ZAPISI O RATNIM BRIGADAMA

26

Odgovorni urednik potpukovnik MENSUR SEFEROVI

DRAGUTIN GIGUREVlC

U ZLOPOLJU
treCa dalmatinska narodnooslobodilaCka udarna brigada

NARODNA ARMIJA Beograd, 1971.

Brigada je odlikovana: Ordenom narodnog heroja Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem

BRIGADA NARODNI HEROJ Dolazak Vrhovnog taba Narodnooslobodilake vojske s proleterskim brigadama na granicu Dalma cije u ljeto 1942, zatim osloboenje Livna, livanjskog podruja i stvaranje slobodne teritorije u zapadnoj Bosni imali su velik utjecaj na dalji razvoj oruanog ustanka u tom kraju nae zemlje. U to vrijeme su u Dalmaciji dejstvovali mnogi partizanski odredi. Oni su, pored napada na neprijateljeve saobraajnice i manje garnizone, imali zadatak da prihvaaju nove borce i osiguravaju njihovo prebacivanje na oslobo eni teritorij, u vea i manja partizanska logorita ili punktove. I pored terora talijanskog okupatora i angaira nja etnika i ustaa u njegovu slubu radi borbe protiv NOP-a i njegove partizanske vojske, irenje openarodnog ustanka nije se moglo zaustaviti, a jo manje se mogao pokolebati narod, naroito njegova revolucionarna i slobodoljubiva omladina. Usprkos svim tekoama oslobodilaka borba se razvijala u primorskom pojasu i na otocima, u hrvat skim i srpskim selima Dalmatinske zagore, Ravnih kotara i Bukovice.

FORMIRANJE BRIGADE U SELU ZLOPOLJU Iznad malog dalmatinskog sela Vrbe kod Mua razbacano je nekoliko kua sa bijelim kamenim kro vovima. Nekoliko izdvojenih kueraka ine zaselak
5

Braevie, a druga grupa kamenih kua sa crkvicom i gostionicom selo Zlopolje. Izmeu te dve grupe kuica je vea livada. Na toj livadi, s koje puca pogled Vrbu, na kraju druge ustanike godine je Trea dalmatinska NOU brigada, dvanaesta partizanska brigada u Hrvatskoj, a dvadeset redu formiranja u Jugoslaviji. omeena na selo formirana po redu osma po

Ta tri mala dalmatinska sela Vrba, Braevii i Zlopolje usaena su u grube kamenite visoravni u Dalmatinskoj zagori, na jugozapadnim padinama pla nine Svila je. Mu je mjestace do kojega iz Splita ima pola sata vonje automobilom. S obzirom na to da je formiranje Tree brigade usko vezano za ta tri sela, Mu s okolicom je kao mjesto u Dalmatinskoj zagori i te kako dobro poznato iz narodnooslobodilakog rata, tim prije to je gotovo od prvog dana ustanka to bila slobodna teritorija partizana. To je bilo jezgro oko kojega je 1942. stvaran jo iri slo bodan partizanski teritorij na kojem su se okupljale partizanske i narodnooslobodilake snage i uvri vale organizacije (Komunistika partija, AF, Skoj), organi vlasti, komande partizanskih teritorijalnih je dinica, i na kojem su formirane manje i vee borbene, najee letee grupe. U toj, kako ju je narod pro zvao Mukoj republici stvarani su planovi za obi mne oruane i politike akcije na terenu, vrila se mobilizacija i rjeavana su pitanja od interesa za narod i njegovu vlast. Mnoge akcije na okupatorove garnizone i uporita bile su organizirane na tom slo bodnom teritoriju, naroito partizanske akcije koje su bile usmjerene prema Splitu, Katelima, Tro giru ... Na tom slobodnom teritoriju formirana je Trea dalmatinska NOU brigada 12. novembra 1942. prije podne. Jezgro njenih bataljona i eta inili su, kao i u Prvoj i Drugoj dalmatinskoj, partizani iz manjih

jedinica, bataljona i odreda, kao, na primjer, iz Mosekog i Mosorskog bataljona. Moseki, odnosno Svilajsko-moseki bataljon, bio je najvei. Imao je oko 400 boraca. To je omoguilo da se od njega odmah formiraju dva bataljona za brigadu. Mosorski bataljon je doao na zborite sa 150, a Rogoznika eta sa oko 120 boraca. Rogoznika eta je dobila ime po tome to je u njoj bilo najvie boraca iz primorskog mjesta Rogoznice. Tu su etu nazivali i Primorskom. Krajem 1942. Treoj brigadi je priao i Primorski (ibenski) bataljon. Tako je do kraja 1942. godine brigada bila u punom formacij skom sastavu imala je tri bataljona sa ukupno 560 boraca. Kasnije se brigadi prikljuio Kninski partizanski bataljon, kao etvrti. Boraki sastav Tree brigade preteno su inili radnici iz dalmatinskih industrijskih rajona i tvornica solinskog industrijskog bazena, splitskog brodogradi lita, industrije aluminija i tvornice ferolegura u i beniku, malih tvornica za preradu ribe, likera i sli nih. Osim toga, u bataljonima i etama je bilo mnogo obalskih i sezonskih radnika, siromanih ribara, mor nara, eljezniara, zemljoradnika, aka, studenata i inovnika, naroito iz ibenika i Splita. U dane formiranja brigade u Mukoj republici je vrvjelo kao u konici. Odbornici i predstavnici Komunistike partije, Skoja i organizacija ena imali su pune ruke posla. Svi su oni, uz organe Komande splitskog vojnog podruja, bili danonono zauzeti oko prihvata boraca gotovo iz svih krajeva Dalmacije i s tromee Like, Bosne i Dalmacije. Po seoskim ku ama i zaseocima glasno se govorilo kako dolaze mnogi partizanski bataljoni i odredi jer predstoji formiranje krupnih jedinica, brigada. Partizanske grupe, odredi i bataljoni stizali su jedan za drugim. Pjevalo se, veselilo. U opoj graji mijeala su se na rjeja: otoani su naglaavali svoju akavtinu, a pri
7

mm

morci opet svoju. Kninski partizani lako su se pozna vali po svom istom izgovoru. S obzirom na to da u Dalmaciji ivi i srpski ivalj, naroito u Kninskoj krajini i dijelu sjeverne Dalmacije, bilo je dirljivo pogledati kako se bratime srpski i hrvatski partizani. I Trea dalmatinska brigada je, s obzirom na nacio nalni sastav svojih boraca, isto kao i Prva i Druga dalmatinska, bila u pravom smislu rijei brigada brat stva i jedinstva.

KOMANDANTI I KOMESARI PREKALJENI BORCI Komandni sastav brigade je na dan njenog for miranja bio pomalo neobian. Bili su to mahom ra dnici koji su u ratu i revoluciji stekli dosta iskustva u rukovoenju manjim jedinicama i koji su ispoljili visoku patriotsku i borbenu svijest. Oni su bili, kako se to obino kae, prekaljeni borci. Vie preivjelih i poginulih rukovodilaca brigade nose odlija naro dnog heroja Jugoslavije. Komandant brigade Branko Dude, narodni heroj, koji je inae bio tvorniki radnik, poslije kapitula cije bive jugoslavenske vojske i ulaska Nijemaca u Beograd vratio se u svoj rodni Solin s namjerom da se pridrui ustanicima radnicima cementne indu strije solinskog industrijskog bazena. Od juna 1941. pod rukovodstvom splitske partij ske organizacije, kojoj je na elu bio brodogradilini radnik Vicko Krstulovi, Dude radi, sa ostalim dru govima, na pripremanju oruanog ustanka protiv okupatora i uestvuje u prvim diverzantskim akci jama. Kada je bila formirana prva partizanska eta u Solinu, 11. augusta 1941, Branko Dude je bio jedan od prvih njenih boraca. Tri mjeseca kasnije, kada su talijanski karabi njeri izvodili jednu obimom veu raciju, okupatorske

vlasti su uspjele da uhvate Dudu. Meutim, zbog nedostatka dokaza, karabinjeri su bili prisiljeni da ga puste iz zatvora. im se dokopao slobode, Dude je pobjegao u partizane u Solinsku partizansku etu. U njoj je odmah, na prvom partijskom sastanku, primljen u Komunistiku partiju. Njegovo dobro dr anje pred karabinjerima, neustraivost i vjetina u izvoenju diverzantskih akcija odluili su o njego vom prijemu u KPJ. Aprila 1942. Branko Dude je postao vodnik, a nekoliko mjeseci kasnije, u julu, imenovan je za komandanta Prvog dalmatinskog udarnog bataljona. Nakon toga postaje komandant bataljona u Prvoj dalmatinskoj NOU brigadi. S tog poloaja je doao za komandanta Tree brigade. Politiki komesar brigade je bio Mate Ujevi, takoer narodni heroj Jugoslavije, mehaniar, roen 1920. godine u Krivodolu kod Imotskog, lana KPJ od 1940. godine. Matu Ujevia je na mjestu politikog komesara brigade ubrzo zamijenio student filozofije iz ibe nika Miro Vii, sin radnika pekara, neustraivi bo rac, koji je nekoliko mjeseci kasnije junaki poginuo u borbi s Nijemcima na planini Ozrenu. Proglaen je narodnim herojem Jugoslavije. Zamjenik komandanta brigade Stanko Parma, uitelj, roen 1913. u Opuzenu, narodni heroj, jedan je od onih prvoboraca koji su u ustanku 1941. pohr lili iz Dalmacije u Liku da bi pomogli srpskoj brai u borbi protiv okupatora i domaih izdajnika ustaa i etnika. Vatreno krtenje doivio je u likom ustanikom bataljonu Marko Orekovi Krntija. Za ratniku biografiju Stanka Parmaa vezano je vie dramatinih dogaaja, od kojih je jedan po sebno znaajan, a zbio se u Lici prve ustanike godine, u vrijeme kada je Stanko sa grupom od trideset i tri partizana Dalmatinca krenuo u pomo likim i srp skim partizanima.
9

 Kada smo stigli negdje na granicu izmeu Dalmacije i Like pria danas Stanko Parma kod sela Dubokog Dola prihvatili su nas neki seljaci. Marujui odatle na sjever, u dubini Like, zapazili smo da nam neki seljaci iz pratnje uporno predlau da se negdje odmorimo, da se rasteretimo oruja, a oni e za to vrijeme o svemu povesti rauna i vo diti naroito brigu o tome da se odmorimo i da nam sauvaju ratnu spremu i oruje. Nama je to bilo malo sumnjivo. Najprije malo, a kasnije sve vie. Ja sam, kao komandir dalmatinske partizanske gru pe, rekao tim ljudima da nam odmor sada nije po treban i da se mi kao ratnici ne elimo odvojiti od oruja. Uzgred reeno, ti sumnjivi seljaci su bili ko lebljivi, a neki su u to vrijeme poeli urovati s oku patorom, s Talijanima. Kada smo doli do nekog sela nedaleko od Srba nai dobronamjerni pratioci nam opet predloie, izmeu ostaloga, da nam pomognu u noenju puaka i municije. Uz to, imali su smjelosti da nam sasvim otvoreno predloe da se odmorimo, i to tako da se pojedinano razmjestimo po kuama, kako bi nam bilo to udobnije, jer su oni dobri domaini. Tada mi je sve bilo potpuno jasno. Prijedlog smo odluno odbili. Rekli smo naim pratiocima i onima koji su nas doekali da se vojnici nikada ne razdva jaju od oruja, zahvalili se naim domainima na ljubaznosti i krenuli prema prvom partizanskom prihvatilitu. Neto kasnije u komandi Likog partizanskog podruja rekoe nam da smo dobro postupili jer su nai vjerni pratioci imali podmukao plan, tj. e ljeli su da nas razdvoje i likvidiraju, a moda i za robe i predadu okupatorskoj komandi. Zamjenik politikog komesara bio je Ante Roje, brodogradilini radnik, elektriar, Splianin, roen 1914. Roje je bio istaknut sindikalni radnik u Dal

maciji. Jedno vrijeme je bio u zloglasnom zatvoru u Lepoglavi. Komandanti i politiki komesari bataljona tako er su bili gotovo istog socijalnog sastava kao i star jeine u tabu brigade. Prvim bataljonom je komandovao Duje Bai. On je kao sedamnaestogodinjak i, vjerovatno, naj mlai jugoslavenski dobrovoljac, 1936. uestvovao u panskom graanskom ratu. Bio je teko ranjen u borbama za odbranu Madrida. Po povratku u zemlju odmah je priao narodnooslobodilakom pokretu, par tizanima. Nauio je ratovati u Spaniji, u redovima internacionalnih brigada. Na zboritu, prilikom for miranja Tree brigade, predvodio je Moseki bataljon, koji je kasnije, popunivi se borcima iz nekih drugih jedinica, postao Prvi bataljon Tree brigade. Duje Bai je neto vie od mjesec dana bio komandant tog bataljona: od formiranja brigade do kraja 1942. godine. Nakon toga vratio se na teren Vrlike, u drugu jedinicu, a komandu nad njegovim bataljonom preuzeo je Stevo Opai. Politiki komesar Prvog bataljona bio je Ante Bilobrk ila. ila se u jednoj neravnopravnoj borbi sam ubio da ne bi iv pao neprijatelju u ruke. Zbog izuzetne hrabrosti koju je ispoljavao u partizanskim jedinicama proglaen je narodnim herojem Jugosla vije. Jakov erina je bio zamjenik komandanta, a Ante Bezi zamjenik politikog komesara Prvog ba taljona. Drugi bataljon je predvodio Ante Mili Spanac. Politiki komesar je bio ime Ivas, jedan od orga nizatora partizanskih jedinica u sjevernoj Dalmaciji. Zamjenik komandanta je bio Josip Babin, a zamje nik komesara Boo Radmilovi. Treim bataljonom su komandovali: Stevo Opa i Stevan, gimnazijalac, i Stevo Markovi, cementa, solinski radnik. Zamjenik komandanta bataljona je

11

bio Duan Dumii (poginuo prilikom iskuavanja partizanske bombe u radionici za proizvodnju oruja na planini Biokovu). Stevo Opai je poginuo na Mali-planini u toku etvrte neprijateljske ofenzive, samo etiri mjeseca poto je preuzeo dunost ko mandanta. Stevo Markovi je bio neobino hrabar i vrlo popularan starjeina. On je prilikom formiranja Tree brigade doao na zborite sa Solinskom etom, koju su mahom inili radnici cementasi iz Solina, Majdana i sela i radnikih naselja oko Splita. Zamjenik politikog komesara je bio Zvonko Lelas. Sluaj je htio da i on pogine gotovo na istom mjestu gdje je poginuo i komandant Stevo Opai. To je bilo 27. februara 1943. na Mali-planini. Tako je ve u prvim veim okrajima Trei bataljon brigade ostao bez svojih starjeina. Od starje ina je prve teke borbe preivio samo Stevo Mar kovi. Rukovodstvo etvrtog bataljona Kninskog, po pularno nazvanog krvavi bataljon, koji se brigadi naknadno pripojio, inili su: komandant Joo Durbaba, radnik nadniar iz Knina, narodni heroj Jugo slavije i politiki komesar Tode Curuvija, ak omla dinac.

JUNATVO JOE DURBABE Joo Durbaba, komandant Kninskog, krvavog bataljona, nije dugo boravio u Treoj brigadi. No, i ono kratko vrijeme bilo je dovoljno da se ispolji njegovo junatvo. Joo je roen u selu Kovaiima, nadomak Knina. Do okupacije zemlje ivio je u Kninu kao nadniar. Ve prvih dana ustanka o Joinom junatvu se po elo priati po cijeloj Kninskoj krajini.

12

Joo Durbaba je naroito mrzio izdajnike i prema njima je -a to su bili etnici i ustae ispoljavao poseban gnjev. Ljutio se na svakoga ko bi se ulagivao okupatorskim vlastima ili se pokoravao njihovoj volji. Zamjerao je siromanima ljudima, a naroito selja cima koji su prili etnicima govorei da se kralj u odsudnom asu pokazao kao kukavica i da mu to, kao i izdajnikoj vladi, nikada nee oprostiti. Prilikom prvog napada na Livno Joo je upao na etniki poloaj i zarobio esnaest izdajnika. Kad je pop uji, najprije ef kninskih etnika, a kasnije komandant etnike Dinarske divizije uo za tu smjelu akciju svoga zemljaka Joe, strpao je u zatvor njegovu majku, ve staru i onemoalu baku i suprugu mu sa dvogodinjim djetetom. uji je u isto vrijeme poslao poruku Joi s napomenom da e ukoliko Joo ne pusti njegove zarobljene etnike pobiti taoce lanove njegove porodice. Joo se nije dao zbuniti. Zadrao je etnike. Pop uji se bojao izvriti prijetnju jer je dobro znao dokle sve moe dosei ruka Joe Durbabe i njegovih partizana. Za njega je Joo bio avo. Ubrzo je Joina obitelj putena iz zatvora, da bi se nekoliko dana kasnije nala meu partizanima. Nakon formiranja Druge dalmatinske brigade u Unitima Joo je postao komandir ete, a u oktobru 1942. komandant bataljona, onoga bataljona koji je krajem te godine pripao Treoj brigadi. Sedmog novembra, nekoliko dana prije formi ranja Tree brigade, Join bataljon je juriao na ustae u malom utvrenom mjestu Kijevu u vrlikom kraju. Tom prilikom Joo je prvi put ranjen. No, iako nije bio potpuno zdrav, on ubrzo naputa bol nicu i vraa se u jedinicu. U decembru 1942, kada je Druga proleterska di vizija napala Livno i kada joj je sadjejstvovala Trea dalmatinska brigada, ustaama je polo za rukom da
13

opkole Jou i njegovu jedinicu. Videi da je situacija veoma ozbiljna, Joo dograbi pukomitraljez i s ne koliko odvanih i dobro naoruanih boraca usprkos estokoj neprijateljskoj vatri, probije obru i na padne ustae s lea. Tim vjetim manevrom on je spasao svoju jedinicu. Zahvaljujui njegovoj hrabro sti, jedinica je u toj akciji pretrpjela vrlo male, gotovo neznatne gubitke u ljudstvu i materijalu. Krajem decembra druge ustanike godine vr hovni komandant NOV i POJ Tito naredio je da se po svaku cijenu zauzme Livno. Izvedeno je nekoliko nezadrivih juria i neprijatelj je bio sabijen u cen tar gradia. Kada je sutradan od Kupresa krenula ustaka crna legija u namjeri da pomogne ugro enom garnizonu u Livnu, u prvom redu Nijemcima, Joo je sa svojim borcima uurbanim marem kre nuo u susret crnolegijaima, zaustavio ih na prilazu Livnu i nametnuo im borbu prsa u prsa. Crna legija je zaas bila dovedena u situaciju da se mora povui, odnosno njeni pripadnici su morali pobjei glavom bez obzira. Poslije vie slinih uspjeha Joo Durbaba je, po nalogu taba etvrte operativne zone, bio upuen u Kninsku krajinu da tamo formira jedan parti zanski bataljon. Zahvaljujui svom ugledu i ju natvu, o kojem su Krajinom kruile legende, Joo je za mjesec dana uspio da okupi toliko boraca, pre teno iz svoga kraja, da je mogao formirati bataljon od tri ete. Poto se njegov bataljon ve u prvim akcijama istakao junatvom, Joo mu je dao nadi mak krvavi, ne zato to je on bio krvoloan ili slino ve zato to je nizao pobjedu za pobjedom i to su njegovi borci bili prodorni i efikasni. Taj bataljon je ubrzo postao strah i trepet za izdajnike i okupatore, Talijane. Trinaestog aprila 1943. tab Joine brigade bio odluio da se etnici napadnu i odbiju prema
14

je

Donjem Zijemlju u situaciji kada su ugroavali Nevesinje, koje su partizani bili oslobodili. Bilo je to u jeku etvrte neprijateljske ofenzive, kada je glavnina Vrhovnog taba ila ka Neretvi u namjeri da se preko nje probije u Sandak i Crnu Goru i da se spasu ranjenici. Join bataljon je ovoga puta bio bez Joe. Istina, u to vrijeme je on bio zamjenik komandanta bata ljona. Komandant je bio Mirko Sepanovi, a poli tiki komesar Tode uruvija. Joo je bio u bolnici, gdje je leao poto je po drugi put ranjen. Kada je uo da predstoji akcija traio je da ga puste iz bol nice. Meutim, molba mu nije usliena, jer je vii tab dobro znao ta bi za Jou i njegovu jedinicu znailo ukoliko bi mu se zdravstveno stanje pogoralo. Bataljon je bez Joe krenuo na zadatak. Odmah u poetku borbe sa etnicima pretrpio je izvjestan neuspjeh. Kada je Joo za to saznao uznemirio se. A kada je uo da je u akciji poginulo nekoliko boraca pobjegao je iz bolnice. Joo je gorio od elje da kazni izdajnike i osveti pale drugove. On nije trpio poraze. Ne zna se na koji je nain pobjegao iz bolnice. U bataljon je banuo iznenada i u pravi as, upravo u trenutku kada su ranjenog komandanta Mirka pre nosili u bolnicu. Joo se uvjerio da je dobro to se tu naao pa makar referent saniteta raspisao za njim potjernicu. Join utisak prilikom susreta sa bataljonom bio je vrlo teak i muan, jer je, raunajui i poginule i ranjene, bataljon bio gotovo desetkovan. Nedostajala je bezmalo treina boraca. Upoznavi se letimino sa satuacijom, a inae pronicljiv i bistar, Joo je izvrsno ocijenio situaciju i brzo donio odluku. Tano je utvrdio gdje su po bjednici, izdajnici. etnici su se bili ulogorili u selu Laktu, gdje su po prianjima nekih, koja su doprla i do Joe, slavili pobjedu.
15

Joo je pozvao komandire eta i sekretare par tijskih elija i saopio im odluku: Napast emo bandu sutra ujutro. Borci su bili veoma zadovoljni to se Joo vratio. U stvari, s njim se vratilo samopouzdanje, vratila se ona udna, malo fanatina vjera u Joinu mo. Nitko nije potcjenjivao vrijednost komandanta Mirka, koji je tada leao bolestan, ali je za borce Joo Durbaba ipak bio neto vie. Sutradan ujutru Join bataljon je postrojen na ovlaenoj ledini. Mada je bilo oevidno da je Joo bolestan, on je ipak bio pun snage i vjere u ono to je zamislio. Obilazio je stroj provjeravajui naoru anje jedinice i gotovo svakog borca ponaosob. Bataljon je krenuo na zadatak. Komandiri nekih eta su se udili kuda ih to vodi Joo, jer su ili pravo na etniki logor, u selo Lakat. Put ih je vodio kroz umu, te je bilo mogue neprimjetno prii neprijateljevim poloajima. Da je netko u toku mara bataljona upitao, na primjer, bolniarku Mariju Ivkovi, koja je u po sljednjoj bici bataljona zahvaljujui svojoj prisebnosti izvukla s poloaja mnoge ranjene borce, ta ona misli o pravcu kretanja jedinice, vjerovatno je da bi dobio ovakav odgovor: To Joo ovako da bi et nicima zaao za lea i da bi ih iznenadio. Kada je proao seoca Muipolje i Buovau, Jo in bataljon je izbio iz ume. Odmah su se ukazale kuice u Laktu. Negdje u sredini vee grupe kua kuljao je sivobijeli dim i dizao se prema nebu. Stoj! naredi Joo. Ti, komandire, desno, ti, Mirko, sredinom, a ti, Jovo, lijevim krilom. Ja u biti na elu ... Bataljon se razvio kao lepeza. Borci krenue u trku da bi se za tili as prestrojili za juri. Juriii! povika Joo iz svega glasa. Kao osice borci uletjee u selo sa svih strana uz neprekidno uzvikivanje uraaaa... Ovdje-ondje
16

poneka grupa etnika je uspjela da prui otpor, ali to je kratko vrijeme trajalo. Bradonje uhvati panika. Obezglavljeni i iznenaeni etnici dali su se u bijeg. Najvei broj od onih koji su bili oko vatre i bogate trpeze pao je u klopku i zarobljen. Selo Lakat je zaas postalo partizansko logorite. I peenje i zgo tovljena jela bili su plijen partizana. Joo je naredio da se zarobljeni etnici veu i sprovedu u stariju komandu. On je morao opet u bolnicu...

NA VRATIMA SPLITA 1942. Odmah poto je formirana Trea brigada je, po nareenju taba etvrte operativne zone, dobila ope rativno podruje u etvorokutu KninSinjibe nikSplit. Prve akcije brigada je izvela upravo na podruju na kom su etnici htjeli da nametnu svoj utjecaj i strahovladu pod crnom zastavom sa mrtvakom gla vom i pozlaenim natpisom: Za kralja i otadbinu. Poto je brigada odluno izvela akciju na selo Bisko 28. novembra 1942, dio nje je u naletu razbio etnike i protjerao ih iz sela Otiia, njihovog naj jaeg uporita do tada. U isto vrijeme su druge snage brigade oistile od izdajnika i okupatorovih slugu vie sela u kninskom kraju, potisnuvi etnike u gra di Knin, pod skut talijanske komande. Nakon tih akcija Prvi bataljon je likvidirao mnoga uporita oko Drnia. Trei bataljon je zatva rao pravac ZelovoHrvaa i ZelovoSinj, a Drugi je na Mosoru organizirao napade na neprijateljeva uporita i njegove motorizirane i pjeake kolone koje su se vrzmale u podnoju te planine s one strane to je do mora, odnosno na saobraajnici OmiSplit. To je bilo upozorenje i znak talijanskim crnokoulja
2 u Zlopolju 17

ima da se manje i to opreznije kreu obalom Jadrana. Nakon odlaska i Prve i Druge dalmatinske bri gade u zapadnu Bosnu u sastav proleterskih divi zija novembra 1942. su u srednjoj Dalmaciji ostale samo Trea dalmatinska brigada, Primorski, Dinarski i Biokovski bataljon Vid Mihaljevi. Te snage nisu bile dovoljne za uspjenu borbu s talijanskom divi zijom Sasari i mnogobrojnim domobranskim, et nikim i ustakim snagama na toj teritoriji. Iz politiko-operativnih razloga trebalo je na tromei Like, Bosne i Dalmacije angairati jae snage. Okupator je neprestano pojaavao svoje divizije ljudstvom i tehnikom, naroito artiljerijom. Stoga je Vrhovni tab NOV i POJ, sredinom novembra u Dal maciju uputio kao pojaanje Drugu proletersku divi ziju i dao joj zadatak da zajedno s jedinicama etvrte operativne zone potpuno oslobodi teritorij izmeu Knina i Drnia, pa da nakon toga djejstvuje prema Imotskom, Kupresu i Duvnu. Zbog pojaane aktivnosti Druge proleterske di vizije i dalmatinskih jedinica Talijani su u novembru i poetkom decembra 1942. godine ustupili Livno i Imotski ustaama i domobranima, a Bosansko Gra hovo etnicima. Poslije toga povukli su se k obali da ne bi kako su i sami vie puta isticali pre trpjeli poraz u borbama s partizanima. Krajem novembra je Druga proleterska divizija, u sadjejstvu s Treom dalmatinskom brigadom, oi stila dolinu Cetine sve od Vrlike do Sinjskog polja. Poetkom decembra prenijela je svoja djejstva ka Livnu i ujici i poslije otrih borbi (izmeu 5. i 15. decembra) protiv vie od 1300 ustaa i domobrana oslobodila Livno. U tim borbama proleteri su ubili ili ranili oko 160 neprijateljskih vojnika i starjeina. Oko 200 ustaa i domobrana razbjealo se na sve strane, pa ih je neprijateljska komanda proglasila za nestale.
18

Jo u toku borbi za Livno ustae iz Bugojna i Kupresa su pokuale da napadom preko Borove glave pomognu ugroenom garnizonu. To im nije uspjelo. Pod snanim pritiskom boraca Druge proleterske, kao i boraca Tree brigade, morale su se povui. Poto je palo Livno ustae su pojaale obranu Duvna, Kupresa i Imotskog i zatraile pomo od Ta lijana. Usprkos takvim mjerama neprijateljeve ko mande, Druga proleterska divizija je poslije krae borbe, 1. decembra zauzela i Duvno, odakle se mnogo ustaa i domobrana u neredu povuklo na jug. Gonei neprijatelja juno od Livna i Duvna, Druga prole terska je ozbiljno ugrozila neprijateljev garnizon u Imotskom. Te akcije Druge proleterske i jedinica koje su joj sadjejstvovale, meu kojima je bila i Trea brigada, snano su odjeknule u Dalmaciji, naroito u njenom zagorskom dijelu, pa i u Hercegovini. Talijani su se ozbiljno zabrinuli za svoj polo aj u srednjoj Dalmaciji. Sadjejstvujui Drugoj proleterskoj diviziji Trea brigada je napadala manje neprijateljeve garnizone i snage na prostoru oko Cetine i Krke, dijelom uz mor sku obalu (izmeu Omia i Splita), ugroavajui glavne priobalne saobraaj nice, naroito na dioni cama SplitOmi, SplitKatelaTrogir, Trogir ibenik, ibenikDrni i DrniKnin. Punih dvadeset dana u decembru 1942. Trea brigada je bila vrlo aktivna na tim saobraajnicama. Ve 4. decembra njen Trei bataljon, koji su pred vodili komandant Stevo Opai i politiki komesar Stevo Markovi, uspjeno postavlja zasjedu na cesti OmiSplit, kojom prilikom je ubijeno 40 talijanskih vojnika crnokouljaa i dva oficira. Okupatorovi voj nici su u znak odmazde upali u selo Podstranu, uz samu saobraajnicu, zapalili 30 kua i strijeljali 27 mjetana.
19

PODVIG KOD SVETOG MARTINA Izmeu Splita i Omia, u predjelu zvanom Podstrana, pitomom kraju ije lijepe vijugave plae plae more, krajem decembra 1942. godine Trei bataljon Tree brigade i jedan vod Prvog bataljona napali su dva kamiona kojim su se prevozili faisti iz sastava 89. legije crnih koulja talijanske divizije Bergamo. Prvu etu, koja je bila odreena da izvede glavni napad, predvodio je komandant bataljona Stevo Opai. Sputajui se niz padine Mosora ka Podstrani komandant je koraao uz mitraljesca Milana Peia, Omianina, koji je inae odlino poznavao taj kraj, gotovo svaki njegov kamen, svaku meu, svaki vi nograd, lagunu... Uz to, on je bio dobar mitraljezac, vjet i hrabar borac. S padina planine vidik je bio vrlo lijep. Cesta koja je vijugala podnojem bila je pregledna. Kao i obino u dane okupacije, bila je gotovo pusta. Milane, imam plan kako da postavi mitra ljez govorio je komandant Stevo. Tik uz cestu razumije ... Marko Krian, mitraljezac iz Druge ete, im siemo prebacit e se na drugu stranu ceste, kod onih kuica. Vidi li ih? Aha odgovori zadovoljni Milan. Stevo prui ruku prema kuici, koja je iz daljine i s te visine izgledala kao da pliva na moru. Ta kua je uz samu cestu. im otvori vatru, pazi, Krian stupa u akciju. Ti e, prema tome, na pasti prvi, a Marko drugi kamion. Plan akcije komandant bataljona je zasnovao na provjerenim obavjetenjima da e Talijani crno kouljai krenuti, po obiaju, u ranim jutarnjim sa tima iz Omia u Split i da e to, najvjerovatnije, biti dva kamiona njihovih vojnika. Prilika je bila izvanredna.

20

Kada su zauzeli poloaje Milanova eta na rubu male umice, a Markova grupa s druge strane ceste vrijeme se malo pogoralo. Poeo je da pue jak jugo noen tmurnim oblacima. Mitraljezac Milan Pei postavi mitraljez na grbavu maslinu, onako kako mu je predloio koman dant Stevo, na mjestu gdje su se ravale dvije grane u znaku slova v. Pored njega je zauzeo poloaj komandant. Stevo Opai je paljivo osmatrao as lijevu, as desnu stranu poloaja. Visoko gore u jednom umarku ostale su dvije ete: jedna da osigurava od Splita, a druga od Omia. One su imale zadatak da zatite Prvu etu ako bi se poela povlaiti. Bilo je odprilike osam sati izjutra kad su pri tajeni partizani primijetili kako se cestom od Omia kovitlaju oblaci praine. Ubrzo su se iza prve okuke, jo daleko od zasjede, pojavili kamioni. Ili su sporo i otprilike na rastojanju od tridesetak metara. Vo zila su bila naikana vojnicima u crnim kouljama. Kada je prvi kamion priao blie zasjedi na njemu se jasno vidio mitraljez. Jedan faist prislonjen na krov kabine drao je oruje upereno prema desnoj strani u pravcu kretanja, prema zelenim povrinama Podstrane i rijetkim kuama. Pribojavali su se opasnosti s desne strane i tamonjih umovitih predjela, jer je tu strm planinski masiv iz kog je njima uvijek prijetila opasnost od partizana. Komandant Stevo Opai je posmatrao svoje bor ce. Mitraljezac Pei je preko niana pratio kamione i postepeno pomjerao nian za njima. Komandant za tim prie mitraljescu koji je staloeno promatrao kolonu. Ima li ih, Milane? Pazi, prvi je tvoj ... Milan nije odgovorio ve je samo klimnuo gla vom. Tek to je komandant Opai izgovorio pa ... l i . . . sa ivice umice su osuli mitraljezi gustim ra-

21

falima. Nekoliko faista se strmoglavilo s kamiona. Jedan od njih, starjeina, oficir, najbolje se snaao: zgrabio je bredu s krova kamiona pored koje je bio ranjen vojnik, bacio se s kamiona u jarak pored ceste i uhvatio zaklon. Razvila se borba. Talijanskom oficiru su se ubrzo prikljuili crnokouljai koji su uspjeli da iskoe iz kamiona. im je zatektao Peiev mitraljez zasipaj ui kurumima prvi kamion iz male kuice uz cestu javio se i mitraljez Marka Kriana i njegovog pomonika Iva na euka. Faisti su se nali u unakrsnoj vatri. Potpuno su izgubili glavu. Akcija partizana koji su bili u zasjedi zavrila se za dvadesetak minuta. Kada je iz kamiona i oko njih prestao svaki ot por borci Steve Opaia su izali iz skrovita prili vozilima, pokupili oruje i ratnu spremu i zapalili oba vozila. Ubijeni su 21 vojnik i dva oficira, a 16 je ranjeno. Tako nam je akcija odlino uspjela. Bilo nam je teko kada smo se domogli vrhova Mosora: stra hovali smo da e faisti, kad saznaju za taj dogaaj, iskaliti bijes na nedunom stanovnitvu tog kraja priao je Milan Pei. Njegovo strahovanje je imalo osnova: faisti su sutradan upali u Podstranu i zaklali ili ubili 22 osobe, a jednoj eni su odsjekli nogu.

NAPAD NA BLINDIRANI VLAK Poto je 5. decembra 1942. izveden demonstra tivan napad na Sinj i Hrvae jedna izvidnica brigade sukobila se kod sela Krike s jaom talijanskom pa trolom koja je dolazila od Drnia. Talijanima i parti zanima su postepeno pristizala pojaanja. Meutim, kad su se etnici iz Kosovske doline umijeali i po

22

kuali da partizanima zau za lea, pred njih se is prijeio vod Prvog bataljona u kome je bio zamjenik komandanta bataljona Jakov erina. Okraj je tra jao sedam sati. U borbi su imali Talijani to mrtvih, to ranje nih oko stotinu, etnici jednog mrtvog i est ranje nih. Na naoj strani poginuo je zamjenik koman danta bataljona drug Jakov erina, a etiri druga su lake ranjena tako stoji zapisano u izvjetaju taba Tree brigade pretpostavljenoj komandi ta bu etvrte operativne zone. Trei bataljon je 15. decembra napao blindirani vlak izmeu Labina i Katel-Staroga, koji je saobra ao na pruzi SplitKnin. Lokomotiva je potpuno unitena, a dio pruge onesposobljen za due vrijeme. U etverosatnoj borbi borci Treeg bataljona su ubili dvanaest a ranili vei broj neprijateljskih vojnika. Ta partizanska jedinica nije imala gubitaka. Napad je snano odjeknuo meu stanovnitvom Splita. Ro doljubi toga grada su se veoma obradovali uspjehu partizana u toj akciji izvedenoj u neposrednoj blizini Splita. Dva dana kasnije Drugi bataljon je postavio na cestu SplitSinj (kod Kukuzovca) nagazne mine, na koje je naila talijanska motorizirana kolona to je dolazila od Sinja. Tom prilikom je uniten jedan tenk. Gotovo u isto vrijeme borci tog bataljona su posta vili eksploziv na prugu uskog kolosijeka. S obzirom na to da je zasjeda bila postavljena na sinjskoj stra ni, po nailasku faistike kolone razvila se borba. Ona je trajala dva sata, a kada se zavrila borci su se morali povui pod pritiskom jaih neprijateljskih snaga. Lokomotiva je unitena, a pruga za izvjesno vrijeme onesposobljena. U tim borbama neprijatelj je pretrpio osjetne gu bitke. Naroito mu je teko pala ugroenost saobraajnica.
23

etnici majora baCoviCa Podruje od Sinja do Drnia i od Kozjaka do Dinare osloboeno je do kraja 1942. godine. Vrlika, tada talijanski garnizon, bila je odsjeena. Neprijatelj ju je u decembru 1942. morao napustiti. Veza Split Sinj odravala se zahvaljujui tome to su saobraajnicu redovno uvale jake motorizirane i tenkov ske snage. Poetkom decembra 1942. na cesti SplitOmi, svega desetak kilometara od glavnog grada Dalma cije (nedaleko od Stobrea) u jednoj akciji partiza na uniten je odred crnih koulja, koji je bio, kao kaznena ekspedicija, upuen da pljaka i pali sela i zaseoke u okolici Omia i Podstrane. Krajem decembra 1942. na traenje Talijana, Draa Mihajlovi je uputio iz Hercegovine, istone Bosne i Crne Gore u rajon Knina i Graaca oko 2.500 etnika pod komandom majora Baovia. ujievi etnici su uz njihovu pomo poeli napadati u pravcu Petrova polja i Cetinske doline. Do tada su glavne okupatorove jedinice bile mahom povuene uz primorski pojas, ali se po pokretima etnika na sluivalo da e nakon toga uslijediti pritisak na sna ge NOV i POJ, koje su do tada bile gotovo zagospo darile tim krajem. Inae, okupator je prije svakog veeg ienja kako je on nazivao akcije isturao kvislinke jedinice, valjda da bi ispitale te ren. Upravo u to vrijeme je Trea brigada glavna partizanska snaga na tom podruju bila angai rana u pravcu Drnia i Knina i oistila od ostataka neprijateljevih jedinica sela u neposrednoj blizini njegovih garnizona. Pretpostavke su se obistinile. Ve u prvoj polo vini januara 1943. bilo je jasno da se na sektoru Knina okupljaju jae etnike snage. Iz kasnije za plijenjenih dokumenata i iz podataka dobijenih od
24

zarobljenika vidjelo se da su njih inili pored do maih kninskih etnika, i dijelovi vojske kralja Petra u domovini, Rogatika, Gataka, i Nikika etnika brigada. Grupisanje etnika na sektoru Knina rukovod stvo etvrte operativne zone i Tree brigade je shva tilo kao pripremu za izvoenje ofenzive na slobodni teritorij srednje Dalmacije. Takva ocjena je proizi la iz vie injenica: Talijani, a naroito etnici, vie puta su u borbama sa Treom brigadom pretrpjeli neuspjeh u decembru su osloboeni Vrlika i sela u gornjem toku rijeke Cetine, sve do Sinja, zatim sela oko Drnia i Knina; etnika uporita i vanjska obra na njihovih garnizona bili su oieni, a etnike glavne snage su odbaene u Knin i Drni, itd. Osloboenjem teritorije u srednjoj Dalmaciji omogueni su povezivanje slobodne teritorije u za padnoj Bosni s tim krajem nae zemlje i stvaranje vrlo povoljnih uvjeta za osnivanje narodnoosloboilakih odbora i drugih organa narodne vlasti i za omasovljavanje politikih i teritorijalnih organiza cija. Sve je to ilo u prilog jaanju narodnooslobodilakog pokreta i snage NOV i POJ. Priliv novih boraca u partizanske jedinice, na roito iz srpskih sela, kao i snaan utjecaj narodnooslobodilakog pokreta morali su da zabrinu okupa tora, u ovom sluaju Talijane. I etnici su se usko meali i ujedinili sa crnogorskim i hercegovakim istomiljenicima i, zajedno sa svojim gospodarima, odluili se na ofenzivu protiv Narodnooslobodilake vojske. Napad se oekivao iz Knina i Drnia. Neprijatelj je namjeravao da povrati izgubljeni teritorij i moral svojih jedinica i da odlunim akcijama posijee veze izmeu Dalmacije i zapadne Bosne.

25

U SASTAVU DEVETE DALMATINSKE DIVIZIJE U drugoj polovici januara 1943. tab etvrte operativne zone je obavijestio Treu brigadu o po etku velike neprijateljske ofenzive na slobodni te ritorij u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni i zahtijevao da se njeni bataljoni vie orijentiraju prema Kninu. U isto vrijeme je dobijena zapovijed od taba Druge proleterske divizije da 23. januara diviziji sadjejstvuje Trea brigada u zauzimanju Strmice, Golubia i Plavna kako bi se na tom sektoru razbili etnici. Shodno toj situaciji Trea brigada je imala zadatak da napadne neprijatelja na pravcu VrlikaPodinarjeGolubi. Plan je ubrzo ostvaren, i borci brigade su zauzeli Golubi. Poetkom februara tab brigade je dobio nare enje da napusti srednju Dalmaciju i krene u sastav novoosnovane Devete dalmatinske divizije, koja se upravo formirala u Imotskom. im je stigla iz Vrlike na odredite brigada je dobila zadatak da dio njenih snaga zatvori pravac Posujeiroki Brijeg i osigu ra desni bok Druge proleterske divizije, koja je mo rala djejstvovati u dolini Neretve, a da dio snaga ne dozvoli neprijatelju da prodre u Imotski. U vrijeme kad je ulazila u sastav novoformirane Devete divizije Trea brigada je imala 717 boraca. Oni su raspolagali sa 550 puaka, 18 mitraljeza i jed nim minobacaem bez tablice gaanja. Puanih me taka je bilo dovoljno, ali puaka nije. Oskudijevalo se i u municiji za mitraljeze. ... Vatreno krtenje u sastavu Devete divizije Prvi bataljon Tree brigade je doivio u sukobu s
26

ustakim jedinicama na planini Maliu. Neprijatelj se ilavo branio, tako da je bataljon tek poslije tro dnevnih upornih borbi uspio da ovlada podrujem sela Gornjih Ruica u podnoju Malia. Meutim, situacija se na tom sektoru zaotravala: od Ljubukog i Mostara neprijatelj je stalno dovodio svjee snage. Rudnici boksita u rajonu Koerina bili su na puteni, a mehanizacija unitena. Zbog takve situacije Talijani su od toga kraja digli ruke i aktivnost borbu protiv partizana uglavnom prepustili usta ama, koje su na ovom podruju (Ljubukiiroki Brijeg) imale jake snage. Podrka talijanskim fai stima u artiljeriji i avijaciji bila je izdana, i to je partizanskim snagama stvaralo znatne tekoe. Druga proleterska divizija je vrila snaan priti sak na dolinu Neretve. Shodno tome akcije Tree brigade prema irokom Brijegu bile su od velike koristi proleterima. Uestalim nonim napadima koje je poduzimala Trea brigada da bi razbila vanjsku obranu irokog Brijega nije se mnogo uspjelo. Stoga je u borbu uve den i etvrti bataljon. Kad se vidjelo da se vrsta obrana ustaa pred irokim Brijegom ne moe raz biti, prelo se na djejstva u vidu nonih napada i postavljanja zasjeda. Time je garnizon u irokom Brijegu u izvjesnoj mjeri izoliran, odnosno blokiran.

POGIBIJA NARODNOG HEROJA STEVE OPAIA STE VAN A Dok Brijeg i je uspio znaajno nio selo je dio Tree brigade bio vezan za iroki na sektoru ImotskiLjubuki, Trei bataljon da ovlada cijelim grebenom Malia i zauzme uporite Cerov Dolac. Neprijatelj je jo bra Tihaljinu i odbijao napade brigade, koja se
27

bila usmjerila u tom pravcu. Ustae su pokuale da uvedu svjee snage i obuhvatom udare u bok Treem bataljonu kako bi ponovo ovladale Cerovim Dolcem i grebenom Malia, ali su u tome sprijeene i odbije ne uz gubitke. Nakon toga su se povukle i ograni ile na obranu. Izveden je nov napad. Borci su ovladali Tihaljinom i odbacili ustae na desnu obalu istoimene rije ke. Meutim, ustae su uvele u borbu svjee snage i, uz podrku talijanske artiljerije i avijacije, poduzele estok protivnapad, potisnule bataljone i ovladale Tihaljinom. Gubici i jednih i drugih bili su osjetni. Od partizana poginuli su i komandant Prvog bataljona Stevo Opai Stevan i politiki komesar Treeg ba taljona Zvonko Lelas. Politiki komesar ete Ante Tomi teko je ra njen. Kad mu je priao referent saniteta lijenik Ge rasimov kako bi mu po najhitnijem postupku, bez narkoze, amputirao obje noge, to je bilo neophodno potrebno uiniti, on je zapjevao. Njegova pjesma je ohrabrila ostale ranjenike koji su sa bojita bili do nijeti u prvo improvizirano bolniko prihvatilite. Zvonko Lelas je poginuo kada je pokuavao da, uprkos vatri, izvue vodnika Cvitu Stojanac, mladu, hrabru i odvanu bolniarku, koja je pod kiom tanadi izvlaila sa poloaja svoga teko ranjenog ko mandanta Stevu Opaia. Politiki komesar brigade Ante Roje sjea se da je komandant Opai poginuo tako to je stojei pu cao na neprijateljeve vojnike, koji su bjesomuno juriali na poloaje njegove jedinice urlajui opijeni rumom. Kasnije se od zarobljenika saznalo da je veina ustaa koje su uestvovale u tim tekim borbama bila iz sela s tog podruja. Time su se mogle protu maiti njihova ilavost i upornost u borbi. Mnogi od njih su bili zavedeni. Njima su komandovali najgori,
28

najokorjeliji koljai, zlikovci, koji su znali da e ih ako partizanima padnu u ruke stii zasluena kazna. Poginuli komandant Prvog bataljona Stevo Opa i Stevan (jedan od trojice narodnih heroja sa istim imenom i prezimenom; druga dvojica su doekala osloboenje) roen je aprila 1923. u siromanom selu Golubiu kod Knina. Kad je buknuo ustanak on se naao u Beogradu, u sedmom razredu gimnazije. Mladim Beograanima je prirastao za srce onog dana kad je, zajedno s veom grupom aka i stude nata, uestvovao u demonstracijama u Koutnjaku. Poslije okupacije zemlje odmah je pohrlio u svoj rod ni kraj. U to vrijeme je u Kninskoj krajini situacija bila vrlo teka i muna: ustae, koje je predvodio zloinac Joco Rukavina, izvrile su masovan pokolj Srba. Stevo se vraa u Beograd, u kome ostaje sve dok se situacija nije sredila, naime, dok nisu sazrele prilike za irenje narodnooslobodilakog pokreta i jai utjecaj Komunistike partije na stanovnitvo oko Knina i u junoj Lici. Krajem prve godine ustanka Stevo se opet vratio u svoj kraj. Odmah je stupio u vezu sa drugovima koji su radili za oslobodilaki po kret. Stevina eta je ubrzo postala sastajalite svih onih koji su uestvovali u organiziranju oruanog otpora protiv okupatora i njegovih slugu. Stevo i nje govi vrnjaci iz Golubia i okolnih sela sakupljali su oruje, dijelili puke, municiju i mitraljeze, ili ih sa krivali pod krov Stevine kue, u kojoj su, pored oruja i ratne spreme, bile marksistika literatura i partijska tampa. U tek formiranu Kninsku partizan sku etu Stevo Opai je stupio aprila 1942. Mladi Stevo je odlino shvatio politike prilike u svome kraju. On je vidio da opasnost dolazi od usta a i njihove umjetne tvorevine Nezavisne Drave Hrvatske i od domaih etnika, koji su od prvog da na urovali s talijanskim komandama. Kad su etnici uspjeli da u Stevinu jedinicu uba ce provokatore Stevo i nekoliko njegovih najvjerni
29

jih i najodanijih drugova brzo su osjetili opasnost. U tim okolnostima dole su do izraza njegova mo da ubijedi ljude i njegova organizatorska sposobnost. Ubrzo potom, sredinom 1942, on postaje komandir Omladinske ete u Prvom dalmatinskom udarnom bataljonu. Neto kasnije je upuen na oficirski kurs pri Glavnom tabu NOV i PO Hrvatske, negdje u Li ku. Na kursu je bio meu najboljim sluaocima. Po zavretku kole upuen je u Prvu dalmatinsku NOU brigadu. Poetkom septembra 1942. postao je ko mandir Prve ete etvrtog bataljona, a kasnije kada je taj bataljon doao u sastav Tree brigade on pod njegovom komandom postaje jedan od najboljih par tizanskih bataljona u Dalmaciji.

USILJENIM MAREM KA NERETVI etvrtog marta 1943. Trea brigada je primila zapovijest od taba Devete divizije da se odmah, po danu izvue iz borbe i borci prikupe i da organizira obranu na planini Plai kako bi sprijeila prodor neprijatelja od Drenice ka Jablanici i dolini Doljanke i osigurala evakuaciju ranjenika na lijevu obalu Neretve. tab brigade se suoio s velikom tekoom jer je pravac kojim je jedinica imala da se kree bio po sve teak. Brigada je morala preko Cvrsnice. Ta je planina zapravo visok planinski masiv, koji je s istone stra ne izmeu Jablanice i Drenice ogranien Neretvom, sa sjevera dubokom dolinom Doljanke, a s juga Dreznikom. Visoravan i grebeni planine uglavnom su goli ili s vrlo oskudnim zimzelenim rastlinjem. Ne milosrdna ratna zima s velikim snijegom oteavala je situaciju. Cvrsnica se mogla prei samo jednom kozjom stazom s velikim i teko savladivim usponima. Staza
30

koja vodi od Gornjih bara na vrsnicu bila je go tovo neprolazna za tegleu stoku i konje, a ovjek se njome mogao samo da vere. Uoi poetka mara na vrsnicu odrani su par tijski sastanci po etama i batalj onima. Komunistima su predoeni teka situacija i teak zadatak. Reeno im je da rezultat forsiranja Neretve s te strane za visi od naina izvrenja te akcije. Tih sudbonosnih dana Trea brigada je imala oko 640 boraca. Od toga broja 90 su bili lanovi Ko munistike partije Jugoslavije, 53 kandidati za la nove KPJ, a 203 mlada borca su pripadala Savezu komunistike omladine. Jo dok se prouavala situacija i dok su se pri premala nareenja za svaki bataljon talijanska avi jacija je poela bombardirati tab brigade, koji je bio u popovoj kui, u neposrednoj blizini seoske crkve. Samo pukim sluajem su lanovi politodjela brigade izbjegli unitenje, ali su lake kontuzovani Dobrivoje Vidi Baja i Zagorka Stojilovi. Iz zapovijesti izdate za mar i akciju preko vrsnice vidjelo se da pravac evakuacije ranjenika vodi dolinom Doljanke ka Jablanici. Preko Dugog polja i dolinom Doljanke, iako je tuda put neto dui bilo je mogue da brigada prije i bez ikakve opasnosti stigne na vrsnicu. Opravdano se pretpostavljalo da na vrsnici ima etnika. S obzirom na vanost zadatka, tab brigade je odluio da se glavnim pravcem uputi Trei bataljon i da njegovi borci po svaku cijenu ovladaju zlohudom planinom, samim njenim vrhom, da to prije posjednu za obranu Branisavac i Plasa-greben i zadre te poloaje dok ne pristignu ostale snage, koje je put vodio preko sela Zlata. Izvlaenje brigade iz borbe po danu, naroito Pr vog i Treeg bataljona, bilo je tee sprovesti, jer se
31

prethodne noi bila povukla s poloaja etvrta dal matinska brigada (s pravca LjubukiVrgorac) i ne prijatelj je u ranim jutarnjim satima to i primijetio i poduzeo napad na Prvi i Trei bataljon. Neprijate ljeve jedinice je u toj akciji izdano potpomagala ta lijanska avijacija. Taj obrt u situaciji znatno je ote ao izvlaenje tih bataljona. Tek u poslijepodnevne sate bataljoni Tree brigade su uspjeli da se povuku prema selu Gornjim Grudama, poto su prethodno odbili neprijateljev napad. Pokret je poeo bez tekoa. Drugi bataljon se nije mogao povui dok se Prvi i Trei ne domognu ceste iroki BrijegLjubuki. Zbog toga su se borci brigade tek u no izmeu 4. i 5. marta prikupili u selu Rakitnom. Tu im je dat odmor i podijeljen obrok hrane. Borcima Treeg bataljona je dat i rezervni obrok, jer se pretpostavljalo da e imati dug i teak mar i da jedno vrijeme nee biti u vezi s ostalim snagama brigade. Za vrijeme pokreta tab brigade se susreo sa tabom Devete divizije kome je predoen zadatak Treeg bataljona (tab brigade su predvodili politiki komesar brigade Miro Vii i zamjenik komandanta brigade Stanko Parma.

NA VRSNICI Selo Bare sastojalo se od malih bajti, drvenih kuica i goleti. Zima, snijeg. Odatle, od Bara, koje lee gotovo na papui gromadne planine vrsnice, trebalo je da krenu dva bataljona na najtei zadatak. Vii i Parma bili su hrabre i oprobane starje ine. Oni nisu od boraca krili teinu zadatka. Prije nego to su krenuli na vrsnicu na partijskim sa stancima su svojim borcima predoili sve moguno sti u vezi sa zadatkom. Stanko Parma je vie go32

Na dan formiranja Tree dalmatinske brigade u Vrbi Zlopolju, 17. novembar 1942. Prvi komandant Tree dalmatinske brigade Branko Dude (sjedi) i zamjenik komesara brigade Ante Roje na poloaju kod sela Biskog u Dalmatinskoj zagori, novembar 1942.

Borci brigade na maru preko Mali-planine, februar 1943.

Stab brigade u Nevesinju, april 1943.

vorio o vojnim zadacima, budui da je on stekao rat niko iskustvo u borbama koje je gotovo godinu da na vodio po vrletima Dalmacije i Like, prije svega u bataljonu Marko Orekovi Krntija, i da je ve prvih ustanikih dana bio iskusan vojni starjeina (tada je bio upuen u sjevernu Hrvatsku, u tamonju vojnu partizansku kolu). Miro Vii je bio neobino tih, staloen, sabran, ali vrlo hrabar. Kao politiki komesar drugarski se ophodio prema svakom borcu. Za svakoga je uvijek imao dobru rije i blag, iskren smijeak. Kako da nas pria Stanko Parma o Viiu, ovjek bi rekao kada bi vidio njegovo njeno i dobroudno lice, blage pokrete tijela i blag pogled da taj nije u stanju da juria. No, svaka akcija opovrgavala je takav utisak. Miro je bio izuzetno hrabar borac . . . Vii je bio sin siromanog pekara. Njegovog su brata, neto mlaeg od njega, talijanski faisti strije ljali u ibeniku zato to je bio osumnjien da je ue stvovao u organiziranju atentata na jednog pijuna i izdajnika u gradu. Miro se nikada nije odvajao od svoga oruja. Strojnica mu je uvijek visjela o rame nu. Njegova komesarska torbica nikada nije bila bez znaajnije knjige ili partijske literature. Kad su bataljoni Tree brigade zastali kratko vrijeme u selu Barama meu borce je dola grupa seljanki, koje su, po svemu sudei, brzo shvatile na mjere partizanskih jedinica. One su ih lijepo primile i zapoele s njima razgovor: Neete valjda gore, u planinu? Hoemo, drugarice odgovorio je Parma Pobogu, ljudi, tuda samo vukovi i koze mogu. Zima je, ima puno snijega i leda ... sve se zaledilo. Mi smo partizani umijea se u razgovor Vii. Znam, duo odgovorila je postarija ena. Vjerujte u ovo to vam kaemo... A kad ste ba zapeli, neka vam je sretno.
3 u ziopoiju

33

Bio je 5. mart 1943. Ilo se najprije blagom, a potom sve veom uzbr dicom. Poele su se nazirati litice. Sve strmije. Idui u koloni po jedan i na veem razmaku, borci su pra vili prtinu kroz nanose snijega. Na bijeloj povrini vijugala se crna linija. Dan prohladan, ali lijep, sunan. Jedinice mo raju na vrh stii prije mraka. Inae ... Prve litice i prve velike nevolje: konji posru, borci teko i ne sigurno idu vrlo klizavom kozjom stazom s debelim slojem leda. Nekoliko konja se survalo niz litice u ponor... vrsnica se sve tee osvaja. Sunce poinje da zalazi. Planina pod snijegom dobij a ljubiastu ili svijetlo crvenu, a ponegdje i pur purnu boju s pozlatom. Vidi se da jedinice nee moi naprijed. Negdje nadomak prvih bregova podno sa mog vrha vrsnice isprijeie se nepremostive, pot puno zaleene litice. Stoje gotovo uspravno, kao zidine. Treu brigadu prate etnici. To komesar i za mjenik komandanta brigade dobro znaju. I to je znat no utjecalo da se prekine nastupanje, da se jedinica vrati u selo Bare, a odatle u sastav brigade. Povratak, sputanje nije bilo nita lake od penjanja ka vrhu pria danas Stanko Parma. Snijeg i led, a kasnije i mrak stvorili su nam ne zapamene tekoe kad smo silazili sa vrsnice. Bilo je jedanaest sati naveer istoga dana kada su bataljoni Tree brigade stigli u svoju diviziju. Komesar i zamjenik komandanta brigade predali su raport o izvrenju zadatka: on je samo djelomino izvren. Neto kasnije je tab Devete divizije odluio da Treu brigadu ne uputi na zadatke koje joj je ranije odredio, ve na odmor u selo Doljane. Poto je e tvrta dalmatinska brigada bila odmornija jer je neto
34

ranije stigla na odredite, na vrsnicu je divizijski tab uputio jedan njen bataljon. U dolini Doljanke brigada se odmarala puna dva dana. Treeg dana, 8. marta naveer Trea brigada je dobila raniji zada tak da drei vrsnicu sprijei prodor neprijatelja ka Jablanici i dolini rijeke Doljanke i da osigura evakuaciju ranjenika, tj. njihovo prebacivanje preko Neretve. Kad su Prvi i Drugi bataljon Tree brigade izili (8. marta) na vrsnicu tamo su zatekli etnike na poloajima. Poto ih nisu mogli odbaciti, borci tih ba taljona su organizirali obranu. etnici su se suprot stavili, pa je dolo do vrlo tekih borbi. Pojedini polo aji morali su se braniti na svaki nain, jer je s ove strane vrsnice prijetila opasnost da etnici i Tali jani ugroze povlaenje jedinica i ranjenika preko mostobrana na Neretvi. Snijeg visok i zaleen. Temperatura je ponovo vrlo niska, naroito nou. Borci se ne mogu nigdje skloniti ni ogrijati. O paljenu vatre nema ni govora. Poloaje povremeno nadlijeu talijanski avioni. Naj tee je onim borcima koji su slabo obuveni. To se u prvom redu tie boraca s dalmatinskih otoka. Kod njih se ubrzo poee pojavljivati smrzotine. Opskrba brigade je oteana. Vrila se uglavnom nou. Zbog neprekidne aktivnosti avijacije danju je nemogue kretati se jer je zemljite golo. Zbog toga je ishrana ljudstva svedena na jedan topao obrok dnevno. Iz taba Devete divizije svakodnevno stiu nare enja u kojima se od brigada trai neprekidno odr avanje borbenog kontakta s neprijateljem, sve dok se ne osigura prijelaz ranjenika i operativnih jedini ca preko Neretve. Od Tree brigade se zahtijeva da produi napade i neprijateljeve snage odbaci sa Branisavca i planine Plae. U tabu divizije opravdano se strahuje da etnici, uz pomo Talijana, ne odbace
35

snage Tree brigade s poloaja s kojih se ranjenici mogu evakuirati. Poslije dvodnevnog odmora u dolini Doljanke uveden je u borbu i Trei bataljon. Kao po pravilu, gotovo svake noi se izvode napadi na etnike na grebenu Plae i na Branisavcu, gdje su se oni dobro utvrdili. Zbog toga to je teren ispred etnikih polo aja ist i ravan, etnicima ne predstavlja velik pro blem obrana Branisavca. Oni povremeno ispaljuju rakete i osvjetljavaju teren. Da bi se neprijatelj us pjenije napadao borci su prinueni da podilaze nje govim poloajima zaobilaznim putem, najee verui se uz velike strmine. Razumije se, zbog klizanja po jedini od njih su pretrpjeli tee posljedice. Onog bor ca ili grupu boraca koji bi se uspjeli domoi neprijateljevih poloaja, etnici najee doekuju runim bombama. Kotrljajui se niz zaleeni snijeg bombe bi eksplodirale oko streljakog stroja, zbog ega su borci primorani da se sklanjaju u sigurnije zaklone, a to su najee zakloni od snijega. U takvoj situaciji je bilo nemogue zauzeti et nike poloaje. No, time to su drali neprijatelja na nianu, odnosno to su ga prisilili da se stalno bra ni, borci Tree brigade su znatno pomogli da se Ne retva uspjeno forsira i da se ranjenici prebace na njenu drugu obalu.

GOSTOVANJE KOMANDANTA SREKA REICA Splitski zidarski radnik, dalmatinski prvoborac i narodni heroj Jugoslavije Sreko Rei zvani Petica, doao je u Treu dalmatinsku brigadu onda kada je bilo najtee, u vrijeme etvrte neprijateljske ofenzive. Kratko vrijeme je bio u brigadi, ali je i to bilo do voljno da se i u njoj iskae kao umjean i hrabar komandant.
36

O svome ratovanju u sastavu Tree dalmatinske brigade Rei pria: Dva dana nakon osvajanja Prozora, u jeku etvrte ofenzive dobio sam prekomandu. Postao sam komandant etvrtog bataljona Tree brigade Devete divizije. U sklopu opeg plana nae protuofenzive Deveta dalmatinska divizija je imala da nastupajui prema Neretvi likvidira ustake garnizone na podru ju PosujeImotski. Trebalo je da desna kolona prva stupi u akciju, odnosno da brzo napreduje, to prije izbije na Neretvu i time osujeti napredovanje Talijana, ustaa i etnika na sjever od Mostara. Na taj nain bi Talijani koji su bili stacionirani uz Ramu i Neretvu ostali bez pomoi i s njima bi se lake obraunala lijeva kolona Glavne operativne grupe u prvoj etapi nae protuofenzive. Moj, etvrti bataljon uestvovao je u likvidaciji ustakih garnizona u zoni od Posuja do irokog Bri jega. Unato tome to se neprijatelj bio dobro utvr dio, mi smo brzo napredovali prema Neretvi. Do eih okraja je dolo izmeu Posuja i irokog Bri jega. Na putu od irokog Brijega do Neretve naila zili smo na manje ustake, etnike i talijanske je dinice, ali su one bile isuvie slabe da bi nas mogle zadrati u pobjedonosnom pohodu. Na Jablanicu smo stigli u pravi as, i odmah smo primili borbu. Jednu akciju je moj bataljon poeo na polo ajima koje su drale etvrta i Peta brigada nae Devete divizije. Te jedinice su vodile estoke borbe s Talijanima i etnicima. Ili smo iz okraja u okraj. Neko vrijeme je izgledalo da e neprijatelj uspjeti da potisne nae dvije brigade. U jednom trenutku su etnici i Talijani tako silovito prodrli da su neke nae jedinice bile prisiljene da se povlae. Upravo u tom kritinom asu stupio je u borbu moj bataljon. Od komandanta Devete divizije Vicka Krstulovia do bio sam nareenje da se s bataljonom popnem na
37

planinu Plasu i da uvrstim poloaje s kojih bismo onemoguili neprijatelja da napreduje. Upoznao sam svoje borce s novim tekim zadat kom. etni sastanci organizirani su na brzinu, pod vedrim nebom. Komunisti su traili da budu u jedini cama koje prve idu u napad. Zadatak je bio teak, ali je svaki borac shvatio njegov znaaj. Tih dana su tereni oko Neretve bili pokriveni dubokim snijegom. Led i snijeni smetovi uinili su brda gotovo neprohodnima. Sreom, za vrijeme pe njanja moga bataljona na Plasu vladala je juina; zrak je bio pun vlage, te se snijeg razmekao, i nije bile opasnosti od klizanja i smrzavanja. Izveli smo brz nalet i juri i prebacili se na pa dine Plae, a odatle, u koloni jedan za drugim, popeli se na sam vrh planine. Odatle je bila pregledna cijela okolica. Na ogromnom bijelom sagu pod naim no gama jasno se razabirao svaki detalj. S lakoom smo se orijentirali. Brzo smo otkrili neprijateljeve polo aje. Tano smo razabrali gdje su njegova utvrenja a gdje bunkeri, i utvrdili smjer njegova kretanja. Prema rasporedu neprijateljevih snaga mogli smo za kljuiti ta e on uskoro poduzeti i na koji nain. Time to smo se popeli na planinu mi smo stekli prednost. Ona je bila i u tome to smo s te planine mogli uiniti vie nego s neke druge, a osnovno je bilo to to neprijatelj nije mogao tako lako da nas napadne. Poznato je da se onaj tko je uvren na vrhu lake brani. Osvrnuo sam se unaokolo i osmotrio gotovo na sve strane. Prilagoavajui se sistemu obrane nepri jateljevih snaga odabrao sam najpogodnije mjesto za nae poloaje. Nismo smjeli gubiti vrijeme, ono je bilo dragocjeno. Sve to se inilo i to je trebalo i niti moralo se ostvariti najveom moguom brzinom. U tabu smo odluili da se borci odmah ukopaju u rovove. Za nepuno pola sata gotovo cio bataljon se ukopao i svi borci su se zatitili debelom nasla
38

gom snijega. Rovove smo iskopali u snijenim na nosima. Znali smo da nas neprijatelj nee pustiti na mi ru. Naa prednost na Plai, na njenom vrhu, bila je oevidna. Nepun sat poto smo se uvrstili na polo ajima dolo je do prvog sudara. Nagrnuli su Talija ni, ali smo ih odmah odbacili. U takvoj situaciji proao je prvi dan u rovovima. Odavde se nismo micali. Ipak je i to mirovanje bilo opasno. Jedino u emu je neprijatelj imao neto vie uspjeha bila je minobacaka vatra. Ali, kao to se zna, mine iz bacaa u debelom snijegu nisu opasne ukoliko se cilj ne pogodi direktno. Na sreu, prvog dana nitko od naih boraca nije stradao od minoba cake vatre. Tako doekasmo prvu no na vrhu Plae. Ve u sumraje uloge su se izmijenile. Iz obrane preli smo u napad. Borci etvrtog bataljona izvla ili su se iz snijenih utvrda i lagano nastupajui razvijali se u streljaki stroj i prilazili neprijateljevim poloajima. Ali razvijali smo se tako da bi se, ako to bude potrebno, to lake i bez gubitaka mogli vratiti. Kako nas neprijatelj nije oekivao i kako smo krenuli nou i po snijegu, te se nismo uli, uspjeli smo da iznenadimo Talijane i etnike i sruimo va tru na njih, ime smo unijeli zabunu u njihove re dove. Poluili smo uspjeh. Neprijatelj je bio primoran da se povlai sa svojih poloaja. Tako je moj bata ljon umjesto da bude u obrani preao u napad. Sada smo i preko noi mogli ostati u snjenim rovovima. Mogli smo se odmarati. U no, vjerojatno, neprija telj ne bi poduzimao nikakvu akciju na Plasu, jer nam je, kao to rekoh, posjedovanje planine donijelo veliku prednost, naroito nou. Poloaji su nam bili tako povoljni da smo mogli uspjeno odoljeti i jaim neprijateljevim naletima. Faisti su to znali, i zato, uvjeren sam, nisu eljeli da se bez potrebe izlau
39

gubicima. Mi smo zadatak gotovo mogli izvriti osta jui ukopani u rovovima, ali smo napadali. Svaki bo rac etvrtog bataljona osjeao je potrebu i elju da to bre razbijemo neprijatelja. Iz svoga ratnikog iskustva pria dalje Sreko Rei Petica znam da je borcu potrebna borba i da se on samo u borbi elii i postaje ratnik. Samo u borbi pravi borac je u svom elementu. Nije dobro kada eka. Zato sam ja sa svojim bataljonom poduzimao takve izlete. Ve prve noi izali smo iz snijenih utvrenja i napali neprijatelja. Izbacili smo Talijane i njihove sluge etnike iz njihovih utvrda i bunkera i potisnuli ih s njihovih poloaja. Borili smo se skoro do zore. Tek negdje u svitanje, kad su se i s vee daljine mo gle nazrijeti okolne planine, kada je s dolaskom da na dolazila i opasnost ako ostanemo ondje gdje smo vratili smo se na svoje polazne poloaje, u snje ne zaklone. Drugi dan predanili smo ukopani u snijegu. I to ga dana faisti i etnici su pokuali da nas izbace iz rovova. To bi im, pravo rei, mnogo znailo, jer bi time otvorili prolaz prema naim snagama i mogli bi pomoi svojim jedinicama s kojima su se obrauna vale druge nae snage iz Devete divizije i dio Glavne operativne grupe. Meutim, nijedan njihov pokuaj nije uspio. I te, druge noi izlazili smo iz rovova i kidisali na talijanske i etnike poloaje i na logorita, a kada se dan poeo odvajati od noi ponovo smo se povukli na polazite. Doao je i trei dan. Branili smo se. Pala je i trea no. Tada smo, po obiaju, ponovo krenuli u napad. Znai, danju u rovovima, a nou iz rovova u napad! Dani i noi su prolazili, a mi smo bili as brani oci, as odluni napadai. Mnogo puta sam se pitao: dokle emo tako izdrati.
40

Na trenutke mi se inilo da e to trajati u besko nanost. udno je to, ali kao da su nas sukobi osvje avali, kao da su nas jurii obnavljali. Deseti dan stiglo nam je novo nareenje, i to u trenutku kad smo se pripremali za napad. U 23 sata iz taba divizije doao je kurir i donio nareenje, novi zadatak. Uzeo sam od kurira pismenu poruku, nekoliko puta presavijen komadi papira. Netko je tampanim slovima napisao na poleini HITNO i dva puta podvukao slovo po slovo. POVUCITE SE. DO 03 SATA MORATE IZBITI NA JABLANlCKI MOST. S ININJERCIMA VR HOVNOG taba most sruiti, prethodno POMOI PREBACIVANJE RANJENIKA. Nareenje me je iznenadilo. Pogledao sam oko sebe, kao da sam traio odgovor od svojih boraca, od okolice, od sumraja. Jo jedanput proitam poruku da bih se uvjerio da li ba do tri sata u no moramo stii. Dvoumljenja nije bilo niti ga je moglo biti. Va ljalo je pronai najbolji nain za izvrenje zadatka i izabrati najkrai i najpodesniji put kojim emo iz biti na Neretvu. Da li emo imati vremena da izvrimo zadatak? Sada je ve mrka no. Ostalo je samo etiri sata do roka oznaenog u poruci. Hoemo li uspjeti? To nam je pitanje na vir alo u glave. Razmiljao sam o dvjema mogunostima: da li da se spustimo s planine njenim sjevernim ili junim padinama. Tree nije bilo. Sjevernim padinama Plae smo se popeli. Moda je najloginije da se njima i spustimo. Meutim, drugaije sam prosuivao: kada je kurir donio nareenje no je bila otra i puhao je jai sjeverni vjetar. Smrzavalo je. Sjeverna padi na je strmija od june. Pomislih: budemo li se spu
41

tali niz sjevernu bit e tee, jer su tamo opasne litice, pa emo se klizati i posrtati i propadati u ponore... I mnogo bismo izgubili u vremenu. Sem toga doao sam i do zakljuka da bismo uz najveu urbu teko uspjeli da za etiri sata stignemo, te da obavimo za datak. Juna padina planine nije tako strma kao sje verna, te je bilo znatno lake sii njome. Ali tamo su neprijateljevi bunkeri, talijansko-etnika utvr enja, a to, razumije se, znai da tamo ima i zasjeda. Usprkos svemu tome odabrao sam, u suglasnosti s drugim lanovima taba bataljona, junu stranu. Bez oklijevanja, poredani u borbene redove, za putili smo se junom stranom Plae u pravcu Ne retve. Kao to se i moglo oekivati, odmah smo se su kobili s Talijanima i etnicima. Bio sam na elu bata ljona. Svi smo otkaili bombe. Na borbeni poklik Ura, drugovi! svi smo kao jedan nagrnuli krei prolaz kroz neprijateljeve poloaje. Talijani i etnici u bunkerima i sklonitima nisu izdrali. Naprosto smo ih zbrisali na pravcu kojim smo nadirali. Nismo ili u irinu jer bi to vodilo kompliciranju i oduzimalo bi nam vrijeme. Nama je bio potreban prolaz, a imali smo samo etiri sata vremena. Gotovo cio sat smo vodili estoku borbu, ali smo pobijedili. Grabei u marevskom poretku put mosta na Ne retvi, ovdje-ondje smo nailazili na manje grupe Ta lijana i etnika. Onoliko koliko smo, zbog kratkoe vremena mogli, izbjegavali smo da se direktno su kobljavamo s neprijateljem. urilo nam se. Meu tim, na onim mjestima na kojima smo se, kako smo raunali, mogli boriti s Talijanima i etnicima, onako na kratku stazu, prihvaali smo borbu. Tako doosmo na na cilj na obalu Neretve. Sti gli smo ak nekoliko minuta prije 03 sata. Kada smo prispjeli na obalu nemirne, zelene i hladne rijeke naili smo na vee i manje grupe ra
42

njenika koji su ekali da preu na drugu stranu. Borci naeg bataljona odmah su prikupili sve te za ostale ranjenike i prenijeli ih preko mosta pod kojim je huala Neretva. Sve smo to brzo obavili, i nai bolesni i ranjeni borci su bili zadovoljni. Most smo sruili na taj nain to smo za sobom digli s njega daske i pobacali ih u vodu. To nije ni bio jak most, ve mosti koji su improvizirale nae ininjerijske jedinice poto je pravi eljezni most bio sruen kako bi se neprijatelj zavarao. Ni na drugoj obali nismo se smjeli zadravati. Od lijeve obale Neretve poinjao je dubok usjek, dug kanjon. Iz njega smo se morali to prije izvui, jer je on bio opasna prirodna klopka: ako bismo se tu zatekli a neprijatelj nas napao vrlo lako bi nas svladao i unitio. Na tom dijelu Neretve najvea opasnost je pri jetila od avijacije. Zato sam naredio borcima da se ure. Gotovo usiljenim marem smo se izvukli iz ka njona za vrlo kratko vrijeme. Jedva je prolo pet mi nuta otkako smo izali iz kanjona pojavile su se ne prijateljeve tuke i zapoele estoko bombardira nje. Ali uzalud: zakasnile su za pet minuta. Mi smo izali iz kanjona. Ponovo smo uzeli nosila s ranjenicima i krenuli dalje zadovoljni to smo izvrili i borbeni i u isto vrijeme humani zadatak.

BRIGADA PRENOSI RANJENIKE Trea brigada je 14. marta dobila nareenje da se kada padne mrak povue iz borbe, spusti u Jablanicu, pree Neretvu i prikupi u rajonu sela Krstaa radi izvrenja novog zadatka. Prije primitka tog na reenja pozvani su u tab divizije lanovi taba Tree brigade, gdje im je nareeno da Trea brigada s osta lim brigadama Devete dalmatinske divizije organizira
43

prijenos ranjenika sa obala Neretve preko Prenja do Borakog jezera, tj. u unutranjost Hercegovine. ta smo mi sve poduzimali da bismo spasili ra njenike? Ne samo da smo odvajali borce da ih spa avaju nego smo odredili i itavu Devetu dalmatin sku diviziju, dio Sedme divizije i zarobljenike da nose ranjenike i bolesnike, kojih je bilo mnogo, na roito tifusara. To je bio velik teret, ali i dug prema tim drugovima. Razumije se, posljedice su bile teke, jer se veina boraca tih divizija zarazila od bolesni ka koje su nosili, to je znatno smanjilo borbenu sna gu naih udarnih jedinica. Bilo je sluajeva da su is crpljeni i gladni borci stojei umirali: ovjek bi sjeo i vie se ne bi digao, od velikog umora srce bi popu stilo. Teko je to bilo gledati. Te rijei je zapisao vrhovni komandant Tito u svom predgovoru zborniku Neretva. One su dovolj ne da se shvati kakav su zadatak, zajedno s drugim jedinicama Devete divizije, imali borci Tree brigade. Bili smo svjesni teine zadatka koji nam je dat pria o tome Branko Dude, tadanji koman dant brigade. Pred nama je bio besputni Prenj pod snijegom. Brigada je bila prilino iscrpljena, borci prozebli na planini Plai, slabo odjeveni, a naroito borci u novoformiranom etvrtom bataljonu, koji su ve do Neretve veinom ostali bosi. Po primitku za datka odrali smo sastanak s komandama bataljona, ukazali na znaaj i teinu zadatka i potrebu da se ljudstvo pripremi za njegovo izvrenje. Do onoga dana kad je Trea brigada dobila taj zadatak sve su jedinice Devete dalmatinske divizije izbile na Neretvu. U no izmeu 14. i 15. marta De veta divizija je prela Neretvu i prikupila se u ra jonu sela Krstaa. Da bi se borci zatitili od nepresta nih i ubitanih napada iz zraka i od artiljerije, mo rali su se sklanjati u djelomino poumljene padine Prenja.
44

Jedinicama je, napokon, podijeljena hrana, po dva obroka, koja su se sastojala od kae i komadia kuhanog mesa. Borci su to u veini sluajeva odmah pojeli. Organizirani prijenos ranjenika poeo je pod dra matinim okolnostima. Kratkotrajan predah jedinica tab Devete divizije iskoristio je za obavljanje politi kih i vojnih priprema. Jo u prvim jutarnjim satima u tab divizije su stigli lanovi tabova drugih bri gada, meu kojima je bio i komandant Tree brigade Branko Dude. Njima je predoena teina situacije i potreba da se sav sastav jedinica, od borca do ko mandanta divizije, zaloi da se prijenos ranjenika izvri najsavjesnije i najbolje to se moe. Svima je bilo jasno koliko je taj zadatak human i da je on izraz ljubavi prema ranjenim i bolesnim drugovi ma koji su se nesebino borili protiv okupatora i do maih izdajnika. Nitko nije ni pomiljao da bi se drugaije moglo postupati nego onako kako su to zahtijevali Vrhovni tab i Centralni komitet KPJ. Zadatak koji su primile brigade, a prema tome i Trea dalmatinska, glasio je: Vrhovni komandant je povjerio jedinicama Devete dalmatinske i Sedme banijske divizije vrlo odgovornu i asnu ulogu da se iz rajona KrstacPoljana prihvate teki ranjenici i prenesu preko Prenja. Izvrenje zadatka je podrazumijevalo izuzetne napore, maksimalno zalaganje, visoku borbenu, pa triotsku i drugarsku svijest svih boraca i starjeina od komandi vodova i eta do tabova brigada i taba divizije. Opa mar-ruta kojom je trebalo prenijeti ranje nike i bolesnike bila je podijeljena na tri dijela, a svaki od njih je inio jednu etapu u izvrenju tog zadatka. Prva etapa prijenosa bila je od Krstaa do sela Idbara, druga od Idbara do Bijele, a trea od Bijele do Nevesinjskog polja.
45

Svaki je partizan ponosan kad je njegova jedini ca, svejedno da li je to vod, eta, bataljon ili brigada, na elu kolone. Ovog puta su na elu bili borci Tree dalmatinske brigade. Za njima je ila Peta, a za njom, kao zaelje, etvrta dalmatinska brigada. Samo elo kolone inili su borci Prvog bataljona Tree brigade s komandantom Petrom Jeloviem i politikim komesarom Antom Bilobrkom. Zamjenik komandanta bio je ime Morovi, a zamjenik poli tikog komesara edomir Cvrlje. Za dalmatinskim jedinicama su ili dijelovi Sed me banijske divizije. Eto gdje su se nali zdrueni borci Banije i Dalmacije: u prijenosu ranjenika, u spaavanju svojih drugova boraca iz svih krajeva nae zemlje. Bratimljenje u borbi zamijenjeno je bratimljenjem u izvrenju tekog i, nadasve, huma nog zadatka.

DVJESTA RANJENIKA NA NOSILIMA Borci Tree dalmatinske brigade nosili su oko dvije stotine ranjenika. Poto nije bilo dovoljno no sila ona su improvizirana od granja i atora ili ebadi. Jednog borca su nosila etiri druga, a za njima je ila smjena, naoruana kao i u svakoj borbenoj jedinici i svakog trenutka spremna da stupi u borbu. Ponekog teeg ranjenika su borci morali nositi na nosilima koja su se sastojala od obinog ebeta ili a torskog krila razapetog meu pukama. Na sve mo gue naine su se borci koji su nosili bolesne i ranje ne trudili da pomognu svom onemoalom drugu da to bezbolnije prevali put. Jedinice brigade prihvatile su ranjenike 15. mar ta u sumrak kod seoskih pojata zvanih Poljane blizu Krstaa. Kada se krenulo divizijska kolona s ranjeni cima otegla se gotovo unedogled.
46

Nakon nekoliko sati mara po snjenim i bes putnim padinama Prenja, iji su magloviti visovi stravino djelovali, brigada je stigla na cilj prve eta pe, u Idbar. Ranjenici s nosilima su bili porazmjeteni po rijetkom bunju da bi koliko-toliko bili zatieni od neprijateljeve avijacije. Idbarska klisura sjea se Branko Dude usjeena u stijenje Prenja, ostavljala je na ovjeka utisak da se nalazi u nekakvoj grobnici. Dok se di jelila hrana ranjenicima nad Idbar su dolijetali ne prijateljevi avioni. Nastala je muna situacija. Ie kivanje i neizvjesnost. Nepokretni ranjenici, iznemo gli i bespomoni su dozivali svoje drugove koji su ih nosili da dou po njih. Mada je bilo opasno kretati se, jer bi mogli biti otkriveni i borci i ranjenici, borci su se prebacivali do nosila dokopavali se svojih nesrenih drugova i bjeali u umu. Sreom, avioni su samo prohujali iznad Idbar a, i nisu ga bombardirali. Proljee. Sunce rano izlazi, ali dan, koji svi elj no oekuju jer okrepljuje, mora se, kao i uvijek, provoditi u grmlju, u umi, u zemljanoj rupi, u ka menoj pilji, u bilo kakvom zaklonu koji prua koliku-toliku sigurnost. S ranjenicima je brigada ila samo nou. Visoki planinski vrhovi na istoku sve izraziti je su se ocrtavali prema nebu kad se Trea brigada pela kod Visa prema iljevici, uskom zaleenom stazom. Teko je bilo i zdravom i jakom ovjeku bez tereta da se vere gotovo neprohodnom stazom, kraj koje je s obje strane bilo mnogo tragova natovjeanskih na pora: leeva ljudi, ostavljenog oruja, torbi, ranaca, ebadi, porcija. To su bili tragovi od onih boraca i ranjenika koji su na putu pomrli od pjegavog tifusa. Ti ljudi nisu imali snage da izdre. Tu se nita nije moglo uiniti.

47

JUNATVO VODNIKA MARINOVIA U izvjetaju efa Sanitetskog odsjeka Vrhovnog taba od 19. marta 1943. izmeu ostalog stoji zapi sano: Osamnaestog marta u zoru, izmeu pet i est asova, kada je, s nosilima prolazila jedna kolona Tree dalmatinske brigade izmeu Visa i iljevice, neprijatelj je otvorio artiljerijsku vatru i poeo tui prostor izmeu kota 1148 i 1314, gdje nam je nanio teke gubitke. Izgubili smo jednog komandanta bata ljona Tree brigade, dvadeset pet boraca i dva teka ranjenika. Ovaj dio puta nalazi se na jednoj uzbrdici pokrivenoj snijegom, koja je dobro osmatrana i tu ena iz Konjica. Za teke ranjenike nemamo drugoga puta, i morali smo ga prelaziti u skokovima kao na bojnom polju. U toku jueranjeg dana na ovom sek toru se istakao svojim junatvom i samoprijegorom vodnik Marinovi iz Drugog bataljona Tree dalma tinske brigade. On je preko brisanog prostora prenio na svojim leima tri teka ranjenika s nosilima. Istog dana neprijateljska avijacija je otkrila ranjenike na toj komunikaciji i u dva maha ih bombardovala i mi traljirala ... Evakuacija se vri pod vrlo tekim uslovima. Naroite tekoe ini nedostatak konja za teke ranjenike koji mogu da j a u . . . Dobar dio gubitka nanijele su nam avijacija i artiljerija ... Deveta divizija i Osma banijska brigada, a naro ito Trea i Peta dalmatinska brigada, pokazale su primjer izdrljivosti i ljubavi prema ranjenim dru govima ... Samo, borci su strahovito iscrpljeni zbog slabe hrane i napora, ali ipak nose ranjene drugove. Borci esto padaju u nesvijest i ne mogu da ih nose dalje, ali se ipak podiu i nastavljaju put. Oni nose ranjene bez zamene, tj. etiri borca stalno nose jedna nosila. U Osmoj banijskoj brigadi ima vie smrtnih sluajeva od iznemoglosti. Legne borac kraj nosila i izdahne.
48

Narodni heroj Branko Dude, prvi komandant brigade Narodni heroj Stanko Parma, zamjenik komandanta brigade

Narodni heroj Mate Ujevi, prvi politiki komesar brigade Narodni heroj Ante Roje, zamjenik politikog komesara brigade

Narodni heroj Miro Vii, po litiki komesar Tree brigade, poginuo na Ozrenu 1943. Stevo Markovi, komandant bataljona

Narodni heroj Joo Durbaba, komandant etvrtog, krva vog bataljona Tree dalma tinske NOU brigade Narodni heroj Mate Stani, komandant bataljona

VUK ZALUTAO MEU BORCE Borac Treeg bataljona, laborant iz ibenske tvor nice aluminij uma Rade Grgurevi sjea se prelaska s ranjenicima preko iljevice, kako ree prelaska smrti. Upravo sam sa trojicom drugova, kao rezer va, prihvatio nosila kad se ta drama odigrala. Sa mnom je bio neki drug, sjeam se samo njegova ime na. Zvao se Branko. Bio je iz Splita. Mislim da je bio student agronomije. Visok i jak mladi, ozbiljna po gleda. Nosei ranjenike odjednom smo se nali na mjestu koje je iz Konjica estoko gaala talijanska artiljerija. Snijeg je bio visok. S mukom smo svladali svaki metar. Gotovo svakog trenutka netko je posrtao. Padalo se u dubok snijeg. Naroito smo posrtali mi koji smo bili pod teretom nosila. im se pojavilo elo nae kolone Talijani su nas primijetili. A kako i ne bi kad su od nas padale velike tamne sjene na bijelom snijegu. Kolona je bila duga, izgledala je bes krajno duga i udnog oblika. Ponegdje je sliila na sprovod. Mislim da smo bili vrlo pogodna meta Tali janima, jer smo morali prei jednu istinu od nekih etrdesetak metara koju je neprijatelj drao pod ni anom. Prostor smo morali osvajati u skokovima. Da, u skokovima mada smo imali nosila na leima. Sje am se dobro da je pored mene u tom trentku pro lazio Vicko Krstulovi, komandant divizije. Uz njega se vrzmao radio-telegrafist s malom prirunom radio-stanicom na leima. Komandant Krstulovi nas je upozoravao na opasnost i savjetovao da brzo pre emo to opasno mjesto i da pazimo da ne odemo pod liticu, u ponor. Nas est u grupi, koja se odjednom nala pred gotovo nepremostivom preprekom, odlu ili smo da najopasniji dio staze pretrimo pa to bude. Natrag se nije moglo, naprijed se moralo. Ne znam ni sam nastavlja Rade to se odjednom dogodilo. Sve mi se zamaglilo pred oima.
4 U ZlopoUu

49

Da li sam toga trenutka pao ili nisam ne znam. Jedna granata je pala pred nas i izazvala jaku eks ploziju. Ja sam odjednom primijetio da kao zakopan stojim u snijegu. Nosila nije bilo. Nestala su. Kao da su odletjela. Ni ranjenika tu nije bilo. Granata ih je razni jela. Kako sam ja ostao iv to ni danas ne mogu sebi da objasnim. Mome drugu iz Splita gra nata je raznijela rame. Drugom borcu je odnijela aku. Ovaj je podigao drugu okrvavljenu ruku jezivo dozivajui u pomo, koju mu nitko nije mogao pru iti. Nikada neu zaboraviti taj prizor: ovjeja aka, sva u krvi, nad snijegom. Jauci. Zapomaganje. Gra nate jedna za drugom razbacuju snijeg, onako prljav i krvav, na sve strane. Borci su na as ostavljali no sila i sklanjali se gdje je tko stigao i kako je mogao. Najvie njih se nalo u podnoju litice, one proklete strmine ispod uskog prolaza koji nam je ograniavao put i onemoguavao prolazak preko Siljevice. Ne znam ni sam kako, ali kad sam osjetio da e eksplo dirati jo jedna granata bacio sam se niz liticu, du boko dolje. U podnoju litice, na mekom debelom snijegu bilo je razbacano nekoliko nosila oko kojih su leali zdravi i bolesni borci. Neki su se podizali, neki uali kao da neto oekuju. Tu je bilo nekoliko ovaca, konja, dijelova komore i borake opreme. U vrijeme djejstva neprijateljeve artiljerije sve se to skotrljalo niz liticu duboku etiri do pet metara. Usred tog metea, dok je iznad naih glava odzva njala eksplozija za eksplozijom, primijetih meu na ma, vjerovali ili ne, pravog pravcatog vuka! Kao iz gubljen, vrzmao se gore-dolje, izmeu boraca, ko more, opreme... Valjda je ta opaka ivotinja bila prisiljena da kod nas potrai zatitu.

50

Vladimir Dedijer, koga je Vrhovni tab odredio da organizira prijenos bolnice, zapisao je sluaj kod iljevice. Na jednom mjestu on kae: ... na koti Crni vrh zaglavila se itava kolona jo jutros. Kad je oko est sati i petnaest minuta iz jutra naila Trea dalmatinska brigada s tekim ranjenicima, Italijani su iz Konjica, koji zranom li nijom nije dalje od tri kilometra, otvorili vatru iz brdskih topova. Prve dvije granate su prebacile, a trea je udarila posred kolone. Od te granate pogi nuli su komandant jednog dalmatinskog bataljona, est boraca i dva ranjenika na nosilima. Italijani su nastavili paljbu itavog jutra i nastao je uas na tom prokletom Crnom vrhu. Masa ranjenika nam je iz ginula. Jo potpune izvjetaje nemamo. Vie nitko nije mogao da se prebaci preko tog Crnog vrha. Tadanji komandant Devete divizije, Vicko Krstulovi, sjea se kako je on doivio prelaz preko i ljevice: Na jednom prevoju iznad Konjica bio je jedan, i to jedini, pod ledom, strmi i uzan prolaz, koji je stal no tukla neprijateljeva brdska artiljerija. Taj prolaz je zbog mraza bilo skoro nemogue prei. Strm teren i ponor pod njim znaili su gotovo sigurnu smrt za svakoga ko bi se okliznuo. Prolazilo se puzei, a pod noge konja stavljali smo ebad, dijelove odjee i sli no i umotavali ih da se ne kliu. Pa ipak, uza sve te mjere, okliznulo se i otilo u nepovrat mnogo konja sa ranjenicima i nalo smrt uz strane, jezive krike. Artiljerija iz Konjica jo je tukla kad smo se poeli pripremati za noni mar. Bio je ve mrak, te je trebalo krenuti. Ante Roje, politiki komesar brigade, opisuje u svojim sjeanjima kako je gotovo trei iao od gru pe do grupe boraca, uz nosila, i prenosio nareenje taba:
51

 Diite nosila, drugovi! Teko ide. Borci se jedva kreu. Neki kao da ne mogu da maknu. Hajdemo, drugovi, saberimo snagu, jo malo pa smo u selu. Ubij me, drue, ne mogu dopre glas do ko mesara. Drugovi, moramo. Diite nosila. Iscrpljeni od gladi, napora i zime, borci izgledaju kao mrtvaci. Uvjeravanja ne pomau, sem kad je rije 0 komunistima. ta da radimo? pita komesar komandanta Dudu, koji ga je pristigao u sredini kolone. Pokuajmo da prvi dignemo nosila, moda e ii. I tako, mi iz taba brigade i politodjela prihva tismo se prvih nosila. Za nama digoe nosila koman diri i komesari eta i drugovi iz tabova bataljona. To je podstaklo borce. Jedan za drugim ustadoe i prihvatie se nosila s ranjenicima. Jedna po jedna nosila se podigoe i kolona krenu niz strme padine Prenja. Jedan drug je umro pod nosilima javlja veza. Tek to je posljednji ranjenik sklonjen sa staze 1 cijela kolona boraca koji su nosili ranjenike skre nula u umu, sa staze, doleti eskadrila njemakih aviona. Bombardirali su i mitraljirali sve unaokolo. Sreom ranjenici su bili u umi, te gubitaka nije bilo. Ali, tu se nije smjelo dalje ostati: rajon na kom su partizani je otkriven, staza je otkrivena. Tu je bilo mnogo ranjenika i tifusara za svojim ealonima. Njih su uglavnom nosili zarobljeni Talijani, ili su bili na konjima, koji su od iznemoglosti pocrkali. Najvie je bilo tifusara. Mnogi su bili u ropcu i tifusnoj ago niji. U privienju razgovaraju sa svojim najbliima, dozivaju majku, sestre, oca, trae hrane, prisjeaju se kunih svetkovina ...
52

Dan se gubio. Samo to mrak nije poeo da oba vija visoke vrhove Bjelanice i Visoice na istoku. No je na domaku, a elo divizijske kolone, prikovano za zemlju zbog aktivnosti neprijateljeve avijacije, jo se nije moglo zaputiti prema Gornjoj Bijeloj. Posljednje eskadrile neprijateljevih aviona odla zile su u smiraj dana.

KAZIVANJE DUANA KOTICA Duan Kosti, knjievnik, prvoborac, ispriao je jednom prilikom piscu ove knjige neobino teak i dramatian sluaj koji je doivio u to vrijeme u selu Visu, kroz koje su u maru prolazili i borci Tree dalmatinske brigade: Nekoliko nas tifusara bilo je u jednoj kui. Zbog mjera predostronosti dobro su nas zatvorili i zabravili vrata. Nakon izvjesnog vremena uli smo grozniavu lupu na vratima, vikanje i preklinjanje vie glasova da otvorimo kolibu. Uzaludan je bio na odgovor, prijekoran i moleiv: Drugovi, mi smo tifusari, bjeite to dalje od nas i tih vrata. Zarazit ete se, drugovi, bjeite! Otvorite, drugovi, smrzavamo se. Ne moemo vie, otvorite! vikali su i lupali oni izvana, to je jezivo odzvanjalo u naoj polumranoj i zaguljivoj straari. Nita nam nije preostalo nego da se zgurimo i da se ne javljamo. Poslije izvjesnog vremena vika i lupa na vratima su poele jenjavati. Ubrzo je zavladao mir. Mislili smo otili su. Bilo nam ih je ao, ali smo u isto vrijeme bili sretni jer su izbjegli zarazu. Spasili su se, po mislio sam. Pred sumrak sam odluio da izaem iz kolibe i provjerim to se unaokolo dogaa. Zaprepastio sam se kad sam pred ulazom u nau kolibu, u snijegu i ledu ugledao kako lee tri ovjeka. Po lakoj odjei
53

na njima ustanovili smo da su Dalmatinci, pripadnici one dalmatinske partizanske jedinice koja je toga da na prola ovim selom. Smrznuli su se tu, pred naom kolibom. Bio je to straan prizor.

DVADESET PARTIJSKIH ELIJA Dok su borci etvrte brigade kod Memeja Sela izvlaili i prenosili ranjenike u rajon Idbara, a borci Pete brigade ispred nje donosili teke ranjenike i peli se strmom stranom iz rajona Idbara k planini Ljubinji prikupljajui tee ranjenike po okolnim sta zama, u rajonu Visa i iljevice sve se bilo zaledilo, jer je duvao ledeni vjetar. Ranjenici su prenijeti u rajon sela Kule i Graanice. Time je bio izvren jedan od najasnijih za dataka koje su jedinice Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije mogle dobiti od svog Vrhovnog koman danta. Poto je zadatak izvren to jest poto su ranje nici prenijeti, Trea brigada i druge jedinice Devete divizije nale su se po selima na sjeverozapadnom obodu Nevesinjskog polja, gdje je bilo predvieno da se borci odmore i srede. I mjesec dana bilo je malo da se fiziki i psihiki iscrpljena, izmrcvarena tijela od more i oporave. No, rat je rat, i nije bilo mogunosti da se udovolji najosnovnijim potrebama. Borci su se odmarali tri dana, a ve etvrtog, to jest 28. i 29. marta su Trea i Peta brigada i jedinice Tree udar ne divizije juriale na Nevesinje i oslobodile ga. Od 3. do 5. aprila 1943, prema jednom izvjetaju rukovodioca politodjela Tree dalmatinske brigade Dobrivoja Vidia, Trea brigada je stalno bila u po kretu i u borbama na prostoru od Vrlike do Nevesinja. U njenim jedinicama, kae se dalje u izvjetaju, bilo je ukupno 20 partijskih elija sa 139 lanova i 69 kandidata KPJ i sa 221 skojevcem. U tom razdo54

biju u borbama je poginulo 11 lanova i 16 kandidata KPJ i 35 omladinaca lanova Skoja. U tom razdoblju, to jest u vrijeme dok je bri gada pripadala Devetoj diviziji, u njoj je formiran i etvrti bataljon. On je obrazovan iskljuivo od no vih boraca dobrovoljaca. Od 217 boraca, koliko ih je bilo u tom bataljonu, vie od stotinu je bilo bez oru ja. Inae, kao to smo rekli, Trea brigada je imala 750 boraca, a oruje je posjedovalo njih 500, ili dvije treine ljudstva.

U NEVESINJU Poto su udruene snage Glavne operativne grupe Vrhovnog taba zauzele Nevesinje i Kalinovik stvo reni su uvjeti za lake prebacivanje i bolji razmjetaj velikog broja ranjenika prenijetih iz Krstaa, odnosno sa obale Neretve u Hercegovinu, u podruje Nevesinjskog polja. I jedinice Devete divizije, to jest Tree brigade, predale su u Nevesinjskom polju svoje ranjenike drugim jedinicama, koje su ih prihvatile i nastavile da nose do Centralne bolnice. Bitka na Neretvi je bila zavrena. Zahvaljujui natovjeanskim naporima borci Tree dalmatinske i drugih jedinica Devete dalmatinske i Sedme i ba nijske divizije asno su izvrili zadatak. Nakon toga su gotovo svi borci bili krajnje iscrpljeni, premoreni, napaeni. Pored toga to ih je ekao neprijatelj etnici i Talijani prikupljeni na padinama planine Velea borce Tree dalmatinske je napao novi, isto tako opasan neprijatelj. To je bio tifus, mada su harale i druge bolesti prouzrokovane iscrpijenou, tekim marevima, slabom ishranom i jakom zimom. Tifus je ipak bio najopasniji i najvie je desetkovao jedinice.
55

Posljednjeg dana marta 1943, kada je za jedi nice Tree dalmatinske bio kraj borbi na Neretvi, Vrhovni tab je naredio tabu Devete divizije da ostane u Nevesinjskom polju kao zatitnica Tree divizije, kojom je tada komandovao Sava Kovaevi. To je bila prilika za borce Tree brigade da se po novo sastanu s proleterima, s kojima su na prelazu iz 1942. u 1943. godinu zajedniki izvodili akcije u srednjoj Dalmaciji. Dok je Trea divizija istila Gacku dolinu Ta lijani i etnici su napali premorene i jo nesreene jedinice Devete divizije. Uspjeli su da zauzmu Nevesinje. Bilo je to 7. aprila. Tri dana kasnije, 10. aprila, Trea brigada je zajedno sa ostalim snagama Devete divizije i uz pomo Pete crnogorske brigade iz sastava Tree di vizije, poduzela protivnapad na isturenu etniko-talijansku kolonu, koja je upala u Nevesinje i Nevesinjsko polje. Plan da se neprijatelj opkoli i uni ti na odsjeku Blagaja na alost nije uspio. Bez obzira na to, akcija je ipak dala rezultate nepri jateljeve snage su se povukle. Borbama na sektoru Nevesinja, voenim 11. aprila 1943. zavren je borbeni put Tree dalmatin ske brigade u zimskim operacijama koje su poduzeli Nijemci protiv Narodnooslobodilake vojske i koje su poznate pod nazivom etvrta neprijateljska ofen ziva. Nevesinje je poslije prvog oslobaanja, od 21. marta do 16. aprila triput prelazilo iz ruku u ruke: as su u njemu bili partizani, as etnici sa svojim gospodarima Talijanima. Za vrijeme borbi oko Nevesinja borci Tree bri gade su grcali u tekoama: tifus je harao u svim jedinicama Devete divizije; ishrana je bila slaba; mnogi borci su bili tako rei potpuno iscrpljeni kako od mara i prijenosa ranjenika tako i od posljednjih borbi koje su im nametnuli etnici i Talijani. Bio je
56

potreban dui odmor i najneophodnije vrijeme za sreivanje jedinica. Meutim, to je bilo nemogue osigurati. Situacija je i dalje bila kritina. Bila je na pomolu nova ofenziva okupatora i do maih izdajnika koja je poznata pod nazivom peta neprijateljska ofenziva. Od svih jedinica Devete dalmatinske divizije u ofenzivu je ula samo Trea dalmatinska brigada. Zbog velikih gubitaka u dotadanjim borbama, epi demije tifusa, a i potrebe za popunom drugih bri gada NOV, rasformirane su etvrta i Peta brigada, kao i Deveta divizija kao kompletna vea formacija.

STOJTE, LJUDI, NE STRIJELJAJTE... U osloboenom Nevesinju je, po prianju Ante Roje, jedan borac pri pretresu nekog stana uzeo par arapa. Taj prijestup, nedolian partizanu, bio je predmet prepriavanja u mjestu. Trebalo je brzo reagirati, uvjeriti mjetane da su takvi postupci tui borcima za slobodu i upozoriti partizane da tako neto povlai najteu kaznu. Prijestupniku je odu zeto oruje i lien je slobode. Poslije dugog vijea nja, Vojni sud brigade je donio presudu: borac koji je uinio prekraj osuen je na smrt strijeljanjem. Kaznu je trebalo izvriti javno, pred narodom Nevesinja i otvoreno kazati da prijestupnik nije ni etnik, ni ustaa, ve partizan, koji se borio za narod, ali koji se teko ogrijeio o moral i naela boraca Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije. Pred samo strijeljanje je okupljenom narodu proitana presuda i dato je obrazloenje. Zavladala je gluha tiina. Osueni je zatraio rije. Obraajui se narodu i svojim drugovima, govorio je o svojoj pogreci i traio da se nad njim izvri pravedna kazna. Borac koji se prethodne noi borio prsa u
57

prsa sa etnicima i Talijanima sada je, eto, pred narodom i borcima osuivao sebe i branio lik par tizana, narodnog borca. Atmosfera je postala muna. Ljudima se steglo u grlu. Nastupio je trenutak tekog saosjeanja ka ko kod mjetana tako i kod partizana pria Ante Roje. Kakva je to pravda kod partizana? Ve su jednoga strijeljali za nekoliko krumpira, a sada ovoga za arape govorili su mjetani apatom, poluglasno. Vie ljudi je uzviknulo u jedan glas: Stojte, ljudi, ne strijeljajte! Zahtjev naroda je bio jednoduan. On je opro stio. I od nas je traio da oprostimo drugu. Borci su utali. U njihovim oima su se vidjele suze. One su pozivale na pratan je. U ime humanosti, onog snanog poriva koji ih je nosio i onda kad im je bilo najtee. Taj jednoduni zahtjev nije se mogao od biti. Strijeljanje nije izvreno. Tih dana se u Nevesinju najee govorilo o tom dogaaju i o partizanima, koji za razliku od ustaa i etnika, nisu pljakai nego istinska narodna vojska.
* * *

Deveta dalmatinska divizija je 14. aprila 1943. godine rasformirana. Pod specifinim okolnostima. Njena Trea brigada, kao najstarija i najbrojnija, a prema tome i u vojnopolitikom pogledu najbolja, ostala je samostalna formacija. Samo, ona je sada bila mnogo vea, jer je popunjena borcima iz dota danje etvrte i Pete brigade, koje su takoer ras formirane. Imala je pet bataljona. Samo neki dan poslije reorganizacije Devete di vizije Trea brigada je dobila nareenje da se pre baci u Sandak i da ue u sastav Prve proleterske

divizije, odnosno Glavne operativne grupe Vrhovnog taba NOV i POJ. Od tada Trea brigada i njeni prekaljeni borci upisuju u svoju povijest najznaaj nije stranice. To je najsvijetlije i najznaajnije raz doblje njenog borbenog puta. Najsjajnije i najzna ajnije zbog toga to od tada ona uestvuje u petoj ofenzivi. U to vrijeme sredinom aprila, kada je reor ganizirana brigadom komanduju komandant Vojin Popovi, politiki komesar Milija Stanii, za mjenik komandanta brigade Branko Dude, zamjenik politikog komesara Ante Roje, naelnik taba Stan ko Parma, intendant Ivo perac, a referent saniteta Ratko Vilii. Prvim bataljonom su komandovali Petar Jelovac, komandant, i edomir Cvrlje, politiki komesar; Drugim Joo Durbaba i Ante Juki Augustin; Tre im Mijo Jerkovi i Jozo Tomaevi; etvrtim Ante Mili i Ivan alov, a Petim Voja Sekuli i Petar Bogunovi.

59

IZ HERCEGOVINE U SANDAK Trea brigada Pljevalja, da bi brigadu. je krenula u Sandak, tamo smijenila Treu u rajon krajiku

Put u nepoznat kraj poeo je 30. aprila, a vodio je preko Kalinovika, Broda na Drini i Zavajita do Pljevalja. Mar je trajao pet dana, i bio je izuzetno teak i sloen. Mar od Nevesinja do Pljevalja pria da nas Branko Dude bio je teak i naporan najvie zbog tifusa. Na tom putu je izbaeno iz stroja oko 300 boraca, a najvei broj od njih bio je obolio od te opake bolesti. Uvjeti za sprijeavanje epidemije, za lijeenje i rehabilitaciju oboljelih bili su vrlo slabi. Kada je poela nova neprijateljska ofenziva u bri gadi jo nisu bile otklonjene teke posljedice pret hodnih borbi i natovjeanskih napora boraca pri likom forsiranja Neretve i prijenosa ranjenika od Jablanice do Glavatieva. Predstojala je borba na dva fronta: protiv neprijatelja i tifusa. Istina, vrijeme za izvoenje mara bilo je po voljno druga polovica proljea, ali to, nije mnogo olakavalo situaciju. Prvi put otkako je formirana Trea brigada se znatno udaljila od svog matinog podruja, od Dalmacije. Hercegovake vrleti i sandake planine, divlje udoline i pitome ali krte ravnice bile su prvi put pred oima dalmatinskih boraca. Jednom dijelu boraca nije bilo osobito po volji to idu tako daleko od mora ali prilike su bile takve i oni su to shvatili.
60

Bratstvo dalmatinskih, hrvatskih, srpskih i crno gorskih partizana iskovano u dotadanjim borbama bilo je garancija da e se dalmatinski partizani i u tom kraju osjeati kao kod svoje kue. Tako je i bilo. Njih su srpski i crnogorski proleteri prihva tili kao svoju brau po krvi i oruju i s njima kre nuli preko Sutjeske i Drine u zajednike teke borbe protiv okupatora i domaih izdajnika, koji su sa svih strana nasrnuli na jedinice Narodnooslobodilake vojske. im su stigli u rajon zapadno od Pljevalja borci brigade su se susreli s Krajinicima i preuzeli od njih poloaj. To je bilo 6. maja. Brigada je odmah dobila zadatak da glavne nje ne snage sprijee neprijatelja do prodre iz Pljevalja pravcem Meljak-elebi, kojim se kretala i centralna partizanska bolnica. Dio njenih snaga imao je da zatvara pravac PljevljaKosanica. U skladu s je dnim nareenjem dobijenim kasnije, jedan bataljon Dalmatinaca je poslat u selo Boljanie da tamo uspo stavi vezu sa estom istonobosanskom brigadom, koja je tada bila u rajonu ajnia. Kada je poela peta neprijateljska ofenziva Trea dalmatinska brigada zatekla se na izvrava nju tog zadatka. Sedamnaestog maja je tab Drinske operativne grupe uputio Treu brigadu prema rijeci eotini da tamo zauzme poloaje i povee se sa estom istono bosanskom brigadom. U isto vrijeme u taj rajon je bila stigla i Sedma banijska divizija, sa ijim su borcima Dalmatinci drugovali prilikom prijenosa ra njenika i bolesnika. im je banijska divizija stigla njeno rukovod stvo je u rajon jugozapadno od Pljevalja uputilo svoju Osmu brigadu u pomo Treoj dalmatinskoj i estoj istonobosanskoj brigadi. S dolaskom tih snaga front na eotini se stabilizirao: svi prilazi njoj su zatvoreni ili su ih zaposjeli partizani.
61

Na desnoj strani rijeke ostao je jai mostobran isturen prema glavnim snagama njemake 369. le gionarske divizije. MOSTOBRAN NA EOTINI U takvoj situaciji sve snage Drinske operativne grupe, ukljuujui i Treu brigadu, imale su zadatak da dre zaposjednute poloaje, da zatvore sve pre laze preko eotine i da stalno izviaju neprijate ljeve garnizone u Foi i Pljevljima. To je znailo da je sektor oko eotina valjalo uporno braniti, jer se obru oko glavne Operativne grupe stezao. Trea dalmatinska brigada u datoj situaciji pot pada pod taktiku komandu Sedme banijske divi zije i uestvuje u izvianjima preko rijeke Drine, zone Sut jeke i sela oko Kalino vika. Sedma banijska divizija, iji su borci sa Dalma tincima prenosili ranjenike preko Neretve, bila je vie nego prepolovljena: sredinom februara 1943, pred Gornjim Vakufom, ona je imala 3800 boraca, a sredinom maja se bila svela na oko 1800. Gotovo je doivjela sudbinu Devete dalmatinske divizije, s tom razlikom to je ona ostala, a dalmatinska divizija je rasformirana. Otuda je razumljivo to joj je u rajonu eotine privremeno dodijeljena Trea dal matinska brigada. Na novim poloajima oko rijeke Ceotine borci Tree brigade prvih dana nisu imali borbenog do dira s neprijateljem, prije svega s Nijemcima. Po vremeno su ih uznemiravali etnici manjim ispa dima i djelomino talijanska artiljerija. Ozbiljniju borbu je vodio samo Prvi bataljon. To je bilo 17. maja u selu Boljaniu, a borio se protiv neprijatelj skih snaga koje su nastupale od ajnia prema Pljevljima. Neprijatelj je ipak uspio da bataljon od baci sa saobraaj nice, a glavnina njegovih snaga je prodrla u Pljevlja.
62

Predvoeni komandantom Petrom Jelo viem i politikim komesarom Anton Bilobrkom, borci Prvog bataljona su zajedno sa estom istonobosanskom brigadom na desnoj obali eotine uporno vodili bor bu s Nijemcima, ali su se, pod tekim uvjetima i neprestanom neravnopravnom borbom, morali po vui na lijevu obalu rijeke. Idueg dana, 18. maja, dijelovi 369. legionarske divizije pokuali su da for siraju rijeku Ceotinu, ali su ih Dalmatinci i Kra jinici odbili nanijevi im osjetne gubitke. U toj akciji Prvi bataljon je bio stigao u pomo etvrtom, koji je bio pod komandom Ante Milia i Ivana a lova. On je uspio da se po mraku priblii poloajima, a potom su te dvije jedinice zajedniki odbacile ne prijatelja i sprijeile ga da forsira Ceotinu. U isto vrijeme su stigli i dijelovi Sedme banijske divizije. Brigada je dobila zadatak da odmah organizira obranu Ceotine na odsjeku GradacPetine. Dva ili tri dana kasnije sektor odbrane je proiren do sela Vikoa. To je uinjeno na taj nain to je brigada zadrala slabije dijelove na desnoj obali rijeke, od nosno smijenila na tom odsjeku dijelove este istonobosanske brigade. Trea brigada nije dozvolila da neprijatelj forsira rijeku i prodre u pravcu Celebia. Ubrzo se pokazalo da je obrambeni poloaj koji je zauzimala Trea brigada i suvie irok s obzirom na njene mogunosti. Zato su jedinice bile prisiljene da zauzmu linijski raspored, ne ostavivi rezervu. Obrana je organizirana 20. i 21. maja. Za to vrijeme su istureni dijelovi etvrtog bataljona vodili borbe s manjim neprijateljevim snagama na desnoj obali Ceotine. Dvadeset drugog maja neprijateljeva avi jacija je napala poloaje brigade i nanijela osjetne gubitke Drugom bataljonu. Dvadeset treeg maja u svanue neprijateljeve snage su, uz podrku artiljerije i avijacije prele u opi napad na sektoru GradacMrevo i nakon
63

upornih borbi odbacile Drugi i etvrti bataljon Tree brigade i u toku dana forsirale eotinu kod sela Gradca. Nijemci su uspostavili mostobran na desnoj obali rijeke i u rajonu sela GradacGerovci. U no izmeu 24. i 25. maja Trea brigada je izvela protivnapad, ali bez uspjeha, jer se neprija telj grevito i uspjeno branio. To to su izgubljene pozicije na eotini kasnije je osjetno uticalo na opi poloaj dijela glavnine snaga Narodnooslobodilake vojske. Borcima Tree dalmatinske brigade nita nije polazilo za rukom, jer su bili premoreni od drugih mareva i borbi. Redovi su bili prorijeeni zbog bo lesti i iznemoglosti boraca. Najvie je bilo tifusara i rekonvalescenata. Od tifusa su oboljeli i Stanko Parma, operativni oficir brigade, i Petar Jelovi, komandant bataljona. Neprijatelj je bio jak imao je dosta vojske i ona je bila dobro naoruana. Front je bio isuvie irok za slabe snage brigade, a pomo koju je ona dobij ala kako bi izvrila zadatak bila je nedovoljna. Gotovo sve jedinice Drinske operativne grupe bile su prilijepljene za neprijatelja; neprekidno su vodile borbe i mijenjale poloaje. U takvoj situ aciji isprijeila se bila jo jedna nevolja: vrijeme je bilo kiovito, maglovito i prohladno. Uza sve to, te ren je Dalmatincima bio gotovo nepoznat i teak ispresijecan i gusto poumnjen, to je oteavalo uspostavljanje veze i sadjejstvo meu jedinicama. Zbog loe vidljivosti jednom su snage etvrtog ba taljona kada su pokuale da izvedu protunapad upale u neprijateljev raspored, pa je dolo do borbe prsa u prsa. Novi protunapad Trea brigada je organizirala u no izmeu 26. i 27. maja, zajedno s Treom kra jikom i Osmom banijskom brigadom. Meutim, ni on nije uspio. Neprijateljev mostobran nije osvojen.
64

So izbora Opinskog narodnooslobodilakog odbora Ogorja u Vrbi Zlopolju, 7. novembar 1942.

Duje Bai, uesnik u panskom graanskom ratu i prvi komandant Prvog bataljona Tree dalmatinske brigade

Teke vremenske prilike, slaba vidljivost i nepodesnost terena onemoguavale su jedinicama da izau na poloaj. Poslije tih neuspjeha Trea brigada je sve do 29. maja ostala da brani poloaje na kojima se za tekla, ali je s mukom izlazila na kraj s Nijemcima, kojima je bilo stalo da nju i druge jedinice Drinske operativne grupe potisnu i odbace to dalje od za posjednutih poloaja i koji su za to vrili pritisak. Po nareenju taba Sedme banijske divizije od 30. maja, Trea dalmatinska je krenula sa svojih po loaja i prebacila se prema selu Tepcu, na lijevu obalu Tare. Ona se kretala prema Prvoj proleterskoj diviziji. Naime, lanovi njenog taba trebalo je da se u odreeno vrijeme jave tabu Prve proleterske divizije, kojom je komandovao Koa Popovi. Na kon prelaska Tare brigada je krenula preko Durmi tora i rijeke Pive ka Vuevu.

KOCA POPOVIC OBJANJAVA SITUACIJU Na sastanku komandanta Prve proleterske divi zije Koe Popovia sa lanovima taba Tree brigade dugo se razgovaralo o opem poloaju NOV i POJ na Sutjeci i o stanju na tom odsjeku fronta. Ovo je jo jedna neprijateljska ofenziva koja je propala rekao je Koa. Nismo dozvolili ne prijatelju da okrui i uniti nae snage u meurjeju Pive i Tare. Ali to ne znai da su sve tekoe pre broene. Moramo se probiti preko Zelengore u isto nu Bosnu. Jo nemamo podataka o tome kolike su neprijateljeve snage koje se nalaze na Zelengori. Pretpostavljamo ipak da nisu tako velike da bi nas mogle sprijeiti da se probijemo. Obraajui se lanovima taba Tree brigade, Koa je rekao:
5 U Zlopolju

65

 Va zadatak je da na odsjeku ua Sutjeske u Drinu (CurevoSadii) smijenite snage Seste istonobosanske brigade i jedan bataljon Tree kra jike brigade. Oni uestvuju u proboju. Vodite ra una o tome da nam je dranje Vueva veoma vano, jer jo sve nae jedinice nisu prele Pivu. Dosadanji pokuaji neprijatelja da se na tom odsjeku probije nisu uspjeli. Nae jedinice su ga stalno odbijale... Poslije tog sastanka u tabu Prve proleterske divizije (o kojem je Branko Dude zapisao sjeanja u knjizi Sutjeska), drugovima iz taba Tree bri gade situacija je bila jasnija. Bilo je oigledno da neprijatelj suava obru i da se teite borbe pre nosi na Sutjesku. Sve do dolaska Sedme banijske divizije Trea brigada je uporno branila poloaje koji su joj po vjereni, izvrivi na taj nain zadatak dobijen od Koe Popovia. Neprijatelj nije pokuavao da se iz kanjona Sutjeske popne na Vuevo, ve se ograniio na aktivnost artiljerije, koja je nemilice tukla po loaje dalmatinskih boraca. U takvoj situaciji bilo je najtee odrati poloaje na sektoru Pustog polja, na uu Sutjeske u Drinu, jer su oni bili veoma izlo eni frontalnim napadima i djejstvima njemake avijacije. Osjetne gubitke od neprijateljeve avijacije pretrpio je i Drugi bataljon. Situacija je bila vrlo teka i sloena, naroito za Treu brigadu.

SITUACIJA SE MIJENJA SVAKOG SATA Prodor 369. divizije znaio je vrlo ozbiljnu opa snost za desni bok Prve proleterske divizije. S ob zirom na takvu situaciju, komandant divizije Koa Popovi je naredio da se Drinska operativna grupa povue natrag s tim da se desno krilo i centar osla njaju na planinu Ljubinju. Ostale snage su ostav
66

ljene na poloajima koji su bili okrenuti prema neprijateljevim snagama prema grupi Gerthler. Istog dana poslije podne Koa Popovi je poslao radiogram tabu Sedme banijske divizije, u kome je stajalo: Zbog povlaenja Tree dalmatinske, nae e se jedinice povui ka Ljubinji. Javite o situaciji kod vas. Koa. Odgovor taba Sedme divizije radiogramom od 26. maja poslatom u 7.30 sati glasio je: Neprijatelj juer potisnuo Dalmatince i preao kod D. Gradca eotinu. Naredili smo Osmoj (bri gadi prim, p.) da ih potpomogne u kontranapadu. O rezultatima jo nema izvjetaja... Juer smo se su kobili s neprijateljem na sektoru MiljkoviMaoe. Neprijatelj je odbijen ... Jaki. Istog dana u 6.15 sati Koa Popovi je poslao depeu Vrhovnom tabu NOVJ: Zbog situacije kod Tree dalmatinske brigade morali smo narediti naim jedinicama da se povlae i oslone na Ljubinju. Situacija je veoma ozbiljna. Nuno to pre prei Taru. Koa. U toj dramatinoj situaciji stigao je odgovor Vrhovnog taba: Niste smjeli narediti povlaenje do Ljubinje. Trebali ste poslati jednu brigadu prema Gradcu da odbaci zajedno sa ostalim jedinicama neprijatelja preko eotine. Morate blokirati neprijateljske jedi nice na Zlatnom Boru i po svaku cijenu osigurati prijelaz preko Uzlupa. Taj je prijelaz od ivotne va nosti za nas. Prebacite odmah jednu brigadu prema Gradcu. Koa neka odmah doe kod nas na Zabljak. Izdrite krajnje mogue, jer od toga zavisi na uspjeh. Terzi.

67

RATNI VETERANI IZ BOLJANIA Kad je Trea dalmatinska brigada napustila ra jon Ceotine i krenula prema Vuevu, vodei uz put borbe s Nijemcima koji su nadirali prema glavnini snaga okupljenih oko Vrhovnog taba, njen Trei bataljon, koji je predvodio komesar Stevo Markovi (jer je komandant bio obolio od tifusa), naao se u selu Boljaniu. Prije toga bataljon je odbio njemake snage, a kao privremeno odredite je naznaeno upra vo to selo. Boljanie je neto vee tipino seosko naselje s pomalo neobinim stanovnitvom. Neobinim zbog toga to je u njemu bilo mnogo starijih ljudi, ratnih veterana, porijeklom iz Crne Gore, koji su se poslije balkanskog i prvog svjetskog rata tu naselili i zasno vali porodice. U neku ruku tu je bilo selo ponositih staraca ratnika, koji su svaku vojsku koja bi prolazila pored njihovih kua, preko njihovih njiva i panjaka sumnjiavo i podozrivo gledali. Ti ratni veterani su mnogo vodili rauna o tome kako izgleda vojska koja doe u njihovo selo i njegovu okolicu i kakav je svaki vojnik koji ue u njihovu kuu. Kad je Trei bataljon stigao u selo, oko komesara bataljona i drugih starjeina i nekolicine partizana brzo se okupila ovea grupa starijih seljaka. Odakle ste vi? upita postariji brkajlija kome sara Stevu Markovia, zagledajui njegov majser i kaie na prsima. Mi smo Dalmatinci. Seljaci su sumnjiavo vrtjeli glavama, od njih je i gunao. Odjednom e komesar Stevo Markovi: to, nije vam drago? Ma opet e onaj stari uli smo da niste dobri strijelci, borci.
68

poneki

Komesaru i ratniku, prekaljenom radniku cementau Stevi Markoviu to nije bilo pravo. Rekao je okupljenim seljacima: Zar bismo mi doli ovako orni i u ovolikom broju do vas, ovdje u Sandak, da smo slaba vojska. Moete li vi shvatiti i razumjeti to smo sve pretu rili preko glave u ofenzivama i u blokadama koje su nam priredili Nijemci, ustae i etnici da bismo se probili od mora do vaeg sela ... Zar se mogu probiti slabi vojnici? Vidite li, ljudi, kakvo je ovo vrijeme i kako se mora voditi borba za slobodu. Drugaiji je ovo rat. Mi jesmo primorci, ali se umijemo boriti. Mi smo... Ma, znamo mi to, nego... primijetio je drugi starac gledajui u onoga to vodi glavnu rije. Dobro, vi Dalmatinci, opet e starac dokaite nam da ste dobri vojnici. Imate li, bolan, dobrijeh strijelaca? Pa, imamo, stari, pomalo ljutito proguna komesar Markovi. Bi li mi mogli vidjeti lino kako gaate? Zato ne biste opet e komesar. Stevo Markovi se okrete svojim drugovima i komandiru Prve ete povika kao da poziva na pokret: Poalji mi odmah mitraljesca Petra Senadera. Mitraljezac Petar ubrzo stie sa svojim orujem. Stevo i Petar su se veoma dobro poznavali, jer su obojica iz Solina. Radili su zajedno u tvornici ce menta. Izvoli, drue komesaru! otro je raportirao Petar. Vidi si onu vranu na onome stablu? Vidim. E, gaaj je. Ali, drue komesaru, zato? Nita ne pitaj, gaaj.
69

Seljaci i partizani, kao na kakvom sveanom skupu, napravili su polukrug, okrenuti licem prema stablu na kojem je uala vrana. Drue komesaru, tko e, vraga, pogoditi vranu... Ti. Pokuaj. Jesi li strijelac ili nisi. Nije ti prvi put da gaa crnog vraga. Ali, drue komesaru, nije li teta troiti mu niciju. Ostavi ti to. Bit e metaka. Imaju ih Nijemci i Talijani. Mitraljezac naniani... Odjeknu pucanj. Vrana pade. Pogodi... Bogme, dobar strijelac. Vidje li ga ... Pogodi iz prve ... Stevo Markovi pogleda okupljene seljake kao da im je htio rei: Jesmo li dobri strijelci ili nismo? Pretpostavljao je da su seljaci iz toga sela bili krivo obavijeteni o borbenim sposobnostima dalmatinskih partizana pa su htjeli da okuaju svoju vojsku i njihovu sposobnost. Poslije toga seljaci donijee u logorite partizan skog bataljona pedesetak velikih okruglih toplih po gaa. To je bezmalo bilo dovoljno cijelom bataljonu za jedan obrok. Kasnije je jedan seljak poklonio bataljonu vie konjskih tovara nesamljevenog ita.

KAZIVANJE FILIPA VUCKOViCA Borac Petog bataljona Tree dalmatinske brigade Filip Vukovi je dan prije nego to je njegova je dinica zaposjela poloaje na lijevoj obali rijeke Ceo tine, zapadno od Pljevalja, naiao na svog mjetanina Antu Marasovia zvanog Cikara. Njihovi bataljoni su se susreli na maru. Drugovi su bili neobino radosni
70

zbog susreta. No, ikara nije mogao da se raduje kao to je to mogao Filip, jer je bio bolestan od tifusa. Kad se sreo s Filipom, on je sjedio naslonjen na ovei kamen. Bio je blijed i iscrpljen. Na prvi pogled priao je kasnije Filip nisam mogao da vjerujem da je to onaj snani, ru meni ikara, moj dragi mjetanin, hrabar momak. Ne mogu dalje, Filipe, rekao je ikara kada sam ga upitao ta tu sjedi. Dugo smo tako ostali, gledali jedan u drugoga. Ja sam bio nemoan. ikarin je bataljon ve bio prilino odmakao. Moj drug Ante zaista nije mogao dalje. Po njegovom posve ispijenom licu, izbuljenim oima i pocrnjelim usnama zakljuio sam da je kod njega bolest uzela maha. Ponudio sam mu konja i pomogao mu da se ubaci u sedlo. Kako se na konju nije mogao sigurno drati, odredili smo jednog borca da ga sprovede do bataljona. Poslije nekoliko dana naao sam ga u bolnici u selu Vinjici. Bio je u ne svijesti. Tek ponekad bi poneto buncao i vikao: Daj mi puku ... Ubij ga ... , da bi asak nakon toga tihim i mirnim glasom molio bolniarku: Dru garice, daj mi malo mlijeka. ikara je umro, rekli su mi kasnije drugovi, dva dana poslije naeg susreta u bolnici. Sahranjen je u selu Vinjici. U tom selu su ostavili kosti mnogi borci Tree dalmatinske koji su bili oboljeli, uglavnom, od tifusa. Negdje pri kraju maja neprijatelj je uspio da odbaci nae jedinice s lijeve obale eotine i uspo stavi vrlo jak mostobran u rajonu sela GradacPo pov Dol. U posljednjem protivnapadu naih jedinica na njemaki mostobran teko je ranjen pomonik komesara ete Stipe Piliota, iz ibenika. Na vrho vima planine Ljubinje sustigao sam drugove koji su ga nosili na primitivnim partizanskim nosilima, na atorskom krilu razapetom izmeu dvije motke. Mo lio me je da mu dam pitolj i da ga ostavimo, jer,
71

kako ree, nema nikakve koristi da se sa mnom muite nosei me. Kada sam se u jednom trenutku odvojio od nje govih nosila uo sam kako moli borce da ga spustimo na zemlju, da ga ubiju ili ostave, jer on nee pre ivjeti teke rane koje je zadobio u borbi. Istina, njegova rana na grudima bila je teka i opasna. Prije nego to smo stigli na rijeku Taru, saznao sam da je na junim obroncima planine Ljubinje Stipe pod legao. Bio je to junak u pravom smislu rijei. I umro je junaki. Marujui dalje prema Vuevu stigli smo na ri jeku Taru, gdje je ve bio izgraen visei most, koji se, objeen o elinu uad, njihao kao klada. Preko njega se moralo vrlo oprezno hodati u koloni po jedan i na veem rastojanju. Ali jedan na borac, koji je zbog toga to je most bio uzak i to mu je drvena ograda bila slaba, pao je u rijeku, koja ga je odnijela, progutala. Preko mosta smo preli u prve jutarnje sate. Potom smo izali na sjeverne padine Durmitora, na jedan movarni plato, gdje smo se odmarali do svanua. Tu smo pojeli posljednji obrok hrane, koji je stajao kao zaliha u intendanturi brigade ko madi goveeg mesa i pola porcije vrlo rijetke zobene kae. Tridesetog maja ujutro krenuli smo preko Dur mitora. Bilo je vrlo hladno. Na njegovim vrhovima padao je snijeg. Mi smo bili onemoali. U sumrak istoga dana stigli smo na Suiko jezero. Tu smo se malo odmorili, a potom nastavili put prema kanjonu Pive, koju smo preli poto smo svladali jedan impro vizirani partizanski most. U rane jutarnje sate posljednjeg dana maja produili smo prema Vuevu. Dva dana nismo nita jeli. Svi smo iscrpljeni. Sa sobom vodimo nekoliko boraca oboljelih od tifusa i vie ranjenika. Situacija je takva da su morali s nama. Bolnice su ostale daleko za nama. Na putu
72

od Pive do Vueva borci naeg Petog bataljona su naili na jednog ostavljenog konja koji nije mogao da hoda. Odmah su se borci poeli doaptavati kako bi bilo dobro zaklati ga, prokuhati i pojesti. Nitko nikome nije mogao zamjeriti zbog takve ideje. Tako je i uinjeno. im su stigli intendant i mesar zaklali su konja i natovarili meso na nae teglee konje. Trebalo je dosta vatre i vremena da se stara konjetina skuha, a gladni borci su bili nestrpljivi. Stalno su obilazili oko kazana i zapitkivali da li je gotovo i hoe li brzo. Poslije tri sata kuhanja poela je dioba obroka polukuhanog i neobino tvrdog mesa. Od drugog do estog juna pojeli smo sve konje koje smo imali u batalionu. Zbog tekih i napornih mareva i danonone borbe po tekom terenu, na kome nije bilo ni kue ni kuita, zbog sve veeg broja bolesnika, naroito tifusara, hrana se morala pojaati...

POSLJEDNJI DANI BRIGADE IZ ZLOPOLJA Prvog dana juna 1943. godine, u sklopu opeg napada glavnine Operativne grupe Narodnooslobodilake vojske poduzetog radi proirenja mostobrana na Sutjesci, Trea dalmatinska brigada je bila od reena da osigurava Vuevo. Samo est dana kasnije, 6. juna, u vrijeme naj eih borbi na Sutjesci i najtee situacije za glavnine snaga NOVJ, Trea dalmatinska brigada je rasfor mirana. Branko Dude, koji je u vrijeme rasformiranja Tree dalmatinske bio zamjenik komandanta briga de, tvrdi da je brigada rasformirana radi popune Prve i Druge proleterske divizije. Njen Drugi ba taljon, kae Dude, bio je popunjen i upuen u Drugu dalmatinsku brigadu. Od ostalih boraca for mirana su dva ojaana bataljona i upuena da po
73

pune ostale vizije.

jedinice

Prve

Druge

proleterske

di

U estokim i sudbonosnim bitkama koje su vo ene kasnije Drugi bataljon se, u sastavu Druge dalmatinske brigade, probijao i vodio teke borbe na Zelengori, a ostala dva bataljona su samostalno vo dila borbe i probijala se iz okruenja. Ta dva bata ljona su tek kod sela Miljevine ula u sastav jedinica u koje su bila odreena. ... Ivo Rudan, metalski radnik iz Solina kod Splita, bio je od onih boraca koji se nisu lako mirili s time da poslije rasformiranja brigade odu u drugu jedinicu. Iako je preao u Drugu dalmatinsku, opet meu svoje zemljake, pritajeno je tugovao za Tre om brigadom i borcima u svome vodu, s kojima je prevalio dug i teak put od rodnog kraja do Sandaka i Vueva. Ivo je u Treoj brigadi bio vodnik mino bacakog voda. Tu dunost je dobio i u novoj jedinici, u koju je preao zajedno sa svojim bacaima. U vrijeme proboja preko Zelengore jedinicama je bilo nareeno da se rasterete tekog naoruanja kako bi bile to pokretljivije. Manje-vie svi su izvrili nareenje osim Ive Rudana. On nikako nije htio da se odvoji od svojih bacaa. Na savjet mnogih drugova da zakopa baca Rudan je odgovarao: Ne, teko mi je od njih se rastati kada se sjetim koliko su nam do sada vrijedili i koliko e nam ubudue vrijediti. Rijeio sam da izdrim do kraja. Oruje nikada neu baciti. Inae, za to nikad nije kasno. Nee me nitko kazniti ako sam u stanju da izdrim usiljene mareve vukui bacae. Znate, ako ih bacim, teko u do drugih doi. Ljubav vodnika Ive Rudana minobacalije pre ma oruju bila je jaa od nareenja. Uostalom, to nareenje nije bilo tako strogo jer je Ivo imao neto lake teko naoruanje. Epopeju na Sutjesci Ivo je prebrodio sa svojim orujem. Time se uvijek ponosio.

74

OBNOVLJENA TREA BRIGADA

(Od septembra 1943. do kraja rata)

Trea dalmatinska brigada, koja je poslije ve likih gubitaka rasformirana na Sutjesci 6. juna 1943, ponovo je formirana 8. septembra 1943. kod sela Vrlike (blizu Knina). U njen sastav je ula Grupa udarnih bataljona Dalmacije (Biokovski, Mosorski, Sinjski i Splitski) sa oko 950 boraca. Brigada je dobila isti naziv Trea dalmatinska zbog toga to su se htjeli sauvati i uspomena na njen prvi proslavljeni sastav, i borbena tradicija i kontinuitet u izvravanju zadataka u narodnooslobodilakoj borbi. S obnavljanjem Tree brigade poinje drugi dio njene povijesti. On je kao i prvi ispunjen velikim i znaajnim pothvatima, to ju je uvelo u red naj boljih brigada Narodnooslobodilake vojske Jugo slavije. Upravo u to vrijeme (u jesen 1943.) prema Dal maciji i meama izmeu Dalmacije, Bosne i Like, Dalmacije i Hercegovine, sve do obale Jadrana, poele su se sputati dalmatinske i druge jedinice Narodno oslobodilake vojske. Prva dalmatinska brigada je prva stigla u Dalmaciju (Druga dalmatinska brigada je ostala u Crnoj Gori do jeseni 1944.). Pokret vie jedinica Narodnooslobodilake voj ske prema Dalmaciji bio je u skladu sa zamisli Vrhovnog taba NOV i POJ i Centralnog komiteta KPJ da se na obalskom podruju u trenutku kapitu lacije faistike Italije nae to vie jedinica koje bi bile u stanju da razoruaju talijansku vojsku i da
75

osujete namjere Nijemaca i njihovih pomagaa ustaa i etnika da zaposjednu Split i druge primorske gra dove i uope strategijska uporita u Dalmaciji. Procjena Vrhovnog taba da e Italija uskoro kapitulirati obistinila se: dotadanji vjerni saveznik Hitlera Musolinijeva vojska je kapitulirala 8. sep tembra 1943. To je bio vrlo znaajan dogaaj u raz voju Narodnooslobodilake vojske ne samo u Dal maciji ve i ire. Taj dogaaj je u uskoj vezi s ob navljanjem Tree dalmatinske brigade, jer je upravo toga dana formirana. Uz svesrdnu i masovnu podrku naroda partizanske jedinice su oslobodile cio obalski pojas sem gradova Makarske, Omia, ibenika, Zadra, Rijeke, Suaka i Pule. Razoruane su mnoge talijan ske jedinice i rodoljubi Dalmacije su doli do veih koliina oruja, ratnog materijala i opreme. Bilo je to vrijeme opeg oduevljenja i poleta naroda u svim krajevima Dalmacije. Zraak slobode je, iako privremeno, osvijetlio slobodarsku Dalmaciju i njen glavni grad Split i nagovijestio konanu po bjedu nad faistikim snagama i potpunu slobodu. Sa jedinicama koje su se sputale ka Dalmaciji u augustu i septembru 1943, bile su Prva dalmatinska brigada i brigade Prve proleterske divizije, u kojima je bilo mnogo boraca iz ranijih jedinica Devete dal matinske divizije Tree, etvrte i Pete brigade. Povratku u svoj kraj, na more, dalmatinski ratnici su se radovali. Dok su se, nakon rasformiranja, borci brigada borili po vrletnima Hercegovine, Sandaka i Crne Gore i dok su mnogi od njih tamo ostali zanavijek poginuli ili umrli od bolesti i umora, dotle su u Dalmaciji, pod komandom taba Grupe partizan skih odreda, rasle nove jedinice grupe, bataljoni i odredi (Splitski, Cetinski, Sjevernodalmatinski, Kninski, Biokovski i drugi). Ti odredi, koji su se vie mjeseci junaki opirali mnogobrojnim napadima Talijana i koji su koliko-toliko drali osloboena pod
7

ruja Dalmacije, iz dana u dan su bili sve vei, ma sovni ji. I oni su se u vrijeme kapitulacije Italije nali na okupu, pa je od njih i od novih dobrovo ljaca formirano ili obnovljeno vie novih veih je dinica, meu kojima i Trea dalmatinska brigada. im je obnovljena, brigada je ula u sastav tako er obnovljene Devete dalmatinske divizije, u iji su sastav ule proslavljena Prva dalmatinska proleterska i na isti nain obnovljena etvrta dalmatinska bri gada (poznata i kao Splitska). Novo poglavlje u povijesti brigade poinje tekim njenim borbama za obranu Splita i jadranskog obal skog pojasa, Klisa i zagorskog zalea, a kasnije ona vodi borbe u okviru sloenih operacija u sastavu De vete divizije, odnosno Osmog dalmatinskog korpusa. Brigadu i njene bataljone ponovo su predvodili prekaljeni borci i starjeine iz prvog sastava, oni isti ljudi koji su vodili borbe na Maliu, koji su prenosili ranjenike preko Neretve i dalje, koji su oslobaali Nevesinje, doivjeli rasformiranje Devete divizije i uestvovali u epopeji na Sutjesci. Mnoge starjeine su po povratku u Dalmaciju zauzele svoja stara mjesta na elu eta i bataljona u svojoj brigadi, a mnoge su, zato to su na komandnim mjestima ispoljile izuzetnu hrabrost i sposobnost znatno uznapredovale. Komandant brigade je bio Ivo Purii. Njega je kasnije naslijedio Josip Babin, odnosno Mate Stan i, narodni heroj. Zamjenici komandanta bili su Bogdan Viski i Vinko Grgin, a naelnik taba Josip korpik. Kasnije je za naelnika taba doao Sveto Kati, a poslije njega Jovan kori. Politiki komesar brigade bio je Andr Kovaevi. Njega je zamijenio Danilo Simonovi, a Simonovia Branko Peria. Zamjenik politikog komesara bio je Vlado Bubi Vovo, pomonik komesara Berislav Badurina, a poslije njega Velimir Hmjak.
77

Poto je obnovljena i konsolidirana brigada je u svom sastavu meu 950 boraca imala 110 la nova i 45 kandidata KPJ i 180 skojevaca. U oktobru i novembru je primljeno u KPJ novih 25 lanova. U istom vremenskom razdoblju, tj. od obnavljanja brigade pa do kraja novembra 1943, u borbama protiv okupatora i izdajnika je poginulo 8 lanova KPJ, a 15 je ranjeno.

U BORBI ZA SPLIT U obnovljenoj brigadi bilo je mnogo i Spliana. Kada je kapitulirala Italija, dalmatinske brigade su uz svesrdnu pomo naroda razoruale posade mnogih okupatorovih garnizona. Tada je Split prvi put oslo boen. Punih 17 dana je bio u rukama jedinica Narodnooslobodilake vojske. Nijemci su, po izriitom nareenju Hitlera, na svaki nain nastojali da prodru na Jadran i da tali jansku okupatorsku vojsku zamijene svojom. Zato su uputili jake snage, i to sa svih strana. Prodor prema Splitu realizirali su iz vie pravaca: od ibenika, Mostara i Knina (preko Vrlike i Sinja). Taj prostor branile su jedinice etvrte operativne zone, odnosno Devete dalmatinske divizije. Trea brigada je u obrani Splita imala znaajnu ulogu, jer je njen zadatak bio da sprijei neprijatelja da iz Sinja prodre u Klis, odnosno u Split. A kada su Nijemci ipak zauzeli Klis, dominantan poloaj iznad Splita i njegove nepo sredne okolice, Trea dalmatinska brigada se nala u takvom poloaju da je bila prinuena da nepre kidno vodi borbu s nadmonijim njemakim i usta kim snagama. Devetog i desetog septembra 1943. njemaka 7. SS divizija Princ Eugen avionima je iz Mostara u Sinj prebacila bataljon vojnika i dijelove 13. puka kako bi to prije stigli u Split i drali ga do dolaska
78

jaih pjeadijskih formacija. Da bi osujetio njemake planove, tab etvrte operativne zone je dao u za datak Treoj brigadi da osigura pravac eventualnog prodora Nijemaca i ustaa na liniji VrlikaSinj. Neto kasnije, kad su Nijemci uspjeli da slome obra nu, to jest snage Prve dalmatinske brigade, i da zauzmu Klis, na pravac SinjKlis je prebaena Trea brigada. Ve 14. septembra njeni borci su zaposjeli poloaje juno od Sinja. Zbog daljeg razvoja situacije bilo je potrebno da se Trea brigada angaira u istjerivanju Nijemaca iz Klisa, to je bilo vrlo teko ostvariti. U tome se nije uspjelo. Split se morao evakuirati, a jedinice Devete divizije i druge snage koje su branile grad i njegovo ire podruje morale su se postepeno po vlaiti pred jakim njemakim snagama ka zaleu dalmatinske zagore: u Kamenicu, Dinaru, Mosor i Zamosorje. Svoje zadatke Trea brigada je uspjeno izvrila. U viesatnoj borbi voenoj 15. septembra njeni dije lovi su, u suradnji sa Cetinskom brigadom odbacili Nijemce iz Dicma u Sveti Jakov i tu ih opkolili. Sredinom oktobra 1943. brigada se nala na sek toru ImotskiArano. Dvadesetog oktobra je jedan bataljon brigade, koji je inae drao sektor oko Bilog Briga, uspjeno postavio zasjedu neprijatelju. On je saekao kolonu od oko 150 vojnika koja se bila uputila iz Sinja u pravcu Livna, razbio tu vojsku i najurio na polazne poloaje nanijevi joj osjetne gubitke u ljudstvu i materijalu. Kada se Prva dalmatinska proleterska brigada izdvojila iz sastava Devete divizije i krenula u sastav Dvadeset este dalmatinske divizije, njene dotadanje poloaje prema Imotskom, Posuju i Rakitnom posjele su jedinice Tree brigade. Te su poloaje ne prekidno napadale borbene grupe iz sastava zloglasne
79

njemake divizije Princ Eugen, potpomognute maim izdajnicima ustaama i etnicima.

do

Poto se brigada jedva drala na tim poloajima, tab njene divizije se jedno vrijeme bio zabrinuo za ishod borbi. Svaki as se oekivalo da e Nijemci, uz pomo ustaa, razbiti poloaje Dalmatinaca i po tisnuti ih prema Duvnu. Posljednjeg dana oktobra, u prve jutarnje sate, Nijemci i ustae su uz podrku 15 tenkova silovito prodrli prema poloajima brigade. Ubrzo su bataljoni bili prisiljeni da se povlae, da napuste najprije Snjenicu, zatim Musli i Bukvac i da se zadovolje poloajima na Pljeevici. Ali pokazalo se da su ba taljoni izloeni neprijateljevom djejstvu s boka. Ne prijatelj je pokuao da preko sela Rakitnog zaobie lijevo krilo brigade, ali u tome nije uspio. U tim borbama su etiri borca ranjena, meu kojima i komandant Drugog bataljona Mile Skrai, koji je predvodio dvije ete to su ile u napad. Poto je neprijateljev protivnapad odbijen on je pao jer je bio ranjen. Borci su ga odmah prihvatili, izvukli s poloaja i odnijeli u bataljonsko previjalite. Brigada je potom izvela koncentrian napad na neprijateljeve snage i poslije estoke borbe odbacila ih natrag, u Posuje i Imotski. Tako je povratila svoje pozicije. Tada se pokazalo da je cilj drskih ispada Nije maca iz Posuja bio da se opkole i unite glavne snage Devete divizije na prostoru juno od saobraajnice ImotskiTrilj. Ali zahvaljujui energinom otporu najprije Prve, a kasnije Tree brigade i odlunom protivnapadu Tree, neprijateljeve namjere su osu jeene. U tim borbama 15 Nijemaca je poginulo, a vei broj ranjen.

80

Dijelovi Tree dalmatinske brigade u sastavu Devete divizije prelaze Neretvu u etvrtoj ofenzivi

Grupa boraca sa lanovima taba brigade u Nevesinju, april 1943.

POHVALA OD VRHOVNOG KOMANDANTA Budui da su Nijemci djelomino uspjeli da snage Osmog dalmatinskog korpusa potisnu u unutranjost (u takozvanoj operaciji Ziethen), u vrijeme od 12. do 20. novembra 1943. korpus se razvio na prostoru MakarskaImotski i tu su organizirane operacije. Borbe su se vodile uglavnom na saobraaj nici Ci staLovreAranoLivno. Trea brigada je u sklo pu tih operacija imala zadatak da postavljanjem manjih zasjeda du te saobraajnice ometa kretanja neprijateljeve motor izai je i pjeadije i njihov even tualni prodor dinarskom grebenu, odnosno jadranskoj obali. Na osiguranju saobraajnice brigada je ostala sve do 17. novembra, ali je za to vrijeme izvodila i manje akcije. Neprijatelj je 19. novembra silovito napao etvrtu splitsku brigadu, ali je Trea brigada odluno intervenirala i on je taj napad skupo platio: 20 njegovih vojnika je poginulo i 30 je ranjeno. Me utim, osjetne gubitke je pretrpio i Trei bataljon Tree brigade: 9 boraca je poginulo i 6 ranjeno. Dvadeset sedmog novembra su ustae iz Posuja napale na poloaje Tree brigade. Neprijatelj je pu ten da prie blizu, a kada je priao napadnut je i odbijen u Posuje. Na popritu borbe ostavio je 28 mrtvih i vie ranjenih. Petog decembra ujutro jaa neprijateljeva moto rizirana kolona je upala u Duvno i odmah produila u pravcu ujice, ali je Trea brigada uspjela da vrati neprijatelja u Duvno. Odmah potom je jedan bata ljon upuen na poloaje iznad sela Stipania radi prihvata jednog ugroenog bataljona iz etvrte split ske brigade. Poslije prodora njemakih snaga u Duvno i Livno odlueno je da se 10. decembra izvri napad na ne prijateljeve garnizone u tim mjestima.
6 u ziopoiju

81

Borbe za Livno, u kojima su uestvovali i borci Tree brigade, bile su vrlo teke i, na alost, bez uspjene. U prvom naletu na jaka njemaka i ustaka uporita na prilazu Livnu, borci Tree brigade su zajedno s proleterima iz sastava Tree proleterske krajike brigade, zadrani na samoj ivici grada, pa su se obje brigade morale izjutra povui na polazni poloaj. Nijemci su, potpomognuti ustaama 15. decembra iz Livna napali partizanske poloaje oko tog gradia, ali su dva bataljona brigade saekala jednu kolonu koja je nasrnula na Blagodiju i Druljsku Dragu i razvila se borba na bliskom odstojanju. Sukob je bio estok, i trajao je gotovo dva sata. Dalmatinci su od bacili neprijatelja u Livno. U decembru 1943. na Livno je izvedeno vie na pada, ali su se oni zavravali neuspjehom za parti zane. Taj gradi je bio tvrd orah, jer su se Nijemci bili u njemu dobro utvrdili i estoko su se branili. Trea brigada je samo 17. decembra izgubila 18 bo raca, a 25 je ranjeno i 4 su nestala. Za uporne etrnaestodnevne borbe na sektoru Arana i Posuja, kao i za borbe voene u oktobru, novembru i decembru 1943. za Livno u toku este neprijateljske ofenzive, borci i rukovodioci Tree dal matinske brigade su dobili zaslueno priznanje od Vrhovnog komandanta, koje je nosilo datum 3. ja nuar 1944. Titovo pismeno priznanje je proitano pred stro jem, a borci su ga primili s radou i ponosom. Ra zumije se da ih je ono podstaklo i ponijelo u nove borbe i nove uspjehe. Situacija u jednom dijelu zapadne Bosne nala gala je snagama Devete divizije, a samim tim i Tree brigade, da se rasporede tako da mogu sprijeiti ne prijatelja ako bi pokuao da prodre iz pravaca Li vno-Glamo i GlamoMlinita. Poto su Nijemci bili jaki, trebalo je da se partizanske snage srede i
82

da saekaju povoljnije uvjete za dalje izvoenje ope racija. Zbog toga je brigada dobila raspored kojim joj je omogueno da gotovo svakog trenutka, u slu aju da neprijatelj krene iz Livna, izbije na Korinu i zaposjedne najpovoljnije poloaje na djejstvu. Sa brigadom je bio i Glamoki partizanski odred. Dok je brigada drala poloaje neprijatelj je u vie navrata kretao na nju, te je dolazilo do veih sukoba. Napadi su po pravilu bili iznenadni, tako da starjeine brigade nisu imale vremena da napiu za povijesti. Tako je 16. januara jedna kolona naila iz Pribelje i rasporedila se u tri pravca. Bilo je negdje oko 8 sati izjutra. Najprije manje, a zatim i vee neprijateljeve snage su krenule ka poloajima Tree brigade. Bili su to uglavnom Nijemci (vie od 600 vojnika), koje su pratili etnici. Nijemci su eljeli da od partizana oiste teren izmeu saobraajnica jer su pretpostavljali da se na njemu nalaze bolnice i sklonita Brigada je odolijela nasrtajima jaih neprijate lj evih snaga i sprijeila ih da prodru prema poloa jima koje su drale jedinice divizije kojoj je ona pripadala. Njemakoj komandi za Jugoistok bilo je mnogo stalo do toga da njene trupe ovladaju jadranskim pojasom i da odbace partizane daleko od dalmatin ske obale. Borci Tree brigade su vodili borbe pod tekim uvjetima po otroj zimi, usprkos nedo voljnom i nesigurnom snabdijevanju hranom i muni cijom. Jedinice su gotovo svakog dana bile u borbi. Livanjsko i Duvanjsko polje bila su jedini snabdjevai partizana. Meutim, zbog stalnog voenja borbi i neprekidnih mareva nije se mogla osigurati redovna ishrana. Slabo se stajalo sa odjeom i obuom. U pogledu naoruanja i popune municijom nekako se izlazilo na kraj, ali je borce dosta pogaala nereovnost u ishrani. Pa ipak, i pored svega toga istrajalo se.
83

U to vrijeme je u brigadi bilo 118 lanova 15 kandidata KPJ i 181 skojevac. *

*

Strahujui od invazije saveznikih snaga, na prelazu iz 1943. u 1944. komanda njemake 2. oklopne armije je odluila da to vie potisne snage Osmog dalmatinskog korpusa iz dinarske planinske oblasti u unutranjost Bosne, oslobodi obalski pojas na koji je korpus vrio pritisak i uvrsti garnizone na ja dranskoj obali. Poetkom februara 1944. borbena djejstva De vete divizije bila su djelomino uvjetovana situaci jom u sjevernoj Dalmaciji, gdje su nadmone nje make snage bile ugrozile Devetnaestu sjevernodalmatinsku diviziju. U to vrijeme je preko toga teritorija sa Visa dolazila u sastav Devete divizije Trinaesta junodalmatinska brigada. S obzirom na to da je Prva dalmatinska otila u sastav Dvadeset este divizije, Deveta divizija je kao naknadu do bila tu brigadu. Da bi prihvatila Sjevernodalmatinsku diviziju Trea brigada Devete divizije pribliila se podruju Knina i dola do sektora Bosanskog Gra hova. Sve se dobro zavrilo: Devetnaesta divizija je izbjegla poraz i probila se iz obrua, a Trinaesta bri gada je dola u Bosansko Grahovo, u sastav svoje divizije.

STRIJELJANJE KOMANDANTA I KOMESARA PRVOG BATALJONA Drei poloaje od Bosanskog Grahova prema Kninu, brigada je gotovo svakodnevno vodila borbe. Jedan sasvim sluajan prepad Nijemaca je prouzro kovao teke posljedice po Prvi bataljon. Evo kako se to dogodilo.
84

Jaa kolona njemakih dobro naoruanih i za ratovanje u zimskim uvjetima dobro opremljenih pje aka dijelovi 1. brdske divizije probijala se bespuem od Strmice prema Bosanskom Grahovu. Uz put je naila na selo Zaselak, gdje su toga tre nutka po kuama bili borci Prvog bataljona brigade. Okupatorski vojnici su htjeli da pretresu seoce jer su strahovali da u njemu ima partizana. Bila je vrlo velika studen. Snijeg sa vijavicom gotovo je onemo guavao kretanje. Kako se to kae, ni prst pred okom se nije vidio. Tek pristigli borci Prvog bataljona jo nisu bili postavili obezbjeenje. Nijemce su po obi aju predvodili etnici. Kad su se pribliili selu etnici su osjetili opasnost i upozorili Nijemce. Ovi su op kolili selo. Svakoj kui su prilazili oprezno, s pukom na gotovs. Razumije se, Nijemci su se nali oi u oi s partizanima. Nastala je borba na ivot i smrt. Nakon prvih pucnjeva u selu je nastala opa uzbuna. Stab bataljona se bio prosto izgubio, i nije bio u stanju da organizira borbu. Bataljon je pokuao da se izvue iz sela. To je uspjelo veini boraca, a manji broj je bio primoran da prihvati borbu prsa u prsa. Borba nije dugo trajala, jer su Nijemci i etnici brzo slomili iznenaene partizane. im se onaj dio bataljona koji se izvukao okupio izvan sela konstatirano je da je u selu ostalo pede setak boraca. Situacija je bila takva da im se nije moglo pomoi. Jedan broj boraca koji su ostali u selu nekako je uspio da se zabunkerira u dvije-tri kue, i da iz njih prua otpor, iako ih je neprijatelj tukao bacaima i runim bombama. Ishod borbe je bio porazan po Prvi bataljon: poginulo je 27 boraca, a 17 je zarobljeno i kasnije u Strmici strijeljano. U toj guvi najbolje se snaao komandir jedne ete (njegovo ime, na alost ostalo je nepoznato). On se u trenutku kada je neprijatelj izveo prepad na
85

selo prikrio u veliku gomilu snijega i tu saekao kraj borbe. Kada se spustio mrak pukaranje je prestalo, i komandir je iziao iz sklonita. Pronaao je jednog odbornika i s njim obiao sve kue za koje su pret postavljali da su u njima bili borci bataljona. Ko mandir i odbornik su pokupili 5 pukomitraljeza, 12 puaka i oko 1500 metaka. tab brigade i tab divizije smatrali su da su za tu nesreu krivi komandant i politiki komesar bataljona, jer, prema njihovoj ocjeni i ocjeni drugih viih tabova, nisu poduzeli potrebne mjere radi osi guranja jedinice i logorita. tab Osmog korpusa je osudio komandanta i politikog komesara tog bata ljona na smrt strijeljanjem. Kazna je odmah izvrena.

POHVALA OD TABA DIVIZIJE Brigada je nastavila akcije na sektoru Bosansko GrahovoStrmica. Borbe koje je na tom podruju u to vrijeme vodila nisu bile naroito znaajne, ali valja rei da su voene u vrlo tekim vremenskim prilikama. Krajem februara brigada se prebacila u jugo zapadni dio Livanjskog Polja sa zadatkom da djejstvuje prema Livnu i Aranu. Zato to je neprijatelj esto izlazio iz Livna i izvodio akcije, Trea brigada je bila primorana da prihvaa borbe. U jednom takvom sukobu s usta ama, koje su potpomogla etiri njemaka tenka, dolo je do eeg sukoba ispred Kamenice. Ustae su odbijene i vraene u Livno. Slian napad ponovio se 28. marta, kojom prilikom je poginulo 10 ustaa. Poetkom aprila brigada se nala na sektoru Knina i Golubia. Po direktivi Vrhovnog taba ona je s drugim jedinicama Osmog korpusa vodila borbe na saobraajnici SinjKninGraac. Na putu prema
86

tom novom operativnom podruju brigada je uz put likvidirala manja neprijateljeva uporita, zatim se spustila u pitomu Cetinsku dolinu i, vezujui za sebe neprijateljeve snage, omoguila jedinicama Dvade sete divizije i Dinarskog odreda da izvode akcije na pravcu Vrlike, gdje su bile stacionirane jae nepri jateljeve jedinice. U tim akcijama znaajnu ulogu je imao Prvi, a u daljim operacijama i Trei bataljon. Jedno vri jeme oni su zajedno izvodili akcije pod komandom Josipa uulja, oficira pri tabu brigade. I prvu polovinu maja brigada je provela u oko lini Knina i u Cetinskoj dolini. Do razdvajanja snaga brigade i naglog obrta u situaciji dolo je kad su (11. maja) dva bataljona krenula kao pratnja ranje nika u sjevernu Dalmaciju i kad su Nijemci kasnije (25. maja) izvrili zrani desant na Drvar pokuava jui da unite Vrhovni tab NOV i POJ i uhvate ili ubiju vrhovnog komandanta marala Tita. Bataljoni koji su pratili u Dalmaciju ranjenike iz bolnice Osmog korpusa vratili su se tek 27. maja poto je bio osiguran transport bolesnika na Vis. Bataljoni koji su osiguravali transport ranjenika iz bolnice Osmog korpusa u sjevernu Dalmaciju, gdje su ovi bili prihvaeni i potom brodovima partizanske ratne mornarice prebaeni na Vis, po izvrenju svoga zadatka, na povratku, uspjeno izveli vie akcija. im su se jedinice vratile i poto su komande bataljona podnijele izvjetaj o izvrenju zadataka i borbenih akcija, tab brigade je uputio pismeni pri jedlog tabu Devete divizije traei da se borci, star jeine tih jedinica pohvale i istaknu za primjer. U prijedlogu za pohvalu stoji da su se naroito istakli borci Druge ete Treeg bataljona. Kad je trebalo napasti jak ustaki garnizon u Vrani kod Biograda na moru, za bombae su se do brovoljno prijavili svi borci Druge ete. Ta eta, koja
87

je kasnije nazvana bombakom gotovo je sama rijeila borbu. Udarnu grupu je predvodio vodnik Ivan Bilokapa, koji je u borbi teko ranjen, a osim njega u njoj su bili i borac Ivan Erceg, stariji vodnik Milan api, mitraljezac Nikola eldun i borac Nikola Bareta. Bolniarka Zorka ulav je, stavljajui ivot na kocku, iznosila s poloaja ranjene drugove usprkos jakoj mitraljeskoj vatri ustaa. U prijedlogu za pohvalu istiu se i borci etvr tog bataljona: desetar Nikola Bulii, koji je u akciji bataljona prvi skoio na neprijateljev kamion i u nj ubacio bombu, Ivka osi i Mila Pender. Ove drugarice nisu htjele da ostanu u pozadini ve kada su vidjele kako desetar Nikola uskae u ustaki ka mion i bombama raiava situaciju, priskoile su i pomogle mu da iz kamiona izvue municiju i drugi materijal. U toj borbi je pukomitraljezac Ma rio Fugata iz Druge ete etvrtog bataljona likvidirao vie neprijateljevih vojnika. Na kraju ostalog pie: tog prijedloga taba brigade izmeu

Predlaemo druga Ivana Grubiu, pukomitraljesca Drugog bataljona brigade, koji je u akciji dana 27. maja juriao sa svojim pukomitraljezom ispred itavog strijeljakog stroja nanosei neprijatelju gu bitke sve do posljednjeg metka ... Prijedlog za pohvalu (koji je tab divizije pri hvatio i objelodanio nekoliko dana kasnije) potpisale su tadanje starjeine brigade naelnik taba Sveto Kati i politiki komesar Danilo Simonovi.

PRVI BATALJON U DRVARU Kad se saznalo za desant na Drvar u tabu De vete divizije su odmah poeli razmatrati mogunost da se uputi pomo Vrhovnom tabu. Najblii Drvaru

od dalmatinskih jedinica u tom trenutku je bio Prvi bataljon Tree brigade samo 12 kilometara istono od Drvara. Zato je on dobio zadatak da usiljenim marem krene u Drvar. Ve u prvi sumrak bataljon je stigao u sjedite Vrhovnog taba i odmah je uveden u borbu na sektoru SipovljaniDrvar. U opem napadu na Drvar, na sektoru na kom je bio bataljon Tree brigade, u no izmeu 25. i 26. maja Prvi bataljon je uspio da sa borcima iz Tree brigade este proleterske divizije Nikola Tesla i dijelovima Ininjerske brigade zauzme crkvu i ras krsnicu putova. U borbi sa zloglasnim njemakim padobrancima, a to su veinom bili ubojice i kriminalci, od kojih je svaki u depu imao sliku vrhovnog komandanta mar ala Tita, borci Prvog bataljona su postigli znaajan uspjeh: ubili su vei broj padobranaca, potpuno uni tili jednu njemaku jedrilicu s padobrancima koji su bili u njoj, zaplijenili jedan njemaki arac, jednu stroinicu i izvjesnu koliinu ratnog materijala i opreme. U toj borbi je junaki poginuo komandir ete potporunik Kajo Palaversa, a etiri borca su ranjena. Dok se Prvi bataljon borio u Drvaru ostala dva bataljona Tree brigade, koja su se upravo bila vra tila iz sjeverne Dalmacije, zajedno sa Trinaestom junodalmatinskom brigadom su napala neprijatelja koji je do kraia maja vrio ispade iz Bosanskog Gra hova. To je bilo neophodno potrebno, jer je njemaka borbena grupa Brandenburg htjela da se po svaku cijenu probije preko Bosanskog Grahova u Tievo kako bi tamo ugrozila tab Osmog dalmatinskog kor pusa i bolnicu. U stvari, njemake snage su 1. juna poele kon centrino nastupanje iz Drvara, Glamoa, Bosanskog Grahova i Palea kako bi opkolile tab Osmog kor pusa i Devete divizije na Tievu. Vidjevi ta nepri
89

jatelj namjerava, tab korpusa je 2. juna naredio tabu divizije da se, kad padne mrak, sa Treom i Trinaestom brigadom prebaci na Jadovnik (na pla nini Vijencu) izmeu Drvara i Bosanskog Grahova, a da etvrta brigada sa bolnicom krene na Dinaru. Ali im su dvije brigade sa tabom korpusa stigle na Jadovnik opkoljene su i prinuene da 4. i 5. juna vode estoke borbe. U takvoj situaciji tab korpusa se s Treom brigadom povukao na Tisovu kosu i tako izbjegao unitenje. Poto se neprijatelj povukao u Bosansko Grahovo i Drvar, Trea brigada se sa osta lim jedinicama divizije nala kod Bosanskog Graho va. Ali ve 9. juna je oko 400 Nijemaca i 150 etnika napalo iz Grahova na poloaje Tree brigade. Vea borba se razvila na Marinom brdu. Od sela Crnca neprijatelja je zatim napao u bok jedan bataljon Trinaeste brigade i prisilio ga da se povlai. Krajem juna jedinice Devete divizije su ule u Grahovo, iz koga su se bili povukli dijelovi 373. legionarske divizije. U no izmeu 31. juna i 1. jula Trea brigada je zajedno sa etvrtom brigadom, bez uspjeno napadala dobro utvrenu 1. brigadu etni kog 502. korpusa i jedan bataljon legionara na Deralu, Cigelju i groblju u Vrankoviima.

BRIGADA JE POSTALA UDARNA Zato to je uspjela da sprijei Nijemce da pro dru na slobodnu teritoriju u Dalmaciji, to je uspje no vodila borbe u Cetinskoj dolini, oko Knina, a naroito u obrani Drvara i drvarskoj operaciji, Treu brigadu je Glavni tab NOV i PO Hrvatske proglasio udarnom. Za postignute uspjehe i pokazanu hrabrost upornost u borbama s neprijateljem u Dalmaciji...
90

pohvaljujemo borce Prve1 brigade IX divizije i dodijeljujemo joj naziv udarna kae se u naredbi. U izvjetaju koji je tab Osmog korpusa 6. jula poslao Glavnom tabu Hrvatske o radu i stanju u jedinicama karakteristian je dio u kom se govori 0 Treoj brigadi: Jedinice Devete divizije u borbama za vrijeme VII neprijateljske ofenzive pokazale su se vrlo dobre 1 uporne u odbrani. Naroito se istakla Prva brigada, koja je pohvaljena od Vrhovnog taba i proglaena udarnom od strane G. . H. Ova brigada je ujedno n a j b o l j a u Devetoj diviziji... Naelnik taba Devete divizije Momilo Poleksi bio je u obilasku brigade u dane kada je ona sveano proslavljala priznanje Vrhovnog taba. U svoj dnevnik Poleksi je zapisao: esti juli 1944. godine. Ovoga dana je izvrena smotra Tree udarne brigade. Oko podne je doao kod nas komandant Korpusa Vlado etkovi, automo bilom sa Tieva na Prokos. Brigada je bila postrojena na jednoj livadi u selu Marinkovcu, u zaseoku Manoviima. Poto je komandant brigade predao raport, okupljenim borcima je govorio komandant divizije Ante Banina. Predata je ruska stroinica najboljem borcu ove brigade Savi Marinoviu. Govorio je i ko mandant brigade Danilo Simonovi. Nakon toga od igrana je fudbalska utakmica izmeu momadi Tree brigade i taba divizije i pritapskih jedinica. Pobi jedio je sastav Tree brigade s rezultatom 4 : 3. Po slije toga organizirano je borako veselje, razvilo se, kozarako kolo, tnevale borbene pjesme i zapratale bombe u znak slavlja.
1 Po nareeniu taba Osmog korpusa od 30. januara 1944. sve brigade korpusa privremeno su promiienile svoie nazive, odnosno broieve. Tako ie Trea dalmatin ska brigada dobila naziv Prva brigada Devete divizije. Raniii nazivi, odnosno brojevi brigada vraeni su 12. jula iste godine.

91

Tih dana je Trea brigada imala 129 lanova i 27 kandidata KPJ i 186 skojevaca. Poslije neuspjeha njemakih snaga u desantu na Drvar i poto Nijemci nisu uspjeli da ofenzivnim akcijama poduzetim u proljee 1944. oslabe snage NOV i POJ, inicijativa je potpuno pripala Narodnooslobodilakoj vojsci. Do sredine 1944. vei dio jugo slavenske teritorije je osloboen, a okupator i njegove sluge etnici i ustae bili su prisiljeni da brane va nije saobraajnice i politike i privredne centre. U prvoj polovini 1944. postignuti su znaajni rezultati u pogledu izgraivanja i uvrenja nove, narodne vlasti u Jugoslaviji. Na principima federa tivnog ureenja, koji su ozakonjeni odlukama donijetim na Drugom zasjedanju Avnoja, zemaljska anti faistika vijea su konstituirana u vrhovne zakono davne vlasti u buduim republikama. Na Treem za sjedanju, odranom 8. i 9. maja 1944, Zemaljsko anti faistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH) se konstituiralo u vrhovno zakonodavno narodno predstavniko tijelo i najvii organ dravne vlasti u Hrvatskoj. U prvoj polovini iste godine je razvoj narodnooslobodilake borbe i snaga NOV bio veoma inten zivan u Dalmaciji, kao, uostalom, i u cijeloj Jugo slaviji. U Dalmaciji se poetkom druge polovine 1944. razvila mrea organa narodne vlasti, narodnooslobodilakih odbora i drugih institucija i organizacije. Djelovalo je sedam okrunih, 24 kotarska, 69 opin skih, 63 seoska i 753 mjesna naronoosloboilaka odbora. U njima je radilo oko 3600 odbornika, a me u njima su bila 672 lana Komunistike partije. U to vrijeme su znaajnu politiku aktivnost raz vile i jedinice Narodnooslobodilake vojske. Nieni borci su u svakoj prilici propagirali ciljeve NOV i revolucije i sutinu borbe protiv okupatora i nje govih slugu. U tome su znaajnu ulogu imale par
92

tijske i skojevske organizacije u NOV i POJ, kojih je bilo i u jedinicama Devete dalmatinske divizije, odnosno njene Tree brigade. Okupatorove sluge etnici, ustae i domobrani uvidjeli su svoju propast. Mnogi su od njih kom binirali kako da priu narodnoj vojsci. Sve ee je u domobranskim jedinicama dolazilo do demoraliza cije, masovnog dezertiranja i predavanja vojnika je dinicama NOVJ, naroito poslije poziva koji je pred sjednik Nacionalnog komiteta osloboenja Jugosla vije maral Tito 30. augusta 1944. uputio svim hr vatskim i slovenakim domobranima, etnicima i pri padnicima drugih neprijateljskih stranih formacija da napuste neprijateljeve oruane formacije. U po zivu se, pored ostalog, kae: . . . Svi oni koji e se zatei poslije 15. rujna 1944. godine u vojnim formacijama domobranstva, etnika i drugim neprijateljskim oruanim formaci jama i koji se bore protiv Narodnooslobodilake voj ske biti e izvedeni pred ratni sud i sueni kao izdajice naroda i kanjeni najstroom kaznom. . . Po zivam posljednji put sve zavedene koji slue okupa toru i sluaju izdajice da se trgnu barem u posljed njem asu. U sklopu tih opih povoljnih prilika Glavni tab Hrvatske je pored ostalog planirao da dio snaga Osmog dalmatinskog i Jedanaestog korpusa razbije neprijatelja na sektoru GospiGraac i da se zatim poduzmu divergentna djejstva: Jedanaesti korpus na sjever, a Osmi na jug. Najprije je trebalo razbiti neprijateljeve snage u rajonu Graaca i na taj nain prekinuti saobraaj na saobraajnici OtriGospi i povezati slobodne teritorije u Lici i Dalmaciji. Izvr enje tog plana GH je povjerio tabu Osmog kor pusa. Da bi se ostvario taj zadatak, komanda Devete divizije se u drugoj polovini augusta prebacila s teri torije Bosanskog Grahova u rajon sela Gubavevog Polja, sjeveroistono od Graaca.
93

Juli i august 1944. bili su mjeseci gotovo uza stopnih i veoma znaajnih akcija Tree dalmatinske u zapadnoj Bosni, odnosno na tromei izmeu Like, Dalmacije i Bosne. Pod pritiskom Osmog korpusa Nijemci i etnici su povukli svoje glavne snage prema Strmici i Kninu, a neto slabije su postavili na prostoru CigeljStoiteDerala u dijelu zapadne Bosne koji se granii s Dalmacijom. Trea brigada je dobila zadatak da u sklopu djejstva Osmog korpusa napada upravo te garnizone. Na sektoru CigeljStoiteDeralo i Vranjkovii pred Treom brigadom je bilo oko 400 Nijemaca i etnika. U toku borbi neprijatelju je pristiglo pojaanje od oko 150 vojnika i 4 tenka. Te poloaje neprijatelj je drao vrlo vrsto, jer su mu oni bili tit u obrani sektora Knina, uklju ujui Strmicu. Neprijatelj je raunao da e se ako bude drao te poloaje moi da koristi saobraajnicom KninGrahovoDrvar, koja mu je bila vrlo vana budui da je tim pravcem mogao da povee snage u junoj Hrvatskoj i Dalmaciji, odnosno unu tranjost zemlje s obalom Jadrana. Trea brigada je na tom sektoru vodila veoma teke borbe, i obje strane su pretrpjele velike gubitke. Tako je Trei bataljon 15. decembra vodio borbe s etnicima u selu Rastievu, i odatle ih protjerao u icu, njihovim gospodarima, Nijemcima pod skute. Tom prilikom borci su ubili 5 i ranili 12 neprijateljevih vojnika. Tri dana kasnije je i Drugi batalion postigao zapaen uspjeh. Ti bataljoni su zajedniki uspjeno izveli i napad na Veliku Popinu, jak et niki garnizon. Tom prilikom je ubijeno 10, a ranjeno 15 neprijateljevih vojnika. Dvadesetog jula se Trei bataljon posebno istakao u borbama sa etnicima na Glogovcu (na granici izmeu Like i Dalmacije). Nje govi borci su likvidirali 5 i ranili 7 neprijatelj evih vojnika.
94

Brigada je 26. i 27. jula izvela dva uzastopna napada na neprijateljeve snage, uglavnom na et nike, koji su bili uaneni u Cigelju, Stoitima i Deralima, u neposrednoj blizini Bosanskog Grahova. U prvom napadu brigada je izgubila 6 boraca, a ranjen je 21 borac. etnici su imali 7 mrtvih i 24 ranjena. U drugom napadu u kom je poginuo samo jedan partizan, etnici su imali 18 poginulih i 23 ranjena. U meuvremenu je u junu Liku upuena eta Treeg bataljona sa udarnom grupom taba brigade sa zadatkom da napadima na neprijateljeve kolone ometaju saobraaj na putu KninSrb. Od 22. do 25. jula oni su tu izveli uspjene akcije u kojima su uni tili 4 kamiona puna municije i drugog materijala, a 4 kamiona su otetili. Tada je poginulo 16, ranjeno 25 i zarobljena su 2 njemaka vojnika. Isto tako su, izmeu Kupinova i Srba, 7. augusta, napadom na nje maku motoriziranu kolonu unitili 15 kamiona na tovarenih municijom i jedan kamion sa benzinom, a otetili su 5 kamiona. Tom prilikom je poginulo 30 i ranjeno 15 vojnika, a zarobljena su dva. Vlastiti gubici su bili: 2 ranjena borca. Posljednjeg julskog dana ponovio se estok sudar s neprijateljem. Nijemci i etnici su krenuli preko Malinjaka i Trivanova Dola u namjeri da se probiju na jug, prema Strmici. Borci Treeg bataljona su ih saekali i u ilavoj borbi koja je trajala nekoliko sati poluili su lijep uspjeh: odbacili su neprijatelja ubivi 20 i ranivi 30 koje Nijemaca, koje etnika. Bataljon je izgubio est boraca. Jedan od poginulih bio je za mjenik komandanta etvrtog bataljona porunik Pe tar Marmun. Pao je juriajui na elu svojih boraca na Cigelju. Te borbe, koje su u julu voene u sklopu opih operacija Devete i Dvadesete divizije, bile su zna ajne i zbog toga to su osloboene teritorije na
95

pravcu ofenzivnog djejstva, to jest na pravcu Unita, Cetine, Civljana, Kijeva, Male i Velike Popine, Polae, zatim prostor oko Topolja, Vrpolja, Golubia, Strmice. Zapravo osloboeni su Gnjata i Dinara, a djejstva su bila usmjerena prema sjevernoj Dalmaciji.

NAPAD NA GRAAC Kako je Graac vana raskrsnica putova u ju noj Lici, njegovo dranje je bilo veoma znaajno za neprijatelja, kako radi obinog osiguranja vrlo vane saobraajnice KninSrbDonji Lapac tako i radi zatvaranja pravca koji iz june Like vodi ka Obrov cu. Nijemci su za obranu Graaca ostavili 250 vojnika iz 384. puka 373. legionarske divizije i 450 etnika iz Graake brigade i Medakog etnikog odreda. Graac je mjesto u malom krakom polju podno jugoistonog ogranka kose Resnik. Najvei broj kua je od kamena, to je neprijatelju ilo na ruku, to jest svakog trenutka je mogao da ih pretvori u prilino jaka utvrenja. Zemljite oko Graaca je izrazito brdovito. Jugozapadno od gradia je poumnjeni gre ben Velebita, a na istoku se diu Rujevac, Crni i uti vrh, koji su takoer poumljeni. Kosa Resnik sputa se sa sjeverozapada pravo na Graac, a njen krajnji jugoistoni ogranak Gradina dominira mje stom, zbog ega se na kosi neprijatelj bio dobro utvrdio. Najpovoljniji pravac napada bio je gre benom Resnika (jer on izvodi neposredno na Gra dinu), koji je klju obrane Graaca. Slaba strana tog pravca je u tome to se na njemu ne mogu razviti vee snage i to je tu krako zemljite te je prilino teko kretati se njime. No, ipak, taj pravac je bio najpovoljniji i kada je rije o izvoenju napada radi zauzimanja Gradine, koju je trebalo osvojiti ako se eljelo ovladati Graacem.
96

Narodni heroj Stevo Stevana Opai, herojski poginuo na Mali-planini u februaru 1943.

Sreko Rei Petica, narodni heroj, komandant etvrtog bataljona u etvrtoj neprija teljskoj ofenzivi

Branko Dude i Stanko Parma (etvrti i krajnji desno) na Tjentitu prilikom proslave 20-godinjice epopeje na Sutjesci

Komandant Devete divizije Ante Banina predaje zastavu komandantu Tree dalmatinske brigade Josipu Babinu u selu Markovcima kod Bosanskog Grahova, april 1944

Da bi se pobijedio neprijatelj u rajonu Graaca tab Osmog dalmatinskog korpusa je angairao De vetu diviziju, ojaanu jednom baterijom haubica radi neposrednog napada na samo mjesto, a za osiguranje napada i za spreavanje intervencija neprijatelja iz okolnih uporita upotrijebio je dijelove Devetnaeste i Trideset pete divizije i dijelove Grupe sjevernodalmatinskih partizanskih odreda. Opa situacija u ra jonu Graaca pruala je izglede u uspjeh. Na osnovi nareenja taba Osmog korpusa, tab Devete divizije izdao je 26. augusta zapovijest za na pad, kojom je u prvu napadnu kolonu odredio svoju najbolju Treu brigadu. Uz nju je napadala e tvrta splitska brigada. Po zavretku priprema napad Tree i etvrte brigade na Graac poeo je 29. augusta rano ujutro, u 5.20 sati, umjesto u 3 sata, kako je planom bilo predvieno. Zakasnilo se zbog toga to Trea brigada nije uspjela da na vrijeme stigne na polazni poloaj za napad. Meutim, napad Trinaeste brigade na ne prijatelja u rajonu Smrekovca poeo je tano na vri jeme. Posada Graaca je zato bila alarmirana, te je napad Tree i etvrte splitske brigade spremno do ekala. Uslijed toga nije ostvareno iznenaenje, na ta se tako mnogo polagalo. U prvom naletu, brigade Devete divizije nisu ni na jednom mjestu uspjele da probiju obranu Gra aca. Jedino je Trea dalmatinska ovladala grupom kua na koti 560, na jugozapadnoj strani, uza samo mjesto... Pokualo se da se koritom rijeke Otue u grad ubaci dvanaest boraca da bi unitili neprijateljevu radio-stanicu, ali se u tome nije uspjelo. Je dinice su cio dan ostale na poloajima koje su bile posjele da bi naveer ponovo izvrile napad. Dvadeset devetog augusta uveer, poslije kratke artiljerijske pripreme, Trea i etvrta brigada su iz vrile juri, ali i ovoga puta bez uspjeha. Ohrabren
7 u Zlopolju
97

time to je uspio da odbije prvi napad, neprijatelj se i dalje ilavo branio i odrao se na svim polo ajima. Poto napad na Graac nije uspio, Deveta divizija je sutradan izvrila blokadu neprijatelja u Graacu i u rajonu Smrekovca, a zatim se, poslije dva dana, povukla na prostoriju Gubaveva Polja. Neprijatelj je zadrao pod svojom kontrolom va nu saobraajnicu OtriGraacGospi. U toku borbi iz Devete dalmatinske divizije su 32 borca pogi nula, 145 je ranjeno i 8 nestalo. Napad nije uspio iz vie uzroka. Prije svega zbog ilavog otpora dobro utvrenog neprijatelja, a zatim i zbog toga to Deveta divizija nije imala dovoljan broj boraca, to njene jedinice nisu bile dovoljne uporne i to su slabo sadjejstvovale. U operativnom izvjetaju upuenom 6. septembra tabu Osmog korpusa tab Devete divizije je kao naj vaniji uzrok neuspjeha naveo zakanjenje Tree brigade. Zatim je konstatirano da su tabovi brigada podbacili u rukovoenju jedinicama i da ni oni nisu bili dovoljno uporni. Sem toga, u izvjetaju je reeno da meu jedinicama nije bilo potrebnog sadjejstva dok se jedan bataljon do maksimuma angairao u napadu dotle je susjedni bio pasivan, to, razumije se, nije bilo dobro.

U BORBAMA ZA OSLOBOENJE DALMACIJE Operacije Osmog dalmatinskog korpusa za ko nano osloboenje Dalmacije poele su u septembru 1944. U jesen te godine Osmi korpus je usmjerio svoju aktivnost na podruje izmeu rijeke Zrmanje, jadran ske obale, rijeke Neretve i linije MostarLivnoVr likaKnin. Pored toga to se oslanjao na slobodni teritorij na kopnu, dalmatinski korpus je drao i otok Vis, u kom su bile suhozemne snage i pomorska i zrakoplovna ratna baza NOVJ. Kad su poele operacije za osloboenje Dalma cije Vrhovni komandant NOV i POJ je bio na Visu. Prema njegovoj zamisli, taj dio nae zemlje se mogao osloboditi pod uvjetom da se sa otoka Visa najprije izvedu desantne operacije i oslobodi srednjedalmatinsko otoje, ime e se stvoriti povoljniji uvjeti za izvoenje desanta na kopno i za sadjejstvo sa ostalim snagama Osmog korpusa. Poslije neuspjelog napada na Graac snage De vete divizije su poduzele napadna djejstva na saobraajnicu KninDonji Lapac. Poto je ona bila veoma znaajna za neprijatelja, ometanje saobraaja na njoj bilo je vrlo cjelishodno. Trea dalmatinska brigada je u tri navrata po kuala da napadne neprijatelja u rajonu D. Suvaje i Meeaka, ali bez uspjeha. I kada se tab brigade odluio na sve ili nita, isprijeile su se jae nepri jateljeve snage koje su iz Donjeg Lapca i Otria prodrle ka Meeaku i Suvaji. Ipak, rezultat djejstva
9f>

brigade i ostalih jedinica Devete divizije bio je taj to je djelomino prekinut saobraaj na cestama KninDonji Lapac i Donji LapacSrb, ime je do nekle ostvaren cilj akcija. U viednevnim borbama du saobraajnice Donji LapacOtri Deveta divizija je postigla relativan uspjeh: njezinim jedinicama se predalo 11 domobran skih oficira i 415 podoficira i vojnika. Plan o sadjejstvu sa domobranskim jedinicama nije ostvaren, jer su pregovori kompromitirani jo prije napada. Zato su etnici i Nijemci blagovremeno razoruali najvei broj domobranskih jedinica. Po nareenju taba Osmog korpusa, 21. septem bra se Deveta divizija prebacila na sektor Bosanskog Grahova. Mnogi bataljoni su popunjeni domobranima koji su se predali u prethodnim akcijama. Dvadeset sedmog septembra oni su na svean nain poloili zakletvu.

BOMBASI U LIVNU Prebacivi se u Livanjsko polje jedinice Devete divizije su se razmjestile sjeverozapadno i zapadno od Livna. Zamisao taba divizije bila je da tri brigade divizije, Livanjski odred i Deseta brigada Dvadesete divizije izvedu s istoka, juga i zapada koncentrian napad na Livno, razbiju ustae u njemu i oslobode mjesto, s tim to e se jednovremeno dio snaga uba citi u grad. Livno i okolicu je drao 1. bataljon 6. ustake brigade (oko 600 ustaa). Te snage su se oslanjale na podrku Nijemaca i etnika iz ujice, Duvna, Arana i Sinja. Bilo je odreeno da napad pone 10. oktobra u 7 sati. Od jedinica se zahtijevalo da jednovremeno

stignu na polazne poloaje i da napad bude silovit kako bi se u neprijateljevu obranu unijela pometnja. Kratkotrajnom paljbom iz dva topa po poloa jima neprijateljeve artiljerije poeo je napad na Livno, nakon ega je uslijedio juri svih jedinica. Brigada se opet nala oi u oi s neprijateljem iz livanjskog garnizona. Njeni borci su odlino po znavali gotovo svaku stopu zemlje oko tog mjesta. Dijelovi brigade s grupom boraca iz Livanjskog partizanskog odreda neprimjetno su se uvukli u grad i izazivali pometnju i paniku kod jednog dijela po sade, to je jedinicama umnogome olakalo posao. No, njima je ve na samom prilazu Livnu pruen estok otpor. Borci su relativno brzo uspjeli da naprave pro laze u ici, da porue bunkere i prodru u grad, gdje je neprijatelj, usprkos tome to je u gradu djejstvovao ubaeni bataljon, pruao jak otpor. I tu su bom bai imali najznaajniju ulogu. Time to su borci Tree dalmatinske brzo pro drli u Livno olakan je posao etvrtoj splitskoj bri gadi, pa je i ona ubrzo ula u grad usprkos tome to joj je ovdje-ondje neprijatelj pruao otpor. Poto je ubacivanjem dijelova u gradu i njihovim djejstvom u njemu neprijatelj bio lien mogunosti da (poslije slamanja vanjske obrane) organizira otpor u samom gradu, to su pripadnici ustakog bataljona koji su ostali ivi bili prisiljeni da se po mraku izvuku na jug, u Posuje. U to mjesto je stiglo 7 oficira i 120 vojnika. Mnogi ustaki zlikovci, dakle one ustae koje se nisu smjele predati, pobjegle su. Napad na Livno je u potpunosti uspio. To za hvaljujui prije svega brzini i energinosti boraca Tree dalmatinske, a naroito energinosti onih bo raca koji su uspjeli da se ubace u grad i da izazovu pometnju u neprijateljevim redovima. U napadu je ubijeno 185, a zarobljeno 89 vojnika i starjeina, meu kojima je bilo 5 oficira. Zarobljen je i komandant
101

posade. Zaplijenjena su 3 topa, 16 minobacaa, 8 mitraljeza, 10 pukomitraljeza, 150 puaka, vea koli ina municije i druga oprema. U Livnu je osloboeno pet saveznikih avijatiara. Osloboenje Livna bilo je vojno-politiki i u ekonomskom pogledu znaajno za taj dio nae zemlje, jer su vre povezane slobodne teritorije u Bosanskoj krajini i Dalmaciji, a i dobijen je nov izvor za op skrbu snaga Osmog korpusa koje su tu ratovale. Deveta divizija je sada mogla izvoditi nove akcije, ka Duvnu i Imotskom, sigurna da nee biti iznena ena s lea.

NA REDU JE DUVNO Poslije osloboenja Livna tab Devete divizije je predloio tabu Osmog korpusa da se napadne i oslobodi Duvno. Trea i Trinaesta brigada su ve bile krenule a etvrta splitska je ostala u Livnu. Pretpostavljalo se da u Duvnu ima 11 tenkova, jedna njemaka borbena grupa iz sastava 369. legio narske Vraje divizije, 250 ustaa i domobrana. Nijemci su, naime, poslije pada Livna pokuali da zadre Duvno, pri emu su mnogo polagali na svoje tenkove. Napad na Duvno poduzet je 14. oktobra odmah poslije ponoi. Glavni teret je pao na Treu brigadu. Nju su podravala dva bataljona etvrte splitske bri gade, iji je zadatak bio da likvidiraju uporite u Kovaima, i tri bataljona Trinaeste brigade, koja su osiguravala akciju. Nakon krae artiljerijske pripreme bataljoni su odluno, u juriu krenuli u napad i upali u grad. Ali neprijatelj se, pod zatitom tenkova, povukao u utvr eni samostan fratara i u crkvu malo dalje od grada. Poto su samostan i crkva na istini, neprijatelj se uspjeno branio mada su borci pokuavali da ih do
102

svitanja zauzmu. Jedinice su se povukle na polazne poloaje. Oekivala su se nova nareenja. Dok su se vodile borbe pred franjevakim samo stanom i crkvom jedan bataljon Trinaeste i dva ba taljona etvrte splitske brigade napala su neprija telja u selu Kovaima. Njihova namjera je bila da porue most. Meutim, ni tu se nije uspjelo, jer su most branila dva tenka. I te snage Devete divizije bile su prisiljene da se povuku u rajon Prevale. Idue noi je ponovljen napad na Duvno i Ko vae. Raspored snaga je bio gotovo isti kao i prije. tab Devete divizije pretpostavljao je da e jedinice pronai neku slabiju taku u sistemu neprijateljeve obrane. Meutim, uspjeh je opet izostao. U namjeri da i trei put pokua sreu, tab Devete divizije je 15. i 16. oktobra pripremio jedinice i zatraio od taba Osmog korpusa pomo u avijaciji. Ali ni od avijacije, koja je u toku dana bombar dirala Duvno, nije bilo osobite koristi, jer se zbog djejstva tenkova na brisanom prostoru nije moglo prii ni gradu ni utvrenjima u kojima je bio ne prijatelj. Sedamnaestog oktobra u zoru brigada je bila pri siljena da se povue na polazne poloaje, a tab divi zije odustao je od daljeg izvoenja direktnih napada na Duvno. U tri uzastopna napada na Duvno i na selo Ko vae jedinice Devete divizije su pretrpjele gubitke: 11 mrtvih i 52 ranjena. Meu mrtvima su bila etiri Talijana, dobrovoljca. Ocjenjujui tu akciju u izvjetaju upuenom 21. oktobra 1944. tabu Osmog korpusa, tab divizije navodi: . . . Za ovu akciju, sudei na osnovu pripremlje nih podataka, nae snage su bile dosta dobro raspo reene i plan likvidacije bio je realan. No, desilo se da nijesu tenkovi bili onakvi kakvima su predstav ljeni u podacima koje smo mi dobili, ve se radilo o
103

tekim tenkovima, koje mi s naim naoruanjem nijesmo bili u stanju da unitimo. Prve noi, kada su nai borci imali prilike da se priblie tenkovima na nekoliko metara, nedostatak je bio u tome to nijesmo pripremili potreban eksploziv i benzinske flae, jer bismo pomou njih unitili tenkove, koji su bili izo lirani i nezatieni od pjeadije. Istina, poslije je sve to uinjeno, ali je bilo kasno, jer su se tenkovi po stavili tako da se iz utvrenja k njima nije moglo prii. U ovim borbama se vidjelo da je nae naorua nje jo uvijek manjkavo za rjeavanje zadataka pje adije i osjetila se je potreba za monim protivtenkovskim oruem. Moglo se zapaziti da ne samo borci nego i rukovodioci nerado napadaju na mjesto koje brane tenkovi. Poslije neuspjelih napada na Duvno tab Devete divizije je usmjerio svoje jedinice na zatvaranje prav ca AranoDuvno, AranoLivno i DuvnoLivno. Ubrzo je situacija nametnula druge zadatke. Dok su glavne snage Osmog korpusa bile aktivne na saobraajnici ibenikDrniKnin Deveta divi zija je dobila zadatak da poduzme akcije ienja sa prostorije Karlov HanMokronoge u pravcu Imot skog ne obazirui se na to to Duvno nije oslo boeno. Ve 23. oktobra tab divizije je izdao zapovijest Treoj brigadi da jedna njena kolona krene rubom Duvanjskog polja, a druga od Lipe preko Rakitna do iznad Posuja i da, kada situacija bude za to povoljna, zauzme Posuje. Dva dana kasnije neprijatelj je krenuo iz Duvna ka Posuju i iz Posuja ka Duvnu. Taj pokret se predviao, te su dva bataljona Trinaeste brigade, uz pomo i suradnju dvaju bataljona Tree brigade, napala kolonu u kojoj je bilo 30 kamiona i 5 tenkova sa oko 300 Nijemaca. Borbe su trajale cio dan. Za hvaljujui jakoj podrci artiljerije i pomoi tenkova, neprijatelj je uspio da se probije u oba pravca.
104

Nijemci i njihovi pomagai su bili prisiljeni da se svakodnevno koriste saobraajnicom DuvnoPosuje, jer su jedino njome mogli odravati vezu i snabdijevati i jedan i drugi garnizon. Zbog toga su se oni stalno sukobljavali s jedinicama Devete divi zije, koje su bile nalegle na tu saobraajnicu ne prekidno ometajui okupatorove jedinice da njime saobraaju. Trea brigada se ubrzo splitskom brigadom kako bi djejstva prema Imotskom. povezala sa etvrtom zajedniki organizirale

OSLOBOENJE IMOTSKOG I BORBE OKO KNINA Trea brigada je napala Imotski 28. oktobra. Po slije krae borbe neprijatelj se, pod pritiskom brigade, povukao, i tako je Imotski osloboen. Tom prilikom je zarobljeno 150 vojnika. Zbog urbe neprijatelj je u Imotskom, pored ostalog, ostavio oko dva i po vagona artiljerijske municije. Oko 22 sata, dolazei od Proloca, dijelovi etvrte i Tree brigade su uli u osloboeni grad, gdje im se predalo oko 130 domobrana koji se nisu htjeli povui u Posuje. Osloboenjem Imotskog stvoreni su jo povoljniji uvjeti za djejstvo Devete divizije i Grupe junodalmatinskih odreda na neprijatelja u zahvatu saobraajnice DuvnoPosujeiroki Brijeg. Sve do kraja oktobra jedinice Trinaeste brigade su ometale neprijateljev saobraaj na toj saobraajnici. Dvadeset osmog oktobra su Trei bataljon Tri naeste brigade i Trei i Peti bataljon Tree brigade zajedno napali jednu pjeadijsku kolonu koju su pra tili kamioni i tenkovi. Ne obazirui se na gubitke, neprijatelj se uporno i ogoreno borio i zahvaljujui tome naveer se probio i upao u Duvno.
105

Dvadeset devetog oktobra su Trea brigada i dva bataljona etvrte splitske napale uporite u Posuju, u kojem su bili djelovi 738. puka 118. lovake divizije i jedinice 6. ustake brigade. Napad nije uspio, jer je neprijatelj bio jak i jer je dobro organizirao obra nu. U toj borbi su 2 borca brigade poginula i 3 su ranjena. U skladu s opim planom operacija Osmog kor pusa za osloboenje Dalmacije, Deveta divizija je bila dobila zadatak da oslobodi prostoriju zapadno od Mostara (LivnoDuvno) kako bi osiguravala desni bok glavnine svoga korpusa, koja se bila usmjerila na glavnu neprijateljevu grupaciju koncentriranu na liniji ibenikDrniKnin. Izbivi u rajon ImotskiPosuje Deveta divizija se povezala sa snagama Dvadeset este i Dvadeset devete hercegovake divizije i s grupom junodalmatinskih partizanskih odreda. Zato to je Deveta divizija djejstvovala prema irokom Brijegu, ubrzo potom bilo je potrebno da joj se dodijele u opera tivnom pogledu i junodalmatinski partizanski od redi. To je i uinjeno, i na taj nain su omogueni stvaranje smjelijeg rasporeda i uspjenije djejstvo. U namjeri da napadne Knin, tab Osmog korpusa je 5. novembra naredio tabu Devete divizije da Trea brigada posjedne Proloku Dragu. U poetku novembra 1944. Dalmacija je, izuzev Knina, bila oiena od okupatora i domaih iz dajnika. Osloboeni su Zadar, ibenik, Vrlika i Drni, a neprijateljeve snage su ostale jedino u Kninu i nje govoj najuoj okolici. Na liniji VelebitKninMo star, na kojoj je trebalo da njemake i kvislinke jedinice organiziraju obranu poslije naputanja ja dranske obale, Knin je bio najvanije neprijatelj evo uporite, i to kako po geografskom poloaju tako i po operativnom znaaju.
106

Deveta dalmatinska divizija je uestvovala u za vrnoj fazi kninske operacije neposredno po oslobo enju Knina. Do tada su njene snage osiguravale tu zamanu operaciju koja je, po opem priznanju, naj vea bitka u Hrvatskoj u NOB-u, za razliku od ostalih divizija Osmoga korpusa koje su bile direktno anga irane u napadu na ovo posljednje uporite okupatora i njegovih slugu u Dalmaciji. Od 20. oktobra do 20. novembra 1944. Trea bri gada je djelovala na prostoru ImotskiPosuje. Vo dei neprestane borbe, njene jedinice su uspjele da oslobode gotovo sva sela oko Duvna. Nakon toga su osloboeni Imotski i sela u njegovoj okolici. U tom vremenskom razdoblju brigada je dobila 482 nova borca. To su veinom bili prvi put mobili zirani ljudi, a dio njih je bio iz grupe srednjodalmatinskih partizanskih odreda. U fazi odlunog slamanja posljednjih odbrambenih pozicija neprijateljevih na prilazima Kninu i u samom gradu Trea brigada se prebacila blie Kninu i ula u borbu da bi pomogla Dvadesetoj diviziji, koja je bila angairana u direktnom napadu na Knin i iji su borci stoga bili vrlo iscrpljeni i premoreni. Partijske organizacije u jedinicama Tree bri gade poduzele su vie politikih mjera kako bi se objasnio politiki znaaj osloboenja Dalmacije od okupatora. Trea dalmatinska brigada je imala u decembru 1944. godine 1.747 boraca. Meu njima je bilo 180 lanova i 40 kandidata KPJ i 200 skojevaca. Socijalna .struktura izgledala je ovako: 90 radnika, 75 seljaka i 15 intelektualaca i aka. U to vrijeme su se vodile operacije za konano osloboenje Dalmacije, naroito u septembru, oktobru i novembru 1944. Narod toga kraja je, predvoen Jedinstvenim narodnooslobodilakim frontom, orga nizacijama Komunistike partije i drugim oslobodi
107

lakim organizacijama, ivio u znaku borbe za slo bodu pod parolom sve za front svi na front. Omladina je prednjaila u svim vojno-politikim akcijama. Ona je bila nepresuan izvor snaga i ljud stva. Po osloboenju gotovo svakog sela, mjesta i grada jedinicama NOV i POJ su prilazile stotine mladih radnika i seljaka. Poetkom oktobra 1944. odrana je prva okruna konferencija USAOH-a srednjodalmatinskog okruga, odnosno splitskog okruja. Njoj je prisustvovalo 700 delegata omladinaca i omladinki. Na toj konferen ciji je bilo konstatirano da je do tada omladina tog okruga dala Narodnooslobodilakoj vojsci vie od 17.000 boraca. Neprijatelj je za sve vrijeme okupacije do tada internirao (najveim dijelom u Italiju) 4450 i strijeljao 1057 omladinaca i omladinki. Podatak je da meu 72.400 boraca koji su prili NOVJ bilo oko 10.000 boraca srpske nacionalnosti, znaajan je kada se ima u vidu nacionalni sastav stanovnitva Dalma cije. Do tog vremena je u razline neprijateljeve je dinice iz Dalmacije otilo oko 17.000 ljudi. Glavni tab NOV i PO Hrvatske je, na prijedlog taba Osmog korpusa, 3. decembra 1944. proglasio DEVETU DALMATINSKU DIVIZIJU UDARNOM za uspjene borbe od svog osnutka do danas.

JURIS A CRVENA PJEADIJA ... Podruje Knina bilo je poprite estokih bitaka. Vodila se borba na ivot i smrt. Snage Osmog kor pusa napadale su sa upornou koja je za njih bila karakteristina jedino u bitkama za vrijeme etvrte i pete neprijateljske ofenzive i onda kada su osloba ale Kupres, Prozor i slina vea uporita. Kako su Nijemci doivljavali svoju katastrofu pokuavajui da zadre Knin i njegovu neposrednu okolicu prema
108

sjeveru, prema Lici, vrlo vjerno je opisao jedan pri padnik 373. legionarske divizije po prezimenu Slanger. Dio njegova zapisa glasi: Nad Kninom se crveni nebo. Poari bjesne ulicama. Ponovo se pojaava artiljerijska vatra. Ona u mraku dvostruko tee djeluje na zategnute ivce. A tada nastaje juri crvene pjeadije koja juria u vie valova uz podrku tenkova, dok se artiljerijska vatra prenosi na poloaje oko Paena. Jezivo prodire u nae ui otegnuto Naprijed, ura, ura! napadaa. Kroz no kloparaju tenkovi. Gdje se pojave gnijezda otpora tenkovi ih likvidiraju. Vrlo slaba artiljerijska vatra ne moe da zadri napadaa. Zapadni odsjek obrambene fronte je probijen i uniten. Knin pada. Kroz svitanje nam vjetar donosi zvuk s kninskih crkava, posmrtnu tualjku za mnogim dragima i za gorkim krajem 3. bataljona 383. puka ... Stab Osmog korpusa je zakljuio da e se dije lovi njemakih jedinica koji su uspjeli da se izvuku iz Knina u povlaenju sakupiti u rajonu Zagrovia i da e otuda pokuati da prou cestom preko Paena i Zrmanje na sjever. S tim u vezi 3. decembra je nareeno tabu Devete divizije da svoju Treu bri gadu prebaci u Plavno kako bi posjela Sijanovu glavu i Palanku, a da etvrtu splitsku brigadu usiljenim marem uputi u Zrmanjski klanac, da bi sprijeila izvlaenje neprijatelja iz ireg podruja oko Knina.

MALO JE NIJEMACA POBJEGLO IZ KNINA Kada su stigli u Plavno, 3. decembra, Trei i Prvi bataljon Tree brigade su stupili u borbu sa slabijim, ve razbijenim i demoraliziranim etnikim snagama i potisnuli ih dalje na sjever. Sutradan, 4. decembra, ta dva bataljona brigade krenula su u rajonu Bender da napadnu elo nepri jateljeve kolone. Kolona Nijemaca bila je primorana
109

da prekine nastupanje i prihvati borbu. U tom okraju je pretrpjela osjetne gubitke. Neto kasnije neprija telj je ipak uspio da se sredi. Prije nego to je krenuo u protivnapad na Treu brigadu unitio je tenkove. U odlunom nastupanju uspio je da potisne brigadu, zauzme Kitu i prokri sebi put do sela Pribudia. Meutim, sad su se opet sredile snage Tree brigade, pa su u protivnapadu povratile Kitu i kolonu nepri jatelja presjekle na dva dijela. U grozniavom poku aju da se po bilo koju cijenu probije ka Prljevu Nijemci su uporno napadali ijanovu glavu, koja je nekoliko puta prelazila iz ruku u ruke. Dok su dva bataljona bila u estokom okraju stigao je drugi bataljon iz rajona Knina i odmah uao u borbu. On se usmjerio na zaelje kolone, na neprijateljsku voj sku okupljenu juno od Kite, napao je i nanio joj osjetne gubitke. Sada ve trima bataljonima nije bilo teko da potisnu ostatak kolone u dolini Zrmanje. Petog decembra su tri bataljona Tree brigade odluno napala i razbila ostatke neprijateljevih snaga u kotlini Zrmanje. Neto kasnije, u suradnji sa jo nekim snagama Devete divizije, brigada je uspjeno obavila zadatak: zauzela je Zrmanjski klanac i Otri. Osloboenjem Otria zavreno je uee Devete divizije u kninskoj operaciji. Nareenjem Vrhovnog taba od 11. decembra 1944. divizije Osmog korpusa su se ubrzo razmjestile po mjestima u slobodnoj Dalmaciji. Deveta divizija se odmarala na sektoru MetkoviMakarska. Po zavretku kninske operacije Osmi dalmatin ski korpus je proglaen udarnim, a Vrhovni koman dant NOVJ pohvalio je sve divizije. Tri mjeseca su trajale borbe za osloboenje Dal macije, ali su one uspjeno zavrene osloboenjem Knina i razbijanjem ostataka njemakih i kvislinkih snaga u rajonu KninGraac. Osloboenje Dalmacije imalo je velik vojni i politiki znaaj. Sve politike i masovne organizaci
110

je, predvoene Jedinstvenom narodnoslobodilakom frontom, i narodnooslobodilaki odbori nali su se sada pred novim i irim zadacima koji nisu bili nita laki od zadataka u toku borbe. Valjalo je naporno raditi na mobilizaciji ljudstva i materijalnih sredstava za narodnu vojsku radi borbe za konano osloboenje Jugoslavije. Naroito ivu aktivnost odmah su razvile organizacije Komunistike partije predvoene Obla snim komitetom KPH za Dalmaciju. Znaajne za datke imali su narodnooslobodilaki odbori, jer je trebalo brzo uspostaviti vlast i neophodno potrebnu administraciju u osloboenim gradovima i mjestima, organizirati normalan ivot, obnavljati i podizati pri vredu koju je neprijatelj bio gotovo do temelja uni tio i opljakao, rijeiti probleme prehrane i opskrbe vojske i naroda. Organizacije Komunistike partije i JNOF-a, en ske, omladinska i sve druge, imale su dobre uvjete za aktivnost. Kao i u borbama za osloboenje svoga kraja i cijele domovine, tako i neposredno poslije osloboenja svoga zaviaja, ljudi Dalmacije su hrlili u svoju vojsku ili su prionuli na rad, na obnovu i izgradnju osloboenih krajeva. Na sastancima i kon ferencijama brzo su se odreivali zadaci u vezi s da ljom borbom za osloboenje zemlje, tumaeni su vojno-politiki dogaaji i raskrinkavane mahinacije neprijatelja u zemlji i inozemstvu u pogledu predsto jeeg ureenja nove Jugoslavije. Koliko su bili u mo gunosti borci su pomagali da se otklone posljedice etvorogodinje okupacije, da se ouvaju izvojevane tekovine, da se uvrsti i produbi u borbi iskovano bratstvo i jedinstvo jugoslavenskih naroda, da se okupe svi rodoljubi u redove Jedinstvene narodnooslobodilake fronte.

111

U BORBI ZA OSLOBOENJE MOSTARA Dalmatinske i hercegovake jedinice su dobile zadatak da krenu prema neosloboenom dijelu Her cegovine (Mostaru). Borci Osmog korpusa su shvatili da ni Dalmacija nee ouvati svoju slobodu ako na rod susjednih krajeva, narod Bosne i Hercegovine, ne istjera okupatore. Borbe za osloboenje Mostara vodile su se u prvoj polovini februara 1945. Kako su bili izbaeni iz Dal macije (izgubivi izmeu ostalih snaga i 264. divi ziju), kao i iz veeg dijela Hercegovine, Nijemci su uz pomo svojih slugu nastojali da zadre Mostar po svaku cijenu. Oni su snagama NOVJ suprotstavili irok i jak obrambeni front s vrlo jakim i dobro utvrenim punktovima oko Mostara, naroito na i rokom Brijegu. Meutim, Nijemci se nisu zadovoljili obranom ve su prodirali ka Imotskom i niz Neretvu do Metkovia. Jedinice Osmog korpusa i Dvadeset devete hercegovake divizije su zbog toga bile prisi ljene da prihvataju borbe i bez organiziranja protunapada. Prije poetka opeg napada jedinica Osmog kor pusa i Dvadeset devete hercegovake divizije na Mo star, Nevesinje i iroki Brijeg Trea brigada i druge jedinice Devete divizije zatekle su se na prostoriji Imotskog i Vrgorca. Prvi dodir Tree brigade s nepri jateljem bio je na osloboenoj prostoriji Ljubukog. Na tom pravcu Nijemci i ustae su pokuali da pro dru u osloboenu teritoriju zapadne Hercegovine i u Dalmaciju u namjeri da osiguraju iri pojas obrane. Trea brigada ih je s ostalim jedinicama sprijeila u toj namjeri. Neto kasnije, dok su se vodile izuzetno estoke borbe oko irokog Brijega i na drugim uporitima oko Mostara u kojima je aktivno djelovala Dvadeset deveta hercegovaka divizija, Trea i dijelovi Tri
112

naeste brigade uspjeli su da slome otpor neprijatelja na junom dijelu sela Knepolja i izbiju na kotu 399, pokuavajui da se spoje sa dijelovima Dvanaeste brigade Dvadeset este divizije. Meutim, kako je Dvanaesta brigada bila zadrana, Trea dalmatinska, koja je bila izloena jakim protivnapadima iz irokog Brijega, morala se povui sa kote 399. Tako nije uspio pokuaj da se neprijatelju presijee odstupnica ka Mostaru, to je on iskoristio i u posljednjem asu izvukao znatan dio svojih snaga. Jedinice Tree bri gade su ipak uspjele da, obnovivi napade, ponovo zauzmu Knepolje i veoma znaajnu kotu 399 i da se pred veer spoje sa snagama Dvadeset este divizije. Time je praktino bio zatvoren obru oko irokog Brijega i sprijeeno je izvlaenje neprijateljevih sna ga, u prvom redu motorizacije. Druga etapa borbe za Mostar nastupila je im je bio oien prostor oko irokog Brijega. Tako je stvo ren ui obrambeni pojas, te su se Nijemci i ustae morali odluiti ili da se brane do posljednjeg ovjeka, s tim da potrae pojaanje iz Sarajeva, ili da se na svaki nain povuku ka Sarajevu, tim prije to su pripadnici 9. ustako-domobranske divizije bili toliko demoralizirani zbog tekih poraza da su htjeli da se povuku u Sarajevo. Nijemci su smijenili komandanta te kvislinke divizije i zahtijevali da se Mostar upor no brani. Opu zapovijest za napad na Mostar tab Osmog korpusa izdao je svojim jedinicama 12. februara, a poetak je uslijedio sutradan u 7 sati. Dvadeset deveta hercegovaka udarna divizija dobila je zadatak da oslobodi Nevesinje i formira obru oko Mostara sa njegove istone i sjeverozapadne strane. Ostale snage Osmog korpusa imale su zadatak da slome otpor neprijatelja juno, zapadno i sjeverno od Mostara, da unite njegovu posadu i sa snagama 8 u ziopoiju 113

hercegovake divizije sprijee povlaenje razbijenih ili potisnutih neprijateljevih jedinica ka Sarajevu. Trea brigada je bila sjeverno od Mostara. U prvom naletu njeni borci su uspjeli da slome otpor neprijatelja na koti 680 i Majoj glavici, da sjevero istono od Mostara izbiju na eljezniku prugu i, uz podrku jake artiljerijske vatre, na toj liniji odbiju neprijateljeve protivnapade. to su ostale jedinice Osmog korpusa i Dvadeset devete hercegovake di vizije vie stezale obru oko glavnog grada Hercego vine to se vie osjeao pritisak i na sektoru Tree brigade. Njeni bataljoni su bili gotovo prikovani za osvojene poloaje oko eljeznike pruge, ali ni za pe dalj nisu odstupili; upravo time je dobrim dijelom omogueno ostalim snagama Osmog korpusa da slome neprijateljev otpor. U kroniku borbi za Mostar, prema tome, Trea brigada upisuje uspjene akcije na de snoj obali Neretve, na onom pravcu kojim se nepri jatelj povlaio prema Sarajevu. Razbijeni protivnik se povlaio i lijevom obalom Neretve, kuda vodi auto mobilski put ka Sarajevu. No, tim pravcima je prolo malo neprijateljevih vojnika. Njih je u Drenici do ekao 359. puk njemake 181. divizije, koji je doao iz Sarajeva da prihvati ostatke 369. njemake i 9. ustako-domobranske divizije. Glavni grad Hercegovine osloboen je 14. fe bruara, te on taj dan proslavlja svake godine. Po zavretku mostarske operacije Osmi korpus je, prema opem planu Vrhovnog taba usmjeren na sjeverozapad nae zemlje, u Liku, radi njenog oslo baanja. Osloboenje jednog dijela Hercegovine uzela je na sebe Dvadeset deveta hercegovaka divizija, od nosno njene jedinice su dolinom Neretve nastavile gonjenje neprijatelja prema Konjicu i Sarajevu. U neposrednoj blizini Hercegovine ostala je jedno vri
114

jeme Deveta divizija, koja je dijelom bila razmjetena na sektoru iroki BrijegImotski, a dio je bio u Dubrovniku. Na tom prostoru je ona ostala sve do sredine marta 1945, kad je, sa ostalim snagama kre nula na sjeverozapad.

U ULOZI POMORSKODESANTNE BRIGADE U zavrnim borbama za osloboenje zemlje, po znatim pod nazivom liko-primorska operacija Jugo slavenske armije, u praskozorje pobjeda nad fai stikim i kvislinkim snagama, u proljee 1945, Trea dalmatinska brigada je imala znaajnu ulogu i kao pomorskodesantna jedinica. Ta je operacija bila slo ena, te je trebalo formirati takve operativne snage koje e, uz pomo Mornarice NOVJ, biti u stanju da s kopna preu na otoke u Hrvatskom primorju. Boraki kadar brigade bio je garancija da e se zadatak uspjeno obaviti. U gotovo svim jedinicama bio je velik broj primoraca i otoana, partizana vinih borbama uz obalu mora, po otocima i na samom Ja dranu. Partizani sa Malia, Neretve, Sutjeske, Knina, Mostara sada su suoeni s novim zadacima, koji su bili isto tako znaajni i teki kao i ranije. Zajedno sa drugim brigadama svoje divizije, Trea brigada je krenula iz svoga osloboenog zavi aja na sjeverozapad svladavajui uz put mnogobrojne prepreke i utvrenja. Kad su okupatorove i kvislinke snage bile izba ene iz Dalmacije, odnosno kada su na njenom tlu unitene, bili su stvoreni uvjeti kako za normalizi ranje ivota u tom dijelu nae zemlje tako i za mo bilizaciju svih osoba koje su sposobne za vojsku i za bolju opremu operativnih jedinica. Sve je bilo u znaku borbi za konanu pobjedu nad okupatorom i izvojevanje slobode. Sve je hrlilo na sjever, ka Istri i Slovenakom primorju.
116

Prvog marta 1945. je u skladu s naredbom Ge neraltaba Jugoslavenske armije formirana etvrta armija. Naime, Osmi dalmatinski korpus, u ijem su sastavu bile dalmatinske divizije, Artiljerijska i Ten kovska brigada prerastao je u etvrtu armiju. U to vrijeme tab Osmog korpusa, odnosno etvrte armije, bio je u Kninu. Kad se poeo realizirati plan etvrte armije za napad na neprijateljeva uporita u Lici i Hrvatskom primorju Trea brigada je (zajedno sa Drugom dal matinskom) prebaena na prostor ZadarObrovac kao opa rezerva armije. Njen zadatak je bio da zatvori pravac kojim bi neprijatelj mogao prodrijeti od Karlobaga prema sjevernoj Dalmaciji. Krajem marta i u prvoj polovini aprila snage Devete divizije su dole u dodir s neprijateljevim je dinicama u rajonu Karlobaga i ugarja. Kad su sazreli uvjeti da se dio etvrte armije prebaci na otoke u Hrvatskom primorju, odnosno Kvarnerskom arhipelagu, doao je pravi trenutak za Treu brigadu. Ona je, u sastavu ostalih snaga svoje divizije, ojaana sa tri bataljona mornarike pjeadije i potpomognuta plovnim objektima Pomor ske komande sjevernog Jadrana, imala zadatak da zauzme odsjek Bake OtarijeKarlobag, da izvri desant na otok Pag, oslobodi ga i tu stvori povoljnu poziciju za izvoenje desanta na otoku Rab, Cres i Loinj. Trei bataljon Tree brigade je, u sklopu ope zapovijesti, dobio zadatak da sa Drugom dalmatin skom napadne Bake Otarije i Karlobag, a druga dva Prvi i Drugi bili su odreeni da sa tri bataljona mornarike pjeadije izvre desant na otok Pag. Poto su borci Treeg bataljona Tree brigade najprije slomili neprijatelja (kom je izdano pomagala artiljerija sa Vidovca) na koti Oglini i potisnuli ga
117

na Gradinu i Jotluu, Trei bataljon je dobio zadatak da napadne Karlobag. (Upornim napadom boraca koje je iz dublje pozadine potpomagala artiljerija, pobi jena je neprijateljeva obrana i osloboeni su Jotlua, Gradina i Vidovac). U sadjejstvu s bataljonom koji je bio upuen iz Sunja, izveden je napad na Karlobag, a dio snaga je upuen u pravcu Koulje da bi tamo presjekao od stupnicu neprijateljevim snagama koje su se veoma brzo, gotovo grozniavo povlaile prema Jablancu, tj. na sjever. Pod pritiskom snaga Treeg bataljona teren oko Karlobaga je brzo osloboen. Kad je podruje Karlobaga oieno od okupa torskih i kvislinkih jedinica Trea dalmatinska bri gada je za trenutak zastala da bi ubrzo potom pri mila nareenje da ode s kopna na otoke u Hrvat skom primorju. Prva meta bio je najblii otok, Pag. Ostale jedinice etvrte armije nastupale su na sjever rubom Velebita koji se obruava ka Jadran skom moru i potiskivale neprijateljevu vojsku prema Gorskom kotaru, Rijeci, Istri... Uoi napada jedinica Jugoslavenske armije na otok Pag neprijatelj je na njemu imao jake, utvrene garnizone, naroito u najveim mjestima na otoku Pagu i Novalji. Grad Pag bio je dobro utvren, oso bito Krina i Gradac. Ta su uporita branili: bata ljoni iz njemake grupe 999, manji dijelovi jednog pjeadijskog puka i dijelovi jedne baterije. Garnizon u Novalji je fortifikacijski bio dobro utvren, a nje govu posadu su inili lokalna milicija i dijelovi bata ljona brandenburkih lovaca. Napad na grad Pag i na neprijateljeva uporita u njemu i oko njega bio je povjeren Treoj brigadi. Ona je (bez jednog bataljona) u tu svrhu bila ojaana dijelovima Pomorske komande sjevernog Jadrana,
118

i to jednim bataljonom Kvarnerskog odreda i bate rijom topova. Novalju su u isto vrijeme napadala dva bataljona Kvarnerskog odreda u sklopu zajednikog plana djejstva. Osvajanje uporita na Pagu poelo je 4. aprila u est sati. Jedinice Tree brigade zavrile su iskr cavanje na rub otoka oko 4.30 sati, pa je bilo do voljno vremena da se sprovedu pripreme za borbu i da se uredi prilaz sektoru s kog je trebalo poduzeti napad. Sadjejstvujui Devetoj dalmatinskoj diviziji i po morskim snagama Jugoslavenske armije, dijelovi sa veznike avijacije su u vrijeme organiziranja napada na Pag bombardirali Gradac zapaljivim bombama i time znatno olakali jedinicama Tree brigade da pri u otoku i zaposjednu poloaje za borbu. Cim se iskrcala na otok brigada je u nezadrivom naletu zauzela Krinu i Gradac. Meutim, prilazi gra du Pagu bili su gotovo nepremostivi jer su ih uvale jake neprijateljeve snage, koje su djejstvovale sna nom puanom i mitraljeskom vatrom iz kamenih i inae dobro utvrenih kua. Naroito jak otpor je bio iz utvrenja Sveti Juraj. Napad jedinica, koji je trajao cio dan, produen je i idue noi, ali bez re zultata. Artiljerci su, iskoristivi mrak, radi uspje nijeg djejstva privukli baterije topova na poloaj u rajonu Solina. Grad je osloboen sutradan, 5. aprila, u 16.20 sati. Neprijateljska posada je dijelom zarob ljena, a dijelom su je borci Tree brigade, potpomo gnuti artiljerijom, unitili u jednom snanom naletu. Kvarnerski odred je zauzeo Novalju dan ranije, 4. aprila, u 9 sati. Dio neprijateljevih snaga iz tog garnizona uspio je da se izvue i prebaci u Jablanac. Saveznika avijacija je uspjeno djejstvovala na neprijateljeve otporne take u Pagu i okolici. Vatra iz topovnjaa kojom je zasipan Pag bila je efikasna, ali esto i opasna po jedinice brigade, naroito u
119

vrijeme kad su njeni borci koji su bili s june strane grada juriali na neprijateljeve poloaje. U borbama za Pag neprijatelj je pretrpio osjetne gubitke: 195 ljudi mu je poginulo (od toga 5 oficira i 16 podoficira), a zarobljena su 133 ovjeka (meu kojima 8 oficira). Tu je poginuo i komandant otoka Paga oberlajtnant Vigler. Iz brigade su 4 borca poginula i 23 su ranjena. Poginule su starjeine potporunik Ante Burul, ko mandir jedne ete Drugog bataljona, i Ilija Alfirevi, porunik, politiki komesar ete u Prvom bataljonu. U borbama za osloboenje otoka Paga borci Tree brigade i mornarike snage Jugoslavenske armije su unitili 13 tekih bacaa, 8 tromblona, 11 tekih mi traljeza, 21 pukomitraljez, 27 strojnica, 372 puke, 35 pitolja, 13 obalskih topova od 120 mm, 3 protivkolska topa, jedan top od 75 mm, 18 flakova, po jedan kamion i motocikl, 6 reflektora, 12 veih i manjih pokretnih radio-stanica i veu koliinu druge opreme, municije i ratnog materijala. Jedanaestog aprila je tab etvrte armije naredio Devetoj diviziji da, uz podrku jedinica mornarice, oslobodi otok Rab, jedan od najljepih i najivopisnijih otoka u Kvarnerskom arhipelagu. Napad je bio povjeren Treoj dalmatinskoj brigadi.

S PAGA NA RAB Otok Rab je bio dobro utvren. Neprijateljeve jedinice na njemu bile su dobro naoruane: na tri utvrena i fortificirana poloaja, na Rtu Stojanu, Rtu Kritoforu i samom gradiu Rabu bilo je oko 600 neprijateljskih vojnika sa 19 obalskih i 18 protivavionskih topova. Uporita su bila naikana be tonskim bunkerima, briljivo opasana bodljikavom icom i zasijana minskim poljima. Ipak su neprija
122

teljeve snage u tim jedinim uporitima na prostra nom otoku bile prilino slabe za snage Devete divizije i mornarice koje su ih napadale. Stanje na otoku Rabu, jaina neprijatelja u nje govim uporitima i karakter obrane bili su dobro poznati tabu Devete divizije i vioj komandi. Uoi na pada na otok na sastanku tabova brigade Devete divi zije detaljno su razraeni plan napada i pravac kre tanja jedinica. Odlueno je da se sva uporita na Rabu napadnu, opkole, prisile na predaju ili unite u isto vrijeme. Bilo je rano proljee, te je bilo hladno. Snani vjetrovi obruavali su se s padina Velebita i razbi jali o povrinu mora izmeu kopna i otoka. S obzirom na raspored neprijateljevih snaga na otoku, jedinice Devete divizije su svrstane u dvije kolone: kolonu koja je dobila zadatak da napadne gradi Rab s jugoistoka i istoka (preko Barbata), i nju su inile jedinice Tree brigade (bez jednog ba taljona); na utvreni Rt Stoj an napad je bio povje ren dvama bataljonima Druge brigade, jednom ba taljonu Tree brigade i jednoj bateriji topova. Na pad na gradi podravale su dvije baterije topova. Druga brigada je organizirala ukrcavanje trupa u Karlobagu, odnosno Jablancu, odakle su se desantnim brodovima prebacivali na otok, u uvali Crniku. Desant je uspjeno zavren 12. aprila do tri sata ujutro. Uporite Rt Kritofor zauzela su tri bataljona Kvarnerskog odreda uz podrku jedne baterije to pova. Oni su krenuli na Rab direktno s Paga i Novalje, odnosno Tavernela. Desant je izvren jugo istono od svjetionika Kalifronta. Desant i operacije Tree brigade i pridodatih joj mornarikih snaga na otok Rab, kao i same desantne brodove koji su prebacivali trupe titili su flotile naoruanih brodova i flotila patrolnih amaca mor123

narice. Flotila od est motornih topovnjaa bive ju goslavenske mornarice osiguravala je desant od Plavnikog i Planinskog kanala. Sem toga, ona je imala zadatak da onemogui eventualan prodor neprijateljevih snaga na otok Rab. Bilo je predvieno da napad na grad Rab i Rt Kritofor potpomognu dvije saveznike topovnjae. Meutim, one nisu stupile u akciju, jer navodno, nji hovi osmatrai s kopna nisu na vrijeme uspostavili vezu. Desant jedinica Tree brigade, koji je izvren nou, znatno je ometao jak vjetar. More je bilo valo vito, pa je iskrcavanje ljudstva, materijala i tehnike na otok ovdje-ondje bilo vrlo oteano i obavljeno je sa zakanjenjem. Poto je izvren desant na otok dva bataljona i dvije baterije Tree brigade iskrcali su se u uvali s druge strane otoia Pakliba, a jedan bataljon u za ljev Crniku. Krenuvi, na osnovi dobij enog zadatka, preko Barbata, prva dva bataljona su, uz snanu podrku artiljerije, napala uporite na istonoj strani zaljeva a Trei je sa sjevera krenuo iz Crnike, pravo na grad Rab. Neprijatelj je doekao napad jakom artiljerij skom i minobacakom vatrom i snanom vatrom iz automatskih oruja. Ali sve to nije mu mnogo po moglo, jer je vatrena nadmo bila na strani jedinica Devete divizije i snaga mornarice. Poto je palo utvr enje na istonoj strani zaljeva Sveta Eufemija, ne prijatelj je pokuao da prui otpor u samom gradu, ali je bataljon koji je u grad upao sa sjevera i to osujetio. Glavnina Druge dalmatinske brigade je dijelom krenula preko Kuine Glave, a dijelom preko Lapora na Svetu Mariju. U isto vrijeme je jedan bataljon, u ulozi divizijske rezerve, upuen u Supetarsku. Neprijatelj se ilavo branio. Kada je primijetio da je uklijeten, da borci s crvenim zvjezdicama na
124

kapama kidaju bodljikave ice i juriaju na bunke re, netedimice je otvorio vatru iz protivtenkovskih mitraljeza i topova. Ipak, samo tri sata vremena je bilo dovoljno da se slomi otpor neprijatelja. Mnogi vojnici su se poeli predavati im su primijetili da su dalmatinski borci izbili u zonu prvih bunkera, koji ma su bila opasana uporita. U isto vrijeme snage mornarikog Kvarnerskog odreda bile su prodrle u utvrenje Rt Kritofor i nakon krae borbe zauzele ga zarobivi svu posadu, koju su uglavnom inili Nijemci i legionari. Dvanaestog aprila oko podne otok i gradi Rab bili su osloboeni.

IZ BORBI ZA PAG, RAB, CRES I LOINJ U dokumentima o tim borbama govori se o ju natvu boraca Tree i Druge dalmatinske brigade. Tako je borac Toma Kolubari u juriu na Rab upao u jednu kuu punu neprijateljskih vojnika. To je uinio tako vjeto i iznenadno da su Nijemci, ugle davi ga na vratima sa strojnicom u ruci, bili prisi ljeni da dignu ruke u znak predaje. Toma se nije zbu nio, ve im je naredio da se svi sabiju u kut velike prizemne sobe, dalje od oruja, istovremeno mu je stiglo pojaanje pa je uz pomo drugova zarobljene sproveo u tab bataljona. Za borca Prvog bataljona Tree brigade Antu Maliu kae se da je prilikom prodora kroz iane prepreke, pod kiom tanadi, hladnokrvno sjekao bod ljikavu icu i tako otvarao kroz nju prolaz svojim drugovima koji su jedan uz drugoga juriali na bun kere. Rauna se da je neprijatelj u borbama za Rab izgubio 197 starjeina i vojnika i da je 335 zaro bljeno.
125

Poslije osloboenja otoka Raba i Paga tab De vete divizije dobio je od etvrte armije zadatak da odmah produi nastupanje preko mora i da uz pomo mornarice izvri desant na otoke Cres i Lo inj i oslobodi ih. Prije izvrenja tih zadataka na osloboeni otok Rab prebacila se, u sastav Devete divizije, i etvrta splitska brigada. Sada je Deveta divizija bila kom pletna. Snage Tree brigade su se, uz pomo mornari kog Kvarnerskog odreda, iskrcale na Loinj, i nakon kraih i prilino tekih borbi u mjestima Nerezini, Privlai i Malom Loinju, a naroito na utvrenji ma Tovaru i Kobaaku, oslobodile otok 19. aprila u 22 sata. Dva kratka opisa dogaaja iz borbi za Tovar i Nerezin govore o odlunosti boraca Tree brigade i o stanju u neprijateljevom taboru prilikom voenja borbi za osloboenje otoja. Komandant Devete divizije Ljubo Truta pria: Nisam bio voljan da tako lako rtvujem voj nike. Kad smo osvojili gotovo cio otok Loinj ostao je neoien famozni Tovar. To je inae bilo staro ali jako utvrenje jo iz doba Austro-Ugarske. U njemu se bilo uanilo oko 200 Nijemaca. Svi poku aji da se oni predadu bili su uzaludni. Mada su Ni jemci znali da su opkoljeni i da mi vladamo Loinjem, ipak su tvrdoglavo ostali pri svojoj odluci. Po kuao sam i posljednje: u tvravu sam poslao jednog ranije zarobljenog Nijemca s pismenim zahtjevom da se predadu. Odgovor je bio negativan. Dok sam posmatrao vojnika koji se vraao s tim odgovorom primijetio sam da on iz tvrave (ijoj je posadi ranije pripadao) nosi svoju porciju i injel. To je bilo dovoljno da za kljuim da oni tamo u tvravi nisu ba mnogo voljni da se dalje bore.
126

Nije prolo nekoliko minuta a nad zdanjem sta re artiljerijske zgradurine-utvrenja zavijorila se bijela zastava. U stvari, ona se zavijorila im je s nae strane zagrmila artiljerija. Borci Tree brigade su u borbi za osloboenje Loinja doivjeli i jedan mali neuspjeh, kojega se mnogi preivjeli pripadnici te jedinice i danas do bro sjeaju. Marinko Boji, iz Solina, ovako opisuje taj dogaaj: Nerezin nismo mogli tako lako osvojiti. Vea grupa talijanskih faista bila se uanila u jednu sta ru kamenu i dobro utvrenu zgradu. Kad smo vidjeli da e to biti tvrd orah, pred utvrenje smo dovukli don-bul. Bila je dovoljna samo jedna granata da faisti istaknu bijelu zastavu. Kad je nastupio trenutak da upadnemo u utvr enje, privedemo zarobljenike, pregledamo zgradu (da nije negdje podmetnut eksploziv), pokupimo oruje, ratnu spremu i materijal otkriven je pro pust. Zarobljenike je sasluavalo vie starjeina. In tendant brigade je traio magazin hrane, municije i drugi materijal iz njegove nadlenosti. Obavjetajac ve se zna ta, a financijski novac i druge sline vrijednosti. Svi su dobro proli izuzev finan cijera. On je naao u kasi svega 55 lira. Jedan za robljeni Talijan mu je rekao: Gospodin partiano, da ste doli sutra, nali biste punu blagajnu. Sutra je trebalo da stignu nae plae. Znai, brigada je preuranila s napadom!

DESANT NA ISTRU Ponosni zbog svojih uspjeha u borbama za oslo boenje Paga, Raba, Cresa i Loinja, borci Devete dalmatinske divizije su nestrpljivo ekali da izvre posljednji veliki zadatak da uestvuju u operaci
127

jama za osloboenje Istre kako bi se taj dio nae domovine vratio svojoj matici Jugoslaviji. Taj dio teritorije bio je u toku cijelog drugog svjetskog rata dobro utvren i pripremljen za obra nu. Okupator je naroitu panju bio posvetio obal skim baterijama i gustim minskim poljima. Nijemci su imali namjeru da pomou njih po svaku cijenu uspore desant, prvenstveno desant snaga Jugoslaven ske armije, jer su se radije predavali saveznikim snagama nego Titovoj vojsci. Moral neprijateljskih vojnika bio je znatno opao. Osjetno je bila oslabila njemaka obavjetajna slu ba, jer su njemake, do juer elitne jedinice trpjele poraz za porazom. Trea brigada i ostale snage Devete divizije is krcale su se na tlo Istre u vremenu od 25. do 27. aprila. Mostobran je bio kod Braa i Moenike Drage. Opim planom djejstva svih snaga koje su se bile iskrcale na tlo Istre predvialo se da dio snaga odmah nastupa obalno-kopnenim saobraajnicama koje vode od mjesta iskrcavanja prema Rijeci i da uz put likvidira uporita u Lovranu, Iiima, Opatiji i Voloskom, a da drugi dio nastupa niz istarski polu otok prema Puli. Na tlo Istre su se iskrcali svi bataljoni Tree brigade, sa dvije baterije topova, odjeljenjem tekih bacaa, vodom za vezu i dijelom intendanture di vizije. Brigada je odmah krenula i organizirala napad na lijevom krilu Druge dalmatinske uputivi jedan bataljon na prostor oko Male Uke, kao bono osi guranje snagama na glavnom pravcu nastupanja prema Trstu. Taj bataljon se prilikom izbijanja na Malu Uku sukobio s neprijateljevim bataljonom koji je namje ravao da preko Male i Velike Uke napadne mosto bran Devete divizije. U toj namjeri je osujeen.
128

Dvadeset osmog aprila su Trea brigada i Druga dalmatinska proleterska brigada napadale u pravcu Kastavtine i blokirale uporite u Iiima i u crkvi u Veprincu, od koje su Nijemci bili napravili jako utvrenje. Toga dana je Druga brigada oslobodila Opatiju, vei dio Voloska i dio Rukavca, ime je snagama Devete divizije omogueno da naveer istog dana izbiju na liniju VoloskoRukavac. Jedna eta Tree brigade je zaobila i sjeverno od Matulja iz bila na glavnu saobraajnicu RijekaTrst. Istog da na su likvidirana i posljednja uporita u Iiima i u crkvi u Veprincu. U takvoj situaciji zatekla se Deveta divizija ka da je od taba etvrte armije dobila nareenje da se njene glavne snage orijentiraju prema Trstu. U duhu toga nareenja, Treoj brigadi je bilo odreeno da se najhitnije koncentrira na prostoriji Male i Velike Uke. Dvadeset devetog aprila su, po nareenju taba Devete divizije, Trea i etvrta (splitska) brigada, u prvim poslijepodnevnim satima poele nastupati pre ma neprijatelj evo j grupaciji koncentriranoj na pro storu PoljunVranje. U zvaninim izvjetajima o borbama na tom terenu stoji i ovakva konstatacija: U silovitom napadu Trea brigada je iznenadila neprijatelja i zaobilaznim manevrom uspjela ga raz biti zaplijenivi gotovo svu komoru. Nakon ovog br zog i velikog uspjeha Trea brigada je, u toku na redne noi, nastavila da nastupa komunikacijom pre ma Buzetu. Tridesetog aprila ujutro, u ponovljenom silovitom naletu, borci Tree brigade su uspjeli li kvidirati neprijateljske snage i osloboditi redom Lupoglav, Ro i Buzet. Na tom putu je etvrta (splitska) naila na gru pu od oko 500 neprijateljevih vojnika i potpuno je razbila.
9 u ziopoiju

129

Poslije zauzea Buzeta Trea brigada, ojaana samohodnim topovima, nastavila je prema Trstu pravcem SoergaKubedDekani. Iskoristivi zaplijenjene kamione 1047. njema kog puka 237. divizije, tab brigade je obrazovao motoriziranu prethodnicu, koja je uspjevala da iz nenauje i unitava neprijateljeve snage koje su joj bile na putu. Sjeverno od Kubea brigada je naila na neprijateljeve snage, ali su one, poto su unitile gotovo sve mostove na rijeci Riani, pobjegle u Trst. Odatle su borci nastavili u dvije kolone: jedna preko Crnog Kala prema Svetom Roku, a druga preko De kana i Pri Orehu. Prva kolona je, poslije krae bor be, protjerala dijelove neprijateljevih jedinica iz Cr nog Kala, a druga je u naletu zauzela Dekane za robivi oko 150 vojnika. U prvi sumrak brigada je izbila pred poloaje kod Svetog Roka i Pri Orehu, i tu zanoila. Pisac ovih redaka lino se uvjerio to je znaila ta no odmora. Jer borci su gotovo padali od umo ra, ali je rijetko koji uspio da zaspi. ivci su bili na peti. Svi su eljeli da se ide naprijed. Pobjede su go tovo nosile... Svi su jedva ekali zoru pa da idu da lje. Svatko je znao da je kraj rata blizu... Jo ne koliko koraka je trebalo uiniti do slobode. Svi su eljeli da se ti koraci odmah uine. Nonu tiinu je povremeno naruavala artiljerija, koja se ula sa svih strana. U daljini, naroito prema sjeveru, po vremeno je bljetala vatra.

OSVAJANJE TVORNICE ELBA U TRSTU Prvog maja tano u podne Trea dalmatinska brigada i sve jedinice koje su bile tu prispjele po ele su opi napad na Sveti Rok. Nakon dvosatne borbe borci Tree brigade su zauzeli vrlo vanu kotu
130

Faksimil stranice knjige poginulih, umrlih i nestalih iz Devete divizije NOVJ

131

na potezu do Sv. Roka i zajedno s borcima etvrte (splitske) brigade probili se u Trst, i to na odsjeku od obale do eljeznike pruge TrstPula. Trst se kupao u sunevim zracima. Bilo je toplo i prijatno. Uz transku obalu ka groblju Sv. Ane nadirale su u isto vrijeme tri kolone Tree dalmatinske bri gade. Desno od brigada bila je etvrta (splitska) bri gada. Ona je imala zadatak da se to prije povee sa snagama Dvadesete dalmatinske divizije. Na samom prilazu Trstu osjetilo se da u njemu ima jakih neprijateljskih snaga, odnosno da se moe oekivati njihov snaan otpor. To se ubrzo i potvr dilo. Nijemci su sa svojim malobrojnim slugama talijanskim faistima, ustaama i etnicima pru ili estok otpor u Trstu, jer su svakog trenutka oe kivali saveznike jedinice, spremni da se predaju saveznicima a ne Titovoj armiji. Meutim, Jugosla venska armija je osujetila neprijateljeve namjere i prije svojih saveznika ula u Trst, gdje je ak pro slavila meunarodni praznik rada 1. maj (na trgu Unit). U pravcu nadiranja Tree brigade neprijatelj se najee branio iz tvornice Elba i s poloaja kod Svete Ane. Ubrzo se pokazalo da su se u unutranjo sti tvornice Elba uanili etnici iz sastava Dinar ske divizije popa ujia, koji su iz borbi za Knin uspjeli da se izvuku i da pobjegnu. Idueg dana, 2. maja, dio brigade je pod zatitom tekih bacaa, ponovio napad na utvrene etnike u tvornici Elba. Dovitljivi Dalmatinci su ipak nadmudrili etni ke. Pomou ljestvica najodvaniji su se popeli na krov tvornice i kroz rupe nainjene uklanjanjem crepova poeli ubacivati bombe. Neki su borci us pjeli da se kroz otvore uvuku pod krov, odakle su otvarali vatru na etnike koji su se u gomilama mu vali po halama tvornice. Djejstvo runih bombi bilo
132

je vrlo uspjeno, i nakon krae borbe etnici su bili prisiljeni da se predadu. U tom napadu na etnike uestvovala je i grupa graana. Poslije zauzea tvornice Elba borci su krenuli ka centru grada. Put ih je vodio ulicama A. Bajomontija i preko prolaza Sv. Andrije do Trga jedin stva (Piazza Unit). U tom nastupanju kroz grad borci su lomili slabiji otpor neprijateljevih grupica. Oni su uspostavili vezu i sa snagama Jedanaeste bri gade Dvadeset este dalmatinske divizije. Jedna oja ana eta Prvog bataljona bila je skrenula Istarskom ulicom. Njoj se, u opoj radosti zbog dolaska pobjede i slobode, pridruila ovea grupa graana pripadnika slovenake nacionalne manjine i talijanskih antifaista.

TALIJANSKI ANTIFASlSTI POMAU... U Ulici svetog Jakova Prvom bataljonu je pru en jai otpor iz vie zgrada, ali bez uspjeha. U Ulici svetog Justina borci bataljona su se prikupili i pro duili prema Kuli svetog Justina. U podne su pove deni pregovori o predaii neprijateljeve grupe oku pljene u Kuli. Pregovori su tekli vrlo sporo. Otegli su se sve do 17 s a t i . . . Za to vrijeme je Drusi bata ljon nastupao Istarskom ulicom. U Ulici G. Marenci bataljonu se prikljuilo sedamdeset rodoljuba antifaista iz graa, koji su bili naoruani uglavnom pu kama. Izbivi na Trg svetog Jakoba, bataljon se po dijelio u dvije kolone. Koloni koja je ila ulicama Svetog Marka, Besengi i K. Kombi pridruilo se vie grupica talijanskih radnika, od kojih su se mnogi ponudili da budu vodii do gradske luke ili da poka u gdje se jo krije koja grupa neprijatelja. U da ljem nastupanju kroz grad prema obali bataljonu se pridruilo jo oko 250 rodoljuba, veinom talijanske
133

narodnosti. Kroz Ulicu Promontorio kolona je, uz pomo pedesetak graana dobrovoljaca, svladala je dnu etu koja se bila utvrdila u kasarni financijske strae. I drugoj koloni tog bataljona pridruilo se oko 200 dobrovoljaca mjetana. To je bilo na Pjaci Goldoni. Transki rodoljubi su ispriali dalmatinskim borcima da se u Ulici Etore Muti utvrdila vea grupa neprijateljevih vojnika. Dio kolone je produio Uli com svete Katarine, a drugi njen dio je prodro do uporita u Rimskoj banci, u Ulici Korzo, i tamo li kvidirao, uz pomo rodoljuba Trana, manju grupu Nijemaca. Ubrzo je slomljen otpor vee neprijatelje ve grupe u Ulici Monte. U zgradi Beltrame bilo se ugnijezdilo oko 250 pripadnika SS trupa njemake mornarice. Poto su bili izloeni jakoj vatri iz oruja boraca Drugog bataljona i transkih radnika (koji su prskali zgradu benzinom), njemaki mornari su zatraili primirje istakavi da e se predati naim jedinicama ako na vrijeme ne stignu Englezi. Par tizani su, razumije se, to odbili, i oko 17 sati istog dana natjerali su Nijemce da se predadu. Trei bataljon je poslije pada tvornice Elba krenuo Ulicom Demarki ka centru grada. U dijelu zvanom Bilao naiao je na zalutalu i prilino obez glavljenu njemaku kolonu kamiona, koju je nakon brzometne paljbe iz svih oruja s prilino male da ljine, potpuno unitio. Nastupajui dalje eljezni kom prugom, bataljon je naiao na grupu naorua nih Talijana, koji su istili kue i blokove zgrada od njemakih vojnika. Bataljon je za grupom naoruanih talijanskih rodoljuba stigao na Trg Rosmini poto je slomio otpor manjih grupica koje su mu one pruale iz javnih i privatnih kua, du obale. Bataljon je uspio da uspo stavi vezu s Jedanaestom brigadom Dvadeset este dalmatinske divizije.
134

O posljednjim borbama u Trstu svjedoi i do gaaj koji se zbio 3. maja 1945. Toga dana u 11 sati i 15 minuta tab Dvadesete dalmatinske divizije uputio je njemakom koman dantu u Trstu poziv da preda sve preostalo ljudstvo i materijal, oruje i opremu, uz napomenu da e se u sluaju da poziv odbije pristupiti potpunoj likvidaciji svih uporita u gradu i njegovoj okolici. Poziv je pre dao njemakom tabu obavjetajni oficir Devete (tro girske) brigade. On je sa bijelom zastavom proao kroz neprijateljeve linije. Prolazei jednim tunelom primijetio je vie njemakih oficira kako razgovaraju s engleskim kapetanom koji je bio u pratnji dvaju saveznikih vojnika. Prema izvjetaju obavjetajnog oficira Dalma tinske brigade, njemaki komandant se naao u ne zgodnom poloaju jer je imao dvije ponude: jednu od Titove armije, a drugu od trupa Ser Aleksandera, komandanta saveznike (engleske) armije. Toga dana poslije podne je komandant Dvadese te dalmatinske divizije potpukovnik Bogdan Pecoti stupio u vezu sa saveznikim oficirima, novozeland skim kapetanom, kome je izloio situaciju i postavio zahtjev da odmah povue tenkove iz operativne zone u kojoj je, sporazumno sa saveznicima, djelovala Ju goslavenska armija, istakavi da oni, saveznici, ne mogu otimati njemake zarobljenike iz zona koje je zauzela Jugoslavenska armija. Novozelandski kape tan, kao predstavnik saveznikih jedinica, sasvim je shvatio razloge komande Titove armije i povukao se sa svojim odjeljenjem. Nakon tog razgovora koman dant Pecoti je otiao sa svoja dva oficira njema kom komandantu i predao mu pismeni zahtjev za bezuvjetnu kapitulaciju, a u protivnom bilo je na glaeno u pismu nastavit e se borba do unitenja posljednjeg njemakog vojnika. Poto je proitao uvjete kapitulacije, njemaki komandant je rekao
135

da ima vie od 300 ranjenika i da mu je ponestalo hrane, vode i sanitetskog materijala, a zatim se obra tio potpukovniku Pecotiu: Gospodine potpukovnie, predajem vam cio njemaki garnizon i sav ratni materijal i priznajem vas pobjednicima. Nakon toga uslijedila je predaja 29 oficira, 2.682 podoficira i vojnika s ranjenicima i svom ratnom opremom i materijalom. To je bio kraj neprijateljevog otpora jedinicama Jugoslavenske armije u rajonu grada Trsta. Toga dana, 3. maja, Trea dalmatinska brigada i ostale jedinice Devete divizije povuene su iz Trsta i prebaene na prostor oko Famlje, Kozina i Mate rija da bi taj pravac zatvorile i sprijeile prodor snaga njemakog 97. armijskog korpusa, koji su raz bile jedinice etvrte armije u rajonu Ilirske Bi strice. Sutradan su na tom podruju snage Devete di vizije zarobile kolonu neprijatelj evih vojnika koja se povlaila iz Buzeta preko Materije u namjeri da se uvue u Trst i da ode na sjever. Izgledalo je da ti ljudi i ne pretpostavljaju da je Trst pao i da je ne mogue izvui se iz okruenja. estog maja brigada se ponovo vratila u Trst. S njom je krenula i etvrta (splitska). Idueg dana, 7. maja, Trea dalmatinska brigada je izvrila svoj po sljednji borbeni zadatak. Pobjeda je bila tu. Jugoslavija je osloboena od faista. Radost se itala na licu svakog borca Tree dalmatinske brigade, iji su pogledi bili upereni pre ma jugu, prema Dalmaciji, prema rodnom kraju.

PRILOZI IZ BRIGADNOG USTA POBJEDA

CRTICE IZ BORBI TREE DALMATINSKE NOU BRIGADE* U pripremama za Prvi kongres omladine Jugo slavije, u dvomjesenom takmienju omladinci bri gade pokazali su se za desetku u radu, borbi i portvovnosti. Omladinac Mate Parina, borac Drugog bataljo na, rvao se vie od petnaest minuta s jednim vapskim podoficirom na ivot i smrt, na kraju ga svla dao i ubio. Ante Jajevi iz istog bataljona stojei je pucao na neprijateljev bunker ne saginjui se. On je meu prvima proao ulicom tek osloboenog Knina, u ko jem su se jo vodile uline borbe. Luka Perkui, omladinac iz Treeg bataljona, trao je etiri kilometra za jednim ustaom viui: Duu u ispustiti, ali u te uhvatiti. Na kraju je uspio da ga stigne. Lovro Prailja, borac Drugog bataljona, sam je zarobio dva njemaka vojnika sa svom opremom i orujem. Frana Rosini, bolniarka, u borbama je otela od neprijatelja mnogo sanitetskog materijala. U istom broju 1, od januara 1945. u listu se na posebnom mjestu objavljuje kratak spisak omla dinaca boraca udarnika: Nedo Matijevi, pomonik pukomitraljesca Pr vog bataljona,
1 Trea brigada je u toku rata izdavala svoj list Pobjeda.

139

Jere Mitrovi, pukcmitraljezac, Mate Ninevi, niandija na lakom bacau, Ante iak, borac, sam nauio da ita i pie. Sa svojim bacaem u mnogim borbama je muke zadavao neprijatelju. Mara Budi je pod najveom kiom tanadi po magala da se ranjeni borci izvuku s poloaja.

KAKO SE MATE PARClNA RVAO S NJEMAKIM PODOFICIROM U borbi je komandir ete upozorio Matu Parinu, jednog od svojih boljih boraca, na nekog njema kog vojnika koji se nekontrolirano kretao jednom stranom brda u ijem se podnoju vodila borba. im je uo ta komandir smjera Parina je potrao u pravcu kretanja neprijateljskog vojnika ne pokua vajui da upotrijebi oruje. Tek to je krenuo, do viknuo je komandiru: Drue komandire, dovest u ga iva. Kada je pristigao neprijateljskog vojnika Mate ga je hitro zaobiao, izbio preda nj i pozvao ga da se preda. Nijemac je digao ruke uvis, a Mate polete k njemu, grekom, gotovo u zagrljaj. U posljednjem trenutku zastade, prebaci puku preko ramena i u trenutku kada je priao neprijateljskom vojniku na dohvat ruke, ovaj ga zgrabi snano i grevito i obori na zemlju. Nastade guanje. Oajnika borba na i vot i smrt. I njemaki podoficir je bio korpulentan, jak. Nijemac je odjednom uspio da dohvati ovei kamen i njime pone udarati Matu po glavi. U komeanju, sav obliven krvlju, Mate nekako uspije da se dohvati revolvera i snanim udarcem rukom oru ja po glavi savlada njemakag podoficira. Obliven krvlju, blatnjav i ugruvan, Mate se vra ti u svoju jedinicu i podnese raport komandiru. Od140

Izgled naslovne strane brigadnog lista Pobjeda

mah mu je pruena lijenika pomo i upuen je u previjalite. Mate je morao stotinu puta da objanjava svo jim drugovima otkuda mu rana na glavi. A, jest mu bila tvrda glava, majku mu vapsku ponavljao je Mate poslije svake prie. Izgleda, Mate, da je tvoja bila tvra do bacivali su mu u ali borci.

KURIR BERE ZAROBLJAVA GRUPU NIJEMACA Bere Rosi, petnaestogodinji kurir u tabu Dru gog bataljona Tree brigade, dok je prenosio neko nareenje od komande svoga taba do taba brigade naiao je kod neke ograde na manju skupinu Nije maca. Primijetivi partizana, jedan od neprijatelj skih vojnika je otvorio vatru. Vjet i brz, Bere se od mah baci u prvi zaklon i uzvrati iz svoje strojnice. Uspio je da odmah ubije jednog od Nijemaca iz gru pe, a preostali se, valjda, pretpostavljajui da za Berom ide vea jedinica partizana, predadoe. Razoru avi ih, Bere sve njihove puke prebaci preko ra mena i sprovede ih u komandu svoga bataljona. Borci su se okupili oko Bera, a neki ga upitae kako je uspio da zarobi te neprijateljske vojnike. On eretski odgovori: Nisam uspio ja. Oni su uspjeli da se predadu.

PODVIG ARKA KATAVlCA U borbama za Knin, prilikom gonjenja neprija telja, pomonik politikog komesara Drugog bata ljona arko Katavi je naiao u nekoj dolini na grupicu Nijemaca, meu kojima su bili jedno gra ansko lice i jedna ena. Naoruan jedino pitoljem, arko pozove grupu da se preda. No u jednom tre
142

nutku, kad je izgledalo da e svi podii ruke u znak predaje, jedan od Nijemaca, vjerojatno oficir, uspije da ispali hitac iz pitolja u arka, ali je ovaj u po sljednjem djeliu sekunde uspio da se skloni i da iz bjegne najgore. Bacivi se isto tako hitro na zemlju, arko uzvrati vatrom iz svoga pitolja i uspije da ubije oficira. U tom trenutku je na mjesto okraja pristigao jedan pukomitraljezac iz njegova bataljo na, i to je omoguilo da se grupa prisili na predaju. U ruke partizana arka i mitraljesca padoe dva go tovo nova arca i etiri majsera.

JUNATVO ODVANE TROJKE Na poloaju kod Stare Strae kod Knina neda leko od ceste, gdje je bio jedan neprijateljev tenk ija je posada svojim ubojitim mitraljezom i topovima zadavala mnogo jada naim borcima, primjeeno je komeanje meu neprijateljskim vojnicima. Uzrok tome bila je jaka vatra kojom su borci Prve ete e tvrtog bataljona poeli obasipati tu neprijateljsku grupu. Moglo se zakljuiti da se neki neprijateljski vojnici u tome komeanju pribliavaju partizanskim poloajima. Moglo se, takoer, pretpostaviti da su spremni i da se predadu, to nije bio rijedak sluaj jer je Knin ve bio pao u ruke boraca Osmog dalma tinskog korpusa. Svuda naokolo zuje meci. Osjealo se da bi toj neprijateljskoj grupi trebalo prii. Ali kako? Nije li to varka? Iz onog tenka neprestano bije. I arac odnekud sipa ubitanu vatru. Odjednom iz zaklona na naim poloajima iskoi zamjenik komandanta etvrtog bataljona Nedo Stani, a za njim u isti tren, i pomonik politikog ko mesara Jadran Viculin. Iznenadismo se kad vidjesmo
143

da pooe prema grupici neprijateljskih vojnika koja nam se pribliavala. Tajac. Toj dvojici starjeina pridruie se komandir i pomonik komesara Prve ete. Tako sva etvorica pooe u susret neprijateljskim vojnicima i bunkeru. Za nekoliko minuta partizani svladae neprijateljske vojnike i zarobie ih. Bilo ih je osamnaest. Dok je ta akcija trajala iznenada, tko zna otku da, javi se protukolac iz onoga istog famoznoga ten ka. Nedo Stani posrnu ranjen. U isto vrijeme s na ih poloaja krenu grupa boraca i raisti situaciju. Tenk je uutao jer je bio u plamenu.

KADA PONESTANE MUNICIJE .. . Ispod Huma i Podaka, jugozapadno od tromee izmeu Bosne, Like i Dalmacije, protie rijeka Zr manja. U njenoj dolini je istoimeno ivopisno selo. Iza njega se uzdiu vrhovi Grede, Kile i ijanove Grede. Na tom prostoru je bio Trei bataljon Tree brigade. On je bio zaposjeo ta uporita poto je po brkao planove neprijateljske jedinice, koja je imala namjeru da se iz Knina ovim pravcem probije preko Bihaa ka unutranjosti zemlje. Bilo je oko jedan sat nou kad je deurni povikao: Drugovi, ustajte, spremite se! Za tren je sve bilo spremno za pokret i borbu. No je bila tiha, ali hladna. Veoma hladna. Mraz je tipao za obraze. Mjeseeve zrake prosule su se po Prljevu polju koje nam je bilo pod nogama. Dolje ispod Kite uje se po koji odjek metka. Komandant bataljona Mate Bokovi rasporedio je jedinice: Prva eta je zauzela poloaj na uki Gre di, neposredno iznad neprijateljevog garnizona; isto no od te ete Trea eta je zaposjela Kitu, a Druga
144

je ostala u kuama u selu u kom smo se poeli od marati. Vraga nee oni doi. Doi e . . . jedan borac sjedei u zasjedi iza jednog hrasta. borac. apue

I ja ne vjerujem da n e e . . . dodaje drugi

Komandir ete Ciro Porobija ide oprezno od jed noga do drugoga mitraljesca i daje posljednja uputstva. Koliko smo se dugo pripremali, marirali i zauzi mali poloaj za zasjedu tko bi znao. Na istoku se javljalo rumenilo. Budi se novi dan. Uskoro e zora kae apatom bolniarka Tree ete Marija. dou ... Nee valjda vrag da natjera vabe da sada

Boga im ainog, nee kae Sandri. Pssst... tiina ... neko ide. Kolona. Komandir Tree ete skoi i oslunu: Stoj! Ivan Brati, neprijatelja. pomonik komesara, prvi je otkrio

Nastade komeanje. Juriii! Juriii, drugovi! Nemojte ih tui, ive ih pohvatajte ... Hvatajte ih ive. Jedan vod Tree i jedan vod Druge ete pojurie, a pred njima pomonik komesara Spaso Juki. Na e lu Tree ete juriao je iro Porobija. Gotovo da nitko nije osjetio kad se razdanilo. Pedeset do osamdeset metara ispred jurinih eta Tree brigade primijeeno je kako srlja gomila izbe zumljenih neprijateljskih vojnika. Oni, po svemu su dei, ele da se domognu ijanove Grede, ali u tome ne uspijevaju. Primijetili su nas i osjetili da im pri jeti opasnost.
10 u ziopoiju
145

Poto mu je pristigla pomo iz tzv. Mijatovih kua, neprijatelj je uspio da zaposjedne uku suprot no od naih poloaja, odakle je gaao nae borce iz arca. Prvi i Drugi vod otvorie vatru. Sa osvojene u ke neprijatelj pokuava, u pet navrata, da prodre prema naim poloajima, ali ne uspijeva. Zadravaju ga nai borci. Pri svakom pokuaju ostavlja na boj nom polju mrtve i ranjene. Cijelo prijepodne nae ete odolijevaju nasrta jima neprijatelja, sve dok nam nije ponestalo muni cije. Tek tada smo poeli uzmicati. Neprijatelj je to osjetio, te je dovukao pojaanje. Poto je zbog istine i brisanog prostora bilo opasno potpuno povui ete, pala je komanda juri. To je znailo borbu prsa u prsa. Premda je neprijatelj bio brojano nadmoniji, borbom prsa u prsa nai borci su uspjeli da se pro biju kroz neprijateljeve redove i da se upotrijebivi posljednje zalihe municije probiju kroz neprijate ljeve redove i izazovu paniku kod inae demoraliziranog neprijatelja. U tim borbama su poginuli pomonik politikog komesara ete Spaso Juki i pukomitraljezac Boo Gri, koji je, iako je bio ranjen, u toku borbi uspio da donese municiju na borbeni poloaj, a kada je to uspjeno obavio, tane ga je pogodilo pravo u grudi. Bolniarka Mara Budi iz Tree ete spasila je u po sljednjem asu Antu Kalebia, kojega je protukolac ranio kad je gaao neprijateljeve vojnike koji su bili na zvoniku seoske crkve, gdje su se bili ugnijezdili. Ona je spasila ivot i Dinku Kuzmaniu, koji je bio ranjen u nogu. Hrabra Marija je i jednoga i drugoga na vrijeme izvukla s mjesta na kom su bili na nianu neprijateljevih araca.

146

OVO JE ZAPISAO KURIR LUKA MARTINOVlC Ksenija izmi, etna bolniarka u etvrtom bataljonu Tree brigade, spasila je komesara i vod nika. Evo kako. Nijemci su im u jednoj borbi zali za lea i tako ih doveli u vrlo nezgodnu situaciju. Prijetila im je opasnost po ivot. Ksenija je bila jedina koja je to primijetila. Brzo se prebacila, prila napadau s de sne strane i pripucala. Nijemcima je to odvuklo po zornost na tu stranu, to su komesar i vodnik od mah iskoristili i pobjegli. * Evo jo jedne male autentine crtice iz brigad nog lista Pobjeda, koju je pribiljeila bolniarka Marija Hercegovac: U selu Veariima Prva eta Prvog bataljona Tree brigade bila se razmjestila po kuama. Bolni arka Prve ete bila sam ja, Marija Hercegovac. Odjednom vidim kako u susjednom selu jedan Nijemac sjedi pred kuom i zadovoljno trlja bradu. Odnekud opali baca. Nijemac pade mrtav. U istom trenutku iz kue izleti jo nekoliko neprijateljskih vojnika. Nastade borba, u koju se umijeae i neki nai borci koji su bili razmjeteni po kuama koje su gravitirale susjednom selu. Jedan borac je trebalo da doda municiju svojim drugovima preko zida. Od jednom se smrtno uplaio i pokolebao. Prila mu je naa bolniarka, moja drugarica Ivka, i vidjevi ka ko se borac pokolebao, prie mu i zaprijeti bombom traei da odmah izvri zadatak. I on ga izvri.
147

PRITAJIO SE LUKAVI BORAC

Ivo Zaradi je bio borac Druge ete Treeg ba taljona. U bici kod Zrmanje dobio je dunost pomo nika na mitraljezu arcu, i to u vrijeme dok su se vodile borbe za Prljevo. Za vrijeme borbi je pone stalo municije za mitraljez, ali on i Boo Gri nisu htjeli uzmai s poloaja. Tukui se kundacima i ime su stigli, poto su svladali vie neprijateljskih vojni ka, podlegli su kurumima. Kada je Gri pao mrtav, Zaradi, koji je takoe bio ranjen, ali ne tako opa sno, pritajio se, pokrio atorskim krilom i ostao da lei pravei se da je mrtav. Pod pokriva je ugurao i svoj vjerni pukomitraljez. Koliko je vremena tako ostao trpei bolove ni sam nije znao. Tek kad je neprijatelj protjeran s po loaja njegove jedinice i kada su mu prili borci i pruili mu prvu pomo shvatio je da je gotovo cijelu no i pola dana bio pod atorskim krilom. Sva srea, rana nije mnogo krvarila: valjda su hladnoa i ne prekidna kia pomogle da krvarenje stane. Znao sam da ete doi, drugovi radosno je govorio Ivo dok su mu previjali rane.

U brigadnom listu nije nitko potpi san pod ovim crticama iz borbe, ali na ovom posljednjem tekstu stoji ova napomena: Svjedok dogaaja Boo Palini, borac Treeg bataljo na Tree brigade.

148

POGOVOR

U obradi borbenog puta ove brigade Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije koristio sam se obim nom graom. U radu na knjizi pomogli su mi mnogi rukovodioci i borci brigade, a nekima od njih posebno sam zahvalan. To su drugovi Stanko Parma, Branko
Dude, Stevo Markovi, Vlado Bubi Vovo, Milan Pe si , Duje Basic, Ante Roje, Sreko Rei, Marinko Boji, Vicko Krstulovi, Ante Banina, Berislav Badurina, Vinko Brania, Ivo Purii i drugi. U istraivanju materijala i povijesne grae koristio sam ovu literaturu: Zbornik dokumenata i podataka NOR, tom V, knj. 133. Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 19411945, knj. 1. i 2. Zavrne operacije za osloboenja Jugoslavije 1944 do 1945. Oslobodilaki pohod IV armije na Trst. uro Kladarin: Slom IV i V neprijateljske ofenzive. Sutjeska, zbornik radova (prilozi V. Krstulovia, F. Vukovia i Branka Dude) Vladimir Dedijer: Dnevnik. Drago Gizdi: Dalmacija 1943. i Dalmacija 19441945. Neretva, zbornik, knjige 1, 2, i 3. (prilozi A. Roje, L. Reia i Obrada Egia) Todor Radoevi: Ofanziva za osloboenja Dalmacije Zbornik Narodnih heroja Jugoslavije Almanah Republika 19411961 (prilog J. Popovia) Arhiv Vojnog istoriskog instituta u Beogradu Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta SR Hrvatske Dokumentacija Muzeja revolucije u Splitu Fond CK SKJ u Beogradu
149

SADRAJ BRIGADA NARODNI HEROJ............................................. 5 Formiranje brigade u selu Zlopolju . . . . 5 Komandanti i komesari prekaljeni borci . . 8 Junatvo Joe Durbabe............................................................ 12 Na vratima Splita 1942.............................................................. 17 Podvig kod Svetog Martina..................................................... 20 Napad na blindirani vlak......................................................... 22 etnici majora Beovia.......................................................... 24 U SASTAVU DEVETE DALMATINSKE DIVIZIJE Pogibija narodnog heroja Steve Opaia Stevana . Usiljenim mar.em ka Neretvi................................................ 30 Na vrsnici.................................................................................. 32 Gostovanje komandanta Sreka Reia ... Brigada prenosi ranjenike.......................................................43 Dvjesta ranjenika na nosilima................................................46 Junatvo vodnika Marinovia................................................ 48 Vuk zalutao meu borce...........................................................49 Jedan drug je umro pod nosilima... . . . Kazivanje Duana Kostia....................................................... 53 Dvadeset partijskih elija........................................................54 U Nevesinju..................................................................................55 Stojte, ljudi, ne strijeljajte................................................... 57 26 27 36

51

IZ HERCEGOVINE U SANDAK............................................60 Mostobran na eotini............................................................... 62 Koa Popovi objanjava situaciju . . . . 65 Situacija se mijenja svakog sata............................................ 66 Ratni veterani iz Boljania......................................................68 Kazivanje Filipa Vukovia.............................................. 70 Posljednji dani brigade iz Zlopolja . . . . 73 OBNOVLJENA TREA BRIGADA (Od septembra 1943. do kraja rata) ... 75 U borbi za Split........................................................................... 78 Pohvala od Vrhovnog komandanta.......................................81 Strijeljanje komandanta i komesara Prvog bataljona 84 Pohvala od taba divizije......................................................... 86 Prvi bataljon u Drvaru............................................................. 88
150

Brigada je postala udarna........................................................90 Napad na Graac.........................................................................96 U BORBAMA ZA OSLOBOENJE DALMACIJE 99 Bombai u Livnu......................................................................... 100 Na redu je Duvno........................................................................102 Osloboenje Imotskog i borbe oko Knina . . . 105 Juria crvena pjeadija......................................................... 108 Malo je Nijemaca pobjeglo iz Knina . . . . 109 U borbi za osloboenje Mostara............................................. 112 U ULOZI POMORSKODESANTNE BRIGADE . 116 S Paga na Rab..............................................................................122 Iz borbi za Pag, Rab, Cres i Loinj . . . . 125 Desant na Istru............................................................................127 Osvajanje tvornice Elba u Trstu.........................................130 Talijanski antifaisti pomau..................................................133 PRILOZI IZ BRIGADNOG LISTA POBJEDA . 137 Crtice iz borbi Tree dalmatinske NOU brigade . 139 Kako se Mate Parina rvao s njemakim podoficirom 140 Kurir Bere zarobljava grupu Nijemaca . . . 142 Podvig arka Katavia..............................................................142 Junatvo odvane trojke.......................................................... 143 Kada ponestane municije......................................................... 144 Ovo je zapisao kurir Luka Martinovi . . . . 147 Pritajio se lukavi borac.............................................................148 POGOVOR.....................................................................................149

151

Recenzija BERISLAV BADURINA, general-major VINKO BRANIA, potpukovnik

*
Jezika redakcija MILINKO LUKOVIC

*
Naslovna strana ALEKSANDAR SVEDIC

*
Tehnika oprema MILUTIN SIJAKOVIC

*
Korekjtura URA OSTOJA

*
Tisak VJESNIK Zagreb