Kako su sufije prodali magarca (Mesnevija, II, 514) Pristigao jedan sufija sa daleka puta u derviki hanikah i odveo

svog magarca u talu da ga privee. Sam ga je napojio i sijenom nahranio; nije on bio poput onoga sufije o kojem se ranije govorilo. Oprezno ga je namirio, sve pazedi da togod ne previdi. Ali, kad sudbina neto naumi, emu tada koristi oprez? Sufije u hanikahu bijahu siromani i u bijedi ogrezli, a bijeda za sobom povlai nevjerstvo. O, ti bogati koji ivi u izobilju, pazi da se ne izruguje zalutalom nevoljniku! I, ovi se sufije meu sobom slono dogovore da zbog neimatine prodaju magare ovoga pridolice. Pod izgovorom ako je u nudi dozvoljeno i leinu pojesti[19], onda de nuda dobrim djelom uiniti i podlost, sufije prodadoe ono magare, donesoe hrane i zapalie svijede da tekiju osvijetle. Uzbuena vreva ponese hanikah, a dervii se obvesele to de se veeras do sita najesti i plesa nauivati. Dosta je bilo prosjaenja i isposniog ivota! Dosta vie gladovanja i trodnevnoga posta! I mi smo stvorovi i duu imamo, a nodas nam se posredilo da gosta primimo! Sufije su loe sjeme posijali i ono to nije dua, pogreno su duom smatrali. Kad je onaj putnik, sav iznuren od daleka puta, uniao u hanikah da se pridrui sufijama, osta zapanjen pred silnim izobiljem. Jedan po jedan, sufije su ga dvorili, sve ga redom sluili i raskono ugostili. A gost, vidjevi kako su ga doekali, pomisli u sebi: Ako se nedu veeras proveseliti, ta kad de mi se opet takva prilika ukazati? Kad su se sufije do sita najeli, ustali su na noge i sema zaplesali. Uslijed vrtoglavog plesa, itav su hanikah naas obavili dim i praina. Od enje i zanosa, dua se ushitila, a plesna praina poput mirisa uzvitlala. Katkad su pljeskali i nogama topotali, a gdjekad na seddu zaneseno padali. Teko je nadi sufiju osloboenog pohlepe za ovozemaljskim i zato svi oni samo na svoj trbuh misle. Jedino se od svih pouda i bijede oslobodio onaj sufija to se Boanskim Svjetlom napojio. Od hiljade sufija, malo je takvih, dok svi drugi ive na ime pravog, istinskog sufije. Ba kad se sema svome kraju bliila, jedan od sufija to je pjevao, promijeni ritam i otpoe novi napjev. Ode magare, ode magare!, pjevati stade, a ostali mu se slono u pjevanju pridruie. U ovom su raspoloenju zoru doekali, nogama toptali, pljeskali i sa sve vedim arom ponavljali: Ode magare! A onaj se sufija sve za njima povodio i isti je napjev razdragano izvodio. U osvit zore stade vrtlog seme i veselje se stia, a sufije se jedni od drugih oprostie i svako na svoju stranu razie. Hanikah se isprazni i sufija osta sam te stade sa sebe otresati pranjavi trag. Iznio je svoje stvari iz prostorije kako bi krenuo na put i osedlao magare. urno je pohitao da sustigne drugove, ali kad ode do tale da magarca dovede, nikoga u njoj ne zatee. I smjesta pomisli u sebi: Mora da ga je sluga odveo na pojilo, jer sinod nije dovoljno ugasio ed. Kad je sluga naiao, ovaj ga upita: Pa gdje mi je magare?, a sluga mu odvrati: Kakva su to djetinjasta pitanja, bar tebi to ne prilii!, nato se meu njima zapodjene otra svaa. Ali, ja sam ti sinod magarca povjerio i tebe zaduio ne bi li na njega pripazio!, povika sufija, pa nastavi: Ne traim ja tvrdnje, ved tvoje opravdanje; smjesta mi vrati ono to sam ti predao! I Poslanik je rekao:Sve to se uzme, treba i vratiti' A ako i dalje uporno odbija na to pristati, tada nam valja do kadije podi, pa

nek ti on presudi! Nemodan sam bio kad su me napali!, zavapi sluga. Sinod su sufije na mene nasrnuli i na smrt me isprepadali! Ti si meso meu zvijeri bacio i sad jo trai to je od toga ostalo. Kao kad baci komad kruha medu gladnu svjetinu ili izmuenu maku izgladnjelom psu. Dobro, prekinu ga sufija. Uzmimo da je istina da su ti ga oteli i moju nevolju prouzrokovali. Ali, nisi li trebao dodi i mene upozoriti: 'Odvode ti magare, hej jadnie'? Onda bih ja mogao magare otkupiti ili bi oni ved novac meu sobom razdijelili. Bilo je stotinu naina da se ovaj problem razrijei, ali kakva sad korist kad su se uokolo razili! Koga da uhvatim i predam kadiji? Zbog tebe sam i zaglibio u ovoj nevolji! A to ti ne doe do mene, pa mi ne ree: 'Nevolja te zadesila, hej ovjee!'? Tako mi Boga, uzvrati mu sluga. Vie sam puta do tebe navradao ne bih li te o svemu obavijestio. Ali, i ti si s njima zajedno pjevao i, sav zanesen, pun ara, jo glasnije od svih ponavljao: 'Ode magare!' I ja sam se, eto, sve vradao misledi u sebi: 'Mora da zna ta se dogodilo i, poput pravog isposnika, sa svojom se sudbinom pomirio'. A sufija mu odgovori: U pravu si. Tako su zvonko i zaneseno onaj napjev izvodili, da sam i ja uivao s njima pjevajudi. Mene je to oponaanje unitilo: neka je prokleto to sam se za njima poveo! Njihov se zanos u meni odrazio i cijelo moje bide uitkom ispunio. Od iskrenih prijatelja treba odraz traiti sve dok iz mora Istine sam ne pone vodu crpiti. Nek te ne zavara prvi odraz uitka - to je tek puko oponaanje; istinski uvid spoznaje nastupa kasnije. Sve dok sam do Istine ne stigne, od prijatelja se nemoj rastajati: jer se ni kap vode ne razdvaja od koljke sve dok u biser ne poloi. Ako eli istog razuma i ula biti, valja ti zastor nagona razderati. Onaj je sufija nagon i pohlepu oponaao i zato mu se um nije prosvijetlio. Delaludin Rumi.