GJURO SZABO: O JEDNOJ STAROJ KUI I STARIM LJUDIMA U ZAGREBU

Neka mi se oprosti, to tu 'progovaram o jednoj staroj kui, koje eto ve deset godina nema. Nije bila ni bogzna ikako arhitektonski zanimljiva, ali od najranijega djetinjstva dola,zio sam tamo, upoznavao ljude, koji su onamo dolazili i odatle odlazili, tamo ,ivjeli i umirali; sluao sam o prijanjim gospodarima pripovijesti, o familijama, koje su znatno djelovale krozgenenaei'je u naJem starom Zagrebu, da, koje i danas jo djeluju, dakako nekako blijedo prema prijanjim pokoljenjima ... Pa da odmah kaem: toj e b i lak u a u O iI> ato v i n i Ibroj 9, ta~no, gdje je Opatovina zakretala, gdje se uz nju prislonila kua s ,apotekom, za ond,l u rukama ljekarnika Katkia, a s druge strane kua, gdje je na uglu Skalinske ulice bila od ,davnine trgovina K sedam Zvijezda, kua, iz koje je potekao Stjepan Mileti. Nu o tome kasnije. Centar cijeloga ovoga kraja iz,meu S'kalinske ulice, pa svega uz stari tok Medveaka sve do nekadanjih Kaptolskih vrata, bila je 'crkva svete Marije. od stoljea amo upna crkva Kaptola, a nekada crkva cistereita, koji su Zagre!b ostavili pred turskom invazijom. Bila je to omanja gotib. crkva, - kako se to pokazalo za vrijeme rU'enja Dolea - jedva polovinom Ikao sadanja, koja je :nastala nastojanjem opata S1nnesipergera (*1865. u Petrinji, t 12. V. 1755. u Zagrebu). Da, opaali su se u zidovima novos<ligraenoga dijela jlO komatdi kasnogotiki, upO'trebljeni kao ma,terija1. Da li se gdje sauvao ,kaki ostatak Ikakovoga samostana, te,1<o je odrediti, tek se pomiljalo dugo na veliku kuu nalijevo od uzanog,a puta do crkve sa Kaptolske strane. (Pristup skalinama sa zapadne strane novijega je daJtuma). N1uve po ll1ainu gradnije (luk'ovi na kaJrakteristinim 'stupiima), pa po materijalu vidjalo se, da je ta velika graevina iz veoma kasno.!!9vremena, prislonjena uz staru kulu, pa je sigurno ispravno .miljenje E. Laszowskoga, da je to kurija protonotara Plemia, -koja je n~ko vrijeme bila i svojina familije Patai. Pomilljalo ,se i Ina ve,liikrukuu .n<ltSUp~ot ove P1emie'Ve klurije, ikJoj':l je doista inila neki dojam preudeenoga samostana. To je bila kua, koja je nosila u Opatovini broj 9. Istina je, u toj je kui sav raspored podsjeao na pregraeni kaki samostan. nu kakova dokaza nije bilo za to, a kad je kua ruena, nije se pokazalo nigdje staroga materijala, ve je i tu sve odavalo graevinu tamo iz stoljea. Onaj trakt prema Opatovini bio je oito djelo tridesetih godina XIX. stoljea, moda i neto kasnije, pa pokazuje sve karakteristike arhitekture onih dana. Prostor izmeu te kue i crkve sv. Marije bio je asovito i vrti, ali je prij'e tu svakako bilo groblje, ta grobovi su naeni jo prilikom izgradnje Dolea. U svoioj raspraviei )}Crtiee iz staroga Zagreba u "Jutarnjem Listu rXXIV. 8.358.) donosi B. Seringer iz zbirke ugovora i fasiom.la nekadanje kaptolske jurisdikcije

xvn.

179

Dolac

u Zagrebu

pred

ruenje

1925.-1928.

(iz godina 1815. do 1843.) opis poloaja te kue: s istoka javna cesta i kua, u :ko~,oj je bila ljekarna i lijenik, prema jugu cesta, koja je vodila do crkve sv. Marije, prema zapadu bilo je nekadanje groblje crkve sv. .Marije, a prema sjeveru bila je kua pokojnoga .Marka Kuzmanovia. Ova kua jo i danas (1935.) stoji, svega je drugoga nestalo, kad se gradila takozvana trnica, pa je opet nastao u Zagrebu nekakov novi vjeni provizorij, kakovih imademo - bogu hvala! - i previe ... Pokazalo se, da se tvrdoglavim nainom ama ba nita ne rjeava, ve samo novi teki problemi postavljaju, a sve ostaje fragmenat, pa danas nitko ne zna, kako e da sve to svri: i pitanje Kaptola i pitanje Dolea! Opet se radilo preko sila u wijeme, kad se sile precijenile, a sada: bog sam znade, kad e se to uope moi rijeiti. U toj je ogromnoj kuerini bilo za moje vrijeme silesija slanara, dolazili, odlazili, gdje.kQjii dugo, dugo vrijeme ostajali. Tada je kua bila vlastnitvo knjigovee Emanuela .Munjaka, koji je imao svoju radnju prije od godine 1863. u Dugoj ulici 789 fdalIla.:s br. 29), pa j,e preselio ovamo i tu povezivao sve gotovo nae starije edicije. Kasnije je u drutvu sa Hinkom Senft1ebenom osnovao u Dugoj ulici 6 izvrstnu knjiaru, koja je potrajala tamo do g. 1891. Bio je to veoma spretan i vedar ovjek, koji je na alost ve u 49-toj godini, godine 1884. umro tamo gore u Tukancu u kuici, koju si je listonoa sagradio i gradu ostavio, pa je tu do nedavno bila smjetena straa, a kasnije je poruena i ova zgradica... Kako je bio Munjak uvaavan vidi se i iz jedne slubene denuncijacije, koju je sastavio savjetnik Mihali, a ban Levin Rauch poslao komandirenderu Molinariju 19. VII. 1870., gdje se navodi, kako su se tri dana prije sastali u vinogradu eirdije Simekoga Franjo Raki, dr. Makanec, dr. Bedekovi, advoka~ Mrazovi, Adolf Matoi, Ivan Kukuljevi, advokat dr. Malec, a,dvokat dr. Kopa, veletrac Crna,dak, graditelj Jambriak, knjigovea Munjak i Josip Mikatovi, redaktor Zatonika, da se dogovore. kako e u sluaju mobilizacije uzbuniti Krajinu i zaprijeiti spremu vojske. Svakako wlo lijep j instruktivan primjer slubene denuncijacije, koja moe ovakova, kakova

180

Zagreb, Dpalouna br. 9. (porueno g.1926-)

jest posluiti i kasnijim vremenima kao uzorformular, a sigurno slabo slui na ast onom banu Rauchu, stvarau nagodbe! Bolje bi bilo, da nam je ostavio zapise o tom, kakovi su to bili bratski pomagai, kOJi su pripremali Hrvatima onakovu nagodbu, za koju je magjaron grof Julije Jankovi kazao, da daje narodu manje prava, no to su dav,ale stare upanije ... Ali o tome drugom zgodom. Nu knjigovea Emanuel Munjak moe se tim denun~jjantskim aktom ponositi: ta naao se u krugu pravih i istih boraca, da ne kaem uprljanu rije: patriota. Sve sam tamo dobro upamtio u toj njegovoj kui i njegovoj radionici, gdje sam poeo uiti malo knjigoveki zanat. Nisam ga izuio jer je .Munjak rano umro, ali uz knjigu sam eto ostao prikovan vascijeli ivot. Prijanji vlastnici, od kojih ie Munjak kuu kupio bili su na jednake dijelove Makso Bresslauer i Fridrik Reiner. Nu ti nas za sada ne zanimaju, ve dale1ko vie njihovi pre,dasnici. U Zhi'rc,i ugovora od g 1813 do 1845. spominje se kao v]asnik te kue Ivan i Katarina Mall i n, rod. Demetrovi. Prema popisu od I!. 1857. bila je tu udova Katarina Mallin, rod. 21. XI. 1803. te ki joj Sofija, rod. 19. X. 1830. Kako vidimo grana jedne velike familije grke, koja se pod kraj XVIIl. stoljea doselila u Zagreb i tu jo ivi u svojoj potomaai. Ti brojni Grci, koje je sudbina amo zabacila, pokazali su se i te kako vrstni ljudi, te su se zapisali gvozdenom rukom u historiji Zagreba, a i cijele Hrvatske. Na alost do danas nije ivot i rad tih ljudi nikako dostatno osvijetljen, jer je ve mnogo, mnogo familij.a pomrlo, pa se njihovi spisi poizgubili, a veoma je teko zaviriti u one rijetke familijarne arkive, koji jo postoje. A zapravo su vane hrvatske porodice u najtje.nju vezu s tim Grcima dole: ta ena Ivana Maurania Aleksandrina bila je rodena sestra Dimitrije

181

Sofija Mallin rod. Demeter, supruga Ivana Krst. Mallina

Ivan Krst. Mallin, otac Nauma Mallina sl.

Demetra. A svi su se ti Grci rado meu sobom enili, tako da je sve to konano sllJinjavalo zapravo jednu familiju, nu rodoslovja su do zla boga isprepletena. Najbolji je prikaz o tim zagrebakim Grcima podao do sada pokojni Vladimir Maurani u predgovoru k Teuti" (izdanje Matice Hrvatske g. 1891.), gdje je nastojao da istinski prikae ivot i rad svojega ujaka Dimitrije Demetra, iskrenoga I1ira, hrvatskoga pjesnika. Nisu se ti ljudi nikada odrodili, oni su svoju novu :postojbinu zavolili, za nju r.adili, nisu nikada zaboravili svoje jadne domovine: ta sam je Dimitrije pjevao novogrke pjesme, a jo se i sada sjeam, da su na starom :pravoslavnom groblju tamo na Pantovaku, koje je pred par decenija na:puteno, leali ti Manini, DemetI'li, Poppovii iM. ;pod kamenJjem, na kojemu su h~ti g'I'lki:napisi, veinom zahiljebe, da su Ispadali li demos Ksatista.*) Meu ove Grke Ma11ine spadali su i gospodari kue u Opatovini br. 9. gdie ISU imati - daika:ko pri~e 'l1:vede'O'ja monopola ,tvornicu dga,ra i duhana, kako to vjerojatnim ini tradicija. Jo ivu ljudi, koji se sjeaju finoga Grka Pelopide, koji je jo ,dugo godina dobivao neku mirovinu kao odtetu za naJputeno duhansko poduzee. Nu glavna grana Mallina potjecala je od K o n s t a n t i n a, koji je imao dvoje djece: Evu Mallin, udatu za trgovca Marka Kuzmanovia i Iva n a (Johanna), oenjenoga sa Sofiiom, sestrinom Dimitrije De-metra, a potrebno je, da se to utvrdi, kako se nebi uvrijeili neispravni prikazi, kao onaj g. dra. O. Frangea u Kolu Matice Hrvatske (kni. VIlI. str. 385.).
~eI1U

*) SiaMsta ne :mOlooto, lbo ,ga bi\j(ei>e k.arle u Grlkl06 zapadaw od .d!aJruaJs,j'lllgo.sI1av,elnskqg Oh.riJd:a, gdjje ie svetite

od OLimopa, a u jnWnom
sv. Narum,a.

182

Konstantin Mallin umro je g. 1809., a oenjen je bio s EHza,betom Poppovi (t 1813.). Vjerovaibno je 0IIl pobje,gao iz iSvoiedomovme tamo ,oko 1770., kad su Turci poeli zatorni rat protiv Gtika, a vjerojatno je i on iz grada Ksatista bio, otkuda je i stari Demeter Grigorije bio. Ti su se grki izbjeglice razasuli po svim naim i susjednim zemljama, bilo ih je u Trstu, Beu, Peti itd., pa i po manjim mjestima, (tako je familija Mandrovi boravila u Slavoniji, u Novoj Gradiki, odakle je bio i nezaboravni glumac zlllgrebaki MM1Idr,ovi), a bilo ili je li 'li KarJoviOu oj dru~d. BHo bi interesantno saznati nain njihovoga trgovanja, ta ti su ljudi ne samo kod nas. ve i u daleko naprednijim krajevima u kratko vrijeme stekli velike imutkej treba se sjetiti bekoga veletrgovca Sine. Konstantin Ma11inimao je devetero djece, od kojih nas najviJe zanima Eva, 1788., a t 1811. (udata za Marcus Kuzmanovich, obchine kaptol. Purgera y te'l1govltza, !kako se je !Sam:potpJisivao), te J o oha Itl TI B. Ma,J1in, takoer obme Kapto.lske PUl."ga:r y T ergovecz, koja.se radIiJo17 86., a umro 1854. Oenio se sa Sofijom Demeter, sestrinom Dimitrija Demetra, pa je u drutvu sa Demetrom imao trgovinu u Dugoj ulici, U kui, koju su braa Naum i Teodor Demeter kUipili za se i svoje ene (Katarinu r. Popovi i Affretti Axent, enu Teodorovu) od ,gdje Regine Augustich, udove Ladislava Lahaa, pa sudac Baboaj izdaje o tom potvrdu 3. februara 1791., gdje se to,noopisuju mea;i i susjedi, danas Duga UlI.24. Tu su kuu sruili, pa je 1808. sagraena sadanja kua, a na zaglavnom kamenu portala ita se i danas: 1808 A. D. / Renovatum 1887. PlI"edamnom je isprava, kojom magiJstmt za.webaki. 7. febroa'ra 1823. poJtvr'tlJje,da 1e Johoon Ma11in, Handelsmann... aus Riicksicht seiner Verdienste, und iibrigen guten Eigenschaften in diese:r Konigl. Frey- und Haupt, Stadt als freyer Biirger aufgenommen, pa je tako prema l. 59. zakona ~z g. 1563. itd. stekao pravo neplaanja maltarine u svima slobodnim gradovima, pa je taj spis dao upravniku svoje lae Katharine, koja je nosila do 5000 mtc. ita. Vidi se spretan trgovac, lan gradskog vijea, lan upravnog odbora Gospodarslk.og DrotNa, za koii se reV:I1JO zaruzimao, pa mu je hr. 10./1854. ;>Gospodarskih Novina napisao u nwologu (6. III. 1854.) da je jednom reju bio ovek praktian, ovek ne mnogih reih, ve inah. Portreti nam 'Pokazuju iIliiega,,gospodina s ,vr'lo mv:im oima, a emu mu Sofiju ikao dobro ugojenu damu sa obilnim a opet diskretnim nakitom, pravu Biedermeyerdamu. To je bila druga generacija Mallina u Zagrebu. Trea daje opet izvanrednoga ovjeka N a uma Ma 'Il i n a (1816.-1893.) sina Johannovog, koji je osim njega imao jo sedmero djece, same keri. Nu i od tih su neke veoma spomena vrijedne: Kat ari na 1817., udata za astnika upljikca, mati je supruge negdanjeg naelnika zagrebakog Mo<inskogaj Eli z abet a,* 1818, udala se za 11l1g,0'vca Petra Are,ia, ikoji j,e preuzeo' kuu i posao u Dugoj ulici, nu ostao bez potomstva. S o f i ja 1820., udata evi, rodila je sina Milana, koji je postao znatan teolog i episkop, te uzeo ime Mitrofan. Naum Mallin bio je vanredno naobraen, veoma ugledan ovjek svoga vremena, gospodin u najboljem znaenju rijei, koji je puno svijeta proao, puno toga doivio, pa i danas, ikad od njega valjda nema ni atoma, eno u njegovom vrtu u Sv. Zaveru (taj su nekadanji isusovaki refrigerium kupili Ma11ini, nu iz druge ruke), stoji ono egzotino drvee, koje je on donio iz Pariza sa izlobe. '. 31 godinu bio je potpredsjednik Prve Hrvatske te
1

183

dionice, biO' je jedan ad osnivaa Hrvatske Kamercijalne Banke. BiO' je dvaput redaktail" Agramer leitu:ng: ad 1843. da 1848., pa sa Jasipom Praussam ad g. 1864. da 1868. Ali nije samo tu il"adio, biO' je i administrativni podpredsjednik Matice Hrvatske, ta biO' je ne sama prijatelj Stanka Vraza za ivota, ve njegav aporuni izvritelj paslije smrti, pa se mnage relikvije nalaze i danas u abitelji Mallin. A da je biO' na tijesna pavezan sa Dimitrijam Demetram, lako je r1azumI;iva. On je glavni pakreta nastajanja, da se banu Jelaiu :padigne spomenik: na ugavoru s A. Fernkornam (ad g. 1864.) nalaze se uz Mallinav patpis i patpis Neus\tiidtera, Maksa Price, Vukotinovia, Hudavskag, Ul'Ijikca, Anastasa Popovia i naelnika Frigana. Kroz etrdeset je Naum Mallin ff 1893.) gadina bio tajnik i blagajnik pravaSlavne crkvene apine, pa je u redu bila, da ga je paslije samrti apajaa sam episkop pakraki Miran N:kali. Naum je da svoje smrti zadraO' nekakO' starins,ka adijela, ali nikame nije na pamet palo, da i jednam rieju ta zapazi. U svom je domu u Sv. averu sabmo krasnih stvari, spremiO' silu UST)arnena iz veIik0'9a do-ba iH') ga le praiviO'. Iz godine 1853. patjee vrlO' lijep partret njegav ad slikara Zasche-a, lice adaje pranicavaga avjeka sa jasnim arijentajnim izraajem. Dakako, da je ve lik taga daravitaga Grka pamala izblijediO' u tim dalekim danima A najbolje ta je o'stavia iza sebe bila je traje djece: Ivana (* 7. IV. 1853 .. 'j' 21 II. 1907) Teodora (* 1854.), te ker Sidonijur kaja je dabila ime i vjeru pa svajaj materi. I jedan i drugi sin Naumav astavio je uspomenu vanredno l'pasabnog i radinaga avjeka, a napose se islakaa dr. Iva Mall:n i kaO' upravnik i kaO' pravnik i kaO' najjai promicatelj go'spodarstva u Hrvatskaj i Slavoniii. Tu su njelg,ove zasluge takO' veliIke i trajne, da j0 i danas, nakon gotovo trideset gadine paslije njegave smrti, sja uspamena na revnJlga i radi:naga Ivu Mallinna i ana, ta je svam naradu privred;o Nu prikaz taga rada nije maja zadaa, ve pazvanijih, koji su to velikim diielom ve i uinili. Ali i pakajni ve Teodar Mallin zapisaO' se u knHgu iva ta kaO' vanredna vrijedan i spasaban avcjek, tek je gare1stami rad dra. Ive Mallina ta;kav, da se je marala potisnuti nekakO' bratov rad ... Nadavezujui na oo~padare eta ve nestale kue uli srna, akO' i ne patpuna radaslavlje Ma11ina i saznali apet za vrijednast nj,ihova rada. Ali jo e stClJjati tamo na uglu SkaI=nske ulice starinska !kua neka vri jeme, gdje je ad davne avnine nad duanom visiO' cimer sa sedam zvijezda. jer :e tu pastojala trl5ovi"a "K seclam zv:jczda. Rekoh neka vrijeme, jer se jednom mora na~ : 7.'-1 ov" nemonue sadanje stanje lijeka, tek ne znam

184

koja e to generaciia doivjeti. Mora se ovoj naoj generaciji priznati, da je znala stvarati more problema, p~oblema nerjeivih, a stvarala je to zato, jer si je utvarala, da se sve dade silom, da se ne smije ili bar ne treba abazm-ati na prirodni razvitak... Stoji dakle ta kua, soli<dn o graena, iznutra malo stisnuta i mrana, .ka;o to su trgovake kue onih dana ve bile. Ali ipak jaka i vrsta, stoj ala i stoji nekadanj.a kua Marka Kuzmanovia, koga smo upoznali kaa supruga Eve Mallin, sestre Johanna Bapt. Mallina. Kuzmanoviev pomonik bio ,je Anastas P.opovi, grkoga podrijetla, kojemu ~e dao svoju ked" Kristinu za enu, a po njoj je okretni Grk dobio lijep imetak, kojeg je velikim radom jo umnoio. Ana stas je bio jedan ad Dr. Ivo Mallin rf 1907.) glavnih suosnivaa Prve Hrvatske tedionice, a nije najmanje ba njegova zaslug,a, da je taj zavod pre:i!Via teIkJUgodinu 1848. Ana;stas stas je prvi predsjednik Trgovake Komore od. g. 1852. do g. 1866., pt'eko -etrna;st godina! :mo je i Pre.ds\jed!ruilk pravosla:V1I1eopine, pa je on golemo pOldupro nas.tojamja, 1e se je gocline 1866. sagradio novi hram. Umtio je u viJSokoj sta:ros1i ad 86 godina 30. Ul. ~eta Go'Spodnj~ga 1872. Ki mu se Ma,rJiJjaU!dala za maj,ou Stefama MiUeticha, kroji je 27. V. 1876. umro, pa je ostavto sina, ne,zaJbora'VlIl:o,g,aiJnJten<da;nttaS1:lj~pana MiUeticha, koiemu nije bilo suealo duga iivovaJhi,Mi alIlo etI1deset godina (1868.-1908.) tako le sjanim kazM<iIIIlim ra;dom ilSpund~O, da se mOlga;ou grobu smiriti, gore na .MJ.rogoju, i otpoinu1i >udtiu1vu dj.eda Ana'stl'sa, oca i matere, i druge :svojte, koji su se slkiUlpiJ1i pod nelto suvie pompoz.nim gIlohnim spomenikJom imJtendanrt:aMi>1e:tia,kojisii. je dao !IlCI-iPisa:m na groh, ,da je hrvatski kmjievniJk. Oudno: lIla poetku se brine za razvoj !kaza.l.iitaGIIk Dimitrija Demeter, a djel.o mu' nasr1avilija Stj~pan Mileti. potomak Grkal Daka:ko, ,da su i P,oworvii bili sroooioi Mall~na: brali je Atamasov AJndrqj bio oe~en ,jednom MaUi.n\kOlIll, te je imao 'broje djece: GjUrll, Beli'ZMa ~ EmiJa, od kojih je prv~ vodio pozna:ti duam na Jelaievom tIlgU, predao .ga ,sinu FeodmiU, ikoai je stradao i~gradlIlijom posljednje palae na sjevemoj 'Sit rami Jelalmce1va b1ga, dOVi11eneg' 1907. Ta se palaa ba sooa modemizude, a duan jo postoji, ,dakaiko u d<mgim roka;ma. SJina je sud bina za,.desila drogu ~rku pO'IIodicu GlJveJ[a. Garvel1e su ve 1888. sagradili nO'V'11 !kuu na Je1aievom tIlgU, koja je odaV1I1aIprela u tue roke, a ba je sa,da posve izmiljeniena porstala svqj~na ReJS1sijaFansier ... Nekako se smiruje nemlima g~oka kn u potomcima tih Grka, o kojJma je ta;kO' zammjwo na:pisao historijat SMn po.f.omaik GTkinje: Vladimir Ma u<rmi. Zar je njelgorva gi,glJIlJtsko djelo: Prinosi za hrvatski pravnepovije:smi rjenik (190s..-19Q2.) reZtUlta'11rtaveze slavensko'~gJ"ke, ono

185

posljednje velilko, to su grkJ. izbjeglice ostavili hrvarbsk'Omnarodu,. s k:~jima iSU se ~skreno i lIla tijesno vezali? Nu 'o <tom,kaJk'Oje stari Gngo'1lJc Demetetr bjeao iz K.siatista, postao brgovac 11 KaiIli.m,Trstu, Legra"du i Zagrebu, a i sinove Na"uma i Teodora odredio za trgO'vce, kako se je Teodor Demeter oenio sa sruplemenicom Afratijom Aksen<tdiz Kozana, pa s njom l'\odio estero diece, od I~oje je JeHsaveta (* 1806.) udata bila za veletrgovca Nikolu Nikolia, sm Dimitrije (* 1811.) bio pobornik IHrstva i stvaralac hrvatskoga ikazaldta, a AleksaiIldr1na (* 1815. posrlala enom bana Ivana Maurania i mati Vladimira), o svemu je tome vrijedno proitati spomenuti ve uvod u Dernetrovu Teutu, a miIlogo e se toga jo pojaviti, Ikad budu obite~jski arkivi pristtljpanijd ... Nestalo ~e s'tare kue, jo posljednja stara grka kua eka, eka, znaiui, da je 'Osuena na propast. Nestade i novijih kua, a eto pomalo ponestaje i svih tih grkih naseljenika, ko1isu neka"da ,ispunjali got'OVO' dielu Dugu ulicu.
Z u sam e n f a s s u n g: Ansch1iessend an die Schilderunl! eines uralten Hauses. in Zal!reb, in der ehemalil!en Kapitelstadt, in der Opatovina, das der Spitzhacke zum ()pferj!efallen ist, zeij!t der Verfasser einen kleinen Abriss aus dem Leben und Treiben der zaJhlreichen Gnie<cheIlJfamiJien,dme aus der Tiirlkei ,im Je<tmen DritteJ des XVIII. Jahrhundert hieherj!ekommen war en. Die Zagreber Griechen bildeten eij!ent1ich eine emzige grosse Fami1ie, alle war en Handelsleute, recht geriebene Kauf1eute, die sich namentlich mit dem Fruchthandel befassten. Aber sie haben ihre zweite Heimat keinesfalls als Ausniitzungsobjekt betrachtet, sie gaben viel, viel mehr zuriick. Sie waren Mitbegriinder des bedeulendsten Zagreb er Geldinstituts, ein Grieche leilet die Handelskammer von der Griindung durch volle 14 Jahre hindurch. Einer der allerersten "I11yrier wahrend der kroatischen National-Bewegung im XIX. Jahrhundert war der Grieche Demeter, der SchOpfer des kroatischen Theaters, und ein spaterer Abkommling der bedeutendste Theaterintendant. Die allerbesten Familien wurden zu Verwandlen der Griechen und als allerletzte Grosstat kann der j!ewaltij!e wirtschaft1iche Aufschwung im engeren Kroatien ge1ten, den man dem Dr. Iv,o Mallin, einem Abkommling dieser Griechen, zu verdanken hat.

186