Interdisciplinarnost, multidisciplinarnost i transdisciplinarnost u pedagogiji

SADRAJ

1. 2.

UVOD ................................................................................................................................. 3 PEDAGOGIJA I PSIHOLOGIJA ....................................................................................... 4 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA ............................................................................... 4 PSIHOLOGIJA OBRAZOVANJA I ODGOJA .......................................................... 5 PSIHOLOKA PEDAGOGIJA (PSIHOPEDAGOGIJA) .......................................... 5 PSIHOANALITIKA PEDAGOGIJA ....................................................................... 5 EKSPERIMENTALNA PEDAGOGIJA ..................................................................... 5

3.

PEDAGOGIJA I SOCIOLOGIJA ...................................................................................... 7 3.1. SOCIOLOGIJA OBRAZOVANJA I ODGOJA ......................................................... 8

4.

PEDAGOGIJA I EKONOMIKA ........................................................................................ 9 4.1. EKONOMIKA OBRAZOVANJA I ODGOJA ........................................................... 9

5. 6. 7.

PEDAGOGIJA I OSTALE ZNANOSTI .......................................................................... 11 ZAKLJUAK ................................................................................................................... 12 LITERATURA ................................................................................................................. 13

1. UVOD
Pedagogija je usustavljena kao znanstveno polje u sklopu podruja drutvenih znanosti s odgovarajuim granama, podgranama, disciplinama i subdisciplinama. Pedagogija kao znanost o odgoju i obrazovanju je zbog svoje kompleksnosti upuena na suradnju sa drugim znanostima. Odnos pedagogije i drugih znanosti objanjava se multidisciplinarnou, interdisciplinarnou i transdisciplinarnosu. Interdisciplinarnost je interakcija raznih disciplina, odnosno proimanje spoznaja iz jedne znanosti u drugu radi rjeavanja odreenih problema i zadataka. U odgoju i obrazovanju neophodan je interdisciplinaran pristup. Postoje snane veze pedagogije sa psihologijom, sociologijom, ekonomikom i filozofijom. Interdisciplinarnost se vrlo dobro moe uoiti kada prouavamo karakteristike razvojnih istraivanja. Ekonomska istraivanja, kojima su istraivanja razvoja zapoela, proirena su istraivanjima sociolokih vidova razvoja, a danas su sve brojnija socijalno psiholoka istraivanja razvoja i razvijenosti. Transdisciplinarnost se moe definirati kao neto to istovremeno utjee na znanstvene discipline, povezuje znanstvene discipline i nadilazi znanstvene discipline. Transdisciplinarnost je kombinacija disciplinarnog i nedisciplinarnog i omoguuje interakciju izmeu znanosti i drutva. Multidisciplinarnost se odnosi na situaciju kad se odreenim problemom bave dvije ili vie razliitih znanosti, ali ne sa istog stajalita, nego svaka istrauje za sebe. Multidisciplinarnost je okupljanje svih znanosti relevantih za odreeno podruje, interdisciplinarnost je poticanje dijaloga i suradnja disciplina, a transdisciplinarnsot nadilaenje meusobnih razlika, odnosno objedinjavanje razliitosti u jedinstveno gledite.

Dok disciplinama,

multidisciplinarnost

potie

kontakt,

interdisciplinarnost kombinaciju

dijalog

meu

transdisciplinarnost

predstavlja

multidisciplinarnosti

terdisciplinarnosti.

2. PEDAGOGIJA I PSIHOLOGIJA
Psihologiju moemo definirati kao znanost o ponaanju i psihikim procesima. Unutar psihologije kao samostalne znanosti postoji nekoliko grana psihologije koje su povezane sa pedagogijom. Razgranienje pedagogije i pojedinih grana psihologije je u veini sluajeva problem, no uspjeno se moe razgraniiti ako se u obzir uzmu gledita obiju znanosti, pedagogije i psihologije. Sudjelovanje pedagogije sa psihologijom, ali i s drugim znanostima je potrebno da bi se mogli sagledati svi aspekti nekog problema, te kako bi u to kraem roku dolo do rjeenja problema i to uspjenije prilagodbe uvjetima i prilikama djetetove ivotne i drutvene okoline. Nadalje emo pokuati opisati i objasniti neke od grana psihologije koje su povezane sa pedagogijom. 2.1. EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA

Edukacijska psihologija je samostalna grana psihologije koja istrauje i prouava psiholoku stranu odgoja i obrazovanja, odnosno zakonitosti koje djeluju pri uenju i pouavanju. Temeljnu problematiku edukacijske psihologije ini uenje, kao i sve ono to je u vezi s tim procesom. Shvaeno u najirem smislu, uenje se javlja kao temeljan proces svakog obrazovanja i odgajanja odnosno edukacije, kao i socijalizacije i humanizacije ovjeka. U sklopu vanjskih prilika i uenja, kolska poduka ima nedvojbeno istaknuto mjesto i ulogu. Ona u edukaciju ukljuenim polaznicima omoguava ne samo primanje informacija i sudjelovanje u razliitim oblicima vjebanja nego i dobivanje strunih naputaka i savjeta za samostalno uenje kao i za prikladno koritenje razliitih edukacijskih naprava, udbenika, strune literature te odgojnih pomagala u uenju. Njezina kvaliteta najveim dijelom ovisi o to potpunijoj utemeljenosti na psihologijskim spoznajama iz problematike uenja i pamenja, zatim o mogunostima uenja uenika na razliitim stupnjevima njihovog razvoja kao i o njihovoj motiviranosti u poduavanju i samostalnom uenju.

2.2.

PSIHOLOGIJA OBRAZOVANJA I ODGOJA

Psihologija obrazovanja i odgoja istrauje kako organizirano uenje djeluje na kognitivne i motitativne osobine, ali i kako sposobnosti, predznanje i motivacija djeluju na organizaciju i metode pouavanja odnosno uenja. (Pastuovi, 1999., str. 104.) Dakle, moemo rei da psihologija obrazovanja istrauje psiholoke zakonitosti ostvarivanja unutarnjeg cilja edukacije te psiholoke imbenike uenja. Unutarnji cilj obrazovanja i odgoja zapravo jesu eljene kognitivne, pishomotorne i afektivne promjene osobe osnosno psiholoki razvoj pojedinca koje su rezultat organiziranog uenja. Tu takoer moemo spomenuti i jo jednu granu psihologije koja je vezana uz pedagogiju a to je pishologija uenja. Psihologija uenja istrauje kakve su promjene u ponaanju odreenog subjekta u odreenoj situaciji nakon odreenih iskustava u istoj situaciji, to ih je izazvalo i koji su imbenici pri tome bili najutjecajniji. (Mijatovi, 2000., str. 235.) 2.3. PSIHOLOKA PEDAGOGIJA (PSIHOPEDAGOGIJA)

Prema Johannu Friedrichu Herbartu, utemeljitelju akademske pedagogije zadaa je praktine pedagogije usvajanje etikih vrijednosti primjenom znanstvenih psiholokih spoznaja. Stoga je on znanstvenu pedagogiju nazvao psiholokom pedagogijom. Prema tome vidimo da se od samih poetaka pedagogija i psihologija bile povezane. Dakle, vidimo legitimiranje psihologije kao temeljne obrazovno odgojne znanosti i prihvaanje istraivakih metoda znanstvene psihologije u istraivanjima obrazovanja i odgoja. 2.4. PSIHOANALITIKA PEDAGOGIJA

Dvadesetih godina ovog stoljea pojavio se termin tzv. psihoanalitike pedagogije, koji je u to vrijeme oznaavao teoretska i praktina nastojanja. Cilj je bio doi do novog znaenja razvojnih promaaja u djetinjstvu i mladosti, te stvoriti odgojni koncept na osnovi antropologije i razvojne teorije sadranih u Freudovskoj psihoanalizi. Suvremena psihoanalitika pedagogija kree se u smjeru obj0edinjavanja teorijskih osnova pedagogije i psihoanalize, u pravcu izuavanja pedagoke i psihoanalitike prakse, te nastojanja psihoanalize da shvati pedagoku situaciju i odgojni pedagoki odnos. 2.5. EKSPERIMENTALNA PEDAGOGIJA

Razlog nastanka eksperimentalne pedagogije treba traiti u razvoju i stanju prirodnih i drutvenih nauka u drugoj polovici 19.st.
5

Prvi eksperimenti su se odnosili na prouavanje osjeta, a poslije su se proirili na sloenije psihike procese. Uvoenje eksperimenta u psihologiju dovelo je do prouavanja problema koji su bili povezani s problemima kojima se bavila pedagogija. Za eksperimentalnu pedagogiju vana su i istraivanja koja su vrena u djejoj psihologiji (razlike kod djece, ispitivanja inteligencije, ispitivanje djejeg jezika i sl.) Pedagozi su isticali da se pedagoki eksperiment odvoji od psiholokog. No eksperimentalna pedagogija se sporo oslobaala svojih poetnikih karakteristika tj. veze sa psihologijom i teko se osamostaljivala. Ona se okree prema djetetu, stavlja djete u sredite svojih interesa. No kod prouavanja djeteta, veoma joj je vana psihologija i psihiko poznavanje ivota djeteta. Potrebna joj je psihologija koja prouava osobnost psihikog ivota pojedinog djeteta. Eksperimentalna pedagogija razmatra pitanja koja se tiu djeteta da se steknu potrebna znanja o njemu, da bi se poblie spoznali, shvatili i priskrbili uvjeti za njegov razvoj. Osnovni problem eksperimentalne pedagogije jest ispitivanje psihikog razvoja djece. Zbog toga se ona ne moe na zadovoljavajui nain odvojiti od psihologije. Eksperiment koji je u pedagogiju uao preko psihologije zadrao je mnoge karakteristike psiholokih ispitivanja. No neka razgranienja ipak postoje. Za psiholoki eksperiment karakteristino je utvrivanje opih uvjeta, dok su u pedagokom eksperimentu preteno je znaajni individualni rezultati. Psiholog tako eksperimentira kako bi doao do odreenih spoznaja o psihikim procesima, da bi doprinio da se oni utvrde i shvate, dok pedagog koristei se rezultatima psiholokih eksperimenata postavlja posebne ciljeve.

3. PEDAGOGIJA I SOCIOLOGIJA
Sociologija je znanost koja izuava ponaanje drutva ili nekog njegovog dijela. Kao takva njezin je cilj kao drutvene znanosti je dati pojavama drutveni smisao, znaenje i tumaenje vlastitog ponaanja i ostalih lanova zajednice i to sve pomou socioloke metode, kojom se moe ustanoviti zato se neki lanovi neke zajednice u konkretnom sluaju ponaaju na odreeni nain. Sve do nedavno suvremeni su pedagozi odgoj i obrazovanje smatrali neim izrazito individualnim te su pedagogiju temeljili na psihologiji. Za Kanta, Herbart a i Spencera svrha odgoja i obrazovanja je da u svakome pojedincu razvije do najvie mogue razine savrenosti bitna svojstva ljudske vrste kao takve. Pritom su uzimali kao oilednu istinu da samo i iskljuivo jedan, i nikakav drugi tip odgoja i obrazovanja odgovara svim ljudima podjednako, bez obzira na povijesne i drutvene uvjete o kojima ovise. (Durkheim, 1996., str. 97) Takav tip odgoja i obrazovanja koji je jednak prema svim ljudima daleko je od onog pravog. Ne samo da ne postoji tip odgoja i obrazovanja koji bi vrijedio podjednako za sav ljudski rod, nego ak nema gotovo nijednog drutva u kojemu ne postoji i ne djeluje nekoliko pedagokih sustava istovremeno. Danas tu razliku moemo vidjeti u ovisnosti o drutvenoj klasi, pa ak i o tipu naselja. Primjerice, odgoj i obrazovanje u gradu nisu isto to i odgoj i obrazovanje na selu. Potpuno je jasno da odgoj i obrazovanje djece ne bi smjeli ovisiti o tome to su pukim sluajem roena na jednome, a ne na nekome drugome mjestu, a isto tako i o tome to su im roditelji ovo, a ne ono. No ak i kad bi moralna svjest naeg doba u tome pogledu i bila zadovoljena, odgoj i obrazovanje ne bi mogli biti za sve jednaki. Potpuno istovrsan, za sve podjednako dostupan odgoj moemo nai samo u prvobitnim zajednicama, u kojima nema nikakve raslojenosti. Jasno je da ciljevi koje odgoj i obraovanje nastoje ostvariti svakim danom sve vie nadilaze lokalne ili etnike okvire koji su ih nekada ograniavali, te da postaju daleko openitiji i apstraktniji. No, zbog toga u svojoj biti ne ostaju nita manje zajedniki. Zar nam
7

ih ne namee upravo zajednica? Zajednica, zapravo, vri pritisak da odgajamo i obrazujemo u tome smislu, nego do toga dri toliko da se i sama prihvaa te zadae. Samim time sociologija i pedagogija postaju nerazdvojne. Dakle, daleko od toga da bi im glavna i jedina svrha bili pojedinac i njegovi interesi, odgoj i obrazovanje su u prvome redu sredstvo putem kojega drutvo stalno osigurava uvjete vlastita opstanka. Drutvo ne moe opstati ukoliko izmeu lanova ne postoji slonost, a tu slonost odravaju i uvruju odgoj i obrazovanje, tako to ve od ranog djetinjstva usauju u djetetov duh temeljni osjeaj pripadnosti to ga zahtijeva ivot u zajednici. Dok psihologija prouava sve one imbenike koji utjeu na odgoj i obrazovanje a koji su nam priroeni, sociologija prouava na koji nain drutvo i okolina utjeu na odgoj i obrazovanje. No ona nije dovoljan temelj za pedagogiju, zato postoji sociologija, jer nam jedino sociologija moe pomoi da shvatimo ciljeve odgoja i obrazovanja povezujui ih s drutvenim okolnostima o kojima ovise i koje se kroz njjih ogledaju, odnosno da ih utvrdimo kada zbunjena i nesigurna drutvena svijest vie ne zna to bi ti ciljevi zapravo trebali biti. Sociologija ima odluujuu ulogu to se tie utvrivanja ciljeva odgoja i obrazovanja. No kad se radi o izboru odgojno-obrazovnih sredstava tu veliku prednost ima psihologija. Pedagoki ideal u prvom redu odraava drutvene potrebe i ne moe se ostvariti drugaije nego kroz pojedinca. Zbog toga to odgoj i obrazovanje imaju drutvene ciljeve, sredstva kojima se ti ciljevi mogu postii moraju imati drutvena obiljeja. (Durkheim, 1996., str. 109.) Dakle, moem zakljuiti da to bolje poznajemo drutvo, to bolje moemo razumijeti sve to se dogaa u takvu drutvenom mikrokozmu kakav je kola.

3.1.

SOCIOLOGIJA OBRAZOVANJA I ODGOJA

Sociologija obrazovanja i odgoja istrauje djelovanje drutva na ciljeve, sadraje obrazovanja odnosno odgoja, organizaciju obrazovnog odnosno odgojnog sustava itd., te kako obrazovanje/odgoj djeluje na socijalnu stratifikaciju, poloaj ena u drutvu, itd. ( Pastuovi, 1999., str. 105.) Sociologija takoer ima odluujuu ulogu to se tie utvrivanja ciljeva odgoja i obrazovanja. Pedagoki ideal u prvom redu odraava drutvene potrebe i ne moe se ostvariti
8

drugaije nego kroz pojedinca. Zbog toga to odgoj i obrazovanje imaju drutvene ciljeve, sredstva kojima se ti ciljevi mogu postii moraju imati drutvena obiljeja. Uz sociologiju obrazovanja i odgoja takoer postoji i sociologija edukacije se bavi socijalnim i politikim posljedicama odgoja i obrazovanja, te sociologijska pedagogija.

4. PEDAGOGIJA I EKONOMIKA
Ekonomske znanosti prouavaju odnose meu ljudima u procesu proizvodnje, raspodjele, razmjene i potronje materijalnih dobara, tj. u procesu privreivanja. Budui da ciljevi edukacije mogu biti vanjski i unutarnji, vrednovanje moe takoer biti vanjsko i unutarnje. Vanjski su ciljevi edukacije gospodarski, politiki, kulturni i ekoloki, pa se vanjsko vrednovanje sastoji u utvrivanju gospodarske isplativosti novanih ulaganja u obrazovanje te utvrivanju drutvenih kulturnih i ekolokih uinaka obrazovanja i odgoja. 4.1. EKONOMIKA OBRAZOVANJA I ODGOJA

Ekonomika obrazovanja je podruje koje obuhvaa istraivanje i ralanjivanje raznovrsnih ekonomskih, financijskih i gospodarskih aspekata obrazovanja. Zakonitosti i ekonomska pravila razvoja obrazovanja u konkretnim socijalnim uvjetima, standardima, vrstama trokova u obrazovanju, stvarna i optimalna cijena obrazovanja samo su dio brojnih pitanja koja su podruje interesa ekonomike obrazovanja. (Mijatovi, 2000., str. 90.) Ekonomika obrazovanja i odgoja ispituje politiku i naine financiranja pojedinih vrsta i stupnjeva obrazovanja ali i gospodarsku isplativost ulaganja u obrazovanje i odgoj. (Pastuovi, 1999., str. 105.) Ekonomika obrazovanja istrauje meuzavisnost gospodarskog i obrazovnog razvoja, ekonomsku isplativost obrazovnih ulaganja ali i neekonomske uinke obrazovanja. Ekonomika obrazovanja, tretira ekonomske aspekte odgoja i obrazovanja. U uem smislu, predmet njenog istraivanja su materijalni, ljudski i financijski resursi, koji se javljaju kao nuna pretpostavka ( input ) za rad odgojnih i obrazovnih institucija. U irem smislu,

predmet istraivanja ekonomike obrazovanja je specifina proizvodna funkcija djelatnosti odgoja i obrazovanja u njenom drutvenom i ekonomskom odreenju. Utvrivanje outputa obrazovnog sustava koji e po svojim karakteristikama udovoljiti potrebama gospodarstva i drutva koje se stalno mijenjaju, drugo je bitno podruje drutvenog utjecaja u proizvodnoj funkciji odgoja i obrazovanja. Output obrazovnog sustava je po mnogoemu specifian. On je nedjeljiv od ovjeka kao generikog bia. U procesu obrazovanja ovjek se istovremeno javlja u ulozi objekta i subjekta. Kvaliteta outputa obrazovnog sustava nije jednoznano odreena. On se jednim dijelom izraava kroz steenu kvalifikaciju, koja ini temeljnu pretpostavku za doprinos pojedinca poveanju produktivnosti rada te brojnim drugim specifinostima obrazovanog pojedinca koje ga primjereno pozicioniraju na vrijednosnoj ljestvici. Zbog svega reenog posebno znaenje u ekonomici obrazovanja imaju napori za pronalaenje optimalnog modela financiranja obrazovanja. Ekonomika i obrazovanje su meusobno uvjetovani, zato obrazovanje moemo shvatiti i kao ekonomski initelj, ali i ekonomiku kao obrazovni initelj. Poveani obrazovni nivo pojedinaca i drutva omoguava izravan utjecaj na poveanje stvaranja upotrebnih vrijednosti, a to se odraava poveanjem nacionalnog dohotka, poveanjem kupovne moi naroda, poveanjem moi potronje i drugim uvjetovanostima proste i proirene reprodukcije. ( Poli, 1983. str. 21.) Budui da je obrazovanje dugotrajan proce, neophodno je njegovo usklaivanje s dugoronim drutveno-ekonomskim razvitkom jer ono to karakterizira meusobne utjecaje obrazovanja na proizvodnju i potronju je relativno dugo trajanje obrazovanja, koje treba promatrati kao dugoronu investiciju. Prvi znaajniji radovi iz podruja ekonomike obrazovanja u Hrvatskoj javljaju se sredinom sedamdesetih godina prologa stoljea kroz analizu veze ekonomskog razvoja i obrazovanja Poseban poticaj znanstvenom i obrazovnom rastu ekonomike obrazovanja dao je Z.Jai iji radovi se fokusiraju na istraivanje meuzavisnosti obrazovanja i strukturnih promjena u gospodarstvu. U uvjetima rastue nezaposlenosti i inflacije sve vie se suava vremenski horizont u kojem je mogue na odgovarajui nain planirati obrazovnu strukturu zaposlenih. Zbog toga se vie naglaava znaenje tzv. sveobuhvatnog i dugoronog planiranja obrazovanja. Takoer se istrauje novi koncept financiranja obrazovanja u Hrvatskoj pri emu ukazuje na potrebu izrade indikatora nacionalnog obrazovnog sustava Hrvatske kao osnove

10

relevantne obrazovne politike. I konano, se istrauju odrednice stope povrata na ulaganja u obrazovanje. Po uincima i zahtjevima ekonomika obrazovanja je takoer vezana i s drutvenom skupinom industrijskih znanosti, kao industrijska sociologija, industrijska psihologija i ergoloke discipline (znanstvena organizacija rada, tehnologija, itd.). Osim navedenog ona je vezana i s itavim nizom drugih znanosti kao to su medicina, fiziologija itd. to je ini interdisciplinarnom znanou.

5. PEDAGOGIJA I OSTALE ZNANOSTI

Pedagogija kao interdisciplinarna znanost povezana je s mnogim drugim znanostima. Neke od njih smo obradili malo detaljnije u prethodnom djelu seminara. Nadalje emo ukratko navesti jo neke znanosti koje su povezane sa pedagogijom. Pedagogija kao znanost se poela razvijati u okviru filozofije, tako je i ostala s njom u vezi. Samim time postoji neki djelovi filozofije koji se bave odgojem i obrazovanjem, a to su filozofija obrazovanja i filozofija odgoja. Filozofija obrazovanja se bavi opim pitanjima znanja, vrijednosti znanja, strukture i konfiguracije kao i kvalitete znanja sa stajalita intelektualnog razvoja pojedinca, nastavnih sadraja, kurikuluma kao i opih pitanja obrazovnog procesa i intelektualnoga kapitala uope. Filozofija odgoja je dio filozofsko odgojnih pitanja koja problematiziraju etike, estetske, vrijednosne kao i druge probleme dananjeg odgajanja mladei. (Mijatovi, 2000., str. 106.) Takoer postoji i pedagogijska filozofija, grana pedagogije koja unutar sebe sistematizira discipline to se bave filozofsko pedagogijskim pitanjima (pedagogijska epistemologija, pedagogijska aksiologija,

pedagogijska teleologija itd.). Smisao i iznimna vrijednost pedagogijske filouofije i njezinih discipplina je u stalno ispitivanju i novim pomacima u shvaanju biti cjelokupnog odgoja i obrazovanja, ciljeva prema kojima ono stremi, pojavi novih i nestanku starih postavki i paradigni koje su tijekom vremena izgubile svoj smisao, ali i novih koje su u tom procesu nastale. Obino se navodi da je pedagogija bez filozofije slijepa, a filozofija bez pedagogije besmislena. Uz filozofiju, znanost koja je takoer povezana sa pedagogijom je i antropologija, pa tako postoji i disciplina koja se zove pedagogijska antropologija. Ta disciplina istrauje

11

temeljnu strukturu i funkcije ovjeka kao prirodnog bia koje svoje razvojne mogunosti stalno ostvaruje uenjem tj. odgojem i obrazovanjem Uinski je meu antropologijske nauke uvrstio niz nauka koje prouavaju ovjeka i uvjete u kojima on ivi i radi, npr.: anatomiju, fiziolofiju, psihologiju, geografiju, politiku ekonomiju i dru. Antropologijska pedagogija treba polaziti od rezultata svih ovih nauka jer one s razliitih strana prouavaju ovjeka. (Frankovi, Pregrad, imlea, 1963. str. 54.) To moemo vidjeti na primjer, na osnovi poznavanja anatomije i fiziologije organizira s e sistem fizikog odgoja, a na osnovi poznavanja psihologije gradi se obrazovni sistem, razvitak umnih sposobnosti, razvijanje interesa , volje i emocija.

6. ZAKLJUAK
Pedagogija se mora otvarati prema drugim znanstvenim disciplinama jer je to pretpostavka njezina daljeg razvoja. Otvorenost prema drugim disciplinama i njihovim znanjima i gleditima, te zajednika suradnja su poticaj slobodi razmiljanja i istraivakoj kreativnosti koja je i preduvjet razvoja znanosti. Interdisciplinarnost i transdisciplinarnost u prouavanju odgoja moe se ostvariti samo pod uvjetom da znanstvenici i strunjaci koji se bave tom problematikom posjeduju pozitivne stavove o potrebi takvog pristupa te da se tokom kolovanja osposobljavaju za rad u kojem se zahtijeva stvaranje sinteza i uspostavljanje suradnikih odnosa. U ovom seminarskom radu pokuale smo pokazati povezanost pedagogije i nekih vanijih znanstvenih disciplina. Uz te znanstvene dicipline zasigurno postoje i jo neke s kojima je pedagogija povezana. Samim time ukazale smo na izrazito interdicisplinaran karakter pedagogije.

12

7. LITERATURA

1. sociologiju 2.

Durkheim, E. (1996), Obrazovanje i sociologija, Zagreb: Societas, Zavod za

Frankovi, D. , Pregrad, Z., imlea P. (1963.), Enciklopedijski rjenik

pedagogije, Zagreb: Matica Hrvatska 3. 4. 5. 6. Grgin, T. (2004.) Edukacijska psihologija, Jastrebarska: Naklada slap Mijatovi, A. (2000.) Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova, Zagreb: Edip Pastuovi, N. (1999), Edukologija, Zagreb: Znamen Poli, V. (1983), Ekonomika i planiranje obrazovanja, Zagreb: kolska knjiga

13