seljani (koji nisu ivjeli u svijetu binarne spolne diferencijacije; tj. samo mukarci ili ene) ustvari imaju imena za ovu vrstu ljudi: guevedoche (lopta na dvanaest) ili machihembra (muko-ensko). Kao to smo vidjeli, postoji slina prihvatljivost treeg spola meu Sambia iz Melenezije, Navaho i Zunis (sa nadle ili berdae), i hidre iz Indije. Uprkos ogromnom utjecaju zapadnih kulturnih konstrukcija i vrijednosti, postojee tradicije su ostale u skoro svakom dijelu svijeta. Unato tome, suptilan ponovni rad na drutvenim konstrukcijama za istospolne aktivnosti i pojedince zauzima svoje mjesto, ukalupljujui ih u moderne zapadne nie pojma gej. Kao rezultat, brzo gubimo stvarne vrijednosti komparativnih studija oita lekcija da rod i spol, seksualnost i preferencije nisu fiksirane kategorije, ali su kulturalno popustljive. To da su neki ljudi odluili o svojim preferencijama ne izgleda sumnjivim. Ono to sada brzo nestaje jeste mnotvo naina na koje su
razliita drutva uspjela da se nose sa tom injenicom. Takoer smo u opasnosti da izgubimo mnogo od historije o istospolnim inovima, kako njegovo mjesto u historiji pojedinaca, dogaaja i drutava postaje rtva socio-politikih borbi sa kojima se bore u vezi devijantnosti i jednakosti. Tako je ovo postalo politizirano da je u mnogim zemljama ak i sugerisanje na to da je neko u prolosti imao seksualni ivot drukiji od nepokolebljivog heteroseksualnog posmatrano u potpunosti politikim iskazom.
ZAKLJUAK
PONOVNO OTKRIVANJE RAZLIITOSTI
Ova knjiga ukazuje na to da je tokom historije, irom planete, homoseksualnost (istospolna privlanost i djela) bila karakteristika ljudskog ivota. U tom smislu ne moe se nazvati neprirodnom ili abnormalnom. Zasigurno, homoseksualnost je sada, kao i ranije, bila manje uobiajena nego heteroseksualnost (privlanost spram suprotnog spola i seksualni inovi sa pripadnicima suprotnog spola). Meutim, homoseksualnost je prilino stvarna karakteristika ljudske vrste u cjelini. Prisustvo gej ljudi je, drugim rijeima, prirodni dio ovjeanstva to je normalna karakteristika ljudskog stanja. Mnoga drutva su tokom historije ovjeanstva prihvatala homoseksualnost sa razliitim stepenima tolerancije, premda sa slinim varirajuim stepenima neodobravanja. Mnoge kulture su pronale odreeni nain konstruisanja seksualnih interakcija meu pripadnicima istog spola na nain koji dozvoljava okvir za seksualne aktivnosti i istinsko emocionalno vezivanje. Ovo je bilo u kontekstu oekivanja da e pojedinci, bez obzira na njihove ukuse i preferencije, jo uvijek uestvovati u prokreativnoj aktivnosti drutva generalno imat e djecu. Jednom kada je ova dunost, dakle, ispunjena, masa ovih drutava nije bila previe obzirna prema drugim seksualnim aktivnostima pojedinaca. Uistinu, neka drutva su ugradila homoseksualne inove i privlanost u proces po kojem pojedinac postaje odrastao. U ovim kulturama, istospolni inovi nisu jednostavno tolerisani; bili su ohrabreni ili ak oekivani i zahtijevani. Mjesto gdje se vidi potpuna razliitost, historijski, u ovoj panglobalnoj ljudskoj reakciji na homoseksualnost, nalazi se u tri velike monoteistike religije: judaizmu, kranstvu i islamu. Kao to smo vidjeli, dakle, islamska reakcija je bila manje otra te se vie prilagoavala istospolnim inovima i privlaenjima,
319
sve dok je zahtjev za prokreacijom zadovoljen, a uglavnom zbog mjerodavne muslimanske brige za segregacijom spolova kompromis je takav da su neke istospolne aktivnosti ignorisane kako bi se odralo odvajanje ena. Judaizam i kranstvo su, s druge strane, preuzeli manje kompromisan stav spram homoseksualnosti. Naime, judaizam nije bio u poziciji da regulie pojedince tokom skoro dva milenija i, u ovim uslovima, uveliko je predao kranstvu regulisanje seksualnosti u judeo-kranskom svijetu. Kako god, ono to je vano zapamtiti u evaluaciji kranskog odgovora na homoseksualnost jeste to da je kranstvo imalo uveliko negativan stav prema seksu generalno. Zbog kranske dihotomije izmeu duha i tijela, spojen sa eksplicitnom udnjom za uniavanjem tijela, kranski odgovor na neprokreativne seksualne aktivnosti bio je (i ostao) stroiji u historijskom kontekstu nego kod ostalih svjetskih religija. S obzirom na to da kranstvo zauzima stajalite da seks mora postojati samo zbog prokreacije i ne zbog zadovoljstva, i da je jedini prihvatljiv kontekst za seks unutar monogamne, dugorone veze, reakcija na ostale oblike seksualnog izraavanja (homoseksualnog ili heteroseksualnog) je bila ekstremna. Ovaj kranski ekstremizam mora biti smjeten u iri historijski i svjetski kontekst. Mnoge druge kulture nisu vrednovale prokreaciju do iskljuenja zadovoljstva. Druga drutva su naglasila prokreaciju nad zadovoljstvom ali su, u stvarnosti, uveliko podravala drutvene strukture u kojima je prokreacija ostvarena a zadovoljstvo uivano. Seks je u historijskom i globalnom smislu imao dvostruku svrhu poveanje rase (prokreacija) i omoguavanje emotivne i fizike satisfakcije (zadovoljstvo). Kranstvo je uveliko odbacilo potonje u korist prethodnog. Vremenom, socio-politikim i ekonomskim uspjehom, ovaj negativni stav prema seksualnom uivanju je usvojen, asimiliran i naturaliziran od strane veine nezapadnih kultura koje, da li implicitno ili eksplicitno, imaju pridruene zapadne seksualne norme (seks samo u sklopu braka u svrhu prokreacije) sa zapadnim socio-politikim i ekonomskim uspjehom. Stoga je svjetsko
prihvatanje zapadnih kranskih seksualnih normi jednostavno ekstreman primjer imperijalistikog irenja zapadnih vrijednosti i kulture uopte. Radei ovako, kulture koje su historijski konstruisale seks i seksualnost u irem kontekstu prokreacije i zadovoljstva, sa varirajuim stepenom prihvatanja manje uobiajenih ekspresija seksualne privlanosti (homoseksualnost), su bile pokorne u prozapadnjavanju njihovih kultura. Ironino, ovo je imalo namjeru da postane integralni dio agende postkolonijalnih pokreta tvrdei da tite svoja drutva od ili ih iste od zapadnih utjecaja. Kada posmatramo dugaki niz historijskih stavova i sociokulturnu konstrukciju seksa i seksualnosti openito, a naroito homoseksualnosti, suoeni smo sa irokom raznolikou metoda usvojenih za prilagoavanje manje uobiajenim seksualnim inovima i preferencijama u iroj zajednici. Takoer, moe se zapaziti neodoljiva uniformnost kraja rezultata istospolni inovi i privlanost su tolerisani, prihvaeni i ak, nekada, prihvaeni. U mnogim kulturama tokom historije homoseksualnost je bila dozvoljen prostor za egzistiranje u javnosti dok se suoavala sa malo ili nimalo stvarne netolerancije. Stupajui u homoseksualne inove mogla bi se u ovim drutvima privui nezainteresovanost ili podsmjeh i, kada je provedena do izuzea od prokreacije mogla bi se suoiti sa neodobravanjem. U stvarnosti je, ipak, veina kultura prihvatila istospolnu privlanost jednostavno kao aspekt ljudskog stanja. Kranstvo je, na drugoj strani, izabralo konstruisanje spola, seksualnih inova i seksualnosti na nain potpune nastranosti sa obrascem koji su usvojile skoro sve druge kulture tokom zabiljeene historije. Drugim rijeima, u kontekstu historije ljudskog roda i kulture, judeo-kranski odgovor na homoseksualnost je taj koji je abnormalan i neprirodan.
PONOVNO OTKRIVANJE RAZLILITOSTI | 321
BIBLIOGRAFIJA
Adam, Barry D., Structural Foundations of the Gay World, Comparative Studies in Society and History, 27 (1985): 65871 Akyeampong, E., Sexuality and Prostitution among the Akan of the Gold Coast c. 16501950, Past and Present, 156 (1997): 14473 Altman, Dennis, Rupture or Continuity? The internationalization of Gay Identities, Social Text, 48 (1996): 7794 Andaya, Barbara Watson, From Temporary Wife to Prostitute: Sexuality and Economic Change in Early Modern Southeast Asia, Journal of Womens History, 9 (1998): 1134 Anderson, Richard, Hindu Myths in Mallarm: Un Coup de Des, Comparative Literature, 19 (1967): 2835 Atwood, Craig D., Sleeping in the Arms of Christ: Sanctifying Sexuality in the Eighteenth-Century Moravian Church, Journal of the History of Sexuality, 8 (1997): 2551 Bacchetta, Paola, When the (Hindu) Nation Exiles Its Queers, Social Text, 61 (1999): 14166 Banner, L., The Fashionable Sex, 11001600, History Today, 42 (1992): 3744 Beinart, William, Men, Science, Travel and Nature in the Eighteenth and Nineteenth-Century Cape, Journal of Southern African Studies, 24 (1998): 77599 Bell, R.M., Renaissance Sexuality and the Florentine Archives, Renaissance Quarterly, 40 (1987): 485511 Bergman, David, Race and the Violet Quill, American Literary History, 9 (1997): 79102 Binhammer, Katherine, The Sex Panic of the 1790s, Journal of the History of Sexuality, 6 (1996): 40934 Blasius, Mark, An Ethos of Lesbian and Gay Existence, Political Theory, 20 (1992): 64271
323
Bond, R.B., Dark deeds darkly answered: Thomas Becons Homily against Whoredom and Adultery, Sixteenth Century Journal, 16 (1985): 191205 Boswell, John, Christianity, Social Tolerance, and Homosexuality (Chicago, 1981) -, The Marriage of Likeness: Same-Sex Unions in PreModern Europe (1995) Brackett, John K., The Florentive Onesta and the Control of Prostitution, 1403-1680, Sixteenth Century Journal, 24 (1993): 273300 Bray, A., Homosexuality in Renaissance England (1982) Breitenberg, Mark, Anxious Masculinity: Sexual Jealousy in Early Modern England, Feminist Studies, 19 (1993): 37798 Bremmer, Jan, Scapegoat Rituals in Ancient Greece, Harvard Studies in Classical Philology, 87 (1983): 299320 Brown, Carolyn E., Erotic Religious Flagellation and Shakespeares Measure for Measure, English Literary Renaissance, 16 (1986): 13965 Brundage, J., Law, Sex & Christian Society in Medieval Europe (1900) Bullough, V., Handbook of Medieval Sexuality (1996) -, Sexual Practices & the Medieval Church (1984) Burg, B.R. (ed.), Gay Warriors: A Documentary History from the Ancient World to the Present (2002), -, Sodomy and the Pirate Tradition: English Sea Rovers in the Seventeenth-Century Caribbean (1995) Burns, Catherine, A Man is a Clumsy Thing Who does not Know How to Handle a Sick Person: Aspects of the History of Masculinity and Race in the Shaping of Male Nursing in South Africa, 19001950, Journal of Southern African Studies, 24 (1998): 695717 Caldwell, John C., Pat Caldwell and I.O.Orubuloye, The Family and Sexual Networking in Sub-Saharan Africa: Historical Regional Differences and Present-Day Implications, Population Studies, 46 (1996): 385410 Callender, Charles, and Lee M. Kochems, The North American Berdache, Current Anthropology, 24 (1983): 44370 Chajes, J.H., Judgments Sweetened: Possession and Exorcism in Early Modern Jewish Culture, Journal of Early Modern History, 1 (1997): 12469
Chakrabarty, Dipesh, Postcoloniality and the Artifice of History: Who Speaks for Indian Pasts? Representations, 37 (1992): 126 Citarella, Armand O., The Relations of Amalfi with the Arab World before the Crusades, Speculum, 42 (1967): 299312 Clark, Anna, Anne Listers Construction of Lesbian Identity, Journal of the History of Sexuality, 7 (1996): 2350 Cohn, Sam, Women in the Streets: Essays on Sex & Power in Renaissance Italy (1996) Cook, Blanche Wiesen, Women Alone Stir My Imagination: Lesbianism and the Cultural Tradition, Signs, 4 (1979); 71839 Cott, Nancy F., Marriage and Womens Citizenship in the United States, 18301934, The American Historical Review, 103 (1998): 144074 Coward. D.A., Attitudes to Homosexuality in 18th Century France, Journal of European Studies, 10 (1980): 23155 Crain, Caleb, Lovers of Human Flesh: Homosexuality and Cannibalism in Melvilles Novels, American Literature, 66 (1994): 2553 Das, Rahul Peter, Problematic Aspects of the Sexual Rituals of the Bauls of Bengal, Journal of the American Oriental Society, 112 (1992): 388432 David, Alun, Sir William Jones, Biblical Orientalism and Indian Scholarship, Modern Asian Studies, 30 (1996): 17384 Davis, D.L., and R.G. Whitten, The Cross-Cultural Study of Human Sexuality, Annual Review of Anthropology, 16 (1987): 6998 De Welles, Theodore, Sex and Sexual Attitudes in Seventeen-Century England: The Evidence from Puritan Diaries, Renaissance and Reformation, 12 (1988): 4564 Dekker, Rudolph M., Sexuality, Elites, and Court Life in the Late Seventeenth Century: The Diaries of Constantijn Huygens, Jr, Eighteenth-Century Life, 23 (1999): 94109 Desens, M., The Bed-Trick in English Renaissance Drama: Explorations in Gender, Sexuality Dimock, Edward C. Jr, The Place of the Hidden Moon: Erotic Mysticism in the Vaisnavasahajiya Cult of Benegal (Chicago, 1966) Douglas-Irvine, Helen, The Landholding System of Colonial Chile, The Hispanic American Historical Review, 8, 4 (1928): 44995 BIbLIOGRAFIJA| 325
Dundas, Charles, The Organization and Laws of Some Bantu Tribes in East Africa, The Journal of the Royal Anthropological Institute of Great Britan and Ireland, 45 (1915): 234306 Edwards, Clara Cary, Relations of Shah Abbas the Great, of Persia, with the Mogul Emperors, Akbar and Jahangir, Journal of the American Oriental Society, 35 (1915): 24768 Edwards, R. & S. Spector, The Olde Daunce: love, Friendship, Sex, & Marriage in the Medieval World (1991) El-Gabalawy, Saad, The Trend of Naturalism in Libertine Poetry of the Later English Renaissance, Renaissance and Reformation, 12 (1988): 3544 Ellrich, Robert J., Modes of Discourse and the Language of Sexual Reference in Eighteenth-Century French Fiction, EighteenthCentury Life, 9 (1985): 21728 Epprecht, Marc, Gender and History in Southern Africa: A Lesotho Metanarrative, Canadian Journal of African Studies, 30 (1996): 183213 , The Unsaying of Indigenous Homosexualities in Zimbabwe: Mapping a Blindspot in an African Masculinity, Journal of Southern African Studies, 24 (1998): 63154 , Womens Conversation and the Politics of Gender in Late Colonial Lesotho, The Journal of African History, 36 (1995): 2953 Erauso, Catalina de, Lieutenant Nun: Memoir of a Basque Transvestite in the New World (Boston, 1996) Erlmann, Veit, Migration and Performance: Zulu Migrant Workers Isicathamiya Performance in South Africa, 18901950, Ethnomusicology, 34 (1990): 199220 Faderman, L. (ed.), Chloe plus Olivia: An Anthology of Lesbian Literature from the Seventeenth Century to the Present (1994) Fernandez, Andre, The Repression of Sexual Behaviour by the Aragonese Inquisition between 1560 and 1700, Journal of the History of Sexuality, 7 (1997): 463501 Feroli, Teresa, Sodomy and Female Authority: The Castelhaven Scandal and Eleanor Davies The Restitution of Prophecy (1651), Women Stidies, 24 (1994): 31:49
Fleischer, M., Are Women Human? The debate of 1595 between Valens Acidalius and Simon Gediccus, Sixteenth Century Journal, 12 (1981): 107:20 Folbre, Nancy, The Improper Arts: Sex in Classical Political Economy, Population and Development Review, 18 (1992): 10521 Frank, David John, and Elisabeth H. Mceneaney, The Individualization of Society and the Liberalization of State Policies on Same-Sex Sexual Relations, 19841995, Social Forces, 77 (1999): 91143 Fudge, Erica, Monstrous Acts: Bestiality in Early Modern England, History Today, 50 (2000): 2025 Garber, Marjory, Vested Interests: Cross-Dressing and Cultural anxiety (New York, 1992) Gardner, Jared, Our Native Clay: Racial and Sexual Identity and the Making of Americans in the Bridge, American Quarterly, 44 (1992): 2450 Gerard, Kent, and Gert Hekma (eds), The Pursuit of Sodomy: Male Homosexuality in Renaissance and Enlightenment Europe (London, 1989) Ghani, Muhammad Abdul, Social Life and Morality in India, International Journal of Ethics, 7 (1897): 30114 Gilbert, Arthur N., Buggery and the British Navy, 17001861, Journal of Social History, 10 (1976); 7298 Gilfoyle. T.J., Prostitutes in History: from Parables of Pornography to Metaphors of Modernity, American Historical Review, 104 (1999): 11741 Goldberg, Jonathan, Sodomy and Society: The Case of Christopher Marlowe, Southwest Review, 69 (1984): 371:8 , Sodomy in the New World: Anthropologies Old and New, Social Text, 29 (1991): 4656 , (ed.), Reclaiming Sodomy (London, 1994) Goldman, Robert P., Transexualism, Gender, and Anxiety in Traditional India, Journal of the American Oriental Society, 113 (1993): 374:401 Goodich, M., The Unmentionable Vice: Homosexuality in the later medieval period (1979) BIbLIOGRAFIJA| 327
Goulet, Jean-Guy A., The Berdache / Two-Spirit: A Comparison of Anthropological and Native Constructions of Gendered Identities Among the Northern Athapaskans, The Journal of the Royal Anthropological Institute, 2 (1996): 683701 Gowing, L., Domestic Dangers: Women, Words & Sex in Early Modern London (1996) Grant, J.A., Summary of Observations on the Geography, Climate, and Natural History of the Lake Region of Equatorial Africa, Made by the Speke and Grant Expedition , 186063, Journal of the Royal Geographical Society of London, 42 (1872): 243342 Greenberg, David F., and Marcia H. Bystryn, Christian Intolerance of Homosexuality, The American Journal of Sociology, 88 (1982): 515:48 Grierson, George A., The Popular Literature of Northern India, Bulletin of the School of Oriental Studies, 1 (1920): 87122 Griffiths, Paul, Meanings of Nightwalking in Early Modern England, Seventeenth Century, 13 (1998): 21238 Grunzinski, Serge, La Mre dvorant: Alcoolismr, Sexualit et Dculturation chez le Mexicans (15001550), Cahiers des Ameriques Latines, 20 (1979): 536. Guicciardi, Jean-Pierre, Between the Licit and the Illicit: The Sexuality of the King, Eigheenth-Century Life, 9 (1985): 8897 Gutirrez, Ramn, When Jesus Came, the Corn Mothers went away: Marriage, Sexuality, and Power in New Mexico, 15001846 (Stanford, 1999) Gutmann, Matthew C., Trafficking in Men: The Anthropology of Masculinity, Annual Review of Anthropology, 26 (1997): 385409 Hall, Martin, The Legend of the Lost City; Or, the Man with Golden Balls, Journal of Southern African Studies, 21 (1995): 17999 Hansen, Kathryn, Sultana the Dacoit and Harishchandra: Two Popular Dramas of the Nautanki Tradition of North India, Modern Asian Studies, 17 (1983): 31331 Hari, Johann, The Crusaders, Attitude, 122 (2004): 6872 Hartman, Janine C., The Modernization of the Bourgeois Erotic Imagination in the 18th Century, Proteus, 6 (1989): 1621
Hatem, Mervat, The Politics of Sexuality and Gender in Segregated Patriarchal systems: The Case of Eighteenth- and NineteenthCentury Egypt, Feminist Studies, 12 (1986): 25074 Hauser, Raymond E., The Berdache and the Illinois Indian Tribe during the Last Half of the Seventeenth Century, Ethnohistory, 37 (1990): 4565 Hayden, Corinne P., Gender, Genetics, and Generation: Reformulating Biology in Lesbian Kinship, Cultural Anthropology, 10 (1995): 4163 Hazareesingh, K., The Religion and Culture of Indian Immigrants in Mauritius and the Effect of Social Change, Comparative Studies in Society and History, 8 (1996): 24157 Herdt, Gilbert (ed.), Third Sex, Third Gender: Beyond Sexual Dimorphism in Culture and History (New York, 1994) Hester, M., The Dynamics of Male Domination using the Witch Craze in 16th and 17th Century England as a Case Study, Womens Studies International Forum, 13 (1990): 919 Higgs, D., Queer Sites: Gay Urban Histories since 1600 (1990) Hiltebeitel, Alf, Siva, the Goddess, and the Disguises of the Pandavas and Draupadi, History of Religions, 20 (1980): 14774 Hinsch, Bret, Passions of the Cut Sleeve: The Male Homosexual Tradition in China (Berkeley, 1990) Hitchcock, T., Redefining Sex in 18th Century England, History Workshop Journal, 41 (1996): 7290 Hollibaugh, Amber, and Nikhil Pal Singh, Sexuality, Labor, and the New Trade Unionism, Social Text, 61 (1999): 7388. Holmes, Rachel, Queer Comrades: Winnie Mandela and the Moffies, Social Text, 52/53 (1997): 16180 Hopkins, E., Washburn, The Social an Military Position of the Ruling Caste in Ancient India, as Represented by the Sanskrit Epic, Journal of the American Oriental Society, 13 (1889): 57376 Hopkins, L., Touching Touchets: Perkin Warbeck and the Buggery Statue, Renaissance Quarterly, 52 (1999): 384401 Hotchkiss, V., Clothes make the Man: Female Cross-Dressing in Medieval Europe (1996) BIbLIOGRAFIJA| 329
Hubbard, Ruth, Gender and Genitals: Constructs of Sex and Gender, Social Text, 466 (1996): 15765 Hurl, Jennine, She being big with child is likely to miscarry: Pregnant Victims Procesuting Assault in Westminster, 16851720, London Journal, 24 (1999): 1833 Hurteau, Pierre, Catholic Moral Discourse on Male Sodomy and Masturbation in the Seventeenth and Eighteenth Centuries, Journal of the History of Sexuality, 4 (1993): 126 Huussen, A.H. Jr, Sodomy in the Dutch Republic during the Eighteenth Century, Eighteenth-Century Life, 9 (1985): 16978 Jacques, T. Carlos, From Savages and Barbarians to Primitives: Africa, Social Typologies, and History in Eighteenth-Century French Philosophy, History and Theory, 36 (1997): 190215 Jaffrey, Zia, The Invisibles: A Tale of the Eunuch of India (New York, 1996) Kahr, Brett, The History of Sexuality: From Ancient Polymorphous Perversity to Modern Genital Love, Journal of Psychohistory, 26 (1999): 76478 Kelly, Joan, Early Feminist Theory and the Querelle des Femmes, 14001789, Signs, 8 (1982): 428 Kloppenberg, James T., The Virtues of Liberalism: Christianity, Republicanism, and Ethics in Early American Political Discourse, The Journal of American History, 74 (1987): 933 Kowalski-Wallace, Beth, Shunning the Bearded Kiss: Castrati and the Definition of Female Sexuality, Prose Studies, 15 (1992): 15370 Krekic, B., Abominandum Crimen: Punishment of Homosexuals in Renaissance Dubrovnik, Viator, 18 (1987): 33745 Kritzman, L., The Rhetoric of Sexuality & the Literature of the French Renaissance (1991) Krysmanski, Bernd, Lust in Hogarths Sleeping Congregation Or, How to Waste Time in Post-Puritan England, Art History, 21 (1998): 393408 Kuznesof, E.A., Sexuality, Gender, and the Family in Colonial Brazil, Luso-Brazilian Review, 30 (1993): 11932
Labalme, P.H., Sodomy and Venetian Justice in the Renaissance, Tijdschrift voor Rechtsgeschiedenis, 52 (1984): 21754 Lal, Vinay, Not This, Not That: The Hijras of India and the Cultural Politics of Sexuality, Social Text, 61 (1999): 11940 Larson, Pier M., Reconsidering Trauma, Identity, and the African Diaspora: Enslavement and Historical Memory in NineteenthCentury Highland Madagascar, The William and Mary Quarterly, 3rd Series, 56 (1999): 33562 Lehfeldt, Elisabeth A., Ruling Sexuality: The Political Legitimacy of Isabel of Castile, Renaissance Quarterly, 53 (2000): 3156 Leinwand, Thedore B., Redeeming Beggary/Buggery in Michaelmas Term, English Literary History, 61 (1994): 5370 Leites, Edmund, The Duty of Desire: Love, Friendship, and Sexuality in Some Puritan Theories of Marriage, Journal of Social History, 15 (1982): 383408 Lester, Alan, Reformulating Identities: British Settlers in Early Nineteenth-Century South Africa, Transactions of the Institute of British Geographers, New Series, 23 (1998): 51531 Link, Matthew, Hawaiis Surprising Homo History, The Out Traveler (Summer 2004): 68 Lochrie, K., P. McCraken & J. Schulz, eds, Constructing Medieval Sexuality (1997) Loughling, M. H., Loves Friend and Stranger to Virginitie: The Politics of the Virginal Body, English Literary History, 63 (1996): 83339 Luhrmann, T. M., The Good Parsi: The Postcolonial Feminization of a Colonial Elite, Man, New Series, 29 (1994): 33357 Lurie, Nancy Oestreich, Winnebago Berdache, American Antropologist, New Series, 55 (1953): 708712 Mageo, Jeannette Marie, Male Transvestism and Cultural Cgange in Samoa, American Ethnologist, 19 (1992): 443459 Markham, C. R., Travels in Great Tibet, and Trade between Tibet and Bengal, Proceedings of the Royal Geographical Society of London, 19 (18745): 32747 BIbLIOGRAFIJA| 331
Maurer, Shawn Lisa, Reforming Men: Chaste Heterosexuality in the Early English Periodical, Restoration: Studies in English Literary Culture 16601700, 16 (1992): 3855 McFarlane, Cameron, The Sodomite in Fiction and Satire (New York, 1997) McGeary, Thomas, Warbling Eunuch: Opera, Gender, and Sexuality on the London Stage, 17051742, Restoration and Eighteenth Century Theatre, 7 (1992): 122 Meem, Deborah T., Eliza Lynn Linton and the Rise of Lesbian Consciousness, Journal of the History of Sexuality, 7 (1997): 53760 Merrick, J., Sodomitical Inclination in early 18th Century Paris, Eighteenth Century Studies, 30 (1997): 28995 Merrick, Jeffrey, and Bryant T. Ragan, Jr (eds), Homosexuality in Early Modern France (Oxford, 2001) Merrick, Jeffrey, Commissioner Foucault, Inspector Nol, and the Pederasts of Paris, 17803, Journal of Social History, 32 (1998): 287307 Mitchison, Rosalind and Leah Leneman, Sexuality and Social Control: Scotland 16601780 (1989) Morrell, Robert, Of Boys and Men: Masculinity and Gender in Southern African Studies, Journal of Southern African Studies, 24 (1998): 60530 Morrisey, Lee, Sexuality and Consumer Culture in Eighteenth Century England: Mutual Love from Pole to Pole in The London Merchant, Restoration and Eighteenth Century Theatre, 13 (1998): 2540 Mouro, Manuela, The Representation of Female Desire in Early Modern Pornographic Texts, 16601745, Signs, 24 (1999): 573602 Murray, J., Agnolo Firenzuola on Female Sexuality and Womens Equality, Sixteenth Century Journal, 22 (1991): 199213 Murray, S. O., and W. Roscoe (eds), Boy-Wives and Female Husbands: Studies in African Homosexualities (1998) Murray, Stephen O., Explaining Away Same-Sex Sexualities: When They Obtrude on Anthropologists Notice at All, Anthropology Today, 13 (1997): 25
Mutongi, Kenda, Dear Dollys Advice: Representations of Youth, Courtship, and Sexualities in Africa, 19601980, The International Journal of African Historical Studies, 33 (2000): 123 Nanda, Serena, Neither Man nor Women: The Hijras of India (California, 1990). OFlaherty, Wendy Doniger, Asceticism and Eroticism in the Mythology of Siva (Oxford, 1973) Otis, L. L., Prostitution in Medieval Society (1985) Overmyer-Velzquez, R., Christian Morality revealed in New Spain: The Inimical Nahua Woman in Book 10 of the Florentine Codex, Journal of Womens History, 10 (1998): 937 , Christian Morality revealed in New Spain: The Inimical Nahua Woman in Book 10 of the Florentine Codex, Journal of Womens History, 10: 2 (1998): 937 Pacheco, Anita, A Mere cupboard of glasses: Female Sexuality and Male Honor in A Fair Quarrel, English Literary Renaissance, 28 (1998): 44163 Parker, Graham, Is a Duck an Animal? An Exploration of Bestiality as a Crime, Criminal Justice History, 7 (1986): 95109 Peers, Douglas M., Privates off Parade: Regimenting Sexuality in the Nineteenth-Century Indian Empire, International History Review, 20 (1998): 82354 Percy, W. A. III, Pederasty and Pedagogy in Arhaic Greece (1996) Perdue, Danielle, The Male Masochist in Restoration Drama, Restoration and Eighteenth Century Theatre, II (1996): 1021 Perry, Ruth, Colonizing the Breast: Sexuality and Maternity in Eighteenth-Century Life 16 (1992): 185213 Pincheon, Bill Stanford, An Ethnography of Silences: Race, (Homo) Sexualities, and a Discourse of Africa, African Studies Review, 43 (2000): 3958 Pool, Ithiel de Sola, and Kali Prasad, Indian Student Images of Foreign People, The Public Opinion Quarterly, 22 (1958): 292304 Porter, Roy, The Secrets of Generation Displayd: Aristotles Masterpiece in Eighteenth-Century England, Eighteenth-Century Life, 9 (1985): 121 BIbLIOGRAFIJA| 333
Poska, Allyson M., When Love goes Wrong: Getting out of Marriage in Seventeenth-Century Spain, Journal of Social History, 29 (1996) Poster, M., Patriarchy and Sexuality, Eighteenth Century: Theory and Interpretation, 25 (1984): 21740 Prakash, Gyan, Science Gone Native in Colonial India, Representations, 40 (1992): 15378 Preston, Laurence W., A Right to Exist: Eunuchs and the State in Nineteenth-Century India, Modern Asian Studies, 21 (1987): 37187 Restall, Matthew, and Pete Sigal, May They not be Fornicators equal to these Priests: Postconquest Yucatec Maya Sexuall Attitudes, UCLA Historical Journal, 12 (1992): 91121 Rey, Michael, Parisian Homosexuals Create a Lifestyle, 17001750: The Police Archives, Eighteenth-Century Life, 9 (1985): 17991 Richlin, Amy, Not before Homosexuality: The materiality of the Cineadus and the Roman Law against Love between men, Journal of the History of Sexuality, 3 (1993): 52373 Richter, Simon, Wet-Nursing, Onanism, and Breast in EighteenthCentury Germany, Journal of the History of Sexuality, 7 (1996): 122 Risman, Barbara, and Pepper Schwartz, Sociological Research on Male and Female Homosexuality, Annual Review of Sociology, 14 (1988): 12547 Roberts, A., Whores in History (1993) Roper, L., Oedipus & the Devil: Witchcraft, Sexuality & Religion in Early Modern Europe (1994) Roscoe, Will, Strange Craft, Strange History, Strange Folks: Cultural Amnesia and the Case for Lesbian and Gay Studies, American Anthropologist, New Series, 97 (1995): 44853 Rose, M., The Expense of Spirit :Love & Sexuality in English Renaissance Drama (1991) Rossiaud, J., Medieval Prostitution (1998) Roulston, Christine, Separating the Inseparables: female Friendship and its Discontents in Eighteenth-Century France, EighteenthCentury Studies, 32 (199899): 21531 Rowland, J., Swords in Myrtle Dressd: Towards a Rhetoric of Sodom (1998)
Rowse, A.L., Homosexuals in History (1997) Rowson, Everett K., The Effeminates of Early Medina, Journal of the American Oriental Society, III (1991): 671693 Rozbicki, Michael J., The Curse of Provincialism: Negative Perceptions of Colonial American plantation Gentry, The Journal of Southern History, 63 (1997): 72752 Ruggiero, G., The Boundaries of Eros: Sex Crimes & Sexuality in Renaissance Venice (1985) Saikaku, Ihara, The Great Mirror of Male Love, trans. Paul G. Schalow, (Stanford, 1990) Santesso, Aaron, William Hogarth and the Tradition of Sexual Scissors, Studies in English Literature 15001900, 39 (1999): 499521 Saslow, J., Ganymede in the Renaissance: Homosexuality in Art & Society (1986) Schaeffer, Claude E., The Kutenai Female Berdache: Courier, Guide, Prophets, and Warrior, Ethnohistory, 12 (1965): 193236 Schleiner, Winfired, Male Cross-Dressing and Transvestitism in Renaissance Romances, Sixteenth Century Journal , 19 (1988): 605619 Schlinder, Stephan K., The Critic as Pornographer: Male Fantasies of Female Reading in Eighteenth-Century Germany, EighteenthCentury Life, 20 (1996): 6680 Seligmann, C.G., Some Aspects of the Hamitic Problem in the AngloEgyptian Sudan, The Journal of the Royal Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, 43 (1913): 593705 Senelick, Laurence, Mollies or Men of Mode? Sodomy and the Eighteenth-Century London Stage, Journal of the History of Sexuality (1990): 3367 Siena, Kevin P., Pollution, Promiscuity, and the Pox: English Venerology and the Early Modern Medical Discourse on Social and Sexual Danger, Journal of the History of Sexuality, 8 (1998); 55374 Sigal, Pete, The Politicization of Pederasty among the Colonial Yucatecan Maya, Journal of the History of Sexuality, 8 (1997): 124 Skrine, C.P., The Highlands of Persian Baluchistan, The Geographical Journal, 78 (1931): 32138 BIbLIOGRAFIJA| 335
Smith, B.R., Homosexual Desire in Shakespeares England (1994) Sommerwille, M., Sex & Subjection: Attitudes to Women in Early Modern Society (1995) Soper, Alexander C., The Roman Style in Gandhara, American Journal of Archaeology, 55 (1951): 30119 Spear, Gary, Shakespeares Manly Parts: Masculinity and Effeminacy in Troilus and Cressida, Shakespeare Quarterly, 44 (1993): 40922 Spencer, Colin, Homosexuality: A History (London, 1995) Stewart, A., Close Readers: Humanism & Sodomy in Early Modern Europe (1997) Stone, Donald Jr, The Sexual Outlaw in France, 1605, Journal of the History of Sexuality, 2 (1992): 597608 Stone, Lawrence, Libertine Sexuality in Post-Restoration England: Group Sex and Flegellation among the Middling Sort in Norwich in 170697, Journal of the History of Sexuality, 2 (1992): 51126 Suleri, S., The Rhetoric of English India (Chicago, 1992) Tannahill, R., Sex in History (1980) Teasley, David, The Charge of Sodomy as a Political Weapon in Early Modern France: The Case of Henry III in Catholic League Polemic, 15851589, Maryland Historian, 18 (1997): 1730 Terraciano, Kevin, Crime and Culture in Colonial Mexico: The Case of the Mixtec Muder Note, Ethnohistory, 45 (1998): 70945 Texler, Richard, Sex and Conquest: Gendered Violence, Political Order, and the European Conquest of the Americas (Ithaca, 1995) Thorner, Daniel, Hindu-Moslem Conflict in India, Far Eastern Survey, 17 (1948): 77-80 Tth, I.G., Peasant Sexuality in 18th Century Hungary, Continuity and Change, 6 (1991): 4358 Traub, Valerie, The Perversion of Lesbian Desire, History Workshop Journal, 41 (1996): 1949 Trautmann, Thomas R., length of Generation and Reign in Ancient India, Journal of the American Oriental Society, 89 (1969): 56477 Trumbach, Randolph, Londons Sodomites: Homosexual Behaviour and Western Culture in the 18th Century, Journal of Social History, 11 (1997): 133
Trumbach, Randolph, Sex, Gender, and Sexual Identity in Modern Culture: Male Sodomy and Female Prostitution in Enlightenment London, The Journal of the History of Sexuality, 2 (1991): 186203 Turley, H., Rum, Sodomy, and the Lash: Piracy, Sexuality, and Masculine Identity (1999) Turner, J., Sexuality & Gender in Early Modern Europe (1993) Ucko, Peter J., Penis Sheats: A Comparative Study, Proceeding of the Royal Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, 1969 (1969): 24a67 Van der Meer, Theo, Tribades on Trial: Female Same-Sex Offenders in Late Eighteeneth-Century Amserdam, Journal of the History of sexuality, 1 (1991): 42445 Vanita, R. And S. Kidwai (eds), Same-Sex Love in India: Readings from Literature and History (2000) Vicinus, Martha, Lesbian Perversity and Victorian Marriage: The 1864 Codrington Divorce Trial, The Journal of British Studies, 36 (1997): 7098 Wall, Wendy, Household Stuff: The Sexual Politics of Domesticity and the Advent of English Comedy, English Literary History, 65 (1998): 145 Walsham, A., Witchcraft, Sexuality, and Colonization in the early modern World, Historical Journal, 42 (1999): 26976 Walther, Daniel J., Gender Construction and Settler Colonialism in German Southwest Africa, 18941914, The Historian, 66 (2004): 118 Warnicke, Retha M., The Eternal Triangle and Court Politics: Henry VIII, Anne Boleyn, and Sir Thomas Wyatt, Albion, 18 (1986): 56579 Webb, James L.A. Jr, The Horse and Slave Trade between the Western Sahara and Senegambia, The Journal of African History, 34 (1993): 22146 Weed, D.M., Sexual Positions: Men of Pleasure, Economy and Dignity in Boswells London Journal, Eighteenth Century Studies, 31 (1997/98): 21534 Wikan, Unni, Man Becomes Woman: Transsexualism in Oman as a key to Gender Roles, Man, New Series, 12 (1977): 304319 BIbLIOGRAFIJA| 337
Willen, D., Gender, Society and Culture, 15001800, Journal of British Studies, 37 (1998): 45160 Williams, Walter, The Spirit and the Flesh: Sexual Diversity in American Indian Culture (Boston, 1987) Williamson, Arthur H., Scots, Indians and Empire: The Scottish Politics of Civilization 15191609, Past and Present, 150 (1996): 4683 Wilmsen, Edwin N. Denbow, and R. James, Paradigmatic History of San-Speaking Peoples and Current Attempts at revision, Current Anthropology, 31 (1990): 489524 Wright, J.W., and E.K.Rowson (eds), Homoeroticism in Classical Arabic Literature (1997) Yang, Alan S., Trends: Attitudes Toward Homosexuality, The Public Opinion Quarterly, 61 (1997): 477507 Yarbrough, Anne, Apprentices as Adolescents in Sixteenth Century Bristol, Journal of Social History, 13 (1979): 6781 Yohannan, John D., The Persian Poetry Fad in England, 17701825, Comparative Literature, 4 (1925): 13760 Yokoi, Tokiwo, The Ethical Life and Conceptions of the Japanese, International Journal of Ethics, 6 (1896): 182204 Young, M.B., King James and the History of Homosexuality (2000) Zabin, Laurie Schwab, and Karungari Kiragu, The Health Consequences of Adolescent Sexual and fertility Behaviour in Sub-Saharan Africa, Studies in Family Planning, 29 (1998): 21032 Zorach, R.E., The Matter of Italy: Sodomy and the Scandal of Style in 16th Century France, Journal of Medieval and Early Modern Studies, 28 (1998): 581609 Zwilling, Leonard, and Michael J. Sweet, Like a City Ablaze: The Third sex and the Creation of Sexuality in Jain Religious Literature, Journal of the History of sexuality, 6 (1996): 35984 , The First Medicalization: The Taxonomy and Etiology of Queerness in Classical Indian Medicine, Journal of the History of Sexuality, 3 (1993): 590607
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 613.885(091) NAPHY, William Historija homoseksualnosti : born to be gay / William Naphy ; prevod sa engleskog jezika Arijana Aganovi. - Sarajevo : Sarajevski otvoreni centar ; Zagreb : Domino ; Beograd : Queeria, 2012. - 307 str. : ilustr. ; 20 cm. - (Edicija Questioning) Prijevod djela: Born to be gay. History of homosexuality. - Bibliografija: str. 305-306. ISBN 978-9958-9959-5-8 COBISS.BH-ID 19296518 CIP - , 316.837(091) 305-055.3-055.1/.2(091) NAPHY, William Historija homoseksualnosti : born to be gay / William Naphy ; prevod sa engleskog jezika Arijana Aganovi. - Sarajevo : Sarajevski otvoreni centar ; Zagreb : Domino ; Beograd : Queeria centar, 2012 (Sarajevo : Dobra knjiga). - 307 str. : ilustr. ; 21 cm Prevod dela: Born to Be Gay. History of Homosexuality. - Tira 1.500. - Bibliografija: str. 298-305. - Registar. ISBN 978-86-913181-1-6 a) - COBISS.SR-ID 188974604 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 795724. ISBN: 978 953 773 0079

Born To Be Gay

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Born To Be Gay

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Edicija Questioning Sarajevskog otvorenog centra ediciju ureuje Saa Gavri Knjiga 8.

William Naphy BORN TO BE GAY HISTORIJA HOMOSEKSUALNOSTI

SARAJEVSKI OTVORENI CENTAR, SARAJEVO QUEERIA, BEOGRAD DOMINO, ZAGREB

SMJETANJE LJUDI U KUTIJE

PRIJE SODOME I GOMORE

Udrueni u ivotu, udrueni u smrti Grobnica Niankhkhnuma i Khnumhotepa (2430. g.p.n.e.)

PRIJE SODOME I GOMORE | 21

(1300 100. g.p.n.e.)

Uporedite ta Krina kae Aruni:

(100. g.p.n.e.600. g.n.e.)

KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE KRANSTVA

KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE kRANSTVA |

p.n.e.) je pisao o teorijskim zakoniku koji podupire uspjeh Svete ete:

Plutarh je dao slino objanjenje za postojanje Svete ete:

Na primjer, Marcijal je napisao opominjui (i smijeni) epigram adolescentu o pripremi za brak:

KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE kRANSTVA | 71

KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE kRANSTVA | 77

KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE kRANSTVA | 79

KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE kRANSTVA | 81

KLASINE CIVILIZACIJE I ROENJE kRANSTVA | 91

To nije ba ono to je Pavle napisao:

Takoer, pronaao je ne samo homoseksualnost ve i prostituciju u Pavlovim Korinanima (6:9):

110 | BORN TO BE GAY

Ja pozivam sve mueve: traite razvod, i bjeite Svaki od enskog drutva

114 | BORN TO BE GAY

ZATVARANJE SVIJESTI | 115

ZATVARANJE SVIJESTI | 119

120 | BORN TO BE GAY

otrim pritiskom to je vie od njegovih truba i deblje od njegove pameti.

ZATVARANJE SVIJESTI | 123

ZATVARANJE SVIJESTI | 125

ZATVARANJE SVIJESTI | 129

ZATVARANJE SVIJESTI | 133

138 | BORN TO BE GAY

iz njegove autobiografije, Baburnama, koja odjekuje misli pjesnika o kojima se ve raspravljalo:

ZATVARANJE SVIJESTI | 141

144 | BORN TO BE GAY

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 149

150 | BORN TO BE GAY

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 151

152 | BORN TO BE GAY

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 155

Ili Garrickov opis,

156 | BORN TO BE GAY

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 159

162 | BORN TO BE GAY

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 163

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 165

166 | BORN TO BE GAY

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 169

170 | BORN TO BE GAY

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 171

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 175

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 177

178 | BORN TO BE GAY

180 | BORN TO BE GAY

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 187

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 193

Kasnije, pjesma se prisjea konzumiranja njihovog udvaranja:

IRENJE KRANSKIH VRIJEDNOSTI | 203

Portugalski misionar, po imenu Velegnani, je napisao poglavaru jezuitskog reda da:

214 | BORN TO BE GAY