Ivan Lovrenevi

NOVI OVJEK
Prva knjiga

Izdaju: KRANI Zagreb, 2012. Besplatno izdanje

Sadraj
1. TRI UINKA NOVOG ROENJA ......................................................... 3 - Obnova duhovne bliskosti s Bogom - Povratak izgubljenog autoriteta - Prokletstvo starog i blagoslov novog ivota 2. ABRAHAMOVO POTOMSTVO .. 23 - Nasljeivanje osobina - Odlazak iz zaviaja - Obeanje potomka - rtvovanje Izaka 3. DAVIDOVO POTOMSTVO .. 37 - Boji izbor - Sindrom aulove vojske - ovjek velike vjere - Obeanje pobjede - Dobili smo pobjedu - Vodstvo u pobjedi - Ustrajnost u pobjedi - Sredstvo pobjede

Prvo poglavlje

TRI UINKA NOVOG ROENJA

Obnova duhovne bliskosti s Bogom
Na svoju sliku Bog je stvorio ovjeka. Na Boju sliku on ga je stvorio, muko i ensko ih je stvorio. (Postanak 1:27)

ovjekov nastanak nije plod sluajnosti ili evolucijskog razvoja. On je Boje stvorenje. Hebrejska rije radah koja je prevedena kao slika znai sjena, slinost, odsjaj. Isus kae da je Bog Duh. (Ivan 4:24) Iako je stvoreno bie, ovjek je od iste vrste kao Bog, tj. duhovan je. On je duhovno bie koje ima duu i ivi u tijelu. Svaki od sastavnih dijelova ima nezamjenjivu ulogu i vanost u ovjekovom ivotu. Ipak, duh je najvaniji dio njegove osobnosti zato to jedini moe uspostaviti odnos s Bogom. Apostol Pavao takoer spominje tri sastavna elementa ljudske osobnosti: I neka se cijelo vae bie - DUH, dua i tijelo - sauva besprijekorno za dolazak Gospodina naeg Isusa Krista. (1. Solunjanima 5:23) Biblija ljudski duh naziva i srcem, a u Novom savezu koristi se izraz nutarnji ovjek. U knjizi e takoer biti koriteni navedeni izrazi. Oni oznaavaju isti pojam - ljudski duh. Izrazi kao to su novi i stari ovjek oznaavaju novu (obnovljenu) ili staru (grenu) narav ljudskog duha. U inu stvaranja ljudske vrste sudjelovala je Boja rije. Pismo kae da je Bog rekao: 'Nainimo ovjeka na svoju sliku'. (26) To je vrlo vana spoznaja zato to je ljudska duhovna priroda, kao i zajednitvo sa Stvoriteljem, bilo povezano i uvjetovano s ozbiljnim prihvaanjem, sluanjem i izvrenjem Njegove rijei. Ovo su kljune upute koje je Bog rekao ovjeku kao preduvjet blagoslovljenog ivota: Jahve, Bog, zapovjedio je ovjeku: 'Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusi, zacijelo e umrijeti!' (2:17) Pojavu sotone u edenskom vrtu Biblija biljei u treem poglavlju Knjige Postanka. U prvom stihu vidimo da je zmija bila lukavija od svih zvijeri koje je Jahve, Bog,
3

stvorio. Knjiga Otkrivenja takoer prikazuje sotonu kao velikog Zmaja, staru Zmiju koja se zove avao - sotona, zavodnika cijelog svijeta. (12:9) Iako je Biblija koristi kao presliku zla, ona sama po sebi nije zla ivotinja. Bog je prokleo zmiju zato to je bila sotonin instrument. Za prikaz sotone i demonskih sila u Pismu se koriste i ove ivotinjske vrste: lav (1. Petrova 5:8) i korpion (Luka 10:19). U mnogim kulturama i religijama ljudi ive pod vlau zlih duhovnih sila koje one simboliziraju. Sotona je duh snane razorne moi. U Knjizi o Jobu opisan je kao bie zvano Levijatan, od ijeg pogleda ovjek pogiba. (41:1) Ipak, njegov prvi zabiljeeni nastup u edenskom vrtu bio je lukav i diplomatski profinjen, izveden u rukavicama. On u tadanjem svijetu nije imao autoritet nad Bojim stvorenjima. Iako je bio prisutan, prvim ljudima nije mogao nanijeti nikakvo zlo. Njihov duh bio je u ispravnom odnosu sa Stvoriteljem, a u takvom stanju bili su nedodirljivi za njegov zli utjecaj.
POSLUNOST BOJOJ RIJEI BILA JE TEMELJ ZAJEDNITVA I PREBIVANJA NJEGOVE PRIRODE U LJUDSKOM DUHU.

Upravo je zato sotonin napad bio usmjeren na ruenje temelja ispravnog odnosa izmeu Boga i ovjeka. Prve rijei koje je uputio Evi bile su: Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu? (3:1) On je dobro znao da je Bog zabranio uzimanje plodova samo s drva spoznaje dobra i zla, a ne sa svog drvea u vrtu. Eva ga je ispravila i upravo mu to navela u odgovoru, uz napomenu da ga ne smiju dirati i jesti, jer e umrijeti. (3:2,3) Smrt na koju je Bog upozorio ljude nije bila tjelesne, nego duhovne naravi. Poslije se pojavila i tjelesna smrt kao pratea pojava raspadljivosti koja je zahvatila sva stvorenja. Bilo bi najbolje da je Eva na ovoj toki zavrila razgovor sa sotonom, ali on je bio vrlo uporan i odluan u svojoj zavodnikoj nakani. Okomio se na posljedicu neposluha Bojoj rijei. Iako im je Bog rekao da e umrijeti okuse li plod sa zabranjenog stabla, sotona im je rekao: Ne, neete umrijeti! (3:4) Ve u nastupnom govoru vidimo da je njegov pokuaj bio usmjeren na stvaranje krive slike o Bogu. On im je parafrazirano poruio ovo: Bog vam nije ozbiljno uputio upozorenje o smrti! Za prve ljude ovo je bila novonastala okolnost. Nikad prije nisu susreli duhovnu silu koja preispituje autoritet Boje rijei. Vidjevi da oklijevaju i razmiljaju o njegovoj ponudi, sotona je izvadio najjau kartu iz rukava: Nego, zna Bog, onog dana kad budete jeli s njega otvorit e vam se oi, i vi ete biti kao bogovi,
4

koji razluuju dobro i zlo. (3:5) On ih nije pozvao na otvoren neposluh jasno objavljenoj Bojoj volji. Nije im rekao ovako: Otvoreno kaite Bogu da ga vie ne elite sluati i prekinite svaku vezu s Njim! Takvim pristupom sigurno ne bi ostvario prieljkivani cilj. Zato im je neposlunost umotao u neodoljivu ponudu da postanu boanstvo ravno Bogu. To je bila toka na i njegove podle prijevare. Naalost, Eva je naivno nasjela. U nastavku vidimo da je ena vidjela da je stablo dobro za jelo, zamamljivo za oi i poeljno za mudrost: ubrala je njegov plod i pojela. Dala je i svom muu, koji je bio s njom, pa je i on jeo. (3:6) Boje upozoravajue rijei da e ljudi umrijeti u onaj dan kad pojedu plod sa stabla spoznaje dobra i zla ostvarile su se u potpunosti. Adam i Eva izgubili su zajednitvo s Bogom, a usporedno se promijenilo i njihovo duhovno stanje. Sotonina duhovna narav zagospodarila je njihovim nutarnjim biem. Njegov naum unitenja ljudskog roda bio je lukavo smiljen, s dugoronim ciljevima. Potomci nasljeuju osobine svojih predaka. To je vrlo vaan duhovni zakon i zato e vie puta biti spomenut u knjizi. Pavao kae: Prema tome, kao to je po jednom ovjeku grijeh uao u svijet, a po grijehu smrt, tako je smrt prela na sve ljude, jer su svi sagrijeili. (Rimljanima 5:12) Adamov grijeh prouzroio je da sotonina duhovna priroda domino efektom zagospodari srcem svakog ovjeka. Iako to zvui nepopularno, svatko od nas dolazi na svijet duhovno mrtav za Boje stvari, a istovremeno otvoren i prijemljiv za zle duhovne sile koje vladaju svijetom. Za veinu ljudi to je sablanjiva istina koju nevoljko prihvaaju. Puno im je prihvatljivije vidjeti sebe kao dobrog ovjeka koji samo tu i tamo pogrijei. To je opasna obmana koju kroz svaku svjetsku religiju, kao i one s kranskim predznakom, iri duh samopravednosti. Tono je da odreen splet okolnosti i dogaaja moe utjecati na pogoranje ljudske naravi. Unato tome, uzroke ljudske grenosti ne bi trebali traiti prvenstveno u nepovoljnim okolnostima i dogaajima. Oni se kriju puno dublje, u naslijeenoj duhovnoj prirodi koja se ne eli i ne moe pokoriti Bojoj volji (Rimljanima 8:7). Razorna snaga duhovne smrti oitovala se na primjeru prve generacije Adamove i Evine djece. Kajin je u srcu gajio mrnju prema Abelu, iju je rtvu Bog blagonaklono prihvatio, a njegovu odbio. Okrutno je ubio mlaeg brata i slagao Bogu da ne zna gdje se nalazi. Ubojstvo i la su dvije prepoznatljive avlove karakterne crte vidljive u svim njegovim djelima. Isus kae da je avao ubojica ljudi od poetka i nije stajao vrsto u istini, jer u
5

njemu nema istine. Kad govori la, govori svoje vlastito, jer je laac i otac lai. (Ivan 8:44) U Noino vrijeme izopaenost je dostigla takve razmjere da su Boji sinovi (podrijetlo nepoznato) poeli imati odnose sa enama. Ljudi roeni iz tog neprirodnog odnosa zvali su se Nefili (Postanak 6:4). Bog je zaustavio irenje izopaenosti unitivi potopom nepopravljivo pokvarenu generaciju, ukljuujui biljni i ivotinjski svijet. Naalost, u tom trenutku nije postojala druga mogunost. Biblijsko spasenje vrti se oko osi stvaranja novog ovjeka koji e biti u ispravnom duhovnom odnosu s Bogom. Ulogu predvodnika nove generacije ljudi nije mogao preuzeti nitko drugi nego Isus Krist. Pavao ga naziva novim Adamom koji je IVOTVORNI DUH. (1. Korinanima 15:45) Stvaranje novog ovjeka moralo je biti zapoeto plaanjem duga koji je ostavio stari. Kao i sve drugo, tako i svjestan ostanak u stanju duhovne smrti ima svoju cijenu. To je biblijska poruka s kojom se greni ljudi uglavnom izbjegavaju suoiti. Pavao jasno kae da je plaa grijeha smrt. (Rimljanima 6:23)
U STANJU DUHOVNE SMRTI SVAKI OVJEK ZA VRIJEME IVOTA U VEOJ ILI MANJOJ MJERI TRPI POSLJEDICE OSOBNE GRENOSTI. NAJSTRANIJU CIJENU PLATIT E U VJENOSTI KAD E BITI ZAUVIJEK ODBAEN OD BOJEG LICA.

Isusova zastupnika smrt na kriu i uskrsnue od mrtvih bili su jedini nain da dug starog ovjeka prema zahtjevima boanske pravednosti bude u potpunosti isplaen. ovjek je trodimenzionalno bie i naplata grijeha morala je biti izvrena na duhu, dui i tijelu. U Poslanici Hebrejima itamo da bez prolijevanja krvi nema oprotenja. (9:22) Posljedica duhovne smrti bila je i tjelesna smrt. Krv je ivotna tekuina tijela. Njeno prekomjerno prolijevanje uzrokuje tjelesnu smrt. Petar kae u prvoj poslanici da je Isus bio ubijen u tijelu. (3:18) Usmrivanje Njegovog tijela izvreno je okrutnim razapinjanjem na kri. Krv koja je tekla iz Isusovog tijela pribavila nam je oprotenje grijeha (Hebrejima 9:22), vjeni otkup (Hebrejima 9:12), oienje savjesti za sluenje ivom Bogu (Hebrejima 9:14), posveenje i Novi savez (Hebrejima 10:29), kao i pribliavanje Bogu (Efeanima 2:13). Tjelesna smrt bila je uvod u stanje duhovne smrti. Iako je ivio bezgrenim ivotom, Isus je ivot zavrio natovaren svim grijesima Adamovih potomaka. Pavao kae da je Bog njega koji je bio bez ikakvog grijeha uinio grijehom umjesto nas. (2. Korinanima 5:21) U tim stranim trenucima izmeu Isusa i grijeha stajao je znak jednakosti. Naem tjelesnom umu
6

nemogue je dokuiti razmjere onog to se dogodilo. To treba biti prihvaeno jednostavnom vjerom srca. Njegov nutarnji ovjek bio je privremeno duhovno mrtav i iskusio je najstraniju moguu kaznu; stvarnost vjene odvojenosti od Boga. Petar dokazuje da je Isusov nutarnji ovjek (duh) privremeno bio prisutan u dimenziji vjenosti bez Boga (boravite mrtvih). On citira Davida koji je proroki vidio dogaaje vezane za Kristovo uskrsnue od mrtvih: ak e mi i tijelo poivati u sigurnosti, da me nee ostaviti u boravitu mrtvih, niti dopustiti da tvoj svetac istrune. (Djela 2:26,27) Nakon to je Isus platio cijenu ljudskog grijeha na svim razinama njegovog bia (duh, dua i tijelo), sila uskrsnua poela je postupno oivljavati Krista. Nadalje, apostol kae u prvoj poslanici da je Krist OIVIO DUHOM. (3:18) Paklene sile htjele su ga vjeno zadrati u zagrljaju duhovne smrti, ali Bog ga je uskrsnuo i oslobodio od lanaca smrti zato to nije bilo mogue da ga smrt zadri u svojoj vlasti. (Djela 2:24) Sila uskrsnua oivila je i Kristovo tijelo koje je lealo u grobu. Uenici su imali velikih potekoa u razumijevanju svrhe uskrsnua, iako su bili zadnji od kojih bi se to oekivalo. Naposljetku, bili su najblii Isusu. Unato tome, sumnjiavo su promatrali Uitelja koji im je rekao: Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema meso ni kosti, kao to ih ja imam. (Luka 24:39) Najvei skeptik meu uenicima bio je Toma. Njemu je Isus doslovno ponudio da stavi svoje ruke u rane na Njegovom tijelu kako bi se uvjerio u stvarnost uskrsnua (Ivan 20:27). Isus Krist je prvijenac generacije novih ljudi. U Poslanici Hebrejima pie: Zbilja, komu od anela je ikad rekao: 'Ti si moj Sin; ja sam te danas rodio?' (1:5) Mi smo pozvani slijediti Isusov primjer. Nikodem je bio prvi ovjek koji je iz Isusovih usta uo poziv na novo roenje: Zaista, zaista, kaem ti, tko se ne RODI ODOZGOR, taj ne moe vidjeti Boje kraljevstvo. (Ivan 3:3) Grka rije eido koja je prevedena kao vidjeti znai razumjeti, biti svjestan neega, uzeti u obzir, osjeati, razmisliti. Nikodem je mislio da ovjek treba dva puta biti roen prirodnim putem i zaudio se. Meutim, Isus mu je pojasnio da On ne ui prirodno roenje od tijela, nego roenje od Duha. Svejedno, na kraju razgovora pitao je Isusa: Kako to moe biti? (9) On je bio istaknut uitelj u Izraelu i priznati duhovni autoritet, ali svejedno nije razumio reeno. Imao je biblijsko znanje, mogao je napamet citirati cijelo Pismo, ali nije bio roen od Duha. Treba naglasiti da je unato svemu bio pritajeni simpatizer Isusovog uenja.
7

U petom stihu Isus govori vano otkrivenje vezano za ulazak u Boje kraljevstvo: Zaista, zaista, kaem ti, tko se ne RODI OD VODE I DUHA SVETOGA, taj ne moe ui u Boje kraljevstvo. Grka rije eiserchomai koja je prevedena kao ui znai poeti postojati, ui u ivot, nastupiti, javno sudjelovati, ui. Niti jedan ovjek ne moe popraviti naslijeenu duhovnu narav grenika odvojenog od Boga i ropski podreenog sotoninoj duhovnoj vlasti.
UKOLIKO ELIMO UI U BOJE KRALJEVSTVO, NAE GRENO SRCE MORA BITI PREPOROENO DJELOVANJEM SVETOG DUHA. TO JE ABECEDA SPASENJA U KRISTU!

Pavao kae da ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, ve

NOVI STVOR. Svima koji budu ivjeli po ovome mjerilu - Bojem

Izraelu - mir i milosre. (Galaanima 6:15,16) Novi ovjek jedino je prihvatljivo mjerilo Bojeg kraljevstva i On nas poziva da ponemo ivjeti prema njemu. Svako ljudsko nastojanje opravdanja, spasenja ili promjene nema nikakvih izgleda i unaprijed je osueno na propast. Ono pred Bogom ne vrijedi nita, kao to i Pavao kae. Spasenje Isusa Krista temelji se na korjenitoj promjeni duhovne naravi u ljudskom srcu. Pavao to ovako opisuje: Dakle, ako je tko u Kristu on je NOVI STVOR, STARO JE NESTALO, NOVO JE NASTALO. (2. Korinanima 5:17) Nestajanje starog i nastajanje novog proces je koji se treba odviti u svakom ovjeku. Bez toga iskustva ne moe se ui u kraljevstvo. Prvi ljudi stvoreni su na Boju duhovnu sliku (Postanak 1:27), ali padom u grijeh sotonina priroda porobila je njihovo srce. Vie nisu odraavali narav svog Stvoritelja, nego su sve vie poeli sliiti novom gospodaru, izvravajui njegovu volju. Novo roenje vraa stvari na poetak. Pavao kae da je NOVI OVJEK stvoren na Boju sliku, u istinskoj pravednosti i svetosti. (Efeanima 4:24) Novi ovjek potpuna je suprotnost starom u svim podrujima. Pogledajmo s kakvom svrhom nas je Bog uinio novim ljudima: Njegovo smo, naime, STVORENJE, stvoreni u Kristu Isusu zbog djela ljubavi koja je Bog unaprijed pripremio da u njima ivimo. (Efeanima 2:10) Stari ovjek poeo je initi svoja djela onog trenutka kad je stupio na pozornicu. Adam i Eva poeli su se u strahu skrivati od Boga im su sagrijeili. Adam je svoj postupak pravdao eninim nagovorom. Vidjeli smo da je Kajin nemilosrdno i muki ubio brata Abela i lagao Bogu, pretvarajui se da ne zna gdje se brat nalazi. Takoer, ne moe initi djela ljubavi, zato to je mrnja dio njegovog karaktera i djelovanja. Zato se ljudi mrze na rasnoj, nacionalnoj,
8

vjerskoj, drutvenoj, portskoj ili bilo kojoj drugoj osnovi? Razlog je taj to su duhovno mrtvi i njihovim srcima vlada mrnja koju sotona potpiruje prema potrebi ostvarivanja svojih zlih ciljeva. Novi ovjek plod je Boje ljubavi koju je dokazao rtvovanjem svojeg Sina za nae spasenje. Pavao kae da su sve zapovijedi sadrane u ovoj rijei: 'Ljubi svojeg blinjega kao samog sebe!' Ljubav ne ini zlo blinjemu. Dakle: ljubav je ispunjeni Zakon. (Rimljanima 13:9,10) Mnogobrojna su djela ljubavi novog ovjeka koja je Bog unaprijed pripremio da u njima ivimo. Kako rastemo u Kristu sve vie prepoznajemo potrebe drugih ljudi. Nismo vie usmjereni samo na sebe, zato to je sada Boja ljubav po Svetom Duhu izlivena u nae srce (Rimljanima 5:5). On nam skree pogled na to da bolesnicima treba ozdravljenje, zarobljenicima osloboenje, alosnima utjeha, beznadnima nada, tunima radost, osamljenima drutvo, besciljnima cilj, onima koji su u tami svjetlo i dr. Stari ovjek ivi u duhovnoj tami, iako svuda oko sebe vidi lani sjaj svjetala ovog svijeta. On u sebi nema boanske duhovne svjetlosti i bjei u tamu na sam spomen svjetla. Upravo to stanje opisano je u Knjizi o Jobu: Ima onih koji mrze svjetlost, ne priznaju njezinih putova niti se dre njezinih staza. (25:13) Isus kae da se u ovome sastoji sud: Svjetlo je dolo na svijet, a ljudi su vie voljeli tamu nego svjetlo, jer su im djela bila zla. Svatko tko ini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela. (Ivan 3:19,20) U Drugoj poslanici Korinanima itamo Pavlove rijei: Zbilja, Bog koji je zapovjedio: 'Neka iz tame zasvijetli svjetlo', on je zasvijetlio u NAIM SRCIMA da osvijetli spoznaju Boje slave na Kristovom licu. (4:6) Ivan ovako opisuje Isusa: Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakog ovjeka, dolo je na ovaj svijet. (1:9) Tama (staro) je nestala, a novo (svjetlo) se pojavilo u naem duhu dolaskom novog ovjeka. Duhovno mrtvi ljudi izgubljeni teturaju i spotiu se u tami koja vlada svijetom. Svjetlost je neophodan imbenik sigurnosti. Isus kae: Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno nee ii po tami, nego e imati svjetlo koje vodi u ivot. (Ivan 8:12) Novi ovjek ima svjetlo i ne moe se izgubiti na putu spasenja. On uvijek sigurno hoda u Kristu i ne spotie se na postavljene prepreke. Stari ovjek doslovno mrzi Boju rije, prezire je, ismijava i omalovaava. Takav stav naslijedio je od svog duhovnog oca sotone. Isus je rekao religioznim ljudima da ga ele ubiti, jer njegova rije ne prodire u njih. (Ivan 8:37) To ih je naljutilo, ali vanjski oblik pobonosti ne moe prevariti Boje oko koje vidi
9

stanje srca. Iako su u javnosti slovili kao ljudi koji slue Bogu, u pedeset devetom stihu vidimo da su suoeni s Isusovim istinitim rijeima digli kamenje da ga bace na njega. Otkud je dola ta iznenadna pojava u ponaanju? Naime, prije ili kasnije duhovna narav pokae se u pravom izdanju. Pavao kae da se njegov NUTARNJI OVJEK u veselju slae s Bojim zakonom. (Rimljanima 7:22) Svijetom vlada predrasuda koju sotona brino njeguje, da je ivot s Kristom duhovna tlaka, mukotrpna obaveza s velikim 'Ne' predznakom. Novi ovjek ne ivi u 'Nemoj ovo ili ono initi!' duhovnom sustavu. To je demonska la koju trebamo odbaciti.
NOVI OVJEK VOLI BOJU RIJE I RADOSNO JE IZVRAVA. NITKO MU ZA TO NE TREBA DAVATI POSEBAN POTICAJ.

Novi ivot s Kristom nije suhoparno (legalistiko) provoenje zakonskih propisa, ve blizak odnos izgraivan meusobnom ljubavlju i potovanjem. Pavlov ivot poslije obraenja bio je ivo svjedoanstvo te istine. On nikada ni od koga nije skrivao narav svog odnosa s Kristom. Svoju ljubav prema Spasitelju ak je usporedio s odnosom gospodara i roba (2. Timoteju 1:8). Moramo ispravno shvatiti kontekst reenog. On je bio dragovoljan, a ne prisilan rob. Sve je podredio Kristovoj upravljakoj vlasti zato to je shvatio da na nebu ili zemlji nema vee vrijednosti od zajednitva s Gospodinom.

Povratak izgubljenog autoriteta

A svima koji su ga primili dao je vlast da postanu Boja djeca; onima koji vjeruju u njegovo ime, koji nisu roeni ni od krvi, ni od tjelesne volje, ni od mueve volje, nego od Boga. (Ivan 1:12,13)

U Bojem vjenom naumu ljudski rod bio je predvien za vladanje nad Zemljom. U najavi stvaranja prvih ljudi, Bog je rekao da e oni gospodariti morskim ribama, nebeskim pticama, stokom - svom zemljom - i svim gmizavcima to puze po zemlji. (Postanak 1:26) Prehrana je bila osigurana svim biljem to se sjemeni po cijeloj zemlji i svim plodonosnim stablima to u sebi nose svoje sjeme. (29) Iz ovog stiha saznajemo da je ljudski rod do pojave grijeha konzumirao iskljuivo hranu biljnog podrijetla. Dakako, nakon pada u grijeh stanje je promijenjeno. Hrana ivotinjskog
10

podrijetla postala je sastavan dio ovjekove prehrane (Postanak 9:3-5). Prvi ljudi bili su blagoslovljeni na svim ivotnim podrujima. Reeno im je da se plode, mnoe, napune zemlju i podloe je sebi. (28) U nastavku stiha vidimo da je podlaganje Zemlje ukljuivalo vladanje nad ribama, pticama u zraku i svim ivim stvorovima to puze po zemlji.
AUTORITET JE DELEGIRANA VLAST PRENESENA NA PROVODITELJA.

U ovom sluaju Bog ga je predao Adamu i Evi kako bi vladali. Predaja autoriteta ujedno je znaila i predaju potpune odgovornosti za njegovo koritenje. Ljudima je to kroz povijesne epohe uglavnom teko razumjeti i prihvatiti, ali Bog ni u kojem sluaju nije bio odgovoran za daljnji nepovoljan razvoj dogaaja. Prvi ljudi imali su slobodu izbora. Sotona je to vrlo dobro znao kad je kovao zle naume za unitenje ljudskog roda. Izabravi neposlunost, umrli su duhovno. Ono to je Bog ljudima predao u ruke postalo je sotonino vlasnitvo. Naalost ovjek nije izgubio samo duhovnu bliskost sa Stvoriteljem, ve i povjeren autoritet. Iskuavajui Isusa u pustinji, avao ga je odveo visoko i pokazao mu u tren oka sva kraljevstva ovog svijeta. (Luka 4:5) Ovu predstavu izveo je s jasnom namjerom: Dat u ti svu vlast nad njima i rasko koja im pripada, jer je meni predana i dajem je komu hou. Dakle, sva e pripasti tebi ako mi se pokloni. (6,7) Iako je otac svih lai, sotona je ovdje rekao istinu. Dakako, on ju je vjeto izvadio iz konteksta Boje volje i stavio u slubu lai, kao to uvijek ini. Naoko velikoduno ponudio je Isusu autoritet koji je prijevarom naslijedio od prvih ljudi. Njegova drskost bila je bezgranina zato to je kao uzvratnu uslugu traio tovanje od Bojeg Sina. Na tu drsku ponudu dobio je primjeren odgovor: Stoji pisano: 'Gospodaru, svojem Bogu, klanjaj se i jedino njemu slui.' (8) Sve do trenutka uskrsnua Krista od mrtvih, sotona je legalno vladao ljudskim rodom. Pavao ga naziva bogom ovog svijeta koji je ljudima potpuno oslijepio nevjerniku pamet. (2. Korinanima 4:4) Duhovno mrtav ovjek ni u kojem sluaju ne moe imati autoritet zato to ga avao ivog dri u ropstvu da izvrava njegovu volju. (2. Timoteju 2:26) Moto ivi kako hoe opasna je zabluda proizvedena jo u edenskom vrtu, pozivom na samovolju, buntovnost i neovisan ivot spram Boje suverene vlasti. ovjek duhovno odvojen od Boga ivi kako avao hoe, bio toga svjestan ili ne. On nije svoj gospodar kako to u zavedenom stanju naivno misli, nego sotonin bespomoan rob.
11

Povijest ljudskog roda dokazuje da toga uglavnom nije svjestan. Stari ovjek je nepopravljivo lo. Zato je promjena stanja bila uvjetovana stvaranjem novog ovjeka. Najopasnija zabluda ljudske religije jest pokuaj popravljanja starog ovjeka kroz unutarnje preispitivanje i traenje snage da se ini dobro, a ne zlo. Isus je kao drugi Adam doao u posjed izgubljenog autoriteta u skladu s Bojom voljom. Stvaranje novog ovjeka ukljuivalo je i predaju autoriteta u njegovo vlasnitvo. U prethodnom poglavlju vidjeli smo uinke Kristovog uskrsnua na promjenu duhovnog stanja novih ljudi. Boj je voen i za povratak autoriteta. Pavao kae da je Isus po tijelu roen od Davidovog potomstva, a uskrsnuem od mrtvih pokazao se sa silom i autoritetom da je Boji Sin. (Rimljanima 1:3,4) Autoritet je osvojen u estokom dvoboju protiv demonske vojske. Poraeni robuje pobjedniku! Smrt nije mogla zadrati Isusa u svojoj vlasti. Ivan je imao viziju uskrslog Isusa na otoku Patmosu. Tamo je uo Gospodinove rijei: Nemoj se bojati! 'Ja sam prvi i Posljednji', Onaj koji ivi! Bio sam mrtav, ali, evo, ivim u vijeke vjekova i imam kljueve smrti i podzemlja. (Otkrivenje 1:17,18) Kljuevi simboliziraju duhovni autoritet i nalaze se u Isusovim rukama. On je prvijenac novog stvorenja. Ono je iskljuivo Njegovom zaslugom vraeno na Adamov poloaj prije pada u grijeh. Tu se susreemo s Bojim naumom prijenosa autoriteta na Kristovo duhovno tijelo. To je polazna toka spoznaje ovog predmeta i zato vrlo pozorno moramo upoznati cjelokupnu batinu koju smo Bojom milou naslijedili u Kristu. Ivan kae da je Bog svima koji su ga primili dao autoritet da postanu Boja djeca, onima koji vjeruju u njegovo ime, KOJI NISU ROENI ni od krvi, ni od tjelesne volje, ni od mueve volje, nego OD BOGA. (1:12,13) Grka rije exousia koja je prevedena kao autoritet znai usmjereni utjecaj, nadnaravna sila, sposobnost djelovanja, mo. Predmet autoriteta neizostavno povezujemo sa injenicom da nas duhovno roenje u Kristovo tijelo ini Bojom djecom. Pavao kae da sam Duh svjedoi zajedno s NAIM DUHOM da smo Boja djeca. (Rimljanima 8:16) Zato nam Sveti Duh daje tu vrstu svjedoanstva? Vidjet emo koliku mu vanost pridaje Pismo. Uskrsli Krist rekao je Mariji iz Magdale da uenicima prenese ovu poruku: Uzlazim svojem Ocu i vaem Ocu, svome Bogu i vaem Bogu. (Ivan 20:17) Stari ovjek duhovno je odvojen od Boga i nema bliskost s Njim. Iako naelno vjeruje u Njegovo postojanje, zamisao o odnosu otac - dijete potpuno mu je strana i
12

nezamisliva. Zato neprijatelj eli da i kao novi ljudi zadrimo takav stav. Ponekad naalost nasjednemo toj podvali i sumnjamo u svoj poloaj, ali mi moramo vjerovati Isusovim rijeima.
UKOLIKO ON KAE DA JE BOG I NA BOG I NA OTAC, ONDA SE NE MOE DOGODITI DA S NAMA POSTUPA DRUGAIJE NEGO S ISUSOM ZA VRIJEME NJEGOVE ZEMALJSKE SLUBE.

Moda nam to zvui predobro da bi bilo istinito, ali upravo u tome najee i jest nevolja. Tjelesna narav puno lake razumije i prihvaa negativne stvari, za razliku od onih blagoslovljenih koje dolaze od Boga. Razlog je taj to svijetom vlada zla duhovna sila negativnog predznaka, a ona donosi takvu projekciju. Autoritet identiteta temelji se na Pavlovoj ocjeni da smo mi udovi Kristovog tijela. (Efeanima 5:30) Apostol upotrebljava usporedbu s tijelom kako bi nam olakao razumijevanje nae nove duhovne osobnosti. Zanimljivo je kako ovjek u palom stanju gotovo nesvjesno prihvaa negativan identitet koji mu namee duh ovog svijeta. To je toliko snaan utjecaj da je potrebno vrijeme kako bismo ga se oslobodili i u duhovno obnovljenom stanju. Ovo je podruje najeeg sukoba u kranskom ivotu, posebno primjetno u misaonom podruju. Sveti Duh je kroz proroka Izaiju najavio ostvarenje Bojeg nauma; stvaranje novih ljudi u Kristu: Sinove mi dovedi izdaleka, i moje keri s kraja zemlje, sve koji se zovu mojim imenom, koje sam STVORIO NA SVOJU SLAVU, koje sam SAZDAO I NAINIO. (43:6,7) Kad kaemo da demoni drhte od straha pred silom Isusovog imena, onda jednako moramo vjerovati da drhte i pred nama zato to se zovemo Njegovim imenom. Mi smo u Kristu. Imamo li otkrivenje toga i djelovanje prilagoeno novom identitetu, tad emo biti prepoznati i uvaeni u duhovnom svijetu. Demon kojeg su Skevini sinovi pokuali istjerati iz opsjednutog ovjeka poznavao je Pavla, ali njih je sramotno ponizio (Djela 19:13-16). Apostol kae da nas je Bog uskrsnuo zajedno s Kristom i s njim nas je postavio na nebesima. (Efeanima 2:6) Nije mogue sagledati Boje naume za nove ljude bez otkrivenja da smo u Kristu postavljeni na zapovjedno mjesto Bojeg kraljevstva. Stari ovjek je prizemljen i osuen na podreen poloaj. Novo roenje mijenja nau perspektivu pogleda, razmiljanja i djelovanja. Tako bi u svakom sluaju trebalo biti ukoliko imamo ispravno duhovno razumijevanje Pavlovog uenja. Autoritet u Kristu ogranien je svrhom i razinama upotrebe. Prema uenju Pisma obuhvaa dva osnovna podruja primjene:
13

svakodnevan ivot i slubu propovijedanja Evanelja. Crta koja ih dijeli je vrlo tanka, ali ipak dovoljno uoljiva svakom tko je eli vidjeti. Neuoavanje proizvodi nepotrebnu zbrku i tetne posljedice u duhovnom ivotu. Jamstvo ispravne primjene autoriteta jest upoznavanje s uenjem Boje rijei. Upravo je podruje autoriteta vjernika proarano nekim uenjima koja vjerojatno jesu dobronamjerna, ali nisu utemeljena na Pismu.
AUTORITET NOVOG SAVEZA JE DUHOVNA MO PRENESENA S KRISTA (GLAVE) NA NJEGOVO DUHOVNO TIJELO (CRKVA). PRIMILI SMO GA DA BISMO STVARNOST KRISTOVE POBJEDE PRENIJELI IZ NEVIDLJIVE DIMENZIJE U VIDLJIVU.

Pavao kae da e mnogo sigurnije oni koji primaju izobilje milosti i dar pravednosti vladati u ivotu po jednome - Isusu Kristu. (Rimljanima 5:17) Grka rije basileuo koja je prevedena kao vladati znai biti kralj, gospodariti, upravljati. Pavao koristi izraz: ... mnogo e sigurnije ... zato to nas eli ohrabriti da bez ikakvog sustezanja ili pritajene sumnje povjerujemo i u ostatak njegove izjave. ivimo li u sigurnosti, tad i vjera u vladanje ivotom po Isusu Kristu donosi prieljkivane plodove i ostvaruje svrhu naeg postojanja. Smisao otkupljenja vidimo u Pavlovim rijeima da nas je Otac istrgnuo iz autoriteta tame i prenio u kraljevstvo svog ljubljenog Sina. (Koloanima 1:13) Sotona je mogao vladati naim ivotom zato to smo u stanju duhovne smrti bili podloni njegovom autoritetu. Otac nas je doslovno istrgnuo iz smrtonosnog stiska tame. Ulaskom u Krista postali smo podloni Njegovom autoritetu. To nam omoguava da postanemo njegovi korisnici. Trenutno se u svijetu susreu i meusobno bore autoriteti sotoninog i Kristovog kraljevstva.
KRISTOV JE NEUSPOREDIVO MONIJI I ZATO AUTORITET NIEG POLOAJA I MOI MORA USTUKNUTI I PRIZNATI PREDNOST VIEM I JAEM.

Autoritet svakodnevice esto je isprepleten s podrujem slube propovijedanja Evanelja, ali ipak ima neke posebnosti. Za razliku od slube, autoritet svakodnevnog ivota moemo primjenjivati iskljuivo u djelokrugu naeg ivota (duhovni rast, obrana protiv zla, posveenje, obitelj, posao i dr.). Mi u odreenim trenucima moemo i moramo odluno stati u autoritetu protiv neprijateljske sile koja nam pokuava ukrasti Boje blagoslove ili nas onemoguava u njihovom primanju. To je ispravan postupak zato to smo pozvani vladati ivotom u Kristu.
14

Ivan kae u prvoj poslanici da je jai onaj koji je U NAMA od onoga koji je u svijetu. (4:4) Mi smo ljudi koji smo uskrsnuti s Kristom i postavljeni na zapovjedni poloaj Bojeg kraljevstva. Upravo zato moemo odluno i hrabro rei: Sotono, u autoritetu Isusovog imena slamam tvoj pokuaj da me uniti! Uinimo li to vjerom, tad e autoritet jaega koji je u nama preuzeti duhovnu upravu nad onim podrujem gdje ga primjenjujemo. To podrazumijeva da onaj koji je u svijetu (sotona) ne moe vladati tamo gdje Krist vlada. Dva autoriteta ni u kojem sluaju ne mogu vladati istovremeno na jednom ivotnom podruju. Prvo po vanosti podruje primjene autoriteta jest vladanje nad starim ovjekom (grenom prirodom). Pavao kae da je propovijedanje o kriu ludost za one koji propadaju, a za nas koji se spaavamo Boja je sila. (1. Korinanima 1:18) O Isusovoj zastupnikoj smrti na kriu moemo imati samo ova dva stava: smatrati ju bezvrijednom ludou ili vjerovati da je neograniena Boja sila za nae cjelokupno spasenje u Kristu. Prvi korak u primjeni autoriteta jest upiranje pogleda na ono to je Isus na kriu uinio sa starim ovjekom. Nemojmo gledati u duhovnom smislu lijevo ili desno, nego uprimo pogled u raspetog Krista. Pavao kae: Ovo znamo: NA JE STARI OVJEK razapet zajedno s Isusom da se uniti ovaj GRENI OVJEK, tako da vie ne robujemo grijehu. (Rimljanima 6:6) U slobodnom prijevodu pie: Znamo da je NA STARI IVOT razapet na kriu s Kristom, kako bi NAE GRENE ELJE bile unitene i kako grijeh ne bi imao mo nad nama. Kad znamo to je i zato Isus uinio na kriu sa starim ovjekom, moemo uspjeno primijeniti autoritet. Prvu razinu primjene Pavao naziva zauzimanjem stava. U jedanaestom stihu kae: Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a ivima Bogu u Kristu Isusu. Zauzimanje krivog stava uzrokuje nemogunost uspjene primjene autoriteta. Ovako bi to otprilike trebalo zvuati: Nisam vie rob grijeha! On mi nee odreivati to hou ili neu initi! Mrtav sam grijehu, a iv Bogu u Kristu! Drugu razinu primjene autoriteta Pavao naziva predavanjem udova: Nemojte vie davati svoje udove kao oruje nepravednosti u slubu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe - sebe kao takve koji ste od mrtvih postali ivima - a svoje udove kao oruje pravednosti u slubu Bogu! (Rimljanima 6:13) U duhovnom svijetu postoje ove dvije slube: grijeha i pravednosti. Pavlova zapovijed da svoje udove ne dajemo u slubu grijeha bila bi nelogina kad ne bi postojala mogunost da to uinimo. Dakle, to je na izbor. Naime, nismo stvoreni kao programirani strojevi. Nae udove koristi duhovna kojoj smo ih svojevoljno predali.
15

KRIST MOE KORISTITI SAMO ONO TO JE DRAGOVOLJNO PODREENO NJEGOVOM AUTORITETU.

Treu razinu primjene autoriteta Pavao opisuje kao oblaenje novog ovjeka: Ne laite jedan drugoga, jer ste svukli STAROGA OVJEKA s njegovim djelima, a obukli NOVOGA koji se uvijek obnavlja za stanje prave spoznaje prema slici svoga Stvoritelja. (Koloanima 3:9,10) Grka rije enduo koja je prevedena kao obui znai staviti na sebe, nositi, zaodjenuti se. Novi ovjek ivi novi ivot. Duhovna priroda moe se usporediti s odjeom. Doslovno je povremeno moemo skidati ili oblaiti. To je opet stvar naeg izbora. Zamislimo da nosimo staru, poderanu i prljavu odjeu (stari ovjek). Bog nam velikoduno i bez naplate nudi novu i istu (novi ovjek). Nju ne moemo obui ukoliko prethodno ne skinemo staru (Luka 5:36-38). Ono to drimo na i u sebi odreuje hoemo li ivjeti u skladu s Bojim mjerilima ili protiv njih. Zato nam Pavao i daje poticaj da se obuemo u Gospodina Isusa Krista. (Rimljanima 13:14) etvrta razina primjene autoriteta nazvana je ubijanjem djela grene prirode: ivite li po tijelu, umrijet ete. Naprotiv, usmrujete li Duhom tjelesna djela, ivjet ete. (Rimljanima 8:13) Mi moramo ubijati djela starog ovjeka kako bismo mogli ivjeti u Duhu. Ubijanje je radikalan, ali ujedno i neophodan in za zdrav duhovni ivot. Pavao naglaava da oni koji pripadaju Kristu Isusu razapinju svoje tijelo s njegovim strastima i poudama. (Galaanima 5:24) Nitko ne moe iznova ponavljati ono to je Isus ve uinio sa starim ovjekom. Pavao nam zapravo kae da vjerom trebamo primjenjivati sve ono to je uinjeno na kriu. Stari ovjek ne moe djelovati ukoliko vjerom primijenimo Pavlovo uenje. Apostol u Poslanici Efeanima moli da Krist stanuje u NAIM SRCIMA po vjeri. (3:17) To je temeljni Boji naum u Novom savezu; nastaniti Isusov Duh u srce svakog ovjeka i tako unititi vlast grene prirode. Dva stanara nikako ne mogu istovremeno koristiti prostor ljudskog srca. U novom izdanju spremni smo i sposobni za ivot ugodan Bogu. Sveti Duh je vrsta novog duhovnog generatora koji u nama poinje proizvoditi vjeru, djelotvornost, pravednost, otkrivenje, mudrost, znanje i sve ostale vrijednosti neophodno potrebne za ivot u Kristu. Drugo podruje u kojem smo vjerom pozvani primjenjivati Kristov autoritet jest vladanje nad prirodnim silama svijeta. Pavao poruuje novim ljudima da su umrijevi s Kristom osloboeni prirodnih sila svijeta. (Koloanima 2:20) Pojam osloboenja podrazumijeva postojanje stanja s negativnim
16

predznakom (zarobljenost prirodnim silama svijeta). Iako su stvorene od Boga, ulaskom grijeha u svijet okrenule su se protiv ovjeka i esto mu zadaju vee ili manje nevolje. Upravo su one zapreka na kojoj Boja djeca esto i nepotrebno zapinju. Prisutno je vie razloga, ali neznanje i skepsa prema uenju Pisma jesu u veini sluajeva glavni uzroci. Atmosferske prilike odreuju stanje i ponaanje mnogih ljudi. Sparno vrijeme uzrokuje da postaju tromi, beskrvni i bezvoljni. Krvni tlak im je nizak, postaju razdraljivi i nestrpljivi, nemoni oduprijeti se nadolazeem pritisku. To je uglavnom stanje duhovno mrtvih ljudi. No, mora li tako neophodno biti i s novim ljudima? Ne, to nije Boja volja! Mi smo u Kristu osloboeni prirodnih sila svijeta. No, kao i u sluaju vladanja nad starim ovjekom moramo zauzeti takav stav. To odreuje smjer kojim e se dogaaji kasnije odvijati. Zato ne bi trebali rei: Sparno je! Ne mogu se pomaknuti! Ono to trebamo rei je ovo: Da, sparno je, ali to nee utjecati na mene! Ja ivim po vjeri u Boju rije, a ne po trenutnim atmosferskim ili drugim prilikama! Trenutne okolnosti svih profila s negativnim predznakom ele nas podloiti svom utjecaju i vlasti. Ne suprotstavimo li se vjerom, one nas hvataju u mreu prije nego postanemo svjesni to nas je snalo. U svakom trenutku ivota suoavamo se s odreenim izazovom i zato moramo nauiti iskustveno vladati ivotom u Kristu. U Knjizi Izreka pie da je ovjek bez vlasti NAD SOBOM kao razvaljen grad bez zidova. (25:28) Analogno tome, ovjek koji zna vladati sobom u Kristu slian je neosvojivoj tvravi neprobojnih zidova. Sveti Duh eli svakog vjernika duhovno izgraditi upravo prema tom standardu i zato se trebamo zajedno s Njim ukljuiti u izgradnju naeg duha. Dakako, sotona eli da budemo kao razvaljen grad bez ikakve zatite u koji e on ulaziti i izlaziti, inei to ga je volja i unitavajui blagoslovljene Boje naume za na ivot. Takvo to mu nikad ne smijemo dopustiti! Znanje o autoritetu vjernika igra bitnu ulogu u ostvarenju Boje volje. Uz pomo Svetog Duha moemo u primjeni autoriteta odrati zdravu ravnoteu koju ponekad naruavaju ljudska uenja koja su u veoj ili manjoj mjeri izvan konteksta uenja Svetog pisma. Pavao kae da smo u njemu postali bogati u svakom pogledu, u svakoj vrsti govora i znanja ... zato da ne oskudijevamo nijednom milosti. (1. Korinanima 1:5;7) Duhovno znanje je nenadomjestiv blagoslov u Bojem kraljevstvu. Njegovu milost primili smo besplatno. Znanje i uinkovita primjena nauenog omoguavaju stalan dotok Boje milosti i tako
17

spreavaju oskudicu. Pavao u Poslanici Efeanima zahvaljuje Bogu koji nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu. (1:3) Nai duhovni rauni ispunjeni su neogranienim vrijednostima koji su nam uvijek na raspolaganju. Hoemo li ih podignuti ili ostaviti nepodignute ovisi iskljuivo o naoj odluci. Kad nam je potreban novac, a znamo da ga imamo poloenog u banci, tad ne razmiljamo predugo. Odlazimo i podiemo potrebnu svotu. Ako nam je to uobiajen postupak u prirodnoj dimenziji, trebao bi biti i u duhovnoj.

Prokletstvo starog i blagoslov novog ivota

Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavi proklet umjesto nas - stoji naime pisano: Proklet je svaki koji visi na drvetu!, da bi u Kristu Isusu na pogane doao Abrahamov blagoslov, da primimo obeanog Duha po vjeri! (Galaanima 3:13,14)

U Knjizi Postanka vidimo da je Bog blagoslovio ljude. (1:28) Rije blagosloviti u uem smislu znai izgovoriti rije sa svrsishodnom, dobrom i plemenitom namjerom u neiji ivot. Upravo je to ono to je Bog prvo uinio za ljudski rod. On nije ljudima poelio smrt, bolesti, otuenost, siromatvo, ropstvo, ratove ili ostala zla koja su kroz sve epohe prisutna u svijetu. Naprotiv, Njegova dobronamjerna rije pruila je ljudima sve to je bilo potrebno za ivot u edenskom vrtu. Izgovoren blagoslov bio je uvjetovan izvrenjem Boje rijei. To vie nije bilo podruje Boje, nego ljudske odgovornosti. Iako je Njegova volja nepromjenjiva, dogaaji su krenuli u neeljenom smjeru. Sotona je znao da e izazivanjem neposlunosti prema Bojoj rijei izgovoren blagoslov postati prokletstvo. U prethodnim poglavljima vidjeli smo da je grijeh izazvao unitenje duhovne bliskosti s Bogom i gubitak autoriteta. Domino efektom ovjek je ostao i bez Bojeg blagoslova. enski rod snalo je ovo prokletstvo: Tvojoj trudnoi umnoit u muke, u mukama e raati djecu. udnja e te tjerati muu, a on e gospodariti nad tobom. (Postanak 3:16) Ovo prokletstvo je snalo muki rod: Zemlja neka je prokleta zbog tebe; s trudom e se od nje hraniti cijeli svoj vijek! Raat e ti trnjem i korovom, a hranit e se poljskim raslinjem. U znoju svog lica jesti e svoj kruh dokle
18

se ne vrati u zemlju: ta bio si uzet iz zemlje - prah si, u prah e se i vratiti. (18,19) Nije potrebno posebno naglaavati da se ove rijei u potpunosti ispunjavaju kroz cijelu povijest ljudskog roda. To potvruju ak i oni koji ne priznaju Boje postojanje.
PROKLETSTVO JE NEGATIVNO DUHOVNO STANJE IZAZVANO NEPOSLUNOU BOJOJ RIJEI.

Vidimo da su duhovna bliskost s Bogom, autoritet i blagoslov meusobno povezani s poslunou Njegovoj rijei. Padom u grijeh ljudski rod postao je zarobljen u trokutu zla: duhovna smrt, neimanje autoriteta i prokletstvo na svim razinama. Duhovna smrt uzrokuje da ljudi imaju neprijateljski stav prema Bojoj rijei. Tako prokletstvo postaje njihova kobna sudbina. Stvaranje novog ovjeka ukljuivalo je unitenje naslijeenog prokletstva grene prirode i svih ostalih posljedica koje su proizale iz neposlunosti. Pavao kae: Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavi proklet umjesto nas - stoji naime pisano: 'Proklet je svaki koji visi na drvetu!' - da bi u Kristu Isusu na pogane doao Abrahamov blagoslov, da primimo obeanog Duha po vjeri! (Galaanima 3:13,14) Otkupljenje je bilo uvjetovano time da Isus postane proklet umjesto nas. U Knjizi Ponovljenog zakona opisano je sklapanje Saveza izmeu Izraelaca i Boga. Pred narod je stavljen slobodan izbor izmeu ivota u blagoslovu ili prokletstvu. Pismo kae: Ako zbilja poslua glas Jahve, Boga svoga, drei i vrei sve njegove zapovijedi to ti ih danas nareujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit e te nad sve narode na zemlji. Svi ovi blagoslovi sii e na tebe i stii e te ako bude sluao glas Jahve, Boga svoga. (28:1,2)
VIDIMO DA SU OBEANI BLAGOSLOVI BILI UVJETOVANI BEZUVJETNOM POSLUNOU. TO JE DUHOVNI STANDARD KOJI VRIJEDI I U NOVOM SAVEZU. TO NIKADA NE SMIJEMO SMETNUTI S UMA UKOLIKO ELIMO TRAJNO IVJETI U BOJEM BLAGOSLOVU.

Analogno tome, u petnaestom stihu istog poglavlja vidimo i uzrok prokletstva: Ali ako ne bude sluao glas Jahve, Boga svoga, ne drei i ne vrei svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona to ti ih danas nareujem, sva e ova prokletstva doi na tebe i stii e te. Popis prokletstava Zakona je dugaak i zbog prostora emo ga svrstati u nekoliko osnovnih skupina.
19

U pedeset devetom stihu itamo: Jahve e tebe i tvoje potomstvo teko oinuti velikim i dugotrajnim bievima, pogubnim i dugim bolestima. Duhovno mrtav ovjek stenje pod prokletstvom pogubnih i dugih bolesti, najee nesvjestan njihovog stvarnog uzroka. Naravno, nije svaka bolest izazvana prokletstvom, ali valja nam prepoznati koje jesu. Uoljivo je da prokletstvo djeluje nasljedno: ... tebe i tvoje potomstvo ... Nekoliko generacija u obitelji moe bolovati od istih bolesti (karcinomi, dijabetes, psihike bolesti i sl.) bez ikakvog medicinskog objanjenja ili vidljivog uzroka. To je vrlo est i za duhovno neuke ljude neobjanjiv sluaj. Tad se spomenuto u pravilu pripisuje zloj sudbini ili trenutnoj Bojoj volji, bez ikakvog osvrta na osobnu odgovornost pojedinca.
TO JE KARAKTERISTINA PROSUDBA STVARI I POJAVA ONIH LJUDI KOJI SU DUHOVNO ODVOJENI OD BOGA.

Izlaz iz prokletstva bolesti mogue je pronai iskljuivo u Kristu. Kao to vidimo, Isus je na kriu postao proklet, tj. na svom tijelu ponio je sve bolesti ovjeanstva. Novi ljudi u Kristu osloboeni su prokletstva bolesti. Nutarnji ovjek oivljen silom Svetog Duha proizvodi zdravlje tijela i due. Duhovno stanje uvjetuje zdravlje cijelog bia. Prorok Izaija to ovako opisuje: Gospodine, za tebe e ivjeti MOJE SRCE i ivjet e MOJ DUH. Ti e me izlijeiti i vratiti mi ivot, bolest e mi se pretvoriti u zdravlje. (38:16,17) Tamo gdje je grijeh izraeniji, mogunost pojave prokletstva bolesti je izraenija i pogaa vee skupine ljudi. Analogno tome, mjesta na kojima je vie svjetla Boje rijei zdravija su i otpornija na bolesti. Sve navedeno uvijek je povezano sa sluanjem i izvrenjem Boje rijei. U Knjizi Izreka pie: Sine moj, pazi na moje rijei, prigni uho mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz oiju, pohrani ih usred SVOGA SRCA. Jer su ivot onima koji ih nalaze i ozdravljenje njihovom cijelom tijelu. (4:20,22) Siromatvo je druga skupina prokletstava opisanih u Knjizi Ponovljenog zakona: ... sluit e svome neprijatelju, koga e Jahve poslati na tebe, u gladi i ei, golotinji i svakoj oskudici. Na tvoju iju e navaljivati eljezni jaram, dok te ne slomi. (28:48) Ono pogaa ljude na razini duha, due i tijela. Netko ima materijalno bogatstvo, ali je gladan, edan i gol u duhu. S druge strane, ljudi ive u prokletstvu siromatva na materijalnoj razini. To moe postati nepodnoljivo stanje koje ovjeka usmjerava prema kriminalnim nedjelima. Dakako, ono ni u kojem sluaju nije opravdanje ili doputenje za grijeh, kao to si to neki ljudi krivo protumae u pokuaju opravdanja kompromisa.
20

Moralne standarde trebamo drati u svakoj okolnosti, bez obzira na postojee tekoe. Pavao kae da nam je poznato milosre Gospodina naeg Isusa Krista, kako je zbog nas od bogataa postao siromaan da mi postanemo bogatai njegovim siromatvom. (2. Korinanima 8:9) Isus je na golgotskom kriu proao agoniju gladi, ei, golotinje i svake oskudice. Kao Boji Sin imao je sve, a ostao je bez iega. Pogledajmo zato. Pavao kae da je Boja volja da mi postanemo bogatai njegovim siromatvom. Novi ovjek je bogata u biblijskom kontekstu. Petar kae u drugoj poslanici da nas je Boja sila opskrbila svime to je potrebno za ivot i pobonost. (1:3) Vrlo je vano uoiti i duhovno razumjeti izraz: ... svime to je potrebno ... Postoje stvari koje nam u ivotu stvarno trebaju, ali i one koje nam se kroz ciljanu promidbu ele prikazati kao takve, iako to nisu. Svjetovna pouda prelazi granicu prirodne, od Boga odreene potrebe. On nam daje puninu onoga to trebamo u okviru Njegove volje. Sve to prelazi tu granicu je podruje poude. Ue li u njega, ovjek pada u zamku i nikada se ne moe zasititi: A oni koji ele postati bogatai upadaju u napast, zamku i mnoge lude i pogubne elje koje strovaljuju ljude u propast i unitenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. (1. Timoteju 6:9,10) Na duhovnoj razini blagoslovljeni smo svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu. (Efeanima 1:3) Na razini svih naih tjelesnih potreba imamo Pavlovo jamstvo: A moj Bog e u Kristu ispuniti svaku vau potrebu raskono prema svom bogatstvu. (Filipljanima 4:19) Neuspjeh je trea skupina opisanih prokletstava Zakona: Jahve e na tebe putati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na to prui svoju ruku da radi ... nee imati uspjeha u svojim pothvatima ... (Ponovljeni zakon 28:20;29) Stari ovjek ne moe uspjeti, iako prividno moe uivati u onome to svijet zove slava i uspjeh. Bogatai imaju novca za deset ivota, ali iznutra su nezadovoljni, prazni i nesretni. To je stvarno stanje koje se ne moe proitati u idealiziranim tabloidskim bajkama. Zato unitavaju svoje tijelo bludom, alkoholom, drogama, kockanjem i drugim grenim zadovoljstvima, uzaludno pokuavajui popuniti postojeu prazninu. U tome nikad ne mogu uspjeti, zato to je moe popuniti samo Krist.
NOVI OVJEK STVOREN JE ZA USPJEH I TO JE ONO TO MU BOG OD SRCA ELI U IVOTU.

21

Ivan u prvoj poslanici kae: Ljubljeni, elim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao to je tvoja dua dobro. (1:2) Grka rije euodoo koja je prevedena kao uspjeh znai izlaziti na kraj s kim, napredovati, uspijevati, razvijati se, zaraditi. Ezekiel je proroki najavio stvaranje novih ljudi koji e uspjeti s Bogom: Dat u vam NOVO SRCE, u vas u udahnuti NOVI DUH! Izvadit u iz vaeg tijela KAMENO SRCE i dat u vam SRCE OD MESA. (36:26) U prorokovim rijeima uoavamo temeljni ljudski problem; staro srce, kameno srce i stari duh. Obnoviteljsko djelovanje Svetog Duha stvara u ovjeku novo srce, mesnato srce i novi duh. Blagoslov ili prokletstvo prvenstveno ovise o duhovnom stanju.

22

Drugo poglavlje

ABRAHAMOVO POTOMSTVO

Nasljeivanje osobina
Ja s tobom sklapam svoj savez, i silno u te razmnoiti. (Postanak 17:2)

Abraham i David su dvoje ljudi zabiljeeni u Bibliji iji je odnos s Bogom imao dalekosene posljedice na sve budue Kristove sljedbenike. Iako su ivjeli i djelovali u razliitim epohama i okolnostima, oboje su od Boga primili obeanje o potomstvu. Moramo napomenuti da nije rije o dva odvojena potomstva, nego o dva vida Kristovog duhovnog djelovanja kroz isto potomstvo. Kljuni stih koji otkriva svrhu stvaranja novog ovjeka nalazimo u Prvoj Ivanovoj poslanici, gdje itamo da svaki OVJEK ROEN OD BOGA pobjeuje svijet. Ovo je sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: naa vjera. (5:4)
IVOT U STANJU DUHOVNE SMRTI OBILJEAVAJU NEVJERA I PORAZ. ZATO SMO S PRAVOM UVJERENI DA IVOT NOVOG OVJEKA U KRISTU OBILJEAVAJU VJERA I POBJEDA U SVIM PODRUJIMA BOJE VOLJE.

Kristovo djelovanje kroz Abrahama krenulo je u pravcu stvaranja vjere. Iako je do sklapanja Saveza njegovo ime bilo Abram, zbog jednostavnosti u snalaenju koristit emo proireno ime i u opisu onih dogaaja gdje je nosio staro. Bog je Abrahamu izjavio: Sklapam svoj Savez izmeu sebe i tebe - svoj Savez za vjekove: ja u biti tvoj Bog i tvog potomstva poslije tebe. (Postanak 17:7) Abraham nije mogao dobiti velianstvenije obeanje Saveza. Upuene rijei Ja u biti tvoj Bog i tvog potomstva poslije tebe pokazuju osnovnu svrhu Bojeg nauma za na ivot. On eli postati i biti na Bog. Isus je Boga nazivao svojim Ocem i naim Ocem, svojim Bogom i naim Bogom. (Ivan 20:17) Potomci nasljeuju osobine predaka. To je nepromjenjiv duhovni zakon. Sotona ga je iskoristio u duhovnom unitenju ljudske rase. Kroz prvog Adama duhovno ubio je sve njegove
23

potomke i na njih lanano prenio negativne odlike, uinivi ih buntovnicima i nevjernicima, lienima Boje slave i blagoslova. Optereeni takvim negativnim nasljeem neprikladni su za pripadanje Bojem kraljevstvu. Bog je odabrao Abrahama zato da bi u njegovom srcu oblikovao svoje duhovne standarde i tako osigurao da svi njegovi potomci naslijede pozitivne karakterne osobine. U sljedeim odlomcima vidjet emo kako je Bog uspio u svom naumu, vodei Abrahama postupno, korak po korak, do konanog cilja. Otkrivenje o njegovom neizvjesnom, ali uspjenom putu vjere i nas e ohrabriti i potaknuti da idemo stopama vjere naeg oca Abrahama. (Rimljanima 4:12)

Odlazak iz zaviaja
Abram se zaputio kako mu je rekao Jahve. (Postanak 12:4)

Tri vana dogaaja u Abrahamovom ivotu dala su neizbrisiv peat njegovoj vjeri, uinivi je tako uzorom za sve budue potomke: odlazak iz zaviaja, primanje obeanja o potomku i rtvovanje sina Izaka. Prve zabiljeene rijei koje je uo od Boga bile su da ode iz svoje zemlje, iz zaviaja i oinskog doma u krajeve koji e mu biti pokazani. (Postanak 12:1) Bog ga je pronaao u Kaldejskom Uru, gradu blizu Babilona, iji su stanovnici tovali mjesec. Poziv na odlazak iz zaviaja bio je zahtjevan izazov. U negativnom ozraju idolopoklonstva on ne bi mogao vidjeti Boje duhovne stvari. Mogao je poeljeti ui u njih u sigurnom ozraju domovine, ali tjelesni ostanak onemoguio bi ga u hodu vjere. Vanost Saveza kojeg je Bog sklopio s njim bila je takva da je bezuvjetno morao otii iz svoje zemlje. Ozbiljnost Abrahamovih vjerskih namjera dokazana je u bespogovornom izvrenju Bojeg naloga. Nije bilo pitanja Boe, kamo idem, sa im u se suoiti u nepoznatoj zemlji? Mogao je postaviti nekoliko opravdanih i oekivanih pitanja u vezi odlaska u obeanu zemlju, ali nije postavio niti jedno. Znai li to da ga nita nije zanimalo vezano za put u nepoznato? Ne! To samo znai da je imao bezuvjetnu vjeru u Boga. Takva vrsta vjere ne postavlja ak niti opravdana pitanja, zato to podrazumijeva da e Bog u svojoj suverenoj vlasti nadzirati svaku nadolazeu okolnost s kojom se ovjek suoava. Drugim rijeima, Bog uvijek zna to i
24

zato ini. U Njegovim naumima nita nije preputeno sluaju. U nastavku poglavlja vidimo da se Abraham zaputio kako mu je rekao Jahve. (4) U Poslanici Hebrejima itamo da se Abraham pokorio kad je primio poziv da ode iz svoje zemlje, koju je imao primiti u batinu. Otiao je, iako nije znao kamo ide. (11:8) elja za predvianjem buduih dogaaja svojstvena je posrnuloj ljudskoj prirodi. ivot u nesigurnom svijetu namee stalnu potrebu za sigurnom procjenom. Mi se kao Abrahamovi potomci takoer susreemo s Bojim zahtjevom da napustimo svjetovan sustav i oinsku tradiciju. Sveti Duh nas poziva u Krista, isto kao to je Abraham bio pozvan u obeanu, iako njemu nepoznatu zemlju. Podsjeajui krane na nunost svetog ivota, Petar u prvoj poslanici naglaava da nismo otkupljeni neim raspadljivim srebrom ili zlatom - od svog bezvrijednog, od otaca batinjenog naina ivota. (1:18) Vrijednost ivota u Kristu odreuje cijena kojom je plaen. U drugom dijelu osamnaestog stiha apostol kae da smo otkupljeni skupocjenom krvi Krista, kao nevinog i bez mane Janjeta. Nain ivota batinjen od otaca apostol proglaava bezvrijednim u Bojim oima. Ljudska tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno unitava cijele generacije ljudi i odvlai ih od spasonosne vjere u Bojeg Sina, Isusa Krista. Zbog toga je osuena od Boje strane (Marko 7:1-13). Stari ovjek je vrsto vezan za ljudsku tradiciju. Ona mu je kakav - takav oslonac u ivotu, iako u sebi nema spasiteljske sile. Odvajanje od batinjenog naina ivota za veinu ljudi predstavlja teku, najee i nesavladivu prepreku na putu prema obraenju i vjeri u Krista. Religiozni idovi nisu vidjeli razliku izmeu Krista i ljudskih uenja koja su drali, iako nisu bila utemeljena u Pismu. Nakon to im je Isus rekao da ine ono to su uli od svog oca (Ivan 8:38), uvrijeeno su mu naglasili da je njihov otac Abraham. (39) Isus im je ukazao koliko su daleko bili od naina razmiljanja svog navodnog oinskog uzora: Kada biste zbilja bili Abrahamova djeca, postupali bi prema njegovim djelima. Oni su smatrali da im bioloka povezanost s Abrahamom bezuvjetno jami i duhovnu. U njihovom poimanju pobonosti to dvoje se podrazumijevalo. Zato su ih Isusove rijei sablaznile i uvrijedile. Meutim, Isus im nije zanijekao bioloku povezanost s Abrahamom: Znam da ste Abrahamovi potomci ... (37), nego duhovnu. Njihova djela nisu bila istovjetna Abrahamovim, koliko god su u prepiranju s Njim nastojali dokazati suprotno. Pavao je do obraenja bio istomiljenik ovih ljudi. estoko se protivio Isusovim sljedbenicima, smatrajui ih hereticima koji su daleko odlutali od svojih idovskih korijena zato to su
25

prihvatili Isusa iz Nazareta za obeanog Mesiju i Spasitelja Izraela i cijelog svijeta. U njegov skuen religiozni sklop razmiljanja nikako se nije mogla uklopiti spremnost tih ljudi da izgube drutveni ili obiteljski poloaj zbog vjernosti Kristu, a vrlo esto ak i ivot. U prekomjernom bijesu ih je progonio ne znajui da e uskoro postati jedan od njih. Upravo je zahvaljujui djelovanju Boje milosti dobio ispravno razumijevanje duhovne povezanosti s praocem Abrahamom: Zbilja, nije pravi idov onaj koji je to izvana, niti je pravo obrezanje ono koje je izvana - na tijelu - ve je pravi idov onaj koji je to U NUTRINI, a pravo je obrezanje ono koje je U SRCU PO DUHU, ne po slovu. (Rimljanima 2:28,29). Obrezanje srca po Duhu je novo roenje. Stari ovjek je vrlo vrsto povezan s ljudskom tradicijom koja nije utemeljena u Pismu i ima samo vanjski oblik pobonosti, bez blagoslovljene nazonosti Boje spasiteljske sile. Mi kao novi ljudi moramo uvidjeti nepremostivu razliku izmeu bezvrijedne ljudske tradicije spram Kristove uzvienosti. U suprotnom, ostajemo pod vlau starog ovjeka, vezani za oinske predaje i lieni duhovne spoznaje. Abraham je uzor djelovanja novih ljudi u Kristu. Za razliku od nas, on nije znao smjer kretanja nakon to je vjerom posluao Boji glas. Mi danas nemamo nikakvih slinih nepoznanica. Sveti Duh svakom novoroenom ovjeku otkriva samo jedan putokaz s oznakom vjerom slijedi Isusa Krista i ivi za Njega.

Obeanje potomka
A Bog je rekao: Ipak e ti tvoja ena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Sklopiti u svoj Savez s njim, vjeni Savez s njim i njegovim potomstvom poslije njega. (Postanak 17:19)

Ispunjenje obeanja o podizanju velikog naroda (Postanak 12:2) bilo je uvjetovano roenjem Abrahamovog nasljednika. Ostvarenju tog cilja suprotstavljala se poprilino teka, s ljudskog gledita nepremostiva zapreka. On i ena Sara nikako nisu mogli imati djecu. Ta bolna injenica izjedala ga je iznutra do te mjere da je ovako odgovorio na Boju ponudu zatite, nagrade i naklonosti: Gospodine moj, Jahve, emu mi tvoji darovi, kad
26

ostajem bez poroda; kad je mojoj kui nasljednik Eliezer Damaanin? (Postanak 15:2) Abraham je bio iskren ovjek koji se nije susprezao otvoriti srce Bogu i iskreno mu izraziti osjeaje. Nije imao namjeru obezvrijediti Njegove darove. Smatrao je da oni ne mogu popuniti prazninu koja je postojala u njihovom ivotu neimanjem djeteta. U tamonjoj kulturi brak bez djece smatran je nesvrsishodnim. Openito obeanje o podizanju velikog naroda postalo je izotrenije Bojom najavom da e batinik Abrahamovog doma biti njegov potomak. (4) Vidimo da je Bog postupno vodio Abrahama kroz objavu obeanja. Nije mu odmah poblie otkrio sve potankosti, zato to je htio temeljito izgraditi njegovu vjeru na svakoj razini duhovne objave. Iako je povjerovao Jahvi (6), obeanje je pokuao ostvariti na tjelesan nain. Presudnu ulogu u tome odigrala je njegova ena Sara. Nagovorila ga je da spava s egipatskom slukinjom. Dijete koje je ona trebala roditi pripalo bi Sari i postalo potomak. Hagara je trebala odigrati ulogu surogat majke, reeno suvremenim rjenikom. Ova neslavna avantura zavrila je protjerivanjem trudne slukinje u pustinju. Iako je zamisao o Hagarinoj trudnoi bila Sarina, ona nije uspjela suspregnuti ljubomoru koja se pojavila kao posljedica Hagarinog ponosnog ponaanja. Sarin postupak bio je bezosjeajan i okrutan. Nije se uspjela suoiti s posljedicom svojeg nauma. Nakon to je potroila zalihe vode koje joj je Abraham dao prije puta, Hagara je dijete ostavila ispod grma i udaljila se. Nije imala snage gledati kako dijete bespomono umire od ei. Bog je pokazao milost prema Hagari i njezinom djetetu. Providjevi im zdenac pun vode, spasio ih je od sigurne smrti. Jimael je odrastao i od njega je potekao velik narod. Tako je Abraham napokon uspio dobiti potomka, ali ne obeanog. Njegov sin Jimael roen je po tijelu (Galaanima 4:23), kao posljedica ljudskog pokuaja ostvarenja Bojeg obeanja. Iako je Bog blagoslovio Hagarino dijete, Njegovi naumi nisu mogli biti ostvareni kroz sina roenog po tijelu. Sklonost tjelesnom rjeenju predstavlja najveu zapreku Bojem djelovanju u neijem ivotu. Bog mu je dopustio da stvar izvede na ljudski nain, no budui Savez morao je biti ostvaren iskljuivo duhovnim djelovanjem. Tjelesna rjeenja prije ili kasnije suoavaju se s nepremostivom preprekom, a to je ogranienje. U Abrahamovom i Sarinom sluaju to su bile pozne godine. Iako su imali obeanje, uli su u godine kad s prirodne toke gledanja vie nisu mogli imati djecu. Nali su se u
27

beznadnom poloaju i vjera im je ostala posljednje dostupno rjeenje. To je u svakom sluaju najbolje to se ovjeku moe dogoditi. Dokle god postoji i najmanja mogunost tjelesnog rjeenja vrlo je vjerojatno da e ju nastojati iskoristiti.
PRELAZAK PRAGA MOGUNOSTI TJELESNOG RJEENJA OZNAAVA ULAZAK U DUHOVNO PODRUJE VJERE, A U NJEMU JE SVE MOGUE.

Bog je strpljivo ekao godinama da postanu lieni i zadnjeg ostatka nade u mogunost tjelesnog rjeenja. Upravo je zato Abraham tek na pragu stote godine primio rije da e mu ena Sara roditi sina. (17:6) Ne treba nas stoga uditi da je njegova prva izjava objektivno vie pokazivala sumnju nego vjeru: Onome komu je stotinu godina, zar se moe roditi dijete? Zar e Sara u devedesetoj raati! (17) Ipak, prvotna sumnja ubrzo je prepustila mjesto vjeri. Pavao nas u etvrtom poglavlju Poslanice Rimljanima podsjea da je Abraham promotrio potpunu obamrlost svoga tijela - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost Sarinog krila, ali se nije pokolebao u vjeri. (9) Dakako, realno gledajui moglo se dogoditi i suprotno. Pogled na nepremostivu okolnost mogao ga je pokolebati i dovesti do zakljuka da obeanje koje je Bog izgovorio u njegov ivot nikad nee biti ispunjeno. Ne zaboravimo, primljeno obeanje kosilo se s biolokim zakonom. Razapet izmeu oslonca na prirodna osjetila i vjere u nevidljivu duhovnu dimenziju Abraham je vrsto odluio da se nee pokolebati nevjerom u Boje obeanje. (20) Moemo samo zamisliti kako su najblii roaci i suradnici doivjeli njegovu ushienu izjavu: Vjerujem da e biti kako mi je Bog obeao! Mi se danas kao Abrahamovi potomci takoer susreemo s takvim izazovom. Ljudi nas ponekad gledaju s jedva pritajenim saaljenjem kad izraavamo vjeru u ostvarenje dogaaja koji se s prirodne toke gledanja nikako ne mogu dogoditi ili su izgledi toliko mali da nisu vrijedni spomena. No, to god ljudi mislili u pogledu naih vjerskih stavova, mi smo naslijedili vrsto uvjerenje u istinu Boje rijei. Pavao kae da se Abraham ojaao vjerom, dajui Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvriti to je obeao. (20,21) Duh nevjere kae: Ne isplati se vjerovati i ekati na ispunjenje Bojih obeanja. To je jeftina kranska izmiljotina za ljude koji nemaju nikakvu nadu u ivotu. Trebamo prihvatiti stvarnost onakvu kakva je i ne zavaravati se. Dakako, stvarnost u
28

ovom svijetu oblikuje sotona koji nikako ne eli da ljudi povjeruju ni u najmanju mogunost njene promjene. Razdire li bolest nae tijelo, trebamo se pomiriti s tim i ne gajiti nade u ozdravljenje. To je stav koji duh ovog svijeta uporno namee ljudima. S druge strane, Duh vjere svjedoi naem nutarnjem ovjeku da je Bog uvijek i bezuvjetno vjeran svojoj rijei. Abraham je imao tu vrstu svjedoanstva. Zato je Bogu dao slavu, potpuno uvjeren da moe izvriti to je obeao. Slavljenje koje godi Bojem uhu jest glasan i jasan izriaj vjere u Njegovu rije, bez obzira na trenutne nepovoljne okolnosti. Abraham je gromkim glasom, a ne pritajenim aptom, slavio Boje obeanje o roenju sina.
NUTARNJI OVJEK NOVIH LJUDI U KRISTU NASLIJEDIO JE SPOSOBNOST VJEROVANJA I DJELOVANJA U NEVIDLJIVOJ DIMENZIJI BOJE RIJEI.

Petar u prvoj poslanici kae da ljubimo Isusa Krista iako ga nismo vidjeli i da vjerujemo u njega iako ga jo ne gledamo. (1:8) Starom ovjeku nezamislivo je voljeti ili vjerovati u nekoga koga ne vidi. Zato duhovno mrtvi ljudi imaju potrebu stvarati idole (slike, kipovi i ostale relikvije) koji e im nadomjestiti nedostatak razumijevanja i doivljaja Boje duhovne stvarnosti. To je u suprotnosti s Isusovim uenjem o nunosti tovanja Boga u Duhu i istini (Ivan 4:24). Prirodna osjetila imaju sposobnost gledanja i djelovanja u podruju vidljive stvarnosti. Abraham nikad ne bi doivio ispunjenje obeanja oslanjajui se na svjedoanstvo prirodnih osjetila, zato to su ona ograniena. Pavao kae da koliko god ima Bojih obeanja, sva imaju njegov 'Da' u Kristu. (2. Korinanima 1:20) Mi se kao Abrahamovi potomci susreemo s Bojim obeanjima u Kristu. Ono to naa prirodna osjetila vide jest samo izvjetaj o postojanju obeanja. Ne obeanje, nego izvjetaj koji moemo proitati na listu papira. Ljudi koji se uglavnom ili iskljuivo oslanjaju na prirodna osjetila kau: Vidim da je obeanje zapisano, ali vjerovat u tek kad vidim da je ispunjeno! Prirodnim osjetilima nije dovoljan samo izvjetaj o postojanju obeanja. Ona izriito trae vidljiv znak njihovog ispunjenja prije samog vjerovanja. Nutarnji ovjek djeluje na obrnut nain. Pavao kae da na odaziv na izvjetaj o postojanju obeanja u Kristu mora krenuti putem da kaemo svoj 'Amen' na Boju slavu. (20) U tome je presudna razlika. Prirodna osjetila nikad ne mogu rei amen na izvjetaj o postojanju obeanja, zato to vjeruju tek kad vide,
29

ponekad ak niti onda. Nutarnji ovjek u vjeri klie amen, ne obazirui se na injenicu da prirodna osjetila ne zapaaju ispunjenje obeanja. Kao novi ljudi vie nismo podloni ogranienju prirodne, vidljive dimenzije. Zato se u Kristu trebamo vjerom uzdii iznad nje. Pavao ui da se kreemo u podruju vjere, a ne u podruju gledanja. (5:7) Nije svejedno u kojem podruju se kreemo. Boja volja je da svaki novoroeni ovjek naui pravila kretanja u nevidljivoj dimenziji kako bi mu ivot mogao biti plodan, usmjeren na duhovno, a ne tjelesno podruje. To je razvojni proces, kao kad malo dijete ui hodati. Prvi koraci su nezgrapni, a mnogi od njih zavre i bolnim padom. Kako dijete raste sve je sigurnije i moe hodati bez roditeljske pomoi. Isto je i s novoroenim ljudima. U nevidljivoj dimenziji vjere prolaze sve razine uenja. Od prvih nezgrapnih koraka uskoro prelaze na sve zahtjevnije i samostalnije razine kretanja po nevidljivom. Isus nas ui da molimo dolazak Oeve volje s neba na zemlju. (Matej 6:20) U Njegovim rijeima uoavamo ova dva otkrivenja: Bog eli da Njegova volja iz nevidljive dimenzije Kraljevstva (nebo) bude provedena ili ostvarena u vidljivoj dimenziji (zemlja). Prijenos Boje volje iz nevidljive u vidljivu dimenziju ostvarujemo mi, novoroeni vjernici Novog saveza. Nije ispravno misliti da Bog moe uiniti sve to hoe, kad hoe i gdje hoe. Dakako, postoji razina suverenog Bojeg djelovanja koje nije ovisno o ljudskoj suradnji. Meutim, postoji i ona koja zahtjeva neophodnu suradnju Boga i ovjeka koji mu vjeruje. Upravo zato ponekad ne vidimo promjenu okolnosti. Glavni uzrok je nedostatak suradnje s Bogom u vjeri. Abraham je naveden kao primjer ovjeka koji je suraivao s Bogom u ostvarenju Njegove volje na zemlji. On nije bio nijem i nepomian promatra koji uglavnom samo eka da Bog neto uini. Pavao kae da je Abraham povjerovao Bogu kao onome koji oivljuje mrtve i zove da bude ono to nije. (Rimljanima 4:17) Jedan prijevod kae: ... i zove da stvari iz nevidljivog dou u vidljivo. Biblijska vjera je upravo to, zazivanje i htijenje da nevidljiva stvarnost Bojeg kraljevstva izvri utjecaj na vidljivu. Izvrenje navedenog uvjetovano je poznavanjem Boje volje. Sveti Duh je vrhovni uitelj Boje rijei koji Pismu daje ispravan duhovni kontekst.
30

Upoznavanje Boje volje vodi nas do drugog koraka; njezinog prijenosa iz nevidljive u vidljivu stvarnost. Naime, Boji naumi poinju se ispunjavati tek kad blagoslovljeni sadraj s neba poput rijeke potee na zemlju. Aneli mogu svaki dan u nebu imati izlobu Bojih blagoslova, ali oni njima zasigurno nisu potrebni. Za razliku od njih, mnogi ljudi doslovno skapavaju na svim razinama uslijed njihovog kroninog nedostatka. U jedanaestom poglavlju Poslanice Hebrejima itamo: Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Bojom rijei, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivog. (3) Boja rije je stvorila svijet i cijeli svemir. Danas je jednako uinkovita. Vidljiva stvarnost je promjenjiva. Mi smo novi ljudi u Kristu i zato trebamo vjerovati u mogunost njezine promjene na svim razinama. Duh svijeta eli nas obeshrabriti, natjerati da pomislimo kako se ne isplati ak niti pokuati i tako uiniti pasivnima. Meutim, upravo je sposobnost vjerovanja i promjene vidljivog ono to Sveti Duh ini kroz djelovanje novih ljudi. To je naa poslanika sluba u palom svijetu: mijenjati zlo u dobro, nepravednost u pravednost, mrnju u ljubav, tamu u svjetlo, la u istinu, prokletstvo u blagoslov, bolest u zdravlje, beznae u nadu, ropstvo u slobodu, neznanje u znanje, siromatvo u bogatstvo itd. Isusova zemaljska sluba bila je savren prijenos Boje volje iz nevidljive u vidljivu stvarnost. U Matejevom evanelju vidimo sluaj gubavca koji je Isusu pristupio molbom: Gospodine, ako hoe, moe me ozdraviti. (8:2) Bolesnik je molbom izrazio neznanje i nesigurnost u pogledu Boje volje za njegovim ozdravljenjem. On nije znao to Bog eli ili ne eli uiniti u njegovom sluaju. Iako je u izjavi upotrijebio ako hoe element, Isus mu nije predbacio nevjeru. Naprotiv, na iskreno pitanje dao mu je iskren odgovor, upoznavi ga s Bojom voljom. Imao je razumijevanje i suosjeanje za ovjeka koji je zbog opasne zarazne bolesti bio drutveno izopen. Prema ondanjim propisima on se nije smio pribliavati zdravim ljudima. Riskirao je odlukom da se fiziki priblii Isusu i zatrai pomo.
NO, KAD OVJEK OAJNIKI ELI BOJI BLAGOSLOV ONDA RUI SVE PREPREKE KOJE MU STOJE NA PUTU.

Isusov odgovor Hou. Ozdravi! (3) otkrio mu je savrenu Boju volju za ozdravljenjem svakog ovjeka. Primjeujemo da u Isusovom odgovoru nije prisutan ako hoe element, zato to on nema, niti e ikad imati udjela u savrenoj Bojoj volji. Isus se nije zaustavio samo na otkrivanju Boje volje. To je bio prvi korak u njezinoj provedbi. Naime, gubavac ne bi imao nikakve koristi od
31

same spoznaje da ga Bog eli ozdraviti. Ostao bi bolesnik s otkrivenjem, a to nije ono to proslavlja Boga. Naalost, mnogi misle i nauavaju suprotno i to je glavni razlog zato se nalaze u takvom stanju. Upravo je zato Isus otkrivenje Hou. Ozdravi! prenio iz nevidljive duhovne dimenzije u vidljivu stvarnost. Pismo kae da je Isus ispruio ruku i dotaknuo gubavca. (3) Pruanje ruke i dodir njome bili su kanali kroz koje je pomazanje Svetog Duha prenijelo Boju volju (ozdravljenje) u vidljivu stvarnost. Ishod je bio takav da je njegova guba bila izlijeena. (3) To je ono to proslavlja Gospodinovo ime; bolesnik koji biva ozdravljen na udesan nain. Okolnost koja je za tjelesan nain razmiljanja nepromjenjiva, za vjeru je promjenjiva. Naime, u vjerskom rjeniku ne postoji rije nemogue. U skladu s tim Pavao usmjerava i potie sve ljude da zazovu Gospodinovo ime i budu spaeni. (Rimljanima 10:13) Spasiteljska sila Isusovog imena nalazi se u nevidljivoj dimenziji. Motivaciju za zazivanjem i privlaenjem sile Gospodinovog imena u nae ivotne okolnosti nalazimo u njegovom izvornom znaenju. Hebrejsko ime Jeua koje je prevedeno kao Isus znai Gospodin spaava, Gospodin je spasenje. Grka rije sozo koja je prevedena kao spasenje znai pustiti na slobodu, ozdraviti, izvesti na sigurno, osloboditi od bolesti ili demonskih sila, spasiti od vjene osude, smrti ili grijeha, biti spaen.
ZAZVATI ISUSOVO IME ZNAI PRIVUI U IVOT SVE GORE SPOMENUTE VRIJEDNOSTI.

Moramo se usredotoiti na ono to Bog eli ispuniti u naem ivotu. Kao to smo vidjeli, Boja volja je da bude ono to nije. Kako bismo opisali taj termin? Svatko od nas ima odreene potrebe na razinama duha, due i tijela. Kad doivimo iskustvo novog roenja neke stvari privremeno nemamo u vidljivoj dimenziji. Meutim, htjeli bismo ih imati zato to znamo da postoje u nevidljivoj dimenziji Bojeg kraljevstva. One su naa batina u Kristu. Postoji razlika od ovjeka do ovjeka, ali svima nama Bog je usadio enju za primanjem duhovnih vrijednosti koje dolaze od Njega. To je poput magnetske privlanosti. Legalistiki, u Kristu imamo sve, ali duhovna batina slina je neprocjenjivom blagu koje se uva na bankovnom raunu. Ne podiemo li sredstva, ili biblijski reeno, ne zazivamo li vjerom duhovne vrijednosti u Isusovom imenu, onda nemamo iskustveni doivljaj primanja Bojih blagoslova. Njegova volja je da bude sve ono to je pripremljeno u paketu spasenja za nove ljude u Kristu.
32

rtvovanje Izaka
Zar na otac Abraham nije bio djelima pokazan opravdanim kad je svojeg sina Izaka prinio na rtvenik? (Jakov 2:21)

Izak je bio obeano dijete, potomak koji je roen vjerom u Boje obeanje. Bile su potrebne godine neizvjesnog kretanja po nevidljivoj dimenziji prije nego to je Sara udesno zaela. Primanje zapovijedi o Izakovom rtvovanju za Abrahama je vjerojatno bilo bolno iskustvo. Meutim, u Bibliji ne vidimo povod takvom zakljuku. Nije spomenuto da je Abraham poeo oajavati ili moliti Boga za promjenu svoje namjere u vezi djeakovog rtvovanja. Gledano isto ljudski, to bi bio potpuno razumljiv postupak roditelja koji e uskoro izgubiti sina jedinca za kojim je godinama eznuo. Znai li to da je bio ravnoduan i bezosjeajan otac koji ne mari za sinovu sudbinu? Ne, naprotiv! U Poslanici Hebrejima pie da je Abraham vjerom prinio Izaka kad je stavljen na kunju. (11:17) Iako Boji zahtjev nekom moe izgledati krajnje okrutan i nehuman, injenica je da Izakov ivot ni u jednom trenutku nije bio u opasnosti. Bog se morao uvjeriti u ozbiljnost Abrahamovih namjera u savezu koji je namjeravao sklopiti s njim. Taj primjer nam pokazuje s kolikom ozbiljnou Bog shvaa suradnju sa ovjekom. Ta spoznaja bi nas svakako trebala potaknuti da s jednakom ozbiljnou shvatimo na odnos spram Njega. Nakon to je ve podigao ruku na Izaka u namjeri da ga ubije, Jahvin aneo ga je zaustavio rijeima: 'Ne sputaj ruku na djeaka, niti mu to ini! Sad, evo znam da se boji Boga, jer nisi uskratio ni svog sina jedinca'. (Postanak 22:12) Godine duhovne obuke postigle su eljeni uinak. ovjek koji je unato biolokom ogranienju vjerovao Bogu za nadnaravno djetetovo roenje, ne trepnuvi je posluao zapovijed o njegovom rtvovanju. U Poslanici Hebrejima takoer saznajemo da je Abraham vjerovao da Bog moe i mrtvace uskravati. (11:19) Abraham je nakon dugogodinjeg iekivanja doivio udesno djetetovo roenje. Veini ljudi toliko dugo ekanje uinilo bi se uzaludnim i besmislenim. No, Abraham je znao da stvari ipak izgledaju drugaije. To nam pomae shvatiti kako je spontanom lakoom vjerovao i u mogunost djeakovog udesnog oivljavanja nakon to ga je Bog stavio na kunju.
33

Njegova izvjebanost u vjeri bila je u tom trenutku na tako visokom stupnju da mu se takav nadnaravni razvoj dogaaja podrazumijevao. Tako moe postupiti samo ovjek koji je uspjeno proao ivotnu obuku hodanja u nevidljivoj dimenziji vjere. Nepokolebljiva vjera u Boje mogunosti pokrenula je Abrahama u smjeru djelotvornosti. Mi smo kao novi ljudi u Kristu naslijedili Njegovu djelotvornost. To je vano zapamtiti zato to u Bojem kraljevstvu ne postoji vjera koja stoji, eka i pronalazi izgovore. Sama spoznaja da u nevidljivoj dimenziji postoji spasiteljska sila Isusovog imena ne omoguuje da se sila pokrene i izvri blagoslovljeni utjecaj na vidljivu stvarnost. Kad smo uli poruku o potrebi obraenja od grijeha i spasenja po vjeri u Isusa Krista, onda smo morali poduzeti odreene korake. Nismo mogli samo ovako rei: Da, moramo se obratiti i prihvatiti Krista! i nastaviti ivjeti po starim, grenim obrascima. To bi bila mrtva, a ne iva vjera. Upravo suprotno, djelovali smo u skladu s otkrivenjem koje smo primili tog trenutka. Prema Pavlovoj uputi, zazvali smo Isusovo ime i bili spaeni od duhovne smrti. Obnoviteljsko djelovanje Svetog Duha uinilo nas je novim ljudima u Kristu.
PRINCIP PRIMANJA OTKRIVENJA I DJELOVANJE U SMJERU NJEGOVOG PRIJENOSA IZ NEVIDLJIVE U VIDLJIVU DIMENZIJU JEST JEDAN OD TEMELJNIH DUHOVNIH ZAKONA IVOTA U KRISTU.

Na duh ima sposobnost primanja otkrivenja. Isus kae da e nas Sveti Duh nauiti sve i sjetiti nas svega to nam je rekao. (Ivan 14:26) Sveti Duh govori i ui na duh o Bojim duhovnim stvarima. Boja volja je da primimo cjelokupni potencijal otkrivenja. To znai da uenje Boje rijei moramo shvatiti kao vrlo ozbiljan i odgovoran zadatak u vjerskom ivotu. Nakon toga vano je da ne ostanemo samo na razini uenja. Znanje je nenadomjestivo, ali samo po sebi ne utjee na vidljivu stvarnost. Crkvena religija stvorila je doktrinu o vjeri koja iskljuivo eka, iako Biblija ui o vjeri koja djeluje. Jakov kae: Tako je i s vjerom; ako nema djela, mrtva je u samoj sebi. (2:17) Mrtvu vjeru obiljeavaju tjelesno filozofiranje, pronalaenje izgovora koji prividno imaju biblijsku podlogu, kao i sindrom super - duhovnosti. Na alost, kriva uenja stvaraju ljude koji nemaju svjesnost o vjeri kao radnoj i pokretnoj duhovnoj sili. Oni s propovjedaonice godinama sluaju poruku koja zvui otprilike ovako: Ti samo vjeruj i opusti se, Bog e uiniti ostalo! Fraza Ti samo vjeruj! obino se protumai kao Ti samo ekaj!
34

Zato danas nije mali broj ljudi koji su nepokretni i uglavnom ekaju da djeluju u vjeri, ili da Bog u budunosti uini neto za ili kroz njih. Pogledajmo o kojem vremenu Biblija govori: Usliao sam te u pravo vrijeme, pomogao ti u dan spasenje. Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja! (2. Korinanima 6:2) Sad je uvijek najvaniji trenutak naeg ivota i odnosa s Bogom. On od nas oekuje da nauimo ivjeti kao vjernici sadanjosti. Oni su u svakom trenutka spremni primiti najbolje od Krista. Istovremeno, spremni su i dati cijelog sebe za ispunjenje Njegove volje. Vjernici budunosti ekaju da ih Bog ozdravi, iako Biblija kae da smo ozdravljeni Isusovim modricama. (1. Petrova 2:24) Mi smo ozdravljeni na kriu jednako kao to su nam i grijesi oproteni Isusovom zastupnikom rtvom. Ne trebamo ekati da budemo spaeni od duhovne smrti. Znamo da smo roeni od Duha onog trenutka kad smo zazvali Isusovo ime. Zato kaemo Spaen sam od duhovne smrti i pripadam cijelim biem Kristu, to je moja stvarnost! Duhovna lijenost, kriva uenja i um neobnovljen Bojom rijeju spreavaju ljude da ozdravljenje doive kao stvarnost, a ne varljivu i neizvjesnu budunost. Mi moemo znati da sila uskrsnua ivi po vjeri u nutarnjem ovjeku i jaa nas. Unato tome ivimo gubitnikim, tjelesnim nainom ivota, lienim zdravlja, mudrosti, snage, otkrivenja i duhovnog napretka. Razlog? Oekujemo da emo postati duhovno jaki jednog dana u budunosti, umjesto da vjerujemo kako ve jesmo jaki u Gospodinu. Za to vrijeme gubimo dan za danom u poniavajuim porazima koji bi trebali biti nae slavne pobjede u Kristu. Vjernici budunosti stalno ekaju duhovne probude, izbjegavajui djelovanje u vjeri danas. Opravdavaju se ekanjem na pravi trenutak, izlijevanje Svetog Duha, primanje pomazanja i slino. Isusova zapovijed glasi: Idite po cijelom svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! (Marko 16:15) Kae li Isus ekajte da doe probuda! Zapravo, nitko nigdje u Novom savezu ne spominje ono to veina dananjih crkava zove probuda. To je svakako vrlo znakovita injenica nad kojom bi se trebali duboko zamisliti. Naglasak Isusove poruke je na djelovanju u vjeri i uspjenom izvrenju postavljenih zadataka. Samo je prva skupina uenika ekala dolazak Svetog Duha na dan Pentekosta. Oni su morali ekati zato to su bili prvi. To je bio jedini razlog. Poslije njih niti jedna generacija vjernika vie ne mora ekati, zato to prema Isusovim rijeima primamo silu kada Sveti Duh doe na nas i bivamo njegovi svjedoci. (Djela 1:8)
35

U trenutku kad nas Isus Krist krsti silom Svetog Duha opunomoeni smo za irenje Njegovog svjedoanstva. Takoer, nigdje ne vidimo da su novi ljudi u Kristu zabiljeeni u Novom savezu ekali da vjerom u Isusovo ime ponu izgoniti zle duhove, ozdravljati bolesnike, uskravati mrtve, govoriti u drugim jezicima i initi druga Isusova djela. Njima nisu trebale godine ili desetljea kako bi shvatili Boju volju za svoj ivot. Puno su bre ulazili u svrhu koju im je Bog namijenio u Kristu. Oni su bili vjernici sadanjosti, a ne budunosti. Jakov se u poslanici obraunao s krivim razmiljanjem nekih ljudi koji su mislili da je dovoljno samo openito vjerovati u Boje postojanje: Ti vjeruje da ima samo jedan Bog. Dobro ini! I demoni to vjeruju i - dru. (2:19) Kao to vidimo i demoni imaju vrstu openite vjere, ali ona ih nije pretvorila u dobre duhove. Bili su i ostali zli. Takoer, ne moe ni grene ljude dovesti do obraenja od grijeha i vjere u Krista. U dvadeset prvom stihu iznosi Abrahamov primjer zato to je djelima pokazan opravdanim, kad je prinio na rtvenik svojeg sina Izaka. U sljedeem daje zakljunu ocjenu: Vidi da je vjera zajedniki djelovala s njegovim djelima i da je vjera uz pomo djela postala savrena. Grka rije ergon koja je prevedena kao djela znai posao, rad, poduhvat, zanimanje, uinkovitost, djelotvornost. Novi ljudi imaju djelotvornu vjeru. Ovo je Isusova objava: Zaista, zaista, kaem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam. (Ivan 8:58) Mi smo kao Abrahamovi potomci u Savezu s Bogom koji sebe objavljuje kao Ja Jesam, a ne Ja sam bio! ili Ja u biti! Dakako, Bog je Gospodar prolosti i budunosti, ali ovdje nam je naglaena nunost osobnog odnosa s Bogom i ivota po vjeri u sadanjosti. Isus je sad na Gospodin, Spasitelj, osloboditelj, zdravlje, providnost, mudrost, posveenje, pravednost i sve drugo to nam Njegova rije otkriva. Vjera u objavu Ja Jesam omoguuje nam dnevno postizanje svih postavljenih ciljeva u Kristu.

36

Tree poglavlje

DAVIDOVO POTOMSTVO
Boji izbor
Jahve je sebi potraio ovjeka po svom srcu (1. Samuelova 13:14)

Boji izbor ljudi vrlo rijetko odgovara prosjenoj predodbi vrijednosti. Svijet u pravilu cijeni i uzdie tjelesnu ljepotu, sposobnost, snagu, znanje, mudrost, ugled i bogatstvo. Nema li netko sve ili barem neke od spomenutih odlika, tad teko moe oekivati bilo kakav uspjeh u svijetu. Iako je prorok Samuel zasigurno bio ovjek dubokog duhovnog uvida i razumijevanja Boje volje, vjerojatno je i on bio poprilino iznenaen Davidovim izborom za novog izraelskog kralja. ak je i prorokova procjena bila da je Eliab najpogodniji za tu vanu i odgovornu dunost. Meutim, Bog ga je upozorio: Nemoj gledati na njegovu vanjtinu ni na njegov stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao to ovjek gleda: ovjek gleda na oi, a Jahve gleda to je u SRCU. (1. Samuelova 16:7) Prorok je pomno pogledao i procijenio ostalu estoricu sinova, ali Jahve nije izabrao nijednog od njih. (10) Samuel je bio primoran upitati Jiaja: Jesu li to svi tvoji sinovi? Dakako, postojao je i osmi sin, ali na njega oito nitko nije ozbiljno raunao, a ponajmanje njegov otac. Koliko je bio podcijenjen svjedoi injenica da ga nije uvrstio ni u iri izbor. Ostavio ga je na pai sa stadom. (11) Zanimljivo je kako Boji izabranici rijetko izgledaju podobni u ljudskim oima. Za njih se obino kae: To je zadnji kojeg bismo izabrali! Onog trenutka kad je David stupio pred Samuela, Bog mu je progovorio: Ustani, pomai ga; taj je! (12) Davidov otac vjerojatno se nije mogao nauditi njegovom izboru. U nastavku vidimo da je Samuel uzeo rog s uljem i pomazao Davida usred njegove brae. Jahvin Duh obuzeo je Davida od onoga dana. (13) Kraljevsko pomazanje prelo je sa aula na Davida. Politiki gledano aul je i dalje bio kralj, ali u duhovnom kontekstu izgubio je Boje pomazanje, naklonost i podrku.
37

Daljnji razvoj dogaaja pokazao je ispravnost vizije koju je Bog imao izabravi Davida. Smjer njegovog ivota odredilo je Samuelovo pomazanje i bitka protiv filistejskog vojnika Golijata. Novi ljudi u Kristu su Davidovo duhovno potomstvo, Boji izabranici koje svijet nikad ne bi izabrao po svojim mjerilima. Pavao kae: Promatrajte, brao, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudski mudrih, ni mnogo monih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, to je ludo u oima svijeta, Bog je izabrao da posrami mudre; to je slabo u oima svijeta, Bog je izabrao da posrami jake; to je neplemenito i vrijedno prezira u oima svijeta - ak i ono ega nema - Bog je izabrao da uniti ono to jest, da se nijedan ovjek ne moe ponositi pred Bogom. (1. Korinanima 1:26-28)

Sindrom aulove vojske

Kad je aul i sav Izrael uo to je rekao Filistejac, obuzeo ih je strah i drhtaj. (1. Samuelova 17:11)

U Prvoj knjizi o Samuelu itamo da su Filistejci skupili svoje ete za rat i sastali se kod Soka u Judeji. (17:1) Filistejska vojska slika je demonske vojske koja se okuplja i vri pripreme za iscrpljujui rat protiv Bojeg naroda. Sotona se zbog svoje ograniene duhovne snage i moi kretanja u pravilu bori najjaim raspoloivim orujem. Upravo zato je iz filistejskih redova izaao jedan izaziva. Zvao se Golijat, a bio je iz Gata. Bio je visok est lakata i jedan pedalj. (4) Lakat iznosi etrdeset pet, a pedalj dvadeset dva centimetra. To znai da je pred izraelsku vojsku izaao zastraujui div visok dvjesto devedeset dva centimetra. Igraa takve visine svaka bi koarkaka momad poeljela imati u svojim redovima. Moramo vidjeti duhovni kontekst Golijatovog samostalnog izlaska pred izraelsku vojsku. Sotonina sila slabana je spram Boje i zato nedostatak stvarne snage nadomjeta vidljivim dojmom. Nisu svi filistejski vojnici bili visoki skoro tri metra. Mogao je istupiti i vojnik prosjene visine i snage, ali to ne bi izvrilo prieljkivani utjecaj. Zbog njega se nitko u izraelskoj vojsci ne bi uznemirio. To se nikako ne moe rei za Golijata. On im je vjeru uzdrmao do temelja. Ovo je stvarna ivotna okolnost. Napadajui ljudski ivot, sotona redovito nastupa s najveim Golijatom. Nevolje slabijeg utjecaja i snage prijetei stoje iza
38

vodee duhovne sile, kao to su i filistejski vojnici stajali iza svog najisturenijeg vojnika, samouvjereno promatrajui dogaaje. Golijatova pojava bila je dovoljno zastraujua sama po sebi, ali najopasnije oruje izalo je na njegova usta: Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi ovjeka da se ogledamo u dvoboju! (10) Nikad ne smijemo posumnjati u sotoninu vjetinu procjene trenutnih duhovnih okolnosti. Iako nije sveprisutan kao Bog, on vjeto i pomno osmiljava svoje borbene nastupe, birajui vrijeme i mjesto udara. Biblija je prepuna primjera koji to dokazuju. Filistejci su krenuli u rat protiv Izraela u za njih najpovoljnijem periodu. Sotona je znao da izraelska vojska u tom trenutku nije imala ovjeka koji bi prihvatio Golijatov drski izazov. U suprotnom, nikad se ne bi odluio za tako otvoren, drzak i samouvjeren istup, omalovaavajui izraelsku vojsku do granica nepodnoljivosti. Odlui li se neprijatelj za otvoreni dvoboj protiv Bojeg naroda, onda nastupa upravo kao u ovom sluaju. Ljudi izloeni demonskim napadima kau: Stalno ujem glasove koji me progone i dovode strah u srce! To je siguran pokazatelj da je pred njih stao duhovni Golijat, spreman da ih paralizira strahom. Sotonina predstava s divovskim vojnikom u glavnoj ulozi ostvarila je prieljkivani utjecaj na izraelsku vojsku. Pismo nadalje kae: Kad je aul uo to je rekao Filistejac, obuzeo ih je strah i drhtaj. (11) To je zamka! Na duh ne smije uti Filistejeve rijei. To ne znai da osjetila nee zabiljeiti prijetnje, ali ne smijemo dopustiti da nam zarobe duh. Ovo su neke od uobiajenih prijetnji: Pogledaj bolest kojom u unititi tvoje tijelo, depresiju kojom u te strmoglaviti u ponor oaja i beznaa i svoju ivotnu bijedu! To je tvoja nepromjenjiva ivotna sudbina!
NEPRIJATELJ ELI DA GLEDAMO NJEGOVU SILU, UJEMO NJEGOV GLAS I BUDEMO SVJESNI NJEGOVE ZASTRAUJUE PRISUTNOSTI. U TOM SLUAJU NE VIDIMO BOJU SILU, NE UJEMO NJEGOV GLAS I NISMO SVJESNI KRISTOVE PRISUTNOSTI.

aulova vojska gledala je u krivom smjeru i sluala ono to nije trebala. To je bio jedini razlog zato su rijei prijetnje i vidljiva pojava filistejskog vojnika prodrle u njihova srca. Pismo kae da ih je obuzeo strah i drhtaj. Strah je prethodnica svakom sotoninom dolasku i djelovanju u ljudskom ivotu. Ovakav razvoj dogaaja dao je krila njegovoj drskosti, razmetljivosti i samouvjerenosti: A Filistejac je izlazio svakog jutra i veeri i postavljao se tako etrdeset dana. (16) Ponienje je dosegnulo
39

vrhunac kad je Filistejac izaao iz bojnih redova i ponovio iste rijei kao i prije. (23) Uvidio je da iz izraelskih redova nema ni najmanje naznake otpora i samo je nastavio s njenim drskim poniavanjem. U dvadeset etvrtom stihu vidimo da su Izraelci pobjegli tako daleko od tog ovjeka, im su ga ugledali i strah ih je uhvatio. To je trenutak kad neprijatelj rui sve pred sobom i nezadrivo napreduje na svim podrujima. Njegovo djelovanje eli postii da nas sam pogled na njegovu silu natjera da pobjegnemo daleko od njega. U takvom razvoju dogaaja nitko nema ni minimalnih izgleda za preivljavanje. Okretanje lea znai siguran i neizbjean poraz. Mi smo pozvani suprotstaviti se sotoni vjerom, a ne sramotno bjeati ili se skrivati od njega (Jakovljeva 4:7). Ovdje valja naglasiti vanu injenicu. Jedan Golijat uspio je zarobiti strahom i natjerati u bijeg aula i tisue vojnika. Jedan ovjek, makar bio visok skoro tri metra. Milijuni ljudi danas pripadaju crkvenoj religiji, naivno mislei da e ih pripadnost veinskoj skupini spasiti od neizbjenog poraza.
PSIHOLOGIJA MASE ODUVIJEK JE PRISUTNA I DOMINANTNA U RELIGIOZNOM NAINU RAZMILJANJA.

aulova vojska slika je crkvene religije koja nema snage oduprijeti se vjerom. Izraelski vojnici gledali su u svog vojskovou i kralja, ali u njegovom duhu vie nije bilo vjere. Poeo se kukaviki povlaiti i skrivati od neprijatelja. Vojska uvijek gleda vojskovou i slijedi njegov primjer, bio pozitivan ili negativan. Hrabar zapovjednik lanano prenosi hrabrost na svoje vojnike. Naalost, strah koji je ve zagospodario aulovim srcem zarazno se proirio na ostatak vojske i onesposobio je za pruanje ozbiljnijeg otpora.

40

ovjek velike vjere

Tvoj sluga e izai i boriti se s tim Filistejcem. (1. Samuelova 17:32)

Zakon velikih brojeva je vrlo relativan i nestabilan oslonac u duhovnom prosuivanju. Stoga ne trebamo podrazumijevati da se iza njega neophodno krije velika duhovna snaga. Takoer, nije nuan preduvjet duhovne pobjede. Gospodin je cijelo vrijeme bio prisutan na crti razdvajanja izmeu izraelske i filistejske vojske, ali nije imao ovjeka kroz iju vjeru bi napao sotoninu silu na tom podruju i pobijedio je. aulova vojska bila je brojna, ali niti jedan ovjek iz njenih redova nije u tom trenutku bio upotrebljiv za Boje kraljevstvo. Velik broj je proizveo nikakav uinak! Golijat je neometano izazivao etrdeset dana, svjestan da je duh straha paralizirao Izraelce. Za to vrijeme Sveti Duh izveo je na pozornicu ovjeka vjere. Davidovo srce nije se bojalo Golijatovih prijetnji. Cijela vojska drhtala je od straha, kad se iznenada pojavio mladi pastir s pitanjem: I tko je taj neobrezani Filistejac, da izaziva bojne redove ivog Boga? (1. Samuelova 17:26) Moemo samo zamisliti razgovore izraelskih vojnika skrivenih daleko od Golijata. Vjerojatno su meu sobom komentirali njegovu visinu i snagu. David se na to nije niti osvrnuo. Sve to je imao rei o njemu bilo je: I tko je taj neobrezani Filistejac ...? U razgovoru s kraljem aulom hrabro je izjavio: Neka nikome ne KLONE SRCE zbog onog ovjeka! Tvoj sluga e izai i boriti se s tim Filistejcem. (32) U trenutku izgovaranja ovih rijei David nije imao potporu niti jednog ovjeka, osim proroka Samuela. ak ga je i kralj odvraao od njegovog nauma: Ne moe ti izai na tog Filistejca da se bori s njim, jer ti si jo dijete, a on je ratnik od svoje mladosti! (33) aul je govorio s tjelesne toke gledanja, usporeujui Davidovu i Golijatovu razliku u godinama, snazi, iskustvu i vojnikoj vjetini. Smetnuo je s uma da pobjeda Bojeg naroda u njegovoj povijesti nikad nije ovisila o vojnoj ili gospodarskoj snazi, nego iskljuivo o vjeri u ivog Boga s kojim su bili u savezu. Budui su se sotonini naumi do tog trenutka neometano odvijali, nije bilo nikakve naznake promjene takvog nepovoljnog stanja. Meutim, iznenada se na sceni pojavio mladi koji vjerom izjavljuje: Tvoj sluga e izai i boriti se! Davida uope nije zanimala sila koja podupire Golijatovo izazivako djelovanje. Za razliku od ostalih, nije se ni osvrnuo na nju.
41

VJERNICI TREBAJU VELIATI SILU I MO IVOG BOGA KOJEM PRIPADAJU I SLUE.

Nevjerojatna suprotnost spram aulove vojske koja je iskljuivo priala o Golijatovoj veliini i snazi. S jedne strane bila je prisutna nevjera. Tisue ljudi paraliziranih strahom bilo je nemono oduprijeti se ratobornom neprijatelju koji ih je drsko poniavao iz dana u dan. S druge strane, pojavio se nepoznat mladi koji je imao ratniko - pobjedniku vjeru, upravo onu koju smo naslijedili kao njegovi duhovni potomci. Religija uvijek proizvodi duhovne aule koji nemaju pogled na mogunostima Boje sile, nego na vidljivim okolnostima. U takvom stanju povlae se i skrivaju od neprijatelja.

Obeanje pobjede
Svako mjesto na koje stupi vaa noga dajem vam, kao to sam obeao Mojsiju. (Joua 1:3)

Iako je za Golijatovo pogubljenje kralj aul raspisao primamljivu nagradu (silno blago, enidba s njegovom keri i osloboenje od poreza za oinski dom), Davidova motivacija nije bila u ponuenom. On je elio vidjeti Boju silu na djelu. Njegova najava da e izai na dvoboj protiv Golijata nije bila plod tjelesne samouvjerenosti ili mladenakog zanosa. U osami pastirskog ivota nauio je vjerovati u Boju silu. Nakon to mu je aul naglasio injenicu da je jo dijete, odgovorio mu je: Tvoj sluga je uvao ovce svome ocu, pa kad bi doao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, ja bi potrao za njim, udario ga i istrgnuo mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na mene, uhvatio bi ga za grivu i udarao ga dok ga ne bi ubio. (1. Samuelova 17:34,35) Razumljivo je da se David, ili bilo tko drugi, ne bi mogao goloruk hrvati s lavom ili medvjedom i ostati iv. Sveti Duh je ve u ranoj Davidovoj mladosti poeo razvijati njegov ratniki karakter, pripremajui ga tako za bitku protiv Golijata i kasnije vojnike poduhvate koji su imali presudan znaaj za izraelski narod i ostvarenje Bojih nauma. Bog ni u jednom povijesnom trenutku nije nespreman ili zateen. On vidi budunost i pripremio je odgovor na Golijatovo izazivanje prije nego li su se dogaaji poeli odvijati. Davidovom stupanju na pozornicu prethodilo je vrijeme obuke daleko izvan pogleda javnosti.
42

U oima obitelji i drutva on je bio samo mladi pastir. Nitko nije znao ili mogao pretpostaviti kakva se uda poinju dogaati kad David ostane sam na pai. Tko bi pomislio da je sposoban svladati i ubiti najopasnije zvijeri? Na takvu vijest tamonji ljudi bi se vjerojatno nasmijali i pomislili da je rije o izmiljotini lokalnih stoara. Dakako, David nije ulazio u opasne poduhvate bez razumijevanja djelovanja Boje sile. Nitko normalan ne bi se iao hrvati s medvjedom ili lavom bez potpune sigurnosti u srcu da e Bog biti s njime u tim trenucima. Nakon to se u vie navrata borio s divljim zvijerima u Davidu se do savrenstva razvila vjera u Boju silu i duhovna neustraivost. Golijatova pojava za njega je bila jednaka slici ljutog medvjeda koji se prijetei uzdie, ili lava koji prijetei pokazuje otre onjake i sprema se za ubojit napad. Jedina razlika bila je u tome to su dani obuke i borbe u tajnosti nepovratno proli. Sveti Duh oblikovao je nepobjedivog ratnika vjere spremnog za javnu borbu pred auditorijem Izraela, a kasnije i okolnih zemalja. Davidove rijei potvrdile su da je svjestan poziva i odgovornosti: I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa e i taj neobrezani Filistejac proi kao jedan od njih, jer je izazvao bojne ete ivog Boga. (36) Potomci nasljeuju duhovne osobine svojih predaka. Pavao naglaava da je Isus po tijelu roen od Davidovog potomstva. (Rimljanima 1:3) On je kao Davidov potomak naslijedio vjeru u Boje obeanje pobjede. Niti jedan ovjek koji je hodao licem zemlje nije imao veu potrebu za tim od Isusa. Iako je to privid, ponekad se moe initi da je manje zahtjevno ivjeti neovisno od Boje suverene vlasti. To kod Isusa nikako nije bio sluaj. Njegovo nadnaravno roenje, propovjednika sluba, uinci zastupnike smrti na kriu i uskrsnue od mrtvih bili su do najmanjih potankosti prorokovani u Starom savezu. Nakon to je Petar nepromiljeno odsjekao uho sluzi velikog sveenika, Isus ga je ozdravio i upozorio brzopletog uenika da moe pozvati u pomo dvanaest legija anela. Iako je to mogao uiniti, skromno je ustvrdio: Ali kako bi se onda ispunila Pisma, prema kojima tako mora biti? (Matej 26:54) Isusa nije zanimala Njegova trenutna sigurnost. Nekoliko minuta prije dolaska izdajnika i strae primio je snagu za muku koja ga je oekivala. Jedina misao na Njegovom umu bila je vezana za ispunjenje Pisama koja su prorekla te dogaaje kako bi Boja volja bila u potpunosti izvrena. Najtei ispit Njegove vjere bio je povezan s razapinjanjem na kri, muenikom smru i
43

uskrsnuem od mrtvih. Dio Bojeg nauma spasenja ukljuivao je Isusovo odricanje od boanstva i jednakosti s Ocem (Filipljanima 2:6). Cijena grijeha morala je biti plaena, a to je znailo da mora iskusiti krajnji stupanj odvojenosti od Boga - duhovnu smrt. Bezrezervno je vjerovao u Oevo obeanje da e ga uskrsnuti od mrtvih i vratiti na vladajui poloaj Bojeg kraljevstva koji mu je oduvijek pripadao. Petar u propovijedi na dan Pentekosta citira Davidove proroke rijei: Ja postojano imam Gospodina pred oima. On mi stoji s desne strane da se ne pokolebam. Zato mi se SRCE RADUJE, a jezik klie od veselja. ak e mi i tijelo poivati u sigurnosti da me nee ostaviti u boravitu mrtvih niti dopustiti da tvoj svetac istrune. (Djela 2:25-27) Pogledajmo kako je Isus doivio Boje obeanje. Vidimo li u Njegovim rijeima zabrinutost, razoarenje, gorinu, pritajenu nevjeru, sumnju ili raunicu? Ne! On je ustrajao u tome da izdri do kraja, bez obzira na neizrecivo visoku cijenu koju e morati platiti.
BIO JE POSTOJAN U GLEDANJU BOJEG LICA I VJEROVAO JE DA E MU TO DATI SNAGE KAKO SE NE BI POKOLEBAO U ODLUNOM TRENUTKU.

Srce mu je bilo radosno, a ustima je radosno klicao. Znao je da e ga sila uskrsnua podignuti iz groba i vratiti na zapovjedni poloaj Bojeg kraljevstva. On je u vjeri vidio ostvarenje spasiteljskog nauma. Takva vjera moe izdrati najtee i najbolnije kunje. Mi smo novi ljudi u Kristu i zato trebamo nasljedovati vjeru u obeanje pobjede. Na duhovni praotac David ispjevao je predivan Psalam Bojem imenu zato to je umnoio pobjede svom kralju, i iskazao milost svom pomazaniku, Davidu i njegovom potomstvu zauvijek. (18:50,51)

44

Dobili smo pobjedu

Hvala Bogu, koji nam daje pobjedu po naem Gospodinu Isusu Kristu. (1. Korinanima 15:57)

Ugledavi svog izazivaa Golijat je bio uvrijeen i ljut. Oekivao je da e na dvoboj izai protivnik koji e barem priblino biti u njegovoj ratnikoj klasi. etrdeset dana traio je dostojnog protivnika, a mladi pastir to sasvim sigurno nije bio. Pismo kae da je Golijat prezreo Davida kad je vidio njegovu mladost. (1. Samuelova 17:45) Dvoboj izmeu Davida i Golijata nije bio voen na tjelesnoj razini. Iako je tjelesno bio neusporedivo nadmoniji, Golijat je Davida poeo proklinjati svojim bogovima. (43) On je prizvao naklonost demonskih duhova kojima je sluio, vjerujui da e ujedinjen s njihovom silom pobijediti Davida, do kraja osramotiti aulovu vojsku i porobiti izraelski narod kako bi sluili Filistejcima. David je izdrao Golijatovo proklinjanje i nije podlegao prijetnjama. Nepokolebljivo i hrabro mu je uzvratio da na njega ide u imenu Gospodina Sebaota. (45) To je jedno od Bojih imena u Starom savezu pod kojima se objavio Izraelcima, a znai Gospodin nad vojskama, zapovjednik, vojskovoa. Ovo je Davidova zavrna izjava pred izlazak na dvoboj: I sav e ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u nae ruke. (47) David je i prije izlaska na dvoboj znao da mu je u nevidljivoj dimenziji pobjeda protiv Golijata ve darovana. Mi se kao Davidovi duhovni potomci sukobljavamo s nevidljivim silama zla. Zato naa vjera ima jedini mogui temelj, a to je uskrsli Krist. Pavao kae: Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po naem Gospodinu Isusu Kristu. (1. Korinanima 15:57) Grka rije didomi koja je prevedena kao daje znai darovati, omoguiti, proizvoditi, brinuti se o kome, utemeljiti. Novi ovjek nikad ne postavlja ovakva ili slina pitanja: Tko zna je li pobjeda Boja volja za moj ivot? Moda ponekad ipak moram izgubiti?
ISUSOVA POBJEDA JE I NAA POBJEDA!

Lijepo je i poeljno vidjeti pobjede u ivotima drugih ljudi. To jaa nau vjeru i Sveti Duh poinje govoriti naem duhu: Otac je i tebi darovao pobjedu u Kristu! Ti takoer moe primiti
45

oprotenje grijeha, novi ivot, vjeru, mudrost, otkrivenje, nadu, ozdravljenje, osloboenje, uspjeh i dr. Zato je jako vano osobno prihvatiti darovanu pobjedu u Kristu. Dobre i blagoslovljene stvari u okviru Boje volje mogu se dogoditi i nama, a ne samo nekom drugom. Duhovni Golijat stoji i izaziva nove ljude u Kristu. No, mi nismo dio aulove vojske i ne skrivamo se u religioznom sustavu. Stojimo vrsto na Stijeni i izlazimo na dvoboj s bojnim pokliem iz dubine srca: Bog mi je dao pobjedu u svojem Sinu, Isusu Kristu!

Vodstvo u pobjedi
Hvala Bogu, koji nas u Kristu uvijek vodi u pobjednikom slavlju i po nama na svakom mjestu iri miris svoje spoznaje. (2. Korinanima 2:14)

Duhovna pobjeda ima tono utvren redoslijed. Kao to smo vidjeli, David je prvo vjebao vjeru na skrovitom mjestu. Iako je to bila vjeba, nije koriteno manevarsko nego bojevo streljivo. Medvjedi i lavovi koje je David ubio bili su prave, a ne umjetne ivotinje. Sveti Duh nove ljude vodi na slian nain. Javne pobjede nad sotonom najbolje je uvjebati na osobnim medvjedima i lavovima. Oni mogu predstavljati bilo kakvu neprijateljsku silu koja nas eli zaustaviti u duhovnom napredovanju. Nekome to moe biti bolest, grena navika koja eli zadrati vlast u ponaanju, karakterna mana, raznovrsne slabosti ili bilo to drugo. Ubojitost vjere najbolje uvjebavamo daleko od pogleda ljudi. Sveti Duh je na vojni instruktor koji e nas osposobiti za borbu i pobjedu nad medvjedima i lavovima. David je proao tu vrstu vojnog obrazovanja i kad je dolo vrijeme za javnu borbu on je ve bio prekaljen ratnik, unato mladenakoj dobi. U izravnom sukobu s Golijatom potvrdio je pred prisutnim auditorijem da vjeruje u pobjedu koja je utemeljena na vjeri u silu Gospodinovog imena. Vrlo je tanka crta, mnogima i nevidljiva, koja dijeli pobjedu od poraza. Izmeu izraelske i filistejske vojske bio je brisani prostor, tzv. niija zemlja. Na njoj se trebao odigrati dvoboj. David je rekao hrabre rijei vjere, ali trebao se i pokrenuti prema naprijed u skladu s reenim. Ostanak u bojnim redovima ne bi zaustavio do tad nezadrivo Golijatovo napredovanje.
46

Zavrni in dvoboja poeo se odigravati onog trenutka kad je David izaao iz bojnih redova i krenuo prema Filistejcu. (1. Samuelova 17:45) Prijeloman trenutak juria vjere zove se izai i boriti se! Duhovni dvoboji odvijaju se na brisanom prostoru. To je mjesto gdje e nakon okraja samo jedan ratnik ostati iv. U trenutku stupanja nae noge na to podruje moramo biti svjesni da u predstojeem okraju nema neodluenog ishoda, otezanja, povlaenja ili predomiljanja.
JURI VJERE ZAHTJEVA SILOVITU, BORBENU I BESKOMPROMISNU VJERU.

Izlazak iz bojnih redova i kretanje prema Golijatu za naeg je duhovnog pretka znailo da je hrabro zakoraio na posljednju stepenicu pobjede. U pedesetom stihu itamo da je prakom i kamenjem nadjaao Filistejca i ubio ga, a nije imao ma u ruci. Juri vjere u Gospodinovom imenu razbio je sotoninu silu koja je djelovala kroz Golijata. Pred uplaenom aulovom vojskom Golijat je izgledao snaan i nepobjediv. Sam pogled na njega obeshrabrio je vojnike. No, pravi odnos snaga u duhovnom svijetu pokazan je Davidovim izlaskom na dvoboj. Pogledajmo to se dogodilo nakon to je Golijat poginuo: Kad su Filistejci vidjeli kako je poginuo njihov junak, nagnali su se u bijeg. (51) Zato je vano neprijatelja odmah napasti i udariti u sredite njegove moi i sruiti ga. Demonske sile slabije snage i utjecaja potom se u rasulu razbjee kao to je to bio sluaj s filistejskom vojskom. Njezin glavni oslonac ostao je leati u praini. Zakljuili su da i oni nee bolje proi ukoliko krenu u otvoren dvoboj protiv osokoljenih Izraelaca. Dogaaji vezani za Kristovo uskrsnue od mrtvih pokazuju da je i Njegova konana pobjeda imala tono utvren redoslijed. Prvo, Isus je morao bezrezervno vjerovati Ocu da vlada okolnostima u kojima se naao kao zamjenska rtva. On se dragovoljno prepustio vlasti smrti. Sila uskrsnua oivila je Krista na sve tri razine ljudskog bia (duh, dua i tijelo). Uskrsli Krist krenuo je u zavrni obraun protiv demonske vojske. Kao to je David u juriu vjere ubio Golijata, tako je i uskrsli Krist pobijedio sotonu, smrt i grijeh. Uskrsnue od mrtvih vratilo je Isusa na poloaj apsolutnog vladara zemaljskog, podzemnog i nebeskog svijeta (Filipljanima 2:9-11).
NOVI LJUDI POSTALI SU NASLJEDNICI DUHOVNE SILE KOJA JE DJELOVALA U DVOBOJU DAVIDA PROTIV GOLIJATA.

47

To znai da emo prije ili kasnije sigurno susresti duhovnog Golijata. On e koristiti iste obrasce koji su opisani u biblijskom izvjetaju. Boje kraljevstvo ima dva poloaja. Prvi poloaj je u nebeskom prostoru, tamo gdje se nalazi Boje prijestolje. To je za sotonu trajno nepristupano podruje. On ne moe doetati do Bojeg prijestolja i izazivati Kristovo tijelo na dvoboj. Izazov je prisutan u zemaljskom poloaju Bojeg kraljevstva. Biblija kae da je cijeli svijet u vlasti Zloga (1. Ivanova 5:19), ali mi vie nismo u vlasti tame ovog svijeta (Koloanima 1:13). Pripadnici smo Bojeg kraljevstva. Ono je ivo i stvarno u naem srcu. Za sotonu je to ponienje koje ne moe trpjeti. Zato svim raspoloivim snagama nastoji vratiti poloaje koje je izgubio u naem ivotu kad smo prihvatili Isusa kao Spasitelja. On od tog cilja nee odustati dokle god ivimo u svijetu. Shodno tome, mi moramo ustrajno djelovati u cilju spreavanja njegovih nauma. Sila uskrsnua ivi i djeluje u nutarnjem biu novog ovjeka. Pavao sa vrstim uvjerenjem izjavljuje novim ljudima, da nas Bog u Kristu uvijek vodi u pobjedonosnom slavlju i iri po nama miris svoje spoznaje na svakom mjestu. (2. Korinanima 2:14) Pogledajmo znaenje grke rijei pantote koja je prevedena kao uvijek: na svakom mjestu, cijelo vrijeme, stalno. Nije svejedno u kakvu vrstu Bojeg vodstva vjerujemo. Podrazumijeva se da je objava Boje rijei jedinstvena. No, u iskustvenom podruju moe se dogoditi da Boji nepromjenjivi standard ... uvijek nas vodi ... postane najee, ponekad, rijetko, ili nikad. O emu to ovisi? Prvenstveno o naem prihvaanju uenja Boje rijei u izvornom obliku i djelotvornoj provedbi njezinog sadraja. Isus jasno kae da e nam biti onako kako vjerujemo. (Matej 8:13) Grka rije ginomai koja je prevedena kao bit e nam znai postati, biti proizveden, dogoditi se, ostvariti se, imati, primiti, posjedovati.
MI IVIMO U SKLADU S RAZINOM NAE VJERE. ZATO NEMOJMO VJEROVATI U POVREMENO, RIJETKO ILI NIKAKVO, NEGO U STALNO BOJE VODSTVO U POBJEDI.

48

Ustrajnost u pobjedi
Pobjedniku, izvritelju mojih djela do kraja, njemu u dati vlast ... (Otkrivenje 2:26)

Jedan od zahtjevnijih ciljeva u kranskom ivotu jest postizanje ustrajnosti. Ono to moemo vidjeti kod mnogih vjernika u Pismu jest to da se njihovo djelovanje kretalo od izrazito pozitivnog do izrazito negativnog. Neki od njih su naalost ivot skonali u negativnom stanju. Koji je uzrok takvih neujednaenosti? Naglasak na nunost ustrajnog pobjeivanja potvruje da ivot vjere nije jednokratno iskustvo, prisjeanje na dan obraenja od grijeha, novog roenja i ulaska u status Bojeg djeteta. Dananja pobjeda nije jamstvo sutranje, iako je temelj na koji e se nadograditi ukoliko bude ostvarena. David je biblijski lik kroz koji moemo upoznati put od slavne pobjede do sramotnog poraza. Pobjeivanje pretpostavlja borbu protiv neprijatelja. Davidov ivot moemo opisati kao neprekidni niz bitaka. Do sada smo u knjizi obradili njegovu slavnu pobjedu protiv filistejskog diva i nauili principe Bojeg djelovanja u pobjeivanju novog ovjeka. U nastavku emo obraditi dva Davidova poraza koja su bila posljedica sotoninog nauma u njegovom ruenju. Dakako, samo po sebi djelovanje Zloga nije dovoljno da pobijedi vjernika. On mora pronai rupu u obrani, slabost karaktera ili razmiljanja kako bi ostvario svoj utjecaj. Na Davidovom primjeru vidimo da se koristio s ova dva obrasca: raspirivanje poude i oslonac na vlastitu snagu. U jedanaestom poglavlju Druge knjige o Samuelu opisan je Davidov moralni pad. On se dogodio neposredno nakon velikih pobjeda protiv Amonaca i Amorejaca, u osami kraljevske palae. Nakon to se probudio, proetao je po krovu i opazio enu koja se kupala. Bila je vrlo lijepa. Ona nije znala da je kralj promatra. On je odmah trebao odmaknuti pogled s nje, ali naalost gledao ju je dovoljno dugo da se u njegovom srcu zane pouda. To je bio trenutak u kojem ga je sotona uhvatio u zamku. Na bojnom polju nije mu mogao nita. Redom je pobjeivao Boje neprijatelje s druge strane. Nije pao u osvetniki ar prema aulu koji ga je u nastupu ljubomore progonio u namjeri da ga ubije. Potedio mu je ivot dva puta i tako pokazao dostojanstvo i potovanje spram Bojeg pomazanika, iako je bio u stanju otpadnitva.
49

Nai najopasniji neprijatelji prebivaju u srcu. Trenuci oputanja nakon napornih bitaka i samoa jesu plodno tlo za razvoj poude. David spada u vrstu ljudi koji su javno u sjajnom izdanju, puni su vjere, hrabrosti i odlunosti. S druge strane, u samoi se ne snalaze najbolje i ranjivi su. Od trenutka kad je ugledao Bat - ebu, David je strelovitom brzinom poeo kliziti sve dublje u grijeh. Nakon to se pouda zaela u njegovom srcu, on se vie nije mogao oduprijeti zlu. Raspitao se u vezi nje i doznao da je udana za Uriju Hetita. Znao je da Boji zakon brani ulazak u vezu s udanom enom, ali unato tome je poinio preljub s njom. Ona je zatrudnjela i javila mu da nosi njegovo dijete. Iako je ve i dotadanja razina grijeha koji je poinio bila visoka, David se trebao pokajati, prekinuti grenu vezu i teta bi bila daleko manja. To se nije dogodilo i ono to je poelo s poudnim pogledom na lijepu enu s krova palae, zavrilo je podmuklim planiranjem ubojstva njezinog supruga. Koliko je Davidovo srce bilo zamraeno svjedoi injenica da je s Urijom sjedio i pio, a nakon toga je generalu Joabu hladnokrvno zapovjedio da ga u predstojeoj bitci postavi na najriskantniji borbeni poloaj, raunajui da e poginuti. To se i dogodilo. Nakon to mu je glasnik donio traginu vijest s bojnog polja, kralj je hladno zakljuio da ma prodire sad ovoga, sad onoga. (25) Prepreka grenoj vezi bila je uklonjena. Nakon to je Bat - eba oplakala Uriju, postala je Davidova ena. Svaki grijeh prije ili kasnije stie na naplatu. Prorok Natan ispriao je Davidu usporedbu o siromanom ovjeku kojem je bogati sugraanin ukrao jedinu ovicu. David je planuo i rekao da takav ovjek zasluuje smrt, ne shvaajui da prorok govori upravo o njemu. Iako se David pokajao i primio Boje oprotenje, posljedice ovog grijeha oitovale su se do kraja njegovog ivota: Evo, ja u podii na tebe zlo iz tvojeg doma. Uzet u tvoje ene ispred tvojih oiju i dati u ih tvojem blinjemu, koji e spavati s tvojim enama na vidiku ovom suncu. Ti si dodue radio tajno, ali ja u ovu prijetnju izvriti pred cijelim Izraelom i pred ovim suncem. (11,12) Prva kazna u nizu bila je smrt djeteta. Budui smo Davidovo duhovno potomstvo, moramo izvui pouku iz njegovog sluaja. Pouda je neprijatelj novog ovjeka i zato moramo u nizu ostvarivati pobjede nad njom. Ne smijemo ivjeti od sjeanja na prethodne bitke koje smo dobili, zato to moda ve ovog trenutka ulazimo u novu. Pogledajmo to kae Pavao: Velim i zaklinjem, da sa sebe skinete STAROG OVJEKA koji u varavim poudama ide u propast, te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite, i da se obuete u NOVOG
50

OVJEKA, stvorenog na Boju sliku u istinskoj pravednosti i

svetosti. (Efeanima 4:22-24) Kao to vidimo, poude su izriaj starog ovjeka. Jako je vano vidjeti da je propast konano odredite ovjeka zarobljenog poudom. Uporabljeni izraz iz dana u dan svjedoi nam da se bitka izmeu starog i novog ovjeka vodi do kraja ivota. Zato bi nae pobjede trebale biti neprekinuti niz, a ne sporadine pojave izmeu dvaju poraza. Oslonac na vlastitu snagu druga je greka koju je David poinio pod sotoninim utjecajem. U Prvoj knjizi Ljetopisa itamo: Tada je satan ustao na Izrael i potaknuo Davida da izbroji Izraelce. (21:1) Ono to je David uinio naizgled nije bio duhovni prekraj. Moda mislimo, on je samo htio znati brojno stanje naroda, to je bilo loe u tome. Ipak, ispod naizgled bezazlenog poteza krila se opasna duhovna devijacija. Za vrijeme Starog saveza Izraelci su bili upozoravani od Boje strane da On mora biti njihova jedina snaga i uporite. Prisjetimo se kako je Bog postupno smanjivao ionako malobrojnu Gideonovu vojsku zato da bi u njihovu misao ugradio svijest da pobjeda ne dolazi od snage tijela, nego od Duha. General Joab nastojao ga je odvratiti od brojanja, ali kraljeva rije bila je jaa. Joab je kralju zatajio podatke o Levijevom i Benjaminovom plemenu, shvaajui razmjere greke koju ini njegov zapovjednik. Davidova greka bila je paradoksalna zato to je upravo on bio ovjek koji je imao iskustvo borbe protiv jaih neprijatelja koje u vlastitoj snazi ne bi uspio pobijediti. Golijatov primjer je dovoljan podsjetnik. Neposredno prije prebrojavanja naroda, Izraelci su se sukobili s Filistejcima. U Gatu, mjestu gdje je ivio Golijat, ustao je protiv Izraela drugi div iz Rafinog potomstva. Na svakoj ruci i nozi imao je est prstiju. Njega je u boju pogubio Davidov neak Jonatan, sin njegovog brata imeja. Prethodno su i drugi divovi bili pobijeeni od strane Sibkana i Elhanana. Davidov postupak prebrojavanja naroda opisan je kao mrzak u Bojim oima. (7) Prorok Gad donio je Davidu poruku od Boga. Mogao je izabrati jednu od tri vrste kazne: trogodinja glad, progon od neprijatelja tri mjeseca ili Boji sud koji bi trajao tri dana. Za to vrijeme bi Njegov aneo harao pomorom meu Izraelcima. David je izabrao Boji sud zato to nije htio pasti u ljudske ruke. Kuga koja je pogodila zemlju odnijela je sedamdeset tisua ivota. Bog se na Davidovu molitvu saalio nad svojim narodom i prije isteka vremenskog roka zapovjedio je anelu da prestane s pomorom. David se pokajao i primio oprotenje, ali posljedice su ostale. Junak kojeg je Bog proglasio ovjekom po vlastitom srcu morao je nastaviti ivjeti pod tim tekim teretom.
51

Novi ljudi u Kristu moraju biti oprezni kako ne bi poinili Davidovu greku. Naa odgovornost je jo vea zato to mi imamo Kristovu puninu. On je stvari vezane za Krista vidio kao sjenu stvarnosti, a mi imamo stvarnost. Roenje novog ovjeka ostvaruje sila uskrsnua. Isto tako, njegovo jaanje moe biti ostvareno iskljuivo tom silom: Neka vam da, prema bogatstvu svoje slave, da se ojaate silom po Njegovom Duhu u NUTARNJEG OVJEKA, da Krist stanuje u VAIM SRCIMA po vjeri. (Efeanima 3:16,17) U dvadesetom stihu vidimo apostolov zakljuak: Sa svojom silom koja djeluje u nama, Bog moe uiniti neogranieno vie od onoga to moemo moliti ili misliti.
SILA USKRSNUA JE POBJEDNIKA SILA. NJEZINO DJELOVANJE U NAMA I KROZ NAS JE NEOGRANIENO. TO PODRAZUMIJEVA STALAN HOD U POBJEDI.

Opasnost lei u tome da postupno poinjemo gubiti svjesnost o nunosti stalnog ispunjavanja silom uskrsnua i iskljuivog oslonca na njezino djelovanje u nama i kroz nas. Najee nesvjesno vie se oslanjamo na tjelesnu ili intelektualnu snagu, program, novac ili neke druge stvari, nego na Boju silu. To nisu namjerni postupci, ali vremenom mogu postati obrazac ponaanja. Posljedica je smanjenje broja pobjeda, a poveanje broja poraza. Ne shvatimo li uzroke takvog stanja, puno emo vremena provoditi u duobrinikim razgovorima i kranskim savjetovalitima. Nita od toga nee nam pomoi. Ukoliko elimo pobjedu, neophodno moramo opet poeti ivjeti usklaeno sa silom uskrsnua. Dostignue tog cilja zahtjeva prethodno nae pokajanje i priznanje Bogu da smo grijeili. Oslonac na vlastitu snagu obiljeava starog ovjeka. On je nauio ivjeti neovisno o Bogu, uzdajui se u svojih deset prstiju. Novi ovjek ivi prema ovom standardu: Sve mogu u Kristu koji mi daje snagu. (Filipljanima 4:13) Pogledajmo znaenja grkih rijei koje e nam pomoi u razumijevanju. Rije ischuo (mogu) znai biti jak, sposoban, upotrebljiv, zdrav, pobijediti, doi do konanog cilja, imati smisao. Rije endunamo (daje snagu) znai initi snanim, jaati. To je stalan proces koji osigurava ustrajnost u pobjeivanju. Upravo zato je glavni sotonin cilj izazvati prekid dotoka sile uskrsnua u naeg nutarnjeg ovjeka. Uspije li u tome, porazi postaju neizbjeni. Pred nama su jo mnoge duhovne bitke i isto toliko pobjeda u Kristu. To je Boja volja za nas.
52

Sredstvo pobjede
Svaki ovjek roen od Boga pobjeuje svijet. Ovo je sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet - naa vjera. (1. Ivanova 5:4)

Pobjeda koja nam je obeana, darovana i u kojoj smo uvijek voeni u Kristu ima svoje sredstvo. Vjeru moemo usporediti s alatom koji nam je neophodan za izvrenje odreenog posla. Vidjeli smo u prethodnim poglavljima da je Sveti Duh kroz Abrahama i Davida razvijao vjeru i pobjedu kao temeljne odlike novih ljudi u Kristu. Jedna nit provlai se kroz svako njihovo zabiljeeno vjersko djelovanje. To je bezrezervna poslunost Bojoj rijei koja je prebivala u njihovim srcima. Pobjeivanje u Kristu je duhovni posao koji se obavlja iskljuivo alatom vjere. Ivan u prvoj poslanici kae: Mladii, piem vama jer ste jaki, jer U VAMA ivi Boja rije i jer ste pobijedili Zloga. (2:14) Grka rije meno koja je prevedena kao ivi znai imati mjesta, prebivati, ivjeti. Bez Boje rijei pohranjene u srcu ne moemo biti duhovno jaki i pobjedonosni. Ovaj duhovni zakon je nepromjenjiv. Molitva, sluenje ili bilo koji drugi oblik pobonosti bez ive prisutnosti Boje rijei nema vrijednost i nije prihvatljiv Gospodinu. Alat vjere moe raditi na ostvarenju pobjede samo pod uvjetom da je izraen od neunitivog materijala. Na nekim ljudskim alatima stoji oznaka vjere, ali oni se svejedno raspadaju pri uporabi. Onda se ljudi ude zato ne uspijevaju ostvariti odreene ciljeve u okviru Boje volje, iako su to nedvojbeno iskreno nastojali. Oznaka sama po sebi nije jamstvo da je proizvod izraen od neunitivog materijala. Kao i u vidljivoj, tako i u nevidljivoj sferi postoje vrlo vjerne krivotvorine. Izvorno porijeklo moemo otkriti tek kad ponemo djelovati s alatom. Pavao jasno kae od ega treba biti izraen alat vjere kojim rukujemo u duhovnoj dimenziji: Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja i sluanja Kristove rijei. (Rimljanima 10:17) Zle sile su podmukle i vrlo pokretljive u svom djelovanju. Sotona je stara i prepredena duhovna zmija. Itekako je svjestan odakle mu prijeti najvea opasnost. Ne trebamo biti vojni stratezi da bismo shvatili zato ustrajno napada uenje Boje rijei u svim epohama. Ne uspije li ga ljudima uiniti nedostupnim, tad ini sve u svojoj moi da im ponudi to iri spektar lanih uenja koja samo
53

prividno imaju biblijski predznak. On je uasnut i preplaen pri samoj pomisli da bismo mogli pronai izvor vjere koji e postati djelotvoran alat pobjede u naem ivotu. U takvom razvoju dogaaja njegovoj zloj vlasti neminovno dolazi kraj. Slikovito, to je kao da vojnik pronae skladite s neiscrpnom koliinom streljiva i oruja. Tako opskrbljen postaje nedodirljiv za svoje neprijatelje, nadmoan i nepobjediv u boju. Streljivo i oruje nae borbe nalazi se u skladitu Boje rijei. Iz njega moemo u svako doba dana ili noi crpiti neograniene koliine potrebne za ostvarenje neprekidne pobjede u Kristu.
PREPUSTIMO LI SE NJEGOVOM VODSTVU, SVETI DUH E NAS OBUITI DA POSTANEMO NAORUANI I OPASNI, NEPOBJEDIVI RATNICI IVOG BOGA - GOSPODINA ISUSA KRISTA.

Alat vjere izraen je od neunitivog materijala Boje rijei. On svakodnevno ostvaruje da u svemu ovome sjajno pobjeujemo po onome koji nas je ljubio. (Rimljanima 8:37) To je ivotni standard novih ljudi u Kristu. Nasljedujmo sve elemente Abrahamove i Davidove vjere i Boja sila e djelovati u naem ivotu isto kao i u sluaju naih slavnih duhovnih predaka.

54

Knjige

Autor: Ivan Lovrenevi ivot u imenu Isus Budimo vjernici Pavlovog kova Duh straha Rije vjere Novi ovjek (Druga knjiga) Hou! Ozdravi! Boje kraljevstvo Spasenje Knjige se mogu itati u pdf formatu na naoj web stranici.

Krani

Pripadnost i temelj: Pripadamo naem Spasitelju i Gospodinu, Isusu Kristu. Njega slijedimo vjerom, a izjanjavamo se kao krani (Djela 11:26). Temelj naeg uenja i djelovanja je Sveto pismo. Ustrojeni smo kao kuna crkva apostolskog usmjerenja po uzoru na prvu Crkvu opisanu u knjigama Novog saveza. Nismo pripadnici crkvenih denominacija (katolika, pravoslavna ili reformacijske batine), kao ni sekti (jehovini svjedoci i mormoni). Duhovno djelovanje: oslanjajui se na Boju milost i vjerom u silu Isusovog imena molimo za ozdravljenje bolesnika i osloboenje zarobljenika u kuama, bolnicama, starakim domovima, zatvorima, komunama i gdje god postoji potreba. pruamo duhovnu pomo i mogunost uenja cjelokupne istine Pisma svim zainteresiranim pojedincima i skupinama. Nae djelovanje je besplatno i ne obavezuje korisnike na bilo to protivno njihovom uvjerenju ili izboru!

Kontakt: Ivan Lovrenevi tel: 091 527 5519 mail: krscani@krscani.net www.krscani.net